USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući po predočenom ustavnom pitanju Kantonalnog suda u Tuzli u vezi sa ocjenom ustavnosti člana 3. stav 1. tačka 4. i stava 2., te člana 12. Zakona o komunalnim taksama, kao i člana 3. i Tarifnog broja 1. Odluke o komunalnim taksama, na osnovu člana IV.C.3.10. (4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 22.11.2023. godine, donio je
PRESUDU
Odbacuje se zahtjev Kantonalnog suda u Tuzli za odlučivanje po predočenom ustavnom pitanju u dijelu utvrđivanja ustavnosti člana 3. stav 1. tačka 4. i stava 2., te člana 12. Zakona o komunalnim taksama ("Službeni list SR BiH", br. 21/77, 35/88 i 26/89), jer osporeni opći akt nije na snazi.
Utvrđuje se da član 3. stav 1. u dijelu koji glasi: "koeficijent djelatnosti", stav 2. u dijelu koji glasi: "i koeficijentom djelatnosti" i stav 6., te Tarifni broj 1. Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Opštine Lukavac", br. 10/09, 2/10, 3/16, 10/16, 8/17 i 3/21) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Grada Lukavac".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Kantonalni sud u Tuzli (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj 03 0 U 022832 22 U od 22.3.2023. godine, a preciziranim 13.4.2023. godine, predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) ustavno pitanje za utvrđivanje ustavnosti člana 3. stav 1. tačka 4. i stava 2., te člana 12. Zakona o komunalnim taksama (u daljem tekstu: osporene odrebe Zakona), kao i člana 3. i Tarifnog broja 1. Odluke o komunalnim taksama u dijelu koji se odnosi na komunalnu taksu za isticanje firme (u daljem tekstu: osporene odredbe Odluke).
U smislu člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje ovog postupka.
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03), stranke u postupku u ovom ustavnosudskom predmetu su: podnosilac zahtjeva, "Mozzart BH Play" d.o.o. i Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija, kao stranke u sudskom postupku pred podnosiocem zahtjeva i Gradsko vijeće Grada Lukavac, kao donosilac Odluke o komunalnim taksama čije odredbe se osporavaju.
3. Bitni navodi zahtjeva
Iz izloženih činjenica u predmetnom zahtjevu proizilazi da je pred podnosiocem zahtjeva u toku upravni spor broj 03 0 U 022832 22 U, pokrenut po tužbi "Mozzart BH Play" d.o.o., protiv Rješenja tuženog Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija, broj 03-15-1404/16 I.S. (OP) od 7.7.2022. godine u upravnoj stvari razreza komunalne takse na istaknutu firmu za 2016. godinu. Navedenim Rješenjem je odbijena žalba tužioca izjavljena protiv prvostepenog akta porezne prijave Kantonalnog poreznog ureda Tuzla – Porezna ispostava Lukavac, broj 13-3/6-15-34-4219/16 od 6.10.2016. godine kao neosnovana. Navodi da se pred podnosiocem zahtjeva pojavilo pitanje ustavnosti osporenih odredbi Zakona i osporenih odredbi Odluke i to u dijelu koji se odnosi na komunalnu taksu za isticanje firme.
Poziva se na i citira po njemu relevantno pravo, zakonska rješenja u Republici Hrvatskoj, sudsku praksu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavnog suda Federacije i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
U daljem tekstu, podnosilac zahtjeva navodeći razloge za predočavanje predmetnog ustavnog pitanja, izlaže svoje viđenje osnova za obavezivanje na plaćanje takse za isticanje firme. Navodi da su takse jedan od najčešćih oblika državnih prihoda, da u naravi predstavljaju novčani ekvivalent za usluge koje organi državne administracije ili druga javno - pravna tijela vlasti pružaju fizičkim i/ili pravnim licima, koje usluge se najčešće plaćaju u svrhu izdavanja određenih uvjerenja ili javnih isprava, pokretanja i vođenja nekog upravnog ili sudskog postupka, itd. U odnosu na taksu za isticanje firme, navodi da se ista plaća zbog isticanja (postavljanja) naziva firme na zgradi, prostoriji ili nekom drugom konkretnom lokalitetu u prostoru, a općine i gradovi u vezi njihovog postavljanja ne donose bilo kakva rješenja, niti preuzimaju bilo kakve radnje i aktivnosti. Radi prednjeg smatra da takva vrsta javnih davanja nema suštinski karakter i svrhu takse, niti bilo koje druge vrste opravdanog davanja, nego svrhu i karakter, kako to naziva poreza, s tim što se ne oporezuje i ne opterećuje bilo koji konkretan prihod, kao osnovica za oporezivanje, nego se opterećuje samo obavljanje neke konkretne djelatnosti.
Smatra da taksa, iako ima formalni zakonski osnov u Zakonu o komunalnim taksama, nije u dovoljnoj mjeri razrađena u pogledu plaćanja komunalne takse za isticanje firme (pogotovo pitanja koja se tiču kriterija za određivanje visine takse, njene maksimalne visine, obaveznika, načina plaćanja i dr.), nego je prepušteno da se o tim pitanjima odlučuje općinskim aktima. Taksa za isticanje firme u konkretnom slučaju nema suštinskog, odnosno pravno valjanog zakonskog osnova, jer, kako to navodi, Zakon o komunalnim taksama nije formulisan sa dovoljnom tačnošću i preciznošću da bi se omogućila njegova pravična primjena, iako su preciznost i predvidljivost neophodni elementi svakog propisa. Smatra da uslovi preciznosti i predvidljivosti ne mogu biti ispunjeni ako su primjena i/ili tumačenje zakonodavstva preširoki, na granici proizvoljnosti, ili ako je zakonom propisano da će se većina najvažnijih pitanja regulisati podzakonskim propisima. U tom slučaju, smatra da pravna norma nije predvidljiva i ne pruža zaštitu od proizvoljnih miješanja javnih vlasti u imovinu, budući da skupštine opština (u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini), odnosno općinska vijeća (u Federaciji Bosne i Hercegovine), mogu svojim podzakonskim aktima proizvoljno nametnuti nepredvidljive, neprimjerene i neočekivane javne namete po osnovu zakonom utvrđene obaveze što je vidljivo i u konkretnom slučaju.
U dijelu navoda kojima se dotiče pitanja javnog interesa, te srazmjernosti i pravične ravnoteže, podnosilac zahtjeva smatra da lišavanje imovine obaveznika takse, plaćanjem predmetne novčane obaveze ni u kom slučaju ne može imati razuman osnov, jer se plaćanje ove obaveze zahtjeva bez ikakve protivusluge javne vlasti, i bez bilo kakvog postupanja, radnji ili troškova javne vlasti. Takođe smatra da lišavanje imovine obaveznika, bez ikakve protivusluge javne vlasti, i bez bilo kakvog postupanja, radnji ili troškova javne vlasti nije u srazmjeri sa javnim interesom i pod takvim okolnostima ne može biti postignuta pravična ravnoteža. Osim toga, osvrće se i na činjenicu da takva politika dovodi do dvostrukog obavezivanja pojedinih vrsta obaveznika, koji pored raznih vrsta poreza plaćaju još jednu finansijsku obavezu sličnu porezu.
Podnosilac zahtjeva navodi da po njegovom shvatanju određivanje različite visine takse za različite djelatnosti predstavlja očiglednu i neopravdanu diskriminaciju obaveznika koji obavljaju sve ostale djelatnosti osim onih za koje je utvrđen najniži iznos po osnovu vrste djelatnosti, a da takva diskriminacija nije zakonita, niti je u javnom interesu, čime se povrjeđuje i pravo na jednakost pred zakonom. U smislu prednjeg, navodi da je tužiocu i mnogim drugim obaveznicima plaćanja predmetne takse, koji obavljaju određene djelatnosti nametnuta njena znatno veća visina u odnosu na obaveznike kojima je određeno njeno plaćanje u najnižem iznosu. Tako daje primjer i navodi da visina takse na istaknutu firmu po osnovu osporenih odredbi Odluke je određena u rasponu od 0,25 (za djelatnost taksi prijevoza) do 138 (za pravna lica koja obavljaju djelatnost proizvodnje cementa, proizvodnje sode, proizvodnje koksa i eksploatacije uglja), što u praksi dovodi do toga da je taksa koja se odredi po osnovu najvećeg koeficijenta djelatnosti čak 552 puta veća od takse po osnovu najmanjeg koeficijenta.
Iz navedenih razloga, podnosilac zahtjeva predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da osporene odrebe Zakona i osporene odredbe Odluke nisu u saglasnosti sa članom II. A 2. (1) c) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je aktima broj U-12/23 dana 8.5.2023. godine, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije od "Mozzart BH Play" d.o.o., Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija i Gradskog vijeće Grada Lukavac, zatražio da kao stranke u ovom ustavnosudskom postupku u roku od 30 dana od dana prijema akta suda, dostave odgovor na navode podnosioca zahtjeva.
"Mozzart BH Play" d.o.o. je podneskom broj 84/2023 od 1.6.2023. godine, Ustavnom sudu Federacije dana 6.6.2023. godine dostavilo traženi odgovor i ukazalo na činjenicu da je Ustavni sud Federacije presudama broj U-24/07 od 19.2.2008. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/08), broj U-5/09 od 13.10.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/09) i broj U-27/10 od 10.11.2010. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/11) utvrdio neustavnost Odluke o komunalnim taksama donesene od strane Općinskog vijeća Općine Lukavac (sada Gradsko vijeće Grada Lukavac). Navelo je da je u pomenutim presudama Ustavni sud Federacije utvrdio da su Odluke o komunalnim taksama neustavne, jer osnivači istaknutih firmi različitih djelatnosti nisu u jednakom položaju pri utvrđivanju visine godišnje komunalne takse. Istaklo je da iz Odluke o komunalnim taksama čije su odredbe predmet osporavanja u ovom ustavnosudskom predmetu proizilazi da je ključni kriterij za različito utvrđivanje visine komunalne takse na istaknutu firmu ponovno kriterij djelatnosti taksenog obaveznika tj. "koeficijent djelatnosti". S tim u vezi, predložilo je da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi neustavnost Odluke o komunalnim taksama u dijelu koji se odnosi na komunalnu taksu za isticanje firme.
Gradsko pravobranilaštvo Grada Lukavac se uključilo u ovaj ustavnosudski postupak podneskom broj U-25/23 od 2.6.2023. godine te je navelo da se Općinsko vijeće Općine Lukavac nije rukovodilo isključivo jednim kriterijem, tj. djelatnošću obaveznika komunalne takse, kao što to podnosilac zahtjeva navodi, nego i drugim kriterijima kao što su veličina zauzetog prostora javne ili druge površine, podjele područja grada na zone u kojem se pravni subjekt nalazi i sl. Stoga smatraju da osporene odredbe Odluke nisu u suprotnosti sa članom II.A.2.(1).c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Priložili su i podnesak Službe za komunalne i inspekcijske poslove Grada Lukavac broj 04-45-2175/23 od 26.5.2023. godine.
Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija nije dostavilo traženi odgovor na zahtjev.
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član I. (1)
Federacija Bosne i Hercegovine je jedan od dva entiteta države Bosne i Hercegovine i ima svu vlast, nadležnosti i odgovornosti koje Ustavom Bosne i Hercegovine nisu date u isključivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine.
Član I. (2)
Federacija Bosne i Hercegovine sastoji se od federalnih jedinica (kantona).
Član II.A.2.(1) c) i k)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:
(1) Sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- c)na jednakost pred zakonom;
- k)imovinu;
Član III.4.
Kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti.
Član IV.C.3.10. (4)
Ustavni sud odlučuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili neki kantonalni sud a koja se pojave u toku postupka pred tim sudom.
Član VI.4.b) i c)
Općinsko vijeće:
- b)usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast; i
- c)donosi druge propise u izvršavanju općinskih nadležnosti,
Član IX.5. (1)
(1) Svi zakoni, drugi propisi i sudska pravila koja su na snazi u Federaciji na dan stupanja na snagu ovog ustava ostat će na snazi u mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa ovim ustavom, dok nadležni organi vlasti ne odluče drugačije.
Amandman VIII
na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član III.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- c)donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03)
Član 26. stav 1.
Ustavni sud na sjednici bez rasprave odlučuje o odbacivanju zahtjeva kad nije nadležan za odlučivanje o zahtjevu, kad podnosilac zahtjeva nije ovlašten za pokretanje postupka, kad zahtjev nije podnesen u zakonom predviđenom roku, kad je Ustavni sud o toj stvari već odlučio ili kad ne postoje druge procesne pretpostavke za odlučivanje o suštini stvari.
C. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 40/10, 18/16 i 26/23)
Član 41. stav 1. i stav 2. alineja 2.
Rješenje o odbacivanju zahtjeva
Kad Sud na sjednici bez javne rasprave donosi rješenje o odbacivanju zahtjeva pridržavat će se razloga navedenih u članu 26. stav 1. Zakona i rješenje, zasnivati na samo jednom razlogu, ukoliko Sud ne odluči drugačije.
Ako ne postoje druge procesne pretpostavke za odlučivanje o biti stvari, osim onih izričito navedenih u stavu 1. člana 26. Zakona, u rješenju se izričito navodi o kojim se procesnim pretpostavkama radi. Te druge pretpostavke mogu biti, naročito:
- -da osporeni opći akt nije na snazi,
D. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10)
Član 1.
U Zakonu o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH, br.: 33/02, 28/04 i 57/09) u članu 1. u stavu 1. iza riječi: "poreznih zakona" piše se zarez i dodaju riječi: "Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa".
Stav 2. mijenja se i glasi:
"Ovaj zakon se odnosi na provođenje i izvršavanje aktivnosti iz oblasti svih vrsta federalnih, kantonalnih, gradskih i općinskih poreza, doprinosa, taksi, posebnih naknada, članarina turističkih zajednica, članarina obrtničkih komora i novčanih kazni za porezne prekršaje."
Iza stava 2. dodaju se st. 3., 4., 5. i 6. koji glase:
"Pod taksama, u smislu stava 2. ovog člana, podrazumijevaju se taksa na istaknutu firmu i taksa za držanje aparata za igre na sreću i zabavne igre.
(...)
E. Zakon o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", br.: 81/15 i 75/21)
Član 11.Pojam
(1) Firma je ime pod kojim društvo posluje.
(2) Firma se obavezno ističe na poslovnim prostorijama društva.
F. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)
Član 13. stav 1. tačka c) i stav 4.
Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:
- c)naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;
Općinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti.
G. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09)
Član 8. stav 1. i stav 3. alineja 20.
Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.
U vlastite nadležnosti jedinice lokalne smouprave posebno spadaju:
- -donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave.
Član 13. stav 1. i stav 2. alineja 4.
Organ odlučivanja jedinice lokalne samouprave je općinsko vijeće u općini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: vijeće).
Vijeće u okviru svojih nadležnosti:
- -donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;
Član 36.
U zakonom propisanim okvirima jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.
H. Odluka o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Općine Lukavac", broj 10/09)
Član 2. tačka 1.
Takse se plaćaju za:
- 1.svaku istaknutu firmu,
Član 3. osporena odredba Odluke
Mjerila za utvrđivanje visine komunalne takse iz člana 2. tačka 1. ove Odluke su koeficijent položajne pogodnosti, zona u kojoj je firma istaknuta i koeficijent djelatnosti.
Visina komunalne takse se određuje množenjem jedinstvene osnovice komunalne takse sa koeficijentom položajne pogodnosti i koeficijentom djelatnosti.
Osnovica komunalne takse jedinstvena je za sve djelatnosti iz tarifnog broja 1. Tarife i iznosi 200,00 KM uz primjenu ostalih mjerila za utvrđivanje visine komunalne takse.
Koeficijent položajne pogodnosti određen je jedinstveno za sve vrste djelatnosti u tabeli tarifnog broja 1. Tarife komunalne takse po zonama urbanog dijela Općine Lukavac u zavisnosti od pripadnosti određenog poslovnog prostora na kome je istaknuta firma ili obavljanja poslovne djelatnosti u skladu sa članom 3. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Općine Lukavac", broj 6/09).
Koeficijent položajne pogodnosti utvrđen je zavisno od pogodnosti koje se obezbjeđuju obavezniku takse u zoni u kojoj je istaknuta firma, odnosno, obavlja djelatnost. Pod pogodnošću podrazumijeva se obim i stepen izgrađenosti i uređenosti i položaja zemljišta komunalnim građevinama i instalacijama, saobraćajne povezanosti, vrste i kapaciteta objekta za svakodnevno i periodično snadbijevanje, stepena pokrivenosti naselja objektima za zdravstvo, obrazovanje i kulturu i prirodnih uslova.
Koeficijent djelatnosti određen je u tabeli tarifnog broj 1. tarife komunalne takse sa oznakom KD za svaku djelatnost posebno.
Visina komunalne takse utvrđuje se Tarifom taksi (u daljem tekstu: tarifa), koja je sastavni dio ove Odluke.
Tarifni broj 1. osporena odredba Odluke
Za svaku istaknutu firmu oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim i drugim prostorijama i objektima, kojima se označava da određeno pravno ili fizičko lice obavlja izvjesnu djelatnost ili zanimanje, plaća se godišnja taksa u iznosu kako slijedi:
(...)
V. OBJEKTI ZA PRIREĐIVANJE IGARA NA SREĆU
|
Redni broj |
DJELATNOST |
KOEFICIJENT POGODNOSTI |
KOMUNALNA DJELATNOST |
||
|
ZONA I |
ZONA II |
ZONA III |
|||
|
1. |
Loto, sportska prognoza i tv bingo |
1,3 |
1,0 |
0,50 |
24 |
|
2. |
Sportske kladionice |
1,3 |
1,0 |
0,50 |
7,7 |
(...)
I. Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Općine Lukavac", broj 10/16)
Član 3.
U Odluci o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Općine Lukavac", broj 10/09, 2/10 i 3/16) u Tarifi Odluke, Tarifni broj 1., poglavlje V. mijenja se tačka 1. i 2. i glasi:
|
Redni broj |
DJELATNOST |
KOEFICIJENT POGODNOSTI |
KOMUNALNA DJELATNOST |
||
|
ZONA I |
ZONA II |
ZONA III |
|||
|
1. |
Loto, sportska prognoza i tv bingo |
1,3 |
1,0 |
0,50 |
38,5 |
|
2. |
Sportske kladionice |
1,3 |
1,0 |
0,50 |
38,5 |
6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presude broj U-14/13 od 26.6.2013. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/13), broj U-16/17 od 18.4.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 57/18), broj U-23/17 od 18.4.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 58/18) i dr.
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon razmatranja zahtjeva, dostavljenih odgovora na zahtjev, kao i cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, a u svjetlu relevantnog prava i ustavnosudske prakse, mogu se utvrditi činjenice od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu koje će biti izložene u nastavku.
Analizom činjenica i dokaza sadržanih u spisu, može se utvrditi da se postavljeno ustavno pitanje, pojavilo kao prethodno pitanje u upravnom sporu izloženom u tački 3. obrazloženja ove presude.
Pri odlučivanju o predočenom ustavnom pitanju u dijelu ocjene ustavnosti osporenih odredbi Zakona, nužno je ukazati da je Zakon o komunalnim taksama donijela Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 1977. godine i isti je pretrpio izmjene 1988. godine i 1989. godine. U odnosu na taj Zakon, Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republički zakoni ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 2/92), na koju se poziva podnosilac zahtjeva, nije relevantna iz razloga što se ista ne odnosi na zakone Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, već se tom Uredbom preuzimaju zakoni Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, što nije slučaj sa Zakonom o komunalnim taksama. U konkretnom slučaju, Ustavni sud Federacije smatra da odredba člana IX.5.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je propisano da svi zakoni, drugi propisi i sudska pravila koja su na snazi u Federaciji na dan stupanja na snagu ovog ustava ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa ovim ustavom, dok nadležni organi vlasti ne odluče drugačije, nisu primjenjive na Zakon o komunalnim taksama. U tom smislu, Zakon o komunalnim taksama nije propis koji se primjenjuje na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno nije zakon koji je preuzet kao propis Republike Bosne i Hercegovine.
Naime, proglašavanjem Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na njenom administrativnom području došlo je do pojave novog kvaliteta u hijerarhijskoj strukturi dotadašnjih društveno političkih zajednica, a samim time i do redistribucije nadležnosti unutar novonastale administrativne strukture. Pored gradova i općina kao jedinica lokalne samouprave, pojavljuju se kantoni kao federalne jedinice, a koji u novom ustavnom poretku zauzimaju veoma značajno mjesto. Pored toga što sa Federacijom Bosne i Hercegovine na ustavom propisan način učestvuju u vršenju grupe zajedničkih nadležnosti, kantoni zahvaljujući odredbi iz člana III. 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine imaju i sve druge nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Ako se uzme u obzir činjenica da društvene djelatnosti u oblasti vršenja komunalnih poslova, te s njima vezana pitanja utvrđivanja i naplate komunalne takse, nisu pobrojane u grupi izričitih nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, onda se može zaključiti da isti spadaju u krug kantonalnih nadležnosti. S tim u vezi, na ovu društvenu oblast se i ne može odnositi odredba iz člana IX. 5. stav (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koja propisuje da će svi zakoni, drugi propisi i sudska pravila koji su bili na snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine na dan stupanja na snagu ovog ustava, ostati na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa ovim ustavom, i to sve dok nadležni organi vlasti ne odluče drugačije. Upravo suprotno od toga, imajući u vidu da ova društvena oblast predstavlja aktivnosti koje su po svojoj prirodi i sadržaju poslovi od velikog značaja i uticaja na svakodnevni život građana, te da ista nije u krugu izričitih nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine niti u onom iz grupe zajedničkih nadležnosti Federacije i kantona, ona predstavlja kantonalnu nadležnost i svako njeno normiranje na drugačiji način dovodilo bi do kolizije sa normama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je nekadašnji Zakon o komunalnim taksama koji se primjenjivao kao republički zakon u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini prestao da važi samom činjenicom stupanja na snagu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
U tom smislu, Ustavni sud Federacije je u ranijim presudama konstatovao da Zakon o komunalnim taksama nije snazi. Svojom Presudom broj U-5/09 od 13.10.2009. godine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 80/08), konstatovao je: "Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, Ustavni sud Federacije ocijenio je, da je u konkretnom slučaju Općinsko vijeće Lukavac ovlašteno donositi propise – odluke o uvođenju naknada i taksi na svom području. Ustavni sud Federacije, je stajališta da, činjenica što je navedenu odluku donijelo Općinsko vijeće Lukavac sa pozivanjem na ranije važeći Zakon o komunalnim taksama, nije od značaja da bi iste zbog toga bile u neskladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine".
Stoga je Ustavni sud Federacije u smislu odredbe člana 26. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa članom 41. stav 2. alineja 2. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 40/10, 18/16 i 26/23) donio procesnu odluku kojom se predmetni zahtjev u tom dijelu odbacuje, jer osporeni opći akt nije na snazi.
S druge strane, pravni okvir iz kojeg jedinice lokalne samouprave crpe ovlaštenje da donose propise kojima se utvrđuje visina komunalne takse proizilazi kako slijedi. Amandmanom VIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da je u isključivoj nadležnosti Federacije donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije, na osnovu čega je donesen Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tim Zakonom je uređena pripadnost javnih prihoda, koji su ustanovljeni zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, te je također propisano učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima, kao i ovlaštenje jedinica lokalne samouprave da donose propise kojim se uređuje visina naknada i taksi, te ovlaštenja općinskih vijeća da donose propise kojima se utvrđuje visina naknade po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti.
Takođe, Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji i Bosne i Hercegovine, propisano je da općinsko i/ili gradsko vijeće u okviru svojih nadležnosti donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave.
U dijelu odlučivanja o predočenom ustavnom pitanju kojim se traži ocjena ustavnosti osporenih odredbi Odluke (član 3. i Tarifni broj 1.), podnosilac zahtjeva iste osporava sa aspekta povrede člana II. A 2. (1) c) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (pravo na jednakost pred zakonom i pravo na imovinu).
Odlukom o komunalnim taksama propisane su vrste komunalnih taksi, utvrđeni obaveznici plaćanja, način prijave i naplate iste, mjerila za utvrđivanje visine komunalne takse za istaknutu firmu, koeficijent položajne pogodnosti, zona u kojoj je firma istaknuta i koeficijent djelatnosti. Osporenim Tarifnim brojem 1. Odluke o komunalnim taksama tabelarno su prikazani koeficijenti za izračun komunalne takse za svaku istaknutu firmu, oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim i drugim prostorijama i objektima, kojima se označava da određeno pravno ili fizičko lice obavlja izvjesnu djelatnost ili zanimanje. Iz prednjeg nedvosmisleno proizilazi da visina propisane komunalne takse za svaku istaknutu firmu zavisi, između ostalog, i od vrste djelatnosti koju obaveznik obavlja (koeficijent djelatnosti), a što se potvrđuje uvidom u tabelarni dio osporenog Tarifnog broja 1. gdje se vidi da su obveznici komunalne takse na istaknutu firmu prvenstveno razvrstani po djelatnostima koje obavljaju. Kako se ovdje radi o naplati komunalne takse za istaknutu firmu, Ustavni sud Federacije smatra da dominacija kriterija djelatnosti, proturječi ustavom zagarantovanom principu jednakosti pred zakonom, što je do sada više puta utvrđivano i obrazloženo u relevantnoj praksi Ustavnog suda Federacije.
Ustavni sud Federacije je, upravo štiteći ustavom zagarantovanu jednakost pred zakonom građana Federacije Bosne i Hercegovine i pravnih lica koje na njenom teritoriju vrše neku privrednu djelatnost, već ranije, odlučujući u nizu predmeta ove vrste, zauzeo jasan stav da propisivanje različite visine godišnje komunalne takse za istaknutu firmu po kriteriju djelatnosti, predstavlja povredu ustavnog principa jednakosti pred zakonom utvrđenog odredbom člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, o čemu svjedoči ustavnosudska praksa ovog suda nastala kroz odluke navedene u tački 6. obrazloženja ove presude.
Osim toga ukazuje se i na činjenicu da je Ustavni sud Federacije u više navrata već cijenio ustavnost odredbi odluka o komunalnim taksama Općine Lukavac (sada Grad Lukavac) i svaki put utvrdio naprijed navedeni stav.
Očigledno je da kod donošenja Odluke o komunalnim taksama čije odredbe su predmet osporavanja u ovom ustavnosudskom postupku gore pomenutim presudama utvrđena neustavnost nije otklonjena, jer je u osporenoj odredbi Odluke zadržan kriterij djelatnosti obaveznika plaćanja takse. Njegov učinak nije otklonjen ni uvođenjem korekcije visine komunalne takse na istaknutu firmu na osnovu koeficijenta položajne pogodnosti i zona u kojima je firma istaknuta, jer visinu taksi i dalje primarno određuje kriterij djelatnosti. U tom smislu takva odredba u suprotnosti je sa odredbom člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Imajući u vidu naprijed navedeno, riješeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof.dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, dr.sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr.sc. Alen Taletović, sudije Suda.
Broj U-12/23
22. novembra 2023. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.