USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odredaba člana 3. tačka g) i Aneksa II - Tarifa komunalnih taksa Dio G - Tarifa br. 7. Odluke o komunalnim taksama, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave, održanoj dana 13.10.2021. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da član 3. tačka g) i Aneks II - Tarifa komunalnih taksa Dio G - Tarifa br. 7. Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Grada Bihaća", br. 4/19, 6/20 i 7/21), nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Grada Bihaća".
Obrazloženje
1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) koristeći ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podneskom broj 01-01-541-1/2020, od 16.06.2020. godine, podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredaba člana 3. tačka g) i Aneksa II - Tarifa komunalnih taksa Dio G - Tarifa br. 7. Odluke o komunalnim taksama (u daljem tekstu: osporene odredbe Odluke), koju je donijelo Gradsko vijeće Bihać.
2. Stranke u postupku
Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavno-sudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i Gradsko vijeće Bihać, kao donosilac osporenih odredaba Odluke.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da je Presudom Ustavnog suda Federacije broj U-36/16, od 11.07.2017. godine utvrđeno da član 3. stav 1. tačka g) Aneks II - Tarifa komunalnih taksi, Dio G - Tarifa broj 7. Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 14/15) nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 2/16) izmijenjene su neustavne odredbe navedene Odluke od 01.11.2015. godine. Obzirom da se Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama na identičan način uređivalo pitanje obaveza plaćanja komunalne takse za pružanje usluga mobilne telefonije i internet usluga, odnosno plaćanje istih na bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnike, antene i stubove kako je to bilo uređeno Odlukom čije su odredbe proglašene neustavnima, to je podnosilac zahtjeva dana 04.07.2018. godine podnio Ustavnom sudu Federacije zahtjev za ocjenu ustavnosti iste. Rješenjem Ustavnog suda Federacije broj U-18/18, od 12.11.2019. godine, obustavljen je postupak po zahtjevu podnosioca zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti čl. 1., 2., 3., 4., 5. i 6. tač. j) i k) Aneks II - Tarifa komunalnih taksi, dio J i K - Tarifa br. 10. i 11. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama Grada Bihaća, jer je navedena Odluka prestala da važi. Naime, Odlukom o komunalnim taksama koju je usvojilo Gradsko vijeće Bihać na sjednici održanoj dana 23.04.2019. godine u članu 24. je utvrđeno da prestaje važiti osporavana Odluka o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Grada Bihaća", br. 14/15, 2/16 i 13/17), te je Ustavni sud Federacije zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za vođenje ustavno-sudskog postupka, isti obustavio.
Međutim, osporenim odredbama Odluke se ponovo na identičan način uređuje pitanje obaveza plaćanja komunalne takse za pružanje usluga mobilne telefonije i internet usluga, odnosno plaćanje istih na bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnike, antene i stubove, kako je to bilo uređeno ranijom Odlukom o komunalnim taksama, koja je prestala da važi. Zaključuje da je Gradsko vijeće Bihać dana 23.04.2019. godine usvojilo Odluku o komunalnim taksama kojom Odlukom uopšte nije promijenjen karakter predmetne odredbe te je de facto usvojena identična odredba samo je u dijelu tarife napravljena distinkcija naknade u odnosu na zone. Smatra, da navedena Odluka u dijelu koji se odnosi na plaćanje mobilne telefonije i internet usluga, odnosno plaćanje istih na bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnike, antene i stubove nije u skladu sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je jasno propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom.
Mišljenja je da iz karaktera osporenih odredaba Odluke proizilazi da iste direktno obavezuju samo društva koja se bave određenom vrstom djelatnosti pružanja telekomunikacionih usluga pa između ostalih i "BH Telecom" d.d. Sarajevo, kao društvo koje je u većinskom (90%) vlasništvu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. "BH Telecom" d.d. Sarajevo je društvo čija je osnovna djelatnost pružanje telekomunikacionih usluga, te su bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnici, antene i stubovi sredstva jedinstvene infrastrukture telekomunikacionog sistema koji se ni na koji način ne može drugačije tretirati od ostalih dijelova jedinstvene mreže. Dakle, nema osnova da se naplaćuju posebne takse na iste. Naplaćivanje posebnih taksi na dio osnovne infrastrukture "BH Telecom" d.d. Sarajevo bilo bi isto što i naplaćivanje takse na trafo stanice društvu koje se bavi uslugom isporuke električne energije. Na ovaj način jednako se tretira pružanje telekomunikacionih usluga, kao usluga od javnog interesa i druge zabavne djelatnosti, što je prema mišljenju podnosioca zahtjeva, apsolutno nedopustivo. Nadalje ističe, da je predmetnom Odlukom kao kriterij za utvrđivanje takse uzeta djelatnost koju pravno ili fizičko lice obavlja, što svakako prema njegovom mišljenju nije u skladu sa odredbama člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ovakav stav zauzeo je i Ustavni sud Federacije u svojim presudama br. U-31/07 od 27.05.2009. godine, U-5/09 od 13.10.2009. godine, U-12/11 od 04.10.2011. godine, U-36/12 od 26.02.2013. godine i U-32/15 od 18.05.2016. godine, gdje je jasno utvrđeno da je u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisivati vrstu djelatnosti kao relevantan kriterij za propisivanje takse, nego su realni i relevantni drugi kriteriji kao što su područja opštine, odnosno grada gdje se djelatnost obavlja. Dakle, slijedeći praksu Ustavnog suda Federacije, smatra nespornim da je propisivanje osporenih odredbi Odluke diskriminatorno.
Kada su u pitanju razlozi za uvođenje predmetnih komunalnih taksi (razvoj sporta, kulture, umjetnosti, obrazovanja i sl.) ističe da je "BH Telecom" d.d. Sarajevo društvo koje je u većinskom vlasništvu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, da je privredno društvo od državnog interesa, te da je društveno odgovorna kompanija koja podržava sport, kulturu, socijalnu i humanitarnu djelatnost na području Bosne i Hercegovine, tako da svake godine izdvaja preko stotinu hiljada konvertibilnih maraka na području Unsko - sanskog kantona. Također, "BH Telecom" d.d. Sarajevo izdvaja milionska sredstva u budžet Federacije Bosne i Hercegovine putem plaćanja za rad Regulatornoj agenciji za komunikacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: RAK), cca 10.500.000,00 KM na godišnjem nivou, koja se raspoređuje po svim nivoima vlasti, te smatra da i sa tog aspekta nije opravdano nametati dodatne obaveze u vidu komunalnih taksi, naročito što bi to podrazumijevalo duplo plaćanje istih obaveza.
Nadalje ukazuje, na okolnost da iz obima GSM dozvole koju daje RAK, proizilazi da je operater odnosno korisnik GSM dozvole dužan razviti svoju GSM uslugu za 80% populacije Bosne i Hercegovine i 80% dužine pojedinačnih saobraćajnica. Dakle RAK nameće obavezu pokrivenosti teritorije, a sa druge strane Gradsko vijeće Bihać nameće obavezu plaćanja taksi na jedina sredstva za pokrivanje prostora GSM signalom (bazne stanice, mikrobazne stanice, stubovi i antene). Ističe da se ogromna finansijska sredstva izdvajaju za plaćanje ovako utvrđenih komunalnih taksi što dovodi u pitanje isplativost infrastrukture za pružanje mobilnih usluga na teritoriji Unsko-sanskog kantona obzirom da su troškovi veći od prihoda koji se ostvaruju. U tom slučaju bi i dalji tehnološki napredak u pogledu mobilne telefonije bio značajno ugrožen, te bi čak moglo doći do pada kvaliteta usluga zbog eventualne redukcije broja baznih stanica.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno podnosilac zahtjeva smatra da osporene odredbe Odluke nisu u skladu sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer se pravna lica koja se bave djelatnošću mobilne telefonije stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na druga pravna i fizička lica koja posluju na teritoriji Grada Bihaća, te s tim u vezi predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporene odredbe Odluke nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je dana 19.06.2020. godine, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao Gradsko vijeće Bihać, da kao druga strana u postupku, dostavi odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti.
Gradsko vijeće Bihać je dana 20.07.2020. godine ovom sudu, dostavilo odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti podneskom broj GV-11-77 od 15.07.2020. godine. U svom odgovoru navode, da je pravni osnov za donošenje Odluke o komunalnim taksama sadržan u relevantnim odredbama Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 i 94/15), Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09), Zakona o lokalnoj samoupravi Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 8/11) i Statuta Grada Bihaća ("Službeni glasnik Grada Bihaća", br. 13/15 i 13/18).
Imajući u vidu navedene materijalne propise smatraju da osporena odredba člana 3. tačka g) Odluke o komunalnim taksama kojom je propisano da se komunalna taksa plaća za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije, nije i ne može biti suprotna odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer se istom propisuju kriteriji za utvrđivanje obaveze plaćanja komunalne takse koje Grad Bihać ima pravo naplaćivati. Kada je u pitanju osporena odredba Aneksa II - Tarifa komunalnih taksa Dio G - Tarifa br. 7. Odluke o komunalnim taksama, ističu da je Grad Bihać u cijelosti postupio po Presudi Ustavnog suda Federacije, broj U-36/16, od 11.07.2017. godine, u pogledu relevantnih kriterija za utvrđivanje visine komunalne takse, obzirom da su ovom Odlukom vrsta i složenost telekomunikacionih uređaja bili utvrđeni kao jedini kriterij za razrez komunalne takse. Naime, postupajući u skladu sa uputama iz navedene odluke Ustavnog suda Federacije, Gradsko vijeće Bihać je na svojoj sjednici održanoj dana 27.10.2017. godine donijelo Odluku o izmjenama Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 13/17), kojom su kao objektivni kriterij za razrez i plaćanje komunalne takse, utvrđene zone (područja) Grada Bihaća u kojima se koriste predmeti, prostori ili pružaju usluge, a ista se plaća na godišnjem nivou po komadu.
Ističu da kriterij za utvrđivanje visine komunalne takse na području Grada Bihaća nije vrsta djelatnosti koju obavlja pravno ili fizičko lice, već se komunalna taksa za korištenje određene vrste uređaja i opreme obračunava prema zoni, odnosno području grada u kojoj se uređaji ili oprema izgrađeni/postavljeni i u kojoj se koriste, što je objektivni i relevantan kriterij, čime je u cijelosti postupljeno prema navedenoj Presudi Ustavnog suda Federacije, jer je izbjegnuta eventualna proizvoljnost u smislu da su vrsta i složenost telekomunikacionih uređaja jedini kriterij za razrez komunalne takse. U prilog navedenom dostavljaju i pravosnažna i izvršna rješenja nadležne Službe o utvrđivanju obaveze plaćanja komunalne takse za korištenje uređaja i opreme za pružanje usluga mobilne telefonije za društva "BH Telecom" d.d. Sarajevo, Telekomunikacije RS a.d. Banja Luka i dr. Zaključuju, da iz navedenih rješenja prozilazi da se u pogledu razreza komunalne takse prema svim obaveznicima plaćanja komunalne takse primjenjuje isti objektivni i relevantan kriterij, a to je zona odnosno područje Grada Bihaća u kojoj se uređaji ili oprema nalaze. Smatraju da su primjenom Odluke o komunalnim taksama, sva pravna lica koja pružaju usluge mobilne telefonije na području Grada Bihaća izjednačena pred zakonom. Također, navode da je paušalan i netačan navod podnosioca zahtjeva, da se primjenom Odluke o komunalnim taksama pravna lica koja se bave djelatnošću mobilne telefonije stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na druga pravna ili fizička lica koja posluju na području Grada Bihaća. Naime predmetnom Odlukom propisane su vrste komunalnih taksi koje Grad Bihać naplaćuje i to: za istaknutu firmu, isticanje reklama, privremeno zauzimanje javnih površina, prodaju roba ili pružanje usluga izvan poslovnih prostorija, priređivanje zabavnih igara, organizovanje i držanje žive muzike u ugostiteljskim objektima, korištenje elektroenergetskih objekata kojima se vrši prijenos električne energije, korištenje podzemnih i nadzemnih instalacija i korištenje uređaja za pružanje usluga kablovske televizije i bežičnog interneta. Dakle, veliki je broj pravnih i fizičkih lica na području Grada koji su obaveznici komunalne takse po nekom od naprijed navedenih osnova.
Na osnovu svega iznesenog, predlažu da Ustavni sud Federacije zahtjev za ocjenu ustavnosti odbije kao neosnovan.
5. Konsultativni sastanak vezan za odlučenje o prethodnom pitanju i preciziranju stava Ustavnog suda Federacije
Dana 13.10.2021. godine Ustavni sud Federacije održao je konsultativni sastanak sa ciljem da se preispita, a potom eventualno i precizira odnosno koriguje stanovište tog suda u pogledu sve učestalijeg propisivanja opštinskih komunalnih taksi na korištenje uređaja, opreme i instalacija koje služe za snabdijevanje energijom, te pružanje telekomunikacionih usluga kao što su PTT usluge, fiksna i mobilna telefonija, pristup internetu, kablovska televizija i tome slično.
U raspravi je konstatovano, da nametanje ovakvih naknada, koje se u pravilu naplaćaju po komadu uređaja i opreme ili dužini podzemnih i nadzemnih instalacija i to periodično (godišnje), gubi karakter takse, kao jednokratne naknade koju obaveznik plaća na ime neke usluge od strane državnog organa i poprima karakter parafiskalnog nameta kojim se periodično zahvata u imovinu odnosno dohodak obaveznika i to po stopi koja se utvrđuje proizvoljno, na bazi anticipiranog dohotka koji ostvaruju privredni subjekti koji obavljaju djelatnost u pomenutim oblastima. Uz to su predmet ovakvog oporezivanja pod nominacijom takse sredstva za rad privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost od izuzetnog javnog interesa.
Stoga je Ustavni sud Federacije zauzeo stanovište da sredstva za rad privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost od javnog interesa čije je obavljanje regulisano državnim zakonom i/ili zakonima Federacije Bosne i Hercegovine ne mogu biti dodatno oporezovana kantonalnim zakonima, odnosno ne mogu se od strane jedinice lokalne samouprave propisivati porezi, komunalne takse i druge naknade ukoliko za to ne postoji ovlaštenje u zakonu Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine.
6. Relevantno pravo
A. Ustav Bosne i Hercegovine
Član I
Bosna i Hercegovina
- 4.Kretanje roba, usluga, kapitala i lica
Postoji sloboda kretanja širom Bosne Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja, lica, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Nijedan entitet neće provoditi bilo kakvu kontrolu na granici između entiteta.
B. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II. A 2. (1) c)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- c)jednakost pred zakonom;
Član III. 1. tač. b) i c)
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- b)utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom niovu,
- c)donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,
Član IV.C.3.10.(2) d)
(2) Ustavni sud:
- d)na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.
Član VI.A.(5) d)
Gradsko vijeće:
- d)donosi propise u izvršavanju prenesenih ovlaštenja i vrši druga ovlaštenja utvrđena statutom.
C. Zakon o komunikacijama
("Službeni glasnik BiH", br. 33/02, 31/03, 75/06, 32/10 i 98/12)
I - UVOD I OPŠTE ODREDBE
Član 1. st. 1. i 2.
Predmet Zakona
Ovim se zakonom reguliše oblast komunikacija u Bosni i Hercegovini te uspostavljanje i rad Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, koji predviđa uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih sredstava.
Komunikacije uključuju telekomunikacije, radio, emitovanje (uključujući kablovsku televiziju), i usluge i sredstva koja su s tim u vezi.
Član 3. stav 1., stav 3. tačka a) i stav 4. tačka e)
Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine u oblasti komunikacija
- 1.U cilju provođenja ustavnih odredbi u oblasti komunikacija, Vijeće ministara je nadležno za kreiranje politike, a Agencija je nadležna za regulisanje oblasti komunikacija.
- 3.Agencija je nadležna za:
- a)regulisanje emiterskih i javnih telekomunikacionih mreža i usluga, uključujući izdavanje dozvola, utvrđivanje cijena, međupovezivanje i definisanje osnovnih uslova za osiguranje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih sredstava; i
- a)
- 4.Vijeće ministara i Agencija, u skladu sa pojedinačnim nadležnostima definisanim ovim zakonom, preduzimaju sve razumne mjere za ostvarenje sljedećih ciljeva:
- e)osiguranje efikasnog korištenja i efikasnog upravljanja resursima radiofrekvencija i brojeva u skladu s propisima iz oblasti radiokomunikacija i drugim preporukama Međunarodne unije za telekomunikacije, i s drugim međunarodnim sporazumima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina.
- e)
Član 4. stav 2. tačka d)
Regulatorni principi emitovanja i telekomunikacija
- 2.Regulatorni principi telekomunikacija obuhvataju:
- d)nivo kvaliteta u pružanju telekomunikacionih usluga i telekomunikacione opreme će, što je prije moguće, biti kompatibilan sa opšteprihvaćenim standardima u Evropskoj uniji;
- d)
Član 7. stav 1.
Pružanje telekomunikacionih usluga
- 1.Za pružanje telekomunikacionih usluga putem mobilnih i fiksnih mreža potrebna je dozvola u skladu sa odredbama ovoga zakona.
Član 10. stav 1.
Izdavanje dozvola
- 1.Zahtjev za izdavanje dozvole upućuje se Agenciji. Agencija izdaje dozvolu u roku od dva mjeseca. U slučajevima u kojima treba primijeniti postupak utvrđivanja konkurentnosti i selektivnosti na osnovu poređenja, Agencija može produžiti razdoblje potrebno za procjenu zahtjeva do četiri mjeseca kako bi osigurala da se postupak obavi na pravičan, razuman, otvoren, nediskriminatoran i transparentan način za sve zainteresovane strane.
Član 34.
Osnovni zahtjevi
- 1.Radio i telekomunikaciona terminalna oprema mora ispunjavati sljedeće osnovne zahtjeve:
- a)zahtjeve o zaštiti zdravlja i sigurnosti korisnika i bilo kojih drugih lica; i
- b)zahtjeve koji se tiču elektromagnetne kompatibilnosti.
- a)
- 2.Radiooprema ugrađuje se na takav način da efikasno koristi radiofrekvencijski spektar za zemaljske, svemirske i orbitalne radiokomunikacije i izbjegava štetne uticaje.
- 3.Smatraće se da je svaki uređaj koji ispunjava usklađene norme Evropske unije u skladu sa st. 1. i 2. ovoga člana.
Član 37. tač. b) i c)
Dužnosti Agencije
- 1.Shodno odredbama ovog zakona, dužnosti Agencije su:
- b)izdavanje dozvola emiterima i operaterima telekomunikacija u skladu sa odredbama ovoga zakona i praćenje poštivanja uslova izdatih dozvola;
- c)planiranje, upravljanje, namjena i dodjela frekvencijskog spektra, praćenje njegovog korištenja, kao i održavanje i objavljivanje plana korištenja frekvencijskog spektra za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine;
- b)
D. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 i 94/15)
Član 13. stav 1. tačka c)
Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima
Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:
- c)naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;
E. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 37. tačka a) alineja 1. i 2.
Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:
- a)vlastiti prihodi:
- -porezi za koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom,
- -lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom,
- -
F. Pravilo 89/2018 o naknadama za dozvole Regulatorne agencije za komunikacije ("Službeni glasnik BiH", br. 92/18 i 50/19)
F. Pravilo 89/2018 o naknadama za dozvole Regulatorne agencije za komunikacije ("Službeni glasnik BiH", br. 92/18 i 50/19)
DIO PRVI - UVODNE NAPOMENE
Član 1.Predmet pravila
Ovim Pravilom propisuje se obaveza plaćanja, način obračuna, iznos naknada i način plaćanja naknada za dozvole u telekomunikacijama, radiokomunikacijama i emitovanju u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: naknada za dozvole), koje izdaje Regulatorna agencija za komunikacije (u daljem tekstu: Agencija) i određuju se izuzeci od plaćanja ovih naknada, kao i postupanje Agencije u slučaju neplaćanja istih
Član 2.Obaveznici plaćanja naknade
Svi korisnici dozvola u telekomunikacijama, radiokomunikacijama i emitovanju u Bosni i Hercegovini dužni su plaćati naknade za dozvole, sa izuzetkom određenih korisnika koji su oslobođeni plaćanja naknada za dozvole, u skladu sa odredbama ovog Pravila.
DIO DRUGI - ZAJEDNIČKE ODREDBE
GLAVA I - OBAVEZE PLAĆANJA I VRSTE NAKNADA ZA DOZVOLE
Član 7.Vrste naknada
Naknade za dozvole su:
- a)naknada za administrativno-tehničku obradu zahtjeva za izdavanje dozvole ili izmjenu dozvole;
- b)godišnja naknada za dozvolu.
DIO TREĆI - POSEBNE ODREDBE
GLAVA I - NAČIN OBRAČUNA I IZNOSI GODIŠNJIH NAKNADA ZA DOZVOLE U TELEKOMUNIKACIJAMA, RADIOKOMUNIKACIJAMA I EMITOVANJU
Član 16.Obračun godišnjih naknada za dozvole u telekomunikacijama
(1) Naknada za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija: mobilne telekomunikacione mreže, javne fiksne telekomunikacione mreže, pristup internetu, upravljanje multipleksom, distribucija audiovizuelnih medijskih usluga, distribucija medijskih usluga radija i ostalih usluga iz djelatnosti telekomunikacija, obračunava se po stopi do najviše 1,50% od ukupnog prihoda korisnika dozvole ostvarenog po osnovu obavljanja djelatnosti telekomunikacija u prethodnoj fiskalnoj godini.
(2) Visina stope prema kojoj će se vršiti obračun godišnje naknade za dozvolu utvrđuje se posebnom odlukom koju donosi Vijeće Agencije na osnovu finansijskog plana Agencije za narednu godinu, u roku od 30 dana od dana usvajanja finansijskog plana za narednu godinu.
Član 17. stav (1)
(Utvrđivanje iznosa godišnje naknade za dozvole u telekomunikacijama)
(1) Iznos godišnje naknade za dozvolu u telekomunikacijama Agencija utvrđuje posebnim rješenjem nakon isteka kalendarske godine, a na osnovu Izvještaja o ukupnom godišnjem prihodu korisnika dozvole.
Član 18.Minimalan iznos naknade za dozvole u telekomunikacijama
Iznos godišnje naknade za dozvolu u telekomunikacijama ne može biti niži od 1.000,00 KM, nezavisno o odredbama članova 16. i 17. ovog Pravila.
Član 19.Plaćanje naknade za dozvolu u telekomunikacijama
(1) Godišnja naknada za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija plaća se na osnovu obračuna izvršenog u skladu sa članom 16. ovog Pravila. Agencija korisniku dozvole izdaje rješenje kojim se obračunava iznos naknade u dva jednaka dijela sa rokom plaćanja prvog dijela na dan 30.4. i drugog dijela sa rokom plaćanja na dan 30.9. tekuće godine.
(2) Do konačnog utvrđivanja i obračuna visine godišnje naknade iz stava (1) ovoga člana, korisnik dozvole plaća godišnju naknadu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija akontativno u visini koja odgovara četvrtini godišnje naknade za dozvolu utvrđenu za prethodnu godinu.
(3) Uplata akontacije godišnje naknade za dozvolu vrši se na osnovu rješenja Agencije kojim se utvrđuje visina akontacije za korištenje dozvole sa rokom plaćanja do 31.1. tekuće godine.
(4) Izuzetno, godišnja naknada za dozvolu za korištenje brojeva i/ili kodova se obračunava u skladu sa članom 21. ovog Pravila, a plaća se u skladu sa članom 15. ovog Pravila.
G. Odluka o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini
("Službeni glasnik BiH", br. 15/14 i 80/20)
Član 1.Predmet Odluke
Ovom Odlukom utvrđuje se obaveza plaćanja, način obračuna i iznos naknade za korištenje radiofrekventnog spektra.
Član 8. stav 1.
(Kopneni mobilni sistemi)
(1) Naknada za korištenje radiofrekventnog spektra u kopnenoj mobilnoj službi (PMR, PAMR, telemetrija, telekomanda i sl.) zavisno od dodijeljenih radiofrekventnih kanala i broja opština na kojima se realizira radiokomunikacioni servis upotrebom tih radiofrekventnih kanala se utvrđuje na godišnjem nivou koji je dat u Tabeli 4.
H. Odluka o komunalnim taksama
("Službeni glasnik Grada Bihaća", br. 4/19 i 7/21)
Član 3. tačka g) - osporena odredba
(Vrste komunalnih taksa)
Komunalne takse (u daljem tekstu: takse) plaćaju se za:
- g)korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije
ANEKS II - TARIFA KOMUNALNIH TAKSA - osporena odredba
DIO G - TARIFA br. 7. (korištenje uređaja i opreme za pružanje usluga mobilne telefonije)
|
Vrsta uređaja/opreme |
Nulta zona |
I zona |
II zona |
III zona |
|
Bazna stanica mobilne telefonije (KM/po komadu/godišnje) |
10.000,00 |
9.500,00 |
9.000,00 |
8.800,00 |
|
Mikrobazne stanice mobilne telefonije (KM/po komadu/godišnje) |
5.000,00 |
4.500,00 |
4.000,00 |
3.800,00 |
|
Predajnici (pasivni repetitori) (KM/po komadu/godišnje) |
2.500,00 |
2.000,00 |
1.500,00 |
1.300,00 |
|
Antene i stubovi (KM/po komadu/godišnje) |
2.500,00 |
2.000,00 |
1.500,00 |
1.300,00 |
7. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presude Ustavnog suda Federacije, br. U-36/16 od 11.07.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 57/17); U-4/17 od 12.09.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 91/17); U-22/19 od 24.09.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 78/20) i dr.
8. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon analize navoda iz zahtjeva i odgovora na zahtjev, osporenih odredaba Odluke i sa time povezanih odredbi koje se odnose na definicije pojmova i pripadajući tarifni broj, vezano za relevantne pravne propise, te vodeći računa o isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti vođenja ekonomske politike i o ustavnom principu jednakosti pred zakonom, te uzimajući u obzir odluke i pravila donesena od strane RAK kao i druge dostupne činjenice i dokaze, utvrđuje se stanje stvari kako slijedi:
Podnosilac zahtjeva je u skladu sa člankom IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, lice ovlašteno za podnošenje ovog zahtjeva za ocjenu ustavnosti.
Gradsko vijeće Bihać je na 33. sjednici održanoj dana 23.04.2019. godine donijelo Odluku o komunalnim taksama koja propisuje vrstu, visinu (tarifu) i način plaćanja komunalnih taksa na području Grada Bihaća. Kada je u pitanju komunalna taksa utvrđeno je da se ista plaća za korištenje uređaja i opreme za pružanje usluga mobilne telefonije (bazne stanice mobilne telefonije, mikrobazne stanice mobilne telefonije, predajnici (pasivni repetitori), antene i stubovi), i to po komadu na godišnjem nivou, odnosno montiranom broju uređaja i opreme za pružanje usluga mobilne telefonije u različitima zonama (nulta zona, I zona, II zona i III zona) u fiksnim iznosima u rasponu od 1.300,00 KM do 10.000,00 KM.
Podnosilac zahtjeva ukazuje na činjenicu da mobilni operateri moraju udovoljiti zadatom standardu kvaliteta svoje usluge. Tako iz obima GSM dozvole koju daje RAK, za korisnika dozvole, dakle mobilnog operatera, proističe dužnost da razvije uslugu za 80% populacije Bosne i Hercegovine i 80% dužine pojedinačnih saobraćajnica. Dakle, s jedne strane RAK nameće obavezu visokog procenta pokrivenosti teritorije GSM signalom, a s druge strane donosilac osporenog akta nameće obavezu plaćanja takse na pojedinačna sredstva (postrojenja odnosno uređaje) kojima se ta pokrivenost ostvaruje (bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnici - pasivni repetitori, stubovi i antene).
U skladu sa Pravilom 89/2018 RAK propisana je obaveza plaćanja, način obračuna, iznos naknada i način plaćanja naknada za dozvole u telekomunikacijama, radiokomunikacijama i emitovanju u Bosni i Hercegovini. Vrste naknada za dozvole su: za administrativno-tehničku obradu zahtjeva za izdavanje dozvole ili izmjenu dozvole i godišnja naknada za dozvolu. Obračun godišnjih naknada za dozvole u telekomunikacijama obračunava se po stopi do najviše 1,50% od ukupnog prihoda korisnika dozvole ostvarenog po osnovu obavljanja djelatnosti telekomunikacija u prethodnoj fiskalnoj godini. Iznos godišnje naknade za dozvolu u telekomunikacijama RAK utvrđuje posebnim rješenjem nakon isteka kalendarske godine, a na osnovu Izvještaja o ukupnom godišnjem prihodu korisnika dozvole. Uz to postoji i obaveza plaćanja naknade za korištenje radiofrekventnog spektra u kopnenoj mobilnoj službi, prema Odluci o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini. RAK je utvrdio ove naknade jedinstveno za sve telekom operatere u Bosni i Hercegovini. Prema Zakonu o komunikacijama, regulatorni principi odnose se na cijene telekomunikacionih usluga koje treba da su transparentne i nediskriminatorne, dok standardi kvaliteta telekomunikacionih usluga i kontrola njihovog poštivanja podliježu pravilima koje donosi RAK.
Obaveza plaćanja komunalne takse propisana osporenim odredbama Odluke odnosi se između ostalih i na društvo "BH Telecom" d.d. Sarajevo, koje obavlja djelatnost od javnog interesa, čije vršenje uz to iziskuje korištenje složene tehničke infrastrukturne opreme na odgovarajući način razmještene u prostoru, te korištenje segmenta radiofrekventnog spektra u mikrotalasnom području, pa je u tom pogledu podložno tehničkim, ali i pravnim standardima, te obavezi plaćanja posebnih naknada utvrđenih propisima na nivou Bosne i Hercegovine. Stoga se pitanje o kojem se ovdje odlučuje, mora staviti u širi pravni kontekst.
Na plaćanje komunalne takse po osnovu osporenih odredaba Odluke, obavezuje se, po osnovu djelatnosti koju obavlja, pomenuto društvo koje djelatnost vrši u skladu sa Zakonom o komunikacijama, a odobrenje za rad je dobilo od RAK. Za instaliranje neophodne tehničke opreme je na osnovu planske dokumentacije izdato odobrenje za građenje, kako bi se omogućio osnovni tehnološki proces koji podrazumijeva ovakva djelatnost za koju je izdata dozvola uz prethodno pribavljene potrebne saglasnosti. Uz to je važenje tih odobrenja i saglasnosti i rezolutivno uslovljeno održavanjem zadatog standarda kvaliteta u pružanju telekomunikacionih usluga, a pomenuto društvo je dobilo dozvolu od RAK za pružanje univerzalnih telekomunikacionih usluga na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, uz poštovanje principa objektivnosti, transparentnosti, nediskriminacije i proporcionalnosti.
Da bi se zahtjev u cjelini riješio, potrebno je i razmotriti ustavnost osporenih odredaba Odluke koje propisuju obavezu plaćanja komunalnih taksi na godišnjem nivou po komadu opreme i uređaja, bez bilo kakvog navođenja kriterija na osnovu kojih su ti iznosi određeni, osim zona, na što jasno ukazuje i odgovor donosioca osporene Odluke. Ustavni sud Federacije podsjeća da je donio Presudu broj U-36/16 od 11.07.2017. godine, koja se odnosila na Odluku o komunalnim taksama koja se primjenjuje na području Grada Bihaća, kojom je utvrđeno da član 3. stav 1. tačka g) Aneks II - Tarifa komunalnih taksi, Dio G - Tarifa broj 7. Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 14/15) nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Evidentno je da su i dalje nakon donošenja navedene Presude u odnosu na Gradsko vijeće Bihać, kriteriji za propisivanje komunalne takse za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije suštinski ostali identični. Vrsta djelatnosti, prema utvrđenoj sudskoj praksi ovoga suda, ne može biti kriterij za propisivanje komunalne takse, jer je korištenje tog kriterija protivno ustavnoj garanciji jednakosti pred zakonom koja je propisana u članu II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U slučaju kada se radi o isticanju firme, tako i onda kada se radi o korištenju uređaja i opreme koja služi za vršenje registrovane djelatnosti, jer se i u jednom i u drugom slučaju radi o proizvoljnom propisivanju godišnjih naknada po vrsti djelatnosti, odnosno po pretpostavljenoj profitabilnosti različitih privrednih subjekata. Pravna lica koja se bave pružanjem telekomunikacionih usluga, u odnosu na ostvareni profit oporezuju se posebnim federalnim propisima, a, kako je ranije istaknuto, obaveznici su i plaćanja naknada za korištenje dozvola za obavljanje djelatnosti telekomunikacija, prema Pravilu 89/2018 RAK, te naknada za korištenje radiofrekventnog spektra, prema Odluci o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini.
Ustavni sud Federacije posebno ističe da je komunalna taksa koja je propisana osporenim odredbama Odluke, zapravo godišnja naknada za korištenje uređaja i opreme koji služe za obavljanje registrovane djelatnosti čija je visina određena prema "komadu". Kao takva ona gubi karakter komunalne takse kao "naknade koju pravni subjekti plaćaju državnim organima za pružanje neke usluge" i poprima karakter parafiskalnog nameta, koji je uz to usmjeren samo na privredna društva koja vrše tačno određenu djelatnost, u ovom slučaju "pružanje usluga mobilne telefonije". U skladu sa odredbama Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, donosilac osporenog akta je nadležan da donese propis kojim se uređuje režim naplaćivanja taksi na području Grada Bihaća. Međutim, to im ne daje za pravo da postupaju na način da propisuje takse bez ikakvih ograničenja, posebno u situacijama kada su posebnim zakonima i propisima, propisane naknade, kao što je to slučaj kod mobilnih operatera i kada se radi o kompanijama koje su od posebnog društvenog interesa. Stoga, u tom segmentu Ustavni sud Federacije je utvrdio stav bliže naveden u tački 5. ovog obrazloženja. Tome u prilogu ide i odredba člana 37. tačka a) alineja 1. i 2. Zakona o principima lokalne samouprave u kojem je propisano da jedinicama lokalne samouprave pripadaju vlastiti prihodi i to porezi za koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom i lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom. Dakle, propisivanje vrste i visine komunalne takse od strane jedinica lokalne samouprave, mora biti u skladu sa zakonom koji je donesen na državnom ili federalnom nivou. Zakonom je potrebno utvrditi parametre za utvrđivanje iznosa komunalne takse i ovlastiti jedinice lokalne samouprave da na osnovu tih parametara utvrđuju visinu komunalne takse, odnosno uvedu porez ili drugu naknadu na nivou jedne jedinice lokalne samouprave. U svakom slučaju to ne bi smio biti porez, taksa ili naknada za korištenje sredstava za rad i to posebno onih sredstava za rad koji građanima obezbjeđuju elementarne uslove za civilizovan život. Upravo je to slučaj kada su u pitanju privredni subjekti koji obavljaju djelatnost od izuzetnog javnog interesa i značaja bez kojih normalan život ne može funkcionisati, a to su djelatnosti iz oblasti snabdijevanja energijom (struja, plin, voda, grijanje i sl.), telekomunikacije, kablovska televizija i bežični internet, te PTT usluge, sa podzemnim i nadzemnim instalacijama iz ovih oblasti.
Upravo slijedom naprijed izloženog, u ovom segmentu, jedinice lokalne samouprave morale bi da povedu računa o navedenom i da uspostave sistem naplate takse koji neće biti proizvoljan i bez ikakvih ograničenja, niti će se pretvoriti u "parafiskalni" porezni namet, nego će voditi računa prvenstveno o jednakosti svih koju obavljaju određenu djelatnost pred zakonom.
Na osnovu svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.
Broj U-17/20
13. oktobra 2021. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Kata Senjak, s. r.