USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti člana 45. stav 1. i člana 49. st. 1., 2. i 3. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i zahtjeva za izdavanje privremene mjere, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 28.01.2020. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da je član 45. stav 1. i član 49. st. 1., 2. i 3. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05, 41/05 i 31/14) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje 1. Predmet zahtjeva i podnosilac zahtjeva
Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj 03-01-2-368-1/18 od 19.09.2018. godine podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 45. stav 1. i člana 49. st. 1., 2. i 3. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, (u daljem tekstu: osporene odredbe Zakona). Istog dana podnosilac zahtjeva je Ustavnom sudu Federacije aktom broj 03-01-2-368-2/18 podnio i zahtjev za privremenu mjeru kojom bi se privremeno obustavila primjena osporenih odredbi Zakona, do konačne odluke Ustavnog suda Federacije o utvrđivanju ustavnosti.
Ovlaštenje za podnošenje zahtjeva proističe iz odredbe člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom postupku su: Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteni podnosilac zahtjeva, te Parlament Federacije Bosne i Hercegovine kao donosilac Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Porodični zakon) čije odredbe se osporavaju.
3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva
Podnosilac zahtjeva u svom uvodnom dijelu zahtjeva navodi da je osporenim odredbama Zakona došlo do povrede Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i to: alineje 1., 5. i 6. Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, člana II.A.2. tač. c), d) i j), čl. II.A.6. i VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te Aneksa Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), člana 5. Protokola 7. Evropske konvencije, člana 1. Protokola 12. Evropske konvencije, člana 18. i člana 48. stav 1. Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja, čl. 2., 7., 8., 10. i 16. Univerzalne Deklaracije o ljudskim pravima, člana 2. st. 1. i 3., člana 8. stav 2., člana 14. stav 1. i člana 23. stav 4., člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, članom 16. stav 1. tačka c) Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena.
U uvodnom obrazloženju zahtjeva, podnosilac zahtjeva navodi da je članom 45. stav 1. Porodičnog zakona utvrđena obaveza za bračne partnere koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje da prije pokretanja postupka za razvod braka podnesu ovlaštenom fizičkom i pravnom licu zahtjev za posredovanje. Odredbom člana 49. stav 1. spomenutog Zakona je propisano da će se postupak posredovanja obustaviti ukoliko su uredno pozvana oba bračna partnera ne odazovu na poziv da učestvuju u postupku posredovanja, a svoj izostanak ne opravdaju. Stavom 2. istog člana propisao je da do obustave postupka posredovanja ne dolazi u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom partneru, dok je članom 49. stav 3. Zakona utvrđeno da će sud u slučaju podnošenja zahtjeva za razvod braka nakon obustave postupka posredovanja odbaciti zahtjev za razvod braka.
Podnosilac zahtjeva smatra da je odredba člana 49. stav 3. Porodičnog zakona, samostalno, te u vezi sa odredbom stava 1. istog člana Zakona i odredbom člana 45. stav 1. Zakona, protivna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine jer se istom direktno krši Ustavom garantovano pravo građana na pristup sudu kao sastavni element i nužni preduslov ostvarivanja prava na pravično suđenje. Navodi da je postupak posredovanja izdvojen iz brakorazvodnog sudskog postupka čime mu je dat karakter prethodne procesne pretpostavke od čije realizacije zavisi ostvarivanje prava na pristup sudu u smislu mogućnosti pokretanja brakorazvodnog postupka pred nadležnim sudskim organom. Ističe, da se pasivnim držanjem jedne strane u postupku posredovanja presudno utiče na sudbinu čitavog postupka, a samim time i na pravo pristupa druge strane sudu, čime se dovodi u pitanje i izvršavanje nadležnosti sudske vlasti, budući da mogućnosti rješavanja bračnog spora pred nadležnim sudskim organom de facto zavisi od dobre volje samo jedne strane u sporu.
Isto tako odredbom člana 49. stav 2. Porodičnog zakona propisano je da se postupak posredovanja neće obustaviti u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom partneru, s tim što se u skladu sa članom 45. stav 1. Porodičnog zakona isti mora pokrenuti. Uslovljavanjem pokretanja postupka za razvod braka obaveznim prethodnim pokretanjem postupka posredovanja i u slučajevima registrovanog porodičnog nasilja, su prema mišljenu podnosioca zahtjeva prekršene odredbe Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja, posebno člana 18. i člana 48. stav 1. kojima se eksplicitno zabranjuju svi oblici obaveznog alternativnog rješavanja sporova, uključujući medijaciju i posredovanje u slučaju postojanja bilo kojeg oblika nasilja. Takođe navodi da je spomenutim odredbama Porodičnog zakona prekršeno i pravo na pravičan postupak iz razloga što se pravičnim postupkom u smislu međunarodnih propisa za zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i ustavnih odredaba ne može smatrati postupak obavezne naravi u kojem se pristup sudu žrtvama nasilja uslovljava prethodnim pokretanjem vansudskog – alternativnog postupka posredovanja u kojem su žrtve nasilja prinuđene na suočavanje sa nasilnikom. Podnosilac dalje navodi da propisivanje obaveznog pokretanja i provođenja postupka posredovanja u slučajevima registrovanog porodičnog nasilja dovodi do paradoksalnih situacija u praksi, pri kojima se krše sudske odluke o zabrani približavanja zlostavljača njegovoj žrtvi, a koje sudske odluke su donesene na osnovi Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/13).
Pored spomenutog članom 49. st. 1. i 3. Porodičnog zakona regulisano je da kada se utvrdi izostanak jednog od bračnih partnera u postupku posredovanja, onemogućen je pristup sudu. Po mišljenju podnosioca zahtjeva, prekršeno je pravo pristupa sudu koje predstavlja pretpostavku za ostvarivanje prava na pravično suđenje koje je između ostalog zagarantovano i članom 6. Evropske konvencije.
Nadalje se problematizuju odredbe člana 45. stav 1. i člana 49. st. 1 i 3. Porodičnog zakona sa aspekta povrede odredbi člana 5. Protokola 7. Evropske konvencije. Navodi se da se sadržajem prednje navedenih odredbi Porodičnog zakona narušava jednakost supružnika u slučaju razvoda bračne zajednice s obzirom na nemogućnost pokretanja brakorazvodnog sudskog postupka. Podnosilac zahtjeva navodi da zakonodavac pri donošenju osporavanih odredbi Zakona nije imao u vidu potrebu osiguranja jednakosti bračnih partnera, odnosno uvažavanja njihove slobodne volje na jednakoj osnovi, već je otvorio široku mogućnost zloupotrebe koje se u praksi odražavaju ne samo na bračnog partnera čije pravo na pristup sudu je onemogućeno, nego i na prava i najviši interes djeteta. Zbog dovođenja u izrazito neravnopravan položaj u pogledu prava na pristup sudu došlo je do povrede člana 1. Protokola 12. Evropske konvencije te člana 13. Evropske konvencije. Nadalje se navodi da je osporenim odredbama Zakona direktno prekršen i član 8., 10. i 16. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koji propisuje pravo na pravično suđenje, te član 16. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koji propisuje da su punoljetni muškarci i žene ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vrijeme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.
Podnosilac zahtjeva dalje navodi da je osporenim odredbama Zakona došlo i do povrede brojnih odredaba Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravim, i to: člana 2. stav 3. tač. a. i b. člana 14. stav 1. i člana 23. stav 4. Navodi se da je članom 16. stav 1. tačka c) Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena propisana obaveza za sve institucije javne vlasti da osiguraju jednaka prava i odgovornosti u braku i prilikom razvoda braka, što na prvom mjestu uključuje uvažavanje činjenice postojanja ili nepostojanja saglasnosti volja oba bračna partnera u pogledu trajanja braka i njegovog razvoda na nivou zakonske regulative.
Po mišljenju podnosioca zahtjeva osporenim odredbama Zakona je došlo do povrede Aneksa Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji upućuje na obavezu primjene navedenih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i sloboda, i to sa pravnom snagom ustavnih odredbi te povrede člana II.A.6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji propisuje obavezu za sve institucije/organe javne vlasti na poštivanje prava i sloboda predviđenih u aktima navedenim u Aneksu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje se ističe da je osporenim odredbama Zakona došlo i do povrede člana II A.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je propisano: "Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog Ustava", te tačke c), d) i j) istog člana kojima se garantuje jednakost pred zakonom, zabrana svake diskriminacije, te zaštita porodice i djece. Dalje se navodi da je članom 49. stav 2. samostalno i u vezi sa članom 45. stav 1. Porodičnog zakona direktno prekršen član 18. i član 48. stav 1. Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja. Podnosilac zahtjeva analizira Porodični zakon u odnosu na Zakon o zaštiti od nasilja u porodici navodeći da je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici lex specialis u odnosu na Porodični zakon koji reguliše oblast nasilja u porodici na opšti/generalni način. Navodi se da odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u odnosu na odredbe Porodičnog zakona djeluju po principu lex specialis derogat legi generali i po principu lex posterior derogat legi priori. Iz prednjeg proizilazi da je obaveza zakonodavca bila da uskladi odredbe Porodičnog zakona sa odredbama Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, a što iz nerazumljivih razloga nije učinjeno. Podnosilac zahtjeva nadalje navodi da je pružanje usluga posredovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine komercijalizovano iz razloga nekonsekventne i neprecizne zakonske regulative Porodičnog zakona. Posredovanje pružaju centri za socijalni rad, ali i privatna pravna i fizička lica registrovana za tu vrstu djelatnosti, čime je došlo do posredne diskriminacije i povrede prava građana po osnovu ekonomsko-socijalnog statusa.
Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, ograničenje u pogledu prava na pristup sudu je utvrđeno osporenim odredbama Zakona i isto nema legitimni cilj, niti se bilo kakav legitimni cilj može pravdati ograničenjem tog prava, bilo da je riječ o slučajevima u kojima ne postoji registrovano porodično nasilje ili u slučajevima registrovanog porodičnog nasilja.
U konačnici podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će se utvrditi da član 45. stav 1. i član 49. st. 1., 2. i 3. Porodičnog zakona nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine jer spomenute odredbe ograničavaju pravo na pristup sudu, odnosno pravo na pravično suđenje u pogledu mogućnosti pokretanja i provođenja brakorazvodnog sudskog postupka.
U obrazloženju zahtjeva traži i donošenje privremene mjere, navodeći da su član 45. stav 1. i člana 49. st. 1. i 3. Porodičnog zakona prima facie protivni Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine jer se istim krši ustavom garantovano pravo građana na pristup sudu kao sastavni element i nužni preduslov ostvarivanja prava na pravično suđenje. Na osnovu prednjeg, po mišljenju podnosioca zahtjeva, uspostavljeno je stanje neustavnosti pri kojem jedan bračni partner svojim pasivnim držanjem, može onemogućiti okončanje postupka posredovanja, a samim time i pristup sudu drugom bračnom partneru. Navodi da je zakonodavac odredbom člana 49. stav 2. Porodičnog zakona regulisao da postupak posredovanja, koji predstavlja preduslov za pokretanje i provođenje sudskog brakorazvodnog postupka, neće biti obustavljen isključivo u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom partneru tj. u slučajevima registrovanog porodičnog nasilja. Iz prednje navedene odredbe, u vezi sa članom 45. stav 1. Porodičnog zakona, proizilazi obaveza i za bračnog partnera, koji je žrtva porodičnog nasilja za pokretanje postupka posredovanja prije podnošenja tužbe za razvod braka, što je u suprotnosti sa Konvencijom o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja. Značaj društvenih odnosa i dio populacije na koji se odnose osporavane odredbe Zakona opravdavaju predmetni zahtjev za donošenje privremene mjere. Iz tih razloga predlaže da Ustavni sud Federacije, uzimajući u obzir nivo povrede Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine garantovanih prava, kao i osjetljivost odnosa dijela populacije pogođene rješenjima sadržanim u osporavanim odredbama Zakona, svakom licu na području Federacije Bosne i Hercegovine bezuslovno osigura pravo na pristup sudu i pravičan postupak bez odlaganja, donese privremenu mjeru kojom bi se obustavila primjena osporenih odredbi Zakona, do konačne odluke Suda.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktima broj U-26/18 od 21.09.2018. godine zatražio od oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 30 dana od dana primanja akta ovog suda dostave odgovore na podneseni zahtjev za ocjenu ustavnosti i u roku od 15 dana od dana zaprimanja akta Suda, dostave odgovore na podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere.
Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostavili tražene odgovore.
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II. A 2. (1) c), d) i j)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
(...)
- c)jednakost pred zakonom
- d)zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, spolu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu;
(...)
- j)zaštitu porodice i djece;
Član II.A.6.
Svi sudovi, organi uprave, institucije koje vrše javna ovlaštenja i drugi organi federalne vlasti primjenjivat će i poštovati prava i slobode predviđene u aktima navedenim u Dodatku Ustava Federacije Bosne i Hercegovine -. Instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji imaju pravu snagu ustavnih odredbi.
Amandman XVIII
Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:
"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum".
B. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 6. stav 1.
Pravo na pravično suđenje
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti sa čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi maloljetnika ili zaštite privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde.
Protokol broj 7. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 5.
Jednakost supružnika
U vezi sa brakom, u toku braka i u slučaju njegovog raskida, supružnici imaju jednaka prava i odgovornosti u pogledu privatno-pravnog karaktera međusobno i u svom odnosu prema djeci, pri sklapanju braka, za vrijeme braka i u slučaju raskida. Ovim članom države ne sprječavaju preduzimanje takvih mjera koje su neophodne u interesu djece.
Protokol broj 12. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 1.
Opšta zabrana diskriminacije
- 1.Uživanje svih prava utvrđenih zakonom osigurano je bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status.
- 2.Nikog nijedan organ vlasti ne smije diskriminisati ni po kojem osnovu, kao što je navedeno u stavu 1.
C. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena
Član 16. stav 1. tačka c)
- 1.Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere radi otklanjanja diskriminacije žena u svim pitanjima koja se odnose na brak i porodične odnose, a posebno osiguravaju, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena:
(...)
(c) jednaka prava i odgovornosti u braku i prilikom razvoda;
(...)
1. Preporuka br. R. (98) 1 Komiteta Ministara državama članicama o porodičnom posredovanju
(Usvojena od strane Komiteta Ministara 21.01.1998. godine na 616 sastanku zamjenika ministara)
(...)
- 2.Prepoznajući rastući broj porodičnih sporova, posebno onih koji nastaju razdvajanjem ili razvodom, i uočavajući štetne posljedice sukoba porodice i visoku socijalnu i ekonomsku cijenu za Države;
- 3.Razmatrajući potrebu da se osigura zaštita najboljih interesa i dobrobiti djeteta, sadržanih u međunarodnim instrumentima, posebno uzimajući u obzir probleme koji se tiču staranja i posjeta, a koji nastaju kao rezultat razdvajanja ili razvoda;
(...)
- 6.Pozivajući se na Evropsku Konvenciju o primjeni prava djeteta, a posebno člana 13. ove konvencije, koji se odnosi na propisivanje posredovanja ili drugih procesa rješavanja sporova koji utiču na djecu;
- 7.Uzimajući u obzir rezultate istraživanja o upotrebi posredovanja i iskustva koja se tiču ovog područja iz više država, koja pokazuju da upotreba porodičnog posredovanja ima mogućnost da:
unaprijedi komunikaciju između članova porodice;
smanji sukob između strana u sporu;
rezultuje mirnim sporazumom;
omogući nastavak ličnih kontakata između roditelja i djece;
smanji socijalne i ekonomske troškove razdvajanja i razvoda za uključene strane i Države;
smanji vrijeme inače potrebno da riješi sukob;
- 10.Uvjereni u potrebu za većim korištenjem porodičnog posredovanja, procesa u kojem treća, nepristrasna i neutralna strana, posrednik, pomaže samim stranama da pregovaraju o pitanjima u sporu i postignu svoje zajedničke sporazume;
11. Preporučuje vladama država članica:
i. Da uvedu ili promovišu porodično posredovanje, ili, tamo gdje je potrebno, ojačaju postojeće porodično posredovanje;
ii. da sprovedu ili pojačaju sve mjere za koje smatraju da su neophodne imajući u vidu implementaciju sljedećih principa za promovisanje i upotrebu porodičnog posredovanja kao odgovarajućeg sredstva za rješavanje porodičnih sporova.
PRINCIPI PORODIČNOG POSREDOVANJA I. OKVIR POSREDOVANJA
(...)
b. Međutim, države su slobodne da odrede specifična pitanja ili slučajeve koje pokriva porodično posredovanje.
II. ORGANIZACIJA POSREDOVANJA
a. Načelno, posredovanje ne bi trebalo biti obavezno.
b. Države su slobodne da organizuju i ponude posredovanje onako kako one smatraju odgovarajućim, bilo kroz javni ili privatni sektor
III. PROCES POSREDOVANJA
Države trebaju osigurati postojanje odgovarajućih mehanizama koji omogućavaju da se proces posredovanja izvodi u skladu sa sljedećim principima:
i. posrednik je nepristran u odnosu na strane u sporu;
ii. posrednik je neutralan u pogledu ishoda procesa posredovanja;
iii. posrednik poštuje gledišta strana i štiti jednakost njihovog pregovaračkog položaja;
iv. posrednik nema ovlaštenja da nametne rješenje stranama;
v. uslovi za provedbu posredovanja moraju biti takvi da garantuju privatnost;
vi. rasprave pri posredovanju su povjerljive i ne smiju se kasnije koristiti, osim ako strane daju pristanak ili u slučajevima kad to dopušta državni zakon;
vii. posrednik će, u odgovarajućim slučajevima, obavijestiti strane o mogućnostima da koriste bračno savjetovanje ili druge oblike savjetovanja kao put rješavanja bračnih ili porodičnih problema;
viii. posrednik će posebno voditi računa o dobrobiti i najboljim interesima djece, roditelje će poticati da se fokusiraju na potrebe djece i podsjećati ih na njihovu primarnu odgovornost vezanu za dobrobit njihove djece i na potrebu da djecu obavještavaju i savjetuju se s njima;
ix. posrednik će posebno obratiti pažnju na to da li se u prošlosti dogodilo nasilje među stranama ili se može dogoditi u budućnosti te kakav bi to rezultat moglo imati na pregovaračke pozicije strana, te treba sagledati je li u tim okolnostima postupak posredovanja primjeren;
x. posrednik može davati pravne obavijesti, ali ne smije davati pravne savjete. U odgovarajućim slučajevima može obavijestiti strane o mogućnostima da se savjetuju sa advokatom ili licem bilo koje druge profesije.
IV. STATUS SPORAZUMA POSTIGNUTIH POSREDOVANJEM
Kada strane zatraže, države trebaju olakšati potvrđivanje sporazuma postignutih posredovanjem od strane suda ili drugog nadležnog tijela i trebaju osigurati mehanizme za provedbu tako odobrenih sporazuma, u skladu sa državnim zakonom.
V. ODNOS IZMEĐU POSREDOVANJA I POSTUPKA PRED SUDSKIM ILI DRUGIM NADLEŽNIM ORGANOM
a. Države trebaju prihvatiti nezavisnost posredovanja i mogućnost da se ona desi prije, tokom i nakon zakonskog postupka.
b. Države trebaju uspostaviti mehanizme koji će:
i. omogućiti prekid zakonskog postupka da bi se provelo posredovanje;
ii. osigurati da u takvim slučajevima sud ili drugo nadležni organ zadrži ovlaštenja izricanja hitnih odluka da bi se zaštitile strane, njihova djeca, ili njihova imovina;
iii. obavijestiti sud ili drugo nadležni organ o tome da li strane nastavljaju sa posredovanjem i da li su strane postigle sporazum.
VI. PROMOVISANJE I PRISTUP POSREDOVANJU
a. Da bi omogućilo bolje shvatanje ove metode dogovornog rješavanja sporova, države trebaju promovisati razvoj porodičnog posredovanja, posebno kroz informativne programe za javnost.
b. Države su slobodne da uspostave metode u pojedinačnim slučajevima kako bi pružili bitne informacije o posredovanju kao alternativnom procesu za rješavanje porodičnih sporova (na primjer, obavezujući strane da se sastanu sa posrednikom), i ovim omogućujući da strane razmotre da li je moguće i primjereno posredovanjem riješiti pitanja spora.
c. Države takođe trebaju nastojati da preduzmu neophodne mjere da bi omogućile pristup porodičnom posredovanju, uključujući i međunarodno posredovanje, čime bi doprinijele razvoju ovog načina dogovornog rješavanja porodičnih sporova
D. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05, 41/05 i 31/14) I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim se zakonom uređuju porodica, brak i pravni odnosi u braku, odnosi roditelja i djece, usvojenje, starateljstvo, pravni učinci vanbračne zajednice žene i muškarca, prava i dužnosti članova porodice u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), te postupci nadležnih organa u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima i starateljstvom.
9. Posredovanje
Član 45.
(1) Prije pokretanja postupka za razvod braka, bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, kao i za vrijeme trudnoće žene, dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.
(2) Federalni ministar rada i socijalne politike u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona propisat će uslove koje mora ispuniti lice iz stava 1. ovog člana. Izbor lica koja ispunjavaju uslove izvršit će federalni ministar rada i socijalne politike na osnovu javnog poziva objavljenog u dnevnoj štampi. Popis izabranih lica dostavit će Federalnom ministarstvu pravde.
(3) Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i bračni partneri koji nemaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje.
(4) Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje šest mjeseci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.
Član 46.
(1) Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlaštenom licu na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište, odnosno boravište, ili na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište.
(2) Izuzetno, bračni partneri mogu podnijeti zahtjev za posredovanje ovlaštenom licu izvan mjesta svoga prebivališta, odnosno boravišta.
Član 47.
(1) Lice ovlašteno za posredovanje dužno je u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva pokrenuti postupak posredovanja i pozvati oba bračna partnera da lično pristupe i sudjeluju u ovom postupku.
(2) Punomoćnici ne mogu zastupati bračne partnere, niti mogu prisustvovati u postupku posredovanja.
Član 48.
(1) U postupku posredovanja ovlašteno lice će nastojati ukloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere. Po potrebi preporučit će im da se obrate savjetovalištima ili drugim ustanovama koje im mogu dati potreban savjet.
(2) Ovlašteno lice upoznat će bračne partnere sa posljedicama razvoda braka, a posebno sa onim koje se odnose na djecu.
Član 49.
(1) Ako se oba bračna partnera, uredno pozvana, ne odazovu na poziv da sudjeluju u postupku posredovanja, a ne opravdaju svoj izostanak, postupak će se obustaviti.
(2) Izuzetno, postupak se neće obustaviti u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom partneru.
(3) Ako nakon obustave postupka iz stava 1. ovog člana bude podnesena tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka, sud će taj podnesak odbaciti.
Član 50.
(1) Ako se u postupku posredovanja bračni partneri ne izmire, ovlašteno lice nastojat će da se oni sporazumiju o tome s kime će živjeti njihovo maloljetno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje nakon punoljetstva, o njegovim ličnim odnosima sa roditeljem sa kojim neće živjeti, o njegovom uzdržavanju i o ostalim sadržajima roditeljskog staranja.
(2) Ako bračni partneri ne postignu sporazum iz stava 1. ovoga člana, ili postignuti sporazum ne odgovara interesima djeteta, organ starateljstva će na zahtjev ovlaštenog lica ili po službenoj dužnosti odlučiti o pitanjima iz stava 1. ovoga člana.
(3) Odluka iz stava 2. ovoga člana važi do pravomoćnosti odluke o razvodu braka.
(4) Žalba protiv odluke iz stava 2. ovoga člana ne odlaže njezino izvršenje.
Član 51.
(1) O postupku posredovanju ovlašteno lice će sastaviti zapisnik.
(2) Ovlašteno lice je dužno u roku od dva mjeseca okončati postupak posredovanja.
(3) U naročito opravdanim slučajevima rok iz stava 2. ovog člana se može produžiti za jedan mjesec.
(4) Federalni ministar rada i socijalne politike u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona propisat će osnovne elemente koje mora sadržavati stručno mišljenje u postupku posredovanja.
Član 52.
Ako se tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka podnese prije okončanja postupka posredovanja, sud će taj podnesak odbaciti.
2. Roditeljsko staranje
Član 138.
(1) Roditelji imaju dužnost i pravo uzdržavati dijete, u skladu sa odredbama ovog zakona.
(2) Dužnost je roditelja djetetu osigurati životne uslove potrebne za njegov razvoj.
VII. POSTUPAK PRED SUDOM 1. Opšte odredbe
Član 269. stav 1.
(1) Sud mora po službenoj dužnosti tokom postupka naročito paziti da se zaštite prava i interesi djece i drugih lica koja nisu sposobna sama se brinuti o sebi i o svojim pravima i interesima.
E. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/13)
Član 1.
Predmet Zakona
Ovim se zakonom uređuje: zaštita od nasilja u porodici, pojam porodice i nasilje u porodici, vrsta i svrha zaštitnih mjera za lica koja su počinila radnje nasilja u porodici, način i postupak izricanja zaštitnih mjera, zaštita žrtve od nasilja u porodici, međusobna povezanost svih subjekata koji su u funkciji zaštite od nasilja u porodici i druga pitanja od značaja za zaštitu od nasilja u porodici.
Član 7.
Pojam nasilja u porodici
U smislu ovoga zakona smatrat će se da postoji nasilje u porodici ako postoji osnova sumnje da su učinjene radnje kojim član porodice nanosi tjelesnu, psihičku ili seksualnu bol ili patnju i/ili ekonomsku štetu, kao i prijetnje koje izazivaju strah od tjelesnog, psihičkog ili seksualnog nasilja i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice.
Radnje nasilja u porodici ili prijetnje tim radnjama, u smislu stava 1. ovoga člana su:
- 1)svaka primjena fizičke sile na tjelesni ili psihički integritet člana porodice,
- 2)svako postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati tjelesnu ili psihičku bol ili patnju,
- 3)prouzrokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ucjenom ili drugom prinudom,
- 4)tjelesni napad člana porodice na drugog člana porodice, bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,
- 5)verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice od drugog člana porodice,
- 6)seksualno uznemiravanje,
- 7)uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice,
- 8)oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu,
- 9)upotreba tjelesnog nasilja ili prouzrokovanje straha radi oduzimanja prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanjem člana porodice u odnosu zavisnosti ili podređenosti,
- 10)upotreba tjelesnog i psihičkog nasilja prema djeci i zanemarivanje u njihovom odgoju,
- 11)tjelesno i psihičko nasilje prema starim, iznemoglim licima i zanemarivanje u njihovom njegovanju i liječenju,
- 12)nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana porodice,
- 13)propuštanje dužne pažnje i nepružanje pomoći i zaštite članu porodice i pored obaveze po zakonu.
Član 8.
Prijavljivanje nasilja u porodici
Zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, odgajatelji, medicinske, obrazovne i druge ustanove i tijela, kao i nevladine organizacije, koji u obavljanju svoje dužnosti saznaju za učinjene radnje nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovoga zakona, dužni su odmah po saznanju prijaviti učinjene radnje nasilja u porodici nadležnoj policijskoj upravi.
Prijavu iz stava 1. ovoga člana dužni su dostaviti i članovi porodice, kao i svaki građanin koji sazna za učinjene radnje nasilja u porodici nadležnoj policijskoj upravi.
Prijavu može podnijeti i žrtva nasilja u porodici.
Prijavu iz stava 1. ovoga člana dužni su dostaviti i članovi porodice, kao i svaki građanin koji sazna za učinjene radnje nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovoga zakona, a posebno ako je žrtva nasilja dijete.
Lice koja ne izvrši obavezu prijavljivanja radnji nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovoga zakona čini prekršaj, osim u slučaju kada nasilje u porodici prijavi žrtva nasilja.
F. Pravilnik o osnovnim elementima koje mora sadržavati stručno mišljenje u postupku posredovanja prije pokretanja postupka za razvod braka ("Službene novine Federacije BiH", broj 5/06)
Član 1.
Ovim Pravilnikom propisuju se osnovni elementi koje mora sadržavati stručno mišljenje u postupku posredovanja koje daje fizičko ili pravno lice koje provodi posredovanje prije pokretanja postupka za razvod braka (u daljem tekstu: stručno mišljenje u postupku posredovanja).
Član 2.
Stručno mišljenje u postupku posredovanja sadrži sljedeće elemente:
- 1.akt o ovlaštenju za posredovanje,
- 2.socijalnu anamnezu za bračne drugove,
- 3.podatke o dinamici odnosa u porodici i
- 4.procjenu mogućnosti održavanja bračnih odnosa u budućnosti.
Član 3.
Socijalna anamneza iz člana 2. tačke 2. ovog Pravilnika sadrži:
- 1.lične podatke o bračnim drugovima (ime i prezime, datum i mjesto rođenja, adresu, ime roditelja i djevojačko prezime žene),
- 2.podatke o odrastanju, školovanju, školskoj spremi, dodatnim edukacijama ili osposobljavanjima, vještinama i znanjima, zaposlenosti bračnih drugova, da li su ranije bili u braku, vrijeme trajanja prethodnih i sadašnjeg braka, podatke o djeci (zajedničkoj, vanbračnoj, djeci iz prethodnih brakova),
- 3.podatke bračnih drugova o tome kako sebe doživljavaju, podatke o njihovom odnosu prema porodici, o licima koja sa njima žive ili imaju uticaja na njihov bračni život, kao i podatke o poslu, organizaciji života, aktivnostima, načinu provođenja slobodnog vremena, interesima i sklonostima bračnih drugova,
- 4.podatke o zdravstvenom stanju bračnih drugova i
- 5.podatke o materijalnim i stambenim prilikama bračnih drugova.
Član 4.
Podaci o dinamici odnosa u porodici iz člana 2. tačke 3. ovog Pravilnika sadrže:
- 1.prikaz bračnih odnosa: razvoj bračnih odnosa, emocionalna zrelost i emocionalna stabilnost bračnih drugova, vrijeme od kada su poremećeni bračni odnosi, uzrok poremećaja međusobnih odnosa, jesu li bračni drugovi prije postupka posredovanja već tražili pomoć, uzajamno poštovanje, povjerenje i iskrenost bračnih drugova,
- 2.prikaz odnosa prema djeci i senzibilitet za potrebe djece, saglasnost u vaspitnoj ulozi i odabiru vaspitnih postupaka, kvalitetu emocionalne veze roditelja sa djecom i
- 3.prikaz odnosa sa licima iz bliže ili dalje sredine koja imaju uticaj na porodične odnose: međusobna povezanost, uticaj na bračne i roditeljske odnose, nivo uzajamne spremnosti na pomoć i podršku.
Član 5.
Procjena mogućnosti održavanja bračnih odnosa u budućnosti treba sadržavati:
- 1.spremnost na promjene, sa ciljem održavanja bračne zajednice,
- 2.stepen poremećaja odnosa bračnih drugova.
G. Pravilnik o uslovima koje mora ispuniti fizičko i pravno lice ovlašteno za posredovanje između bračnih partnera prije pokretanja postupka za razvod braka ("Službene novine Federacije BiH", br. 5/06 i 15/06)
Član 1.
Ovim Pravilnikom propisuju se uslovi koje mora ispuniti fizičko ili pravno lice ovlašteno za posredovanje između bračnih partnera prije pokretanja postupka za razvod braka (u daljem tekstu: posredovanje).
Član 2.
Fizičko lice koje provodi posredovanje mora ispunjavati sljedeće uslove:
- -da je državljanin Bosne i Hercegovine,
- -da je poslovno sposobno,
- -da je zdravstveno sposobno,
- -da ima položen stručni ispit u struci,
- -da raspolaže odgovarajućim prostorom (prostorija za rad sa bračnim partnerima, čekaonica i zaseban sanitarni čvor) koji mora udovoljavati minimalnim sanitarno-tehničkim i higijenskim uslovima, uz osiguran pristup licima sa invaliditetom u kolicima,
- -da ima visoku stručnu spremu (filozofski fakultet - odsjek za psihologiju pedagogiju, pravni fakultet, fakultet političkih nauka - odsjek socijalnog rada) i najmanje tri godine rada u struci.
Posredovanje ne može provoditi lice protiv kojeg se vodi istražni ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđeno za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv dostojanstva ličnosti i morala, protiv braka, porodice, te lica kojima je izrečena zaštitna mjera u skladu sa odrednicama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/05).
Član 4.
Fizičko ili pravno lice koje provodi posredovanje dužno je prihvatiti svaku promjenu koja je od uticaja na ispunjenje uslova za provođenje posredovanja.
6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon izvršenog uvida u podneseni zahtjev, propise i dokaze koji su relevantni za odlučenje u ovom utavnosudskom predmetu, utvrđeno je sljedeće:
Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 09.02.2005. godine i na sjednici Doma naroda od 03.03.2005. donio je Porodični zakon. Tokom 2005. godine izvršena je Ispravka navedenog Zakona, koja nije relevantna za ovaj ustavnosudski predmet. Zakonom o izmjenama i dopunama Porodičnog zakona koji je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio na sjednici Predstavničkog doma 27.03.2014. godine i na sjednici Doma naroda od 16.12.2013. godine izvršena je, pored ostalog, izmjena člana 45. stav 1. Porodičnog zakona.
Tim Zakonom je uređena porodica, brak i pravni odnosi u braku, odnosi roditelja i djece, posvojenje, starateljstvo, pravna dejstva vanbračne zajednice žene i muškarca, prava i dužnosti članova porodice u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i postupci nadležnih organa u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima i starateljstvom. Prema istom Zakonu utvrđeno je da se razvod braka može zahtijevati tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka, a da su prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, kao i za vrijeme trudnoće žene, dužni podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom ili pravnom licu ovlaštenom za posredovanje. Ovlašteno lice u postupku posredovanja će nastojat ukloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere, kao i upoznati ih sa posljedicama razvoda braka, a posebno sa onim koje se odnose na djecu. Ukoliko se bračni partneri ne izmire, ovlašteno lice nastojat će da se oni sporazumiju o tome s kime će živjeti njihovo maloljetno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje nakon punoljetstva, o njegovim ličnim odnosima sa roditeljem sa kojim neće živjeti, o njegovom uzdržavanju i o ostalim sadržajima roditeljskog staranja. Ako bračni partneri ne postignu prednje navedeni sporazum, ili postignuti sporazum ne odgovara interesima djeteta, organ starateljstva će na zahtjev ovlaštenog lica ili po službenoj dužnosti odlučiti o prednjim pitanjima. Zakonom je propisano da ukoliko se oba uredno pozvana bračna partnera ne odazovu postupku posredovanja, a svoj izostanak ne opravdaju, postupak će se obustaviti, te ukoliko nakon toga bude podnesena tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka, sud će taj podnesak odbaciti. Iznimno, postupak posredovanja se neće obustaviti u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom partneru. Takođe bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje šest mjeseci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost. Dalje je propisano da će sud tužbu ili zahtjev za sporazumni razvod braka odbaciti ukoliko je ista podnesena prije okončanja postupka posredovanja.
Budući da Zakon ne sadrži sve detalje u vezi sa posredovanjem, odredbe koje se odnose na sadržaj postupka posredovanja su, u određenoj mjeri, konkretizovane Pravilnikom o osnovnim elementima koje mora sadržavati stručno mišljenje u postupku posredovanja prije pokretanja postupka za razvod braka ("Službene novine Federacije BiH", broj 5/06). U tom Pravilniku je propisano da stručno mišljenje sadrži sljedeće elemente: akt o ovlaštenju za posredovanje, socijalnu anamnezu za bračne partnere, podatke o dinamici odnosa u porodici i procjenu mogućnosti održavanja bračnih odnosa u budućnosti. Podaci o dinamici odnosa u porodici, stručnog mišljenja sačinjenog u postupku posredovanja, pored ostalog, treba da sadrže i prikaz odnosa prema djeci i senzibilitet za potrebe djece, saglasnost u vaspitnoj ulozi i odabiru vaspitnih postupaka, kvalitetu emocionalne veze roditelja sa djecom.
Imajući u vidu određenja u članu 45. stav 2. Porodičnog zakona, federalni ministar rada i socijalne politike donio je, pored prednje spomenutog Pravilnika i Pravilnik o uslovima koje mora ispuniti fizičko i pravno lice ovlašteno za posredovanje između bračnih partnera prije pokretanja postupka za razvod braka ("Službene novine Federacije BiH", br. 5/06 i 15/06). Tim Pravilnikom su definisani kumulativni uslovi koje mora ispunjavati fizičko lice koje provodi postupak posredovanja, pored kojih je navedeno i da posrednik mora imati visoku stručnu spremu (filozofski fakultet - odsjek za psihologiju pedagogiju, pravni fakultet, fakultet političkih nauka - odsjek socijalnog rada) i najmanje tri godine rada u struci.
Institut posredovanja koji je uređen odredbama Porodičnog zakona prvenstveno treba posmatrati sa aspekta zaštite prava djeteta, gdje princip proporcionalnosti zahtijeva da preduzete mjere budu proporcionalne veličini i u opsegu problema. Prethodni tj. vansudski postupak posredovanja obuhvata rješavanje nesuglasica među članovima porodice, prvenstveno sa aspekta zaštite najboljeg interesa djeteta, sadržanih u međunarodnim instrumentima, naročito koji se tiču starateljstva i posjeta djeteta, a koji nastaju kao rezultat razdvajanja ili razvoda. Takav postupak provode specijalizirane ustanove i fizička lica odgovarajuće stručne spreme. Uslovljavanje stranaka tj. bračnih partnera (koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, kao i za vrijeme trudnoće žene) podnošenjem zahtjeva nadležnom sudu za razvod braka, prethodnim postupkom posredovanja nije apsolutnog karaktera. Naime, zakonodavac je ostavio mogućnosti i propisao u kojima slučajevima bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje (član 45. stav 4. Porodičnog zakona). U slučajevima nasilničkog ponašanja jednog bračnog partnera prema drugom (član 49. stav 2. Porodičnog zakona) propisuje se da do obustave postupka posredovanja neće doći u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom partneru, te takav izostanak ne predstavlja smetnju za podnošenje sudu zahtjeva za razvod braka. Prednjom odredbom zakonodavac je ostavio mogućnost pokretanja postupka razvoda braka pred nadležnim sudom bez okončanja postupka posredovanja, i to u slučaju postojanja radnji nasilja definisanih članom 7. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Spomenutim Zakonom se pod radnje nasilja u porodici ili prijetnje tim radnjama smatra ne samo svaka primjena fizičke sile na tjelesni ili psihički integritet člana porodice, već i postupanje koje može prouzrokovati ili izazvati tjelesnu ili psihičku bol ili patnju, prouzrokovanje straha ili lične ugroženosti i dr. radnje taksativno navedene spomenutim članom Zakona. Takođe je članom 8. tog Zakona navedeno da lice koje ne izvrši obavezu prijavljivanja radnji nasilja u porodici čini prekršaj, dok su u članu 44. Zakona propisane prekršajne sankcije, te visina novčanih kazni za iste.
U smislu prednjeg, takođe je potrebno spomenuti i odredbe Porodičnog zakona koje regulišu oblast roditeljskog staranja, zaštite prava i interesa djeteta, kao i pitanje oduzimanja roditeljskog staranja. Naime, osporavanom odredbom člana 45. stav 1. Porodičnog zakona je decidno regulisano da je podnošenje zahtjeva za posredovanje, a prije postupka za razvod braka, obaveza bračnog partnera ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje. Iz prednjeg se može izvesti zaključak da ukoliko je jednom roditelju oduzeto roditeljsko staranje nad djetetom, a iz razloga taksativno navedenih članom 154. Porodičnog zakona (zloupotreba roditeljskih prava, grubo zanemarivanje roditeljskih dužnosti, napuštanjem djeteta, nebrizi o djetetu s kojim ne živi, stavlja u opasnost sigurnost, zdravlje ili moral djeteta i dr.), u takvom slučaju obaveza posredovanja iz člana 45. stav 1. Porodičnog zakona nije obligacionog karaktera.
Analizom Porodičnog zakona u Republici Srpskoj i zemalja u okruženju (Republika Hrvatska, Republika Srbija i Crna Gora), utvrđeno je da je institut posredovanja prilikom razvoda braka bračnih partnera prisutan i regulisan pozitivnim zakonskim propisima s tim što se mogu podvući određene paralele, a to je, da zakonodavac ovaj institut naziva posredovanje, mirenje, savjetovanje ili nagodba da se pred nadležnim organom starateljstva, centrom za socijalni rad, sudom ili drugom specijalizovanom ustanovom za posredovanje u porodičnim odnosima, imajući u vidu interes djeteta sporazumiju o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke maloljetne djece i o svim drugim bitnim pitanjima.
Kod analize ovih odredbi bitno je napomenuti Preporuku Komiteta Ministara Vijeća Europe državama članicama o porodičnom posredovanju - Preporuka br. R. (98) 1 (Usvojena od strane Komiteta Ministara 21.01.1998. godine na 616 sastanku zamjenika ministara) koja uvažavajući povećani broj porodičnih sporova, štetne posljedice sporova za porodicu, visok ekonomski i društveni trošak za državu, potrebu da se osigura zaštita interesa i dobrobiti djece, preporučuje državama članicama "da uvedu ili promoviraju porodično posredovanje, ili, tamo gdje je potrebno, ojačaju postojeće porodično posredovanje, a da sprovedu ili pojačaju sve mjere za koje smatraju da su neophodne imajući u vidu implementaciju slijedećih principa za promoviranje i upotrebu porodičnog posredovanja kao odgovarajućeg sredstva za rješavanje porodičnih sporova." Tom Preporukom je utvrđeno da su države slobodne da odrede specifična pitanja ili slučajeve koje pokriva porodično posredovanje, a što je upravo zakonodavac ovim zakonom i propisao. Ovdje je potrebno spomenuti da se osporene odredbe Porodičnog zakona ne smiju i ne mogu tumačiti zasebno, ne uzimajući u obzir i ostale odredbe pozitivnih propisa koji tretiraju predmetnu oblast. Navedena Preporuka je i usvojena radi potrebe da se osigura zaštita i najbolji interes i dobrobit djeteta, sadržanih u međunarodnim dokumentima, a naročito uzimajući u obzir probleme koji se tiču starateljstva i posjeta, a koji nastaju kao rezultat razdvajanja ili razvoda roditelja. Iz tih razloga nacionalne vlasti treba da procijene da li je neophodno i na koji način normirati oblast posredovanja, a sve u kontekstu postizanja željenog cilja, što je u konkretnom slučaju najbolji interes i zaštita prava djeteta.
U kontekstu prednjeg, nužno je spomenuti da Evropska unija preporučuje neobaveznost posredovanja, ali da nije ni isključila mogućnost da ono u nacionalnim pravima bude normirano kao obavezno. Ova mogućnost je priznata samo pod uslovom da se normiranjem obaveznog posredovanja zakonodavci ne miješaju u pravo na pristup sudu. Iz ovoga se može zaključiti da obaveznost posredovanja kao prethodnog postupka, sama po sebi, ne znači povredu prava na pristup sudu kao jednog od elemenata prava iz člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (pravo na pravično suđenje). Član 6. Evropske konvencije koji garantuje pravo na pravično suđenje, predstavlja jednu od najosnovnijih garancija za poštovanje demokratije i vladavine prava na evropskom kontinentu. U ovom pravcu bitno je napomenuti i stav Evropskog suda za ljudska prava, gdje je sud razradio svoje stajalište o implicitno dopuštenim ograničenjima, pravo pristupa Sudu istakavši, da "Pravo na sud" nije apsolutno. Ono može biti podložno dopuštenim ograničenjima jer pravo pristupa sudu po samoj svojoj naravi zahtjeva regulaciju države. Garantirajući pravo pristupa Sudu radi utvrđivanja prava i obaveza, kad je u pitanju član 6. stav 1. ostavlja državi slobodan izbor načina na koji će postići legitimni cilj (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kreuz protiv Poljske, presuda od 2001. godine 29.5., Serija A., tač. 53. str. 55.). Osporenom odredbom Zakona teži se legitimnom cilju, a taj cilj je zaštita porodice, zaštita interesa djece i ostalih članova porodice, sprječavanje štetnih posljedica koje nastaju i problema koji se pojave kada su roditelji razdvojeni.
Isto tako postavljeno ograničenje pristupa Sudu prema stajalištu Evropskog suda za ljudska prava neće biti u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije osim ako ne teži legitimnom cilju, i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti primijenjenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tinnelly & Sons Ltd i dr. i Mc. Elduff i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Presuda od 1998. godine, 10.7. broj 62/1997/846/1052-1053 tač. 72. strana 28. i Presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj Ap 369/10 od 24.10.2013. godine.).
U odnosu na navode podnosioca zahtjeva da osporene odredbe Zakona dovode do diskriminacije, nejednakosti supružnika, data argumentacija se ne bi mogla smatrati opravdanom. Prednje iz razloga što zakonodavac osporenim odredbama zakona ne favorizuje, niti jednog bračnog partnera, već se muškarac i žena izjednačavaju, kako u pogledu njihovih međusobnih prava i obaveza, tako i u pogledu njihovih prava i obaveza prema djeci. Prema praksi Evropskog suda, diskriminacija nastupa ako se lica ili grupa lica koja se nalaze u istoj situaciji, različito tretiraju po osnovu spola, rase, boje, jezika i vjere u pogledu uživanja prava iz Evropske konvencije, a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotreba sredstava naspram željenog cilja koja nisu u proporcionalnom odnosu. Prema tome ne postoji povreda ni člana 14., ni člana 1. Protokola 12. Evropske konvencije i člana II.A.2.(1) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine imajući u vidu da je sama definicija diskriminacije po oba člana identična. Nesporno je da se princip jednakosti i princip zabrane diskriminacije smatraju toliko važnim za zaštitu ljudskih prava da su sadržani u svim osnovnim međunarodnim i regionalnim instrumentima o ljudskim pravima.
Iz svega navedenog može se zaključiti da je državama u skladu sa Preporukom Komiteta Ministara Vijeća Evrope ostavljeno da slobodno "načelno" odrede pitanja koja pokriva porodično posredovanje. To je Porodični zakon Federacije i regulisao posebno ističući zaštitu interesa djece i ostalih članova porodice kako bi se otklonili uzroci koji su doveli do poremećaja porodičnih odnosa, izmirenje bračnih partnera, a sve prvenstveno radi zaštite prava najboljeg interesa djece.
Izlazak posredovanja u postupku razvoda braka iz nadležnosti suda i tretiranje istog kao prethodnog postupka, daje mogućnost bračnim partnerima da se u okviru posredovanja izvrši razmatranje svih želja i potreba njihove porodice, posebno potreba i zaštite djeteta, te olakša rješavanje nastalih problema i konflikata, u skladu sa specifičnostima porodične stvarnosti.
Posredovanje u postupku razvoda braka treba sagledati kao postupak rješavanja spora, u kojem bračnim partnerima pomažu nepristrana i neutralna stručna lica, s ciljem analiziranja stanja te pokušaja iznalaženja sporazuma za sva ili za što više spornih pitanja. Trajni sukobi u porodici i njihovo destruktivno rješavanje jedan su od razloga razvoda braka i vrlo značajan faktor razvojnog rizika za dijete razvedenih roditelja. Posredovanje ima i preventivnu ulogu u smislu da pravovremena pomoć, ima veći potencijal prevencije razvoda braka i očuvanja porodice, smanjuje trajanje sukoba među bivšim supružnicima, povećava održivost sporazuma i sklad u brizi za djecu te unapređuje roditeljsko partnerstvo nakon prestanka bračne zajednice.
Ustavni sud Federacije nije posebno analizirao ostala međunarodna akta na koja se pozivao podnosilac zahtjeva, iz razloga što je utvrdio da ne mogu uticati na drugačije rješavanje ove ustavno sudske stvari.
Kako je na ovaj način predmet riješen u meritumu, Sud nije rješavao po zahtjevu za privremenu mjeru.
Imajući u vidu naprijed navedeno, riješeno je kao u izreci donesene presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.
Broj U-26/18
28. januara 2020. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.