Aktio

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine

Ukaz o proglašenju zakona o ustanovama socijalne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine

Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim

UKAZ
O PROGLAŠENJU ZAKONA O USTANOVAMA SOCIJALNE ZAŠTITE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Proglašava se Zakon o ustanovama socijalne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 28.06.2022. godine i na sjednici Doma naroda od 28.07.2022. godine.

Broj 01-02-1-362-01/22
29. jula 2022. godine
Sarajevo

Predsjednik
Marinko Čavara, s. r.

ZAKON
O USTANOVAMA SOCIJALNE ZAŠTITE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1.Predmet Zakona

Ovim zakonom uređuju se djelatnost i korisnici usluga ustanova socijalne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), osnovni i posebni standardi u pogledu obavljanja njihove propisane djelatnosti i zaštite prava smještenih korisnika, tijela upravljanja, nadzora i rukovođenja, finansiranje, nadzor nad radom, te druga pitanja od značaja za rad i funkcionisanje ustanova socijalne zaštite Federacije (u daljem tekstu: federalna ustanova socijalne zaštite).

Član 2.Rodno značenje izraza

Izrazi koji se koriste u ovom zakonu, a koji imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvataju na jednak način muški i ženski rod.

Član 3.Značenje pojedinih izraza

Pojedini izrazi, u smislu ovog zakona, imaju sljedeće značenje:
a) Psihosocijalna podrška je skup stručnih postupaka pružanja pomoći i podrške radi podsticanja razvoja kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika;
b) Rehabilitacija je proces sistematske, planske i organizovane stručne podrške s ciljem otklanjanja svih negativnih i štetnih djelovanja na pojedinca, uzrokovanih nepovoljnim životnim okolnostima ili njegovim specifičnim zdravstvenim, pravnim, socio-ekonomskim i drugim stanjima koja otežavaju njegovu potpunu reintegraciju i povratak u društvo;
c) Reintegracija je skup stručnih postupaka i aktivnosti koje imaju za cilj potpuno uključivanje pojedinca u život kao punopravnog i ravnopravnog člana društvene zajednice nakon određenog razdoblja socijalne isključenosti bez obzira na njezin uzrok;
d) Resocijalizacija je proces sistematske, planske i organizovane stručne podrške radi osposobljavanja pojedinca, a posebno maloljetnika, za poštivanje društvenih normi i pravila kako bi postao koristan član društvene zajednice;
e) Invaliditet je specifično stanje lica obilježeno dugotrajnim fizičkim, duševnim, intelektualnim ili senzornim oštećenjima koja u interakciji s raznim preprekama otežavaju funkcionisanje lica u svim ili pojedinim segmentima njegovog života, te ometaju njegovo puno i efikasno uključivanje u društvo na ravnopravnom osnovu s drugim članovima toga društva;
f) Smetnje u intelektualnom razvoju predstavljaju stanje usporenog ili nepotpunog razvoja uma, posebno karakterizirano oštećenjem sposobnosti koje se očituju za vrijeme razvoja lica i koje uzrokuje značajna ograničenja u njegovom intelektualnom i adaptivnom ponašanju izražena u pojmovnim (konceptualnim), socijalnim i praktičnim adaptivnim vještinama;
g) Zakonski zastupnik korisnika je roditelj djeteta, odnosno lice koje je, u skladu s propisima iz oblasti porodično-pravne zaštite, nadležni centar za socijalni rad, odnosno opštinska služba kojoj su povjereni poslovi starateljstva (u daljem tekstu: organ starateljstva), postavio za staratelja licu koje se nalazi na smještaju u federalnoj ustanovi socijalne zaštite;
h) Individualni plan podrške korisniku koji boravi u ustanovi (u daljem tekstu: individualni plan) je dokument koji izrađuju stručni zaposlenici federalne ustanove socijalne zaštite u saradnji s korisnikom, njegovim zakonskim zastupnikom i članovima njegove porodice, a koji sadrži planirane ciljeve, aktivnosti, indikatore, rokove i nositelje izvršenja aktivnosti kojima se ostvaruje stručna podrška u najboljem interesu korisnika za vrijeme njegovog boravka u federalnoj ustanovi socijalne zaštite, te način njegovog praćenja i preispitivanja.

Član 4.Ustanove socijalne zaštite Federacije

(1) Federalne ustanove socijalne zaštite su:

a) "Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Bakovići";
b) "Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Drin";
c) "Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Ljubuški";
d) "Ustanova za socijalno zbrinjavanje, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje - Pazarić" i
e) "Ustanova za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje - Sarajevo".

(2) Federalne ustanove socijalne zaštite pravni su sljednici zavoda čija je prava i obaveze osnivača preuzeo Parlament Federacije Bosne i Hercegovine Zakonom o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad ustanovama socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 31/08 i 27/12) i to:

a) Federalna ustanova socijalne zaštite iz tačke a) stava (1) ovoga člana pravni je sljednik "Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba - Bakovići";
b) Federalna ustanova socijalne zaštite iz tačke b) stava (1) ovoga člana pravni je sljednik "Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica - Drin";
c) Federalna ustanova socijalne zaštite iz tačke c) stava (1) ovoga člana pravni je sljednik "Ustanove iz djelokruga socijalne zaštite - Ljubuški";
d) Federalna ustanova socijalne zaštite iz tačke d) stava (1) ovoga člana pravni je sljednik "Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine - Pazarić" i
e) Federalna ustanova socijalne zaštite iz tačke e) stava (1) ovoga člana pravni je sljednik "Zavoda za odgoj muške djece i omladine - Sarajevo".

(3) Osnivač federalnih ustanova socijalne zaštite je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osnivač).

(4) Federalne ustanove socijalne zaštite javne su ustanove koje imaju svojstvo pravnog lica i koje svoju djelatnost ostvaruju u skladu s ovim zakonom kroz socijalno zbrinjavanje i socijalnu podršku, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje s ciljem provođenja postupka kontinuiranog razvoja i pripreme korisnika za samostalan život u zajednici, uključujući i rehabilitaciju, reintegraciju i resocijalizaciju lica kojima je potrebna takva vrsta zaštite.

Član 5.Opšti akti federalne ustanove socijalne zaštite

(1) Osnovni opšti akt federalne ustanove socijalne zaštite su pravila federalne ustanove socijalne zaštite.

(2) Federalna ustanova socijalne zaštite ima i druge opšte akte u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima federalne ustanove socijalne zaštite.

(3) Na opšti akt iz stava (1) ovoga člana federalna ustanova socijalne zaštite dužna je pribaviti prethodnu saglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije).

(4) O datoj saglasnosti iz stava (3) ovoga člana Vlada Federacije je dužna izvijestiti osnivača.

(5) Druge opšte akte iz stava (2) ovoga člana federalna ustanova socijalne zaštite dužna je, bez obaveze pribavljanja prethodne saglasnosti, dostaviti na upoznavanje nadležnim federalnim ministarstvima u skladu s odredbama ovoga zakona.

(6) Opšti akt iz stava (1) ovoga člana objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH".

Član 6.Socijalno zbrinjavanje i socijalna podrška

(1) Socijalno zbrinjavanje, u smislu ovoga zakona, je institucionalno i organizovano zadovoljavanje osnovnih životnih potreba pojedinca u pogledu stanovanja, ishrane, održavanja lične higijene i slično uz obezbjeđenje adekvatnih materijalno-tehničkih i prostornih uslova za njezino optimalno izvršenje.

(2) Usluga socijalnog zbrinjavanja iz stava (1) ovoga člana pruža se kao:

a) kontinuirani dugotrajni smještaj;
b) cjelodnevni ili poludnevni boravak;
c) povremeni smještaj ili
d) organizovano stanovanje u zajednici.

(3) Socijalna podrška, u smislu ovoga zakona, je stručni rad koje se realizuje kroz stručni socijalni rad, psihosocijalnu podršku, te organizovanje radnih aktivnosti i radno-okupacionih terapija uz obezbjeđenje adekvatnih stručnih kadrovskih kapaciteta za njezino optimalno izvršenje, a sve u cilju rehabilitacije, reintegracije i resocijalizacije smještenih korisnika, kao i njihovog osposobljavanja za što samostalniji život.

(4) Prema stepenu potrebne podrške korisniku, usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške obezbjeđuju se kroz:

a) podršku I stepena za korisnika koji nema sposobnosti samostalno se brinuti o sebi i uključiti se u aktivnosti svakodnevnog života zbog čega mu je potrebna kontinuirana podrška;
b) podršku II stepena za korisnika koji se može brinuti o sebi i uključiti se u aktivnosti svakodnevnog života uz fizičko prisustvo i podršku drugog lica;
c) podršku III stepena za korisnika koji se može brinuti o sebi i uključiti se u aktivnosti svakodnevnog života, ali mu je uslijed nedovoljno razvijenih znanja i vještina potreban nadzor i podrška drugih lica;
d) podršku IV stepena za korisnika koji samostalno, odnosno uz poticanje i podsjećanje može obavljati sve životne aktivnosti.

(5) Federalni ministar rada i socijalne politike će propisati minimalne standarde, odnosno opšte i posebne uslove koje moraju ispunjavati federalne ustanove socijalne zaštite u pogledu prostora, opreme i kadra za pružanje usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, a prema djelatnosti federalnih ustanova socijalne zaštite za koju su registrovane.

Član 7.Odgoj i obrazovanje

(1) Odgoj, u smislu ovoga zakona, su institucionalne i organizovane odgojne aktivnosti usmjerene na sticanje osnovnih životnih vještina i navika, kao i na pripremu za život lica u skladu s njegovim mogućnostima.

(2) Obrazovanje, u smislu ovoga zakona, je institucionalno i organizovano pohađanje redovnih ili prilagođenih obrazovnih programa usmjerenih na očuvanje i razvoj intelektualnih kapaciteta djeteta kroz sticanje znanja i usvajanje društveno odgovornog ponašanja u skladu s njegovim mogućnostima.

(3) U skladu sa stručnom procjenom nadležnog stručnog tijela, dijete koje se nalazi na smještaju u federalnoj ustanovi socijalne zaštite uključuje se u redovne ili prilagođene obrazovne programe pri odgojno-obrazovnim ustanovama koje djeluju na području na kojemu federalna ustanova socijalne zaštite ima sjedište.

(4) Izuzetno, ukoliko to prema stručnoj procjeni nadležnog stručnog tijela nije moguće, dijete iz stava (3) ovoga člana uključuje se u programe osposobljavanja koje, u skladu s vrstom smještaja i stepenom potrebne podrške korisniku iz člana 6. ovoga zakona, organizuje i sprovodi federalna ustanova socijalne zaštite.

(5) Nadležno tijelo iz st. (3) i (4) ovoga člana su stručna tijela iz kantona u kojima smješteno dijete ima prebivalište, a koja vrše stručnu procjenu djeteta prema Međunarodnoj klasifikaciji funkcionisanja, onesposobljenosti i zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije (MKF).

(6) Programe osposobljavanja iz stava (4) ovoga člana sačinjava federalna ustanova socijalne zaštite u roku od šest mjeseci od dana dobivanja rješenja o ispunjavanju uslova za obavljanje osnovne djelatnosti.

(7) Sačinjeni programi osposobljavanja dostavljaju se na odobrenje kantonalnom ministarstvu nadležnom za odgoj i obrazovanje s područja na kojemu federalna ustanova socijalne zaštite ima sjedište.

(8) Sredstva za uključivanje u redovne ili prilagođene obrazovne programe pri odgojno-obrazovnim ustanovama, kao i za organizovanje i provođenje programa iz stava (4) ovoga člana obezbjeđuju se u budžetu Federacije na poziciji Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.

(9) Kantonalni ministar nadležan za odgoj i obrazovanje s područja na kojemu federalna ustanova socijalne zaštite ima sjedište će, u saradnji s Federalnim ministarstvom obrazovanja i nauke, propisati minimalne standarde, odnosno opšte i posebne uslove koje moraju ispunjavati federalne ustanove socijalne zaštite u pogledu prostora, opreme i kadra za provođenje programa osposobljavanja iz stava (4) ovoga člana, a prema djelatnosti federalnih ustanova socijalne zaštite za koju su registrovane.

Član 8.Zdravstvena njega

(1) Zdravstvena njega, u smislu ovoga zakona, je skup stručnih medicinsko-tehničkih i terapeutskih postupaka, mjera i aktivnosti usmjerenih na praćenje opšteg zdravstvenog stanja, odnosno posmatranje i evidentiranje opšteg izgleda, funkcionalnosti, promjena ponašanja i drugih pokazatelja zdravstvenih poteškoća smještenih korisnika s ciljem obezbjeđenja zaštite njihovog zdravlja, kao i njihovog fizičkog i duševnog oporavka s posebnim naglaskom na ishranu, održavanje lične higijene, podjelu i kontrolu uzimanja propisane terapije, provođenje zdravstvenog odgoja, te savjetodavni rad i podrška korisniku i članovima njegove porodice.

(2) Prilikom pružanja zdravstvene njege i zadovoljavanja higijenskih potreba smještenih korisnika vodit će se računa o njihovom reproduktivnom zdravlju i specifičnim potrebama u skladu s njihovim spolom.

(3) U skladu s vrstom smještaja i stepenom potrebne podrške korisniku iz člana 6. ovoga zakona, federalne ustanove socijalne zaštite dužne su, putem unutrašnje organizacije, obezbijediti smještenim korisnicima zdravstvenu njegu iz stava (2) ovoga člana.

(4) Federalni ministar zdravstva će propisati minimalne standarde, odnosno opšte i posebne uslove koje moraju ispunjavati federalne ustanove socijalne zaštite u pogledu prostora, opreme i kadra za pružanje usluge zdravstvene njege, a prema djelatnosti federalnih ustanova socijalne zaštite za koju su registrovane.

Član 9.Zdravstvena zaštita

(1) Zdravstvena zaštita, u smislu ovoga zakona, obavlja se u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti i propisima o zdravstvenom osiguranju, te obuhvata pružanje usluga i provođenje aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprečavanje i rano otkrivanje bolesti, kao i blagovremeno liječenje i rehabilitaciju.

(2) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su svojim korisnicima omogućiti i organizovati pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti, i to putem ugovaranja s nadležnim domom zdravlja, odnosno privatnim zdravstvenim radnikom i nadležnim zavodom zdravstvenog osiguranja.

(3) Za korisnike federalnih ustanova socijalne zaštite čije prebivalište nije u mjestu sjedišta ovih ustanova, primarna zdravstvena zaštita se organizuje u skladu s pojedinačnim ugovorima doma zdravlja koji se nalazi u mjestu sjedišta federalne ustanove socijalne zaštite i nadležnih zavoda zdravstvenog osiguranja kantona.

(4) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su svojim korisnicima organizovati sekundarnu i tercijarnu zdravstvenu zaštitu, i to putem ugovaranja s nadležnim zavodom zdravstvenog osiguranja za specijalističke usluge u zdravstvenim ustanovama.

(5) Ugovaranja iz st. (3) i (4) ovoga člana federalne ustanove socijalne zaštite provode u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju i propisima o javnim nabavkama.

Član 10.Zavodska mjera upućivanja u odgojnu ustanovu

(1) Zavodska mjera upućivanja u odgojnu ustanovu izriče se maloljetniku prema kojemu treba poduzeti trajnije i intenzivnije mjere odgoja ili liječenja uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine u skladu s odredbama propisa o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku.

(2) Federalni ministar pravde će propisati minimalne standarde, odnosno opšte i posebne uslove koje moraju ispunjavati federalne ustanove socijalne zaštite u pogledu prostora, opreme i kadra za provođenje zavodske mjere upućivanja u odgojnu ustanovu, a prema djelatnosti federalnih ustanova socijalne zaštite za koju su registrovane.

Član 11.Dijagnostičko-opservacijski tretman

(1) Dijagnostičko-opservacijski tretman u smislu ovoga zakona podrazumijeva poseban stručni postupak pomoću kojega se vrši utvrđivanje i procjena etiologije i intenziteta poremećaja u ponašanju kod lica koje je upućeno na dijagnostičku obradu s ciljem određivanja daljeg adekvatnog tretmana usmjerenog prema suzbijanju takvog ponašanja kroz njegovu resocijalizaciju, rehabilitaciju i reintegraciju.

(2) Federalni ministar zdravstva će propisati minimalne standarde, odnosno opšte i posebne uslove koje moraju ispunjavati federalne ustanove socijalne zaštite u pogledu prostora, opreme i kadra za pružanje usluge dijagnostičko-opservacijskog tretmana, a prema djelatnosti federalnih ustanova socijalne zaštite za koju su registrovane.

Član 12.Individualni plan

(1) Zavisno od utvrđenih potreba korisnika, stručni radnici federalnih ustanova socijalne zaštite dužni su za svakog pojedinog korisnika sačiniti individualni plan kojim se, pored elemenata navedenih u članu 3. tačka g) ovoga zakona, utvrđuju sve aktivnosti i mjere neophodne za optimalno pružanje usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, zdravstvene njege, te odgoja i obrazovanja.

(2) Federalni ministar rada i socijalne politike će propisati formu i sadržaj individualnog plana iz stava (1) ovoga člana.

II. DJELATNOST I KORISNICI FEDERALNIH USTANOVA SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 13.Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Bakovići

(1) Osnovna djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Bakovići je pružanje usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, kao i zdravstvene njege smještenim licima s ciljem njihovog osposobljavanja za samostalan život i rad prema njihovim mogućnostima i sklonostima.

(2) Korisnici usluga Ustanove iz stava (1) ovoga člana su lica s invaliditetom do 30 godina života kojima je utvrđeno da su u stanju socijalne potrebe prema propisima iz oblasti socijalne zaštite, i to:

a) lica s trajnim fizičkim oštećenjima ili trajnim smetnjama u fizičkom razvoju;
b) lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju umjerenog, težeg i teškog stepena;
c) lica s duševnim smetnjama i
d) lica s kombinovanim smetnjama.

(3) Sjedište Ustanove iz stava (1) ovoga člana je u Fojnici.

Član 14.Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Drin

(1) Osnovna djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Drin je pružanje usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, kao i zdravstvene njege smještenim licima s ciljem njihovog osposobljavanja za samostalan život i rad prema njihovim mogućnostima i sklonostima.

(2) Korisnici usluga Ustanove iz stava (1) ovoga člana su odrasla lica s invaliditetom kojima je utvrđeno da su u stanju socijalne potrebe prema propisima iz oblasti socijalne zaštite, i to:

a) lica s trajnim fizičkim oštećenjima ili trajnim smetnjama u fizičkom razvoju;
b) lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju umjerenog, težeg i teškog stepena;
c) lica s duševnim smetnjama i
d) lica s kombinovanim smetnjama.

(3) Sjedište Ustanove iz stava (1) ovoga člana je u Fojnici.

Član 15.Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Ljubuški

(1) Osnovna djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Ljubuški je pružanje usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, kao i zdravstvene njege smještenim licima s ciljem očuvanja njihovih sposobnosti.

(2) Korisnici usluga Ustanove iz stava (1) ovoga člana su lica preko 65 godina starosti.

(3) Izuzetno od stava (2) ovoga člana korisnici usluga Ustanove iz stava (1) ovoga člana mogu biti i lica starija od 55 godina starosti kojima je zbog teško narušenog zdravstvenog stanja potreban ovaj vid smještaja jer se ne mogu samostalno brinuti o sebi.

(3) Sjedište Ustanove iz stava (1) ovoga člana je u Ljubuškom.

Član 16.Ustanova za socijalno zbrinjavanje, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje - Pazarić

(1) Osnovna djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje - Pazarić je pružanje usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, zdravstvene njege, kao i odgoja i obrazovanja smještenim licima s ciljem njihovog osposobljavanja za samostalan život i rad prema njihovim mogućnostima i sklonostima.

(2) Korisnici usluga Ustanove iz stava (1) ovoga člana su odrasla lica s invaliditetom kojima je utvrđeno da su u stanju socijalne potrebe prema propisima iz oblasti socijalne zaštite, i to:

a) lica s trajnim fizičkim oštećenjima ili trajnim smetnjama u fizičkom razvoju;
b) lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju umjerenog, težeg i teškog stepena;
c) lica s duševnim smetnjama;
d) lica s kombinovanim smetnjama i
e) djeca sa smetnjama u intelektualnom razvoju lakog stepena kojima je dijagnostikovan poremećaj u ponašanju i osjećajima koji se pojavljuju u djetinjstvu i u adolescenciji.

(3) Sjedište Ustanove iz stava (1) ovoga člana je u Pazariću.

Član 17.Ustanova za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje - Sarajevo

(1) Djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje - Sarajevo je pružanje usluge socijalnog zbrinjavanja i zaštite, odgoja i obrazovanja, te provođenje zavodske mjere upućivanja u odgojnu ustanovu, postupak dijagnostičko-opservacijskog tretmana i privremeni smještaj po odluci suda tokom trajanja postupka.

(2) Korisnici usluga Ustanove iz stava (1) ovoga člana su:

a) odgojno zanemarena i zapuštena djeca;
b) djeca i maloljetnici u sukobu sa zakonom koji su upućeni na smještaj na osnovu odluke suda ili organa starateljstva i
c) djeca kojima je dijagnostikovan poremećaj u ponašanju i osjećajima koji se pojavljuju u djetinjstvu i u adolescenciji.

(3) Djelatnost iz stava (1) ovoga člana odnosi se i na punoljetna lica do navršene 23. godine života koja su upućena na smještaj na osnovu odluke suda.

(4) Sjedište Ustanove iz stava (1) ovoga člana je u Sarajevu.

Član 18.Pružanje drugih usluga i bavljenje dopunskom djelatnošću

(1) Pored bavljenja osnovnom djelatnošću, odnosno pružanja usluga zbog kojih su osnovane, federalne ustanove socijalne zaštite mogu pružati i druge socijalne usluge u skladu s uslovima za pružanje drugih socijalnih usluga.

(2) Federalne ustanove socijalne zaštite se mogu, u skladu sa zakonom, pored osnovne djelatnosti, baviti dopunskom privrednom i drugim djelatnostima (proizvodnja i prodaja hrane na vlastitim farmama, proizvodnja i prodaja određenih proizvoda u vlastitim radionicama i drugo).

(3) Prihodi ostvareni bavljenjem djelatnošću iz stava (2) ovoga člana koriste se isključivo za nabavku sredstava i materijala neophodnih za dalje bavljenje istom, kao i za novčane nagrade korisnicima koji su u sklopu radno-okupacionog tretmana uključeni u obavljanje navedene djelatnosti.

(4) Imajući u vidu osnovnu svrhu bavljenja dopunskom djelatnošću, prihodi iz stava (3) ovoga člana izuzimaju se od obaveze plaćanja poreza kao i drugih obaveza koje nastanu obavljanjem ove djelatnosti.

III. OSNOVNI I POSEBNI STANDARDI U POGLEDU OBAVLJANJA PROPISANE DJELATNOSTI

Član 19.Načelo efikasnosti i održivosti

Obavljanje svoje propisane djelatnosti federalne ustanove socijalne zaštite vrše na način koji obezbjeđuje postizanje najboljih mogućih rezultata u odnosu na potrebe smještenih korisnika i raspoloživa finansijska sredstva.

Član 20.Načelo javnosti i transparentnosti

Pri obavljanju svoje propisane djelatnosti federalne ustanove socijalne zaštite obezbjeđuju transparentan rad i slobodan pristup informacijama od javnog značaja i drugim informacijama u skladu s važećim propisima o slobodnom pristupu informacijama u Federaciji.

Član 21.Postupak utvrđivanja ispunjenosti uslova za obavljanje djelatnosti

Postupak i način utvrđivanja ispunjenosti uslova za obavljanje djelatnosti propisat će federalni ministar rada i socijalne politike uz prethodno pribavljenu saglasnost federalnog ministra zdravstva, federalnog ministra obrazovanja i nauke i federalnog ministra pravde.

Član 22.Primjena i nabavka lijekova

(1) Primjena lijekova, u smislu ovoga zakona, u federalnim ustanovama socijalne zaštite podrazumijeva davanje lijekova koji su neophodni za prevenciju i tretman korisnika.

(2) Primjena lijekova mora se obavljati u skladu s dobrom apotekarskom praksom.

(3) Federalne ustanove socijalne zaštite nabavku lijekova vrše putem javnih nabavki u skladu s propisima o javnim nabavkama, kao i propisima o apotekarskoj djelatnosti.

(4) Za primjenu lijekova u federalnim ustanovama socijalne zaštite u stručnom su smislu odgovorni magistar farmacije apoteke preko koje se vrši nabavka lijekova, kao i zdravstveni radnici koji daju lijekove korisnicima u federalnoj ustanovi socijalne zaštite.

(5) Federalni ministar zdravstva donosi pravilnik o uslovima u pogledu prostora, opreme i kadra za čuvanje i primjenu lijekova koji se upotrebljavaju u federalnim ustanovama socijalne zaštite.

IV. NAČELA ZAŠTITE I PRAVA SMJEŠTENIH KORISNIKA

Član 23.Načelo humanizma i poštivanja osnovnih ljudskih prava i sloboda

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno njihovi zaposlenici dužni su se pridržavati načela humanizma, te poštivati ljudsko dostojanstvo smještenog lica na način da mu se pruža sveobuhvatna zaštita i podrška uz uvažavanje njegovog fizičkog, spolnog, ekonomskog i duševnog digniteta i integriteta, kao i njegovih moralnih, kulturnih i vjerskih uvjerenja, u skladu s osnovnim ljudskim pravima i slobodama.

Član 24.Načelo uključenosti

Prilikom planiranja i provođenja aktivnosti koje se odnose na njegov boravak u federalnim ustanovama socijalne zaštite, smještenom se licu obavezno obezbjeđuje aktivna uključenost u proces odlučivanja u skladu s njegovim stvarnim mogućnostima i sposobnostima.

Član 25.Načelo najboljeg interesa

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno njihovi zaposlenici dužni su djelovati u najboljem interesu smještenog lica, a posebno u postupcima inicijalne stručne procjene, izrade individualnih planova i preispitivanja potrebe njegovog daljeg zadržavanja na smještaju.

Član 26.Zabrana diskriminacije

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno njihovi zaposlenici dužni su obezbijediti ravnopravan tretman svim smještenim licima bez obzira na njihove razlike u rasi, boji kože, spolu, jeziku, političkom i nacionalnom opredjeljenju, socijalnom porijeklu, spolnoj orijentaciji, rodnom identitetu i spolnim karakteristikama, starosti, imovini, mjestu rođenja, mjestu prebivališta/boravišta, prirodi socijalne ugroženosti, invaliditeta ili bilo kojem drugom statusu.

Član 27.Zabrana prisile

(1) U obavljanju njihove propisane djelatnosti, federalnim ustanovama socijalne zaštite, odnosno njihovim zaposlenicima zabranjuje se bilo koji oblik ili akt prisile prema smještenim licima, osim u slučajevima i na način propisan ovim zakonom i propisima o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku.

(2) Zabranjuje se federalnim ustanovama socijalne zaštite prijem i zadržavanje lica protivno njegovoj iskazanoj volji s izuzetkom lica koja su upućena na smještaj u skladu s odredbama propisa o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku.

(3) S ciljem obezbjeđenja dosljedne primjene stava (2) ovoga člana federalne ustanove socijalne zaštite dužne su obezbijediti pisani pristanak lica koje se upućuje na smještaj, odnosno njegovog zakonskog zastupnika ukoliko je kroz postupak sudskog odlučivanja utvrđeno da lice nije sposobno iskazati svoju volju, odnosno shvatiti posljedice svoje odluke.

Član 28.Zabrana zlostavljanja

(1) U obavljanju njihove propisane djelatnosti, federalnim ustanovama socijalne zaštite, odnosno njihovim zaposlenicima zabranjuje se bilo koji oblik fizičkog, emocionalnog ili seksualnog zlostavljanja korisnika, njihovo iskorištavanje, zloupotreba povjerenja ili moći, zanemarivanje adekvatnog zadovoljavanja njihovih egzistencijalnih potreba, kao i svako drugo djelovanje koje može ugroziti život ili narušiti zdravlje smještenih korisnika, uključujući i zanemarivanje njihovih fizičkih, psihosocijalnih, duhovnih ili razvojnih potreba.

(2) Svi zaposlenici federalnih ustanova socijalne zaštite imaju obavezu brinuti se da korisnici ne budu zlostavljani, te su dužni svaku vrstu zlostavljanja prijaviti odgovornom licu federalne ustanove socijalne zaštite, nadležnom organu starateljstva i nadležnim istražnim organima.

(3) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su kontinuirano poduzimati mjere u cilju prevencije i sprečavanja zlostavljanja korisnika kako od strane zaposlenika, tako i od strane drugih korisnika, što uključuje i izradu internih procedura prijavljivanja i postupanja po zaprimljenim prijavama.

(4) Federalne ustanove socijalne zaštite imaju obavezu, putem stručnog kadra ili zdravstvenih radnika, na razumljiv i pristupačan način upoznati i educirati korisnike o prepoznavanju, izbjegavanju i prijavljivanju nasilja.

Član 29.Pravo na informisanost

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno njihovi zaposlenici dužni su smještenom licu, kao i njegovom zakonskom zastupniku, obezbijediti pravo na informisanost o razlozima zbog kojih je smješten u ustanovu, njegovom socio-zdravstvenom stanju, stručnim tretmanima u koje je uključen i njihovim očekivanim rezultatima s ciljem povećanja stepena njegovog razumijevanja vlastite situacije i pružanja podrške da, u skladu sa svojim stvarnim mogućnostima i sposobnostima, donosi odluke koje se tiču njegova života.

Član 30.Pravo na sudjelovanje u donošenju odluka

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno njihovi zaposlenici dužni su smještenom licu, u skladu s njegovim stvarnim mogućnostima i sposobnostima, obezbijediti pravo na sudjelovanje u donošenju odluka koje na bilo koji način utiču na uslove i način boravka u tim ustanovama.

Član 31.Pravo na slobodan izbor usluga

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno njihovi zaposlenici dužni su smještenom licu, u skladu s njegovim stvarnim mogućnostima i sposobnostima, obezbijediti pravo na slobodan izbor usluga i stručnih tretmana koji se pružaju u tim ustanovama, kao i raspoloživih aktivnosti u koje bi to lice moglo biti uključeno.

Član 32.Pravo na privatnost i povjerljivost ličnih podataka

(1) U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno njihovi zaposlenici dužni su poštivati pravo na privatnost i povjerljivost ličnih podataka smještenih lica uz poduzimanje svih tehničkih i organizacionih mjera na zaštiti podataka koji se odnose na identitet smještenih lica i zaštitu ličnih podataka.

(2) U povjerljive podatke iz stava (1) ovoga člana ubrajaju se:

a) podatak da korisnik koristi uslugu;
b) vrsta prava ili usluge pružene pojedinom korisniku;
c) ime, adresa i drugi lični i identifikacijski podaci o korisniku;
d) podaci koji se nalaze u zahtjevu korisnika;
e) informacije koje sam korisnik saopštava o sebi;
f) informacije koje druga lica saopštavaju o korisniku;
g) podaci dobijeni u vezi korisnika tokom pružanja usluge;
h) procjene, nalazi, profesionalni stav ili mišljenje pružatelja usluge o korisniku;
i) podaci koji se nalaze u izvještajima zdravstvenih ustanova za korisnika;
j) informacije o korisniku kao što su: fotografije korisnika, crteži napravljeni od strane korisnika tokom procesa pružanja usluge, svojeručno pisane izjave ili komentari i primjedbe korisnika, pisane bilješke pružatelja usluge ili korisnika, audio i video snimci sačinjeni u vezi s korištenjem usluge i drugo;
k) sadržaj prepiske s drugim ustanovama ili organizacijama, ukoliko ta prepiska sadrži informacije o korisniku ili drugim licima koja su s njim povezana.

Član 33.Pravo na održavanje porodičnih i drugih društvenih veza

Korisnici federalnih ustanova socijalne zaštite za vrijeme svoga boravka u ustanovi imaju pravo na nesmetan kontakt s članovima porodice i drugim njima značajnim osobama, što podrazumijeva i njihovo pravo da posjećuju svoje porodice i prijatelje, kao i pravo da budu posjećeni od strane istih na način utvrđen opštim aktima federalne ustanove socijalne zaštite.

Član 34.Pravo na pritužbu

(1) U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno njihovi zaposlenici dužni su smještenom licu, kao i njegovom zakonskom zastupniku, obezbijediti pravo na pritužbu u pogledu uslova boravka, načina zadovoljavanja njegovih potreba, postupanja od strane zaposlenika ili drugih korisnika, aktivnosti ili stručnih tretmana u koje je uključen kao i ostalih situacija i pojava koje na bilo koji način utječu na njegov život u ustanovi.

(2) Federalne ustanove socijalne zaštite donose opšti akt kojim utvrđuju način podnošenja i postupanja po pritužbama, kao i način očitovanja na podnesene pritužbe.

(3) Po pritužbi podnesenoj u skladu s opštim aktom iz stava (2) ovoga člana postupa se hitno.

Član 35.Evidencije i izvještaji o licima na smještaju

(1) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su uspostaviti i voditi evidencije o korisnicima koji se kod njih nalaze na smještaju.

(2) Evidencije iz stava (1) ovoga člana federalne ustanove socijalne zaštite vode u elektronskom i pisanom obliku uz poduzimanje svih tehničkih i organizacionih mjera na zaštiti podataka koji se odnose na identitet smještenih lica i zaštitu ličnih podataka.

(3) Sadržaj i način vođenja evidencija iz stava (1) ovoga člana propisuje federalni ministar rada i socijalne politike.

(4) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su jednom godišnje, a po potrebi i češće, izvještavati nadležni organ starateljstva o sveukupnom stanju korisnika, te o utrošku sredstava koja korisnik prima na ime zadovoljavanja vlastitih potreba, kao i o dinamici priliva sredstava za njegov smještaj.

Član 36.Posebni standardi i kriteriji za individualnu procjenu korisnika

(1) Federalni ministar rada i socijalne politike će, u konsultacijama s federalnim ministrom zdravstva, federalnim ministrom obrazovanja i nauke i federalnim ministrom pravde, propisati posebne standarde i kriterije za individualnu procjenu korisnika pri prijemu na smještaj u federalne ustanove socijalne zaštite, kao i standarde za procjenu potrebe njihovog daljeg zadržavanja na smještaju.

(2) Propisom iz stava (1) ovoga člana utvrdit će se standardi i kriteriji za individualnu procjenu opšteg zdravstvenog stanja, duševnog stanja i ponašanja, socijalnog i svakodnevnog funkcionisanja korisnika, socijalnih i zdravstvenih potreba korisnika, raspoloživih i dostupnih resursa u zajednici korisnika, kao i opšti okviri u pogledu programa pripreme korisnika za samostalno funkcionisanje u lokalnoj zajednici, odnosno za druge oblike institucionalne ili vaninstitucionalne zaštite.

Član 37.Uskraćivanje prijema na smještaj

(1) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su uskratiti prijem na smještaj, i to:

a) ukoliko se zahtijeva smještaj za lice koje, u skladu s odredbama ovoga zakona, odnosno njihovoj registrovanoj djelatnosti, nije u kategoriji korisnika usluga smještaja u federalnim ustanovama socijalne zaštite;
b) ukoliko federalne ustanove socijalne zaštite ne ispunjavaju prostorne, tehničke ili kadrovske uslove za zbrinjavanje lica za koje se traži smještaj;
c) ukoliko lice za koje se traži smještaj svojim agresivnim ponašanjem ili bolešću od koje boluje može ugroziti zdravstveno stanje i bezbjednost drugih korisnika.

(2) Pored okolnosti navedenih u stavu (1) ovoga člana, federalne ustanove socijalne zaštite mogu uskratiti prijem na smještaj ukoliko nadležne institucije ne ispunjavaju svoju obavezu plaćanja troškova smještaja, kao i drugih troškova na način i u visini utvrđenim ovim zakonom, odnosno aktima donesenim na osnovu njega ili ukoliko nadležne institucije imaju neizmirena dugovanja preko tri mjeseca za svoje ranije smještene korisnike.

(3) Na uskraćeni smještaj može se podnijeti pisani prigovor direktoru federalne ustanove socijalne zaštite u roku od osam dana od dana prijema obavijesti o uskraćivanju prijema na smještaj.

(4) Direktor je obavezan očitovati se na prigovor pisanim putem u roku od 15 dana od dana prijema prigovora.

Član 38.Prioritetni smještaj

(1) Korisnik usluga koji je na smještaj upućen od strane nadležnoga organa starateljstva, prima se na smještaj u federalne ustanove socijalne zaštite prioritetno u odnosu na druge podnosioce zahtjeva za smještaj.

(2) U slučaju kada se zahtjevu za smještaj korisnika iz stava (1) ovoga člana ne može odmah udovoljiti zbog popunjenosti smještajnih kapaciteta, formira se Lista zahtjeva za smještaj (u daljem tekstu: Lista zahtjeva).

(3) Listu zahtjeva utvrđuje direktor federalne ustanove socijalne zaštite na prijedlog stručnog tima pri čemu se prioriteti na istoj određuju prema kriterijima hronološkog slijeda podnesenih zahtjeva, kao i socio-ekonomske, zdravstvene i druge ugroženosti korisnika, odnosno ugroženosti sredine u kojoj korisnik živi.

(4) Lista zahtjeva vodi se u elektronskom obliku i sadrži:

a) redni broj zahtjeva koji označava redoslijed prioriteta za smještaj;
b) datum prijema zahtjeva;
c) ime i prezime, spol, godinu rođenja, JMB i adresu korisnika iz stava (1) ovoga člana;
d) napomene u pogledu bitnih promjena nakon podnošenja zahtjeva za korisnika iz stava (1) ovoga člana.

(5) Korisnik iz stava (1) ovoga člana, njegov zakonski zastupnik ili član njegove uže porodice, te obaveznik plaćanja imaju pravo uvida u Listu zahtjeva.

(6) Na utvrđeni redoslijed na Listi zahtjeva lice iz stava (4) ovoga člana može podnijeti pisani prigovor direktoru federalne ustanove socijalne zaštite u roku od osam dana od dana uvida u Listu zahtjeva.

(7) Direktor je obavezan očitovati se na prigovor pisanim putem u roku od 15 dana od dana prijema prigovora.

Član 39.Dopuštene mjere fizičkog ograničavanja

(1) Pod dopuštenim mjerama fizičkog ograničavanja, u smislu ovoga zakona, podrazumijeva se privremeno ograničavanje kretanja i djelovanja lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju, koje je smješteno u federalnu ustanovu socijalne zaštite.

(2) Mjera fizičkog ograničavanja iz stava (1) ovoga člana primjenjuje se samo izuzetno ukoliko je to jedino sredstvo kojim se može otkloniti neposredna opasnost koja proizlazi iz ponašanja lica, odnosno visoki stepen rizika od fizičkog povređivanja samog lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju ili nekog drugog lica u federalnoj ustanovi socijalne zaštite.

(3) Mjera fizičkog ograničavanja primjenit će se samo u mjeri i na način prijeko potreban da se otkloni opasnost iz stava (2) ovoga člana.

(4) Mjera fizičkog ograničavanja smije trajati samo onoliko koliko je to nužno za otklanjanje opasnosti iz stava (2) ovoga člana.

(5) Mjera fizičkog ograničavanja može se primijeniti tek nakon što se neprisilnim mjerama nije otklonila opasnost iz stava (2) ovoga člana.

Član 40.Primjena mjere fizičkog ograničavanja lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju

(1) Odluku o primjeni mjere fizičkog ograničavanja lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju donosi psihijatar koji i nadzire njezinu primjenu.

(2) U slučaju da zbog izuzetne hitnosti nije moguće čekati donošenje odluke iz stava (1) ovoga člana od strane psihijatra, tada istu može donijeti i prisutni zdravstveni radnik uz konsultaciju s psihijatrom koji će, u što kraćem roku i bez odlaganja, pregledati lice sa smetnjama u intelektualnom razvoju i odlučiti o daljem produženju ili ukidanju te odluke.

Član 41.Praćenje primjene mjera fizičkog ograničavanja

(1) Federalni ministar zdravstva će donijeti propis o primjeni mjere fizičkog ograničavanja lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju, uključujući jasno definisane situacije u kojima se ove mjere poduzimaju, uslove stručnog kadra, način odlučivanja o mjeri fizičkog ograničavanja, rokove za donošenje odluke o primjeni mjere i njezinom trajanju, metode i evidenciju, te način praćenja ove mjere.

(2) Federalne ustanove socijalne zaštite obavezne su obezbijediti da stručno osoblje stalno prati stanje smještenih lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju prema kojima se primjenjuju mjere prisile.

Član 42.Mjere fizičkog ograničavanja lica s težim duševnim smetnjama

(1) Zabranjena je primjena mjere fizičkog ograničavanja lica s težim duševnim smetnjama koja se nalaze na smještaju u federalnim ustanovama socijalne zaštite, osim u situacijama kada odgovorno lice procijeni da postoji neposredna opasnost da će korisnik svojim ponašanjem ugroziti svoj ili život drugog lica ili otuđiti, uništiti ili teže oštetiti imovinu veće vrijednosti.

(2) Izuzetna primjena mjere fizičkog ograničavanja lica s težim duševnim smetnjama utvrđena u stavu (1) ovoga člana, primijenit će se samo u mjeri i na način koji je neophodan da se otkloni neposredna opasnost izazvana napadom tog lica i trajat će samo dok je nužno da se ostvari svrha iz stava (1) ovoga člana.

(3) Ukoliko u situacijama iz stava (1) prisutno osoblje nije u mogućnosti adekvatno odgovoriti na ovakvo korisnikovo ponašanje, odgovorno je lice dužno zatražiti pomoć službenika nadležnog ministarstva unutrašnjih poslova.

(4) Službena lica nadležnog kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova dužna su, u skladu s propisima o zaštiti duševnog zdravlja, odgovoriti na poziv odgovornog lica iz federalne ustanove socijalne zaštite, te korisnika odvesti do zdravstvene ustanove sekundarne ili tercijarne zdravstvene zaštite, koja ima odjel ili kliniku za psihijatriju i u kojoj se mogu provesti mjere fizičkog ograničavanja u skladu s propisima o zaštiti lica s duševnim smetnjama.

(5) Odgovorno lice iz federalne ustanove socijalne zaštite koje je zatražilo pomoć službenih lica nadležnog kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova dužno je taj poziv najkasnije u roku od 24 sata pismeno obrazložiti i to obrazloženje uložiti u medicinsku dokumentaciju.

V. UPRAVLJANJE I RUKOVOĐENJE FEDERALNIM USTANOVAMA SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 43.Tijelo upravljanja

Tijelo upravljanja u federalnim ustanovama socijalne zaštite je upravni odbor.

Član 44.Nadležnosti upravnog odbora

(1) Upravni odbor federalne ustanove socijalne zaštite ima sljedeće nadležnosti:

a) donosi pravila federalne ustanove socijalne zaštite na koja saglasnost daje Vlada Federacije;
b) donosi druge opšte akte federalne ustanove socijalne zaštite, kao i interne dokumente iz nadležnosti rada upravnog odbora;
c) odlučuje o poslovanju federalne ustanove socijalne zaštite;
d) donosi jednogodišnje i trogodišnje programe i planove rada i razvoja federalne ustanove socijalne zaštite na koje saglasnost daje Vlada Federacije;
e) donosi investicijske odluke i petogodišnje planove kapitalnih ulaganja;
f) razmatra i usvaja izvještaj o radu i poslovanju federalne ustanove socijalne zaštite koji dostavlja Vladi Federacije;
g) odlučuje o korištenju sredstava u skladu sa zakonom i pravilima federalne ustanove socijalne zaštite;
h) donosi finansijski plan federalne ustanove socijalne zaštite;
i) usvaja polugodišnji i završni račun;
j) bira i razrješava direktora federalne ustanove socijalne zaštite;
k) donosi poslovnik o radu upravnog odbora;
l) razmatra prigovore i žalbe zaposlenih na odluke direktora;
m) provodi politiku osnivača, te realizuje mjere i zaduženja Vlade Federacije i nadležnih federalnih ministarstava u skladu s odredbama ovoga zakona;
n) obavlja druge poslove u skladu sa zakonom i pravilima federalne ustanove socijalne zaštite.

(2) Nadležnosti iz tač. d), e), f) i h) stava (1) ovoga člana upravni odbori federalnih ustanova socijalne zaštite provode u rokovima i prema metodologiji koju propisuje federalni ministar rada i socijalne politike.

Član 45.Imenovanje i razrješenje upravnog odbora

(1) Upravni odbor u federalnim ustanovama socijalne zaštite imenuje i razrješava Vlada Federacije na period do četiri godine u skladu s odredbama ovoga zakona pri čemu pojedini član upravnog odbora može na istu poziciju biti imenovan u najviše dva uzastopna mandata.

(2) Na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Vlada Federacije donosi odluku o raspisivanju javnog konkursa za imenovanje predsjednika i članova upravnih odbora u federalnim ustanovama socijalne zaštite, te imenuje komisiju za provođenje konkursne procedure.

(3) U sastav komisije iz stava (2) ovoga člana imenuju se predstavnici Vlade Federacije, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Federalnog ministarstva zdravstva, Federalnog ministarstva pravde i Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.

Član 46.Broj članova i sastav upravnog odbora

(1) Upravni odbor u federalnim ustanovama socijalne zaštite sastoji se od pet članova od kojih su barem dva pravne struke.

(2) U upravne odbore u federalnim ustanovama socijalne zaštite u pravilu se imenuje jedan član iz reda stručnih zaposlenika federalne ustanove socijalne zaštite u kojoj se vrši imenovanje upravnog odbora, jedan iz reda zakonskih zastupnika korisnika koji se nalaze na smještaju u federalnoj ustanovi socijalne zaštite u kojoj se vrši imenovanje i tri člana iz reda stručnih lica iz oblasti i zvanja utvrđenih posebnim kriterijima za imenovanje u upravne odbore ovih ustanova.

(3) Izuzetno od stava (2) ovoga člana, u slučaju da se pozicije u upravnim odborima federalnih ustanova socijalne zaštite, zbog neprijavljivanja kandidata ili neispunjavanja opštih i posebnih uslova od strane prijavljenih kandidata, ne budu mogle popuniti članovima iz reda stručnih zaposlenika ili iz reda zakonskih zastupnika korisnika, tada će se na iste imenovati kandidati iz reda stručnih lica iz oblasti i zvanja utvrđenih posebnim kriterijima za imenovanje u upravne odbore federalnih ustanova socijalne zaštite.

Član 47.Opšti i posebni uslovi za izbor članova upravnih odbora

(1) Svaki kandidat za imenovanje u upravni odbor federalne ustanove socijalne zaštite mora ispunjavati opšte uslove utvrđene federalnim propisom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima.

(2) U pogledu ispunjavanja posebnih kriterija svaki kandidat za imenovanje u upravni odbor federalne ustanove socijalne zaštite mora:

a) posjedovati visoku stručnu spremu – VII stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje s 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja iz oblasti društvenih, humanističkih ili medicinskih nauka;
b) posjedovati radni staž u struci od najmanje pet godina nakon sticanja visoke stručne spreme u oblasti socijalne i dječje zaštite, zdravstvene zaštite, odgoja i obrazovanja ili pravosuđa;
c) poznavati propise iz oblasti socijalne i dječje zaštite s posebnim fokusom na djelatnost ustanova socijalne zaštite i način njihovog funkcionisanja;
d) poznavati sadržaj i način rada tijela upravljanja u federalnim ustanovama socijalne zaštite.

(3) Bliže uslove u pogledu postupka za dokazivanje ispunjenosti opštih i posebnih uslova za imenovanje u upravne odbore federalnih ustanova socijalne zaštite i potrebne dokumentacije utvrđuje Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Član 48.Zapreke za imenovanje u upravni odbor

U upravni odbor federalne ustanove socijalne zaštite ne može biti imenovano lice:
a) koje ne posjeduje poslovnu i zdravstvenu sposobnost;
b) koje je, prema odredbama krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, osuđivano za sljedeća krivična djela koja su nespojiva s obavljanjem dužnosti člana upravnog odbora javne ustanove: krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine, krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, krivična djela protiv privrede i jedinstva tržišta te krivična djela iz oblasti carina, krivična djela korupcije i krivična djela protiv službene i druge odgovorne funkcije, krivična djela protiv pravosuđa, krivična djela povrede autorskih prava, krivična djela protiv oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te za djela dogovora, pripremanja, udruživanja i organizovanog kriminala;
c) koje je, prema odredbama krivičnog zakonodavstva Federacije, osuđivano za sljedeća krivična djela koja su nespojiva s obavljanjem dužnosti člana upravnog odbora javne ustanove: krivična djela protiv ustavnog poretka Federacije, krivična djela protiv života i tijela, krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, krivična djela terorizma, krivična djela protiv spolne slobode i morala, krivična djela protiv braka, porodice i mladeži, krivična djela protiv zdravlja ljudi, krivična djela protiv privrede, poslovanja i bezbjednosti platnog prometa, krivična djela iz oblasti poreza, krivična djela protiv radnih odnosa, krivična djela protiv imovine, krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine, krivična djela protiv pravosuđa, krivična djela protiv javnog reda i pravnog prometa, krivična djela podmićivanja i krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti;
d) koje je, prema propisima o ravnopravnosti spolova, osuđivano za krivično djelo nasilja, uznemiravanja ili seksualnog uznemiravanja kojim je ugrozilo mir, duševno zdravlje i fizički integritet žrtve;
e) kojemu je, prema propisima o zaštiti od porodičnog nasilja, izrečena mjera porodično-pravne zaštite ili zaštitna mjera zbog porodičnog nasilja;
f) koje je zaposlenik institucije ili je član tijela koje vrši bilo koji oblik nadzora nad radom federalnih ustanova socijalne zaštite;
g) koje se, prema propisima o sukobu interesa, smatra izabranim stranačkim zvaničnikom, nositeljem izvršnih funkcija ili savjetnikom;
h) koje je već imenovano na poziciju člana u upravnom ili nadzornom odboru ustanove ili zavoda, odnosno privrednog društva s većinskim državnim kapitalom;
i) koje ima privatni finansijski interes u federalnoj ustanovi socijalne zaštite u čije se upravni odbor vrši imenovanje.

Član 49.Razrješenje članova upravnog odbora

(1) Članovi upravnog odbora federalnih ustanova socijalne zaštite za svoj rad odgovaraju osnivaču i Vladi Federacije.

(2) Mandat članova upravnog odbora federalnih ustanova socijalne zaštite ili njegovih pojedinih članova po sili zakona prestaje:

a) istekom perioda na koji su imenovani;
b) razrješenjem od strane Vlade Federacije;
c) smrću;
d) sticanjem uslova za odlazak u penziju;
e) gubitkom poslovne sposobnosti ili
f) ako nastupe druge okolnosti koje su nespojive s obavljanjem dužnosti člana upravnog odbora federalnih ustanova socijalne zaštite.

(3) Upravni odbor federalnih ustanova socijalne zaštite ili njegovi pojedini članovi mogu biti razriješeni i prije isteka mandata na koji su imenovani.

(4) Vlada Federacije je dužna razriješiti upravni odbor federalne ustanove socijalne zaštite ili njegove pojedine članove i prije isteka mandata na koji su imenovani ako:

a) upravni odbor to zahtijeva ili pojedini njegov član podnese zahtjev za svoje razrješenje;
b) nastane ili se naknadno utvrdi postojanje nekih od razloga navedenih u članu 48. ovoga zakona;
c) upravni odbor ili pojedini njegov član postupaju suprotno zakonu ili pravilima federalne ustanove socijalne zaštite;
d) upravni odbor ili njegov pojedini član neopravdano ne vrše dužnost duže od šest mjeseci;
e) upravni odbor ili njegov pojedini član u svojem radu krše propise i opšte akte federalne ustanove socijalne zaštite ili neopravdano ne provode politiku osnivača, te ne realizuju mjere i zaduženja Vlade Federacije i nadležnih federalnih ministarstava u skladu s odredbama ovoga zakona ili postupaju u suprotnosti s njima;
f) svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče federalnoj ustanovi socijalne zaštite veću štetu, zanemaruju ili nemarno obavljaju svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti federalne ustanove socijalne zaštite;
g) ako su nalazima nadležnih inspekcija utvrđene povrede propisa i opštih akata federalne ustanove socijalne zaštite ili značajnije nepravilnosti u radu upravnog odbora ili njegovih pojedinih članova;
h) je član upravnog odbora u međuvremenu pravomoćno osuđen na kaznu zatvora, odnosno ako je počinio krivično djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja funkcije člana upravnog odbora federalne ustanove socijalne zaštite.

(5) Prije donošenja rješenja o razrješenju, Vlada Federacije je dužna obavijestiti upravni odbor ili pojedinog njegovog člana o razlozima za razrješenje i dati im mogućnost da se o tome pismeno izjasne.

(6) U slučajevima prijevremenog razrješenja, Vlada Federacije je dužna imenovati privremeni upravni odbor federalne ustanove socijalne zaštite.

(7) Upravni odbor federalne ustanove socijalne zaštite ili njegov pojedini član mogu biti razriješeni prije isteka mandata i u slučaju ako ne zastupaju interese federalne ustanove socijalne zaštite, kao i zaposlenika i korisnika na način utvrđen ovim zakonom i pravilima federalne ustanove socijalne zaštite.

Član 50.Naknada za rad članovima upravnog odbora

(1) Članovi upravnog odbora u federalnim ustanovama socijalne zaštite imaju pravo na naknadu za svoj rad.

(2) Vlada Federacije će svojim propisom urediti pitanje visine naknade iz stava (1) ovoga člana, uslove za njezinu isplatu, kao i druga pitanja od značaja.

(3) Sredstva za isplatu naknade iz stava (1) ovoga člana obezbjeđuju se u budžetu Federacije na poziciji Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

(4) U slučajevima iz člana 49. ovoga zakona prestaje i pravo na naknadu iz stava (1) ovoga člana.

Član 51.Tijelo nadzora

Tijelo nadzora federalnih ustanova socijalne zaštite je nadzorni odbor.

Član 52.Nadležnosti nadzornog odbora

(1) Nadzorni odbor federalnih ustanova socijalne zaštite ima sljedeće nadležnosti:

a) analizira i daje mišljenje na izvještaje o poslovanju federalnih ustanova socijalne zaštite;
b) u obavljanju nadzora nad upotrebom sredstava za rad, pregleda i daje mišljenje na godišnji izvještaj o poslovanju i godišnji obračun federalnih ustanova socijalne zaštite;
c) pregleda i provjerava urednost i zakonitost vođenja poslovnih knjiga;
d) analizira i daje mišljenje na jednogodišnje i trogodišnje programe i planove rada i razvoja federalne ustanove socijalne zaštite u njihovom finansijskom aspektu;
e) analizira i daje mišljenje na investicione odluke i petogodišnje planove kapitalnih ulaganja;
f) analizira i daje mišljenje na finansijske planove federalnih ustanova socijalne zaštite;
g) izvještava osnivača, upravni odbor i direktora o rezultatima nadzora nad federalnim ustanovama socijalne zaštite;
h) obavlja druge poslove iz svog djelokruga po nalogu osnivača i nadležnih federalnih ministarstava.

(2) Nadležnost iz tačke g) stava (1) ovoga člana nadzorni odbor federalnih ustanova socijalne zaštite provodi u rokovima i prema metodologiji koju će propisati federalni ministar rada i socijalne politike.

Član 53.Imenovanje i razrješenje nadzornog odbora

(1) Nadzorni odbor, kao jedinstveno tijelo nadležno za nadzor nad svim federalnim ustanovama socijalne zaštite, imenuje i razrješava Vlada Federacije na period do četiri godine u skladu s odredbama ovoga zakona pri čemu pojedini član nadzornog odbora može na istu poziciju biti imenovan u najviše dva uzastopna mandata.

(2) Na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Vlada Federacije donosi odluku o raspisivanju javnog konkursa za imenovanje predsjednika i članova nadzornog odbora federalnih ustanova socijalne zaštite, te imenuje komisiju za provođenje konkursne procedure.

(3) U sastav komisije iz stava (2) ovoga člana imenuju se predstavnici Vlade Federacije, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Federalnog ministarstva zdravstva, Federalnog ministarstva pravde i Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.

Član 54.Broj članova i sastav nadzornog odbora

(1) Nadzorni odbor federalnih ustanova socijalne zaštite sastoji se od pet članova.

(2) U nadzorni odbor federalnih ustanova socijalne zaštite imenuju se isključivo stručna lica iz oblasti i zvanja utvrđenih posebnim kriterijima za imenovanje u nadzorni odbor ovih ustanova od kojih su barem tri ekonomske struke.

Član 55.Opšti i posebni uslovi za izbor članova nadzornog odbora

(1) Svaki kandidat za imenovanje u nadzorni odbor federalne ustanove socijalne zaštite mora ispunjavati opšte uslove utvrđene federalnim propisom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima.

(2) U pogledu ispunjavanja posebnih kriterija, svaki kandidat za imenovanje u nadzorni odbor federalne ustanove socijalne zaštite mora:

a) posjedovati visoku stručnu spremu – VII stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje s 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja iz oblasti društvenih nauka – smjer ekonomija ili pravo;
b) posjedovati radni staž u struci od najmanje pet godina nakon sticanja visoke stručne spreme;
c) poznavati propise iz oblasti socijalne i dječje zaštite s posebnim fokusom na djelatnost ustanova socijalne zaštite i način njihovog funkcionisanja;
d) poznavati sadržaj i način rada tijela nadzora u federalnim ustanovama socijalne zaštite.

(3) Bliže uslove u pogledu postupka za dokazivanje ispunjenosti opštih i posebnih uslova za imenovanje u Nadzorni odbor federalnih ustanova socijalne zaštite i potrebne dokumentacije utvrđuje Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Sudska praksa po ovom aktu

2 odluka iz 0 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (2)