Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, u vezi sa odredbama člana 57. stav 4., čl. 63., 64., 72., člana 127. stav 2. tač. g) i h) i stav 3. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, te u vezi sa članom 5. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 30.11.2023. godine, donio je

PRESUDU

Odbija se kao neosnovan zahtjev Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 15/21).

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je podneskom 494/22 od 30.9.2022. godine podnio Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu opština u Federaciji Bosne i Hercegovine. U zahtjevu je navedeno da je članom 57. stav 4., čl. 63., 64., 72., članom 127. stav 2. tač. g) i h) i stav 3. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o računovodstvu i reviziji, osporeni Zakon, odnosno osporene odredbe), povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu opštinama u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (u daljem tekstu: Evropska povelja), odnosno članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave). Dana 6.10.2022. godine, povodom istog zahtjeva, od strane podnosioca zahtjeva dostavljen je i Prijedlog za donošenje privremene mjere.

2. Stranke u postupku

Na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, stranke u ovom postupku su podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine kao donosilac Zakona čije su odredbe osporene.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva na početku zahtjeva citira osporene odredbe Zakona o računovodstvu i reviziji, navodeći da je istima povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu jedinicama lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, zato što im se nameću finansijske obaveze bez transfera odgovarajućih sredstava sa višeg nivoa vlasti, kao i zato što prilikom donošenja osporenog Zakona jedinice lokalne samouprave ni na koji način nisu konsultovane u skladu sa zakonom. K tome, propisane su i kazne za neizvršavanje tih dodatnih obaveza. Smatra da se na ovaj način krši jedan od najznačajnijih principa lokalne samouprave, princip finansiranja. Dalje navodi, da je u članu 99. Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 102/113, 9/2014-ispravka, 13/2014, 8/2015, 91/2015, 102/2015, 104/2016, 5/2018, 11/2019, 99/2019 i 25a/2022) propisano da reviziju godišnjih izvještaja svakog budžetskog korisnika obavlja Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ured za reviziju). Po mišljenju podnosioca zahtjeva, iz osporenih odredbi Zakona o računovodstvu i reviziji proističe, da jedinice lokalne samouprave moraju izdvojiti sredstva iz vlastitog budžeta da bi platile reviziju koja im je, kao obavezna, propisana tim Zakonom, koji je, uz to, donesen bez provedenih konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave. Dalje ističe, da je nakon provedene analize u kojoj je koristio kriterije iz Tarife revizorskih usluga, izračunao da je 283.000 KM ukupni procijenjeni minimalni trošak vanjske revizije za 36 opština i gradova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Smatra da se na ovaj način krši princip finansijske samostalnosti jedinica lokalne samouprave iz člana 9. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, bez da se iste o tome obavijeste i da se konsultuju.

U nastavku zahtjeva ističe da, pored činjenice da jedinice lokalne samouprave nisu na zakonom propisan način konsultovane prilikom donošenja Zakona o računovodstvu i reviziji, nije proveden ni postupak propisan Pravilnikom o proceduri za izradu izjave o fiskalnoj procjeni zakona, drugih propisa i akata planiranja na budžet ("Službene novine Federacije BiH", br. 34/16 i 15/18, u daljem tekstu: Pravilnik o proceduri), odnosno da jedinice lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine nisu konsultovane putem Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, prije dostavljanja izjave o fiskalnoj procjeni nadležnom ministarstvu. Zatim podnosilac zahtjeva citira član 6. Pravilnika o proceduri, čl. VI. 2. (1) i VII. 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, član 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i čl. 51. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave. Ističe i to da je donosilac Zakona o računovodstvu i reviziji postupio i protivno Pravilima i postupku za izradu zakona i drugih propisa Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 71/14), te citira čl. 1., 81., 82., 83. i 84. Pravila i postupka za izradu zakona i drugih propisa Federacije Bosne i Hercegovine.

Na kraju, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije svojom odlukom utvrdi da osporene odredbe vrijeđaju pravo na lokalnu samoupravu, te da naloži Federaciji Bosne i Hercegovine usklađivanje Zakona o računovodstvu i reviziji sa odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i odredbama Zakona o principima lokalne samouprave.

4. Odgovor na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je aktom broj U-26/22 od 10.10.2022. godine, zatražio od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 30 dana dostave odgovor na zahtjev, što je međutim izostalo.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član VI.2 (1)

(1) U opštini se ostvaruje lokalna samouprava.

Amandman XVI (1)

na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, iza glave "VI. OPŠTINSKE VLASTI" dodaje se novo poglavlje, koje glasi:

"VI.A. GRADSKE VLASTI

(1) Za područje dvije ili više opština koje su urbano i teritorijalno povezane svakodnevnim potrebama građana, formira se grad kao jedinica lokalne samouprave i uprave, u skladu sa federalnim zakonom".

Amandman XCVI

na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

U članu IV.C.10. iza stava (2.) dodaje se novi stav (3.) koji glasi:

"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine".

Dosadašnji st. (3.) i (4.) postaju st. (4.) i (5.).

Amandman XVIII

na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:

"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, prevladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum".

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 4. stav 6.
Djelokrug lokalne samouprave

  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

C. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03)

Član 5. stav 1.

Ustavni sud provodi postupak na osnovu odredaba ovog zakona, a u pitanjima koja nisu uređena ovim zakonom može shodno primijeniti odgovarajuća pravila procesnih zakona.

D. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09)

Član 34. st. 3. i 4.

Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave bit će srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija biće praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršenje.

Zakonodavac je dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koja mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

E. Zakon o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 15/21)

Član 1.predmet zakona

Ovaj zakon uređuje oblast računovodstva i revizije, organizaciju i funkcionisanje sistema knjigovodstva i računovodstva, pripremu i prezentovanje finansijskih izvještaja, organizaciju i rad Revizorske komore Federacije Bosne i Hercegovine, nadzor nad kvalitetom rada društava za reviziju i ovlaštenih revizora, javni nadzor, praćenje i otkrivanje i prijavljivanje krivičnih dijela u vezi sa pranjem novca i finansiranjem terorističkih aktivnosti, sticanje zvanja, kvalificiranje i licenciranje u računovodstvenoj i revizorskoj profesiji.

Član 2. tačka d)
(Pojmovi)

  • d)
    Subjekti od javnog interesa su sva pravna lica čijim se vrijednosnim papirima trguje na organizovanom tržištu vrijednosnih papira, banke, mikrokreditna društva, društva za osiguranje i reosiguranje, društva za faktoring, lizing društva, društva za upravljanje investicijskim fondovima, brokersko-dilerska društva i druge finansijske organizacije, javna preduzeća osnovana u skladu sa propisima kojima se uređuje poslovanje i upravljanje javnim preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kao i sva pravna lica od posebnog značaja za Federaciju u skladu sa propisima o vršenju ovlašćenja u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala, te organizacije i javne ustanove koje nisu obuhvaćene okvirom revizije utvrđenim propisom o reviziji institucija u Federaciji;

Član 3.Primjena propisa

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na sva profitna pravna lica koja samostalno obavljaju djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i pružaju usluge na tržištu radi sticanja dobiti u skladu sa odredbama propisa koji regulišu poslovanje privrednih društava i osnovana su u skladu sa propisima Federacije, kao i na sva neprofitna pravna lica koja se ne osnivaju radi sticanja dobiti (političke organizacije, sindikalne organizacije sa svojstvom pravnog lica, fondacije, udruženja, komore, vjerske zajednice u dijelu obavljanja privredne ili druge djelatnosti u skladu sa propisima kojima je uređeno obavljanje tih djelatnosti, kao i druge organizacije organizovane po osnovu učlanjenja).

(2) Odredbe ovog zakona odnose se i na pravna lica i druge oblike organizovanja koje je pravno lice sa sjedištem u Federaciji osnovalo u inostranstvu, ako propisima tih država nije utvrđena obaveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja finansijskih izvještaja.

(3) Odredbe ovog zakona odnose se na poslovne jedinice i pogone pravnih lica sa sjedištem izvan Federacije, ako se te poslovne jedinice i pogoni smatraju obaveznicima poreza na dobit u Federaciji.

(4) Odredbe ovog zakona odnose se i na korisnike prihoda budžeta Federacije, budžeta kantona, budžeta opština i gradova i vanbudžetskih fondova.

Član 5. stav (5.), (6.), (7.) i (8.)

(Razvrstavanje pravnih lica)

(5) U srednja pravna lica razvrstavaju se ona pravna lica koja na dan sačinjavanja finansijskih izvještaja prelaze dva kriterija iz stava (4.) ovog člana, ali ne prelaze granične vrijednosti najmanje dva od sljedećih kriterija:

  • a)
    prosječna vrijednost poslovne imovine na kraju poslovne godine je do 20.000.000,00 KM;
  • b)
    ukupan godišnji prihod je do 40.000.000,00 KM;
  • c)
    prosječan broj zaposlenih u godini za koju se podnosi finansijski izvještaj je do 249.

(6) U srednja pravna lica razvrstavaju se i ona koja prelaze graničnu vrijednost jednog od kriterija iz stava (7.) ovog člana.

(7) U velika pravna lica razvrstavaju se ona pravna lica koja na dan sastavljanja finansijskih izvještaja prelaze granične vrijednosti najmanje dva od sljedećih kriterija:

  • a)
    prosječna vrijednost poslovne imovine na kraju poslovne godine je 20.000.000,00 KM;
  • b)
    ukupan godišnji prihod je 40.000.000,00 KM;
  • c)
    prosječan broj zaposlenih u godini za koju se podnosi finansijski izvještaj je 249.

(8) Velikim pravnim licima, nezavisno od kriterija iz st. (3.), (4.), (5.), (6.) i (7.) smatraju se banke, mikrokreditna društva, društva za osiguranje i reosiguranje, lizing društva, društva za faktoring, društva za upravljanje investicijskim fondovima, društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima, berze, brokersko-dilerska društva i druge finansijske organizacije.

Član 57. st. (1.), (2.) i (3.)

(Obaveznici revizije)

(1) Revizija finansijskih izvještaja obavlja se u skladu sa ovim zakonom, MSR uz poštivanje principa profesionalne etike i pravila revizorske struke, te drugih pravila i propisa koji regulišu ovu oblast.

(2) Obaveznoj reviziji podliježu finansijski izvještaji i konsolidovani finansijski izvještaji pravnih lica razvrstanih u velika i srednja pravna lica.

(3) Ukoliko nisu obuhvaćeni stavom (2.) ovog člana, obaveznoj reviziji podliježu i finansijski izvještaji subjekata od javnog interesa, definisanih ovim zakonom i finansijski izvještaji drugih pravnih lica, ukoliko je to propisano posebnim propisima kojim se uređuje njihovo poslovanje.

Član 57. stav (4.) - osporena odredba

(4) Obaveznoj reviziji podliježu i organizacije, javne institucije i javne ustanove koje nisu obuhvaćene godišnjim planom revizije Ureda za reviziju institucija FBiH.

Član 63. (Izbor društva za reviziju)- osporena odredba

(1) Skupština, odnosno organ utvrđen opštim aktom pravnog lica kod kojeg se obavlja revizija, vrši izbor društva za reviziju najkasnije do 30. septembra poslovne godine na koju se revizija odnosi. Ako pravno lice na dan 30.9. nema informaciju da li će na dan 31.12. biti obaveznik revizije u tom slučaju nije obavezno ugovoriti reviziju do 30.9. tekuće godine, ali ju je obavezno ugovoriti u roku od 60 dana po utvrđivanju obaveze.

(2) Rok iz stava (1.) ovog člana može da bude i duži u slučaju revizije konsolidovanih finansijskih izvještaja.

(3) Izuzetno od stava (1.) ovog člana, skupština, odnosno organ utvrđen opštim aktom pravnog lica kod kojeg se vrši revizija, a koje finansijske izvještaje sastavlja sa stanjem na posljednji dan poslovne godine koja je različita od kalendarske, bira društvo za reviziju najkasnije tri mjeseca prije isteka tako određene poslovne godine na koju se revizija odnosi.

(4) Društva za reviziju dužna su Ministarstvu, najkasnije do 15. januara tekuće godine, dostaviti spisak ugovora o reviziji zaključenih tokom prethodne godine.

Član 64. (Ugovor o reviziji)-osporena odredba

(1) Međusobna prava i obaveze društva za reviziju i pravnog lica čiji se finansijski izvještaji revidiraju uređuju se ugovorom o reviziji.

(2) Ugovor o reviziji mora biti zaključen u pisanom obliku.

(3) Ugovor o reviziji, pored elemenata propisanih zakonom kojim se uređuju obligacioni odnosi, mora sadržavati odredbe MSR u vezi s dogovaranjem uslova revizorskih angažmana, kao i odredbe iz člana 60. stav (1.) i čl. 65 do 69. ovog zakona.

(4) Društva za reviziju ne mogu ugovorene poslove da ustupaju drugim društvima za reviziju, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(5) Ugovor o reviziji u toku obavljanja revizije ne može se raskinuti, izuzev ako za to postoje opravdani razlozi.

(6) Razlike u mišljenjima koje se odnose na oblast računovodstva i revizije, pravnog lica čiji se finansijski izvještaji revidiraju i društva za reviziju ne mogu se smatrati opravdanim razlogom za raskid ugovora u smislu stava (5.) ovog člana.

(7) Pravno lice kod kojeg se obavlja revizija i društvo za reviziju dužni su da obavijeste Komoru o raskidu ugovora iz stava (5.) ovog člana i obustavljanju revizije, uz detaljno obrazloženje razloga koji su doveli do raskida.

Član 72. (Naknade za obavljenu reviziju)-osporena odredba

(1) Za obavljenu reviziju plaća se naknada koja ne može zavisiti od pružanja dodatnih usluga pravnom licu kod kojeg se vrši revizija niti može biti povezana sa istim.

(2) Iznos naknade utvrđuje se ugovorom o reviziji.

(3) Ako društvo za reviziju subjektu čiji su finansijski izvještaji predmet revizije, njegovom matičnom društvu ili društvima pod njegovom kontrolom, tokom perioda od tri ili više uzastopnih finansijskih godina, pruža nerevizorske usluge iz čl. 70. i 71. stav (3.) ovog zakona, ukupni iznos naknada za takve usluge ne smije prelaziti 70% prosječnog iznosa naknada plaćenih u posljednje tri uzastopne finansijske godine za usluge revizije subjekta čiji su finansijski izvještaji predmet revizije, i, ako je to primjenjivo, njegova matičnog društva, društava pod njegovom kontrolom te konsolidovanih finansijskih izvještaja te grupe pravnih lica.

Član 127. stav (2.) tač. g) i h) - osporena odredba

(Pravna lica)

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM do 50.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice:

  • g)
    ako ne izvrši reviziju u skladu sa članom 57. ovog zakona;
  • h)
    kod kojeg se obavlja revizija, ako ne izabere društvo za reviziju na način i u roku iz člana 63. ovog zakona;

F. Zakon o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/06)

Član 1.

Okvir Zakona

  • 1)
    Ovim Zakonom uređuje se revizija institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine, ciljevi, dužnosti, organizacija, rukovođenje i nadležnosti organa za reviziju.
  • 2)
    Reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine vrši Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ured za reviziju).

Član 3. stav 1.)
Ciljevi

  • 1)
    Glavni cilj Ureda za reviziju je da kroz provođenje revizija osigura nezavisna mišljenja o izvršenju budžeta i finansijskim izvještajima, korišćenju resursa i upravljanja državnom imovinom od Vlade, budžetskih institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine i javnih institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine, na koji način će se doprinijeti pouzdanom obavještavanju o korišćenju budžetskih sredstava, transparentnom i kvalitetnom upravljanju javnim prihodima, troškovima i imovinom u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Član 8. stav 1.) tačka a)
Nadležnosti

  • 1)
    Ured za reviziju nadležan je za:
    • a)
      finansijske revizije (regulisane članom 13. ovog Zakona),

Član 11.

Okvir revizije

  • 1)
    Nadležnost Ureda za reviziju, u skladu sa odredbama ovog Zakona, obuhvata sve javne institucije u Federaciji Bosne i Hercegovine uključujući:
    • a)
      Parlament Federacije Bosne i Hercegovine;
    • b)
      Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine;
    • c)
      Vladu Federacije Bosne i Hercegovine i njena ministarstva;
    • d)
      vanbudžetska sredstva koja mogu biti uspostavljena zakonom;
    • e)
      javne fondove, zavode i agencije.
  • 2)
    Nadležnost, takođe, obuhvata:
    • a)
      skupštine i vlade kantona na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine;
    • b)
      opštine na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine;
    • c)
      sve budžetske institucije koje se direktno finansiraju iz budžeta koje usvajaju parlament, skupštine kantona i opštinska vijeća;
    • d)
      vanbudžetska sredstva koja mogu biti uspostavljena zakonom;
    • e)
      sredstva koja su kao zajam ili grant za Bosnu i Hercegovinu osigurana nekoj instituciji, ili projektu u Federaciji Bosne i Hercegovine od međunarodnih tijela i organizacija;
    • f)
      sredstva osigurana iz budžeta bilo kojoj drugoj instituciji, organizaciji ili tijelu.
  • 3)
    Nadležnost Ureda za reviziju obuhvata i preduzeće u kojem država ima vlasnički udjel od 50% plus jednu dionicu ili više.
  • 4)
    Revizija uključuje i sve finansijske, administrativne i druge aktivnosti, programe i projekte kojima upravlja jedna ili više institucija i tijela iz ovog člana, uključujući procesiranje i prihode od prodaje imovine, privatizacije i koncesija.

Član 12.

Planiranje revizije

  • 1)
    Generalni revizor donosi svake godine, nakon konsultacije sa zamjenikom generalnog revizora, godišnji plan revizije Ureda za reviziju za narednu godinu, uzimajući u obzir i zahtjeve u skladu sa ovim Zakonom. Plan revizije će biti dostavljen Parlamentarnoj komisiji odgovornoj za reviziju, kao informacija, prije početka naredne fiskalne godine.
  • 2)
    Generalni revizor i zamjenik generalnog revizora, prigodom određivanja godišnjeg plana revizije, postupaju u skladu sa odredbama ovoga Zakona i usvojenim revizorskim standardima, prema članu 10. ovoga Zakona.

Član 13. st. 4.), 5.), 6.) i (7.)

Finansijska revizija

  • 4)
    Ured za reviziju svake godine provodi reviziju u skladu sa st. 1.), 2.) i 3.) ovog člana i daje mišljenje o izvještajima o izvršenju godišnjeg budžeta svakog budžetskog korisnika iz člana l1. stav 1.) ovog Zakona i godišnje obavještava o tim revizijama u skladu sa članom 16. ovog Zakona.
  • 5)
    Ured za reviziju svake godine vrši reviziju i daje mišljenje o Vladinom godišnjem izvještaju o izvršenju budžeta i godišnje obavještava o toj reviziji u skladu sa članom 16. ovog Zakona
  • 6)
    Za druge institucije, osim navedenih u stavu 4.) ovog člana, vrši finansijske revizije u skladu sa godišnjim planom revizije.
  • 7)
    U određivanju učestalosti i modaliteta revizija u skladu sa stavom 6.) ovog člana, Ured za reviziju uzima u obzir:
    • a)
      da li je institucija već revidirana od nezavisnih vanjskih revizora i da li Ured za reviziju ima dokaz da su takve revizije dovoljne da osiguraju kriterije koje primjenjuje i Ured za reviziju,
    • b)
      procjenu rizika.

6. Praksa Ustavnog suda Federacije

Odluke br.: U-21/18 od 24.9.2019. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 78/19), U-40/19 od 28.1.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 16/20), U-12/21 od 20.1.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/22 od 23.2.2022. godine) i dr.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon analize zahtjeva i priložene dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, a u svjetlu relevantnog prava, utvrđeno je kao što slijedi.

Prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, lokalna samouprava se ostvaruje u opštinama i gradovima (član VI.2.(1), odnosno Amandman XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine), a zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud Federacije (član IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine). Postupak za zaštitu tog prava pred Ustavnim sudom Federacije mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova u Federaciji Bosne i Hercegovine (Amandman XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine). Shodno tome, Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine ovlašćen je za pokretanje ovog postupka.

Predmet osporavanja je Zakon o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine, objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 15/21, od 24.2.2021. godine. Argumentacija podnosioca svodi se na to da je pojedinim odredbama tog Zakona, koje je precizno označio, a koje su navedene u tački 5.E. obrazloženja ove presude, Federacija Bosne i Hercegovine, koja je po Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine isključivo nadležna za donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama, te fiskalnu politiku, donoseći osporeni Zakon povrijedila pravo na lokalnu samoupravu. Ta povreda se prema njegovim tvrdnjama sastoji u tome, što federalna vlast svoju obavezu da osigura reviziju finansijskih izvještaja "bez zakonom propisanog konsultovanja, prenosi na jedinice lokalne samouprave, bez prenošenja budžetskih sredstava potrebnih za izvršavanje tih nadležnosti".

Podnosilac zahtjeva s pravom ukazuje na to da je prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, federalna vlast isključivo nadležna za utvrđivanje ekonomske politike, donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama, te fiskalnu politiku (član III.1. tač. b) i c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), no zaključak koji on na tom osnovu izvodi mora se preispitati.

Osporeni Zakon, prema vlastitoj definiciji svog predmeta regulisanja (član 1.), uređuje "oblast računovodstva i revizije, organizaciju i funkcionisanje sistema knjigovodstva i računovodstva, pripremu i prezentovanje finansijskih izvještaja, organizaciju i rad Revizorske komore Federacije Bosne i Hercegovine, nadzor nad kvalitetom rada društava za reviziju i ovlašćenih revizora, javni nadzor, praćenje i otkrivanje i prijavljivanje krivičnih dijela u vezi sa pranjem novca i finansiranjem terorističkih aktivnosti, sticanje zvanja, kvalificiranje i licenciranje u računovodstvenoj i revizorskoj profesiji". Ovakvo utvrđenje njegovog predmeta regulisanja, kao i gotovo sve odredbe tog Zakona ukazuju na to da je riječ o sistemskom federalnom zakonu profilisanom za poslovni, privatni sektor. Jedine odredbe u tom Zakonu koje ukazuju na to da se njime pretenduje zahvatiti i u javni sektor su odredbe člana 2. tačka d), kojom se definiše pojam "subjekti od javnog interesa", zatim odredba člana 3. stav (4.) u kojoj se pominju "korisnici prihoda budžeta Federacije, budžeta kantona, budžeta opština i gradova i vanbudžetskih fondova", te osporena odredba člana 57. stav (4.) koja glasi: "Obaveznoj reviziji podliježu i organizacije, javne institucije i javne ustanove koje nisu obuhvaćene godišnjim planom revizije Ureda za reviziju institucija FBiH".

Odredbu člana 3. stav (4.) se može isključiti iz daljeg razmatranja, jer ona govori samo o "korisnicima budžeta", a ne o subjektima čiji su to budžeti, pa ne korespondira ni sa zahtjevom, niti sa kontekstom ovog ustavnosudskog predmeta. Takvu je odredbu, uostalom, sadržavao i raniji Zakon o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine iz 2009. godine.

Kada su u pitanju odredbe člana 2. tačka d) i člana 57. stav (4.), njihovo značenje se mora dovesti u kontekst zatečene zakonske regulacije revizije i finansijske kontrole javnog sektora.

Treba naime imati u vidu, da je revizija u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine, u vrijeme stupanja na snagu osporenog Zakona, već bila cjelovito uređena odredbama četiri specijalna zakona i to: Zakonom o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/06), Zakonom o internoj reviziji u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 47/08 i101/16), Zakonom o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 102/13, 9/14 - Ispr., 13/14, 8/15, 91/15, 102/15, 104/16, 5/18, 11/19, 99/19 i 25/22), te Zakonom o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 38/16). Pravni režim obavezne revizije i finansijske kontrole u javnom sektoru uspostavljen ovim zakonima i dalje je na snazi, jer osporeni Zakon, kao opšti zakon (lex generalis), nema u odnosu na njih derogativni kapacitet.

Reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema Zakonu o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine, vrši Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine utemeljen tim Zakonom, kao "vrhovna institucija" za reviziju javnog sektora u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nadležnost tog Ureda u pogledu radnji koje je ovlašćen preduzimati regulisana je odredbama člana 13., a u pogledu subjekata na koje se ta ovlaštenja odnose, članom 11. u vezi s članom 13.

Sistematsko tumačenje tih odredbi nedvosmisleno ukazuje na to, da su ti subjekti klasificirani u dvije skupine: "javne institucije u Federaciji Bosne i Hercegovine", pobrojane u članu 11. stav 1) i "druge institucije", pobrojane u stavovima 2.), 3.) i 4.) istog člana.

Preciznije, prema odredbi člana 11. stav 1.) "mjerodavnost Ureda za reviziju obuhvaća u skladu sa odredbama ovog zakona", "javne institucije u Federaciji Bosne i Hercegovine uključujući": Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (tačka a), Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine (tačka b), Vladu Federacije Bosne i Hercegovine i njezina ministarstva (tačka c), izvanbudžetska sredstva koja mogu biti uspostavljena zakonom (tačka d), te javne fondove, zavode i agencije (tačka e), a revizija se, u skladu s odredbom člana 13. stav 4.) vrši "svake godine".

Za razliku od toga, prema odredbama člana 11. st. 2.), 3.) i 4.) mjerodavnost Ureda "takođe obuhvaća": skupštine i vlade kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (stav (2.) tačka a)), opštine u Federaciji Bosne i Hercegovine (stav (2.) tačka b)), sve budžetske institucije koje se direktno finansiraju iz budžeta koje usvajaju "parlament, skupštine kantona i opštinska vijeća" (stav (2.) tačka c)), izvanbudžetska sredstva koja mogu biti uspostavljena zakonom (stav (2.) tačka d)), sredstva koja su kao zajam ili grant za Bosnu i Hercegovinu, osigurana nekoj instituciji ili projektu u Federaciji Bosne i Hercegovine od međunarodnih tijela i organizacija (stav (2.) tačka e)), sredstva osigurana iz budžeta bilo kojoj drugoj instituciji, organizaciji ili tijelu (stav (2.) tačka f)), preduzeća u kojima država ima vlasnički udio od 50% plus jednu dionicu ili više (stav (3.)), te sve finansijske, administrativne i druge aktivnosti, programi i projekti kojima upravlja jedna ili više institucija iz člana 11., uključujući procesiranje i prihode od prodaje imovine, privatizacije i koncesija (stav (4.)). Za ovu kategoriju subjekata, koje Zakon o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine u članu 13. stav 6.) svrstava u "druge institucije", revizija se vrši "u skladu sa godišnjim planom revizije".

Kako je termin "javne institucije" upotrijebljen samo u prvom stavu člana 11. Zakona o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine, to znači da prema tom Zakonu, koji je u ovoj materiji lex specialis, taj pojam obuhvata, kako je gore i navedeno: Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, Vladu Federacije Bosne i Hercegovine i njezina ministarstva, izvanbudžetska sredstva koja mogu biti uspostavljena zakonom, te javne fondove, zavode i agencije.

Stoga se osporena odredba člana 57. stav (4.) osporenog Zakona, na koju primarno ukazuje podnosilac zahtjeva, a koja propisuje da "obaveznoj reviziji podliježu i organizacije, javne institucije i javne ustanove koje nisu obuhvaćene godišnjim planom revizije institucija u FBiH", ne može odnositi na "druge institucije" o kojima govori član 13. stav 4.) Zakona o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine i pobrojane u članu 11. st. 2.), 3.) i 4.), pa tako ni na jedinice lokalne samouprave. Prije svega zato što njih Zakon o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao lex specialis za reviziju javnog sektora, kao što je gore izloženo, ne svrstava u kategoriju "javnih institucija", pa to ne može učiniti ni osporeni Zakon kao lex generalis. Uostalom, osporena odredba člana 57. stav (4.) je protivrječna i definiciji pojma "subjekti od javnog interesa" iz člana 2. tačka d) istog tog Zakona. Naime, kada osporeni Zakon propisuje ko su obaveznici revizije, on u članu 57. stav (2.) navodi "velika i srednja pravna lica" što se, prema odredbama člana 5. evidentno odnosi na privatni sektor, a potom u stavu (3.) propisuje da obaveznoj reviziji (po tom Zakonu) podliježu i "finansijski izvještaji subjekata od javnog interesa definisanih ovim zakonom". No u definiciji subjekata od javnog interesa (član 2. tačka d) in fine navode se samo "organizacije i javne ustanove", ali ne i javne institucije.

Prema tome, stupanjem na snagu osporenog Zakona, nije izvršen prenos nadležnosti na jedinice lokalne samouprave o kojem govori podnosilac zahtjeva i koji bi iziskivao prethodne obavezne konsultacije i transfer sredstava s federalnog nivoa, što njegove tvrdnje u tom pogledu čini neosnovanim.

Zakon o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine međutim ostavlja jedinicama lokalne samouprave mogućnost da reviziju povjere nezavisnim vanjskim revizorima. Tako provedenu reviziju Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine će kod utvrđivanja godišnjeg plana, prema odredbi člana 13. stav 7. tačka a) Zakona o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine uzeti u obzir, uz dokaz da je takva revizija dovoljna "za osiguranje kriterija koje primjenjuje i Ured za reviziju".

Navode zahtjeva koji se odnose na to da je donosilac osporenog Zakona postupio protivno odredbama Pravilnika o proceduri za izradu izjave o fiskalnoj procjeni zakona, drugih propisa i akata planiranja na budžet i protivno Pravilima i postupku za izradu zakona i drugih propisa Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud Federacije nije razmatrao, jer kao institucija ovlašćena za zaštitu prava na lokalnu samoupravu eventualnu povredu tog prava cijeni samo u odnosu na odgovarajuće odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Na osnovu iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, čime je prestala potreba za odlučivanjem o privremenoj mjeri.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: predsjednica Suda Aleksandra Martinović, te sudije Suda: Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr. sc. Alen Taletović.

Broj U-26/22
30. novembra 2023. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.