USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevima Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti člana 19. tač. 12. i 13a. Zakona o zdravstvenom osiguranju, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 15.10.2019. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da je član 19. tač. 12. i 13a. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11 i 36/18) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i službenim glasilima kantona.
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Milan Dunović (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je dana 30.10.2017. godine dostavio Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dva podneska: zahtjev za ocjenu ustavnosti dijela člana 19. tačka 13a. Zakona o zdravstvenom osiguranju (u daljem tekstu: osporeni dio člana 19. tačka 13a. Zakona) i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavila primjena istog do donošenja konačne odluke ovog Suda. Zahtjevi su zavedeni pod brojem U-61/17.
Podnosilac zahtjeva je dana 05.07.2018. godine Ustavnom sudu Federacije dostavio još dva podneska: zahtjev za ocjenu ustavnosti dijela člana 19. tačka 12. Zakona o zdravstvenom osiguranju (u daljem tekstu: osporeni dio člana 19. tačka 12. Zakona) i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavila primjena istog do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Federacije. Ovi zahtjevi su zavedeni pod brojem U-17/18.
2. Rješenje o spajanju postupaka
Obzirom da se radi o zahtjevima za utvrđivanje ustavnosti istoga Zakona o zdravstvenom osiguranju (u daljem tekstu: Zakon), Ustavni sud Federacije je na sjednici održanoj 12.09.2018. godine, uz primjenu člana 38. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03) donio Rješenje broj U-61/17 od 12.09.2018. godine o spajanju postupaka u predmetima broj U-61/17 i U-17/18, te da će se voditi jedinstven postupak i donijeti jedna odluka pod brojem U-61/17.
3. Stranke u postupku
Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine stranke u ovom postupku su: podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac Zakona.
4. Bitni navodi zahtjeva za ocjenu ustavnosti i zahtjeva za privremenu mjeru
U zahtjevu od 30.10.2017. godine, podnosilac zahtjeva smatra da je osporenim dijelom člana 19. tačka 13a. Zakona, došlo do povreda: pete alineje Preambule, čl. II.A.2., II.A.2.(1) a), j) i o), II.A.6., V.1.1.a) i VII.3 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine; čl. 1. i 25. Univerzalne Deklaracije o ljudskim pravima; člana 12. stav 2. Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena; člana 2. i člana 12. st. 1. i 2. tač. a) i d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima; čl. 2., 3., 4. i 6., člana 24. st. 1. i 2. tač. b) i d) i člana 41. Konvencije o pravima djeteta (u daljem tekstu: Konvencija), člana 1. Protokola 12. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukazuje da su iz prava na obavezno zdravstveno osiguranje isključena djeca od 6 do 15 godina života koja nisu učenici osnovnih škola čime su ta djeca dovedena u nepovoljniji položaj od ostalih vršnjaka. Smatra da su pravo na zdravstvenu zaštitu djeteta i pravo na osnovno obrazovanje djeteta dva zasebna i apsolutno zaštićena prava koja se trebaju nezavisno ostvarivati jedno od drugog bez ikakavih uslovljavanja, jer se samo tako mogu ostvariti najbolji interesi djeteta, a to bi morao biti legitiman cilj svakog naprednog društva. To nameće obavezu za javnu vlast da maksimalno štiti sva prava sadržana u Konvenciji bez ikakvih uslovljavanja. U članu 2. Konvencije garantuje se jednak status djece u pogledu uživanja prava garantovanih Konvencijom, uz obavezu države stranke da će poštovati i garantovati prava izložena u ovoj Konvenciji svakom djetetu bez diskriminacije bilo koje vrste, uz obavezu države da će preduzeti sve odgovarajuće mjere da osigura zaštitu djeteta od svih oblika diskriminacije. U čl. 3. i 4. Konvencije propisano je da u svim akcijama u vezi sa djecom sve javne i državne ustanove moraju prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, uz obavezu država stranaka da organizuju da službe i ustanove odgovorne za brigu ili zaštitu djece budu pod stručnim nadzorom i da svoje djelovanja usklade vodeći računa o sigurnosti i zdravlju djece uz preduzimanje svih odgovarajućih mjera za primjenu prava priznatih u Konvenciji. U članu 6. Konvencije garantuje se svakom djetetu pravo na život, a državi stranki nameće obaveza da do krajnje moguće mjere osigura preživljavanje i razvoj djeteta. U članu 24. st. 1. i 2. b) Konvencije priznaje se pravo djetetu da uživa najviši standard zdravlja, da ima pristup institucijama za liječenje i zdravstvenu rehabilitaciju i obavezuje svaku državu stranku da obezbijedi pružanje potrebne medicinske pomoći i brigu za zdravlje djece. Članom 41. Konvencije zabranjeno je svako umanjivanje prava garantovanih odredbama Konvencije putem nacionalnog zakonodavstva država stranaka. Konvencija je sastavni dio ustavnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine, a osporenim dijelom člana 19. tačka 13a. Zakona prekršena je, ne samo Konvencija, nego i drugi obavezujući međunarodni pravni akti i to: Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Protokol 12. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda garantuje i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda. Institucija ombudsmena /ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine je nakon istraživanja 2012. godine objavila specijalni izvještaj "Zdravstvena zaštita djece u Bosni i Hercegovini" sa preporukom Skupštini i Vladi Tuzlanskog kantona da preduzmu adekvatne i efikasne mjere u cilju osiguranja bezuslovne i besplatne zdravstvene brige za svu djecu na području kantona, a Zavodu zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona da osigura da sva djeca na području tog kantona budu oslobođena neposrednog ličnog sudjelovanja u vidu plaćanja godišnje premije-markica. Kantonalne vlasti nisu postupile po preporukama pozivajući se na stav Federalnog ministarstva zdravstva da je zdravstvena zaštita djece do 15 godina regulisana zakonskim okvirom. Navodi da u budžetu za 2016. godinu u tom kantonu uopšte nisu planirana sredstva za te namjene. Odlukom o izmjenama Odluke o utvrđivanju osnovica, stopa i načinu obračunavanja i uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje na području Tuzlanskog kantona ("Službene novine TK", broj 5/16) zdravstvo je jednostavno "prebačeno" sa federalnog i kantonalnog nivoa na nivo lokalne samouprave prema mjestu prebivališta djece kojima je uskraćeno pomenuto pravo. Ovakvo ponašanje kantonalne vlasti u Tuzli je suprotno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i predstavlja kršenje principa "odozgo prema dolje", jer nakon donošenja Zakona, kantonalne vlasti u Tuzli su nastavile sa kršenjem, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, garantovanog prava građana tako što uopšte nisu osigurale bilo kakva sredstva za obaveznu zdravstvenu zaštitu djece od 6 do 15 godina koja nisu na redovnom školovanju. Interesantno je da je pomenuti kanton svoju ustavnu nadležnost i obavezu jednostavno "prenio" na opštine odlukom, kao nižerangiranim pravnim aktom, a ne zakonom. Samovoljno prenošenje ustavne kantonalne nadležnosti na niži nivo vlasti na ovakav način je u cijelosti neprihvatljivo. Podnosilac zahtjeva navodi da ne traži ocjenu ustavnosti kantonalnih propisa, nego iste navodi samo kao primjer dokle sve izbjegavanje ustavnih obaveza kantona može ići. Navedena zakonska rješenja nisu poznata u Republici Srpskoj, niti u državama regiona. Predlaže ovom Sudu da u osporenom dijelu člana Zakona riječi "osnovnim i" ocijeni neustavnim i da se isti prestane primjenjivati nakon objavljivanja presude ovoga Suda u "Službenim novinama Federacije BiH".
U zahtjevu od 05.07.2018. godine podnosilac zahtjeva problematizuje osporeni dio člana 19. tačka 12. Zakona, ukazujući da isti propisuje da osiguranici zdravstvenog osiguranja mogu biti samo ona nezaposlena lica koja su prijavljena zavodu za zapošljavanje u roku od 30, odnosno 60 ili 90 dana: nakon prestanka radnog odnosa, obavljanja djelatnosti ili nakon prestanka primanja naknade plaća na koju imaju pravo prema ovom zakonu ili prema propisima donesenim na osnovu ovoga zakona i dr. Smatra da je tako došlo do povreda pete alineje Preambule, čl. II.A.2., II.A.2.(1) a), j) i o), II.A.6., V.1.1.a) i VII.3 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine; člana 25. Univerzalne Deklaracije o ljudskim pravima u vezi sa članom 2; člana 12. stav 2. Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena; člana 12. st. 1. i 2. a) i d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima; čl. 2., 3., 4. i 6., samostalno i u vezi sa članom 2.; čl. 2., 3., 4., 6., 13., 24. st. 1. i 2. i 41. Konvencije o pravima djeteta; člana 1. Protokola broj 12. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukazuje da Zakon propisuje posebne rokove, kao formalno-procesne uslove, za ostvarivanja obaveznog zdravstvenog osiguranja, a u slučaju propuštanja tih rokova trajno se gubi pravo na zdravstvenu zaštitu, kao jedno od osnovnih ljudskih ustavnih prava što nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i međunarodnim pravnim standardima. Smatra posebno zabrinjavajućim da se to pravo uskraćuje licima sa neriješenim statusnim pitanjima koje su u stanju socijalne potrebe ekstremnog nivoa, uključujući pripadnike romske nacionalne manjine, posebno žene-trudnice i porodilje. Pravo na obavezno zdravstveno osiguranje ne bi se smjelo ničim uslovljavati, a pogotovo ne rokovima i procedurama jer se, najčešće, radi o licima u stanju potrebe kojima se na opisani način praktično onemogućava uživanje prava na zdravstvenu zaštitu kao jedno od osnovnih ljudskih prava. Navodi podatak da u Tuzlanskom kantonu status osiguranika obaveznog zdravstvenog osiguranja nisu imale 41 trudnica i 76 porodilja u 2015. godini, te 56 trudnica i 77 porodilja u 2016. godini. Zdravstvo je oblast koja spada u tzv. zajedničku nadležnost federalne vlasti i kantona. U situaciji kada zakonodavac (federalna vlast) nije uredio ovu oblast na odgovarajući način, a neki kantoni se uopšte i ne bave ovim problemom, jer to iziskuje dodatna finansijska sredstva, jasno je da u toj situaciji ispaštaju oni koji nikako ne bi smjeli, a to su: trudnice, porodilje, hronični bolesnici kojima se tako krše osnovna ljudska prava garantovana Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ukazuje na odredbu iz člana II.A.2. i II.A.2. (1) j) i o) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje obavezuju Federaciju da osigura primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda, u konkretnom slučaju pravo na zaštitu porodice i djece i pravo na zdravstvenu zaštitu. Zakonodavac je u osporenom dijelu člana 19. tačka 12. Zakona direktno ograničio prava trudnicama i porodiljama i onemogućio im pristup zdravstvenoj zaštiti u trudnoći čime je direktno prekršio član 12. stav 2. Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena. Napominje da je Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije (CERD) nakon razmatranja devetog, desetog i jedanaestog periodičnog izvještaja o Bosni i Hercegovini u zaključnim zapažanjima izrazio svoju zabrinutost zbog strogih uslova za prijavu za zdravstveno osiguranje, nedovoljne primjene propisa koji garantuju besplatnu zdravstvenu zaštitu neosiguranim ugroženim skupinama, kao što su djeca i trudnice, uključujući i uskraćivanje zdravstvenih usluga, što ima posebno negativan utjecaj na Rome, te uputio zaključnu preporuku da Bosna i Hercegovina, između ostalog, poboljša pristup Roma zdravstvenoj zaštiti, između ostalog i uklanjanjem prepreka za prijavu za zdravstveno osiguranje, i osigura da zakoni i propisi koji propisuju besplatan pristup zdravstvenoj zaštiti uvijek i potpuno budu primijenjeni. Tvrdi da je primjenom osporenog dijela člana 19. tačka 12. Zakona došlo do diskriminacije na osnovu pola, socijalnog i drugog statusa, pripadnosti nacionalnim manjinama i posebno ranjivim grupama unutar društva, što je sve suprotno članu 1. Protokola broj 12. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Smatra da redovni sudovi nisu skloni kritički promatrati zakone koji su na snazi, da je pravna zaštita koju pruža apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koja propisuje da svako ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima.
5. Bitni navodi odgovora na zahtjeve
Ustavni sud Federacije je na osnovu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine aktom broj U-61/17 od 17.11.2017. godine od oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine tražio odgovore na navode iz zahtjeva od 30.10.2017. godine, a koji se odnosi na osporeni dio člana 19. tačka 13a. Zakona. Također je zatraženo i dostavljanje transkripta sa sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od 27.05.2008. godine i transkript sa sjednice Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao i prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju koji je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) uputila Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine na usvajanje, kao i svu dokumentaciju vezanu za donošenje pomenutog Zakona.
Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, putem Zakonodavno-pravne komisije, u odgovoru broj 02-02-2058/17 od 21.12.2017. godine navodi da je razmatrajući osporeni dio odredbe člana 19. tačka 13a. pribavio mišljenje Vlade Federacije, kao predlagaoca predmetnog Zakona, te zauzeo stav da osporeni dio člana 19. tačka 13a. Zakona ne povređuje pravo djeteta na obavezno zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu. Ova Komisija izražava stav da neizvršavanje federalnih i kantonalnih propisa od strane nadležnih kantonalnih organa, te u vezi s tim nesankcionisanje roditelja ili staralaca koji svoju djecu, protivno zakonskim odredbama, ne uključuju u sistem obaveznog osnovnog obrazovanja, zatim nezbrinjavanje socijalno ugrožene, zlostavljane, zanemarene ili zapuštene djece od strane kantonalnih organa nadležnih za socijalnu zaštitu, ima za posljedicu da djeca koja nisu uključena u sistem obaveznog osnovnog obrazovanja, samim tim nisu uključena ni u sistem obavezne zdravstvene zaštite. Citira član 16. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini koji propisuje obavezno osnovno obrazovanje za svu djecu. Nadalje se ističe da kantonalni zakoni kojima se uređuje oblast obaveznog osnovnog obrazovanja, ne propisuju izuzetak od obaveze sticanja osnovnog obrazovanja za djecu koja zbog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti pohađati redovitu nastavu, već se za tu kategoriju predviđaju prilagođeni oblici nastavnog rada. Izvodi se zaključak da osnovno pravo djeteta na obavezno zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu nisu povrijeđena zbog neusaglašenosti osporenog dijela člana 19. tačka 13a. Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, nego zbog neprovođenja postojećih propisa od strane nadležnih kantonalnih organa, a čijim provođenjem bi se ovoj kategoriji ugrožene djece osigurali, ne samo zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita, nego i ostala prava koja su im zagarantovana Konvencijom, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje, ističu da podržavaju stav Vlade Federacije da bi donošenje privremene mjere kojom bi se brisao osporeni dio člana 19. tačka 13a. Zakona, iz sistema obaveznog zdravstvenog osiguranja isključila djeca za vrijeme redovnog školovanja u osnovnim školama, a koja nisu zdravstveno osigurana kao članovi porodice osiguranika, i za koje do sada doprinos za zdravstveno osiguranje obračunava i uplaćuje nadležni kantonalni organ za obrazovanje, što uključuje i osiguranje pokrića u plaćanju participacije a kako je to definisano Zakonom. Predlaže se da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom bi se utvrdilo da je osporeni dio člana 19. tačka 13a. Zakona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije je na osnovu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine aktom od 11.07.2018. godine od oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine tražio odgovore na navode iz zahtjeva od 05.07.2018. godine. Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostavili odgovore na navode iz zahtjeva koji se odnose na osporeni dio člana 19. tačka 12. Zakona.
6. Prethodni postupak
U toku priprema za odlučivanje u ovom predmetu Ustavnom sudu Federacije je dostavljeno Mišljenje Vlade Federacije broj 03-01-1369/2017PO od 18.12.2017. godine koje se odnosi na osporeni dio člana 19. tačka 13a. Zakona. U istom je, između ostalog, istaknuto da na osnovu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine oblast zdravstva spada u tzv. podijeljene nadležnosti između federalne vlasti i kantona. Odredbama člana 19. Zakona su utvrđene kategorije osiguranika, dok su članom 86. tog Zakona utvrđene kategorije obaveznika obračunavanja i uplate doprinosa iz zdravstvenog osiguranja. Kada je riječ o djeci u sistemu obaveznog zdravstvenog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine, Zakonom je omogućeno ostvarivanje prava na obavezno zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu na način da djeca mogu koristiti ta prava kao članovi porodice osiguranika u smislu člana 20. Zakona, a ukoliko djeca ne koriste ta prava kao članovi porodice osiguranika, njihov status zdravstvenog osiguranja je regulisan članom 19. tač. 13. i 13a. Zakona. Odredbom člana 86. stav 1. tačka 7a. i tačka 8. Zakona definisano je da je organ uprave kantona nadležan za poslove socijalne i dječije zaštite obaveznik obračunavanja i uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje za djecu od rođenja do polaska u osnovnu školu koja nisu osigurana po drugom osnovu, te da je organ uprave kantona nadležan za obrazovanje obaveznik obračunavanja i uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje za učenike i studente, koji nisu osigurani po drugom osnovu u skladu sa osporenim dijelom člana 19. tačka 13a. Zakona. Također je istaknuto da u skladu sa članom 90. st. 2. i 3. Zakona, djeca do navršene 15. godine života, odnosno stariji maloljetnici do 18. godine života, koji nisu zdravstveno osigurani po drugom osnovu, oslobođeni su učešća u plaćanju prilikom korištenja zdravstvene zaštite, te da plaćanje te participacije pada na teret organa uprave nadležnog za poslove socijalne i dječije zaštite.
U skladu sa članom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/08), kantonalni organi uprave, zavodi zdravstvenog osiguranja kantona i vlade kantona bili su dužni uskladiti svoje akte sa odredbama tog Zakona u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu. Prednje podrazumijeva da su isti bili dužni uskladiti kantonalne odluke o visini sredstava ličnog učešća osiguranih lica, koje se može utvrditi za određene vidove zdravstvene zaštite, kao i uskladiti odluke o utvrđivanju osnovica stopa i načina obračunavanja uplata doprinosa za zdravstveno osiguranje, a što je u nadležnosti kantonalnih skupština u skladu sa članom 85. Zakona. Navedeno je podrazumijevalo i obavezu osiguranja finansijskih sredstava u kantonalnim budžetima za plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje za kategoriju osiguranika iz člana 19. tač.13. i 13a. Zakona, što uključuje i osiguranje finansijskih sredstava za plaćanje participacija za djecu koja nisu navršila 15 godina i starije maloljetnike do 18 godina života, ukoliko nemaju zdravstveno osiguranje po drugom osnovu. Vlada Federacije ističe da je u skladu sa čl. 83., 84. i 85. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) odnos federalnih organa uprave i kantonalnih, opštinskih i gradskih organa uprave zasnovan na obavezama koje za svaki od tih organa proističu iz federalnih zakona i drugih federalnih propisa, kao i međunarodnih ugovora koje je zaključila Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Bosna i Hercegovina. Pojašnjava da su federalni organi uprave obavezni osigurati izvršavanje federalnih propisa i ugovora na cijeloj teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i, s tim u vezi, imaju nadležnosti preduzimati sve one mjere i aktivnosti prema nižim nivoima vlasti kojima se osigurava izvršavanje svih poslova državne uprave. U slučaju neizvršavanja odgovarajućih poslova na nižim nivoima vlasti, a koji su iz domena federalnih propisa i zakona, jedina mogućnost je upozorenje nadležnog kantonalnog, opštinskog i gradskog organa, odnosno Vlade Federacije koja nakon toga ima obavezu upoznati o istom vlade kantona tražeći preduzimanje adekvatnih mjera. Međutim, zakon ne poznaje konkretne sankcije za nesprovođenje federalnih politika i zakona od strane organa vlasti. U Mišljenju je također istaknuto, da kada je u pitanju sektor zdravstva, Vlada Federacije je više puta upozoravala vlade kantona, kao i kantonalna ministarstva zdravstva o nesprovođenju odgovarajućih federalnih propisa i zakona iz te oblasti. Također je navedeno da postoje kategorije djece od 6 do 15 godina koja nisu uključena u sistem osnovnog obrazovanja, te po tom osnovu ne mogu koristiti pravo na zdravstveno osiguranje na osnovu osporenog dijela člana 19. tačka 13a. Zakona. Na razini Bosne i Hercegovine donijet je Okvirni Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 18/03) kojim se utvrđuju principi obrazovanja, pravo djeteta na obrazovanje i značaj dječijih prava. Članom 16. stav 1. tog Okvirnog zakona je utvrđeno da je osnovno obrazovanje obavezno za svu djecu, te su u istom regulisane i obaveze roditelja, staralaca i usvojitelja u pogledu obrazovanja sve djece. U skladu sa ustavima kantona, a polazeći od odredaba Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, kantoni su donijeli kantonalne zakone o osnovnom odgoju i obrazovanju. U kantonalnim zakonima je utvrđena obaveza pohađanja redovne osnovne škole za djecu do 15. godine starosti, te propisane prekršajne odredbe kojima se utvrđuje prekršaj roditelja, odnosno staratelja djeteta ako ne upiše dijete u školu, odnosno ako dijete redovno ne pohađa nastavu, te određen raspon novčane kazne za navedeni prekršaj. Nadalje se u Mišljenju Vlade navodi da se u zahtjevu za ocjenu ustavnosti od 30.10.2017. godine nigdje ne navodi da li su nadležni organi kantona, konkretno Tuzlanskog kantona, koji je jedino pomenut u tom zahtjevu, postupili u skladu sa navedenim kantonalnim zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju, te da li su preduzeli bilo kakve mjere protiv roditelja, odnosno staratelja koji nisu osigurali obavezno redovito pohađanje nastave za njihovu djecu. Također se ističe da je nesporna konstatacija da postoje porodice koje se nalaze ispod minimalne egzistencijalne razine preživljavanja, problematične porodice u kojima su djeca odgojno zapuštena i zanemarena, djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, lica sa invaliditetom i lica ometena u fizičkom i psihičkom razvoju. Na navedene kategorije djece primjenjuje se Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom ("Službene novine Federacije BiH". br.: 36/99, 54/04, 39/06, 14/09 i 45/16). Na razinama kantona donijeti su zakoni o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom koji bliže regulišu postupanje u ovoj oblasti. U skladu sa navedenim, članom 86. stav 1. tačka 9. Zakona, obaveznik obračuna i uplata doprinosa za zdravstveno osiguranje za navedenu kategoriju osiguranika utvrđuju se odlukom kantonalnih skupština, u skladu sa članom 85. Zakona. Navodi se da se u zahtjevu od 30.10.2017. godine obrađuje samo slučaj Tuzlanskog kantona, a ne i slučajevi iz drugih kantona, te je sasvim sigurno da se u predmetnom slučaju ne radi o povredi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, već o nedovoljnoj implementaciji federalnih propisa iz ove oblasti na kantonalnom nivou, te neujednačenom postupanju nadležnih organa u Tuzlanskom kantonu, konkretno nadležnih organa za oblast zdravstva, kao i nadležnih organa socijalne zaštite, a u pogledu zdravstvenog osiguranja djece od 6 do 15 godina starosti, koja nisu uključena u sistem osnovnog obrazovanja. U skladu sa navedenim, po Mišljenju Vlade Federacije, nije osnovano ni usvajanje predložene privremene mjere, jer bi istom iz sistema obaveznog zdravstvenog osiguranja bila isključena djeca za vrijeme redovnog školovanja u osnovnim školama, a koja nisu zdravstveno osigurana kao članovi porodica osiguranika i za koje doprinos za zdravstveno osiguranje obračunava i uplaćuje nadležni kantonalni organ za obrazovanje.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine je Ustavnom sudu Federacije podneskom broj 03-11-861/2018 od 24.07.2018. godine dostavio Mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine broj 936/2018 od 24.07.2018. godine u vezi sa zahtjevom od 05.07.2018. godine. U Mišljenju navodi da su članom 19. Zakona utvrđene kategorije osiguranika, dok su članom 86. toga Zakona utvrđene kategorije obaveznika obračunavanja i uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje. Odredbe člana 19. tačka 12. Zakona, a u vezi sa članom 86. stav (1) tačka 3., ne mogu se promatrati odvojeno od Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica ("Službene novine Federacije BiH", br.: 41/01, 22/05 i 9/08). Članom 3. Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica su definisana lica koja spadaju u kategoriju nezaposlenih lica. Navodi se da postoje različita postupanja kantonalnih službi za zapošljavanje u postupku ostvarivanja prava po osnovu nezaposlenosti u skladu sa Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica i kantonalnim zakonima iz te oblasti. Zahtjevom za ocjenu ustavnosti dijela člana 19. tačka 12. Zakona problematizuje je vulnerabilna kategorija ljudi, kao što su trudnice i majke. Navedena kategorija osiguranika ne može se dovesti u vezi sa prijavom na evidenciju nezaposlenih zavodu za zapošljavanje na osnovu Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica, obzirom da se ne uklapaju u pojam nezaposlenog lica na osnovu člana 3. tog Zakona, već spadaju u kategoriju lica u stanju socijalne potrebe, čiji je status regulisan Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, kao i kantonalnim zakonima iz te oblasti. Članom 12. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, utvrđeni su korisnici socijalne zaštite, a to su lica i porodice koja se nalaze u stanju socijalne potrebe kojima je potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite. Propisima kantona može se proširiti krug korisnika socijalne zaštite u skladu sa programima razvoja socijalne zaštite i specifičnim prilikama u kantonu. Odredbama člana 86. stav 1. tačka 9. Zakona obaveznik obračuna i uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje za socijalno ugrožena lica koja nisu osigurane po drugom osnovu je mjerodavni organ kantona, odnosno opštine, a osnovica, stopa i način obračunavanja uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje za ove kategorije osiguranika utvrđuju se odlukom kantonalnih skupština u skladu sa članom 85. Zakona. Predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti dijela člana 19. tačka 12. Zakona više je predmet primjene propisa iz drugih oblasti kao što su: Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica, Zakon o radu, kao i Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom. Također se navodi da predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti obrađuje samo praksu u četiri kantona, te da se u predmetnom slučaju ne radi o povredi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, već se isto može podvesti pod nedovoljnu implementaciju federalnih propisa, ali prvenstveno iz oblasti socijalne zaštite, posredovanja u zapošljavanju i sigurnosti zdravlja, kao i oblasti rada na kantonalnoj razini, te neujednačeno postupanje nadležnih kantonalnih organa iz navedenih oblasti. Brisanje rokova za prijavu nezaposlenih lica službi za zapošljavanje može dovesti do povećanja broja neosiguranih lica iz razloga što često u praksi neosigurana lica traže način da se zdravstveno osiguraju tek nakon što se razbole ili budu smještena u zdravstvenu ustanovu i što se zdravstvenim osiguranjem ne mogu naknadno pokriti troškovi koji su nastali za pružene zdravstvene usluge. U odnosu na prednje postavlja se pitanje da li će zavodi za zapošljavanje biti u mogućnosti plaćati doprinose za zdravstveno osiguranje za sva lica koja se na navedeni način prijave na evidenciji za nezaposlene. Također se navodi da slijedom navedenog, nije osnovano ni usvajanje predložene privremene mjere jer se u predmetnom slučaju radi o nedovoljnoj i neujednačenoj regulatornoj praksi. Vlada Federacije na kraju datog Mišljenja zaključuje da ne postoji neusaglašenost dijela osporene odredbe člana 19. tačka 12. Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, zbog čega ne postoji ni osnov za donošenje privremene mjere.
7. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II. A. 2. j) i o)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda
utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu.Posebno:
(1) Sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- j)zaštitu obitelji i djece;
- o)zdravstvenu zaštitu;
Član II. A. 6
Svi sudovi, organi uprave, institucije koje vrše javna ovlašćenja i drugi organi federalne vlasti primjenjivat će i poštivati prava i slobode predviđene u aktima navedenim u Aneksu. Sud za ljudska prava osnovat će se u skladu sa članom IV.C.18.
Član III.2.b)
Federalna vlast i kantoni nadležni su za:
- b)zdravstvo;
Član III. 3.
(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III. 2. mogu biti ostvarivane zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.
(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.
(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast, ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
(4) U vršenju ovih nadležnosti, u skladu sa ovim ustavom i svojim kantonalnim ustavom, kantoni će se obraćati međukantonalnom savjetu za koordinaciju rješavanja međukantonalnih pitanja i za dosljedno rješavanje pitanja koja se tiču interesa van njihovih kantonalnih granica, te provodit će odluke, učestvovati u odlučivanju, i, kad je potrebno, predlagati odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
Član IV.C.3.10.(2) a)
(2) Ustavni sud:
- a)na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom;
Član V.1.1.a)
U izvršavanju svojih nadležnosti utvrđenih u članovima III. 2. i 4. svaki kanton će:
- a)poduzeti sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih u članovima do 7. i predviđenih u instrumentima u Aneksu, i djelovat će u skladu sa ovim ustavom;
Amandman XVIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:
"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, prevladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum."
B. Konvencija o pravima djeteta
Član 1.
U svrhu na koju se ova Konvencija odnosi, dijete označava svako lice mlađe od 18 godina, osim ako se zakonom koji se primjenjuje na dijete granica punoljetnosti ne odredi ranije.
Član 2.
- 1.Države stranke poštivat će i osigurati svakom djetetu na svom području prava navedena u ovoj Konvenciji bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili zakonskim skrbnicima u pogledu njihove rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnoga, etničkoga ili socijalnog porijekla, imovine, teškoća u razvoju, porodičnog porijekla ili kakve druge okolnosti.
- 2.Države stranke preduzet će sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od svih oblika diskriminacije ili kažnjavanja koji polaze od položaja, djelatnosti, izraženog mišljenja ili uvjerenja roditelja, zakonskih skrbnika ili članova porodice.
Član 3.
- 1.U svim akcijama koje u vezi sa djecom preduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne zaštite, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.
- 2.Države stranke obavezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i brigu kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih lica koja su za nj zakonski odgovorna.
- 3.Države stranke osigurat će da službe i ustanove odgovorne za brigu ili zaštitu djece budu pod stručnim nadzorom i da svoje djelovanje usklade sa standardima nadležnih vlasti, posebno u pogledu pitanja sigurnosti, zdravlja te broja i stručnosti osoblja.
Član 4.
Države stranke preduzet će sve odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere za
primjenu prava priznatih u ovoj Konvenciji. U pogledu privrednih, društvenih i kulturnih prava, države stranke preduzet će takve mjere u što širem opsegu svojih raspoloživih sredstava i, u slučaju potrebe, u okviru međunarodne saradnje.
Član 24. st. 1. i 2.
1. Državne stranke priznaju djetetu pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja i
na olakšice glede ozdravljenja i oporavka. Države stranke će nastojati osigurati da nijednom djetetu ne bude uskraćeno njegovo pravo pristupa zdravstvenim službama.
- 2.Države stranke će se zalagati za puno ostvarenje toga prava i posebno preduzimati odgovarajuće mjere:
- a)za smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece;
- b)za pružanja potrebne zdravstvene pomoći i zdravstvene njege svakom djetetu, sa težištem na jačanju primarne zdravstvene zaštite;
- c)za suzbijanje bolesti i neishranjenosti u okvirima primarne zdravstvene zaštite
- a)
primjenom, inter alia, lako dostupne tehnologije te osiguranjem odgovarajuće hranjive prehrane i pročišćene pitke vode, imajući na umu opasnosti i rizike od zagađenosti okoliša;
Član 6.
- 1.Države stranke priznaju svakom djetetu prirođeno pravo na život.
- 2.Države stranke će u najvećoj mogućoj mjeri osigurati opstanak i razvoj djeteta.
Član 24. st. 1. i 2.
1. Državne stranke priznaju djetetu pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja i
na olakšice glede ozdravljenja i oporavka. Države stranke će nastojati osigurati da nijednom djetetu ne bude uskraćeno njegovo pravo pristupa zdravstvenim službama.
- 2.Države stranke će se zalagati za puno ostvarenje toga prava i posebno preduzimati odgovarajuće mjere:
- a)za smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece;
- b)za pružanja potrebne zdravstvene pomoći i zdravstvene njege svakom djetetu, sa težištem na jačanju primarne zdravstvene zaštite;
- c)za suzbijanje bolesti i neishranjenosti u okvirima primarne zdravstvene zaštite primjenom, inter alia, lako dostupne tehnologije te osiguranjem odgovarajuće hranjive prehrane i pročišćene pitke vode, imajući na umu opasnosti i rizike od zagađenosti okoliša;
- d)za osiguranje prenatalne i postnatalne zdravstvene zaštite majki;
- e)za pružanje obavijesti, obrazovanja i podrške u korištenju osnovnih spoznaja o dječjem zdravlju i prehrani, prednostima dojenja, ličnoj higijeni i čistoći okoliša te sprječavanju nezgoda, svim slojevima zajednice, posebno roditeljima i djeci;
- f)za razvoj preventivne zdravstvene zaštite, savjetovališta za roditelje te obrazovanja i službi za planiranje porodice.
- a)
Član 41.
Ništa iz ove Konvencije ne smije ugroziti odredbe koje više pridonose ostvarivanju
prava djeteta, a koje mogu biti sadržane u:
- a)zakonu države stranke, ili
- b)međunarodnom zakonu koji se primjenjuje u toj državi.
C. Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 18/03)
Član 1. stav 2. tačka II.1.
Zakonom se reguliše sljedeće:
II - Principi u obrazovanju
- 1.pravo djeteta na obrazovanje,
Član 16. st. 1., 5. i 6.
Osnovno obrazovanje obavezno je za svu djecu.
Obavezno obrazovanje je besplatno. Besplatno osnovno obrazovanje osigurava se svoj djeci.
Dijete u smislu ovog zakona je svako lice do navršene osamnaeste godine života.
D.1. Zakon o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 30/97)
Član 19. tač. 12. - osporeni dio odredbe
Prema ovom zakonu osiguranici su:
- 12.nezaposlena lica koja su prijavljena zavodu za zapošljavanje:
- -ako su se prijavila u roku od 30 dana nakon prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti, ili nakon prestanka primanja nadoknade plaća na koju imaju pravo prema ovome zakonu ili prema propisima donesenim na osnovu ovog zakona,
- -ako su se prijavila u roku od 30 dana nakon služenja vojnog roka, ili nakon prestanka nesposobnosti za rad zbog koje su otpuštena s te vojne službe,
- -ako su se prijavila u roku od 30 dana nakon otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove, ako je bila primijenjena sigurnosti mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja u zdravstvenoj ustanovi ili obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana,
- -ako su na stručnom osposobljavanju ili prekvalifikaciji koje organizuje zavod za zapošljavanje,
- -ako su se prijavila u roku od 30 dana, po povratku iz inostranstva i ako su prije odlaska u inostranstvo bila zdravstveno osigurana,
- -ako su se prijavila u roku od 90 dana nakon svršetka školske godine u kojoj su svršile redovito školovanje, odnosno od dana položenog ispita, ako su prije toga izgubila pravo na zdravstvenu zaštitu,
- -ako su se prijavila u roku od 90 dana nakon služenja vojnog roka, odnosno od dana prestanka nesposobnosti zbog bolesti koje su uzrokom otpuštanja s te vojne službe, ako su na služenju vojnog roka stupila u roku od 60 dana od dana svršenog školovanja u odgovarajućoj ustanovi.
- -
Član 86. stav 1. tač. 4. i 9.
Obveznici obračunavanja i uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje su:
- 4.Zavod za socijalnu zaštitu – za lica koja primaju stalnu novčanu pomoć i za lica smještena u ustanovama socijalne zaštite,
- 9.nadležni organ uprave kantona odnosno općine - za socijalno ugrožena lica koja nisu osigurana po drugom osnovu, i lica iz člana 19. tač. 15. i 16. i člana 24. tač. 1., 2. i 3. ovog zakona.
Član 90.
Sredstva ličnog udjela osiguranih lica iz člana 80. stav 1. tačka 13. ovog zakona može se utvrditi za određene vidove korišćenja zdravstvene zaštite na osnovi propisa koje donosi zakonodavno tijelo kantona na prijedlog kantonalnog zavoda osiguranja.
Pri donošenju propisa o visini iznosa, te kriterija i načina učešća osiguranih lica u korišćenju zdravstvene zaštite uzimaju se u obzir socijalne prilike osiguranih lica i obim raspoloživih sredstava za finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja.
D.2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 7/02)
Član 13.
Član 90. mijenja se i glasi:
"Parlament Federacije može, u osnovnom paketu zdravstvenih prava, utvrditi maksimalni iznos neposrednog učešća osiguranih lica u troškovima korištenja pojedinih vidova zdravstvene zaštite, uzimajući u obzir socijalne prilike osiguranih lica i njihov doprinos obaveznom zdravstvenom osiguranju, kao i iznos raspoloživih sredstava za finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja."
D.3. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/08)
Član 1. - osporeni dio člana
U Zakonu o zdravstvenome osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97 i 7/02 - u daljem tekstu: Zakon) u članu 19. tačka 13. mijenja se i glasi:
"13. djeca koja su navršila 15 godina života, odnosno stariji maloljetnici do 18 godina života, a nisu završili osnovno školovanje ili se po završetku osnovnog školovanja nisu zaposlili, ako su se prijavili zavodu za zapošljavanje".
Iza tačke 13. dodaju se nove tač. 13a. i 13b. koje glase:
"13a. djeca od rođenja, kao i djeca za vrijeme redovnog školovanja u osnovnim i srednjim školama odnosno studiranja na višim i visokim školama te fakultetima, koja su državljani Bosne i Hercegovine sa prebivalištem na teritoriju Federacije, a nisu zdravstveno osigurana kao članovi porodice osiguranika, ali najduže do navršene 26 godine života,
13b. lica nakon navršenih 65 godina života koja imaju prebivalište na teritoriju Federacije, a koja nisu zdravstveno osigurana po drugom osnovu u Bosni i Hercegovini ili drugoj državi (u daljem tekstu Zakona: lica nakon navršenih 65 godina života)".
U tački 14. iza riječi "lica" dodaju se riječi: "starija od 18 godina".
Član 2.
U članu 86. stav 1. iza tačke 7. dodaje se nova tačka 7a. koja glasi:
"7a. tijelo uprave kantona nadležan za poslove socijalne i dječije zaštite
- -za djecu od rođenja do polaska u osnovnu školu koja nisu osigurana po drugom osnovu, a u skladu sa članom 19. tačka 13a. Zakona,
- -za lica nakon navršenih 65 godina života, koje nisu zdravstveno osigurane po drugom osnovu, a u skladu sa članom 19. tačka 13. Zakona.
Tačka 8. mijenja se i glasi:
"8. tijelo uprave kantona mjerodavno za obrazovanje - za učenike odnosno studente koji nisu osigurani po drugom osnovu u skladu sa članom 19. tačka 13a. Zakona, kao i za učenike odnosno studente koji vrše praktičan rad u vezi sa nastavom".
Član 3.
U članu 90. iza stava 1. dodaju se novi st. 2. i 3. koji glase:
"Djeca od rođenja do navršene 15 godine života, odnosno stariji maloljetnici do 18 godina života i osoba nakon navršenih 65 godina života, koja nisu zdravstveno osigurana po drugom osnovu, oslobođena su od plaćanja sredstava ličnog sudjelovanja osiguranih lica prilikom korištenja zdravstvene zaštite.
Za djecu od rođenja do navršenih 15 godina života, odnosno starije maloljetnike do 18 godina života i lica nakon navršenih 65 godina života, koja nisu zdravstveno osigurana po drugom osnovu, plaćanje izravnoga sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite vršit će tijelo uprave kantona nadležan za poslove socijalne i dječije zašite."
Član 4.
Kantonalni organi uprave, zavodi zdravstvenog osiguranja kantona i vlade kantona dužni su uskladiti svoje akte sa odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
E. Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", br.: 46/10 i 75/13)
Član 12. st. 1. i 2. tačka 8)
Društvena briga za zdravlje, pod jednakim uvjetima, na teritoriju Federacije ostvaruje se osiguranjem zdravstvene zaštite stanovništvu Federacije, kao i grupacijama stanovništva koje su izložene povećanom riziku obolijevanja, zdravstvenom zaštitom lica u vezi sa sprečavanjem, suzbijanjem, ranim otkrivanjem i liječenjem bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja, kao i zdravstvenom zaštitom socijalno ugroženog stanovništva.
Zdravstvena zaštita iz stava 1. ovog člana obuhvata:
- 8)zdravstvenu zaštitu djece od rođenja, kao i djece za vrijeme redovnog školovanja u osnovnim i srednjim školama, odnosno studiranja na visokim školama, te univerzitetima koji su državljani Bosne i Hercegovine, sa prebivalištem na teritoriju Federacije, ali najduže do navršene 26 godine života, koji su zdravstveno osigurani kao članovi porodice osiguranika ili su izvorni zdravstveni osiguranici u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju;
Član 26. stav 2.
Svako dijete od rođenja do navršenih 18 godina života ima pravo na najviši mogući standard zdravlja i zdravstvene zaštite.
Član 27. stav 1.
Pacijentom, u smislu ovog zakona, kao i propisa o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, smatra se svaka osoba, bolesna ili zdrava, osigurana ili neosigurano osoba, koja zatraži ili kojoj se pruža određena mjera ili zdravstvena usluga u cilju očuvanja i unapređenja zdravlja, sprečavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije.
8. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon analize navoda iz zahtjeva i odgovora na zahtjev, osporenog dijela člana Zakona i naknadno osporenog dijela člana Zakona i relevantnih pravnih propisa, utvrđeno je činjenično stanje koje omogućava Sudu da donese odluku i bez održavanja javne rasprave.
Podnosilac zahtjeva je u skladu sa članom IV.C.3.10.2. (a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ovlašten za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti.
U zahtjevu od 30.10.2017. godine suštinski se problematizuje osporeni dio člana 19. tačka 13a. Zakona kojim se, prema navodima podnosioca zahtjeva, krši pravo djeteta na bezuslovno obavezno zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu, te pravo na jednak zakonski tretman bez obzira na status, bilo kakvo drugo svojstvo ili okolnost u tom pogledu što nije u skladu sa Konvencijom, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Imajući u vidu rješenja u Zakonu, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je na prijedlog Vlade Federacije donio Odluku o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava ("Službene novine Federacije BiH", broj 21/09). Ovom Odlukom je utvrđen minimalni obim prava obaveznog zdravstvenog osiguranja iz člana 32. Zakona, kao i drugih prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Utvrđen je i paket zdravstvenih prava koji se obezbjeđuju za neosigurana lica, državljane Bosne i Hercegovine, sa prebivalištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Paketom zdravstvenih prava za neosigurana lica do 18 godina starosti, djeci do navršenih 18 godina starosti, kao i školskoj djeci i studentima na redovnom školovanju do navršenih 26 godina starosti, obezbjeđuju se ista prava koja imaju i osigurana lica, dok se neosiguranim licima preko 18 godina starosti obezbjeđuju samo određeni vidovi zdravstvene zaštite. Utvrđena prava neosiguranih lica moraju se finansirati iz sredstava budžeta kantona ili opštine prema mjestu zadnjeg prebivališta neosiguranog lica. Ovo je konstatovano i u Preporuci Institucije ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine od 04.05.2016. godine, koju je podnosilac zahtjeva priložio uz svoj zahtjev.
Materija prava na zdravstvenu zaštitu i prava na zdravstveno osiguranje se ne može posmatrati parcijalno, nego u ukupnosti svih zakonskih i podzakonskih propisa iz ove oblasti koji se na to odnose. Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini na razini Bosne i Hercegovine je propisano da je osnovno obrazovanje obavezno i besplatno za svu djecu. Članom 80. Zakona utvrđuje se način osiguravanja sredstava za finansiranje prava iz zdravstvenog osiguranja. Članom 85. ovog Zakona propisano je da zakonodavno tijelo kantona na prijedlog kantonalnog zavoda osiguranja svojim odlukama propisuje stope za utvrđivanje visine doprinosa iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Članom 86. ovog Zakona su određeni obaveznici obračunavanja i visine uplata doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje za određen krug lica, među kojima su i korisnici stalne novčane pomoći, lica smještena u ustanovama socijalne zaštite, socijalno ugrožene lica koja nisu osigurana po drugoj osnovi, te druge taksativno navedene kategorije ugroženih lica.
U poglavlju XI Odluke o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava je definisan obim paketa zdravstvenih prava za neosigurana lica, državljane Bosne i Hercegovine sa prebivalištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući djecu i mlade do navršenih 18 godina starosti. Također je utvrđeno da se ista finansiraju iz sredstava budžeta kantona ili opština prema mjestu zadnjeg prebivališta neosiguranog lica.
U Preporuci Institucije ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine broj P-171/11 od 09.11.2011. godine konstatuje se da je evidentno da su vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine donijele propise koji omogućavaju ostvarivanje prava iz zdravstvene zaštite, ali zbog nedostatka koordinacije nije došlo do potpune realizacije istih, kao i da je nužno napraviti distinkciju između de iure diskriminacije i de facto diskriminacije.
Podnosilac zahtjeva navodi primjer iz Tuzlanskog kantona u kojem je registrovano 46 djece uzrasta od 6 do 15 godina života koja su isključena iz sistema obaveznog zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, a kao izvor za ovaj podatak označio je Informaciju sa zajedničkog sastanka predstavnika Skupštine Tuzlanskog kantona i Vlade Tuzlanskog kantona od 11.04.2016. godine. Kantonalni organi uprave, zavodi zdravstvenog osiguranja i vlade kantona, su u skladu sa članom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju iz 2008. godine bili dužni uskladiti svoje akte sa odredbama tog zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu istog i započeti sa primjenom toga Zakona.
Konvencija i Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini pod pojmom "dijete" podrazumijevaju svako lice uzrasta do 18 godina. Ovu odredbu Ustavni sud Federacije tumači u skladu sa obavezujućim međunarodnim dokumentima, na način da iz osporenog dijela člana 19. tačka 13a. Zakona jasno proizilazi da su osiguranici sva djeca od rođenja do navršene 18 godine života. To što se nakon navoda "djeca od rođenja" citirana rečenica iza zareza nastavlja tekstom koji pominje studiranje na višim i visokim školama ovome Sudu ukazuje na činjenicu da se na taj način dodatno "proširuje" pravo na zdravstveno osiguranje licima starijim od 18 godina sve do njihove 26 godine života pod uslovima da su državljani Bosne i Hercegovine, da imaju prebivalište na teritoriji Federacije i da studiraju.
Po mišljenju Ustavnog suda Federacije tumačenje osporene norme: rečeničko, ciljano i logičko, a usklađeno sa obaveznom primjenom zakona u skladu sa obavezujućim normama međunarodnih ugovora, konkretno Konvencije, je takvo da sva djeca "od rođenja", dakle, dok god su u statusu djeteta (18 godina života po Konvenciji) imaju pravo na zdravstveno osiguranje. Dodatnim tekstom ne osporava se, niti ograničava pravo na zdravstveno osiguranje djece. Dakle, u ovom slučaju, po stavu Ustavnog suda Federacije, osporeni dio člana 19. tačka 13a. Zakona ne umanjuje pravo djeteta od rođenja do 18 godine života na zdravstvenu zaštitu, nego primjena i različito tumačenje iste u jednom kantonu u Federaciji Bosne i Hercegovine. Uz sve to, treba imati u vidu i da je osnovno obrazovanje obavezno prema Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini na nivou Bosne i Hercegovine, što dodatno potvrđuje naprijed navedenu argumentaciju.
Pravo na zdravstvenu zaštitu kao univerzalno pravo na nivou Federacije Bosne i Hercegovine je uređeno nizom navedenih propisa u kojima je evidentno da se djetetom smatra svako lice od rođenja do punoljetstva, kao i da su mu pružena ista prava zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite kao zdravstveno osiguranoj djeci, bez obzira na njihov status i činjenicu da li su učenici osnovnih škola.
Ovaj Sud sa žaljenjem prihvata činjenicu da postoje problemi u oblasti zdravstvenog osiguranja djece u Tuzlanskom kantonu. Međutim, smatra da isti nisu nastali zbog osporenog dijela člana 19. tačka 13a. Zakona, već isključivo zbog eventualno neodgovarajućih i neusklađenih propisa iz oblasti zdravstva u tom kantonu koji su doneseni u izvršenju federalnih propisa, na koje je podnosilac zahtjeva i ukazao. Kako se podnosilac zahtjeva izjasnio da ne traži od Ustavnog suda Federacije ocjenu ustavnosti kantonalniih propisa iz oblasti zdravstva na području Tuzlanskog kantona, već ih je samo naveo kao primjer, ovaj Sud nije razmatrao ustavnost kantonalnih propisa, postupajući u skladu sa članom 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u kojem je propisano da Ustavni sud Federacije odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku.
U odnosu na osporeni dio člana 19. tačka 12. Zakona problematizuje se ustavnost istog jer se pružanje obaveznog zdravstvenog osiguranja nezaposlenim licima uslovljava prijavljivanjem zavodu za zapošljavanje u rokovima od 30 do 90 dana. Podnosilac zahtjeva suštinski smatra da se tako krše prava propisana Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Međunarodnim paktom o ekonimskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencijom o pravima djeteta i Evropskom konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Smatra neprihvatljivim da se propisivanjem rokova, ograničava pravo na obavezno zdravstveno osiguranje i pristup zdravstvenoj zaštiti bio kojem državljaninu Federacije Bosne i Hercegovine. Ukazuje da se tako krši jedno od osnovnih ljudskih prava posebno osjetljivom dijelu stanovništva (trudnice, porodilje, kronično oboljeli i dr.).
Po mišljenju ovoga Suda, osporeni dio člana 19. tačka 12. ne bi se mogao posmatrati van konteksta ostalih zakona kojima je uređena oblast zdravstvene zaštite, te se odredbe tog Zakona, kako sadržinski, tako i pojmovno ne mogu tumačiti van konteksta ostalih sistemskih propisa iz oblasti zdravstvene zaštite na federalnom i kantonalnom nivou.
Propisivanjem rokova kao procesnih pretpostavki za regulisanje određenog prava u nadležnosti je zakonodavca. Stoga, rokovi koji se osporavaju i sa stanovišta dužine i uopće uvođenja procesnih pravila za ostvarivanje ovog prava nisu izvor neustavnosti, izuzev ako bi se utvrdilo da su isti nerazumno kratki, gdje bi u takvom slučaju njihovo propisivanje bilo u funkciji uskraćivanja ili onemogućavanja ostvarivanja određenog prava, a ne razumno opravdane procesne discipline.
Ustavni sud Federacije konstatuje da su propisani zakonski rokovi u osporenoj odredbi člana 19. tačka 12. Zakona relativno kratki, ali ne i nerazumno kratki da bi to bio razlog njegove neustavnosti. Utoliko prije, što Zakon o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99) detaljno propisuje mogućnost povrata u pređašnje stanje u svim slučajevima kada je stranka iz opravdanih razloga propustila da izvrši odnosno preduzme neku radnju, a u konkretnom slučaju to je prijavljivanje za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud Federacije zaključuje da je član 19. tač. 12. i 13a. Zakona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Iz svih navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.
Kako je predmet ovim riješen u meritumu, prestala je potreba za donošenjem odluke o privremenoj mjeri.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.
Broj U-61/17
15. oktobra 2019. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.