USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika Opštine Vogošća za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa članom 72a. Zakona o matičnim knjigama, na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 08.11.2017. godine, donio je sljedeću
PRESUDU
Obrazloženje
- 1.Utvrđuje se da je članom 72a. Zakona o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 37/12 i 80/14), povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Vogošća.
1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Načelnik Opštine Vogošća (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj 02-05-360/17 od 14.02.2017. godine, koji je zaprimljen u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 17.02.2017. godine, podnio je zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Opštine Vogošća. U zahtjevu je navedeno da je odredbom člana 72a. Zakona o matičnim knjigama (u daljem tekstu: osporeni član Zakona) ovoj opštini povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu iz čl. 8., 53., 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), kao i prava utvrđena članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.
Zahtjev je podnesen na osnovu ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
2. Stranke u postupku
Stranke u postupku u ovom predmetu na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine su načelnik Opštine Vogošća, kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac osporenog člana Zakona.
3. Navodi podnosioca zahtjeva
Prema navodima podnosioca zahtjeva, osporenim članom Zakona propisano je:
- -da poslovi ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra predstavljaju izuzetno važan i poseban javni interes, kao i lični interes građana;
- -da se radi o osnovnim i najvažnijim evidencijama o ličnim stanjima građana u Federaciji Bosne i Hercegovine, pa se poslovi moraju obavljati uz stalni pojačan stepen psihičkog i fizičkog napora, odgovornosti matičara i drugih službenih lica na obavljanju tih poslova koji moraju biti tačni i ažurni;
- -da se sredstva za plate stiču pod istim uslovima koji važe za državne službenike i namještenike u opštinskim i gradskim službama za upravu, odnosno za nivo kantona i Federacije prema kantonalnim i federalnim organima uvećana od 10% do 20% od osnovne plate;
- -da su za provođenje ove odredbe nadležni rukovodioci iz stava 1. navedenog člana, koji su dužni to pitanje urediti u opštem aktu o platama tih organa.
Podnosilac zahtjeva obrazlaže da su osporenim članom Zakona, bez prethodnih konsultacija, nametnute obaveze ovoj jedinici lokalne samouprave da izvrši isplatu uvećane plate nezavisno od svojih mogućnosti, a na štetu ostalih izvršilaca koji platu primaju iz budžeta kojim je ograničena masa novčanih sredstava. Na navedeni način, ovako utvrđena dodatna sredstva su obaveza koja nije uslovljena bilo kakvim činjenjem izvršilaca, odnosno ovakvo uvećanje plate nije vezano za bilo koje konkretne poslove, osim potrebe pukog sistematizovanja radnog mjesta, koje prema mišljenju podnosioca zahtjeva sa sobom ne nosi ništa više prava ili odgovornosti u odnosu na druga radna mjesta u ovom organu uprave.
Navodi da je primjena osporenog člana Zakona dovela do disbalansa u platama namještenika i državnih službenika i da djeluje destimulirajuće na posao koji obavljaju ostali državni službenici i namještenici. Osim toga, ovakve zakonske odredbe prisiljavaju poslodavca Opštinu Vogošća da izvrši isplatu uvećane plate nezavisno od svojih mogućnosti a na štetu ostalih izvršilaca koji platu primaju iz budžeta kojim je ograničena masa namijenjena za plate zaposlenika u opštinskim organima uprave.
Podnosilac zahtjeva ističe, da u postupku donošenja osporenog člana Zakona, ova jedinica lokalne samouprave nije konsultovana, a što je suprotno sa čl. 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave, čime su povrijeđene odredbe člana 8. stav 2. ovog Zakona kojima su utvrđene njene nadležnosti, te odredbe člana 53. ovog Zakona, kojima je propisano da su federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinice lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije. Podnosilac zahtjeva citira član 56. navedenog zakona kojim je propisano da su federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne da u najvećoj mogućoj mjeri konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču, putem Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, kao i da svoje zakone usklade sa ovim Zakonom. U konkretnom slučaju, donošenjem izmjena i dopuna Zakona o matičnim knjigama, ova jedinica lokalne samouprave nije konsultovana, što je u suprotnosti i sa članom 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Iz navedenih razloga predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da je osporenim članom Zakona Opštini Vogošća povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu.
4. Navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je aktom broj U-24/17 od 14.02.2017. godine zatražio od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da dostave odgovor na zahtjev u roku od 30 dana od dana prijema akta. Traženi odgovori nisu dostavljeni.
Ustavni sud Federacije, u toku priprema za odlučivanje u predmetima ovog Suda, broj U-8/16, U-33/16, U-1/17, U-3/17 i drugim, a relevantnim i u ovom postupku, pribavio je informaciju od Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine o tome da li je Savez učestvovao u postupku konsultacija u ime jedinica lokalne samouprave u toku priprema, odnosno donošenja Zakona o matičnim knjigama.
U informaciji se navodi da je Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine bio konsultovan u postupku donošenja osnovnog Zakona o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/12), na način da je Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova dostavilo Savezu Nacrt zakona o matičnim knjigama uz akt broj 01-03-02-1-41 od 25.05.2011. godine, radi davanja prijedloga, primjedbi i sugestija, te da je isto Ministarstvo dostavilo Savezu obavijest o održavanju javne rasprave o navedenom Nacrtu zakona. U vezi sa navedenim, Predsjedništvo Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine je Nacrt predmetnog Zakona ocijenilo solidnom osnovom za dalju raspravu, uz preporuku da se članice Saveza (opštine i gradovi) aktivno uključe u javnu raspravu sa ciljem izrade što boljeg teksta Prijedloga zakona o matičnim knjigama. Međutim, kada je u pitanju Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/14) Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine nije bio konsultovan u postupku njegovog donošenja.
5. Sjednica Suda bez javne rasprave
Obzirom da u ovom ustavnosudskom predmetu nije bilo potrebno neposredno raspraviti pitanja značajna za donošenje odluke, Ustavni sud Federacije je o zahtjevu ovlaštenog podnosioca odlučio na sjednici Suda bez javne rasprave.
6. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Amandman XVIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:
"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum".
Amandman XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
U članu IV.C.10 iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:
"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."
Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5);
VI. Opštinske vlasti
Član 2.
(1) U opštini se ostvaruje lokalna samouprava.
B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi
Član 2. Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave
Princip lokalne samouprave bit će utvrđen zakonodavstvom zemlje potpisnice i gdje je to moguće - ustavom.
Član 3. Koncept lokalne samouprave
- 1.Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, reguliraju i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva. (...).
Član 4. Djelokrug lokalne samouprave
- 1.Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
- 2.Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
- 3.Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
- 4.Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge-centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
- 5.U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih ili regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
- 6.Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.
Član 6.
Odgovarajuća organizacija uprave i izvori sredstava za obavljanje poslova lokalne vlasti
- 1.U mjeri u kojoj to nije u sukobu sa opštim statutarnim odredbama, lokalne vlasti će imati mogućnost da određuju vlastitu internu upravnu strukturu, u cilju njenog prilagođavanja lokalnim potrebama i efikasnog rukovođenja radom organa uprave. (...).
Član 9. Izvori finansiranja lokalnih vlasti
- 1.Lokalne vlasti će, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja.
- 2.Izvori finansiranja lokalnih vlasti će biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuju ustav i zakon.
- 3.Najmanje jedan dio sredstava lokalnih vlasti će poticati od lokalnih taksi i naknada za koje lokalne vlasti, u mjeri utvrđenoj statutom, imaju pravo da utvrđuju stope.
- 4.Sistemi finansiranja na kojima se zasnivaju izvori sredstava lokalnih vlasti treba da budu dovoljno raznoliki i elastični kako bi omogućili usklađivanje, u najvećoj mjeri, sa stvarnom procjenom troškova za obavljanje njihovih aktivnosti.
- 5.Potreba zaštite finansijski slabih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih postupaka ili mjera finansijskog izjednačavanja, sa ciljem ispravljanja posljedica nejednake distribucije izvora finansiranja odnosno finansijskog opterećenja lokalnih vlasti. Takvim postupcima ili mjerama se ne mogu sužavati prava lokalnih vlasti koje one imaju u okviru svoje nadležnosti.
- 6.Lokalne vlasti će, na odgovarajući način, biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistriburani izvori finansiranja.
- 7.Koliko god je to moguće, sredstva koja se prenose lokalnim vlastima neće imati karakter namjenskih sredstava. Dodjelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalnih vlasti da vode politiku u okviru svojih ovlaštenja.
- 8.(.......)
Član 11.
Zakonska zaštita lokalne samouprave
Lokalne vlasti imaju pravo na pravna sredstva radi osiguranja slobodnog obavljanja svojih dužnosti i poštovanja principa lokalne samouprave uspostavljenih ustavom ili zakonima zemlje kojoj pripadaju.
Član 13. Vlasti na koje se Povelja odnosi
- 1.Principi lokalne samouprave, sadržani u ovoj povelji odnose se na sve kategorije lokalnih vlasti koje postoje na teritoriji zemlje potpisnice. ()
C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
II. Definicija lokalne samouprave
Član 2.
Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.
Član 3.
Lokalna samouprava se organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima kao jedinicama lokalne samouprave (u daljem tekstu: jedinice lokalne samouprave), a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa Ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.
III. Samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave
Član 8.
Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.
Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.
U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:
- -osiguranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom;
- -donošenje budžeta jedinice lokalne samouprave;
- -donošenje programa i planova razvoja jedinice lokalne samouprave i stvaranje uslova za privredni razvoj i zapošljavanje;
(...).
Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost, ustanovljena ili predviđena zakonom, smatra se vlastitom nadležnosti jedinice lokalne samouprave.
Član 10.
Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju.
Član 34.
Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.
Jedan dio finansijskih izvora jedinica lokalne samouprave ostvarivat će se od lokalnih taksi i naknada čiju stopu jedinica lokalne samouprave utvrđuje u okviru zakona.
Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave bit će srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija biće praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo izvršavanje.
Zakonodavac je dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.
U skladu sa utvrđenom fiskalnom politikom, zakonom se utvrđuju vrste poreza, naknada, doprinosa i taksi koji u cijelosti ili djelimično pripadaju jedinicama lokalne samouprave kao izvorni prihodi.
XI. Saradnja jedinica lokalne samouprave
Član 51.
U cilju zaštite zajedničkog interesa, kao i promovisanja i unapređenja lokalne samouprave, gradovi i opštine mogu formirati saveze na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije BiH.
Savez na nivou Federacije ima pravo:
- 1.djelovati kao zakonski zastupnik svojih članica pred vlastima Federacije BiH;
- 2.pripremati prijedloge zakona i amandmane na prijedloge zakona u cilju poboljšanja zakona i propisa koji regulišu rad jedinica lokalne samouprave;
- 3.davati mišljenja i prijedloge u vezi sa raspodjelom javnih prihoda u dijelu koji se odnosi na finansiranje jedinica lokalne samouprave;
- 4.uspostavljati kontakte i saradnju sa sličnim organizacijama u zemlji i inostranstvu, te postati član međunarodnih asocijacija;
- 5.obavljati druge funkcije u skladu sa statutom Saveza.
Prava navedena u ovom članu mogu biti korištena ako Savez na nivou Federacije BiH okuplja više od dvije trećine gradova i opština u Federaciji BiH.
Član 53.
Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinica lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.
Član 56.
Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.
Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.
XIII. Prijelazne i završne odredbe
Član 58.
Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).
Federacije BiH i kantoni dužni su uskladiti svoje zakone sa ovim zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Jedinice lokalne samouprave dužne su uskladiti svoje statute sa ovim zakonom u roku od 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe kantonalnih zakona o lokalnoj samoupravi i odredbe statuta jedinica lokalne samouprave koje su u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.
Član 59.
Prijenos poslova i nadležnosti dodijeljenih ovim Zakonom, kao i odgovornost jedinica lokalne samouprave za njihovo vršenje, počet će istovremeno sa prijenosom sredstava potrebnih za njihovo obavljanje.
D. Zakon o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 37/12 i 80/14)
"Član 72a. (Posebni uslovi rada i odgovornost kao osnov za vrednovanje poslova)
Poslovi vođenja, ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra predstavljaju izuzetno važan i poseban javni interes, kao i lični interes građana, budući da se radi o osnovnim i najvažnijim evidencijama o ličnim stanjima građana u Federaciji pa se moraju obavljati uz stalni pojačani stepen psihičkog i fizičkog napora i odgovornosti matičara i drugih službenih lica u obavljanju tih poslova, koji moraju biti tačni i ažurni, te se radi toga sredstva za plate stiču pod istim uslovima koji važe za državne službenike i namještenike u opštinskim i gradskim službama za upravu, odnosno za nivo kantona i Federacije prema kantonalnim i federalnim organima uprave, uvećana od 10% do 20% osnovne plate.
Za provođenje odredbe stava 1. ovog člana nadležni su rukovodioci organa iz stava 1. ovog člana, koji su dužni to pitanje urediti opštim aktom o platama tih organa".
E. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presuda broj U-8/16 od 25.10.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 96/16);
Presuda broj U-33/16 od 22.03.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/17);
Presuda broj U-1/17 od 14.06.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/17);
Presuda broj U-3/17 od 04.07.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 58/17);
Presuda broj U-19/17 od 25.10.2017. godine, i Presuda broj U-22/17 od 25.10.2017. godine.
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
U ovom ustavnosudskom predmetu postupak za zaštitu prava na lokalnu samoupravu pokrenuo je načelnik Opštine Vogošća aktom broj 02-05-360/17 od 14.02.2017. godine, navodeći da su toj opštini osporenim članom Zakona i prenošenjem odgovornosti u pogledu posebnih uslova rada i odgovornost kao osnov za vrednovanje poslova vođenja, ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra, nametnute dodatne materijalne obaveze na način da je opština dužna to pitanje urediti opštim aktom o platama, i da se zaposlenicima na poslovima matičara u opštinskim organima uprave, u budžetu osigura i isplaćuje uvećanje plata od 10% do 20% od osnovne plate ovih i drugih službenih lica, iako ni u jednoj fazi donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama, ova opština nije konsultovana kako je to propisano čl. 53., 56. i 58. u vezi sa članom 8. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave.
Na navedeni način, prema navodima podnosioca zahtjeva, učinjena je povreda prava na lokalnu samoupravu utvrđenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, kao i prava lokalne samouprave utvrđenih relevantnim odredbama Zakona o principima lokalne samouprave, zbog čega traži da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da se osporenim članom Zakona povrjeđuje pravo Opštine Vogošća na lokalnu samoupravu.
Ustavni sud Federacije je utvrdio da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio Zakon o matičnim knjigama kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama, te da su osporenim članom 72a. propisani posebni uslovi rada i odgovornosti kao osnova za vrednovanje poslova.
Analizom sadržaja navedene odredbe osporenog člana Zakona, Ustavni sud Federacije je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o prijenosu odgovornosti jedinicama lokalne samouprave na način da se propisuje posebni javni interes i posebni uslovi rada i odgovornosti u vezi sa poslovima vođenja, ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra, te da je Federacija Bosne i Hercegovine sa tim u vezi, bila dužna u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja osporenog Zakona koji ih se direktno tiče.
Sa tim u vezi, Ustavni sud Federacije je takođe stanovišta, da se osporenim članom Zakona, za osiguranje obavljanja navedenih poslova, jedinicama lokalne samouprave nameće obaveza uvećanja 10% do 20% osnovne plate zaposlenicima na poslovima matičara u opštinskim i gradskim službama za upravu, kao i obavezu uređenja tog pitanja opštim aktom o platama tih organa, te da je Federacija Bosne i Hercegovine bila dužna istovremeno sa prijenosom odgovornosti jedinicama lokalne samouprave za njihovo vršenje, početi sa istovremenim prijenosom sredstava potrebnih za njihovo obavljanje.
O razlozima donošenja osporenog člana Zakona, na zahtjev Ustavnog suda Federacije, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine kao donosilac Zakona, nije odgovorio a nije ni ovom sudu pružio bilo kakva druga obavještenja.
Prema navodima iz odgovora Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđeno je da je ovaj Savez, saglasno članu 56. Zakona o principima lokalne samouprave, bio konsultovan u postupku donošenja osnovnog Zakona o matičnim knjigama. Međutim, kada je u pitanju Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama, Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine nije bio konsultovan u postupku njegovog donošenja.
Prema navedenom, Ustavni sud Federacije zaključuje da federalne vlasti u postupku donošenja osporenog člana Zakona, nisu konsultovale jedinice lokalne samouprave putem Saveza opština i gradova, na koji način je citirani Zakon donesen uz nepoštivanje člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i protivno odredbi člana 56. u vezi sa članom 10. Zakona o principima lokalne samouprave.
Takođe, Ustavni sud Federacije zaključuje da se osporenim članom Zakona, uz prijenos poslova i nadležnosti kao i odgovornosti jedinica lokalne samouprave za njihovo vršenje ne prenose istovremeno i sredstva za njihovo obavljanje, na koji način je isti takođe, donesen protivno propisima člana 59. u vezi sa članom 58. Zakona o principima lokalne samouprave.
Ocjenjujući da se osporenim članom Zakona povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu jedinica lokalne samouprave, konkretno Opštine Vogošća, Ustavni sud Federacije je pošao od člana VI.2.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojem se u opštini ostvaruje lokalna samouprava, dok je članom VII.3. u vezi sa Amandmanom XVIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opšta pravila međunarodnog prava, čine zakonodavstvo Federacije Bosne i Hercegovine, a da u slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor. Evropskom poveljom koja kao međunarodni ugovor čini dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine, propisana je ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave, prema kojoj, član 2. ove Povelje propisuje da princip lokalne samouprave bit će utvrđen zakonodavstvom zemlje potpisnice i gdje je to moguće-ustavom.
Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine obuhvata koncept lokalne samouprave, djelokrug lokalne samouprave, odgovarajuću organizaciju i izvore sredstava za obavljanje poslova lokalne vlasti, kao i izvore njihovog finansiranja, uključujući i zakonsku zaštitu lokalne samouprave, što je u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, koja je na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, i koja uz druga opšta pravila međunarodnog prava, čini zakonodavstvo Federacije Bosne i Hercegovine.
U ocjeni osnovanosti zahtjeva podnosioca za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, Ustavni sud Federacije je, osim od relevantnih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, pošao i od relevantnih odredbi Zakona o principima lokalne samouprave, prema kojima: lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva (član 2. Zakona); da se lokalna samouprava organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je tijela jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom, zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave (član 3. Zakona); da u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju osiguranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom, ali i donošenje budžeta jedinice lokalne samouprave (član 8. Zakona); da jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svojih nadležnosti, te da će finansijska sredstva lokalne samouprave biti srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom, a da će svaki prijenos novih funkcija biti praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo izvršavanje, te, da je zakonodavac dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu uticati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave (član 34. Zakona).
Za meritorno rješenje ove ustavnopravne stvari, Ustavni sud Federacije je posebno uzeo u obzir odredbe člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave i dužnost federalnih vlasti da u najvećoj mogućoj mjeri konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču, te da se takvo konsultovanje vrši putem Saveza opština i gradova kako je to propisano članom 56. citiranog Zakona, kao i obavezu donosioca zakona da prijenos odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave za njihovo vršenje počinje sa istovremenim prijenosom sredstava potrebnih za njihovo vršenje.
Cijeneći sadržaj osporenog člana Zakona, Ustavni sud Federacije je stanovišta da se u konkretnom slučaju radi o svojevrsnom prijenosu nadležnosti sa Federacije Bosne i Hercegovine na jedinice lokalne samouprave poslova vođenja, ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra, kao i da je prijenos odgovornosti zahtijevao i istovremeni prijenos sredstava potrebnih za njihovo obavljanje.
Sa tim u vezi, Ustavni sud Federacije je utvrdio da u proceduri donošenja osporenog Zakona Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o principima lokalne samouprave, odnosno nije u skladu sa članom 56. citiranog Zakona, ni na koji način konsultovao jedinice lokalne samouprave, niti je sa prijenosom navedenih obaveza jedinici lokalne samouprave, konkretno Opštini Vogošća, istovremeno počeo prijenos sredstava potrebnih za plate matičara i drugih službenih lica, uvećan od 10% do 20% osnovne plate, koji bi trebalo isplatiti iz budžeta ove jedinice lokalne samouprave. Takođe, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je postupio suprotno odredbama člana 59. u vezi sa čl. 8. i 58. citiranog Zakona.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je donio presudu kao u izreci.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Vesna Budimir, predsjednica Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, prof. dr. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.
Broj U-24/17
08. novembra 2017. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Vesna Budimir, s. r.