USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 2. stav 2. u dijelu koji glasi: "elektroinstalacije" i "i druge slične instalacije", člana 3. stav 3., člana 6. stav 2., člana 11. st. 4. i 5. i člana 14. stav 1. tačka 4. Odluke o komunalnoj naknadi, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 13.12.2024. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da odredbe člana 2. stav 2. u dijelovima koji glase: ("elektroinstalacije") i "i druge slične instalacije", člana 3. stav 3. u dijelu koji glasi: "nadzemne i podzemne instalacije", člana 6. stav 2. u dijelu koji glasi: "nadzemnih i podzemnih instalacija", člana 11. st. 4. i 5. i člana 14. stav 1. tačka 4. Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Kiseljak", broj 2/19), nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Opštine Kiseljak".
Obrazloženje
1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj 01-02-161-15/23 od 23.8.2023. godine, preciziran od 17.11.2023. godine podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 2. stav 2. u dijelu koji glasi: "elektroinstalacije" i "i druge slične instalacije", člana 3. stav 3., člana 6. stav 2., člana 11. st. 4. i 5. i člana 14. stav 1. tačka 4. Odluke o komunalnoj naknadi (u daljem tekstu: osporene odredbe Odluke, odnosno osporena Odluka).
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i Opštinsko vijeće Kiseljak kao donosilac osporene Odluke.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da osporene odredbe Odluke nisu u skladu sa odredbama člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima je propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom. Po mišljenju podnosioca zahtjeva, primjena osporenih odredbi Odluke u jedinici lokalne samouprave, dovodi do različitog postupanja prema privrednim subjektima, odnosno izdvaja pojedine privredne subjekte i za njih utvrđuje drugačiji postupak kod određivanja obaveze plaćanja komunalne naknade. Ističe, da se ovom odlukom različito reguliše pitanje komunalne naknade u odnosu na djelatnost koju obavlja pravno lice, odnosno izdvajaju se vlasnici uređaja za prijenos električne energije što predstavlja diskriminatorno postupanje prema određenim privrednim subjektima, u konkretnom slučaju onima koji se bave djelatnošću prijenosa i distribucije električne energije. Mišljenja je, da bi svi privredni subjekti koji obavljaju svoju djelatnost u jednoj zoni, trebali da plaćaju istu naknadu, prema objektivno utvrđenim kriterijima, te je nužno radi zaštite jednakosti svih privrednih subjekata brisati vrstu djelatnosti koju pravno ili fizičko lice obavlja kao kriterij na osnovu kojeg se određuje visina komunalne takse. Smatra, da je posljedica provođenja osporene Odluke diskriminatorno postupanje prema privrednim subjektima, naročito prema onima koji se bave djelatnošću prijenosa i distribucije električne energije, koje djelatnosti su od strateškog državnog interesa, jer je naknada koja se osporava propisana protiv preduzeća na višim nivoima vlasti i to kantonalnom, entitetskom i državnom čime je povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom pravnim licima čija je djelatnost od javnog interesa. Navodi, da u Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna osim opština: Kiseljak, Vitez, Novi Travnik, Busovača i Grad Zenica u Zeničko-dobojskom kantonu, nijedan grad niti opština na području Operativnog područja Sarajevo koji pokriva teritoriju oba entiteta, ne naplaćuje ovu komunalnu naknadu, jer za istu ne postoji osnov u entitetskim zakonima. Podnosilac zahtjeva smatra, da predmetna Odluka stavlja u povoljniji pravni položaj i pruža različit pravni tretman jednoj kategoriji obaveznika, dok drugu kategoriju pravnih lica, koja zapravo ne bi trebala biti određena kao obaveznici, tretira na bitno drugačiji i nepovoljniji način, jer kako navodi, u konkretnom slučaju ne postoji objektivno razumno, niti na zakonu zasnovano opravdanje za takvo postupanje. Smatra, da se propisivanjem sporne naknade vlasnici elektroenergetskih instalacija sankcionišu za postavljanje i razvoj elektromreže, navodeći konkretno "Elektroprenos-Elektroprivreda BiH" a.d. Banja Luka koje je nosilac državnog monopola za prijenos električne energije. Ono obavlja djelatnost za funkcionisanje elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine, a takođe ima i zakonom utvrđenu isključivu nadležnost da vrši prijenos električne energije i da su trafostanice naponskog nivoa od 110 KV u njegovoj isključivoj nadležnosti, tako da lokalna zajednica ne može propisivati odlukom naknadu ove vrste.
Posebno ističe, da se radi o nosiocu državnog monopola za prijenos električne energije tako da se u Opštini Kiseljak zapravo samo poboljšavaju uslovi za život građana na ovom području. U tom smislu navodi Presudu ovog suda broj U-13/20, od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 97/21) kojom je utvrđeno da odredbe Odluke prema kojima se utvrđivala komunalna taksa za korištenje elektroenergetskih objekata kojima se vrši prenos električne energije, kao i tarifni brojevi kojima je propisana visina takse za korištenje trafostanica, nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Isto tako navodi da je Sud u više presuda zauzeo stajalište da sredstva za rad privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost od javnog interesa, a čije obavljanje je regulisano državnim zakonom ili zakonima Federacije Bosne i Hercegovine ne mogu biti dodatno oporezovana, odnosno ne mogu se od strane lokalne zajednice propisivati porezi i komunalne naknade ako za to ne postoji ovlaštenje u zakonima na državnom ili federalnom nivou. U prilog svojim navodima podnosilac zahtjeva navodi kao relevantnu sudsku praksu, presude ovog suda br.: U-11/22 od 15.9.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/22), U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21), U-18/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 93/21) u kojima je kao primarni kriterij za određivanje visine komunalne takse određena djelatnost.
U preciziranom zahtjevu od 17.11.2023. godine obrazlaže da se u odnosu na termin "i druge slične instalacije", ovom sudu samo skreće pažnja na nužnost osporavanja i ovih odredbi iz razloga kako se zakonodavcu ne bi ostavio prostor da u slučaju usvajanja zahtjeva podnosioca opštinski organ nastavi djelovati koristeći navedeni termin čije odredbe bi praktično ostale kako na snazi, tako i u primjeni.
Imajući u vidu naprijed navedeno, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporene odredbe Odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktima broj U-40/23 od 30.8.2023. i 27.12.2023. godine, zatražio od Opštinskog vijeća Kiseljak-donosioca osporenih odredaba Odluke, da kao druga strana u postupku, dostavi odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti, te da obrazloži dio odredbe osporenog člana Odluke, koji se odnosi na termin "i druge slične instalacije".
Donosilac osporenih odredaba Odluke dostavio je odgovor na zahtjev u kome navode da je pravni osnov za donošenje Odluke, odnosno osnov za regulisanje ove oblasti sadržan u odredbama člana III.4. e) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i relevantnim odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Srednjobosanskog kantona", broj 13/13), kojim se definiše komunalna djelatnost i uvodi komunalna naknada za pokrivanje troškova obavljanja zajedničke komunalne potrošnje. Navodi da je članom 25. stav 2. navedenog Zakona, propisano, da "Opštine mogu posebnim propisom uvesti obavezu plaćanja komunalne naknade za vlasnike podzemnih i nadzemnih instalacija i mreža koje se nalaze u zonama iz člana 22. ovoga zakona, kao i mjernu jedinicu za obračun te naknade". Osnov za donošenje Odluke, nalazi i u relevantnim odredbama Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22) i Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09). Smatra da je osnovanost za regulisanje ove oblasti od strane kantona i opština potvrđena i u obrazloženju Presude Ustavnog suda Federacije broj 25/11 od 13.12.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/12).
Imajući u vidu sve naprijed navedeno, na sjednici održanoj dana 11.4.2019. godine Opštinsko vijeće Kiseljak je donijelo na osnovu člana 24. stav 1. Zakona o komunalnim djelatnostima i odredbe člana 24. tačka 6. Statuta Opštine Kiseljak ("Službeni glasnik Opštine Kiseljak", broj 3/09) osporenu Odluku. U svom odgovoru dalje citiraju osporene odredbe Odluke, te navode da su istim, obuhvaćeni svi objekti na području Opštine Kiseljak, pa tako i instalacije koje prolaze teritorijom Opštine za koje je kao mjerna jedinica za izračun visine naknade uzet metar dužni instalacije. Smatraju da ne stoji tvrdnja da su neki pravni subjekti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na druge. Za sve obaveznike su utvrđeni jasni i precizni kriteriji na osnovu kojih se utvrđuje visina naknade i donosi rješenje za svaku godinu. Vezano za presude Ustavnog suda Federacije, koje podnosilac u zahtjevu navodi kao relevantnu sudsku praksu, njihovom analizom vidljivo je da se iste odnose na komunalne takse, a ne na komunalne naknade koje su utvrđene u Odluci, a koje služe lokalnoj zajednici za finansiranje troškova održavanja objekata zajedničke komunalne potrošnje koje koriste sva fizička i pravna lica na području Opštine Kiseljak.
U odgovoru takođe ističe, da je netačna tvrdnja podnosioca zahtjeva da u Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna osim opština: Kiseljak, Vitez, Novi Travnik, Busovača i Grad Zenica u Zeničko-dobojskom kantonu, nijedan grad niti opština na području Operativnog područja Sarajevo koji pokriva teritoriju oba entiteta ne naplaćuje ovu komunalnu naknadu, jer za istu ne postoji osnov u entitetskim zakonima koju podnosilac zahtjeva osporava. Na kraju predlaže Ustavnom sudu Federacije da u skladu sa članom 26. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa članom 41. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donese odluku o odbacivanju zahtjeva ili, zahtjev podnosioca odbije kao neosnovan.
Na precizirani zahtjev podnosioca, ovom sudu nije dostavljen odgovor.
5. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član III. 1. b), c) i f)
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- b)utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom niovu,
- c)donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,
- f)utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture,
Član IV. C.3.10.(2) d)
(2) Ustavni sud:
- d)na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.
Član VI. 4. b) i c)
Opštinsko vijeće:
- b)usvaja opštinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast; i
- c)donosi druge propise u izvršavanju općinskih nadležnosti,
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Član 13.
Ustavni sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku.
C. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)
Član 13. stav 1. tačka c) i stav 4.
Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima
Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:
- c)naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;
Opštinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti.
D. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 8. stav 3. alineja 20.
U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:
- -donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;
Član 13. stav 1. i stav 2. alineja 4.
Tijelo odlučivanja jedinice lokalne samouprave je opštinsko vijeće u opštini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: vijeće).
Vijeće u okviru svojih nadležnosti:
- -donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;
Član 36.
U zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.
Član 37. stav 1. tačka a) alineja 2.
Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:
- a)vlastiti prihodi:
- -lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom.
- -
E. Odluka o komunalnoj naknadi
("Službeni glasnik Opštine Kiseljak", broj 2/19)
Član 1.
Ovom Odlukom uvodi se obaveza plaćanja komunalne naknade mjerila na osnovu kojeg se utvrđuje visina naknade, uređuju se osnove i obaveznici plaćanja komunalne naknade, način utvrđivanja visine komunalne naknade, način naplate komunalne naknade, način oslobađanja od obaveze plaćanja komunalne naknade korištenje sredstava ostvarenih od komunalne naknade, kaznene, prijelazne i završne odredbe.
Član 2. stav 2. - dio osporene odredbe
Za stambeni i proizvodni prostor te prostor za ostale privredne djelatnosti komunalna naknada određuje se prema jednici mjere izgrađene korisne površine (m2) a za otvoreni prostor- skladišta, stovarišta, i tržnice, kao i za drugi otvoreni prostor koji neposredno služi za obavljanje djelatnosti prema jedinici mjere (m2) građevnog zemljišta.
Komunalna naknada se plaća za nadzemne i podzemne instalacije (elektroinstalacije), telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne instalacije, toplovodne instalacije, vodovodne i druge slične instalacije). Jedinica mjere za utvrđivanje visine komunalne naknade je dužni metar (m) dužine instalacije iz prethodnog stava.
Član 3. stav 3. - dio osporene odredbe
Komunalna naknada iz prethodnog člana plaća se za objekte i zemljište koji se nalaze unutar područja građevinskog zemljišta Opštine Kiseljak.
Građevinsko zemljište u smislu ove Odluke se razvrstava u (6) šest zona shodno Odluci o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik Opštine Kiseljak", br. 2/04 i 2/18).
Komunalna naknada za nadzemne i podzemne instalacije iz člana 2. plaća se na cijelom području Opštine Kiseljak.
Član 6. stav 2. - dio osporene odredbe
Obaveznici plaćanja komunalne naknade su vlasnici i nosioci prava raspolaganja na stambenim, poslovnim ili drugim prostorima ako su korisnici tog prostora, zakupci stambenog, poslovnog i drugog prostora, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici objekta i uređaja zajedničke komunalne potrošnje.
Obaveznici plaćanja komunalne naknade su i korisnici nadzemnih i podzemnih instalacija.
Član 11. st. 4. i 5. - osporena odredba
- 4.Iznos mjesečne komunalne naknade po m dužnom instalacija, utvrđuje se množenjem dužine instalacije u dužnim metrima sa vrijednosti obračunske jedinice-boda (Vb) u KM.
- 5.Mjesečni obračun se vrši po sljedećoj formuli:
A= Lm x Vb gdje je:
A- mjesečni iznos komunalne naknade u KM
Lm - dužina instalacije u metrima dužnim (m) i
Vb - vrijednost boda komunalne naknade u KM (konvertibilnim markama)
Član 14. stav 1. tačka 4. - dio osporene odredbe
Koeficijent namjene iznosi:
4. Nadzemne i podzemne instalacije 1,0
6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presude broj U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21), U-8/23 od 18.1.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/24), U-9/23 od 12.3.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/24), U-42/23 od 23.10.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 99/24) i U-43/23 od 23.10.2024.godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 99/24).
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon razmatranja zahtjeva i odgovora na zahtjev, osporenih odredbi Odluke i s tim povezanih odredbi vezano za relevantne pravne propise, uspostavljenu ustavnosudsku praksu i stajališta ovog suda, može se utvrditi sljedeće:
Podnosilac zahtjeva je u skladu sa članom IV.C.3.10. (2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, lice ovlašteno za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred ovim sudom.
Opštinsko vijeće Kiseljak na sjednici održanoj dana 11.4.2019. godine donijelo je Odluku o komunalnoj naknadi, čije se odredbe osporavaju u ovom ustavnosudskom predmetu, a kojim se reguliše obaveza plaćanja komunalne naknade i određuje njena visina, obaveznici plaćanja, utvrđivanje visine, naplata, mogućnost oslobađanja od plaćanja naknade i korištenje tih sredstava.
Osporenom odredbom člana 2. stava 2. Odluke propisano je da se komunalna naknada plaća za nadzemne i podzemne instalacije (elektroinstalacije) i druge slične instalacije, a članom 3. stavom 3. da se ta naknada plaća za nadzemne i podzemne instalacije iz člana 2. na cijelom području Opštine Kiseljak. Kad je u pitanju osporeni član 6. stav 2. Odluke, isti reguliše da su obaveznici plaćanja naknade korisnici nadzemnih i podzemnih instalacija dok je članom 11. st. 4. i 5. regulisan način izračuna mjesečne komunalne naknade i formula po kojoj se to vrši. Osporeni član 14. stav 1. tačka 4. osporene Odluke reguliše koeficijent namjene, tako da je koeficijent za nadzemne i podzemne instalacije 1.0.
Dakle, analizirajući postavljeni zahtjev, i pomenute članove proizilazi, na što i podnosilac zahtjeva ukazuje, da je obaveza plaćanja komunalne naknade propisana osporenim odredbama Odluke, usmjerena samo na pravna lica koja vrše tačno određenu djelatnost, a to je distribucija i snabdijevanje električnom energijom. Djelatnost koju vrše vlasnici pomenutih instalacija ne samo da je na opštu korist i u javnom interesu, nego se bez tih djelatnosti i usluge koje pružaju (pa tako i bez za to neophodnih instalacija) ni većina komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje definisanih osporenom Odlukom, ne bi mogla uspješno ostvarivati. Instalacije koje služe za snabdijevanje električnom energijom i plinom, omogućuju telekomunikaciju, i de facto su funkcionalni dio opštinsko/gradske infrastrukture i doprinose kvalitetu života stanovništva, premda kao energetska i telekomunikacijska mreža, nadilaze lokalnu pravnu regulaciju.
Dakle, energetski subjekti i operateri telekomunikacija koji pružaju javne usluge, ne mogu se nikako podvesti pod definiciju obaveznika ove komunalne naknade i dovesti u istu ravan sa vlasnicima stanova i individualnih stambenih objekata, vlasnicima motornih vozila, te vlasnicima poslovnih prostora i vlasnicima zemljišta koji se koriste u poslovne svrhe i sl. Zapravo, njih bi se prije moglo smatrati "akterima" komunalnih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, nego njihovim konzumentima, jer svojom djelatnošću i sami bitno doprinose kvalitetu života stanovništva i rezidenata opštine odnosno grada. Pored toga nema nikakvog pravnog, niti razumnog osnova, da im se komunalna naknada, pod plaštom djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, mjesečno naplaćuje "za nadzemne i podzemne instalacije" na teritoriji opštine ili grada, čijem stanovništvu i privrednim subjektima služe. Iz tih razloga može se zaključiti da nema elementarnih pretpostavki za naplatu komunalne naknade ove vrste. Naime nikakva usluga obaveznicima od kojih se traži komunalna naknada za već postojeće energetske, telekomunikacione i plinske instalacije se ne pruža od strane jedinice lokalne samouprave, te pravni subjekti koji pomoću predmetnih instalacija vrše djelatnost i pružaju javne usluge, nisu redovni konzumenti usluga koje proističu iz djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje koje preduzima opština ili grad.
Kada je u pitanju osporena odredba Odluke koja se odnosi na član 2. stav 2. Odluke u dijelu "i druge slične instalacije", potrebno je istaći sljedeće. Opšte pravilo je da propisi moraju biti dostupni, jasni i predvidivi. Samo takvi pravni propisi omogućavaju njihovim adresatima da prilagode svoje ponašanje, jer znaju propis, jasan im je i kao takav im omogućava da usklade svoje ponašanje i ostvaruju svoja prava i vrše obaveze u skladu sa zakonom (princip predvidivosti). Sam dio teksta odredbe, koji glasi "i druge slične instalacije", a posmatrajući ga u odnosu na ostatak odredbe koji glasi "Komunalna naknada se plaća za nadzemne i podzemne instalacije, telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne instalacije, toplovodne instalacije, vodovodne" (i druge slične instalacije).", je nepotpuna jer je nejasno koje bi to druge slične instalacije mogle biti. U konačnici ovakva formulacija čini tekst ove odredbe nepreciznim u takvoj mjeri da je neodrživ u pravnom poretku. Dakle, norma koncipirana na ovakav način nije jasna i predvidljiva. Zahtjev za određenost i preciznosti pravne norme se smatra sastavnim dijelom principa vladavine prava.
Primjetno je, da su u dosadašnjoj praksi Ustavnog suda Federacije, u predmetima ove vrste, zahtjevi u pravilu postavljani selektivno, jedan put su predmet osporavanja bile odredbe koje se odnose samo na elektroenergetski sektor, neki put na distribuciju i drugih oblika energije, neki put na telekomunikacionu opremu i instalacije (PTT usluge, fiksna i mobilna telefonija, pristup internetu, kablovska televizija i tome slično). U skladu sa članom 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku. Podnosilac zahtjeva problematizuje u konkretnom slučaju samo propisivanje komunalne naknade za elektroinstalacije, propuštajući da, iz razloga, problematizuje plaćanje ove vrste naknade za telekomunikacione mreže, instalacije kablovskih operatera i plinovodne instalacije, iako je vidljivo da je obaveza plaćanja komunalne naknade propisana za te instalacije također usmjerena na pravna lica koja vrše tačno određenu djelatnost, a to su fiksna i mobilna telefonija, pristup internetu, kablovska televizija, distribucija plina, kao što je to slučaj i sa djelatnošću distribucije i snabdijevanja električnom energijom. Jasno je da se naprijed navedeni stavovi Ustavnog suda Federacije odnose i na ova pravna lica, odnosno ove vrste djelatnosti od javnog interesa. Naime, odlučivanje u okviru zahtjeva neminovno vodi ka tome, da se neustavnost utvrđuje samo u sektoru koji je označen u zahtjevu, što u konačnici dovodi do diskriminacije. Imajući u vidu navedeno, a u interesu zaštite ustavnosti i pravne sigurnosti potrebno je da Ustavni sud Federacije ukaže podnosiocima zahtjeva da prilikom podnošenja zahtjeva vode računa o naprijed navedenom, a da se posebno ukazuje jedinicama lokalne samouprave da prilikom provođenja presuda Ustavnog suda Federacije sa dužnom pažnjom uzimaju u obzir stavove Ustavnog suda Federacije u pogledu ove problematike, a koje su istaknute u ovoj presudi pod rednim brojem 6.
Pozivanje donosioca Odluke na Presudu Ustavnog suda Federacije broj U-25/11 od 13.12.2011. godine u ovom ustavnosudskom predmetu ne može se prihvatiti, jer je Ustavni sud Federacije u tom predmetu odlučio cijeneći isključivo kriterije za utvrđivanje visine komunalne naknade. S druge strane, u ovom ustavnosudskom predmetu Ustavni sud Federacije je zauzeo stajalište isključivo na činjenici utvrđenog prekoračenja ovlaštenja dozvoljenog normativnog zahvata u oblasti fiskalne politike od strane jedinice lokalne samouprave. Kako jedinicama lokalne samouprave u oblasti komunalnih djelatnosti nije federalnim zakonom izričito dozvoljeno propisivanje i naplata poreznih prihoda, to kriterij djelatnosti koji je ranije uzet u obzir prilikom donošenja pomenute presude Ustavnog suda Federacije na koju se poziva donosilac Odluke, nije od značaja.
Nadalje, Ustavni sud Federacije je u Presudi broj U-17/20 od 13.10.2021. godine, kao i u mnogim drugim presudama, precizirao svoje stanovište u pogledu sve učestalijeg propisivanja opštinskih naknada i taksi na korištenje uređaja, opreme i instalacija koje služe za snabdijevanje energijom, te pružanje telekomunikacionih usluga kao što su PTT usluge, fiksna i mobilna telefonija, pristup internetu, kablovska televizija i tome slično. Konstatovano je da nametanje ovakvih naknada, koje se u pravilu naplaćuju po komadu uređaja i opreme ili dužini podzemnih i nadzemnih instalacija i to periodično, gubi karakter jednokratne naknade koju obaveznik plaća na ime neke usluge od strane državnog organa i poprima karakter parafiskalnog nameta kojim se periodično zahvata u imovinu odnosno dohodak obaveznika i to po stopi koja se utvrđuje proizvoljno, na bazi anticipiranog dohotka koji ostvaruju privredni subjekti koji obavljaju djelatnost u pomenutim oblastima. Uz to su predmet ovakvog oporezivanja pod nominacijom komunalne naknade ili komunalne takse sredstva za rad privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost od javnog interesa.
Pored toga, u Presudi broj U-9/23 od 12.3.2024. godine, predmet osporavanja bila je komunalna naknada kojom se finansira zajednička komunalna potrošnja, a koja je mjesečno propisivana za nadzemne i podzemne instalacije elektrodistributivne mreže, telekomunikacione mreže, plinske mreže i TV kablovske mreže gdje je ovaj sud utvrdio neustavnost propisivanja ovakve naknade, što je utvrđeno u obrazloženju navedene Presude.
Na kraju je Ustavni sud Federacije zauzeo stanovište, da sredstva za rad privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost od javnog interesa čije je obavljanje regulisano državnim zakonom i/ili zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, ne mogu biti dodatno oporezovana kantonalnim zakonima, odnosno ne mogu se od strane jedinice lokalne samouprave propisivati porezi, komunalne takse i druge naknade ukoliko za to ne postoji ovlaštenje u zakonu Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine.
Na osnovu svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: potpredsjednik Suda prof.dr. Edin Muminović i sudije Suda: Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, Branimir Orašanin, dr. sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr. sc. Alen Taletović.
Broj U-40/23
13. decembra 2024. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine