USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući po zahtjevu Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i člana 8. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), na sjednici održanoj dana 9.5.2023. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/22) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 8. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata ("Službene novine Federacije BiH", br. 41/13, 90/17 i 29/22), jer se radi o stvari o kojoj je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine već odlučio Presudom broj U-2/22 od 14.2.2023. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/23).
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i službenim glasilima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, u vrijeme podnošenje zahtjeva Milan Dunović (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj 03-01-1-65-1/22 od 14.3.2022. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) podnio je zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i člana 8. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata. Istovremeno, podneskom broj 03-01-1-65-2/22 od 14.3.2022. godine, podnosilac zahtjeva je zatražio donošenje privremene mjere.
Ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti proističe iz odredbe člana IV.C.3.10.2. a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Stranke u postupku
Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine stranke u ovom ustavno-sudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac zakona čije se odredbe osporavaju.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva smatra da su osporenim odredbama povrijeđene odredbe člana II.A.2.(1) c), k), l) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba: član 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, čl. 17. i 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, čl. 1. i 12. Evropske socijalne povelje i član 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama), čija je odredba u ovom predmetu osporena objavljen je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 19/22, a na snagu je stupio 18.3.2022. godine. Osporena odredba tog Zakona (član 9.), odnosi se na član 116. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/18, u daljem tekstu: Zakon o PIO/MIO).
Ustavni sud Federacije je dana 12.11.2019. godine, donio Presudu broj U-36/18, koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 93/19, kojom je utvrđeno da odredba člana 116. Zakona o PIO/MIO nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kako nije određeno prijelazno rješenje, u skladu sa odredbom člana 40. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, član 116. Zakona o PIO/MIO ne primjenjuje se od dana objave Presude U-36/18 u "Službenim novinama Federacije BiH" (11.12.2019. godine). Potom je Ustavni sud Federacije donio i Rješenje broj U-36/18 od 9.12.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 94/20), kojim je utvrdio da naprijed navedena Presuda nije izvršena, jer neustavna odredba nije brisana iz Zakona o PIO/MIO.
U obrazloženju Presude broj U-36/18 Ustavni sud Federacije je, između ostalog, naveo da je osporeni član 116. Zakona o PIO/MIO ograničio uživanje prava na stečenu imovinu (penziju) jer ne postoji utvrđen javni interes koji bi eventualno opravdavao derogiranje ovog stečenog prava.
Članom 8. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata propisano je da se korisniku penzije ostvarene prema tom Zakonu, a koji zasnuje radni odnos ili započne obavljati samostalnu djelatnost penzija ne isplaćuje za to vrijeme. Naime, Zakonom o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata se na jedinstven način propisuje ostvarivanje prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje bivših pripadnika Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO, HOS, MUP-a RBiH i Odjela za unutarnje poslove/MUP-a HZHB), osnovica, obračun, isplata, ponovni obračun i postupak za ostvarivanje prava na penziju, osiguravanje sredstava i druga pitanja, a na sva pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom primjenjivat će se odredbe Zakona o PIO/MIO, ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama tog Zakona. Obzirom da se u oba zakona osporenim odredbama na isti način obustavlja isplata penzije korisnicima penzije koji su zasnovali radni odnos, obrazloženje ovog zahtjeva se odnosi na obje osporene odredbe.
Podnosilac zahtjeva dalje navodi da je u osporavanom članu 9. Zakona o izmjenama i dopunama, slijeđen isti obrazac kao u neustavnom članu 116. Zakona o PIO/MIO: izuzimanje iz primjene određenih kategorija osiguranika navedenih u odredbi člana 12. tog Zakona. Obustava isplate penzije u slučaju sticanja statusa osiguranika u obaveznom osiguranju koja je neustavna, ne bi trebala ni da postoji, a posebno ne da od iste budu izuzeti nasumično izabrani osiguranici, uvažavajući razliku između plate i ugovorene naknade, bez ikakvog obrazloženja zašto bi oni eventualno trebali da istovremeno primaju penziju i ugovorenu naknadu, a neki drugi ne.
Članom II.A.2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na imovinu. Dalje, Prvi protokol uz Evropsku konvenciju predviđa zaštitu imovine na način da svako fizičko ili pravno lice ima pravo na nesmetano uživanje svoje imovine, te da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava. Članom 14. Evropske konvencije propisana je zabrana diskriminacije, dok je članom 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju predviđena opšta zabrana diskriminacije (ovo posebno u dijelu člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama koji se odnosi na izuzetke iz člana 12. Zakona o PIO/MIO). Član 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima propisuje da svako ima pravo da posjeduje imovinu i da niko ne smije samovoljno biti lišen svoje imovine, a član 23. da svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, pravične i povoljne uslove rada i na zaštitu od nezaposlenosti. Pravo na rad, također je kompromitovano ovim spornim zakonskim rješenjem, obzirom da je osiguranik doveden u nepovoljan položaj da bira između isplate ostvarene penzije i stupanja u radni odnos, kada postoje uslovi da i jedno i drugo bude ostvareno na obostranu korist (osiguranika i Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, te budžeta Federacije Bosne i Hercegovine), a bez štetnih posljedica. U članu 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, navodi se da države članice pakta priznaju pravo na rad, koje obuhvata pravo koje ima svako lice na mogućnost zarađivanja kroz slobodno izabran ili prihvaćen rad, i preduzimaju odgovarajuće mjere za očuvanje ovog prava, kao što su programi tehničke i stručne orijentacije i obuke, politika i metodi za postizanje stalnog ekonomskog, socijalnog i kulturnog razvoja i pune proizvodne zaposlenosti u uslovima koji čovjeku garantuju uživanje osnovnih političkih i ekonomskih sloboda. Pravo na rad garantuje se i članom 1. Evropske socijalne povelje, a član 12. istog dokumenta propisuje pravo na socijalnu zaštitu na način da države potpisnice imaju obavezu da uspostave i održavaju sistem socijalne zaštite na zadovoljavajućem nivou, te da nastoje da ga progresivno podižu na viši nivo. Dakle, Federacija Bosne i Hercegovine je dužna da primjenjuje međunarodne standarde predviđene međunarodnim sporazumima, nasuprot konstataciji u obrazloženju Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, koji podnosilac dostavlja u prilogu, a koja glasi: "kada je u pitanju oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, napominjemo da ne postoji obaveza usklađivanja domaćeg zakonodavstva, sa pravnom stečevinom Evropske unije".
Zbog svega navedenog podnosilac zahtjeva predlaže da Sud donese presudu kojom će utvrditi da osporeni članovi zakona nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te da donese privremenu mjeru kojom bi se obustavila primjena osporenih članova zakona do donošenja konačne odluke Suda.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je dana 29.3.2022. godine, prepis zahtjeva dostavio Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine (Predstavničkom domu i Domu naroda) kao stranci u postupku, radi pribavljanja odgovora na navode podnosioca, odnosno, isti dan je o pokretanju postupka obavijestio i Vladu Federacije Bosne i Hercegovine.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, dana 29.4.2022. godine, dostavila je Mišljenje V. broj 618/2022 od 28.4.2022. godine, koje je utvrdila na 313. sjednici održanoj dana 28.4.2022. godine, nakon razmatranja zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Mišljenja su da predmetni zahtjev nije osnovan iz sljedećih razloga. Naime, sistem penzijskog i invalidskog osiguranja je sistem u kojem se osiguranicima na principima uzajamnosti i solidarnosti osiguravaju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, tj. prava za slučaj starosti i invalidnosti, a članovima njihovih porodica pravo za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika penzije. Međutim, izuzetno je važno napraviti distinkciju između različitih prava u sistemu penzijskog i invalidskog osiguranja, uslova za njihovo ostvarivanje, te spajanja sa nekim drugim pravom. Ovo iz razloga jer su neka prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja apsolutno nespojiva sa sticanjem statusa osiguranika u obaveznom osiguranju. Pravo na invalidsku penziju stiče osiguranik kod kojeg je utvrđena kategorija invalidnosti, odnosno kod kojeg postoji potpuni gubitak radne sposobnosti. Smatraju da potpuni gubitak radne sposobnosti i, s tim u vezi, ostvarivanje prava na invalidsku penziju, te istovremeno sticanje statusa osiguranika u obaveznom osiguranju su dijametralno suprotne situacije i jedna isključuje drugu. Osiguranik je ili sposoban za rad ili nije. Omogućavanje korisniku invalidske penzije sticanje statusa osiguranika u obaveznom osiguranju ne samo da je u suprotnosti sa navedenim, nego bi stvorilo prostor za zloupotrebe i neminovno dovelo do povećanja udjela invalidskih penzija u penzijskom sistemu u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Nadalje, pravo na porodičnu penziju osigurava se članovima porodice umrlog osiguranika ili korisnika penzije koji su nesposobni za privređivanje, uz ispunjavanje posebnih uslova propisanih zakonom. Korištenje ovog prava i istovremeno sticanje statusa osiguranika u obaveznom osiguranju značio bi potpuni gubitak svrhe i smisla porodične penzije.
Uslovi za ostvarivanje starosne penzije su jasno zakonom propisani i u ovoj situaciji nema smetnje za ostvarivanje prava na starosnu penziju i njeno korištenje uz istovremeno sticanje statusa osiguranika u obaveznom osiguranju. Međutim, kada je riječ o prijevremenoj starosnoj penziji situacija je drugačija, jer se radi o izuzetnom pravu osiguranika i njegovoj slobodnoj volji da iskoristi ovu zakonsku mogućnost. U tom smislu napominju da se u slučaju "prijevremene starosne penzije", primjenjuje institut jednostranog otkaza ugovora o radu ili eventualno sporazumnog prestanka radnog odnosa, dok se u slučaju "pune starosne penzije" takva odluka donosi po sili zakona.
Iz navedenog je jasno da je osporenim članom 9. Zakona o izmjenama i dopunama licima koja su ostvarila pravo na punu starosnu penziju omogućeno istovremeno ostvarivanje prava na starosnu penziju i sticanje statusa osiguranika u obaveznom osiguranju, tj. zasnivanje radnog odnosa. Kod invalidske i porodične penzije, te prijevremene starosne penzije situacija je drugačija, a penzija se obustavlja jer se radi o pravima koja su apsolutno nespojiva sa sticanjem statusa osiguranika u obaveznom osiguranju. Stoga su mišljenja da ne postoji kršenje prava na rad, kao i prava na imovinu propisanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama. Uostalom, stav je i Evropskog suda za ljudska prava da u domenu socijalnih prava, gdje se svrstavaju penzije, države imaju mogućnost slobodne procjene, te da su nacionalna zakonodavstva ta koja imaju direktan i najbolji uvid u stanje u društvu i njegove potrebe, te su u boljoj poziciji da procijene šta je u javnom interesu, što je proporcionalno i razumno. Na ovaj način mišljenja su da zakonodavac štiti temelje na kojima je postavljen sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, a u konačnici i Budžet Federacije Bosne i Hercegovine.
Ističu da kada je u pitanju dio zahtjeva koji se odnosi na lica iz člana 12. tač. c), d), e) i f) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, da se u ovim situacijama radi o primjeni propisa iz oblasti doprinosa i poreza. Poznato je da u navedenim slučajevima nema sticanja statusa osiguranika u obaveznom osiguranju, pa nema ni obustave isplate penzije.
Posebno ističu da je konkretna situacija značajno drugačija od one koja je bila propisana članom 116. Zakona o PIO/MIO, a koji član Zakona je Presudom Ustavnog suda Federacije proglašen neustavnim. Istim je bilo u potpunosti onemogućeno istovremeno korištenje prava na penziju i sticanje statusa osiguranika u obaveznom osiguranju, što nije slučaj sa trenutnom formulacijom, jer se samo ograničava pravo u slučaju invalidske, porodične i prijevremene starosne penzije. Također, lica koja ostvare pravo na prijevremenu starosnu penziju, nakon ispunjavanja uslova za punu starosnu penziju imaju pravo istovremeno koristiti penziju i steći status osiguranika u obaveznom osiguranju, odnosno zasnovati radni odnos. Također mišljenja su da bi donošenje privremene mjere izazvalo ozbiljnu štetu po sistem penzijskog i invalidskog osiguranja koja bi se teško mogla ispraviti.
Kada je u pitanju dio zahtjeva koji se odnosi na osporeni član 8. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, smatraju da je navedenim Zakonom na jedinstven način propisano korištenje i ostvarivanje prava na povoljnije penzionisanje bivših pripadnika Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine. Navedenim zakonom je data mogućnost naprijed navedenim pripadnicima branilačkih populacija pravo izbora povoljnijeg penzionisanja, te je izbor za ostvarivanje navedenog prava bio ličan. Kada je riječ o povoljnijem penzionisanju potrebno je istaći da ona kao takva ne predstavlja uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziju propisan zakonom. Radi se o izuzetnom pravu osiguranika i znači riječ je o sporazumnom raskidu radnog odnosa, radi ispunjavanja uslova za povoljnije penzionisanje. Ostvarivanje prava na povoljniju penziju po Zakonu o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata je moguće prije ispunjavanja 40 godina staža osiguranja (beneficirani ratni staž) odnosno prije navršavanja 65 godina života, odnosno dat je izbor penzionisanja po povoljnijem Zakonu za kategorije branilačke populacije iz kojih razloga smatraju neosnovanim da se korisniku penzije ne izvrši obustava iste u slučaju sticanja statusa osiguranika u obaveznom osiguranju.
Imajući u vidu sve navedeno predlažu da Ustavni sud Federacije, odbije zahtjev za ocjenu ustavnosti i zahtjev za privremenu mjeru kao neosnovan.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je putem Zakonodavno-pravne komisije tek 6.6.2022. godine, više od dva mjeseca nakon isteka ostavljenog roka, podneskom broj 01/2-02-1017/22-6 od 6.6.2022. godine, Ustavnom sudu Federacije dostavio odgovor na zahtjev sa prilozima. Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor.
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II. A 2. (1) c), k), l) i n)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- c)jednakost pred zakonom;
- k)imovinu;
- l)osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja; savjesti i uvjerenja; slobodu religije, uključujući privatno i javno vjeroispovijedanje; slobodu okupljanja; slobodu udruživanja; uključujući slobodu osnivanja i pripadanja sindikatima i slobodu neudruživanja; slobodu na rad;
- n)socijalnu zaštitu;
Član IV.C.3.10.(2) a)
(2) Ustavni sud:
- a)na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom;
Član IV.C.3.12.b)
Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada:
- b)Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona, grada ili bilo koje opštine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
Amandman XVIII
Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:
"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum".
B. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 14.
Zabrana diskriminacije
Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
C. Protokol uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Prvi protokol")
Član 1.
Zaštita imovine
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korištenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
D. Protokol broj 12. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 1.
Opšta zabrana diskriminacije
- 1.Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
- 2.Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.
Član 3.
Odnos prema konvenciji
Odredbe članova 1. i 2. ovog protokola smatraju se među državama stranama ugovornicama, dodatnim članovima Konvencije i sve odredbe Konvencije primjenjuju se u skladu s tim.
E. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03)
Član 26. stav 1.
Ustavni sud na sjednici bez rasprave odlučuje o odbacivanju zahtjeva kad nije nadležan za odlučivanje o zahtjevu, kad podnosilac zahtjeva nije ovlašten za pokretanje postupka, kad zahtjev nije podnesen u zakonom predviđenom roku, kad je Ustavni sud o toj stvari već odlučio ili kad ne postoje druge procesne pretpostavke za odlučivanje o suštini stvari.
Član 40. stav 1.
Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili opštinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.
F. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/18) Odredba koja je proglašena neustavnom i koja se ne primjenjuje od 11.12.2019. godine
Član 116.Obustava isplate u slučaju sticanja statusa osiguranika u obaveznom osiguranju
Korisniku penzije koji u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika u obaveznom osiguranju, izuzev osiguranika iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona, isplata penzije se obustavlja za period trajanja osiguranja.
G. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/22)
Član 9. – osporena odredba
U članu 116. na kraju rečenice dodaje se zarez i riječi: "a najduže do navršenja 40 godina staža osiguranja, odnosno 65 godina života."
Iza stava (1) dodaje se novi stav (2) koji glasi:
"(2) Korisniku porodične penzije koji u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika u obaveznom osiguranju, izuzev osiguranika iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona, isplata penzije se obustavlja za period trajanja osiguranja."
H. Zakon o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata ("Službene novine Federacije BiH", br.: 41/13, 90/17 i 29/22)
Član 8. – osporena odredba
Korisniku penzije ostvarene prema ovom zakonu koji zasnuje radni odnos ili započne obavljati samostalnu djelatnost penzija se ne isplaćuje za to vrijeme.
6. Ustavnosudska praksa
Presuda Ustavnog suda Federacije broj U-36/18 od 12.11.2019. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 93/19) i Presuda Ustavnog suda Federacije broj U-2/22 od 14.2.2023. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/23).
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon razmatranja zahtjeva za ocjenu ustavnosti i analize osporenih odredbi, uzimajući u obzir mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine kao predlagača zakona i cjelokupnu dokumentaciju u spisu predmeta, a imajući u vidu relevantno pravo i ustavnosudsku praksu, utvrđene su činjenice od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu kako slijedi.
Podnosilac zahtjeva zatražio je ocjenu ustavnosti dviju odredbi iz dva različita zakona: člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama, te člana 8. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata.
O ustavnosti člana 8. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, Ustavni sud Federacije je već odlučio Presudom broj U-2/22 od 14.2.2023. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/23), utvrdivši "da je član 8. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata ("Službene novine Federacije BiH", br.:41/13, 90/17 i 29/22), u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine." Stoga je zahtjev podnosioca, u dijelu koji se odnosi na tu zakonsku odredbu, u skladu sa članom 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, trebalo odbaciti (argumentum res iudicata).
Kada je u pitanju osporeni član 9. Zakona o izmjenama i dopunama, utvrđeno je da se osporenom odredbom mijenja, tačnije dopunjava član 116. Zakona o PIO/MIO, koji je već bio predmetom ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Federacije. Riječ je o odredbi kojom je, uz određene izuzetke, bila propisana privremena obustava isplate penzije korisnicima koji steknu status osiguranika u obaveznom osiguranju i koja je glasila:
"Član 116.
Korisniku penzije koji u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika u obaveznom osiguranju, izuzev osiguranika iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona, isplata penzije se obustavlja za period trajanja osiguranja."
Ova odredba bila je predmetom ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Federacije po predočenom ustavnom pitanju Kantonalnog suda u Zenici i zahtjevu Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, te je presudom broj U-36/18 od 12.11.2019. godine utvrđeno da ista nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kako tom presudom nije utvrđeno nikakvo prijelazno rješenje, to ima značiti da je primjena te odredbe prestala sa danom objavljivanja navedene presude u "Službenim novinama Federacije BiH" (11.12.2019. godine), što je čini de iure nepostojećom, a zakonodavca obavezuje da izvrši Presudu broj U-36/18, te neustavnu odredbu izbriše i time je i de facto trajno ukloni iz pravnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine, što ni do danas nije učinjeno. Ustavni sud Federacije je na to jasno ukazao i donošenjem Rješenja o neizvršenju Presude broj U-36/18, koje je objavljeno u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 94/20 od 25.12.2020. godine.
Dakle, umjesto da neustavnu odredbu člana 116. Zakona o PIO/MIO briše, zakonodavac u Zakonu o izmjenama i dopunama donosi osporenu odredbu člana 9. kojom se ona dopunjava i koja glasi:
"Član 9.
U članu 116. na kraju rečenice dodaje se zarez i riječi: "a najduže do navršenja 40 godina staža osiguranja, odnosno 65 godina života."
Iza stava (1) dodaje se novi stav (2) koji glasi: "Korisniku porodične penzije koji u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika u obaveznom osiguranju, izuzev osiguranika iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona, isplata penzije se obustavlja za period trajanja osiguranja."
Premda je problematičnost ove odredbe vidljiva već na pravno-tehničkom nivou, mnogo je krupnije pitanje smisla zakonske odredbe kojom se "dopunjava" odredba člana 116. Zakona o PIO/MIO čija primjena već gotovo tri i po godine nije pravno moguća.
Ovo stvara utisak da je donoseći osporenu odredbu zakonodavac u najmanju ruku previdio, da se ne kaže ignorisao, gore pomenutu Presudu broj U-36/18, kao i naknadno doneseno Rješenje o neizvršenju iste. No iz obrazloženja Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine uputila u oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (17.9.2021. godine) vidi se da nije sasvim tako.
Naime, u dijelu obrazloženja koji se odnosi na član 9. konstatuje se da je dana 11.12.2019. godine u "Službenim novinama Federacije BiH" objavljena Presuda Ustavnog suda Federacije broj U-36/18 kojom je utvrđeno da član 116. Zakona o PIO/MIO nije u skladu sa Ustavom Federacije, te da se ne može primjenjivati. Šta više, Vlada je usvojila i mišljenje "da kroz izmjene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, izmijeni i spornu odredbu člana 116. Zakona. No ovo se ipak ne može smatrati nakanom da se, gotovo dvije godine nakon objave Presude broj U-36/18, i gotovo godinu dana po donošenju Rješenja o neizvršenju iste, ona napokon izvrši. Naprosto zato, što je jedini način da se ona izvrši brisanje neustavnog člana 116. Zakona o PIO/MIO, a nikako njegovo dopunjavanje odredbama koje ne otklanjaju utvrđene razloge neustavnosti.
Kako ono što je neustavno ne može voljom zakonodavca biti vraćeno u pravni poredak, to znači, da stav (1) ne može sadržavati tekst koji je sadržavao prije objave Presude broj U-36/18, jer je isti protivan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, već samo riječi koje se dodaju članom 9. Zakona o izmjenama i dopunama.
Prema tome, član 116. Zakona o PIO/MIO sada bi , zapravo, izgledao ovako:
"Član 116.
(1) a najduže do navršenja 40 godina staža osiguranja, odnosno 65 godina života.
(2) Korisniku porodične penzije koji u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika u obaveznom osiguranju, izuzev osiguranika iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona, isplata penzije se obustavlja za period trajanja osiguranja."
Kako se vidi, odredba člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama proizvela je dvije odredbe u osnovnom Zakonu o PIO/MIO koje je valjalo proglasiti neustavnim iz različitih razloga.
Stav (1) člana 116. zato što se radi o dopuni de iure inegzistentne odredbe čiju je neustavnost Ustavni sud Federacije već ranije utvrdio, pa bi ta dopuna kao njoj pripadajuća, trebalo da slijedi njenu pravnu sudbinu. Ustavni sud Federacije zaključuje da ta dopuna, uz to, ne mijenja suštinu ranije važeće odredbe o privremenoj obustavi isplate penzije, već samo njen vremenski domašaj, što ne otklanja razloge njene neustavnosti. Konačno, ova dopuna, bez osnovnog teksta, figurativno rečeno, "visi u zraku", odnosno radi se o zakonskoj odredbi koja je sama za sebe nerazumljiva, nejasna i neprimjenjiva (lex imperfecta), jer se njeni adresati ne mogu identifikovati.
Što se pak tiče novog stava (2) člana 116., on sadrži iste one razloge neustavnosti utvrđene u Presudi broj U-36/18, samo što se odredba sada odnosi na uži krug lica – samo na korisnike porodične penzije. Kada se sve što je rečeno uzme u obzir, proističe da je zahtjev podnosioca u pogledu člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama osnovan i da mu je, u tom dijelu, trebalo udovoljiti.
Ustavni sud Federacije upućuje i na širu argumentaciju sadržanu u obrazloženju ranijih presuda (vid. tačku 6. obrazloženja ove Presude), a koja se, neposredno ili posredno, odnosi na ovdje osporene odredbe.
Na osnovu gore izloženog, odlučeno je kao u izreci ove Presude, a kako je njome meritorno odlučeno o dijelu zahtjeva koji se odnosi na član 9. Zakona o izmjenama i dopunama, prestala je potreba za odlučivanjem o privremenoj mjeri.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: predsjednica Suda Aleksandra Martinović, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, dr.sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr. sc. Alen Taletović, sudije Suda.
Broj U-13/22
09. maja 2023. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine