Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju koje je predočio Kantonalni sud u Zenici u vezi sa ocjenom ustavnosti čl. 4., 5., 7., 8., 9., 10. i 16. Pravilnika o refundaciji naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad na teret sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona, na osnovu člana IV.C.3.10. (4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 15.09.2022. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da su odredbe čl. 4., 5., 7., 8., 9., 10. i 16. Pravilnika o refundaciji naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad na teret sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona, broj 01-100-16-171/20 od 23.03.2020. godine u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Zeničko-dobojskog kantona".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Kantonalni sud u Zenici (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je podneskom broj 004-0-SuDp-22-000168 od 21.01.2022. godine, koji je zaprimljen dana 27.01.2022. godine, a preciziran dana 02.03.2022. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) predočio ustavno pitanje – ocjene ustavnosti čl. 4., 5., 7., 8., 9., 10. i 16. Pravilnika o refundaciji naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad na teret sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona (u daljem tekstu: osporene odredbe Pravilnika), u odnosu na član II.A.2. (1) k) i čl. III.2.b) i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, član 8. stav 1. u vezi sa čl. 6. i 6a. Zakona o doprinosima ("Službene novine Federacije BiH", br.: 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06, 14/08, 91/15, 104/16, 34/18, 99/19 i 4/21), član 19. stav 1. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa ("Službene novine Federacije BiH", br. 64/08, 81/08, 98/15, 6/17, 38/17, 39/18, 12/21 i 6/22), te član 46. st. 1. i 2. i član 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11, 36/18 i 61/22).

U smislu člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za postavljanje ustavnog pitanja Ustavnom sudu Federacije.

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03), stranke u postupku u ovom ustavno-sudskom predmetu su: podnosilac zahtjeva, "ENKER" Tvornica svjećica i industrijske keramike d.d. Tešanj i Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona, kao stranke u sudskom postupku pred podnosiocem zahtjeva. Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona (u daljem tekstu: Zavod) ujedno je i donosilac osporenih odredbi Pravilnika.

3. Bitni navodi zahtjeva

Pred podnosiocem zahtjeva u toku je upravni spor broj 04 0 U 012213 21 U3, pokrenut po tužbi tužioca "ENKER" Tvornica svjećica i industrijske keramike d.d. Tešanj protiv Rješenja tužene Komisije za prava osiguranika Zavoda broj 03-33-13322/21 od 19.11.2021. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužioca izjavljena protiv Rješenja direktora Zavoda broj 02-33-6820/20 od 30.06.2020. godine, a kojim Rješenjem je odobrena tužiocu refundacija naknade plate u iznosu od 1.281,68 KM, dok je ostatak potraživanog iznosa od 576,39 KM po istom zahtjevu odbijen kao neosnovan, pri čemu su se upravni organi pozvali na odredbe člana 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju, te na odredbe člana 4. stav 3. i odredbe čl. 16. i 17. Pravilnika o refundaciji naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad na teret sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona (u daljem tekstu: Pravilnik).

U navedenoj tužbi tužilac ukazuje na osporene odredbe Pravilnika, te smatra da iste nisu usklađene sa odredbama člana 8. stav 1. u vezi sa čl. 6. i 6a. Zakona o doprinosima, članom 19. stav 1. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa, te sa članom 46. st. 1. i 2. i članom 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju. Mišljenja je da je očigledno da se citiranim odredbama Pravilnika umanjuje obim prava u odnosu na pravne akte više pravne snage i to ukidanjem refundacije naknade plata poslodavcima za dio koji se odnosi na doprinose iz plate i ograničavanjem visine maksimalne naknade koja se može isplatiti po osnovu refundacije naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad, te da Zavod poslodavce, a i tužioca dovodi u neravnopravan položaj i umanjuje isplate i da postupa protivno aktima više pravne snage, odnosno Zakonu o doprinosima, Pravilniku o načinu obračunavanja i uplate doprinosa i Zakonu o zdravstvenom osiguranju.

Podnosilac zahtjeva smatra da je donošenjem i provedbom Pravilnika prekršeno pravo tužioca kao i svih poslodavaca na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona i to pravo na imovinu zagarantovano članom II.A.2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te smatra da je Upravni odbor Zavoda donošenjem spornog Pravilnika izašao izvan okvira utvrđenih čl. III.2.b) i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Pri tome podnosilac zahtjeva ukazuje i na činjenicu da su osporene odredbe Pravilnika zasnovane na principu "neto plate", a ne "bruto plate", te da je ovo pitanje riješeno na drugačiji način u odnosu na dosadašnje odredbe pravilnika zbog čega su tužilac, a i svi poslodavci u Federaciji Bosne i Hercegovine spriječeni da traže refundaciju bruto naknade koja se sastoji iz doprinosa iz osnovice i neto naknade, te podnosilac zahtjeva ukazuje na stav Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo finansija) broj 04-14-5337/12 E.J. od 13.09.2012. godine.

Zbog navedenog smatra da je Upravni odbor Zavoda donošenjem ovakvog Pravilnika povrijedio pravo na imovinu kako tužioca, tako i drugih poslodavaca na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona, iz kojih razloga je podnosilac zahtjeva svojim zahtjevom od 21.01.2022. godine, koji je precizirao dana 02.03.2022. godine i predočio predmetno ustavno pitanje Ustavnom sudu Federacije. Podnosilac zahtjeva je dostavio Sudu kompletan spis upravnog spora u toku kojeg se pojavila potreba za rješavanjem ustavnog pitanja, osporeni Pravilnik, kao i akte Ministarstva finansija, broj 04-14-7787/10 K.K.-H. od 01.11.2010. godine i broj 04-14-5337/12 E.J. od 13.09.2012. godine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je dana 09.03.2022. godine u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao "ENKER" Tvornica svjećica i industrijske keramike d.d. Tešanj i Zavod, da kao stranke u postupku dostave odgovore na zahtjev podnosioca.

Zavod je Ustavnom sudu Federacije dana 07.04.2022. godine, podneskom broj 01-100-69-623/22 od 23.03.2022. godine dostavio odgovor na navode iz zahtjeva podnosioca. U svom odgovoru navode da nisu osnovane tvrdnje podnosioca zahtjeva, te da je Pravilnik u potpunosti usaglašen sa odredbama člana II.A.2.(1) k) i čl. III.2.b) i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u članu III.2. propisuje da oblast zdravstva spada u podijeljenu nadležnost između Federacije Bosne i Hercegovine i kantona, dok kantoni imaju isključivu nadležnost nad implementacijom socijalne politike i pružanjem usluga zdravstvene zaštite. U Federaciji Bosne i Hercegovine zdravstveno osiguranje je regulisano Zakonom o zdravstvenom osiguranju, kojim je predviđeno da se zavodi zdravstvenog osiguranja formiraju na nivou kantona. U skladu sa članom 99. pomenutog Zakona, kantonalni zavodi su nadležni, između ostalog, da određuju visinu naknade plate i najviši iznos naknade plate na teret kantonalnog zavoda osiguranja, te da određuju način valorizacije osnovice za naknadu plata za vrijeme bolovanja. Donošenjem spornog Pravilnika, Upravni odbor Zavoda u cijelosti je postupao u skladu sa odredbama navedenog Zakona, te shodno tome nije izašao izvan ustavnih i zakonskih okvira utvrđenih čl. III.2.b) i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Shodno tome, mišljenja su da navedeni Pravilnik nije u suprotnosti niti sa jednim pozitivnim pravnim propisom.

Također, smatraju da su osporene odredbe Pravilnika u saglasnosti sa odredbama čl. 6. i 6a. Zakona o doprinosima. Naime, članom 6a. pomenutog Zakona propisano je da plata iz čl. 6., 7. i 8. ovoga Zakona je novčani i svaki drugi primitak, bez obzira na oblik isplate, oporeziv prema propisima o porezu na dohodak, koji je iz radnog odnosa poslodavac isplatio ili je bio dužan isplatiti zaposleniku prema odredbama Zakona o radu, kolektivnom ugovoru i drugim propisima iz oblasti rada, a sastoji se od doprinosa iz osnovice, poreza na dohodak i iznosa koji se isplaćuje zaposleniku iz te osnove. Članom 5. stav 2. istog Zakona propisano je da je obaveznik doprinosa iz člana 4. stav 2. tačka 2. ovog Zakona pravno ili fizičko lice – rezident Federacije, koji zapošljava zaposlenike, za zaposlenike u radnom odnosu i sa njima izjednačene osiguranike.

Zavod je prije donošenja osporenog Pravilnika, prema ranijem Pravilniku, poslodavcima, čiji su radnici bili privremeno spriječeni za rad preko 42 dana, refundirao doprinose iz plate. Međutim, Zavod je u komunikaciji sa drugim zavodima zdravstvenog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine, te uvidom u sudsku praksu sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine, ustanovio da ostali zavodi ne vrše refundaciju doprinosa.

Ističu da niti u jednoj odredbi Zakona o zdravstvenom osiguranju nije propisano da kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja refundira doprinose, što ne proizilazi iz odredbe člana 56. Zakon bliže ne određuje ukupan iznos koji se priznaje za povrat tj. da li se u povrat isplaćene naknade plate priznaje i neto naknada koja je obračunata i isplaćena osiguraniku kao i iznos obračunatih i isplaćenih doprinosa na iznos priznate naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad. Isto tako, članom 47. stav 3. istog Zakona propisano je da visinu naknade plate i najviši iznos naknade plate koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja utvrđuje upravni odbor kantonalnog zavoda osiguranja, dok je članom 57. stav 3. propisano da će provedbene propise iz stava 1. ovog člana donijeti upravni odbori kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja. Prava koja osiguranici imaju iz zdravstvenog osiguranja propisana su članom 31. Zakona, a to su: zdravstvena zaštita, naknada plate i naknada putnih troškova. Naknada plate je pravo osiguranika koju isti ostvaruje na teret sredstava kantonalnog zavoda po isteku 42 dana privremene spriječenosti za rad odnosno od prvog dana u slučajevima regulisanim Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Upravni odbor Zavoda je imajući u vidu gore navedeno, a shodno odredbama člana 47. stav 3. i člana 57. stav 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju donio Pravilnik.

Navode da je članom 4. Pravilnika propisano da obračun i isplatu naknade plate vrši pravno odnosno fizičko lice, kod koga je osiguranik zaposlen od prvog dana privremene spriječenosti za rad, te ova naknada plate za prva 42 dana privremene spriječenosti za rad pada na teret poslodavca. Poslodavac plaća naknadu plate i nakon 42 dana i podnosi zahtjev za refundaciju naknade neto plate u skladu sa zakonom i ovim Pravilnikom, a doprinosi padaju na teret poslodavca. Navedena odredba je u cijelosti u skladu sa članom 56. stav 1. tačka 1. i članom 42. tač. 1. i 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju.

Članom 5. Pravilnika propisano je kada izuzetno obračun i isplatu naknade plate, kada ona pada na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, vrši Zavod, a koje odredbe su u skladu sa članom 58. Zakona o zdravstvenom osiguranju.

Članom 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju propisano je da se naknada plate određuje u visini od najmanje 80% osnovice za nadoknadu, s tim da ne može biti niža od iznosa minimalne plate važeće za mjesec za koji se utvrđuje nadoknada. Visinu naknade plate i najviši iznos naknade plate koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja utvrđuje upravni odbor kantonalnog zavoda osiguranja. Upravni odbor Zavoda je, u okviru svojih ovlaštenja, u odredbi člana 7. Pravilnika utvrdio najviši iznos naknade plate koji se refundira na teret sredstava ovog zavoda, gdje taj iznos nije proizvoljno određen već je vezan za visinu prosječne neto plate Federacije Bosne i Hercegovine ostvarene u periodu I-IX mjeseca i prethodne kalendarske godine. Također, imajući u vidu navedeni član 47. Zakona, Upravni odbor Zavoda je u članu 8. Pravilnika utvrdio najniži iznos naknade plate koja se refundira na teret sredstava ovog zavoda, ni taj iznos nije proizvoljno određen, već je vezan za najnižu neto platu utvrđenu Opštim kolektivnim ugovorom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Pored spomenutog, nije osnovano pozivanje podnosioca zahtjeva na stav Ministarstva financija broj 04-14-5337/12 od 13.09.2012. godine, obzirom da isti kao takav nije pravno obavezujući, niti je Ministarstvo finansija nadležno da daje tumačenja odredbi Zakona o zdravstvenom osiguranju.

Isto tako je navedeno da su članom 31. Zakona o zdravstvenom osiguranju propisana prava koja osiguranici imaju iz zdravstvenog osiguranja. Naknada plate je pravo osiguranika koje isti ostvaruje na teret sredstava kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja po isteku 42 dana privremene spriječenosti za rad. Niti jednom odredbom Zakona nije propisano da kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja refundira doprinose, te takvo što ne proizilazi ni iz odredbe člana 56. Zakona. Navedeno, također nije propisano niti u jednoj odredbi Zakona o doprinosima. Iz svega navedenog proizilazi da su osporene odredbe Pravilnika u saglasnosti sa članom II.A.2. (1) k) i čl. III.2.b) i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, članom 8. stav 1. u vezi sa čl. 6. i 6a. Zakona o doprinosima, članom 19. stav 1. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa, te sa članom 46. st. 1. i 2. i članom 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju, te da Upravni odbor Zavoda donošenjem osporenog Pravilnika nije izašao izvan ustavnih i zakonskih okvira. Sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine su već ranije zauzeli stav da kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja u svojoj nadležnosti imaju donošenje provedbenih propisa o načinu ostvarivanja prava na naknadu plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad, odnosno da je refundiranje naknade plate u neto iznosu bez doprinosa u cijelosti u skladu sa odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju. Takav stav zauzet je u nizu presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i kantonalnih sudova na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u kojima se rješava u istoj pravnoj stvari.

"ENKER" Tvornica svjećica i industrijske keramike d.d. Tešanj nije dostavio odgovor na zahtjev.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II. A 2. (1) k)

Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Dodatku ovog ustava. Posebno:

(1) Sva lica unutar teritorije Federacije uživaju sljedeća prava:

  • c)
    na imovinu;

Član III.2. tač. b) i e)

Ovlaštenja su federalne vlasti i kantona sljedeće:

  • b)
    zdravstvo;
  • e)
    socijalna politika;

Član III. 3.

(1) Prema potrebama, ovlaštenja iz člana III. 2 mogu se ispunjavati zajednički ili zasebno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.

(2) U skladu s tim kantoni i federalna vlast međusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi u pogledu svojih ovlaštenja.

(3) U ispunjavanju svojih ovlaštenja, kada je riječ o zakonima i propisima koji su obavezujući na cijelom području Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast djeluje poštujući ovlaštenja kantona, specifičnu situaciju u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnost u provedbi. Federalna vlast ima pravo stvarati politiku i donositi zakone u pogledu svakog od ovih ovlaštenja.

(4) U ispunjavanju ovih ovlaštenja, u skladu sa ovim ustavom i svojim kantonalnim ustavom, kantoni se obraćaju međukantonalnom vijeću za usklađivanje međukantonalnih pitanja i dosljedno rješavanje pitanja što uključuju interese koji su izvan njihovih kantonalnih granica, te provode, dopunjavaju i u slučaju potrebe razrađuju ili predlažu odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo stvarati politiku i u skladu s tim provoditi zakone u pogledu svakog od ovih ovlaštenja.

Član IV.C.3.10. (4)

Ustavni sud također odlučuje o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili pak neki kantonalni sud a koja se jave tokom postupka pred određenim sudom.

B. Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 26/16 i 89/18)

Član 81. st. (1) i (2)

(1) Radnik ima pravo na nadoknadu plate za razdoblje odsustva s rada iz opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena spriječenost za rad, porodiljsko odsustvo, plaćeno odsustvo i sl.).

(2) Razdoblje iz stava 1. ovoga člana za koje se nadoknada isplaćuje na teret poslodavca utvrđuje se zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

C. Zakon o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br.: 30/97, 7/02, 70/08, 48/11, 36/18 i 61/22)

Član 13. stav 1.

Sredstva za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju se doprinosima od kojih se obrazuju fondovi obaveznog zdravstvenog osiguranja kod zavoda zdravstvenog osiguranja kantona, u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu zakona.

Član 31. tač.1. b)

Obaveznim zdravstvenim osiguranjem, u slučajevima i pod uslovima određenim ovim zakonom, osigurava se:

  • 1.
    osiguranicima:
    • b)
      nadoknada plata;

Član 42.

Osiguranici iz člana 19. tač. 1. do 7. i tač. 16. i 17. ovoga zakona imaju pravo na nadoknadu plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad (u daljem tekstu: nadoknada plate), ako su:

  • 1.
    privremeno spriječeni za rad zbog bolesti ili ozljede, odnosno dok su radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješteni u zdravstvenu ustanovu,
  • 2.
    privremeno spriječeni za rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika,
  • 3.
    izolirani kao kliconoše ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolici,
  • 4.
    određeni za pratioca bolesnika upućenog na liječenje ili liječnički pregled u najbliže mjesto,
  • 5.
    određeni da njegu oboljelog supružnika ili djeteta uz uslove propisane ovim zakonom.

Nadoknada plate pripada osiguraniku samo za dane za koje bi mu pripadala plata, ili nadoknada plate u smislu propisa o radnim odnosima.

Osiguranicima kod kojih spriječenost za rad nastupi dok se nalaze na neplaćenom odsustvu, pripada nadoknada plate samo po isteku neplaćenog odsustva, ako u to vrijeme još postoji privremena spriječenost za rad.

Član 46.

Nadoknade se plate utvrđuju od osnovice za nadoknadu koju čini plata isplaćena osiguraniku za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na osnovu kojega se stječe pravo na nadoknadu.

Ako u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio slučaj na osnovu kojega se stječe pravo na nadoknadu osiguranik nije ostvario platu, kao osnovicu za nadoknadu uzima prosječna plata na nivou kantona za odgovarajući mjesec.

Kad osiguranik prima nadoknadu plate neprekidno duže od tri mjeseca, osnovica za utvrđivanje nadoknade iz st. 1. i 2. ovoga člana valorizuje se u skladu sa prosječnim porastom plata zaposlenih kod pravnog, odnosno fizičkog lica, ako je taj porast veći od 5%.

Nadoknada plate, prema stavu 3. ovoga člana, pripada osiguraniku od prvog dana idućeg mjeseca po isteku tri mjeseca neprekidnog korištenja nadoknade plate, ako je ispunjen uslov za povećanje nadoknade.

Upravno vijeće kantonalnog zavoda osiguranja će opštim aktom pobliže propisati način utvrđivanja valorizacije osnovice za nadoknadu plate iz stava 3. ovoga člana.

Član 47.

Nadoknada plate određuje se u visini od najmanje 80% osnovice za nadoknadu, s tim da ne može biti niža od iznosa minimalne plate važeće za mjesec za koji se utvrđuje nadoknada.

Nadoknada plate iznosi 100% od osnovice za nadoknadu:

  • 1.
    za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog ozljede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti,
  • 2.
    za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti i komplikacija prouzročenih trudnoćom i porođajem,
  • 3.
    za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist drugog lica.

Visinu nadoknade plate i najviši iznos nadoknade plate, koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja, utvrđuje upravno vijeće kantonalnog zavoda osiguranja.

Član 56.

Nadoknadu plate iz člana 42. tač. 1. i 2. ovoga zakona obračunava i isplaćuje osiguraniku na teret svojih sredstava:

  • 1.
    pravno ili fizičko lice za prvih 42 dana bolovanja kao i za vrijeme dok se osiguranik nalazi na radu u inostranstvu na koje ga je uputilo pravno ili fizičko lice,
  • 2.
    preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, odnosno pravno ili fizičko lice za rad osiguranika invalida za prvih sedam dana bolovanja.

Visinu nadoknade plate iz stava 1. ovoga člana utvrđuje opštim aktom nadležno tijelo pravno lice, odnosno fizička lica.

Član 57.

Nadoknada se plate u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite iz člana 42. tač. 3. do 5. ovoga zakona isplaćuje osiguraniku na teret sredstava kantonalnog zavoda osiguranja od prvog dana korištenja prava.

Nadoknadu plate iz stava 1. ovoga člana obračunava i isplaćuje pravno odnosno fizičko lice, s tim da je kantonalni zavod osiguranja obavezan vratiti isplaćenu nadoknadu u roku od 45 dana od dana prijema zahtijeva za povrat.

Provedbene propise o načinu ostvarivanja prava na nadoknadu plate iz stava 1. ovoga člana donijet će upravno vijeće kantonalnog zavoda osiguranja.

Član 99. alineja 6.

Kantonalni zavod osiguranja:

  • -
    određuje visinu nadoknade plate i najviši iznos nadoknade plate na teret kantonalnog zavoda osiguranja, način valorizacije osnovice za nadoknadu plata za vrijeme bolovanja.

D. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 7/02)

Član 10.

U članu 56., iza stava 2. dodaju se novi st. 3. i 4., koji glase:

"Pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana obračunavaju i isplaćuju osiguraniku nadoknadu plate i istekom 42 odnosno sedam dana bolovanja na teret sredstava kantonalnog zavoda osiguranja.

Kantonalni zavod osiguranja obavezan je vratiti isplaćenu nadoknadu plate iz stava 3. ovog člana u roku od 45 dana od dana prijema zahtjeva za povrat."

E. Zakon o doprinosima ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06, 14/08, 91/15, 104/16, 34/18, 99/19 i 4/21)

Član 1. stav 1.

Ovim zakonom uređuje se sistem obaveznih doprinosa, kao osnovnih instrumenata za finansiranje obaveznog: penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti (u daljem tekstu: doprinosi), kao i gornja granica stopa doprinosa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 2.

Doprinosi i drugi izvori sredstava koji nisu obuhvaćeni ovim zakonom, za finansiranje prava iznad obaveznog nivoa iz djelokruga penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti, utvrđuju se u skladu sa federalnim zakonima iz tih djelokruga i propisima donesenim na osnovu tih zakona.

Za provođenje socijalne politike i formiranja službi socijalne zaštite, u okviru sistema, instrumenata i ovlaštenja utvrđenih ovim zakonom i propisima iz stava 1. ovog člana, mjerodavni su kantoni i zakonom određeni organi nosioci osiguranja.

Član 3.

Doprinosi su prihod nosioca osiguranja.

Član 4. stav 2. tač. 1. i 2.

Doprinosi se obračunavaju i plaćaju:

  • 1.
    iz ličnih primanja i drugih prihoda osiguranika
  • 2.
    na isplaćena lična primanja na teret poslodavca

Član 5. stav 1. alineja 1

Obaveznik doprinosa iz člana 4. stav 2. tačka 1. ovog zakona je fizičko lice – rezident Federacije:

  • -
    koje na teritoriji Federacije u radnom odnosu kod pravnog ili fizičkog lica – rezidenta Federacije;

Član 6.

Osnovicu doprinosa iz člana 4. tačka 1. ovog zakona čini:

  • 1.
    bruto-plata zaposlenog djelatnika, rukovodnog djelatnika i pripravnika;
  • 2.
    bruto-plata ili druga naknada dužnosnika, koja zamjenjuje platu;
  • 3.
    naknada plate za prekid rada koji nije prouzročio djelatnik;
  • 4.
    naknada plate za vrijeme blagdana za koje se po zakonu ne radi;
  • 5.
    naknada plate za vrijeme odsustva s posla djelatnika u vrijeme korištenja godišnjeg odmora;
  • 6.
    naknada plate za vrijeme odsustva s posla u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i dr.;
  • 7.
    naknada plate za vrijeme odsustva djelatnika s posla radi obrazovanja i stručnog osposobljavanja i prekvalifikacije djelatnika;
  • 8.
    naknada plate u slučajevima privremene spriječenosti za rad uslijed bolesti do 42 dana;
  • 9.
    naknada plate zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti, koja se isplaćuje iz sredstava pravnog, odnosno fizičkog lica kod kojeg je osiguranik zaposlen;
  • 10.
    bruto-plata odnosno naknada plate djelatnika koji samostalno obavlja privrednu, profesionalnu ili drugu djelatnost kao osnovno zanimanje, s tim da ta osnovica ne može biti niža od prosječne mjesečne bruto-plate zaposlenih na teritoriji Federacije, prema posljednjem objavljenom podatku Zavoda za statistiku. Izuzetno od odredbi ove tačke, za djelatnika koji samostalno obavlja privrednu djelatnost koja se prema odluci mjerodavnog županijskog-kantonalnog organa smatra niskoakumulativnom, osnovica doprinosa ne može biti niža od 60% prosječne mjesečne bruto-plate zaposlenih u privredi na teritoriji Federacije, prema posljednjem objavljenom podatku;
  • 11.
    prosječna mjesečna bruto-plata zaposlenih u privredi na teritoriji Federacije prema posljednjem objavljenom podatku, za lice koje se bavi zemljoradnjom kao jedinim ili glavnim zanimanjem, a do utvrđivanja osnovice od mjerodavnih organa iz člana 1. ovog zakona;
  • 12.
    primanja od autorskih prava i primanja vrhunskih sportaša, s tim da ta osnovica ne može biti niža od prosječne mjesečne bruto-plate zaposlenih na teritoriji Federacije po posljednjem objavljenom podatku;
  • 13.
    ostala primanja i naknade fizičkih lica koja nisu obaveznici doprinosa po drugom osnovu, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, zdravstvenom osiguranju i osiguranju od nezaposlenosti.

Član 8. stav 1.

Osnovicu doprinosa iz člana 4. tačka 2. ovog zakona čini bruto – plata i druga lična primanja djelatnika u radnom odnosu kod pravnih ili fizičkih lica – rezidenata Federacije i s njima izjednačenih osiguranika, iz čl. 6. i 7. ovog zakona.

F. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima

("Službene novine Federacije BiH", br.: 17/06)

Član 3.

U članu 6. stav 1. tačka 10., u trećem redu riječi: "osim samostalnih ugostiteljskih radnji" brišu se, a u šestom redu iza riječi "propisu" zarez i preostali dio teksta brišu se.

Iza tačke 10. dodaju se nove tač. 11. i 12. koje glase:

"11.50% od najniže plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine prema posljednjem objavljenom podatku Federalnog zavoda za statistiku za zaposlenike u tekstilnoj, kožnoj i industriji obuće".

"12.50% od najniže plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine prema posljednjem objavljenom podatku Federalnog zavoda za statistiku, za zaposlenika koji samostalno obavlja privrednu, profesionalnu ili drugu djelatnost kao osnovno zanimanje, za niskoakumulacijske djelatnosti tradicionalnih esnafskih zanata utvrđene posebnim propisom kantonalne Skupštine".

U tač. 1., 3., 4., 7., 10. i 11. riječ "djelatnik" u različitim padežima zamjenjuje se riječju "zaposlenik" u odgovarajućem padežu.

Dosadašnje tač. od 11. do 13. postaju tač. od 13. do 15.

G. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima ("Službene novine Federacije BiH", br.: 14/08)

Član 3.

U članu 6. u prvom retku iza brojke "4" dodaju se riječi: "stav 2.", a u tač. 1. i 2. riječ "bruto" briše se.

Tač. 10., 12. i 14. brišu se.

Tačka 11. mijenja se i glasi:

"11. iznimno, umnožak prosječne plate iz člana 6.a stav 2. i koeficijenta 0,25 za zaposlenike u rudnicima uglja, tekstilnoj, kožnoj i industriji obuće kojima se isplaćuje najniža plata i nisko akumulacijskim djelatnostima tradicionalnih esnafskih zanata utvrđenih posebnim propisom kantonalne skupštine.

Tačka 13. mijenja se i glasi:

"13. svaki pojedinačni primitak od članstva u predstavničkim tijelima vlasti, ako taj primitak nije obuhvaćen osnovicom iz člana 6. tač. 1. - 9., sa osnove članstva u skupštini, nadzornom odboru privrednih društva, člana upravnoga odbora, upravnoga vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih lica, člana komisije i odbora tih tijela, stečajnog upravitelja i sudije porotnika, koji nema svojstvo zaposlenika na sudu, primitak, umanjen za porezno priznati iznos izdatka za povremene djelatnosti znanstvenika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, akvizitera, sportskih sudija i izaslanika i po osnovi drugih djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost.

Dosadašnje tač. 11., 13. i 15. postaju tač. 10., 11. i 12.

Član 4.

Iza člana 6. dodaje se novi član 6.a koji glasi:

"Član 6.a

Plata iz člana 6., 7. i 8. ovoga Zakona je novčani i svaki drugi primitak, bez obzira na oblik isplate, oporeziv prema propisima o porezu na dohodak, koji je sa osnove radnoga odnosa poslodavac isplatio ili je bio dužan isplatiti zaposleniku prema odredbama Zakona o radu, kolektivnom ugovoru i drugim propisima iz oblasti rada, a sastoji se od doprinosa iz osnovice, poreza na dohodak i iznosa koji se isplaćuje zaposleniku sa te osnove.

Prosječna plata je prosječan iznos mjesečne plate isplaćen po jednom zaposleniku u Federaciji u razdoblju januar – septembar tekuće godine, koji objavljuje Federalni zavod za statistiku, a sastoji se od iznosa doprinosa iz osnovice, poreza na dohodak i iznosa koji se isplaćuje zaposleniku i služi za utvrđivanje mjesečne osnovice i najniže mjesečne osnovice iz člana 6. tačka 10. i člana 8. stav 2. ovoga Zakona za obračunavanje doprinosa u kalendarskoj godini koja slijedi iza godine na koju se odnosi prosječna plata."

Član 7.

U članu 8. st. 1. i 3. iza brojke "4" dodaju se riječi: "stav 2".

Iza stava 1. dodaju se novi st. 2. i 3. koji glase: " ...."

H. Pravilnik o načinu obračunavanja i uplate doprinosa ("Službene novine Federacije BiH", br.: 64/08, 81/08, 98/15, 6/17, 38/17, 39/18, 12/21 i 6/22)

Član 19.

Osnovica iz čl. 2. do 8. ovoga Pravilnika je plata (naknade) koja se sastoji iz doprinosa iz plate, poreza na dohodak i neto plate.

Doprinosi = osnovica x utvrđena stopa doprinosa (po vrstama i namjenama)

Na osnovicu iz stava 1. ovog člana doprinosi se obračunavaju primjenom utvrđenih stopa po vrstama i namjenama doprinosa iz člana 10. Zakona.

I. Pravilnik o refundaciji naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad na teret sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona broj 01-100-16-171/20 od 23.03.2020. godine

Član 4. – osporena odredba
(Obračun i isplata naknade plate)

(1) Obračun i isplatu naknade plate vrši pravno odnosno fizičko lice (u daljem tekstu: Poslodavac) kod koga je osiguranik zaposlen od prvog dana privremene spriječenosti za rad pa sve dok ta spriječenost traje u skladu sa Zakonom.

(2) Naknada plate za prva 42 dana privremene spriječenosti za rad pada na teret Poslodavca.

(3) Poslodavac plaća naknadu plate i nakon 42 dana i podnosi zahtjev za refundaciju naknade neto plate Zavodu sukladno sa Zakonom i ovim Pravilnikom, a doprinosi padaju na teret Poslodavca.

Član 5. – osporena odredba
(Isplata naknade plate direktno na račun osiguranika iz sredstava Zavoda)

(1) Izuzetno, obračun i isplatu naknade plate, kada ona pada na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja vrši Zavod:

  • -
    za osiguranika kome je prestao radni odnos, odnosno obavljanje djelatnosti ličnim radom, a najviše 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, odnosno prestanka bavljenja djelatnošću ličnim radom, ako u tom periodu još uvijek postoji privremena spriječenost za rad
  • -
    za osiguranika koji je privremeno spriječen za rad zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti u slučaju stečajnog postupka kod pravnog lica kod koje je osiguranik zaposlen.

Član 7. – osporena odredba
(Najviši iznos naknade plate koji se refundira)

(1) Najviši iznos naknade plate koju Zavod refundira je 80% (odnosno 100% prema članu 5. ovog Pravilnika) prosječne neto plate osiguranika isplaćene u posljednjih 6 mjeseci prije nastupanja privremene spriječenosti za rad, ne uzimajući u obzir mjesec koji prethodi mjesecu u kome je nastupila privremena spriječenost za rad, a maksimalno do visine prosječne neto plate u Federaciji BiH ostvarene u periodu od I-IX mjeseca iz prethodne kalendarske godine.

(2) Ukoliko osiguraniku nije isplaćivana plata u posljednjih 6 mjeseci, najviši iznos koji će Zavod refundirati je od 80% posljednje objavljene prosječne plate kantona, a ne više od 80% iznosa neto plate koja je osiguraniku isplaćena u mjesecu koji prethodi mjesecu u kome je nastupila privremena spriječenost za rad.

Član 8. – osporena odredba
(Najniži iznos naknade plate koja se refundira)

(1) Najniži iznos naknade plate koju Zavod refundira je najniža neto plata utvrđena Opštim kolektivnim ugovorom na teritoriji Federacije BiH, a ne više od iznosa koji je Poslodavac isplatio osiguraniku u mjesecu koji prethodi mjesecu kada je nastupila privremena spriječenost za rad.

Član 9. – osporena odredba
(Podnošenje zahtjeva za refundaciju naknade plate)

(1) Zahtjev za povrat isplaćene naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad podnosi Poslodavac u poslovnicu Zavoda prema mjestu prebivališta osiguranika.

(2) Postupak obrade zahtjeva za povrat naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad u poslovnicama Zavoda uređuje se posebnim Uputstvom koje će donijeti direktor Zavoda.

(3) Zahtjev za povrat isplaćene naknade plate može se osporiti u cijelosti ili djelimično, ukoliko obračun i isplata naknade plate nije izvršena u skladu sa Zakonom i ovim Pravilnikom.

(4) Ukoliko se osporava zahtjev iz stava (3) ovog člana, o razlozima osporavanja pismeno se obavještava podnosilac zahtjeva za povrat isplaćene naknade plate, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za povrat.

Član 10. – osporena odredba
(Prilozi uz zahtjev za refundaciju naknade plate)

(1) Uz zahtjev za povrat naknade plate, podnosilac je obavezan priložiti sljedeću dokumentaciju:

  • -
    izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad izabranog (ovlaštenog) doktora medicine primarne zdravstvene zaštite o privremenoj spriječnosti za rad
  • -
    nalaz, ocjenu i mišljenje Prvostepene doktorske komisije (ORS), ukoliko privremena spriječenost za rad traje duže od 42 dana
  • -
    nalaz, ocjenu i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje medicinskog stanja, ukoliko privremena spriječenost za rad traje duže od 12, odnosno 14 mjeseci
  • -
    dokaz o visini ostvarene plate za šest mjeseci prije mjeseca koji prethodi mjesecu u kome je nastupila privremena spriječenost za rad
  • -
    dokaz o visini ostvarene plate u mjesecu koji prethodi mjesecu u kome je nastupila privremena spriječenost za rad osiguranika sa evidencionim listom
  • -
    dokaz o isplati plate osiguraniku (potvrda o plati ili ovjerena platna lista) za mjesec za koji se podnosi zahtjev za refundaciju
  • -
    dokaz o uplati doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje (ovjerena specifikacija Porezne uprave)

Član 16. – osporena odredba
(Prijelazne odredbe)

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika stavlja se van snage Pravilnik (broj 01-100-6-58-/13 od 31.10.2013. godine)

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom predmetu nema činjeničnih pitanja koje bi bilo potrebno neposredno razjasniti na javnoj raspravi, pa je u skladu sa članom 13. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 40/10 i 18/16), održao sjednicu Suda bez javne rasprave na kojoj je razmotrio osporene odredbe Pravilnika, predočeno ustavno pitanje podnosioca zahtjeva, odgovore na zahtjev, relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredbe zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva predočio je ustavno pitanje - zahtjev za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba Pravilnika, u odnosu na član II.A.2.(1) k) i čl. III.2.b) i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, član 8. stav 1. u vezi sa čl. 6. i 6a. Zakona o doprinosima, član 19. stav 1. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa, te član 46. st. 1. i 2. i član 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju. Ustavno pitanje se pojavilo u upravnom sporu koji se vodi pred podnosiocem zahtjeva bliže opisanim u tački 3. ove presude. Naime, podnosilac zahtjeva smatra da je Zavod prilikom donošenja osporenih odredbi Pravilnika izašao izvan ustavnih i zakonskih okvira, te da je povrijedio pravo na imovinu poslodavaca na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona. Povreda prava na imovinu se prema mišljenju podnosioca zahtjeva ogleda u činjenici da se prema osporenim odredbama Pravilnika, a u slučaju privremene spriječenosti za rad nakon 42 dana, može podnijeti zahtjev za refundaciju naknade "neto plate", a ne "bruto plate". Navedeno podnosilac zahtjeva smatra suprotnim zakonskim propisima, te u vezi s tim ističe da je Zakon o doprinosima zasnovan na principu "bruto plate", a ne "neto plate".

Upravni odbor Zavoda je na 16. sjednici održanoj dana 23.03.2020. godine, donio Pravilnik kojim je uredio pitanje refundiranja naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad na teret sredstava Zavoda. Osporenim odredbama Pravilnika uređen je obračun i isplata naknade plate, isplata naknade plate direktno na račun osiguranika iz sredstava Zavoda, najviši i najniži iznos naknade plate koja se refundira, podnošenje zahtjeva za refundiranje naknade plate i prilozi uz zahtjev za refundiranje naknade plate. Navedenim osporenim odredbama Pravilnika je između ostalog uređeno da naknada plate za prva 42 dana privremene spriječenosti za rad pada na teret poslodavca, te da poslodavac plaća naknadu plate i nakon 42 dana i podnosi zahtjev za refundiranje naknade "neto" plate Zavodu u skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju i Pravilniku, a doprinosi padaju na teret poslodavca. Najviši iznos naknade plate koju Zavod refundira je 80% (odnosno 100% prema članu 5. Pravilnika) prosječne neto plate osiguranika isplaćene u posljednjih 6 mjeseci prije nastupanja privremene spriječenosti za rad, ne uzimajući u obzir mjesec koji prethodi mjesecu u kome je nastupila privremena spriječenost za rad, a maksimalno do visine prosječne neto plate u Federaciji Bosne i Hercegovine ostvarene u periodu od I-IX mjeseca iz prethodne kalendarske godine. U međuvremenu je doneseno nekoliko izmjena i dopuna Pravilnika, ali iste nisu bile od utjecaja na rješavanje ovog predmeta.

Dakle, podnosilac zahtjeva osporava predmetni Pravilnik sa dva aspekta, sa aspekta nadležnosti njegovog donošenja s jedne strane, te s druge strane sa aspekta prava na imovinu. U tom smislu prvenstveno je potrebno ispitati pitanje nadležnosti za donošenje Pravilnika u odnosu na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Naime, ovlaštenja federalne vlasti i kantona regulisane su članom III. 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pa se tako tačka b) istog člana odnosi na zdravstvo, dok se tačka e) odnosi na socijalnu politiku. U skladu sa članom III. 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema potrebama, ovlaštenja iz člana III. 2. mogu se ispunjavati zajednički ili zasebno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti. U skladu sa tim kantoni i federalna vlast međusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi u pogledu svojih ovlaštenja. Također, navedenim članom je utvrđeno da će federalna vlast u vršenju ovih nadležnosti, prilikom donošenja zakona i drugih propisa postupati uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnosti u njihovom provođenju. Kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

Imajući u vidu naprijed navedena ustavna ovlaštenja, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio je Zakon o zdravstvenom osiguranju gdje je u članu 13. regulisano da se sredstva za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, osiguravaju doprinosima, od kojih se obrazuju fondovi obaveznog zdravstvenog osiguranja kod zavoda zdravstvenog osiguranja kantona, u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu zakona. Tako je članom 42. Zakona regulisano da osiguranici imaju pravo na naknadu plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad pod uslovima koji su propisani Zakonom. Isto tako je, čl. 46. i 47. Zakona određeno da će upravni odbor kantonalnog zavoda osiguranja opštim aktom propisati način utvrđivanja valorizacije osnovice za nadoknadu plate, te da će visinu nadoknade plate i najviši iznos nadoknade plate, koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja, utvrditi upravni odbor kantonalnog zavoda osiguranja. Pored toga, članom 56. Zakona propisano je da naknadu plate iz člana 42. tač. 1. i 2. ovoga zakona obračunava i isplaćuje osiguraniku na teret svojih sredstava pravno ili fizičko lice za prvih 42 dana bolovanja kao i za vrijeme dok se osiguranik nalazi na radu u inostranstvu na koje ga je uputilo pravno ili fizičko lice, te da pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana obračunavaju i isplaćuju osiguraniku naknadu plate i istekom 42 odnosno sedam dana bolovanja na teret sredstava kantonalnog zavoda osiguranja. Kantonalni zavod osiguranja obavezan je vratiti isplaćenu nadoknadu plate iz stava 3. ovog člana u roku od 45 dana od dana prijema zahtjeva za povrat. Također, članom 95. Zakona je propisano da kantonalni zavodi osiguranja i Federalni zavod osiguranja i reosiguranja su pravna lica sa pravima i obavezama, te odgovornostima utvrđenim ovim zakonom i statutima kantonalnih zavoda osiguranja i Federalnog zavoda osiguranja i reosiguranja. Tako su članom 99. Zakona, taksativno navedene nadležnosti kantonalnih zavoda osiguranja, pa se kao jedna od tih nadležnosti izričito navodi da kantonalni zavodi osiguranja određuju visinu naknade plate i najviši iznos naknade plate na teret kantonalnog zavoda osiguranja, te način valorizacije osnovice za naknadu plata za vrijeme bolovanja.

Pored toga, članom 2. stavom 2. Zakona o doprinosima, propisano je da su za provođenje socijalne politike i formiranja službi socijalne zaštite, u okviru sistema, instrumenata i ovlaštenja utvrđenih ovim zakonom i propisima iz stava 1. ovog člana, mjerodavni kantoni i zakonom određeni organi nosilaca osiguranja. Istim Zakonom uređuje se sistem obaveznih doprinosa, kao osnovnih instrumenata za finansiranje obaveznog penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti. Doprinosi su prije svega prihod nosioca osiguranja, i isti se obračunavaju i plaćaju iz ličnih primanja i drugih prihoda osiguranika i na isplaćena lična primanja na teret poslodavca. Obaveznik doprinosa je između ostalih fizičko lice rezident Federacije koje je na teritoriji Federacije u radnom odnosu kod pravnog ili fizičkog lica. Osnovicu doprinosa iz ličnih primanja i drugih prihoda osiguranika ovog zakona čini između ostalog naknada plate u slučajevima privremene spriječenosti za rad uslijed bolesti do 42 dana. Zakon ne reguliše osnovicu doprinosa u slučajevima privremene spriječenosti za rad uslijed bolesti preko 42 dana. Plata prema Zakonu o doprinosima je novčani i svaki drugi primitak, bez obzira na oblik isplate, oporeziv prema propisima o porezu na dohodak, koji je iz osnova radnoga odnosa poslodavac isplatio ili je bio dužan isplatiti zaposleniku prema odredbama Zakona o radu, kolektivnom ugovoru i drugim propisima iz oblasti rada, a sastoji se od doprinosa iz osnovice, poreza na dohodak i iznosa koji se isplaćuje zaposleniku iz te osnove.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno nesumnjivo se može utvrditi da je Upravni odbor Zavoda prilikom donošenja Pravilnika postupao unutar ustavnih i zakonskih ovlaštenja, te s tim u vezi Ustavni sud Federacije smatra da u tom dijelu osporene odredbe Pravilnika nisu u suprotnosti sa odredbama čl. III.2.b) i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, posebno imajući u vidu činjenicu da su zdravstvo i socijalna politika u zajedničkoj nadležnosti federalne vlasti i kantona, kao i činjenicu da je članom III.4.j) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti, a posebno su nadležni između ostalog, za provođenje socijalne politike i uspostavu službi socijalne zaštite.

Kada je u pitanju povreda prava na imovinu iz člana II.A.2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva navedenu povredu zasniva na činjenici da su osporenim odredbama Pravilnika poslodavci na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona spriječeni da traže refundiranje "bruto" naknade plate koja se sastoji iz doprinosa iz osnovice, te s tim u vezi ukazuju na stav Ministarstva finansija broj 04-14-5337/12 od 13.09.2012. godine, i da Zakon o doprinosima nije zasnovan na principu "neto", već "bruto" plate.

Međutim, podnosilac zahtjeva ni nakon ponovnog traženja od strane Suda da precizira i obrazloži svoj zahtjev o eventualnoj povredi prava na imovinu, osim uopštenih tvrdnji ne obrazlaže na koji način je došlo do povrede prava na imovinu poslodavaca na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona, posebno imajući u vidu činjenicu, da doprinosi kao prihod nosioca osiguranja, ne predstavljaju imovinu poslodavca već osiguranika, odnosno radnika. Shodno navedenom Ustavni sud Federacije je zauzeo stav da zahtjev podnosioca u dijelu koji se odnosi na povredu prava na imovinu iz člana II.A.2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine nije osnovan.

Imajući u vidu naprijed navedeno, riješeno je kao u izreci donesene presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

Broj U-7/22
15. septembra 2022. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.