USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Načelnika Opštine Novi Grad Sarajevo, u vezi sa odredbama člana 22. stav 1. tačka b) i člana 24. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Kantona Sarajevo, na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 23.4.2025. godine, donio je sljedeću
PRESUDU
Utvrđuje se da odredbama člana 22. stav 1. tačka b) i člana 24. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 40/22) nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Novi Grad Sarajevo.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Načelnik Opštine Novi Grad Sarajevo (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), dana 25.4.2024. godine podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, tvrdeći da je to pravo Opštine Novi Grad Sarajevo povrijeđeno odredbama člana 22. stav 1. tačka b) i člana 24. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: osporene odredbe, odnosno osporeni Zakon).
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom ustavnosudskom predmetu su: podnosilac zahtjeva i Skupština Kantona Sarajevo, kao donosilac osporenog Zakona.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva tvrdi da je Kanton Sarajevo osporenim odredbama, koje on dovodi u vezu sa odredbama čl. 2., 3., 4., 5. i 7. Zakona o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97), Opštini Novi Grad Sarajevo i drugim opštinama u sastavu Grada Sarajevo, uspostavom samostalne kantonalne upravne organizacije "Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo" kao pravnog sljednika Zavoda za izgradnju grada Sarajevo čiji su osnivači bili raniji Grad Sarajevo i opštine u njegovom sastavu, povrijedio osnivačka prava koje je ova opština posjedovala u Zavodu za izgradnju grada Sarajevo, a time i pravo na upravljanje imovinom koja je prenesena na Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo.
Podnosilac zahtjeva ističe da je Zakonom o obrazovanju opština Sarajevsko polje i Stari Grad Sarajevo ("Službeni list SRBiH", broj 35/77) i odredbama Zakona o izmjenama Zakona o obrazovanju Opštine Sarajevsko polje i Stari Grad Sarajevo od 27.9.1978. godine iz tadašnje Opštine Novo Sarajevo izdvojen Opština Novi Grad Sarajevo, kao teritorij i formirana posebna teritorijalna cjelina.
U vezi sa gore navedenim odredbama Zakona o imovini Kantona Sarajevo, podnosilac zahtjeva poziva se na presude Ustavnog suda Federacije br. U-18/9 od 26.01.2010. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 12/10 i 16/11) i U-29/18 od 5.5.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/20), kojima je utvrđena povreda prava na imovinu lokalnoj samoupravi. Međutim, kako dalje ističe, donošenjem osporenog Zakona Kanton Sarajevo je u cijelosti zanemario osnivačka prava lokalnih zajednica u Zavodu za izgradnju Grada, te je bez pravnog osnova prenio prava jedinica lokalne samouprave i nekretnine na predmetni kantonalni Zavod.
Nadalje smatra da je Kanton Sarajevo povrijedio odredbe člana 8. stav 3. tač. 8. i 9., te odredbe člana 60. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), člana 6. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 67/05, u daljem tekstu: Zakon o građevinskom zemljištu), te člana 4. i 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Time je, tvrdi se u zahtjevu, onemogućio podnosiocu zahtjeva upravljanje i raspolaganje vlastitom imovinom i građevinskim zemljištem "u skladu sa zakonskim rješenjima".
S tim u vezi citira odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i relevantnih zakona u odnosu na zaštitu prava na lokalnu samoupravu, navodi Amandman XCVI na Ustav Federacije i član IV.C.3.10. stav (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, član 4. tač. 4. i 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, član 8. Zakona o principima lokalne samouprave vezano za djelokrug lokalne samouprave, član 58. stav 2., te član 60. istog Zakona, kojim se uređuje teritorijalna organizacija Grada Sarajevo. Podnosilac zahtjeva komentariše osporene odredbe, smatrajući da se njima, suprotno ustavnim odredbama, zanemaruju prava na vlastitu imovinu ovoj opštini kao i pravo na upravljanje građevinskim zemljištem kojima raspolaže Kanton Sarajevo.
Na ovakav način je, smatra on, Kanton Sarajevo sva prava prenio na Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo, a time onemogućio lokalnoj samoupravi da upravlja imovinom i "zakonskim propustima" oduzeo osnivačka prava i pravo na korištenje i raspolaganje građevinskim zemljištem.
S tim u vezi, predlaže ovom sudu da donese presudu kojom će se utvrditi da je Kanton Sarajevo osporenim odredbama povrijedio pravo Opštine Novi Grad Sarajevo na lokalnu samoupravu, jer je propustio da ispravno i dosljedno u skladu sa ustavnim i zakonskim ovlaštenjima adekvatno reguliše pitanje pravnog sljedništva između Zavoda za izgradnju Grada Sarajevo i sadašnjeg Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo. Traži da Ustavni sud Federacije naloži Skupštini Kantona Sarajevo da bez odlaganja obezbijedi uvođenje Opštine Novi Grad Sarajevo i jedinica lokalne samouprave u Kantonu Sarajevo u pravo raspolaganja imovinskim pravima i pravima na upravljanje građevinskim zemljištem na vlastitoj teritoriji, te da izvrše upis prava vlasništva na građevinskom zemljištu shodno njihovoj teritorijalnoj nadležnosti.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Donosilac osporenog Zakona je dana 20.6.2024. godine, nakon što je to Ustavni sud Federacije zatražio, dostavio odgovor na zahtjev, te dopunu istoga. Ovi akti su formalno utvrđeni od strane Zakonodavno-pravne komisije Skupštine Kantona Sarajevo, a sačinilo ih je Ministarstvo pravde i uprave Kantona Sarajevo.
Skupština Kantona Sarajevo osporava u potpunosti navode podnosioca zahtjeva, ističući da je članom 30. stav 2. Ustava Kantona Sarajevo propisano da se zakonom Kantona Sarajevo, u skladu s principima organizacije uprave, utvrđuje ukupna organizacija kantonalne uprave.
Nadalje navode, da je članom 46. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) propisano da se kantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije osnivaju i ukidaju, te da se njihov djelokrug utvrđuje kantonalnim zakonom o organizaciji i djelokrugu kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija, a da je članom 47. stav 2. tog zakona propisano da su kantonalne upravne organizacije kantonalni zavodi, kantonalne direkcije i kantonalne agencije.
U članu 22. stav (1) osporenog Zakona navedene su upravne organizacije Kantona Sarajevo, te pod tačkom b) i Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo, a članom 24. istog zakona propisani su stručni i drugi poslovi, koje u ime i za račun Kantona vrši Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo. Prema toj odredbi nadležnost Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo svedena je na građevinsko zemljište i projekte od interesa za Kanton, za koje urbanističku saglasnost izdaje Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša, u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 24/17 i 1/18).
Smatraju da pitanja pravnog sljedništva koja problematizuje podnosilac zahtjeva, a tiču se preuzimanja osnivačkih prava na "društvenoj svojini" kojom je nekad upravljao i raspolagao Zavod za izgradnju grada Sarajeva, uopšte nisu predmet regulisanja osporenog Zakona. Naime, osporeni Zakon u članu 24. stav 1. tačka f) propisuje da Zavod upravlja i raspolaže imovinom Zavoda u skladu sa namjenom utvrđenom zakonom, ali pri tome ni na koji način ne određuje šta čini imovinu Zavoda, niti način na koji je stečena ta imovina. To, prema navodima iz odgovora na zahtjev, ne proističe ni iz odredbi Zakona o imovini Kantona Sarajevo, na koje se podnosilac zahtjeva poziva, niti postoji bilo kakva direktna veza između osporenog Zakona i Zakona o imovini Kantona Sarajevo.
U smislu navedenog, u odgovoru na zahtjev se dalje navodi da Skupština Kantona Sarajevo osporenim Zakonom ni na koji način nije ograničila niti onemogućila jedinicama lokalne samouprave da određuju vlastitu internu upravnu strukturu u cilju prilagođavanja lokalnim potrebama i poboljšanja njene efikasnosti, a posebno to nije mogla uraditi članom 22. stav 1. tačka b) i članom 24. osporenog Zakona.
U dopuni odgovora se navodi i to, da je prilikom donošenja osporenog Zakona tokom 2022. godine, provedena javna rasprava uključujući jedinice lokalne samouprave sa područja Kantona Sarajevo i Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, čime je u potpunosti ispoštovana obaveza propisana članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. U javnoj raspravi su učestvovale druge jedinice lokalne samouprave sa područja Kantona Sarajevo (Grad Sarajevo, Opština Stari Grad Sarajevo), ali ne i podnosilac zahtjeva.
Na kraju se predlaže, da Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine donese presudu kojom će se utvrditi da članom 22. stav 1. tačka b) i članom 24. osporenog Zakona nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Novi Grad Sarajevo.
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Amandman XCVI
na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
U članu IV.C.10. iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:
"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada ili udruženja opština u gradovima Federacije Bosne i Hercegovine".
Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5).
Amandman XVIII
Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:
"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, prevladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum."
B. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 2.
Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.
Član 3.
Lokalna samouprava se organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima kao jedinicama lokalne samouprave (u daljem tekstu: "jedinice lokalne samouprave"), a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.
Član 8.
Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo da se bavi svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.
Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.
U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:
....
- donošenje programa i planova razvitka jedinice lokalne samouprave i stvaranje uslova za privredni razvitak i zapošljavanje;
- -utvrđivanje i provođenje politike uređenja prostora i zaštite čovjekove okoline;
- -donošenje prostornih, urbanističkih i provedbenih planova, uključujući zoniranje;
- -utvrđivanje i provođenje stambene politike i donošenje programa stambene i druge gradnje;
.......
Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost ustanovljena ili predviđena zakonom smatra se vlastitom nadležnošću jedinice lokalne samouprave.
Član 56.
Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri da konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču. Konsultovanje u smislu prethodnoga stava ovoga člana federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.
Član 58. stav 2.
Federacija BiH i kantoni dužni su uskladiti svoje zakone sa ovim zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Jedinice lokalne samouprave dužne su uskladiti svoje statute sa ovim zakonom u roku od 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Član 60.
Odredbe ovog zakona primjenjivat će se i na Grad Sarajevo i na Grad Mostar, osim onih koje su u suprotnosti sa odredbama Ustava Federacije BiH koje su regulisale status Grada Sarajeva i Grada Mostara.
C. Zakon o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05)
Član 46.
Kantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov djelokrug utvrđuje kantonalnim zakonom o organizaciji i djelokrugu kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija, u skladu sa ovim Zakonom i kantonalnim zakonom.
Član 47.
Kantonalni organi uprave su kantonalna ministarstva i kantonalne uprave. Kantonalne upravne organizacije su: kantonalni zavodi, kantonalne direkcije i kantonalne agencije.
Kantonalne upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne kantonalne upravne organizacije i kao kantonalne upravne organizacije u sastavu kantonalnog ministarstva.
D. Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 40/22)
Član 1.Osnivanje kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija
Ovim zakonom osnivaju se organi uprave i upravne organizacije Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton), utvrđuje njihov djelokrug i uređuju druga pitanja od značaja za njihovo organizovanje i funkcionisanje.
Član 22. stav (1) tačka b) - osporena odredba
(Samostalne kantonalne upravne organizacije)
(1) Samostalne kantonalne upravne organizacije su:
- b)Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo,
Član 24. - osporena odredba
(Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo)
Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Zavod) vrši određene stručne i druge poslove, u ime i za račun Kantona, koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i sa njima povezane upravne poslove, koji se odnose na:
- a)realizaciju projekata građenja od interesa za Kanton, počevši od podnošenja prijedloga za eksproprijaciju nekretnina i zahtjeva za preuzimanje i dodjelu potrebnog zemljišta, do dobijanja upotrebne dozvole,
- b)pripremanje i opremanje građevinskog zemljišta koje mu odlukom ili ugovorom povjere opštine u Kantonu i Grad Sarajevo,
- c)opremanje građevinskog zemljišta za građenje prema uslovima iz urbanističke saglasnosti koju izdaje Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša,
- d)usluge stručnog nadzora za potrebe organa uprave i upravnih organizacija Kantona, te drugih organa na nivou Kantona, Grada Sarajeva ili opštine na području Kantona, javnih ustanova i javnih preduzeća čiji su osnivači Kanton, Grad Sarajevo ili opštine na području Kantona, te privrednih društava u kojima Kanton učestvuje sa više od 50% ukupnog kapitala, a koji se odnosi na: izgradnju, rekonstrukciju, sanaciju, održavanje i uklanjanje objekata visokogradnje, izgradnju, rekonstrukciju, sanaciju, održavanje i uklanjanje objekata niskogradnje, izgradnju, rekonstrukciju, sanaciju, održavanje i uklanjanje objekata hidrogradnje, utvrđivanje postojanja, sanaciju, rekonstrukciju, održavanje i monitoring klizišta, izgradnju, rekonstrukciju, sanaciju, održavanje elektroinstalacija, izgradnju, rekonstrukciju, sanaciju i održavanje mašinskih instalacija, izgradnju, rekonstrukciju, sanaciju i održavanje hortikulturnog uređenja,
- e)uspostavljanje, vođenje i ažuriranje analognog i digitalnog katastra komunalnih uređaja,
- f)upravljanje i raspolaganje imovinom Zavoda u skladu s namjenom utvrđenom zakonom,
- g)evidentiranje i naplata po osnovu rješenja za posebnu naknadu bespravno izgrađenih objekata koje ispostavljaju nadležni organi,
- h)zastupanje u upravnim i sudskim postupcima koji proizađu iz obavljanja poslova iz djelokruga Zavoda,
- i)vršenje drugih stručnih poslova utvrđenih zakonom i drugim propisima, odlukama Vlade Kantona i Skupštine Kantona.
E. Zakon o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 6/97 i 27/16)
Član 1.
Ovim zakonom utvrđuje se imovina Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton), preuzimanje, način sticanja, upravljanja i raspolaganja imovinom i druga pitanja koja su u vezi sa imovinom Kantona.
Član 2.
Kanton je pravni sljedbenik Grada Sarajeva (u daljem tekstu: Grad) u imovini i imovinskim pravima, u skladu sa Zakonom o područjima opština SRBiH ("Službeni list SRBiH", br. 47/62, 6/65, 14/66, 23/67, 3/70, 35/77, 31/78, 22/80, 33/90, 8/91 i 32/91).
Član 3.
Kanton preuzima sva prava i obaveze Grada koje proističu iz imovinsko-pravnih odnosa.
Član 4.
Kanton u potpunosti preuzima imovinu Grada na području Kantona, kao i na drugim područjima gdje je Grad posjedovao imovinu.
Član 5.
Imovinu Kantona, pored imovine stečene preuzimanjem u smislu odredaba čl. l., 2., 3. i 4. ovog zakona, čini pokretna i nepokretna imovina, prava i novčana sredstva stečena kupovinom ili na drugi način u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 6.
Kanton je vlasnik imovine na području Kantona i to:
- 1.prirodnih bogatstava i dobara u opštoj upotrebi;
- 2.nekretnina na kojima pravo korištenja i upravljanja imaju mjesne zajednice, udruženja građana i političke organizacije, izuzev sredstava koja su te zajednice i organizacije pribavile iz drugih izvora osim budžeta; sredstava za finansiranje zajedničkih potreba, donacija društvenih pravnih lica i samodoprinosa građana;
- 3.nekretnina na području Kantona koje su izgrađene ili po drugom osnovu stečene iz sredstava budžeta, sredstava za finansiranje zajedničkih potreba, te sredstava samodoprinosa građana i donacija, kao i imovine koja je stečena i po drugim osnovama, bez obzira da li se kod društvenog pravnog lica kao korisnika vode u poslovnim knjigama odnosno da li su upisane u zemljišne knjige;
- 4.društvenog kapitala iskazanog u bilansima stanja pravnih lica na dan 31. decembra 1991. godine, odnosno stanja utvrđenih nakon revizije.
Član 7.
Kanton vrši ovlaštenja i obaveze vlasnika po osnovu državnog kapitala prema preduzećima i ustanovama koja u cjelini ili djelimično imaju državni kapital, u skladu sa zakonom, osim preduzeća i ustanova nad kojima ovlaštenje i obaveze vlasnika vrše nadležni organi Federacije.
6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presude Ustavnog suda Federacije br. U-22/20 od 21.4.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/21), U-35/21 od 11.5.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 47/22), U-36/21 od 18.3.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/22) i U-18/24 od 2.10.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 86/24).
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon analize zahtjeva, odgovora na zahtjev, te cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, a na osnovu relevantnog prava i ustavnosudske prakse ovog suda, može se utvrditi kako slijedi u nastavku.
Prema odredbama člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi s Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud Federacije, a postupak mogu pokrenuti i opštine, pa se konstatuje da je zahtjev podnesen od ovlaštenog lica.
Podnosilac zahtjeva tvrdi da je osporenim odredbama povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Novi Grad Sarajevo. Drugačije rečeno, podnosilac zahtjeva tvrdi da je osnivanjem Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo kao samostalne upravne organizacije, a potom i propisivanjem njegovih nadležnosti, dovedeno u pitanje pravo na lokalnu samoupravu Opštine Novi Grad Sarajevo u odnosu na odredbe čl. 8., 58. i 60. Zakona o principima lokalne samouprave, odredbu člana 6. Zakona o građevinskom zemljištu, te odredbu člana 4. tačka 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.
Međutim, kada podnosilac, htijući ukazati na to da osporene odredbe nisu u skladu sa Zakonom o principima lokalne samouprave citira odredbu člana 8. stav 2. tog zakona, prema kojoj će jedinica lokalne samouprave "biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti", njegov citat je nepotpun, jer je izostavljen završni dio rečenice koji glasi: "osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom". Prema tome, odredba u cjelini nedvosmisleno dozvoljava da odlučivanje jedinice lokalne samouprave o "pitanjima iz vlastite nadležnosti" može biti ograničeno ili čak uskraćeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, ali i "zakonom". A kako nije rečeno "ovim zakonom" (što bi se onda imalo odnositi samo na Zakon o principima lokalne samouprave), već samo "zakonom", to bez sumnje podrazumijeva sve relevantne materijalne zakone viših nivoa vlasti, pa tako i u ovom slučaju osporeni Zakon.
Jednako tako, u prilog podnosiocu zahtjeva ne govori niti, u ovom slučaju u cijelosti citirana odredba člana 6. Zakona o građevinskom zemljištu, koja propisuje da "Opština upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini na način i pod uslovima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona". Dakle i ovom odredbom je vršenje prava jedinica lokalne samouprave nominiranih Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i propisanih Zakonom o principima lokalne samouprave, na jasan i nedvosmislen način smješteno u "okvir" utvrđen važećim ustavnim i zakonskim odredbama.
Ustavni sud Federacije, uz to, konstatuje da argumentacija podnosioca koja se odnosi na pitanja pravnog sljedništva, te navodnog preuzimanja osnivačkih prava u pogledu nekadašnje "društvene svojine" kojom je upravljao i raspolagao bivši Zavod za izgradnju Grada Sarajeva, u ovom ustavnosudskom predmetu nije relevantna, jer ta pitanja nisu predmet regulisanja osporenog Zakona. Naime, kako se to s pravom navodi u odgovoru na zahtjev, odredbe tog zakona na koje ukazuje podnosilac zahtjeva, a kojima je u skladu sa Zakonom o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05, u daljem tekstu: Zakon o organizaciji organa uprave u Federaciji) ustanovljen Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo kao samostalna upravna organizacija i kojima su utvrđene njegove nadležnosti, ne određuju ni šta čini imovinu Zavoda, niti način njenog sticanja.
Pogotovo za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu ne mogu biti uvaženi navodi podnosioca zahtjeva u kojima se govori o tome kako je donosilac osporenog Zakona "prilikom donošenja pravnih rješenja iz Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Kantona Sarajevo nedosljedno i pogrešno postupio prilikom donošenja istog", i kako je "propustio da izmijeni predmetna zakonska rješenja" i "nakon donošenja Zakona o principima lokalne samouprave i Zakona o građevinskom zemljištu FBiH".
Tvrdnja da je donosilac osporenog Zakona "nedosljedno i pogrešno postupio" prilikom donošenja istog, mogla bi se razumjeti kao prigovor u pogledu korektnosti zakonodavnog postupka, no kako u tome pogledu podnosilac nije iznio nikakvu argumentaciju, prije će biti da je riječ o prigovoru na kvalitet samih osporenih odredbi. To potvrđuje i naredna tvrdnja kako je zakonodavac "propustio da izmijeni predmetna zakonska rješenja", pri čemu je jasno da sugeriše pitanje njihove usklađenosti sa Zakonom o principima lokalne samouprave i Zakonom o građevinskom zemljištu. U svakom slučaju, o prigovorima ove vrste u ovom se postupku ne može raspravljati, već se može raspravljati samo o dejstvu osporenih odredbi spram prava na lokalnu samoupravu.
Pitanje kvaliteta zakonskih odredbi, odnosno zakonskih rješenja u ovom kontekstu se može rješavati u zakonskoj proceduri eventualne izmjene i dopune osporenih odredbi Zakona, te je u isključivoj nadležnosti zakonodavca da, u saradnji sa jedinicama lokalne samouprave, propiše najkvalitetnije zakonsko rješenje. Također pitanja stručnosti, eventualnog nedostatka kadra u Zavodu za izgradnju Kantona Sarajevo, te loše komunikacije sa istim, moraju se rješavati u koordinaciji sa višim nivoima vlasti.
U tome smislu bitno je istaći, da je osporeni Zakon donesen na osnovu pomenutog Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji. Odredbom člana 46. tog zakona propisano je da se kantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije osnivaju i ukidaju kantonalnim zakonom kojim se ujedno propisuje i njihov djelokrug. Prema odredbi člana 47. stav 2. istog Zakona, "kantonalne upravne organizacije su: kantonalni zavodi, kantonalne direkcije i kantonalne agencije". Jasno je, prema tome, da je donoseći osporeni Zakon, Skupština kantona zapravo izvršila obavezu utvrđenu federalnim Zakonom o organizaciji organa uprave u Federaciji. Uz to treba podsjetiti i na Presudu ovog suda broj U-35/21 od 11.5.2022. godine, u čijem je obrazloženju jasno rečeno da se osnivanje Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo kao samostalne kantonalne upravne organizacije (osporena odredba član 22. stav 1. tačka b)) ne može kvalifikovati kao povreda prava na lokalnu samoupravu u smislu principa Evropske povelje o lokalnoj samoupravi koja su razrađena u relevantnim odredbama Zakona o principima lokalne samouprave. Naime, Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo je nosilac izrade planskih dokumenata i ovlašten je davati stručna mišljenja u zakonom propisanim situacijama, pri čemu se ne onemogućava jedinici lokalne samouprave da vrši svoje nadležnosti, niti da ubire svoje prihode odnosno naknade u vezi sa vršenjem istih.
Takva kvalifikacija se ne može prihvatiti ni u odnosu na odredbe kojima je utvrđen djelokrug pomenutog Zavoda (osporene odredbe član 24.) Iz tih odredbi je naime jasno, da isti vrši stručne poslove koji "pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i sa njima povezane upravne poslove". Pri tome se, kako je to s pravom navedeno i u odgovoru na zahtjev, djelatnost Zavoda u odnosu na građevinsko zemljište svodi na "projekte od interesa za Kanton", za koje urbanističku saglasnost izdaje Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju Kantona Sarajevo, te projekte koji se odnose na "pripremanje i opremanje građevinskog zemljišta" koje mu odlukom ili ugovorom povjere opštine u Kantonu i Grad Sarajevo. Očigledno je dakle, da Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo, osnovan osporenom odredbom člana 22. stav 1. tačka b), ne vrši vlasnička prava, već kao samostalna upravna organizacija osnovana kantonalnim zakonom, a na osnovu federalnog zakona, pruža stručne usluge koje iziskuju primjenu naučnih i stručnih metoda kantonalnim i opštinskim organima vlasti u Kantonu Sarajevo.
Ustavni sud Federacije primjećuje, da je navođenje ranijih odluka ovog suda i to odluka br. U-9/98, U-5/10 i U-27/16 irelevantno, jer se iste ne odnose na Zakon koji je u ovom predmetu osporen.
Kada je u pitanju nastojanje podnosioca zahtjeva da se osporene odredbe dovedu u vezu sa odredbama čl. 2., 3., 4., 5. i 7. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, treba konstatovati da je ovaj sud, postupajući po zahtjevu Zamjenika premijera Federacije Bosne i Hercegovine, Presudom u predmetu broj U-4/97 od 22.7.1997. godine utvrdio da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a Presudom u predmetu broj U-18/09 od 26.1.2010. godine, postupajući po zahtjevu gradonačelnika Grada Sarajeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, utvrdio je da je odredbama čl. 2., 3., 4. i 5. Zakona o imovini Kantona Sarajevo povrijeđeno pravo Grada Sarajevo na lokalnu samoupravu. Kada je ova druga Presuda u pitanju, Rješenjem broj U-18/09 od 22.2.2011. godine utvrđeno je da ista nije izvršena.
Pri takvom stanju stvari, nameće se delikatno pitanje: da li neustavnost odredbi čl.: 2., 3., 4. i 5. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, utvrđena pomenutom Presudom broj U-18/09 može da se dovede u vezu sa gore pominjanim tvrdnjama podnosioca zahtjeva o tome da je zakonodavac, donoseći osporeni Zakon "nedosljedno i pogrešno postupio prilikom donošenja istog", i "propustio da izmijeni predmetna zakonska rješenja"? Postavljene u ovaj kontekst, tvrdnje podnosioca zahtjeva se na prvi pogled čine osnovanim, ali treba imati na umu da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo materijalni zakon, dok je osporeni Zakon organizacioni, te da ta dva zakona imaju različit ratio legis, pa shodno tome i različit predmet regulisanja, što upućuje na zaključak da se veza na koju podnosilac zahtjeva misli ne može uspostaviti. Vjerovatno i sam svjestan toga, podnosilac zahtjeva u prijedlogu petita presude Zakon o imovini Kantona Sarajevo ne pominje.
Kad je riječ o principima iz člana 4. stav 6. Evropske povelje, treba primijetiti da je donošenju osporenog Zakona prethodila javna rasprava u kojoj su, uz druge zainteresovane subjekte, sudjelovali Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, te Grad Sarajevo i Opština Stari Grad Sarajevo, ali ne i Opština Novi Grad Sarajevo. Sem toga, Ustavni sud Federacije ukazuje na to da podnosilac zahtjeva gubi iz vida da ta povelja nije, u doslovnom smislu riječi, sastavni dio pravnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine i da kao takva nije ni navedena u Anexu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u kojem su, metodom enumeracije, navedeni međunarodni pravni instrumenti koji imaju pravnu snagu ustavnih odredbi, već je ona međunarodno usaglašena projekcija zakonodavnog djelovanja zemalja potpisnica. Stoga njeni adresati nisu pojedinačni pravni subjekti, već organi zakonodavne vlasti (i, gdje je to moguće, ustavotvorci) koji njene principe treba da oblikuju u obavezujuće pravne norme. U ovom slučaju to se odnosi na Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, koji je u tom smislu i donio Zakon o principima lokalne samouprave.
Na osnovu gore iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, te sudije Suda: Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, dr. sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr. sc. Alen Taletović.
Broj U-16/24
23. aprila 2025. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.