Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 2. stav 1. tačka d) i člana 2. stav (3) Odluke o visini naknade za korištenje javnih površina kojima upravlja Grad Mostar, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 13.2.2024. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da odredbe člana 2. stav 1. tačka d) i člana 2. stav (3) Odluke o visini naknade za korištenje javnih površina kojima upravlja Grad Mostar ("Službeni glasnik Grada Mostara", broj: 1/12), nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Grada Mostara".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) koristeći ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, dana 23.6.2023. godine, podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredaba člana 2. stav 1. tačka d) i člana 2. stav (3) Odluke o visini naknade za korištenje javnih površina kojima upravlja Grad Mostar (u daljem tekstu: osporene odredbe Odluke), koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Mostara (u daljem tekstu: donosilac osporene Odluke).

2. Stranke u postupku

Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i donosilac osporene Odluke.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi, da se Odlukom o visini naknade za korištenje javnih površina kojima upravlja Grad Mostar (u daljem tekstu: Odluka), utvrđuje visina i način naplate naknade za korištenje javnih površina Grada Mostara radi postavljanja podzemnih i nadzemnih instalacija i pripadajućih nadzemnih objekata na instalacijama. Smatra da je Odluka, u dijelu osporenog člana 2. stav 1. tačka d) u kojem se utvrđuje visina naknade za korištenje javnih površina kojim upravlja Grad Mostar u iznosu od 0,50 KM/m² zauzete površine zaštitnom zonom dalekovoda, u suprotnosti sa odredbama člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je jasno propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred Zakonom. Nadalje, smatra da i osporena odredba člana 2. stav (3) Odluke nije u skladu sa Amandmanom VIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine koji propisuje da je u isključivoj nadležnosti Federacije donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije. Navedenom odredbom donosilac osporene Odluke prekoračio je nadležnosti, propisujući kao obaveznika plaćanja naknade korisnika zemljišta koji je postavio instalacije, što ima karakter poreza na imovinu, za koji je isključivo nadležna Federacija Bosne i Hercegovine.

Navodi da je, analizirajući odredbe osporenog člana 2. stav 1. Odluke u odnosu na ostale odredbe predmetne Odluke, evidentno da ova jedinica lokalne samouprave različito postupa prema privrednim subjektima, odnosno izdvaja pojedine privredne subjekte i za njih utvrđuje drugačiji postupak kod utvrđivanja obaveze plaćanja ove naknade. Naime, na taj način se izdvajaju isključivo vlasnici postavljenih nadzemnih dalekovoda, odnosno korisnici zemljišta koji su postavili instalacije, koji su obavezni platiti naknadu za korištenje javnih površina kojima upravlja Grad Mostar i to za zauzete površine zaštitnom zonom dalekovoda po m2, dok ostali subjekti za također linijske instalacije plaćaju naknadu po metru dužnom. Navedeno predstavlja neravnopravno postupanje prema onim privrednim subjektima koji se bave djelatnošću prijenosa električne energije, a koji izgradnjom objekata za prijenos, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom još i doprinose uređenju građevinskog zemljišta, kao i razvoju cijele lokalne zajednice. Članom 2. stav 1. Odluke propisano je da se visina naknade za korištenje javnih površina kojim upravlja Grad Mostar, utvrđuje u godišnjem iznosu i to za podzemne i nadzemne telekomunikacijske, kablovske i elektromagnetske vodove od 1,50 KM/m, za cjevovode do 200 mm promjera 2,00 KM/m, odnosno za cjevovode većeg promjera od 200 mm 3,00 KM/m, dok je tačkom d) istog člana, propisana osnovica naknade za nadzemne dalekovode od 0,50 KM/m² zauzete zaštitnom zonom dalekovoda. Smatra da iz navedene odredbe jasno proizilazi nejednakost u obračunu naknade prema vrsti djelatnosti, jer je nelogično da se za nadzemni dalekovod propisuje osnovica po metru kvadratnom zauzetim zaštitnim koridorom dalekovoda iako je taj nadzemni dalekovod objekat linijskog tipa, postavljen u zračnom prostoru te da de facto ne zauzima nikakvu površinu mjerljivu kvadratnim metrima.

Pored toga, ističe da je Odluka donesena na osnovu čl. 8. i 13. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), kojima su propisane nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Također navodi da je članom 36. istog Zakona, jasno propisano da jedinice lokalne samouprave u zakonom propisanim okvirima donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju. Iz navedenog proizilazi da jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama za čije donošenje su ovlaštene odgovarajućim federalnim, te kantonalnim zakonom, što se prvenstveno odnosi na utvrđivanje stopa za takse i naknade, u okvirima koji su propisani zakonom. Shodno navedenom, mišljenja je da je spornom odredbom iz člana 2. Odluke, donosilac osporene Odluke prekoračio zakonska ovlaštenja prilikom donošenja iste, te postupio suprotno članu 36. Zakon o principima lokalne samouprave, kao i suprotno Amandmanu VIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Smatra da su osporene odredbe Odluke isključivo temelj za namete koji se plaćaju u jednokratnom iznosu, i predstavljaju prihod lokalne zajednice, kao što su renta i naknada za uređenje građevinskog zemljišta, a to se nipošto ne može odnositi na ovakav vid propisivanja naknade na mjesečnim ili godišnjim nivoima vlasniku nadzemnih instalacija. Ovakve naknade su prema mišljenju podnosioca zahtjeva izvan nadležnosti jedinice lokalne samouprave, jer imaju jasan karakter poreza na imovinu, a takva nadležnost je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisana kao isključiva nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine. Prednje navedenim se ne ističe kao sporno plaćanje komunalne naknade u slučaju stabilnih građevinskih objekata (trafostanica) i poslovnih prostora (poslovnih zgrada) koje se u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu vode kao poslovni prostori, odnosno objekti. Osporene odredbe Odluke prema mišljenju podnosioca zahtjeva nisu formulisane na osnovu adekvatnih, zakonom zasnovanih kriterija, pa se uslijed toga, njihovom primjenom, omogućava pojava proizvoljnosti, selektivnosti i voluntarizma, kao kategorije koje eliminiraju mogućnost ostvarenja ustavom zagarantovanih prava.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da osporene odredbe Odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Odgovor na zahtjev

Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao donosioca osporene Odluke, da kao druga strana u postupku, dostavi odgovor na zahtjev za utvrđivanje ustavnosti, međutim, odgovor nije dostavljen.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II. A 2. (1) c)

Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:

(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:

  • c)
    jednakost pred zakonom;

Član III. 1. tač. c)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • c)
    donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije.

Član IV.C.3.10.(2) d)

(2) Ustavni sud:

  • d)
    na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

B. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10, 18/16 i 26/23)

Član 13. stav 1.
Sjednice Suda

Sjednice Suda održavaju se sa javnom raspravom i bez javne rasprave.

C. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)

Član 13. stav 1. tač. b) i c)

Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima

Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:

  • b)
    100% od naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta;
  • c)
    naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;

D. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 8. stav 3. alineja 20.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

  • -
    donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;

Član 13. stav 1. i stav 2. alineja 4.

Organ odlučivanja jedinice lokalne samouprave je opštinsko vijeće u opštini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: vijeće).

Vijeće u okviru svojih nadležnosti:

  • -
    donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;

Član 36.

U zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.

Član 37. stav 1. tačka a) alineje 1. i 2.

Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi: a) vlastiti prihodi:

  • -
    porezi za koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom,
  • -
    lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom.

E. Odluka o visini naknade za korištenje javnih površina kojima upravlja Grad Mostar ("Službeni glasnik Grada Mostara", broj 1/12)

Član 1.

(1) Ovom Odlukom utvrđuje se visina i način naplate naknade za korištenje javnih površina Grada Mostara radi postavljanja podzemnih i nadzemnih instalacija i pripadajućih nadzemnih objekata na instalacijama.

(2) Instalacijama u smislu ove Odluke smatraju se infrastrukturne mreže elektro energetske, telekomunikacijske, kablovske, vodovodne, kanalizacijske i druge infrastrukturne mreže prema propisima o katastru instalacija i pripadajući objekti tim mrežama.

Član 2. stav 1. tačka d) i stav (3) - osporene odredbe Odluke

Visina naknade za korištenje javnih površina iz člana 1. ove Odluke, utvrđuje se u godišnjem iznosu, i to:

  • d)
    za nadzemne dalekovode 0,50 KM/ m2 zauzete površine zaštitnom zonom dalekovoda.

(3) Obaveznik plaćanja naknade iz člana 1. ove Odluke je korisnik zemljišta koji je postavio instalacije.

6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presude Ustavnog suda Federacije br. U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21), U-13/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 97/21), U-11/22 od 15.9.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/22) i dr.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom predmetu nema činjeničnih pitanja koje bi bilo potrebno neposredno razjasniti na javnoj raspravi, pa je u skladu sa članom 13. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10, 18/16 i 26/23) održao sjednicu Suda bez javne rasprave na kojoj je razmotrio osporene odredbe Odluke, činjenice koje proizilaze iz zahtjeva, te cjelokupnu dokumentaciju u spisu predmeta. Na toj osnovi, a uzimajući u obzir relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zakona Federacije Bosne i Hercegovine i praksu ovog suda, utvrđeno je kako slijedi u nastavku.

Podnosilac zahtjeva je u skladu sa članom IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ovlašten za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti.

Iz osporenih odredbi Odluke proizilazi, na što i podnosilac zahtjeva ukazuje, da je godišnja obaveza plaćanja naknade za korištenje javnih površina Grada Mostara usmjerena na, između ostalih, pravna lica koja vrše tačno određenu djelatnost, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom, korištenjem nadzemnih instalacija (dalekovoda) u svrhu prijenosa električne energije. Takva pravna lica obavljaju djelatnost od javnog interesa, čije vršenje iziskuje korištenje složene tehničke infrastrukturne opreme, uređaja i instalacija na odgovarajući način razmještenih u prostoru, pa je u tom pogledu podložno tehničkim, ali i pravnim standardima, te obavezi plaćanja posebnih naknada utvrđenih propisima na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. Očigledno je da se radi o djelatnosti čije obavljanje iziskuje razmještanje ogromnog broja uređaja i instalacija u prostoru, pri čemu su svi uvezani u jedinstven sistem. Takav sistem nadilazi granice jedinica lokalne samouprave i iziskuje pravnu regulaciju sa najvišeg nivoa, u ovom slučaju državnog i entitetskog. Da bi taj sistem bio u stanju kontinuirano ostvarivati svoju funkciju u skladu sa strogim zahtjevima propisanim domaćim i međunarodnim pravnim i tehničkim standardima, on mora biti iznad, odnosno izvan partikularne pravne regulacije na nivou jedinica lokalne samouprave, izuzev onih propisa koji se neposredno odnose na pribavljanje dozvole za građenje elektroenergetskih objekata, odnosno postavljanje nadzemnih i podzemnih instalacija na lokalnom zemljištu.

Također, Ustavni sud Federacije ukazuje i na stavove iz Presude broj U-17/20 i brojnih drugih, gdje je ovaj sud precizirao svoje stanovište u pogledu sve učestalijeg propisivanja naknada i taksi od strane jedinica lokalne samouprave na korištenje uređaja, opreme i instalacija koje služe za snabdijevanje energijom, te pružanje telekomunikacijskih usluga kao što su PTT usluge, fiksna i mobilna telefonija, pristup internetu, kablovska televizija i tome slično. Konstatovano je da se propisivanjem ovakvih naknada, koje se u pravilu naplaćuju po komadu uređaja i opreme ili dužini podzemnih i nadzemnih instalacija i to periodično, izgubio karakter jednokratne naknade koju obaveznik plaća na ime neke usluge od strane državnog organa i poprima karakter parafiskalnog nameta kojim se periodično zahvata u imovinu odnosno dohodak obaveznika i to po stopi koja se utvrđuje proizvoljno, na bazi unaprijed predviđenog dohotka koji ostvaruju privredni subjekti obavljajući djelatnost u pomenutim oblastima. Uz to su predmet ovakvog oporezivanja pod nominacijom komunalne naknade ili komunalne takse, sredstva za rad privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost od javnog interesa. Također, primjera radi ukazujemo i na Presudu ovog suda broj U-11/22 od 15.9.2022. godine, gdje je ovaj sud obrazložio stanovnište povodom povrede prava na jednakost pred zakonom.

Amandmanom VIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno članom III. 1. tačka c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jasno je propisano da je u isključivoj nadležnosti Federacije donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije. Na osnovu navedenih ustavnih ovlaštenja Federacija Bosne i Hercegovine je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22, u daljem tekstu: Zakon o pripadnosti javnih prihoda), kojim se uređuje pripadnost javnih prihoda koji su ustanovljeni zakonima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. U skladu sa odredbama Zakona o pripadnosti javnih prihoda i Zakona o principima lokalne samouprave, donosilac osporenog akta nadležan je da donese propis kojim se uređuje režim naplaćivanja naknada i taksi na području Grada Mostara. Međutim, to mu ne daje za pravo da postupa na način da propisuje takse i druge vrste naknada bez ikakvih ograničenja, posebno u situacijama kada su posebnim zakonima i propisima, propisane naknade, kao što je to slučaj kod privrednih subjekata koji se bave snabdijevanjem i prijenosom električne energije, odnosno kada se radi o kompanijama koje su od posebnog društvenog interesa. Dakle, propisivanje vrste i visine taksi od strane jedinica lokalne samouprave, mora biti u skladu sa zakonom koji je donesen na državnom ili federalnom nivou. U svakom slučaju ne bi se smjelo uvoditi plaćanje poreza, taksi ili naknada za korištenje sredstava za rad i to posebno onih sredstava za rad privrednih subjekata koji se bave djelatnostima od javnog interesa i pomoću kojih se obezbjeđuju elementarni uslovi za život.

Visina naknade u osporenim odredbama Odluke je propisana bez vidljivog objektivnog početnog kriterija. Uvođenje ove naknade je eventualno u domenu provođenja fiskalne politike, u ovom slučaju i elektroenergetske politike za koje je isključivo nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. Propisana osporena naknada gubi karakter jednokratne naknade koju subjekti plaćaju državnim organima za pružanje određene protuusluge i poprima karakter parafiskalnog nameta koji je usmjeren samo na privredne subjekte koji vrše određenu djelatnost u konkretnom slučaju prijenos električne energije putem elektroenergetskih objekata - dalekovoda.

Upravo slijedom naprijed izloženog, u ovom segmentu, jedinice lokalne samouprave morale bi da uspostave sistem naplate naknada i taksi koji neće biti proizvoljan, niti će se pretvoriti u "parafiskalni" namet.

Iz svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof.dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, dr. sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr. sc. Alen Taletović, sudije Suda.

Broj U-26/23
13. februara 2024. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.