Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući po predočenom ustavnom pitanju Kantonalnog suda u Tuzli u vezi sa ocjenom ustavnosti člana 5. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama, na osnovu člana IV.C.3.10. (4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 12.3.2024. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da član 5. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Opštine Srebrenik", broj 3/13), nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Grada Srebrenik".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Kantonalni sud u Tuzli (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj 03 0 U 023034 22 U od 3.4.2023.godine, a koji je preciziran 15.5.2023. godine i 8.6.2023. godine, predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije), ustavno pitanje u vezi sa utvrđivanjem ustavnosti člana 5. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama (u daljem tekstu: osporena odredba Odluke, odnosno osporena Odluka).

Prema odredbi člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je lice ovlašteno za pokretanje ovog postupka.

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudskom predmetu su: podnosilac zahtjeva, zatim "Premier World Sport" d.o.o. Čitluk i Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija kao stranke u sudskom postupku pred podnosiocem zahtjeva, te Gradsko vijeće Grada Srebrenik, kao donosilac osporene Odluke.

3. Bitni navodi zahtjeva

Prema navodima zahtjeva, pred podnosiocem zahtjeva je u toku upravni spor broj 03 0 U 023034 22 U, pokrenut po tužbi "Premier World Sport" d.o.o. Čitluk, protiv Rješenja tuženog Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija, broj 03-15-1031/17 I.S. (OP) od 2.9.2022. godine, u upravnoj stvari razreza komunalne takse za istaknutu firmu za 2016. godinu. Navedenim Rješenjem je odbijena žalba tužioca izjavljena protiv prvostepenog akta porezne prijave Kantonalnog poreznog ureda Tuzla - Porezna ispostava Srebrenik, broj 13-3/7-15-34-2995-3/2017 od 19.7.2017. godine kao neosnovana.

U pomenutom postupku se, kako navodi podnosilac zahtjeva, pojavilo prethodno pitanje o (ne)ustavnosti propisa o naplaćivanju takse za istaknutu firmu. Konkretno, nakon što je na traženje ovog suda podnosilac precizirao zatjev, predočeno ustavno pitanje odnosi se na osporenu odredbu Odluke.

Podnosilac u zahtjevu citira po njemu relevantno pravo, zakonska rješenja u Republici Hrvatskoj, sudsku praksu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavnog suda Federacije i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Navodi da su takse jedan od najčešćih oblika državnih prihoda, u naravi predstavljaju novčani ekvivalent za usluge koje organi državne administracije ili druga javno-pravna tijela vlasti pružaju fizičkim i/ili pravnim licima, koje usluge se najčešće plaćaju u svrhu izdavanja određenih uvjerenja ili javnih isprava, pokretanja i vođenja nekog upravnog ili sudskog postupka itd. U odnosu na taksu za isticanje firme, ističe da se ista plaća zbog isticanja (postavljanja) naziva firme na zgradi, prostoriji ili nekom drugom konkretnom lokalitetu u prostoru, a opštine i gradovi u vezi njihovog postavljanja ne donose bilo kakva rješenja, niti preuzimaju bilo kakve radnje i aktivnosti. Zato smatra da takva vrsta javnih davanja nema ni karakter niti svrhu takse, ili bilo koje druge vrste opravdanog davanja, nego svrhu i karakter koji su najpribližniji porezu, s tim što se ne oporezuje i ne opterećuje konkretan prihod, kao osnovica za oporezivanje, nego se opterećuje samo obavljanje neke konkretne djelatnosti. Prema njegovom mišljenju ne postoji osnovan i razuman razlog za plaćanje ove javne obaveze. Ističe da određivanje različite visine takse za različite djelatnosti predstavlja očiglednu i neopravdanu diskriminaciju obaveznika koji obavljaju sve ostale djelatnosti osim onih za koje je utvrđen najniži iznos po osnovu vrste djelatnosti. Takva diskriminacija, navodi se dalje, nije zakonita, niti je u javnom interesu, već povrjeđuje pravo na jednakost pred zakonom. U smislu prednjeg, navodi da je tužiocu i mnogim drugim obaveznicima plaćanja predmetne takse, koji obavljaju određene djelatnosti nametnuta njena znatno veća visina u odnosu na obaveznike kojima je određeno njeno plaćanje u najnižem iznosu. Na osnovu vrste djelatnosti koju obavljaju obaveznici plaćanja predmetne takse, visina ove obaveze po osporenoj odredbi Odluke za I zonu kreće se u rasponu od 50,00 KM do 7.000,00 KM, za II zonu od 20,00 KM do 6.000,00KM, a za III zonu od 20,00 KM do 5.000,00 KM. Tako daje primjer i navodi da je visina takse na istaknutu firmu po osnovu osporene odredbe Odluke za I zonu 140 puta veća od najniže, za II zonu 300 puta veća od najniže, dok je za III zonu 500 puta veća od najniže.

Iz navedenih razloga, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sudu Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporena odredba Odluke nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je aktom broj U-16/23 dana 15.6.2023. godine, a u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, zatražio od "Premier World Sport¨" d.o.o. Čitluk, Federalnog ministarstva financija/Federalng ministarstva finansija i Gradskog vijeća Grada Lukavac, da kao stranke u ovom ustavnosudskom postupku u roku od 30 dana od dana prijema navedenog akta dostave odgovore na navode iz zahtjeva.

Grad Srebrenik je dostavio traženi odgovor (akt broj 07-738/23 od 18.7.2023. godine) u kojem se navodi i elaborira pravni osnov za donošenje Odluke o komunalnim taksama od strane tadašnjeg Opštinskog vijeća Opštine Srebrenik. U tom smislu poziva se na Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22, u daljem tekstu: Zakon o pripadnosti javnih prihoda), Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), Zakon o pripadnosti javnih prihoda na području Tuzlanskog kantona i finansiranju Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br.: 12/05, 8/06 i 5/09), Statut Opštine Srebrenik ("Službeni glasnik Opštine Srebrenik", broj 1/08) i Privremenu Statutarnu odredbu odluke Grada Srebrenik ("Službeni glasnik Grada Srebrenik", broj 1/19). Navodi se da je Opštinsko vijeće Srebrenik na sjednici održanoj dana 28.3.2013. godine donijelo Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama, koja je objavljena u "Službenom glasniku Opštine Srebrenik", broj 3/13. Odredbama člana 5. te Odluke izmijenjen je član 22. Tarife komunalnih taksi, Tarifni broj 2., tako što je visina godišnje takse za svaku istaknutu firmu, oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim i drugim prostorijama, objektima i slično, određena u različitim iznosima, a zavisno od vrste djelatnosti koju privredni subjekt obavlja i zone u kojoj je firma istaknuta.

Nadalje se navodi kako se ne može prihvatiti stav podnosioca zahtjeva u dijelu koji se odnosi na povredu prava na imovinu, iz razloga što je pravo propisivanja obaveze plaćanja takse na istaknutu firmu predviđeno zakonom i isto je u javnom interesu, te u tom dijelu presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na koje se podnosilac zahtjeva poziva, nisu relevantne, jer se radi o potpuno različitoj obavezi kao i cilju koji se uvođenjem iste želi postići. Takođe, smatra da se ne može prihvatiti stav i mišljenje podnosioca zahtjeva da određivanje različite visine takse za različite vrste djelatnosti predstavlja očiglednu i neopravdanu diskriminaciju obaveznika koji obavljaju sve ostale djelatnosti osim onih za koje je, po osnovu njihove vrste djelatnosti utvrđen najniži iznos takse. Smatra da je navedeni stav podnosioca zahtjeva pogrešan i neosnovan, te da bi bilo nelogično i protivno javnom interesu da predmetna taksa (primjera radi) za pekaru i kladionicu bude ista, a što sugeriše podnosilac zahtjeva. Stoga predlaže da Ustavni sud Federacije predmetni zahtjev odbije kao neosnovan.

"Premier World Sport" d.o.o. Čitluk i Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija nisu dostavili tražene odgovore na zahtjev.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II.A.2.(1) c) i k)

Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:

(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:

  • c)
    na jednakost pred zakonom;
  • k)
    imovinu;

Član III. 1. b) i c)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • b)
    utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,
  • c)
    donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,

Član IV.C.3.10. (4)

Ustavni sud odlučuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili neki kantonalni sud a koja se pojave u toku postupka pred tim sudom.

Član VI.4.b) i c)

Opštinsko vijeće:

  • b)
    usvaja opštinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast; i
  • c)
    donosi druge propise u izvršavanju opštinskih nadležnosti;

B. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda

Član 14.

Zabrana diskriminacije

Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

C. Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Prvi protokol")

Član 1.

Zaštita imovine

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korištenje imovine u skladu sa opštim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

D. Zakon o privrednim društvima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br.: 81/15 i 75/21)

Poglavlje II. (Firma)

Član 11.Pojam

(1) Firma je ime pod kojim društvom posluje.

(2) Firma se obavezno ističe na poslovnim prostorijama društva.

E. Zakon o obrtu i srodnim djelatnostima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 75/21)

Član 13.Firma obrta

(1) Firma je ime pod kojim obrt posluje.

(2) Firma sadrži naziv obrta, ime i prezime obrtnika i sjedište obrta, a može sadržavati i posebne oznake.

(3) Firma ne može sadržavati nazive i oznake koje su u suprotnosti sa važećim propisima i međunarodnim konvencijama.

(4) Na firmu obrta primjenjuju se odredbe propisa vezanih za firmu privrednih društava, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(5) Ako obrtnik mijenja firmu dužan je podnijeti zahtjev za upis promjene podataka nadležnom organu koji o tome u roku od sedam dana od dana podnošenja urednog zahtjeva donosi rješenje i vrši upis u Obrtnom registru.

(6) Izgled i sadržaj rješenja i postupak upisa promjene podataka iz stava (5) ovog člana, propisuje se Pravilnikom iz člana 12. stav (6) ovog zakona.

F. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)

Član 13. stav 1. tačka c) i stav 4.

Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:

  • c)
    naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;

Opštinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti.

G. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09)

Član 8. stav 1. i stav 3. alineja 20.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju u:

  • -
    donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave.

Član 13. stav 1. i stav 2. alineja 4. Organ odlučivanja jedinice lokalne samouprave je opštinsko vijeće u opštini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: vijeće). Vijeće u okviru svojih nadležno

Član 37. tačka a) alineja 1. i 2.

Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:

  • a)
    vlastiti prihodi:
    • -
      porezi za koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom,
    • -
      lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom,

H. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Opštine Srebrenik", broj 3/13)

Član 5. - osporena odredba

U članu 22. Tarife komunalnih taksi, Tarifni broj 2. mijenja se i glasi:

"Tarifni broj 2.

Za svaku istaknutu firmu, oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim i drugim prostorijama, objektima i slično kojim se označava da određeno pravno i fizičko lice obavlja registrovanu djelatnost ili zanimanje plaća se godišnja taksa kako slijedi:

RB

 

NAZIV DJELATNOSTI

IZNOS TAKSE U KM

 

 

 

I

ZONA

II

ZONA

III

ZONA

 

 

 

 

 

 

1.

Građevinarstvo

 

 

 

 

 

1.1.

Građevinarstvo

800

700

600

2.

Vađenje ruda i kamena

 

 

 

 

 

2.1.

Vađenje ruda i kamena

5.000

4.500

4.000

(...)

6.

Trgovina

 

 

 

 

 

6.1.

Trgovina na veliko krutim, tečnim i plinovitim gorivima i srodnim proizvodima

4.000

3.500

3.000

 

6.2.

Trgovina na malo motornim gorivima u specijaliziranim prodavnicama - benzinske pumpne stanice

2.000

1.980

1.960

(...)

7.

Ugostiteljstvo i turizam

 

 

 

 

 

7.1.

Hoteli i moteli s restoranom - smještajnog kapaciteta preko 20 kreveta

600

500

450

(...)

NAPOMENA:

  • 1.
    Ako se pod firmom obavlja više djelatnosti za koje je propisana različita visina taksa, taksa se utvrđuje i plaća za djelatnost za koju je propisana najviša taksa.
  • 2.
    Ako u okviru firme posluje jedna ili više poslovnih jedinica-podružnica osim osnovne takse za sjedište taksa se utvrđuje i plaća za svaku poslovnu jedinicu ili podružnicu prema djelatnosti koje obavlja.
  • 3.
    Ako se firma ističe u toku godine, taksa se obračunava srazmjerno broju mjeseci obavljanja djelatnosti u tekućoj godini u odnosu na godišnji iznos takse za istu djelatnost.

6. Ustavnosudska praksa

Presude br.: U-59/17 od 14.2.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/18), U-23/17 od 18.4.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 58/18), U-9/20 od 3.2.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/21) i dr.

7. Činjenično stanje i Ustavnog suda Federacije

Nakon razmatranja zahtjeva, dostavljenog odgovora na zahtjev i cjelokupne dokumentacije u spisu ovog predmeta, u svjetlu relevantnog prava i uzimajući u obzir ustavnosudsku praksu ovog Suda, utvrđeno je kako slijedi u nastavku.

Analizom izloženih činjenica i predloženih dokaza u spisu ovog ustavnosudskog predmeta može se utvrditi, da se postavljeno ustavno pitanje pojavilo kao prejudicijalno, odnosno prethodno pitanje u upravnom sporu pomenutom u tački 3. obrazloženja ove presude.

Opštinsko vijeće Opštine Srebrenik je, na sjednici održanoj dana 19.12.2005. godine, donijelo Odluku o komunalnim taksama, koja je objavljena u "Službenom glasniku Opštine Srebrenik", broj 10/05. Navedena Odluka o komunalnim taksama je u dva navrata pretrpila izmjene i dopune, od kojih su za ovaj ustavnosudski predmet relevantne izmjene i dopune nastale donošenjem osporene Odluke, koju je donijelo Opštinsko vijeće Srebrenik na sjednici održanoj dana 28.3.2013. godine. Odredbama člana 5. te Odluke izmijenjene su odredbe člana 22. tarifni broj 2. Tarife komunalnih taksi i one su predmet osporavanja po ovdje predočenom ustavnom pitanju.

Riječ je o propisu kojim se, ovisno o djelatnosti privrednog subjekta, utvrđuje različit iznos "godišnje takse" za svaku istaknutu firmu, oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim i drugim prostorijama, objektima i slično, kojim se označava da određeno pravno i fizičko lice obavlja registrovanu djelatnost ili zanimanje, a koji se u zahtjevu osporavaju iz aspekta ustavne garancije na jednakost pred zakonom utvrđene odredbom člana II.A.2.(1)c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

7.1 Preciziranje stava Ustavnog suda Federacije u vezi sa propisivanjem plaćanja za istaknutu firmu/natpis

Ustavni sud Federacije je, postupajući u okvirima svoje ustavne nadležnosti, bilo u postupcima ocjene ustavnosti, ili u postupcima po predočenim ustavnim pitanjima, rješavao brojne predmete iz ove oblasti.

U početku su podnosioci zahtjeva, odredbe kojima se propisuje obaveza periodičnog plaćanja na ime istaknute firme najčešće osporavali smatrajući ih protivnim ustavnoj garanciji prava na jednakost pred zakonom, što je i ovdje slučaj, te je Sud i odlučivao u tom pravcu, razmatrajući argumentaciju stranaka u postupku koja se na to odnosi.

Konstatujući izrazit trend porasta broja zahtjeva koji se odnose na osporavanje propisa o naplati komunalnih taksi/pristojbi za isticanje firme/naziva privrednih subjekata, Ustavni sud Federacije primijetio je da se područje osporavanja takvih odredbi znatno širi, pa se one više ne osporavaju samo iz aspekta povrede Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine garantovanog prava na jednakost pred zakonom, već i iz aspekta povrede prava na imovinu taksenih obaveznika, ustavnog osnova za propisivanje ovakve vrste davanja, te same pravne i ekonomske prirode tako propisanog nameta.

Odlučujući u nizu ranijih predmeta ove vrste, Ustavni sud Federacije konstatovao je da postoji velika razlika ne samo u kriterijima na osnovu kojih se propisuju takva novčana davanja, kako god da su označena, nego i u određivanju njihove visine. A, kako ni osnovi za propisivanje takvih periodičnih plaćanja, niti parametri koji određuju njihovu visinu, nisu zasnovani na objektiviziranim, ili barem na federalnom nivou usaglašenim kriterijima, to u ovoj sferi otvara put ka pravnom partikularizmu. Takav pravni partikularizam, koji neminovno nastaje kad se pod nominacijom komunalnih taksi/pristojbi proizvoljno propisuju godišnja davanja privrednim subjektima je neprihvatljiv, jer predstavlja neovlašten ulazak u sferu fiskalne politike, za čije je provođenje, kao uostalom i za provođenje cjelokupne ekonomske politike, po Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, isključivo nadležna Federacija Bosne i Hercegovine.

Iz toga je nužno proistekla neophodna potreba, da se dodatno precizira stav Suda pri odlučivanju u predmetima ove vrste, kako bi se isti rješavali na jedinstvenom temelju i na jednoobrazan način. Slijedom toga je Ustavni sud Federacije, na sjednici održanoj dana 12.3.2024. godine nakon iscrpne rasprave, a uzimajući u obzir relevantno pravo, dosadašnju ustavnosudsku praksu, te stanje propisa u Republici Srpskoj i bližem okruženju, precizirao i utvrdio stav, po kojem propisivanje godišnjih taksi/naknada/pristojbi za istaknutu firmu, oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim i drugim prostorijama, objektima i slično kojim se označava da određena pravna i fizička osoba obavlja registrovanu djelatnost ili zanimanje, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Prije svega, isticanje firme/natpisa zakonska je obaveza svakog subjekta koji obavlja privrednu djelatnost u Federaciji Bosne i Hercegovine, pri čijem izvršenju kanton, grad ili opština ne pružaju nikakvu uslugu. Na ovu obavezu privrednih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine se, neposredno ili posredno, odnose odredbe Zakona o privrednim društvima i Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Sem toga, propisivanje periodične obaveze plaćanja na ime isticanja firme nije spojivo sa finansijsko-pravnom i ekonomskom prirodom takse/pristojbe kao jednokratnog davanja za pruženu uslugu od odgovarajućeg organa vlasti, a propisivanje obaveze plaćanja na godišnjem nivou ima, uz to, jasno obilježje poreza, odnosno, u ovom slučaju, parafiskalnog nameta.

Premda postoji široko polje slobodne procjene organa vlasti prilikom propisivanja novčanih davanja, ovako propisana obaveza periodične naplate ne može se tretirati kao taksa/pristojba, jer se taksa plaća jednokratno i podrazumijeva određenu protuuslugu organa državne vlasti. Uz to se, u stvarnosti, kriteriji na osnovu kojeg se propisuje visina tog davanja može razlikovati i zaista se drastično razlikuje među opštinama, gradovima i kantonima. Takva se obaveza ne da opravdati ni javnim interesom, niti je njeno propisivanje proporcionalno cilju koji bi se, eventualno, njome htio postići, već se naprotiv i povrh svega ulazi u domen neopravdanog upliva države u pravo na imovinu obveznika takvog davanja.

Ustavni sud Federacije ističe, da se ovo utvrđeno stanovište, ne odnosi na takse/naknade/pristojbe vezane za isticanje reklamnih poruka.

Iz svega rečenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: predsjednica Suda Aleksandra Martinović, te sudije: Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Miličević, prof.dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, dr.sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr.sc. Alen Taletović.

Broj U-16/23
12. marta 2024. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

Aleksandra Martinović