Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu grupe od 10 delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za rješavanje spora sa Domom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa donošenjem Odluke o imenovanju članova Upravnog odbora Radio - televizije Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.3.10.(1) f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 12.2.2026. godine, donio je:
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Utvrđuje se da ne postoji spor između podnosilaca zahtjeva i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa donošenjem Odluke o imenovanju članova Upravnog odbora Radio – televizije Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/25), jer nisu povrijeđena prava podnosilaca zahtjeva.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Grupa od 10 delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijela je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) podnesak označen kao zahtjev za rješavanje spora sa Domom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, sa prijedlogom za određivanje privremene mjere a u vezi sa donošenjem Odluke o imenovanju članova Upravnog odbora Radio – televizije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporena Odluka).
2. Stranke u postupku
Na osnovu člana 33. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavno – sudskom postupku su: podnosioci zahtjeva i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Dom naroda).
3. Bitni navodi zahtjeva
Kao pravni osnov za podnošenje zahtjeva, podnosioci zahtjeva nalaze u članu IV.C.3. 10.1) f) i Amandmanu XIV Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te članu 33. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Obrazlažući razloge podnesenog zahtjeva za rješavanje spora sa Domom naroda, a u vezi sa donošenjem osporene Odluke, podnosioci zahtjeva inicijalno navode da je došlo do povrede čl. IV.A.11., II.A.2. stav 1. tačka 2b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i povrede treće alineje Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, a u vezi sa odredbama čl. 7., 8., 12., 16., 41., 46., 51., član 54. tač. 2., 6. i 7., čl. 56., 61., 76. stav 2. alineja 8. i čl. 143. 174. i 203. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/03, 21/09, 24/20 i 60/24, u daljem tekstu: Poslovnik o radu Doma naroda).
Obrazlažući dalje razloge, podnosioci zahtjeva su uvodno naznačili da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predstavnički dom) održanoj 2. i 3.4.2025. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 22.4.2025. godine, donio osporenu Odluku kojom su imenovana četiri člana Upravnog odbora Radio - televizije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Upravni odbor RTV FBiH), kao i predsjedavajući Upravnog odbora RTV FBiH.
Osporenu Odluku smatraju suprotnom Poslovniku o radu Doma naroda, time i Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, prevashodno zbog toga što osporena Odluka nije razmatrana na nadležnim radnim tijelima, i to: Zakonodavno - pravnoj komisiji, Komisiji za izbor i imenovanja i Komisiji za informisanje.
Citirajući odredbu člana 65. stav 4. Zakona o Javnom servisu radio – televizije Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 48/08 i 38/16 – odluka Ustavnog suda Federacije, u daljem tekstu: Zakon o RTV FBiH), podnosioci zahtjeva su ukazali na to da je Dom naroda bio dužan postupiti u skladu sa navedenom odredbom. Međutim, suprotno tome, Dom naroda je imenovao sva četiri člana Upravnog odbora RTV FBiH na mandat od četiri godine. Pozivajući se na član 46. stav 4. Poslovnika o radu Doma naroda, podnosioci zahtjeva ukazali su na dužnost predsjedavajućeg Doma naroda da sazove nadležna radna tijela ukoliko to propuste učiniti predsjednik radnog tijela i njegov zamjenik.
Ukazano je i na navodno kršenje odredbe člana 16. Poslovnika o radu Doma naroda jer delegatima Doma naroda nisu dostavljeni materijali radnih tijela deset dana prije održavanja sjednice ovog doma, niti je razlog nedostavljanja obrazložen, zbog čega su delegati Doma naroda onemogućeni da na ustavan i poslovnički način vrše funkciju delegata. U vezi s tim stavljena je napomena, da je delegatima u toku trajanja sjednice elektronski dostavljen dio materijala, dok u sali za sjednice taj dan nije bio dostupan internet, da bi u konačnici materijal bio odštampan i podijeljen delegatima.
Istaknuto je i to da je imenovana "Zajednička radna grupa komisija za izbor i imenovanje oba doma", u kojoj nisu bili svi članovi Komisije za izbor i imenovanja Doma naroda, na koji način je uzurpirana nadležnost Komisije za izbor i imenovanja Doma naroda i tako prekršene odredbe Poslovnika o radu Doma naroda (bez pozivanja na bilo kakve odredbe). Smatraju da i Kolegij Doma naroda snosi odgovornost za "nezakonito" donošenje osporene Odluke, s obzirom na to da je osnovna dužnost Kolegija staranje o ostvarivanju prava i dužnosti delegata u vezi sa vršenjem njihove funkcije (član 76. stav 2. alineja 2. Poslovnika o radu Doma naroda).
Podnosioci zahtjeva podsjetili su na stav Ustavnog suda Federacije iz presude broj U-19/12, koji se odnosi na obavezu da se prilikom imenovanja, koja su u nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, moraju poštovati i zakoni koji kao lex specialis pobliže regulišu procedure imenovanja u pojedinim oblastima, kao što je in concreto u odnosu na navedenu presudu, odredbe Zakona o RTV FBiH. Također, citirajući dio presude Ustavnog suda Federacije broj U-29/15, podnosioci zahtjeva ukazali su na stav Suda u pogledu odnosa poslovnika domova Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Nadalje, ističu da su u konkretnom predmetu aktivno legitimisani za podnošenje navedenog zahtjeva, pri tome pozivajući se na zauzeto stanovište u presudi Ustavnog suda Federacije broj U-19/12, u kojoj se detaljno obrazlaže pitanje aktivne legitimacije posebno u situacijama ako ne postoje neki drugi sudski organi nadležni za rješavanje spornog odnosa.
Podnosioci zahtjeva su u preostalom njegovom dijelu citirali odredbe više propisa relevantnog prava, što podrazumijeva Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i Poslovnik o radu Doma naroda. Smatraju da kršenje ovih poslovničkih odredbi koje razrađuju pitanja vezana za prava i dužnosti delegata u Doma naroda i koje omogućavaju da delegati u punom kapacitetu, zakonito i odgovorno vrše svoju ustavnu funkciju članova jednog zakonodavnog tijela, ozbiljno dovode u pitanje sintagmu o "demokratski" usvojenoj Odluci.
Zaključno je ukazano na to da prigovor podnosilaca zahtjeva suštinski ide u pravcu kršenja procedura u postupku usvajanja osporene Odluke, uz istaknut prijedlog da Ustavni sud Federacije usvoji zahtjev kao osnovan, potom utvrdi da je podnosiocima zahtjeva povrijeđeno pravo efektivnog učestvovanja u postupku donošenja osporene Odluke i istu stavi van snage, te da Domu naroda naredi da osporenu Odluku stavi u proceduru u skladu sa relevantnim propisima.
Radi sprječavanja štetnih posljedica koje će osporena Odluka proizvesti, kako su to istakli podnosioci zahtjeva, u konačnici je stavljen prijedlog da, u skladu sa članom 44. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije donese privremenu mjeru kojom bi osporena Odluka bila stavljena van pravne snage, do konačne odluke Ustavnog suda Federacije. U obrazloženju ovog prijedloga podnosioci zahtjeva dali su vlastito viđenje definicije privremene mjere, bez preciziranja razloga u odnosu na konkretan njihov prijedlog.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je dana 3.7.2025. godine, aktom broj U-14/25, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao Dom naroda da dostavi odgovor na zahtjev za donošenje privremene mjere, a potom odgovor na zahtjev za rješavanje spora, sve u vezi sa osporenom Odlukom.
4.1. U podnesku Doma naroda od 17.7.2025. godine, kojim je dat odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere, istaknut je prigovor aktivne legitimacije uz navođenje čl. 23., 24., 41., 76. i 94. Poslovnika o radu Doma naroda prema kojim su određene institucionalne forme djelovanja delegata u Domu naroda: klubovi konstitutivnih naroda, kolegij, radno predsjedništvo i radna tijela. Naglašeno je da shodno tome skupina od nekoliko delegata nije prepoznata kao ustavnopravni entitet koji može samostalno djelovati pred Ustavnim sudom Federacije, što je potvrđeno članom 26. stav 1. i članom 33. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Pozivajući se na član 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i član 41. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, zahtjev cijene nedopuštenim, smatrajući da je podnesen od strane neovlaštenog podnosioca, te da je shodno tome isti potrebno odbaciti. Naglašavaju da skupina od deset delegata nije institucionalni oblik djelovanja, što potvrđuje i član 33. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Dalje je u podnesku navedeno da Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ne sadrži niti jednu odredbu koja bi propisivala uslove za donošenje privremene mjere, kojim bi se privremeno ili po zahtjevu za rješavanje spora definitivno, odluke Doma naroda ili oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine stavile van snage, kao u ovom slučaju koji problematizira zakonitost imenovanja članova Upravnog odbora RTV FBiH. Ukazujući na član 269. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), Dom naroda smatra potrebnim da predlagač privremene mjere učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava, te kumulativno postojanje opasnosti od štetnih, nepopravljivih posljedica ukoliko osporena Odluka ostane na snazi. Podnosilac ovog podneska je naglasio da nijedan od ova dva kumulativna uslova za donošenje privremene mjere predlagači nisu potkrijepili relevantnim dokazima. Nasuprot zahtjevu predlagača, istaknuto je da bi donošenje privremene mjere u ovome predmetu dovelo do funkcionalne paralize RTV FBiH jer bi Upravnom odboru RTV FBiH i direktoru bilo onemogućeno zakonito djelovanje, na koji način bi bila nanesena šteta Federaciji Bosne i Hercegovine kao osnivaču RTV FBiH. Dodatno su taksativno navedene nadležnosti koje bi Upravni odbor RTV FBiH bio spriječen izvršavati u slučaju da privremena mjera bude određena. Na kraju ovog odgovora stavljen je prijedlog da se zahtjev za određivanje privremene mjere odbaci kao nedopušten ili da se odbije kao neosnovan.
4.2. Dana 31.7.2025. godine predsjedavajući Doma naroda dostavio je podnesak kojim je dat odgovor na zahtjev za rješavanje spora. U uvodnim napomenama, predsjedavajući Doma naroda navodi da je u skladu sa članom 254. a u vezi člana 247. Poslovnika o radu Doma naroda obavijestio o naprijed naznačenom aktu Ustavnog suda Federacije, Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, Predsjedavajućeg Predstavničkog doma, te: Zakonodavno – pravnu komisiju, Komisiju za ustavna pitanja, Komisiju za izbor i imenovanja i Komisiju za informisanje.
U odgovoru ističu da je Zakonodavno – pravna komisija Doma naroda, radno tijelo Doma naroda koje utvrđuje odgovor Ustavnom sudu Federacije uz pribavljena mišljenja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i mjerodavnog tijela Doma naroda, što u konkretnom slučaju od strane iste nije urađeno.
Nadalje, navedeno je i ko su sve ovlašteni podnosioci zahtjeva za: utvrđivanje ustavnosti, zaštitu prava na lokalnu samoupravu, vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda, smjenu predsjednika i potpredsjednika, u vezi s čim je naglašeno da Ustav Federacije Bosne i Hercegovine omogućava zaštitu prava, ali isključivo putem ovlaštenih podnosilaca, nikako putem neformalnih grupa delegata. Smatraju da grupa od deset delegata nije u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Zakonu o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ili Poslovniku Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine prepoznata kao "pravni entitet odnosno institut zaštite koji može samostalno nastupati pred Ustavnim sudom Federacije".
Kako je to dalje istaknuto, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je ustavna kategorija, federalna zakonodavna vlast koju čine dva doma: Predstavnički dom i Dom naroda, te da su oba doma donijeli osporenu Odluku u identičnom sadržaju, zbog kojih činjenica podnosilac odgovora u cijelosti odbacuje tezu o sporu unutar Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. U vezi s navedenim, u odgovoru je data definicija klubova naroda uz naglasak da niti jednom poslovničkom intervencijom nijedan klub konstitutivnih naroda nije službeno pokrenuo spor u vezi osporene Odluke, na osnovu čega je konstatovano da nije postojao spor ni u federalnoj instituciji niti unutar Doma naroda.
Dalje je navedeno da je delegatima Doma naroda na vrijeme i u skladu s Poslovnikom o radu Doma naroda dostavljen poziv za sjednicu, da su svi delegati imali pravo sudjelovati u radu sjednice i glasati o svakoj tački dnevnog reda slobodno odlučujući po vlastitom uvjerenju.
Poslovnikom o radu Doma naroda su utvrđene komisije i odbori kao stalna i privremena radna tijela Doma naroda, te su komisije samostalne u svom radu i mogu sarađivati sa drugim komisijama i odborima Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Također je Poslovnikom o radu Doma naroda data mogućnost saradnje Doma naroda i sa drugim tijelima i organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini. Sjednice radnih tijela saziva predsjednik radnog tijela na osnovu vlastite inicijative (član 46. stav 2. Poslovnika o radu Doma naroda), dok je Komisija za izbor i imenovanja jedino radno tijelo Doma naroda ovlašteno da utvrdi prijedlog za izbor, imenovanja, postavljenja i razrješenja iz nadležnosti ovog Doma (član 60. Poslovnika o radu Doma naroda). Tvrdnja grupe delegata o navodnoj obavezi Komisije za izbor i imenovanja da osporenu Odluku dostavi drugim radnim tijelima na "ponovno razmatranje i odlučivanje" u suprotnosti je s Poslovnikom o radu Doma naroda jer se radi o isključivoj nadležnosti Komisije i to o odluci personalne naravi i konkretnim licima, a ne o zakonu, drugom propisu ili općem aktu.
U pogledu imenovanja Zajedničke radne grupe komisija za izbor i imenovanja oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, navedeno je da se njene aktivnosti provode od konstituirajuće sjednice Doma naroda, a u aktuelnom sastavu je od mjeseca marta, odnosno maja, prošle godine kada su članovi imenovani odlukama oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Ovu radnu grupu čine delegati, članovi nadležnih komisija za izbor i imenovanja, te se radi o radnom tijelu oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine koje niti u jednom dijelu provedbe postupka, odnosno donošenja osporene Odluke, nije imalo ovlaštenja donositi nijedan poslovnički obavezujući akt, niti se radi o tijelu kojim bi se zaobilazila poslovnička pravila. Navedena radna grupa je imenovana u cilju postizanja transparentnosti postupaka pri kandidovanju lica koja će vršiti dužnosti u tijelima kojima je osnivač Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i njen rad je dostupan i delegatima i javnosti. Također navode da je radna grupa imenovana radi postizanja političkog kompromisa odnosno dogovora u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je uslov za donošenje Odluke u identičnom sadržaju.
Na kraju predlažu preispitivanje odredbe člana 39. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, uz mišljenje da je privremena mjera veoma "restriktivna sudačka mjera koja se rijetko utvrđuje i na redovnim sudovima", sugerišući da Sud razmotri status ovlaštenog predlagača pred Ustavnim sudom Federacije, a u kontekstu navoda iz uvoda podneska.
Odgovor je dostavljen od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Komisije za izbor i imenovanja Doma naroda.
4.3. Premijer Federacije Bosne i Hercegovine je podneskom od 17.7.2025. godine, Ustavnom sudu Federacije dostavio odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere u kojem je naveo iste razloge na koje se pozvao i Dom naroda, naglašavajući na kraju odgovora da bi zbog eventualnog formalnog nepostojanja navedenih organa javnog servisa, došlo do pravne nesigurnosti kao i mogućeg ukidanja Dozvole za emitiranje programa čime bi se nanijela šteta Federaciji Bosne i Hercegovine kao osnivaču i javnosti kao krajnjem korisniku usluga.
4.4. Komisija za izbor i imenovanja Doma naroda u dostavljenom dopisu broj 02/6-02-1482/25 od 21.7.2025. godine citira odredbu člana 60. Poslovnika o radu Doma naroda, kojom se propisuju prava i obaveze navedene Komisije, te ističu da je prilikom donošenja osporene Odluke u potpunosti ispoštovana procedura propisana Poslovnikom o radu Doma naroda, te praksa koja se primjenjuje više od 20 godina. Osporenom Odlukom imenovana su četiri člana Upravnog odbora RTV F BiH sa različitom dužinom trajanja mandata, na način kako je to Zakonom o RTV F BiH i propisano. Napominju da prijedlog osporene Odluke nije ni dostavljen Zakonodavno – pravnoj komisiji iz razloga jer smatraju da to nije u nadležnosti navedene komisije, citirajući pri tome član 56. Poslovnika o radu Doma naroda vezano za nadležnosti Zakonodavno – pravne komisije. Između ostalog, navedeno je da Zakonodavno – pravna komisija "razmatra nacrte i prijedloge zakona, drugih propisa i općih akata koje donosi Dom naroda u pogledu njihove usklađenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i pravnim sistemom kao i u pogledu pravne obrade i o tome podnosi izvještaj sa mišljenjem i prijedlozima Domu naroda", dok u konkretnom slučaju, osporena Odluka predstavlja pojedinačni, a ne opći pravni akt. U dopisu se nadalje citira i član 46. Poslovnika o radu Doma naroda, te ističe da predsjednik Komisije za informisanje Doma naroda nije sazvao istu, smatrajući da se ne radi o pitanjima iz nadležnosti ove komisije. Na kraju ističu da je predsjednik Kluba delegata bošnjačkog naroda uputio Komisiji za izbor i imenovanja Doma naroda dopis, kojim traži da se u Zajedničku radnu grupu Komisije za izbor i imenovanja oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, imenuje predstavnik iz Kluba delegata Bošnjačkog naroda u Domu naroda, postavljajući pitanje kako je moguće osporavati legitimitet i nadležnost nekog tijela, a istovremeno tražiti da se u isto imenuje lice koje dolazi iz Kluba naroda koji predstavljaju?
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član IV.A.3.11. (1)
(1) Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima predsjedavajućeg i dva potpredsjedavajuća, koji ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih.
Član IV.C.3.10. (1) f)
(1) Osnovna funkcija Ustavnog suda je rješavanje sporova:
- f)između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti.
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Član 31.
Rješavanje sporova o pravima i dužnostima između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti, kantona ili općine pokreće se pred Ustavnim sudom zahtjevom te institucije, kantona ili općine čije je pravo povrijeđeno ili kojoj je, nesaglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu, kantonalnom zakonu ili drugom propisu, nametnuta određena obaveza.
Član 32.
Zahtjev za rješavanje spora treba da sadrži naziv institucije federalne vlasti ili organizacioni oblik institucije federalne vlasti, kantona ili općine između kojih je spor nastao, predmet spora i dokaze koji ukazuju da je aktom ili radnjom suprotne strane povrijeđeno njeno pravo, pravne posljedice koje su nastupile ili mogu nastupiti zbog nastalog spora i način rješavanja spora.
Član 33.
Stranke u postupku rješavanja spora su institucija federalne vlasti, odnosno organizacioni oblik te institucije, kanton ili općina koja je podnijela zahtjev za rješavanje spora i institucija federalne vlasti, odnosno organizacioni oblik te institucije, kanton ili općina u odnosu na koju je postavljen zahtjev.
Ustavni sud može odobriti i drugim državnim organima za koje smatra zainteresiranim stranama u sporu da učestvuju u postupku.
Član 34.
Rješavajući spor između strana u postupku iz člana 31. ovog zakona, Ustavni sud može utvrditi da je određenim aktom ili radnjom jedne strane povrijeđeno pravo druge strane u sporu, utvrditi postojanje ili nepostojanje određene obaveze i odrediti da se otklone nastale posljedice takvog akta ili radnje.
C. Poslovnik o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/03) I – Opće odredbe
Član 7. – odredba u odnosu na koju se osporava osporena Odluka
Radna tijela Doma naroda rade po odredbama ovog poslovnika.
II – Ostvarivanje prava i dužnosti delegata
Član 8. – odredbe u odnosu na koje se osporava osporena Odluka
Delegat ima pravo i dužnost da prisustvuje sjednici Doma naroda i sjednici radnih tijela Doma naroda čiji je član i da učestvuje u njihovom radu i odlučivanju.
U ostvarivanju svojih funkcija delegat može da učestvuje i u radu radnih tijela Doma naroda u kojima nije član, bez prava odlučivanja.
Delegat je dužan izvršavati zadatke koje mu u okviru svog djelokruga povjeri Dom naroda ili radno tijelo čiji je član.
Član 11.
Delegat ima pravo tražiti da se na sjednici Doma naroda odloži odlučivanje o određenom pitanju koje smatra značajnim.
O zahtjevu iz prethodnog stava Dom naroda se izjašnjava na sjednici.
Član 12. – odredba u odnosu na koju se osporava osporena Odluka
Delegat ima pravo da bude redovno i pravovremeno informisan o radu Doma naroda, predsjednika i dva potpredsjednika Federacije, Vlade Federacije, federalnih ministarstava, federalnih organa uprave i drugih tijela federalne uprave (u daljem tekstu: federalni organ uprave) i organizacija koje vrše poslove od interesa za Federaciju ili vrše javna ovlaštenja, kao i o svim pitanjima koja su značajna za vršenje njegove funkcije.
Član 16. – odredba u odnosu na koju se osporava osporena Odluka
Materijali za sjednicu Doma naroda i njegovih radnih tijela, kao i materijali namijenjeni za informisanje delegata dostavljaju se u pravilu 10 dana prije održavanja sjednice.
VI – ORGANIZACIJA I NAČIN RADA 3. Radna tijela Doma naroda
Član 41. – odredbe u odnosu na koje se osporava osporena Odluka
Za razmatranje pitanja iz nadležnosti Doma naroda, za razmatranje nacrta i prijedloga zakona i drugih općih akata i za pripremanje i obavljanje drugih poslova obrazuju se stalna i povremena radna tijela Doma naroda.
Radna tijela daju mišljenja, podnose prijedloge i izvještavaju Dom naroda o pitanjima iz svog djelokruga, a odlučuju samo o pitanjima koja su im ovim poslovnikom ili odlukom Doma naroda data u neposrednu nadležnost.
Stalna radna tijela obrazuju se po odredbama ovog poslovnika.
Posebnom odlukom Doma naroda mogu se obrazovati i povremena radna tijela za izvršavanje određenih poslova.
Član 46. – odredbe u odnosu na koje se osporava osporena Odluka
Radno tijelo radi u sjednici.
Sjednicu radnog tijela saziva predsjednik radnog tijela na osnovu vlastite inicijative, a dužan je da sazove sjednicu kada to zatraži predsjedavajući odnosno potpredsjedavajući Doma naroda, zamjenik predsjednika radnog tijela ili najmanje jedna trećina članova radnog tijela.
Predsjednik radnog tijela saziva sjednicu radnog tijela u pravilu osam dana prije održavanja sjednice, a iz opravdanih razloga može je sazvati i u kraćem roku.
Ako predsjednik radnog tijela ne sazove sjednicu kad je dužan da to učini, sjednicu će sazvati zamjenik predsjednika radnog tijela, a ako ni on to ne učini, sjednicu će sazvati predsjedavajući Doma naroda.
Radno tijelo može da radi ako sjednici prisustvuje većina članova radnog tijela, a odlučuje većinom glasova prisutnih članova, osim u slučajevima odlučivanja o pitanjima iz neposrednog djelokruga radnog tijela kada odluke donosi većinom od ukupnog broja članova radnog tijela.
Član 51. – odredbe u odnosu na koje se osporava osporena Odluka
Radno tijelo Doma naroda o razmatranju prijedloga za donošenje zakona, nacrta zakona, prijedloga zakona, drugog propisa ili općeg akta ili nekog drugog materijala u pripremi njihovog razmatranja na sjednici Doma naroda podnosi izvještaj Domu naroda.
Izvještaj iz prethodnog stava dostavlja se predsjedavajućem Doma naroda koji ga dostavlja delegatima Doma naroda.
Radno tijelo raspravlja i o izvještajima tijela i ustanova koji se na osnovu zakona podnose Domu naroda. Nakon provedene rasprave radno tijelo zauzima stav odnosno utvrđuje prijedlog akta i o tome obavještava Dom naroda.
Kad podnosi izvještaj ili prijedlog Domu naroda, radno tijelo određuje izvjestioca koji na sjednici Doma naroda može da obrazloži stav ili prijedlog radnog tijela.
Član 52.
Dom naroda može sa Predstavničkim domom Parlamenta Federacije obrazovati stalna ili povremena zajednička radna tijela iz reda delegata odnosno zastupnika i stručnjaka za praćenje, pretresanje i proučavanje određenih pitanja, kao i za pripremanje i podnošenje prijedloga za donošenje zakona, nacrta ili prijedloga zakona ili drugih akata iz nadležnosti oba doma Parlamenta Federacije.
Djelokrug, zadaci i ovlaštenja zajedničkog radnog tijela utvrđuju se poslovnicima odnosno odlukama oba doma Parlamenta Federacije.
U zajednička radna tijela bira se jednak broj članova iz oba doma Parlamenta Federacije.
Predsjednik i zamjenik predsjednika zajedničkog radnog tijela ne mogu biti članovi u istom domu Parlamenta Federacije.
Zajedničko radno tijelo se smatra obrazovanim kada ga oba doma Parlamenta Federacije u identičnom tekstu odlukom obrazuju kao zajedničko radno tijelo. Izbor članova radnog tijela se smatra izvršenim kad oba doma Parlamenta Federacije donesu odluku o izboru članova radnog tijela u identičnom sastavu.
Član 54. tač. 2., 6. i 7. – odredbe u odnosu na koje se osporava osporena Odluka
Radna tijela Doma naroda su:
- 2.Zakonodavno-pravna komisija,
- 6.Komisija za izbor i imenovanja,
- 7.Komisija za informisanje,
2) Zakonodavno – pravna komisija
Član 56. – odredbe u odnosu na koje se osporava osporena Odluka
Zakonodavno-pravna komisija:
- -razmatra nacrte i prijedloge zakona, drugih propisa i općih akata koje donosi Dom naroda u pogledu njihove usklađenosti sa Ustavom Federacije i pravnim sistemom, kao i u pogledu pravne obrade i o tome podnosi izvještaj sa mišljenjem i prijedlozima Domu naroda;
- -razmatra pitanja zakonodavne metodologije i druga pitanja od značaja za ujednačavanje pravno-tehničke obrade akata koje donosi Dom naroda;
- -na zahtjev Doma naroda razmatra opće akte organizacija i zajednica na koje Dom naroda daje potvrdu odnosno saglasnost, sa stanovišta usklađenosti sa Ustavom Federacije i zakonom i o tome podnosi izvještaj sa mišljenjem i prijedlozima;
- -utvrđuje prečišćene tekstove zakona, drugih propisa i općih akata Doma naroda, ako je za to ovlaštena;
- -učestvuje u pripremanju programa rada zakonodavne djelatnosti Doma naroda;
- -vrši i druge poslove određene ovim poslovnikom.
Prijedlozi Komisije koji su formulisani kao izmjene ili dopune prijedloga zakona i drugih propisa i općih akata unose se u njen izvještaj i smatraju se amandmanima.
6) Komisija za izbor i imenovanja
Član 60. st. 1. i 2.
Komisija za izbor i imenovanja prati provedbu ustavnih principa i zakonskih odredaba koje se odnose na ostvarivanje politike u ovoj oblasti, raspravlja sva pitanja u vezi sa izborom, imenovanjem, postavljanjem i razrješenjem, kao i druga pitanja u vezi sa tim iz nadležnosti Doma naroda.
Komisija sarađuje sa odgovarajućim tijelima drugih organa i organizacija u Federaciji, pribavlja njihova mišljenja i utvrđuje prijedloge za izbor, imenovanja, postavljenja i razrješenja iz nadležnosti Doma naroda.
7) Komisija za informisanje
Član 61. – odredba u odnosu na koju se osporava osporena Odluka
Komisija za informisanje razmatra: dodjelu elektronskih frekvencija za radio, TV i druge svrhe u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine; pitanja informisanja javnosti o radu Doma naroda i radnih tijela; predlaže odnosno preduzima mjere za unaprjeđivanje informisanja javnosti o pitanjima koja se razmatraju i o kojima se odlučuje u Domu naroda; uređuje Web stranicu Doma naroda; stara se o ostvarivanju posebnog društvenog interesa Doma naroda u pravnim licima u oblasti informativne djelatnosti čiji je osnivač Federacija, u skladu sa zakonom, te nacrte i prijedloge zakona, drugih propisa i općih akata i druga pitanja iz oblasti informisanja i o njima daje mišljenja i prijedloge Domu naroda.
4. Kolegij Doma naroda
Član 76. stav 2. alineja 8. – odredba u odnosu na koju se osporava osporena Odluka
Kolegij doma naroda:
- –razmatra pitanja parlamentarne procedure i primjene ovog poslovnika;
VIII - RAD DOMA NARODA 1. Sazivanje sjednice, predlaganje i utvrđivanje dnevnog reda
Član 86. st. 4. i 5.
Poziv za sjednicu Doma naroda upućuje se delegatima 10 dana prije dana određenog za održavanje sjednice.
U izuzetno hitnim slučajevima predsjedavajući Doma naroda može da sazove sjednicu i u roku kraćem od 10 dana, a dnevni red za ovu sjednicu da predloži i na samoj sjednici.
Član 91.
Delegatima se sa pozivom za sjednicu dostavlja i prijedlog dnevnog reda, materijali za sjednicu, ukoliko nisu ranije dostavljeni i zapisnik sa prethodne sjednice.
Dnevni red sjednice Doma naroda utvrđuje se na početku sjednice.
IX - AKTI DOMA NARODA 1. Opće odredbe
Član 143. – odredbe u odnosu na koje se osporava osporena Odluka
Odluka se donosi kao akt vršenja prava i dužnosti, kao propis za izvršenje zakona ili drugih općih akata Doma naroda, ili kao akt uređivanja unutrašnje organizacije i odnosa u Domu naroda.
Odlukom kao aktom vršenja prava Dom naroda odlučuje o izboru, imenovanju, razrješenju, smjenjivanju, opozivu i ostavci, o davanju potvrde odnosno saglasnosti na akte federalnih organa i organizacija, kao i o drugim pravima Doma naroda kad je to Ustavom Federacije, zakonom i ovim poslovnikom utvrđeno.
Odluka kao izvršni propis je akt koji se donosi radi izvršavanja i konkretiziranja pojedinih odredaba zakona, ako je to predviđeno tim zakonom.
Odlukom se uređuje unutrašnja organizacija, rad i odnosi u Domu naroda.
Odlukom se vrše izmjene i dopune Poslovnika Doma naroda.
2. Osnovne odredbe o postupku za donošenje zakona f) Prijedlog zakona
Član 174. – odredba u odnosu na koju se osporava osporena Odluka
Prijedlog zakona, u skladu sa ovim poslovnikom, prethodno razmatra Zakonodavno-pravna komisija i nadležno radno tijelo.
3. Odredbe o postupku za donošenje drugih akata b) Donošenje odluka, deklaracija, rezolucija i preporuka
Član 203. – odredbe u odnosu na koje se osporava osporena Odluka
Donošenje odluka, deklaracija, rezolucija i preporuka vrši se po odredbama ovog poslovnika koje se odnose na postupak za donošenje zakona. U postupku za donošenje ovih akata ne izrađuje se nacrt akta, ukoliko Dom naroda drugačije ne odluči. Rok za razmatranje prijedloga ovih akata ne može biti kraći od 10 dana od dana određenog za održavanje sjednice Doma naroda.
Izuzetno, od stava 1. ovog člana prijedlozi ovih akata mogu se podnositi i na sjednici Doma naroda, ukoliko za to postoji neodložna potreba.
Pretres prijedloga akta iz st. 1. i 2. ovog člana vrši se jedinstveno ukoliko Dom naroda ne odluči da pretres obuhvati posebno opći pretres, a posebno pretres u pojedinostima.
D. Odluka o izmjenama i dopunama Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 60/24)
Član 2. – odredba u odnosu na koju se osporava osporena Odluka
U članu 16. dodaje se stav 2. koji glasi:
"Materijali iz stava 1. ovog člana se dostavljaju elektronski, osim ako je posebnim zakonom određen drugačiji način dostave materijala."
E. Zakon Javnom servisu radio – televizije Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/08)
Član 25. stav (1)
(1) Parlament Federacije imenuje članove Upravnog odbora sa rang – liste kandidata koji su ušli u uži izbor (u daljnjem tekstu: rang – lista), a koju mu dostavljaju komisije za izbor i imenovanja oba doma Parlamenta Federacije u roku od 30 dana od dostavljanja rang – liste. Komisije za izbor i imenovanja provode pravičan, otvoren i transparentan postupak izbora, koristeći se standardima i rokovima opisanim Zakonom o ministarskim i drugim imenovanjima, imenovanjima Vijeća ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine u cilju odabira najkvalifikovanijih kandidata. Postupak za sačinjavanje rang – liste kandidata koji su ušli u uži izbor komisije za izbor i imenovanja započinju četiri mjeseca prije isteka mandata članovima Upravnog odbora.
6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presuda broj U-52/23 od 27.5.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 51/24) i U-8/24 od 2.10.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/24) i dr.
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Analizirajući navode iz zahtjeva, odgovora na zahtjev, kao i dostavljenu dokumentaciju, u svjetlu relevantnog prava i uz uvažavanje sudske prakse Ustavnog suda Federacije, utvrđeno je kako slijedi.
Ustavni sud Federacije prevashodno će dati osvrt na prigovore druge strane koji se odnose na aktivnu legitimaciju i u vezi sa donošenjem privremene mjere.
Kada je u pitanju prigovor o aktivnoj legitimaciji, Ustavni sud Federacije razvio je jasnu praksu prema kojoj su dužnosnici unutar institucija federalne vlasti, to su u konkretnom slučaju delegati Doma naroda, u određenim slučajevima aktivno legitimisani za pokretanje postupka rješavanja spora unutar organa federalne vlasti. Shodno utvrđenoj praksi, dužnosnici unutar određene institucije federalne vlasti, tj. delegati Doma naroda in concreto, nemaju trajni status organizacionog oblika institucije federalne vlasti, već se ocjena postojanja tog statusa cijeni u svakom konkretnom slučaju i kroz prizmu postojanja drugog postupka, organa ili institucije pred kojom se delegirano pitanje (spor) eventualno može riješiti. U vezi s tim, Ustavni sud Federacije upućuje na presudu broj U-52/23 od 27.5.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 51/24), u kojoj je, između ostalog, utvrđeno i sljedeće: "Ustavnosudska praksa ovoga suda, bazira se prvenstveno na osnovnoj funkciji Ustavnog suda Federacije, a to je rješavanje sporova između različitih nivoa vlasti u Federaciji ili unutar institucija federalne vlasti, a u ovom posljednjem slučaju se radi o preispitivanju radnje ili akta koji je izvor spora o nadležnosti i obima prava i obaveza koje imaju dužnosnici unutar institucija federalne vlasti, njenog organizacionog ili drugog oblika (primjer organa upravne vlasti) ili između institucija federalne vlasti. Sva navedena lica ukoliko imaju stvarni pravni interes za koji smatraju da im je nekom radnjom ili aktom (pojedinačni ili opštim, zakonom ili drugim propisom) povrijeđen od strane institucije ili nekog njenog organizacionog oblika, a može se dovesti u vezu sa njihovim ustavnim pravima i obavezama, ovlaštena su za pokretanje spora pred Ustavnim sudom Federacije, posebno u situacijama ako ne postoje neki drugi sudski organi nadležni za rješavanje spornog odnosa.".
Stoga, u konkretnom slučaju bilo je nužno i potrebno razmotriti sve dokaze i utvrditi da li postoji neki drugi organ za rješavanje delegiranog pitanja (spora) ili drugi postupak u kojem su aktivno legitimisana lica koja se pojavljuju u svojstvu podnosilaca zahtjeva, da bi ovaj sud prihvatio odlučivanje po podnesenom zahtjevu. Kako su ove činjenice utvrđene i tom prilikom ovaj sud došao do zaključka nepostojanja drugog organa ili postupka, preostalo je pažljivom analizom meritorno utvrditi najznačajniju činjenicu, a to je da li su neka prava podnosilaca zahtjeva, garantovana Poslovnikom o radu Doma naroda, time i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, povrijeđena u proceduri donošenja osporene Odluke, što će dalje u tekstu biti predmetom elaboracije ovog suda.
Iz stanja spisa proizlazi da su navodi podnosilaca zahtjeva suštinski vezani za pitanje donošenja osporene Odluke, bez da je ista prethodno bila predmetom razmatranja stalnih komisija Doma naroda, te da materijal nije dostavljen u skladu sa poslovničkim rokom od deset dana od dana zakazane sjednice tog doma.
Posebno je utvrđena činjenica da je članom 25. stav (1) Zakona o RTV FBiH jasno propisano da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine imenuje članove Upravnog odbora RTV FBiH, što samo po sebi zahtijeva koordinaciju aktivnosti oba doma. Takva, kao i koordinacija drugih aktivnosti iz nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, pravno i faktički moguća je isključivo kroz nadležno djelovanje zajedničkog radnog tijela oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. U konkretnom predmetu takvo radno tijelo predstavlja: Zajednička radna grupa Komisija za izbor i imenovanje, formirana Zaključkom Doma naroda, broj 02-02-645/24 od 29.5.2024. godine i Zaključkom Predstavničkog doma, broj 01-02-1052/24 od 29.5.2024. godine. Slijedom toga Ustavni sud Federacije podsjeća da je članom 52. Poslovnika o radu Doma naroda propisana mogućnost formiranja zajedničkih radnih tijela sa Predstavničkim domom, kako je to, u skladu sa Poslovnikom o radu Doma naroda u ovom slučaju i učinjeno. S obzirom na navedeno, sam po sebi se nameće zaključak da je ova radna grupa nadležna za preduzimanje aktivnosti sa ciljem imenovanja članova Upravnog odbora RTV FBiH od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao i predlaganje odluke o imenovanju. Dakle, Zakonodavno – pravna komisija u tom pravcu nužno ne daje mišljenje, što se odnosi i na Komisiju za informisanje, jer je kompletna konkursna procedura, uključujući i predlaganje, u domeni Parlamenta Federacije BiH, što podrazumijeva predlaganje Zajedničke radne grupe i odlučivanje u oba Doma, što je i učinjeno. Pravno i faktički posmatrano, Komisija za izbor i imenovanja Doma naroda bila je zapravo involvirana u konkursnu proceduru i prijedlog imenovanja članova Upravnog odbora RTV FBiH, što se ogleda u činjenici da je u Zajedničku radnu grupu imenovan recipročan broj članova iz Komisije za izbor i imenovanja Doma naroda, koji su ravnopravno učestvovali u radu grupe, što je sve jasno vidljivo iz cjelokupno dostavljene dokumentacije. Simptomatična je činjenica da je osporavanje Zajedničke radne grupe inicirano tek po donošenju osporene Odluke, a ne prije, iako su podnosiocima zahtjeva bili na raspolaganju općepoznati poslovnički mehanizmi kojima bi eventualno doveli u pitanje legalitet i legitimitet te grupe. Pri tome je predsjednik Kluba delegata bošnjačkog naroda, koji je ujedno jedan od podnosilaca zahtjeva, svojevremeno predložio zamjenskog člana u Zajedničku radnu grupu, bez da je također tom prilikom osporio njeno formiranje, što je vidljivo iz dopisa tog Kluba, broj 02/d-02-452/25 od 10.2.2025. godine.
Ustavni sud Federacije primjećuje da je neosnovan navod podnosilaca zahtjeva da im je van roka (deset dana prije održavanja sjednice) dostavljen materijal za planiranu sjednicu. Neosnovanost navoda proizlazi iz činjenice da je iz izvoda "Owis" aplikacije Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine vidljivo da je delegatima Doma naroda prvi put materijal (sa 19. sjednice Predstavničkog doma na kojoj je usvojena osporena Odluka) dostavljen sa danom 7.4.2025. godine, što je 15 dana prije održavanja sjednice, zatim im je drugi put materijal dostavljen uz poziv za 18. sjednicu Doma naroda, broj 02-02-860/25 od 11.4.2025. godine, što je 11 dana prije održavanja sjednice. Nesporno je da je na dan sjednice Doma naroda delegatima dostavljen dio materijala, ali radi se o Izvještaju Komisije za izbor i imenovanja Doma naroda u vezi sa prijedlogom osporene Odluke. Cijeneći vrijeme kada je ranije delegatima dostavljen suštinski isti materijal u vezi sa donošenjem osporene Odluke, Ustavni sud Federacije ne smatra dostavu ovog Izvještaja odlučujuće bitnim da bi u značajnom obimu dovelo do takve povrede delegatskih prava da bi bili onemogućeni u njihovoj realizaciji. Ovako vremenski tempirana dostava izvještaja ne utječe na činjenicu da je delegatima dosta ranije i u poslovničkom roku dostavljen suštinski isti materijal i da su shodno njemu imali mogućnost ostvarivati svoja prava i dužnosti, a taj materijal je jedino relevantan s obzirom na nadležnost Parlamenta i Zajedničke radne grupe u odnosu na ovo konkretno imenovanje. U konačnici, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, dostava navedenog Izvještaja na dan sjednice Doma naroda poprima marginalni karakter bez odlučujućeg utjecaja na mogućnost podnosilaca zahtjeva da realizuju svoja delegatska prava.
Za odlučenje Ustavnog suda Federacije u ovome predmetu, suštinski je bitno utvrditi da li su ovih deset delegata, odnosno podnosioci zahtjeva, bili onemogućeni u ostvarivanju delegatskih prava, a time i dužnosti.
Iz Zapisnika sa 18. sjednice Doma naroda, održane 22.4.2025. godine, vidljivo je da su na sjednici prisustvovala 62 delegata, dok su izostanak sa sjednice najavila dva delegata koji se ne nalaze među podnosiocima zahtjeva. Nadalje, vidljivo je da dnevni red, u okviru kojeg je bio i prijedlog osporene Odluke, niko od delegata nije osporio ili tražio intervenciju u odnosu na isti, a od posebnih napomena stavljena je jedino ta da je jedan delegat (Muamer Zukić), koji se nalazi među podnosiocima zahtjeva, zatražio pojedinačno glasanje. Kako iz ovog zapisnika, tako i iz transkripta sa sjednice, vidljivo je da su samo dva delegata – podnosioca zahtjeva (Muamer Zukić i Žarko Vujović), od njih ukupno deset, aktivno učestvovali u raspravi prilikom procesa donošenja osporene Odluke. Ustavni sud Federacije iz dostavljenog transkripta primjećuje da se na sjednici Doma naroda puno više raspravljalo o pitanjima koja nisu delegirana na sjednici. Kako imenovani, tako i ostali podnosioci zahtjeva, kao delegati Doma naroda, imali su u potpunosti mogućnost da ostvare i realiziraju svoja delegatska prava, time i delegatske dužnosti. Prema tome, sasvim je jasno da delegati, nekom radnjom ili aktom (pojedinačnim ili općim, zakonom ili drugim propisom) od druge strane u ovom postupku, nisu uskraćeni u realizaciji svojih prava, već su svi delegati ravnopravno pozvani na identičan način, sa identičnim materijalima i imali su mogućnost, osim pasivno, učestvovati i aktivno u procesu donošenja osporene Odluke. Osim toga, delegati su imali poslovničku mogućnost da u skladu sa članom 11. Poslovnika o radu Doma naroda traže odlaganje odlučivanja o osporenoj Odluci ako su isto smatrali za značajno pitanje, u vezi s čim Ustavni sud Federacije nije opazio da je učinjeno, a koja mogućnost im nije uskraćena, niti je prepoznato da im je uskraćeno bilo koje drugo delegatsko pravo ili dužnost.
Dakle, nema povrede delegatskih prava, pa samim tim i ne postoji spor, jer osnovni uslov za postojanje spora jeste povreda delegatskog prava, a koja u konkretnom slučaju nije vidljiva.
Stoga je, Ustavni sud Federacije utvrdio da je podneseni zahtjev neosnovan, jer ne postoji spor, odnosno da prava delegata Doma naroda, u postupku donošenje Odluke o imenovanju Upravnog odbora RTV FBiH, nisu povrijeđena.
Svi drugi prigovori na koje se Ustavni sud Federacije ukratko osvrnuo, suštinski su prigovori koji su se eventualno mogli, pod uslovom da postoji kvalifikovana većina, postaviti pred ovaj sud kroz drugi postupak, a to je npr. postupak zaštite vitalnog nacionalnog interesa i sl.
Ukoliko bi ovaj sud dozvolio da kroz ustavnopravni institut rješavanja spora prihvati i utvrđuje ustavnost procedure donošenja akata organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, time bi faktički dopustio parlamentarnoj manjini da, mimo ustavom propisanog cenzusa od jedne trećine delegata, podnese zahtjev za utvrđivanje ustavnosti.
U odnosu na prigovore koji se odnose na imenovana lica i trajanje njihovog mandata, ovaj sud ne može zanemariti činjenicu da Upravni odbor RTV FBiH nije postojao prethodnih 12 godina, što je samo po sebi na štetu poslovanja i upravljanja RTV FBiH, kao ni činjenicu da podnosioci zahtjeva u suštini osporavaju imenovanje jednog lica koje je predloženo i imenovano. To u svakom slučaju ne može biti predmet razmatranja pred ovim sudom, a pitanje zakonitosti, odnosno nezakonitosti, ovdje pomenute Odluke u svjetlu dugogodišnjeg rada RTV FBiH, bez postojanja Upravnog odbora, pitanje je koje se u konkretnom slučaju eventualno može rješavati pred redovnim sudom. Stoga se Ustavni sud Federacije neće upuštati u ocjenu ovih navoda.
Ustavni sud Federacije cijeni da ne postoji potreba da odlučuje o privremenoj mjeri s obzirom da je donesena odluka o meritumu, pa je odlučivanje o privremenoj mjeri bespredmetno.
Iz svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, dr.sc. Boris Barun, Vesna Budimir, Mirko Milićević, prof.dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, Ajša Softić, mr. sc. Alen Taletović i mr. Anja Vuleta Pavelka, sudije Suda.
Broj U-14/25
12. februara 2026. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.