Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Opštinskog načelnika Opštine Ključ za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa članom 72a. Zakona o matičnim knjigama, na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 28.01.2020. godine, donio je sljedeću

PRESUDU

Utvrđuje se da je članom 72a. Zakona o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 37/12 i 80/14), povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Ključ.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Opštine Ključ".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Opštinski načelnik Opštine Ključ (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj 02-49-1962/19 od 04.11.2019. godine, podnio je zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Opštine Ključ, koji je zaprimljen u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 06.11.2019. godine. U zahtjevu je navedeno da je odredbama člana 72a. Zakona o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 37/12 i 80/14, u daljem tekstu: Osporena odredba) ovoj Opštini povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu čl. 53., 56. i 58. u vezi sa članom 8. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), kao i prava utvrđena Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi (u daljem tekstu: Evropska povelja), Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Statutom Opštine Ključ.

Zahtjev je podnesen na osnovu ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Opštinski načelnik Opštine Ključ kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac Zakona o matičnim knjigama čija odredba je osporena.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva obrazlažući svoj zahtjev u uvodnom dijelu interpretira Osporenu odredbu, navodeći da ista propisuje da poslovi vođenja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnih registara predstavljaju izuzetno važan i poseban javni interes, kao i lični interes građana, te da se radi o osnovnim i najvažnijim evidencijama o ličnim stanjima građana u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji se moraju obavljati uz stalan pojačan stepen psihičkog i fizičkog napora i odgovornosti matičara i drugih službenih lica u obavljanju tih poslova koji moraju biti tačni i ažurni. Nadalje, osporavanom zakonskom odredbom je propisano da se stoga sredstva za plate stiču pod istim uslovima koji važe za državne službenike i namještenike u opštinskim i gradskim službama za upravu, odnosno za nivo kantona i Federacije prema kantonalnim i federalnim organima uprave, uvećan za 10% do 20% osnovne plate i da su za provođenje ove odredbe nadležni rukovodioci iz stava 1. navedenog člana koji su dužni to pitanje urediti u opštem aktu o platama tih organa. Donošenjem osporene odredbe, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je povrijedio Evropsku povelju i Zakon o principima lokalne samouprave na način što su na jedinicu lokalne samouprave prenijeli nadležnosti i obaveze, a da istovremeno za to isto nisu na jedinice lokalne samouprave prenijeli potrebna sredstva za obezbjeđenje izvršavanja prenesenih nadležnosti, te u postupku donošenja zakona nisu na zakonit način konsultovali jedinice lokalne samouprave.

Nadalje, ističe da je navedeno uvećanje propisano bez prethodne konsultacije sa Opštinom Ključ, koja je obavezna prema odredbama Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da je došlo do stvaranja disbalansa u platama namještenika i državnih službenika koji djeluje veoma destimulativno na poslove koje obavljaju drugi zaposleni u organu uprave. Istovremeno ukazuje da ovakvo zakonsko rješenje stvara obavezu Opštini Ključ da izvrši isplatu uvećane plate nezavisno od svojih mogućnosti, a na štetu ostalih zaposlenika koji primaju platu iz istog budžeta.

Konačno, predlaže da ovaj sud donese presudu kojom će utvrditi da je donosilac, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, povrijedio pravo Opštine Ključ na lokalnu samoupravu, bez saglasnosti donio zakon koji se tiče imovine te opštine, te da se utvrdi presudom da se osporeni član zakona ne primjenjuje na Opštinu Ključ.

4. Odgovor na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je aktom broj U-45/19 od 13.11.2019. godine od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zatražio da dostave odgovore na zahtjev u roku od 30 dana od dana prijema akta.

Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostavili odgovor na zahtjev podnosioca.

5. Prethodni postupak

Ovaj sud je, imajući u vidu razvijenu ustavno-sudsku praksu u ovakvim slučajevima, iz iste već utvrdio da Savez opština i gradova u Federaciji Bosne i Hercegovine nije bio na propisan način konsultovan prilikom donošenja Osporene odredbe.

Takođe u brojnim predmetima navedenim u odjeljku ustavno-sudska praksa ovaj sud je već dobio mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. No, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je ponovo dostavila Mišljenje broj 03-01-1132/2019 od 12.12.2019. godine sa prilozima, u kojem suštinski na identičan način osporava navode iz zahtjeva. To je obrazložila, između ostalih, i priloženim aktima, kao što je akt Grada Bihaća od 27.03.2017. godine pri čemu ne podržavaju opciju pokretanja postupka za zaštitu prava na lokalnu samoupravu sa stavom da izmjene treba da uslijede u parlamentarnoj proceduri sa fokusom na eventualnu neodrživost spornih zakonskih odredbi.

6. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član VI.2.(1)

(1) U opštini se ostvaruje lokalna samouprava.

Amandman XVIII

Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:

"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum".

Amandman XCVI

U članu IV.C.10 iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."

Dosadašnji st. (3) i (4) postaju (4) i (5);

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 2.

Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave

Princip lokalne samouprave bit će utvrđen zakonodavstvom zemlje potpisnice i, gdje je to moguće - ustavom.

Član 3. stav 1.
Koncept lokalne samouprave

  • 1.
    Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, regulišu i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge-centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

Član 6. stav 1.
Odgovarajuća organizacija uprave i izvori sredstava za obavljanje poslova lokalne vlasti

  • 1.
    U mjeri u kojoj to nije u sukobu sa opštim statutarnim odredbama, lokalne vlasti će imati mogućnost da određuju vlastitu internu upravnu strukturu, u cilju njenog prilagođavanja lokalnim potrebama i efikasnog rukovođenja radom organa uprave.

Član 9. st. 1., 2., 4., 5., 6. i 7.

Izvori finansiranja lokalnih vlasti

  • 1.
    Lokalne vlasti će, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja.
  • 2.
    zvori finansiranja lokalnih vlasti će biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuju ustav ili zakon.
  • 4.
    Sistemi finansiranja na kojima se zasnivaju izvori sredstava lokalnih vlasti treba da budu dovoljno raznoliki i elastični kako bi omogućili usklađivanje, u najvećoj mogućoj mjeri, sa stvarnom procjenom troškova za obavljanje njihovih aktivnosti.
  • 5.
    Potreba zaštite finansijski slabih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih postupaka ili mjera finansijskog izjednačavanja, sa ciljem ispravljanja posljedica nejednake distribucije izvora finansiranja odnosno finansijskog opterećenja lokalnih vlasti. Takvim postupcima ili mjerama se ne mogu sužavati prava lokalnih vlasti koje one imaju u okviru svoje nadležnosti.
  • 6.
    Lokalne vlasti će, na odgovarajući način, biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistribuirani izvori finansiranja.
  • 7.
    Koliko god je to moguće, sredstva koja se prenose lokalnim vlastima neće imati karakter namjenskih sredstava. Dodjelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalnih vlasti da vode politiku u okviru svojih ovlaštenja.

Član 11.

Zakonska zaštita lokalne samouprave

Lokalne vlasti imaju pravo na pravna sredstva radi osiguranja slobodnog obavljanja svojih dužnosti i poštovanja principa lokalne samouprave uspostavljenih ustavom ili zakonima zemlje kojoj pripadaju.

Član 13.

Vlasti na koje se Povelja odnosi

  • 1.
    Principi lokalne samouprave, sadržani u ovoj Povelji odnose se na sve kategorije lokalnih vlasti koje postoje na teritoriji zemlje potpisnice.(...).

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

II. Definicija lokalne samouprave

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 3.

Lokalna samouprava se organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave (u daljem tekstu: "jedinice lokalne samouprave"), a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.

III. Samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave

Član 8.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo da se bavi svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

­ osiguranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom;

­ donošenje budžeta jedinice lokalne samouprave;

­ donošenje programa i planova razvoja jedinice lokalne samouprave i stvaranje uslova za privredni razvoj i zapošljavanje;

­ (...).

Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost, ustanovljena ili predviđena zakonom, smatra se vlastitom nadležnošću jedinice lokalne samouprave.

Član 34. st. 1., 3. i 4.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene finansijske izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.

Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave biće srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija biće praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje.

Zakonodavac je dužan da pribavi mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu uticati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.

XII. Odnos i saradnja federalnih i kantonalnih vlasti i jedinica lokalne samouprave

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri da konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

XIV. Prelazne i završne odredbe

Član 59.

Prijenos poslova i nadležnosti dodijeljenih ovim Zakonom, kao i odgovornost jedinica lokalne samouprave za njihovo vršenje, počet će istovremeno sa prijenosom sredstava potrebnih za njihovo obavljanje.

D. Zakon o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 37/12 i 80/14)

Član 72a. - osporena odredba

(Posebni uslovi rada i odgovornost kao osnov za vrednovanje poslova)

Poslovi vođenja, ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra predstavljaju izuzetno važan i poseban javni interes, kao i lični interes građana, s obzirom na to da se radi o osnovnim i najvažnijim evidencijama o ličnim stanjima građana u Federaciji pa se moraju obavljati uz stalni pojačani stepen psihičkog i fizičkog napora i odgovornosti matičara i drugih službenih lica na obavljanju tih poslova, koji moraju biti tačni i ažurni, te se radi toga sredstva za plate stiču pod istim uslovima koji važe za državne službenike i namještenike u opštinskim i gradskim službama za upravu, odnosno za nivo kantona i Federacije prema kantonalnim i federalnim organima uprave, uvećana od 10% do 20% osnovne plate.

Za provođenje odredbe stava 1. ovog člana nadležni su rukovodioci organa iz stava 1. ovog člana, koji su dužni to pitanje urediti u opštem aktu o platama tih organa.

E. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda broj U-13/17, od 20.12.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 11/18), Presuda broj U-1/18 od 26.06.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 58/18), Presuda broj U-44/17 od 23.10.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 96/18) i dr.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

U ovom ustavnosudskom predmetu, postupak za zaštitu prava na lokalnu samoupravu pokrenuo je Opštinski načelnik Opštine Ključ, navodeći da su toj Opštini, kao jedinici lokalne samouprave, nametnute dodatne materijalne obaveze i to tako, da kao poslodavac zaposlenicima na poslovima matičara u opštinskim organima uprave, u budžetu Opštine osigura dodatna sredstva za uvećanje plata od 10% do 20% od osnovne plate, iako ni u jednoj fazi donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama, ova Opština nije konsultovana kako je to predviđeno čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave.

Prema odredbama člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud Federacije, a postupak pred Ustavnim sudom Federacije mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova, pa je Opštinski načelnik Opštine Ključ ovlašten za pokretanje postupka pred ovim sudom.

Ustavni sud Federacije utvrdio je da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio Zakon o matičnim knjigama, a potom i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama kojim je, kako se i u zahtjevu ukazuje, osnovni tekst Zakona dopunjen osporenom odredbom.

Osporenom odredbom utvrđuje se da su poslovi vođenja, ažuriranja i čuvanja matičnih knjiga, kao i "rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra" od naročite važnosti, te da "predstavljaju izuzetno važan i poseban javni interes, kao i lični interes građana" zbog čega se "moraju obavljati uz stalni pojačani stepen psihičkog i fizičkog napora". Zbog toga se istom odredbom za te poslove propisuje uvećanje plate u procentu od 10% do 20% osnovne plate za državne službenike i namještenike u opštinskim i gradskim službama za upravu.

Očigledno da je osporenom odredbom za jedinice lokalne samouprave, ovom slučaju za Opštinu Ključ, stvorena finansijska obaveza da propisano, barem minimalno od 10%, povećanje plata uredi opštim aktom (pravilnikom) o platama, te da isplaćuje tako uvećane plate iz opštinskog budžeta.

Članom VI.2.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je da se u opštini ostvaruje lokalna samouprava, dok je članom VII.3. u vezi sa Amandmanom XVIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava, čine sastavni dio zakonodavstva Federacije, a da u slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora i unutrašnjeg zakonodavstva, prvenstvo u primjeni ima međunarodni ugovor.

Evropskom poveljom, koja kao međunarodni multilateralni instrument čini dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđen je pravni standard ustavne i zakonske osnove lokalne samouprave, što podrazumijeva da će države potpisnice princip lokalne samouprave utemeljiti zakonom, a gdje je to moguće i ustavom (član 2. Evropske povelje).

Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine obuhvata koncept lokalne samouprave, djelokrug lokalne samouprave, odgovarajuću organizaciju i izvore sredstava za obavljanje poslova lokalne vlasti, kao i izvore njihovog finansiranja, uključujući i zakonsku zaštitu lokalne samouprave, što je u skladu sa Evropskom poveljom.

U ocjeni osnovanosti zahtjeva podnosioca za zaštitu prava na lokalnu samoupravu zbog donošenja osporenog člana Zakona, osim relevantnih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Evropske povelje, treba imati u vidu relevantne odredbe Zakona o principima lokalne samouprave, prema kojima: lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva (član 2. Zakona); da se lokalna samouprava organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je tijela jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom, zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave (član 3. Zakona); da u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju osiguranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, ali i donošenje budžeta jedinice lokalne samouprave (član 8. Zakona); da jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svojih nadležnosti, te da će finansijska sredstva lokalne samouprave biti srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom, a da će svaki prijenos novih funkcija biti praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo izvršavanje, te, da je zakonodavac dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu uticati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave (član 34. Zakona).

Za rješavanje ove ustavnopravne stvari potrebno je posebno uzeti u obzir i odredbe člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave koje utvrđuju dužnost federalnih vlasti da u najvećoj mogućoj mjeri konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču, te da se takvo konsultovanje vrši putem Saveza opština i gradova, kao i gore spomenutu obavezu donosioca zakona, da prijenos poslova i nadležnosti kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave za njihovo vršenje, poprati istovremenim prijenosom sredstava potrebnih za njihovo efikasno vršenje.

Analiza sadržaja Osporene odredbe ukazuje na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o svojevrsnom prijenosu obaveze na jedinice lokalne samouprave, ali to nije prijenos "poslova vođenja, ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra", jer te poslove su opštinske službe obavljale i ranije. Prenesena je, tačnije uspostavljena dodatna finansijska obaveza koja se sastoji u tome da je propisano uvećanje plata koje se definiše posebnim opštim aktom jedinice lokalne samouprave, ali sa definisanim minimalnim uvećanjem od 10%.

Na osnovu izloženog utvrđeno je, da u proceduri donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama koji je u pravni poredak uveo osporenu odredbu, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o principima lokalne samouprave, jer nije na propisan i dovoljan način konsultovao ovu jedinicu lokalne samouprave kako to zahtijevaju odredbe člana 56. citiranog Zakona, a što je protivno ne samo tim zakonskim odredbama, već i načelnoj odredbi člana 4. Evropske povelje, koja predviđa da će jedinice lokalne samouprave biti konsultovane u postupku pripremanja i donošenja odluka "o svim stvarima koje ih se direktno tiču". Kako ovaj propisani minimum od 10% svakako ima efekat po budžet jedinice lokalne samouprave, u pitanju je "stvar koja se direktno tiče" lokalne samouprave u ovom predmetu, te je svakako ista trebala biti na propisan način konsultovana, a uz to, viši nivo vlasti je bio u obavezi da obezbijedi i propiše način i izvore finansiranja za ovako utvrđeno, barem minimalno uvećanje osnovne plate.

Ustavni sud Federacije je na osnovu iznesenog odlučio kao u izreci iz razloga koji su detaljno obrazloženi. Napominjemo, međutim, da Ustavni sud Federacije ne prihvata dio navoda podnosioca zahtjeva u kojem se navodi da je na ovaj način došlo do "stvaranja disbalansa" u platama namještenika i državnih službenika koji djeluju veoma destimulativno na poslove koje obavljaju drugi zaposleni, imajući u vidu da su jasni razlozi i obrazložen javni interes zbog čega određene kategorije imaju pravo na dodatke, odnosno uvećanja plata, a što je razumski opravdano i u nadležnosti je zakonodavca.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

Broj U-45/19
28. januara 2020. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.