USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3017/18, rješavajući apelaciju Fahrudina Avdičevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Fahrudina Avdičevića.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 020702 17 Kž od 15. februara 2018. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Fahrudin Avdičević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teočaka, kojeg zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnio je 26. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 K 020702 17 Kž od 15. februara 2018. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužilaštva Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 6. decembra 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. decembra, a Kantonalni sud i Kantonalno tužilaštvo 18. odnosno 20. decembra 2019. godine.
III. Činjenično stanje
- 3.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 4.Općinski sud je Presudom broj 29 0 K 020702 14 od 18. novembra 2016. godine proglasio apelanta krivim da je počinio krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i krivično djelo iz člana 23. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila, te mu izrekao uvjetnu osudu utvrđujući jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, koja se neće izvršiti ako apelant ne počini novo krivično djelo u roku od dvije godine.
- 5.Apelant je proglašen krivim da je od 24. septembra pa do kraja septembra 2013. godine u Teočaku, nakon što su mu ovlaštena službena lica PS Teočak I. Dž. i N. J. oduzela označeni traktor kojim je upravljao, u više navrata tog dana, kao i narednih dana, pred mještanima Teočaka upućivao prijetnje policajcu I. Dž., komandiru PU Teočak V. O. i policajcu N. J. govoreći da će ih ubiti, da će ubiti njihove žene i djecu, te da će im zapaliti kuće, a da će ga V. O., prije nego što se vrati u Tuzlu, dobro zapamtiti.
- 6.Iz obrazloženja presude proizlazi da su u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu saslušani komandir V. O., te policajci I. Dž. i N. J. Također, na glavnom pretresu su pročitani i iskazi koje su u Kantonalnom tužilaštvu dali komandir V. O. i policajac N. J. 5. marta 2014. godine kada su saslušani u svojstvu svjedoka, te policajac I. Dž. 11. decembra 2013. godine, te je pročitana njegova izjava data u svojstvu svjedoka, a koju je sačinila PU Kalesija 27. novembra 2013. godine. Iz detaljno interpretiranih iskaza pobrojanih svjedoka u suštini proizlazi da su, nakon što su policajci I. Dž. i N. J. od apelanta oduzeli traktor za koji nije imao potrebnu dokumentaciju i čiji je nestanak prijavljen u Zvorniku, oni od građana Teočaka telefonski i u neposrednim kontaktima saznali da im apelant upućuje prijetnje govoreći da će ih pobiti, da će pobiti njihovu djecu, zapaliti kuće, da se komandir V. O. "neće vratiti u Tuzlu kakav je došao" i da se pripazi kad noću ide u kontrole.
- 7.Svjedok komandir V. O. istakao je i da je bio prisutan kada je apelant predao dvije lovačke puške u PU uz obrazloženje da se plaši da će ih upotrijebiti, a što je shvatio kao prijetnju zbog oduzetog traktora, te da je nakon toga sačinio zabilješku i zatražio da se tužilac obavijesti o slijedu događaja. Istakao je i da ga je apelant jedne prilike u kafani uporno posmatrao, s odstojanja, a što je također shvatio kao prijetnju. Najzad, ukazao je i da je od MUPTK dobio depešu u kojoj je obaviješten da je svjedokinja S. A. pristupila i prijavila prijetnje policajcima.
- 8.Svjedok policajac N. J. istakao je da ga je o prijetnjama obavijestio komandir V. O., da je bio prisutan i policajac I. Dž., da ga je komandir pitao da li zna da im se prijeti, da je rekao da ne zna, te da je komandir V. O. rekao: "Kako ne znaš, a sva stanica zna, zar vam nije prenio Šemso kolega i Izudin", te da su mu pojedini građani, posebno iz mjesta u kojem je nastanjen apelant, prenijeli da im se prijeti da neće ostati na poslu, te da će ih apelant zgaziti. O kakvim konkretno prijetnjama se radi saznao je od građana, a ozbiljno ih je shvatio nakon što je apelant predao oružje. U svojoj izjavi koju je dao u svojstvu svjedoka u Tužilaštvu, svjedok policajac N. J. istakao je da svakodnevno kad je na službi od raznih građana dobija upozorenje da mu se prijeti. Na upit apelantovog branioca na glavnom pretresu naveo je da misli da je bilo bar deset službenih zabilješki o upućivanim prijetnjama, koje imaju svoj broj, što znači da su evidentirane i prenesene komandiru. Također, istakao je i da je od svjedokinje S. A. saznao da mu se prijeti (u izjavi u Tužilaštvu je naveo da je za prijetnje saznao od nje), kao i da ona često prijavljuje apelanta u PU. Istakao je i da su građani koji su ga obavještavali o prijetnjama zamolili da ostanu anonimni zbog straha od apelanta.
- 9.Svjedok I. Dž. u svom iskazu je naveo da je od više ljudi, prije svega troje apelantovih najbližih komšija, čuo da mu apelant prijeti u smislu "da se skloni s puta", tj. da ne radi svoj posao, da će ga ubiti, da će mu zapaliti kuću, ubiti djecu, zbog čega je na nekoliko dana prebacio porodicu u drugu kuću. Na ponovnom saslušanju ovaj svjedok je izjavio i da se dva sata prije odlaska u PU radi davanja izjave u vezi s ugrožavanjem njegove sigurnosti u označenoj perionici sastao sa N. H. koji mu je rekao da su mu upućene prijetnje, te da je zamolio N. H. da mu to provjeri i javi, a što je ovaj i učinio poslavši mu poruku da je tačno ono o čemu su pričali. Istakao je da mu je N. H. postojanje prijetnji potvrdio i u razgovoru koji su imali dva-tri mjeseca kasnije. Najzad, ovaj svjedok je potvrdio i da svjedokinja S. A. često dolazi u stanicu i prijavljuje uznemiravanje, te da "oni nju smatraju ′nenormalnom osobom′, on nije doktor da to utvrdi, njegovo je da izađe kad neko prijavi". Potvrdio je i da je "nesporna činjenica da se svjedokinja S. A. često obraća PU s raznim problemima kojih zaista ima jer je više ljudi maltretira, ali je ne shvataju ozbiljno po tim njenim prijavama, po prijavama nema dokaza, da je hendikepirana i da je svi izbjegavaju, da misle da je luda, ali da je po njegovom mišljenju pametnija od polovine njih".
- 10.Saslušan u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu, N. H. je negirao navod svjedoka policajca I. Dž. da mu je prenio prijetnje i da mu je poslao poruku. Potvrdio je da mu je I. Dž. ostavio broj telefona da mu javi ako nešto čuje, odnosno da provjeri, da nije ništa čuo ili provjeravao, pa da ga nije ni zvao, te da nije slao poruku. Prilikom suočavanja, oba svjedoka su ostala pri iznesenim tvrdnjama. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka I. Dž. jer je u svom iskazu naveo sadržaj poruke koju je dobio od svjedoka N. H.
- 11.U obrazloženju presude detaljno su interpretirani iskazi svjedokinje S. A. s glavnog pretresa, te iskaz dat u PU Kalesija 27. novembra 2013. godine i iskaz dat pred Kantonalnim tužilaštvom od 19. februara 2014. godine. Svjedokinja je navela da već duže vrijeme ima probleme s apelantovom porodicom, ali da nije u svađi s apelantom. Potvrdila je i da svjedoke policajce I. Dž. i N. J. poznaje od ranije, a da je čula za komandira V. O. jer mu se prijeti da će ga ubiti, zapaliti, te ubiti djecu. Čula je i da apelant govori da su mu oduzeli puške i traktor pa je zaključila da su prijetnje zbog oduzetog traktora. Navela je da je najviše prijetnji upućivano svjedoku policajcu I. Dž., da se prijetilo i policajcu Z., te da su prijetnje redovno upućivane komandiru V. O. Navela je da je otišla u Tuzlu i sve prijavila Unutrašnjoj kontroli nakon što je apelant psovao Unutrašnju kontrolu. Istakla je da je to učinila kako bi zaštitila komandira V. O. s kojim je razgovarala kad je bila fizički napadnuta. U svojim izjavama u policiji i Tužilaštvu ova svjedokinja je navela da je čula apelanta kako govori da će komandir V. O. i još dva-tri policajca biti suspendirani, da treba ubiti policajca I. Dž. i njegovu ženu i djecu, te policajca Z. U svojoj izjavi u Tužilaštvu ovim prijetnjama dodala je i komandira V. O. Najzad, svjedokinja je navela da ona lično o prijetnjama nije obavijestila policajce I. Dž. i N. J., a da je komandir V. O. znao za prijetnje prije nego što je ona otišla da prijavi.
- 12.Općinski sud je, analizirajući iskaze svjedoka V. O., I. Dž. i N. J., te svjedokinje S. A. date na glavnom pretresu i u toku istrage, utvrdio da su oni saglasni u bitnim detaljima, te ih je prihvatio kao objektivne, date na osnovu ličnog opažanja i "doživljavanja".
- 13.U obrazloženju presude detaljno su interpretirani i iskazi svjedoka apelantove odbrane: H. H., predsjednika MZ u kojoj žive apelant i svjedokinja S. A, M. Ć., apelantovog komšije, i T. M., načelnika Općine Teočak. Svi svjedoci su izjavili da nisu čuli da je apelant prijetio policajcima, da nije sklon nasilnom i kabadahijskom ponašanju, odnosno da nije sklon remećenju javnog reda. Također, svi su potvrdili da je svjedokinja S. A. osoba sklona prijavljivanju. Svjedok H. H. istakao je da je svjedokinja dolazila kod njega kao sekretara MZ, ali da ga nije obavijestila o navodnim prijetnjama policiji. Svjedok M. Ć. potvrdio je da apelant i svjedokinja S. A. nisu u dobrim odnosima, da je ona u svađi sa svima, pa i sa svojim sestrama i braćom, da izmišlja priče, da je tvrdila da je on u vezi s apelantovom suprugom, da je 30 stanovnika MZ potpisalo peticiju i dostavilo PS Teočak tražeći da ih zaštiti jer ih ona prijavljuje kada popravljaju kuću ili uređuju među i sl. Svjedok T. M. potvrdio je da je općepoznata činjenica da je svjedokinja S. A. sklona prijavljivanju, da je često prijavljivala i radnike Općine (zbog nelegalne gradnje jer joj lupaju na prozor, dolaze u dvorište i sl.), te da su sve njene prijave odbačene kao neosnovane.
- 14.Općinski sud nije posebno cijenio iskaze apelantovih svjedoka jer su samo izjavili da nisu čuli da je apelant upućivao prijetnje policajcima, te su se izjašnjavali o njegovoj ličnosti, pa je zaključeno da njihovi iskazi nisu sadržavali bitne detalje za konkretnu krivičnopravnu stvar. Bez značaja je ocijenjeno i njihovo izjašnjavanje, kao i izjašnjavanje svjedoka policajaca o ličnosti svjedokinje S. A. jer ona nije bila jedini svjedok kojeg je Tužilaštvo predložilo.
- 15.Nadalje je Općinski sud detaljno interpretirao i apelantov iskaz koji je ocijenio objektivnim, izuzev u dijelu u kojem je negirao da je prijetio, te da nije rekao ono što je svjedokinja S. A. izjavila na sudu jer je u tim dijelovima bio u suprotnosti s dokazima kojim je sud poklonio vjeru.
- 16.Općinski sud je detaljno pobrojao materijalne dokaze koje je predlagao apelant, a koje nije posebno cijenio jer nisu bili od značaja za pravilno i potpuno utvrđenje u toj pravnoj stvari. Također, odbijen je i apelantov prijedlog da se od PU Teočak zatraži da dostavi kopije evidentiranih prijetnji s imenima lica koja su podnijela prijave, da se pročita otpusna lista od 4. septembra 1981. godine na ime svjedokinje S. A. i nalaz i mišljenje psihologa bez datuma jer je zaključeno da su nepotrebni, da okolnosti koje odbrana želi dokazati navedenim dokazima nemaju značaj, kao i da je otpusna lista datirana 1981. godine.
- 17.Kantonalni sud je Presudom broj 29 0 K 020702 17 Kž od 15. februara 2018. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
- 18.Iz obrazloženja presude proizlazi da je neosnovanom ocijenjena apelantova tvrdnja da mu je prekršeno pravo na odbranu jer je prvostepeni sud odbio njegov prijedlog da PU Teočak dostavi kopije evidentiranih prijetnji upućenih policajcima. U vezi s tim je ukazano da je Općinski sud zaključio da su činjenice koje se žele dokazati izvođenjem tog dokaza irelevantne za konkretno krivično djelo "jer otpusna lista za svjedokinju S. A. datira od 4. septembra 1981. godine, a nalaz i mišljenje psihologa V. R. je bez datuma, tako da optuženom apelantu nije onemogućeno da iznese ni materijalnu ni formalnu odbranu jer je sam, a i uz braniočevu stručnu pomoć imao pravo da pregleda i preispituje spise predmeta tokom cijelog krivičnog postupka, omogućeno mu je da priprema svoju odbranu i sva ostala prava koja mu pripadaju u okviru materijalne i formalne odbrane, tako da nije učinjena ova bitna povreda odredaba krivičnog postupka".
- 19.Prema stavu Kantonalnog suda, neosnovanom je ocijenjena i apelantova tvrdnja da je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude, te da uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Kantonalni sud je naveo da se ne može zaključiti, kako se to žalbom prigovara, "da se iz obrazloženja osporene presude ne vidi na koje mještane naselja Teočak se odnose upućene prijetnje u navedenom periodu i da ta lica nisu saslušana na te okolnosti". Nadalje, zaključeno je da je prvostepeni sud sve izvedene dokaze cijenio savjesno, na osnovu čega je izveo pravilan zaključak o relevantnim činjenicama za predmetna krivična djela.
- 20.Kantonalni sud je zaključio i da je neosnovan žalbeni navod da izvedenim dokazima nije dokazana ugroženost navedenih lica, te da je prvostepeni sud samo naveo formulaciju krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. KZFBiH. U vezi s tim je ukazano da je prvostepeni sud savjesnom ocjenom izvedenih dokaza pravilno zaključio da je apelant, nakon što su mu ovlaštena službena lica PS Teočak I. Dž. i N. J. na regionalnom putu 24. septembra 2013. godine nakon kontrole oduzela traktor, u više navrata tog, a i narednih dana, pred mještanima Teočaka upućivao prijetnje, i to policajcima I. Dž. i N. J., te komandiru PS Teočak V. O., govoreći da će ih ubiti, da će ubiti njihove žene i djecu i da će im zapaliti kuće, te da će ga V. O. dobro zapamtiti prije nego što se vrati u Tuzlu. Te činjenice su utvrđene iskazima svjedoka V. O., S. A., N. J. i I. Dž., čiji iskazi su saglasni u odlučnim činjenicama, a u cijelosti su saglasni s materijalnim dokazima koji su izvedeni tokom glavnog pretresa, čime su se u radnjama optuženog apelanta ostvarila sva bitna obilježja bića krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, kao i krivičnog djela iz člana 23. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti.
- 21.Prema stavu Kantonalnog suda, pravilnom ocjenom provedenih dokaza prvostepeni sud je, suprotno apelantovim navodima, pravilno utvrdio i činjenično stanje. U vezi s tim je ukazano i da je prvostepeni sud dao razloge zbog čega nije prihvatio apelantov prijedlog da se od PU Teočak pribave kopije evidentiranih prijetnji upućenih policajcima i komandiru PU Teočak s imenima lica koja su podnijela prijave.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 22.Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i to u onom dijelu tih presuda kojim je utvrđena njegova krivična odgovornost za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH.
- 23.U tom kontekstu apelant tvrdi da se osporene presude zasnivaju na iskazima svjedoka policajaca da su im upućene prijetnje, a da su ti iskazi potkrijepljeni jedino iskazom svjedokinje S. A. čiji je kredibilitet, prema njegovom mišljenju, upitan.
- 24.Apelant u vezi s tim ističe da su svi policajci u svojim izjavama tvrdili da su o upućenim prijetnjama saznali od drugih građana, pri tome ne navodeći imenom niti jednog od njih. Također, tvrdi da je sud odbio njegov prijedlog da se od PU zatraži podatak o eventualno evidentiranim prijetnjama koje je, navodno, uputio policajcima, te da je nakon toga sam zatražio i dobio podatak od PU da u relevantnom periodu u PU nije registrirana niti jedna prijetnja upućena navedenim policajcima. Također, ukazuje i da je svjedok policajac I. Dž. u svojoj izjavi naveo da ga je komandir policije obavijestio da su mu upućene prijetnje, pa da se nakon toga raspitivao kod N. H. o tome da li je čuo da mu neko prijeti.
- 25.U vezi s iskazom svjedokinje S. A., ističe da iz iskaza svjedoka, te materijalnih dokaza koje je dostavio, pored dokaza o njenom liječenju, proizlazi da se radi o osobi koja kontinuirano policiji prijavljuje cijeli komšiluk, te da njene prijave završavaju kao neosnovane. On tvrdi da se redovni sudovi o tome nisu izjašnjavali odlučivši da poklone vjeru iskazu te svjedokinje.
- 26.Prema apelantovom mišljenju, u predmetnom postupku je utvrđivana navodna prijetnja, a ne i ugrožavanje sigurnosti, jer čak i da je bila prijetnja, ona sama po sebi nije ugrožavanje sigurnosti, a u vezi s čim nije predočen niti jedan dokaz. On smatra da kad je nekom ugrožena sigurnost, a pogotovo kad su to policajci, očekuje se da policijska stanica i sami policajci nešto preduzmu, a o tome nije predočen niti jedan dokaz.
- 27.Prvostepeni sud je, prema njegovom mišljenju, propustio da brižljivo i savjesno cijeni provedene dokaze, te da ponudi valjane razloge i obrazloženja zbog čega nije prihvatio dokaze koje je predlagao, konkretno da se dostave imena lica koja su prijavila prijetnje, a kako bi na te okolnosti mogla biti i saslušana. To odbijanje je, prema njegovom mišljenju, imalo za učinak da je osuđen na osnovu izjave policajaca koji su tvrdili da su im druga lica, bez navođenja ijednog imena, dojavila da im prijeti, a što znači da je za osudu dovoljno da neko samo tvrdi da je dobio prijetnje bez bilo kakve daljnje provjere. Slijedom navedenog, smatra i da mu je prekršeno pravo na odbranu.
- 28.Apelant tvrdi da je Kantonalni sud propustio dati relevantne razloge i obrazloženja zbog čega je odbio njegove žalbene navode kao neosnovane. U tom kontekstu apelant je posebno ukazao na dijelove obrazloženja koji, prema njegovom mišljenju, predstavljaju paušalno i proizvoljno suđenje jer ne sadrže niti jedan konkretan razlog ili obrazloženje, izuzev uopćenih konstatacija zbog čega su njegovi žalbeni navodi neosnovani.
b) Odgovor na apelaciju
- 29.Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da, imajući u vidu dokaze na kojima je zasnovana apelacija, smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije "u odnosu na razuman rok, čime bi se nanijela nematerijalna šteta osuđenom radi nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovaj sud je postupio blagovremeno po planu rješavanja starih i prioritetnih predmeta i u zakonskom roku donio odluku, tako da ni na koji način nije povrijedio pravo na pravično suđenje osuđenom koje mu je garantirano Ustavom i Evropskom konvencijom".
- 30.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u svemu ostaje pri razlozima i obrazloženjima iz svoje odluke, te je zaključio da nisu prekršena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.
- 31.Kantonalno tužilaštvo je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da je u toku krivičnog postupka pred redovnim sudovima, a na osnovu izvedenih dokaza, nespornim utvrđeno da je apelant počinio krivična djela za koja je proglašen krivim. Ukazano je i da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili nijednu zakonsku odredbu, niti su proizvoljno utvrdili činjenično stanje, što bi eventualno moglo dovesti do povrede prava na pravično suđenje.
V. Relevantni propisi
- 32.Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) u relevantnom dijelu glasi:
Član 183.
Ugrožavanje sigurnosti
(1) Ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili na taj način izazove uznemirenje građana,
kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci.
(2) Ko ugrozi sigurnost više osoba ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili organ tih osoba ili taj način izazove uznemirenje građana,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(…)
- 33.Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 7.
Pravo na odbranu
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branitelja koga sam izabere.
(...)
Član 15.
Jednakost u postupanju
(1) Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi.
(2) Sud, tužitelj i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u korist.
Član 16.
Slobodna ocjena dokaza
Pravo suda, tužitelja i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Član 100.
Tok saslušanja svjedoka
(…)
(8) Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.
(...)
Član 229.
Prijavljivanje krivičnog djela od građana
(1) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela.
(…)
Član 230.
Podnošenje prijave
(1) Prijava se podnosi tužitelju, pisano ili usmeno.
(2) Ako se prijava podnosi usmeno, osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava saopćena telefonom sačinit će se službena zabilješka.
(3) Ako je prijava podnesena sudu, ovlaštenoj službenoj osobi ili nekom drugom sudu ili tužitelju u Federaciji oni će tu prijavu primiti i odmah je dostaviti tužitelju.
Član 233.
Nadzor tužitelja nad radom ovlaštenih službenih osoba
(...)
(3) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnovane sumnje da je krivično djelo učinjeno.
Član 234.
Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza
(1) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. ovog zakona, ovlaštena službena osoba može: prikupljati potrebne izjave od osoba; (…)
(2) Pri prikupljanju izjava od osoba, ovlaštena službena osoba može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije, pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. Osoba ne mora dati nikakvu izjavu ni odgovarati na pitanja koja joj ovlaštena službena osoba postavlja, osim davanja osobnih podataka, o čemu će je ovlaštena službena osoba poučiti.
(3) Prilikom prikupljanja izjava od osobe ovlaštena službena osoba će postupiti u skladu s članom 92. ovog zakona, odnosno u skladu s članom 100. ovog zakona. U tom slučaju se zapisnici o prikupljenim izjavama mogu upotrijebiti kao dokazi u krivičnom postupku.
(…)
Član 254.
Obaveze sudije odnosno predsjednika vijeća
(…)
(2) Dužnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi razjašnjenju stvari.
(…)
Član 278.
Pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz
(…)
(2) Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i branitelj želi da dokaže nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban ili da je prilikom ispitivanja propušteno da se svjedok ispita na okolnosti na koje je ponovno predloženo njegovo ispitivanje, odbit će izvođenje takvog dokaza.
Član 296.
Dokazi na kojima se zasniva presuda
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
Član 305.
Sadržaj presude
(...)
(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba Krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.
(…)
Član 312.
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
(…)
- d)ako je povrijeđeno pravo na odbranu,
(…)
- k)ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama;
(…)
VI. Dopustivost
- 34.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 35.U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 36.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 29 0 K 020702 17 Kž od 15. februara 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 28. marta 2018. godine, a apelacija je podnesena 26. maja 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
- 37.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 38.Apelant tvrdi da mu je osporenom presudom prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. Evropske konvencije.
- 39.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 40.Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. (…)
- 40.
(…)
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
(…)
- d)da ispituje svjedoke protiv sebe ili da se oni ispitaju, te da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka u njegovu korist pod istim uvjetima koji važe za svjedoke koji svjedoče protiv njega;
(…)
- 41.Suština apelantovih navoda svodi se na tvrdnju da postupak protiv njega nije bio pravičan jer su redovni sudovi odluku zasnovali na iskazima tri svjedoka policajca koji su tvrdili da im je uputio prijetnje, te na iskazu svjedokinje S. A. za koju su i dvojica policajaca, te tri svjedoka koja je on predložio izjavili da je svjedokinja sklona prijavljivanju drugih lica. Apelant je dalje istakao da je proglašen krivim da je pred mještanima Teočaka izrekao prijetnje trojici policajaca, pa da je neosnovano odbijen njegov prijedlog da se od PU zatraži izvod iz evidencije o prijavama prijetnji jer su trojica policajaca tvrdila da su o prijetnjama saznali od drugih građana, ne navodeći pri tome niti jedno ime, odnosno redovni sud je prihvatio da su prijetnje postojale samo na osnovu njihovih izjava ne učinivši pri tome bilo kakve daljnje provjere. Prema njegovom mišljenju, u osporenim odlukama je izostala brižljiva i savjesna ocjena dokaza. Najzad, smatra da se drugostepeni sud uopće nije upustio u ispitivanje njegovih žalbenih navoda, odnosno da je samo uopćenim navodima i konstatacijama sve istaknute prigovore ocijenio neosnovanim.
- 42.Ustavni sud podsjeća da su, prema stanovištu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koje slijedi u svojoj praksi, garancije sadržane u članu 6. stav 3, uključujući ona navedena u tački d), sastavni elementi, među ostalima, pojma pravičnog suđenja iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Bönisch protiv Austrije, 6. maj 1985. godine, stav 29, serija A, broj 92). Njegov osnovni cilj, kako je naznačeno riječima "pod istim uvjetima", jeste potpuna "proceduralna jednakost stranaka" u nekoj stvari. Pod tim uvjetom, nadležnim nacionalnim tijelima se ostavlja odluka o važnosti predloženih dokaza u onoj mjeri u kojoj je ona u skladu s pojmom poštenog suđenja koje dominira čitavim članom 6 (vidi Evropski sud, Engel i drugi protiv Nizozemske, 8. juni 1976. godine, stav 91, serija A, broj 22, Gregačević protiv Hrvatske, broj 58331/09, stav 60, 10. juni 2012. godine).
- 43.Nadalje, dopuštenost dokaza je pitanje koje prvenstveno uređuje nacionalno pravo. Zadatak Ustavnog suda i Evropskog suda nije da donose presude o tome da li su iskazi svjedoka valjano prihvaćeni kao dokaz u postupku, već da utvrde da li je postupak u cjelini, uključujući način na koji su izvedeni dokazi, bio pošten (vidi Evropski sud, pored ostalih, Van Mechelen i drugi protiv Nizozemske, 23. april 1997. godine, stav 50, Izvještaji o presudama i odlukama, 1997-III). Kao opće pravilo, na nacionalnim sudovima je da ocijene podnesene dokaze, kao i važnost dokaza koje okrivljenici žele predložiti.
- 44.Također, nije dovoljno da se optuženi žali da mu nije bilo dopušteno ispitati određene svjedoke. Svoj zahtjev mora potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se saslušaju određeni svjedoci, a njihovi dokazi moraju biti nužni za utvrđivanje istine (vidi Evropski sud, Borisova protiv Bugarske, broj 56891/00, stav 46, 21. decembra 2006. godine). Stoga, kada prijedlog podnosioca zahtjeva za saslušanje svjedoka nije neosnovan i dovoljno je obrazložen, važan za predmet optužbe i nesumnjivo bi mogao osnažiti položaj odbrane ili čak dovesti do oslobađanja podnosioca zahtjeva, domaća tijela moraju navesti relevantne razloge za odbijanje takvog zahtjeva (vidi predmet Polyakov protiv Rusije, broj 77018/01, st. 34–35, 29. januar 2009. godine, te naprijed citiran Gregačević, stav 68).
- 45.Najzad, pri utvrđivanju da li je postupak kao cjelina bio pravičan mora se imati u vidu i da li je poštovano pravo na odbranu. Naime, potrebno je ispitati da li je podnosiocu zahtjeva bila data mogućnost da osporava autentičnost dokaza i da se suprotstavlja njegovom korištenju. Pored toga, mora se imati u vidu kvalitet dokaza, te da li okolnosti u kojima je pribavljen ukazuju na sumnju o njegovoj pouzdanosti ili tačnosti. Mada se problem pravičnosti neće neophodno pojaviti tamo gdje pribavljeni dokaz nije podržan drugim materijalima, treba imati u vidu da, kada je dokaz veoma jak i kada nema rizika da je nepouzdan, analogno tome potreba za dokazima koji ga podržavaju je slabija. U vezi s tim, Evropski sud daje značaj činjenici da li je dokaz u pitanju bio od odlučujućeg značaja za ishod postupka ili ne (vidi Evropski sud, Gäfgen protiv Njemačke, presuda od 1. juna 2010. godine, stav 164. s referencama na relevantnu praksu Evropskog suda).
- 46.Ustavni sud zapaža da je apelant u toku cijelog postupka negirao da je pred mještanima Teočaka, a za što je i proglašen krivim, upućivao prijetnje trojici policajaca. U tom smislu je predlagao i da se od PU pribave evidencije o eventualnim prijavama koje su podnijeli mještani Teočaka u periodu koji mu je optužnicom stavljen na teret, tj. od 24. pa do kraja septembra 2013. godine, s obzirom na to da su sva trojica policajaca tvrdila da su ih o prijetnjama obavijestili mještani Teočaka, ne navodeći pri tome niti jedno ime, odnosno ne potkrepljujući te tvrdnje drugim dokazima.
- 47.Redovni sudovi su taj njegov zahtjev odbili zaključivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na osnovu iskaza trojice policajaca i svjedokinje S. A., koji su predloženi kao dokazi Tužilaštva. Pri tome, prvostepeni sud je bez značaja ocijenio i Rješenje PU Kalesija broj 08-05/5.04.2-3-917/15 od 29. septembra 2015. godine (predočeno uz apelaciju), iz kojeg proizlazi da je PU, postupajući po apelantovom zahtjevu za dostavljanje evidentiranih prijava protiv policajca svjedoka N. J. u ovom krivičnom predmetu, navela da je 4. septembra 2013. godine u evidencijama događaja registrirana jedna prijava upućivanja prijetnji policajcu N. J., da je o događaju obaviješteno Kantonalno tužilaštvo Tuzla, te da je protiv lica koje je upućivalo prijetnje Tužilaštvu podnesen izvještaj o počinjenju krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. KZFBiH. Sud nije prihvatio ni Rješenje PU broj 08-05/5.04.2-3-1137/15 od 2. novembra 2015. godine povodom apelantovog identičnog zahtjeva (također dostavljeno uz apelaciju), a u kojem je navedeno da u evidencijama o događajima PS Teočak nema evidentiranih prijava prijetnji policajcima O. V. i I. Dž., te da je PU Kalesija dostavila Kantonalnom tužilaštvu izvještaj o događaju broj 08-05/5-1-04.3-2697/13HH/NA/ST od 10. decembra 2013. godine, a koji se odnosi na apelantove prijetnje upućene V. O., u to vrijeme komandiru PS, te policajcima N. J. i I. Dž. U oba slučaja apelant je tražio da mu se dostave sve evidentirane prijave protiv trojice policajaca, kopije prijava, ime službenika policije koji ih je zaprimio, broj i datum prijave i sadržaj prijave, a u svrhu pripremanja odbrane u krivičnom postupku koji se vodi protiv njega.
- 48.Ustavni sud zapaža da je u osporenoj prvostepenoj presudi interpretiran iskaz svjedoka policajca N. J. koji je na upit apelantovog branioca naveo "da misli da je bilo bar deset službenih zabilješki o upućivanim prijetnjama, koje imaju svoj broj, što znači da su evidentirane i prenesene su komandiru". Nadalje, Ustavni sud zapaža da iz opširno interpretiranih iskaza svjedoka policajaca proizlazi da je svaki od njih kako za sebe tako i za ostale tvrdio da je za prijetnje saznao od mještana Teočaka, ali da nijedan nije naveo niti jedno ime, odnosno na bilo koji način potkrijepio svoje navode drugim dokazom.
- 49.Stoga, u situaciji kada je apelant bio suočen samo s iskazima svjedoka policajaca (koji su pri tome i oštećeni u konkretnom slučaju) da su od drugih čuli da im je apelant uputio prijetnje, ne navodeći pri tome niti jedno lice koje bi to i potvrdilo, odnosno ne nudeći bilo koji drugi dokaz u prilog tim tvrdnjama, apelantovo insistiranje da sud od PS pribavi eventualno evidentirane prijave prijetnji mještana Teočaka, te eventualno, u svojstvu svjedoka, osigura saslušanje njihovih podnosioca, očigledno je bilo od značaja za pravilno razrješenje konkretne krivične stvari. Ovo tim prije što iz dokaza koje je apelant pribavio od PS (naprijed navedenih rješenja) proizlazi da u relevantnom periodu nije bilo evidentiranih prijetnji upućenih trojici policajaca, a na drugoj strani, iz iskaza jednog od policajaca (svjedoka N. J.) proizlazi da su prijetnje evidentirane (najmanje deset, da su imale svoj broj, da su prosljeđivane komandiru). Međutim, redovni sud je apelantov prijedlog odbio te bez značaja ocijenio pobrojana rješenja koja je apelant pribavio od PS, uz obrazloženje da su relevantne činjenice dovoljno utvrđene. Takvo obrazloženje, samo po sebi, ne može se smatrati obrazloženom odlukom (vidi naprijed citiranu, Gregačević, stav 56), te može ukazivati da su iskazi svjedoka koje je domaći sud saslušao bili jednostrani (vidi Evropski sud, Borisova protiv Bugarske, broj 56891/00, 21. decembar 2006. godine, prethodno citirano, stav 48). Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud, odlučujući o apelantovim žalbenim navodima, u ovom dijelu u cjelini saglasio sa stanovištem prvostepenog suda.
- 50.Nadalje, redovni sudovi su osporene odluke zasnovali i na iskazu svjedokinje S. A. Iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je jedino ona prijavila prijetnje upućene policajcima, najprije MUP-u Tuzla, Unutrašnjoj kontroli, a nakon čega je u PS odnosno u Tužilaštvo pozvana da dâ izjavu. Iz opširno interpretiranog iskaza ove svjedokinje proizlazi da je navela da joj je bila namjera da zaštiti V. O. s kojim je obavila razgovor kad je bila fizički napadnuta. Također, izjavila je i da od ranije poznaje policajce N. J. i I. Dž., a da je za V. O. čula skoro u smislu da su mu upućene prijetnje. Nadalje, u izjavama datim u policiji i Tužilaštvu, također interpretiranim u osporenoj prvostepenoj presudi, svjedokinja je izjavila da su prijetnje upućene policajcu I. Dž., komandiru V. O., te policajcu Z., ali se u tim izjavama ne spominje i policajac N. J. Nadalje, na glavnom pretresu je izjavila da ona lično o prijetnjama nije obavijestila policajce N. J. i I. Dž., a svjedok policajac N. J. je na tužiočevo izričito pitanje na glavnom pretresu izjavio da je o prijetnjama upoznat lično od svjedokinje S. A. Najzad, ova svjedokinja je na glavnom pretresu izjavila da je pozvala PS Teočak i jednom policajcu rekla: "Pošto sam čula da je Fahrudin (apelant) prijetio Ifetu policajcu (I. Dž.) i Z. i komandiru PS Teočak, da istim poruči i prenese da se što manje kreću da ne bi bili puno u kontaktu s njim i oko njega, jer on njima prijeti da će ih ubiti". Iz obrazloženja osporenih odluka, kao ni iz dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu nije moguće zaključiti da li je ova njena, kako proizlazi, telefonska prijava na bilo koji način evidentirana u PS Teočak.
- 51.Na drugoj strani, Ustavni sud zapaža da je svjedokinja S. A. izjavila da nije u dobrim odnosima s apelantom i njegovom porodicom (apelant je pak izjavio da ne pričaju 30 godina). Nadalje, svjedoci policajci I. Dž. i N. J. u svojim su iskazima na glavnom pretresu, na izričit upit apelantovog branioca, izjavili da svjedokinja S. A. često podnosi prijave protiv drugih lica (prema iskazu svjedoka policajca N. J., svjedokinja je često prijavljivala i apelanta), da su njene prijave bez dokaza i da ih odbacuju, te da je niko ne shvata ozbiljno. U svom pak iskazu svjedokinja S. A. izjavila je da je prijavila prijetnje u namjeri da zaštiti komandira V. O. i da je s njim razgovarala kad je bila fizički napadnuta. Također, sva trojica svjedoka koje je predložio apelant (načelnik Općine, predsjednik MZ, te komšija iz mjesta u kojem žive i apelant i svjedokinja S. A.) potvrdila su da je ova svjedokinja sklona prijavljivanju drugih lica, da su te prijave bez dokaza (načelnik Općine), da su se mještani MZ obraćali PS, pisali i peticiju s molbom da budu zaštićeni od stalnog prijavljivanja od svjedokinje S. A. (predsjednik MZ i komšija).
- 52.Ustavni sud zapaža da iz osporenih presuda proizlazi da su iskazi svjedoka policajaca bili potkrijepljeni jedino iskazom svjedokinje S. A., odnosno da je njen iskaz bio od odlučujućeg značaja za razrješenje konkretne krivične stvari. Stoga se ne može prihvatiti kao valjano obrazloženje stanovište prvostepenog suda da je bez značaja da je apelantov branilac i svjedoke optužbe i svjedoke odbrane ispitivao o ličnosti svjedokinje S. A. uz obrazloženje da to nije jedini dokaz koji je Tužilaštvo predložilo, a koje stanovište je kao ispravno u cjelini prihvatio i Kantonalni sud odlučujući o apelantovoj žalbi. Ovo posebno imajući u vidu da je prvostepeni sud naveo da je, analizirajući iskaze saslušanih svjedoka policajaca i svjedokinje S. A. date na glavnom pretresu i tokom istrage, zaključio da su oni saglasni u bitnim detaljima, da su objektivni i dati na osnovu ličnog zapažanja. Pri tome, iz obrazloženja osporene prvostepene presude proizlazi da je ta konstatacija ustvari sva analiza kojoj je sud podvrgao pobrojane dokaze. Naime, izuzev što je sadržaj pobrojanih dokaza detaljno interpretirao, prvostepeni sud ih ni na koji način nije doveo i u uzajamnu vezu.
- 53.Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi slijedio stav Evropskog suda da njegov zadatak nije da odlučuje o krivici ili nevinosti apelanata, ili da utvrđuje da li su redovni sudovi ispravno utvrdili mjerodavne činjenice i primijenili mjerodavno pravo, već da ispita da li je apelantu bilo osigurano pravično suđenje (vidi Evropski sud, Melich i Beck protiv Češke Republike, broj predstavke 35450/04, presuda od 24. jula 2008. godine, stav 50).
- 54.U okolnostima konkretnog slučaja redovni sudovi su poklonili vjeru iskazima saslušanih svjedoka policajaca da su čuli od mještana Teočaka da im apelant prijeti, a koja tvrdnja je potkrijepljena jedino iskazom svjedokinje S. A. Pri tome, redovni sudovi su odbili apelantov prijedlog da se pribavi evidencija o eventualnim prijavama prijetnji nadležnoj PS kako bi osporio iznesene tvrdnje policajaca svjedoka. Na stanovište suda nije utjecala ni činjenica da je jedan policajac svjedok tvrdio da su takve evidencije postojale, a zvanični dokument PS (naprijed navedena rješenja) nema evidentiranih prijetnji u relevantnom periodu. U tom smislu odbijanje apelantovog zahtjeva za pribavljanje evidencija uz obrazloženje da je činjenično stanje dovoljno rasvijetljeno ne može se prihvatiti kao valjano obrazloženje. Nadalje, iskazi svjedoka policajaca bili su potkrijepljeni jedino iskazima svjedokinje S. A., pa proizlazi da je njen iskaz bio od odlučujućeg značaja za razrješenje konkretne krivične stvari. Stoga, ne može se prihvatiti kao valjano obrazloženje stanovište prvostepenog suda da je bez značaja apelantovo ispitivanje i svjedoka optužbe i svjedoka odbrane o ličnosti svjedokinje S. A. jer to nije jedini dokaz koji je Tužilaštvo predložilo.
- 55.Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, prihvatajući dokaze optužbe: iskaze svjedoka policajaca i iskaz svjedokinje S. A., na kojim su i zasnovali svoje odluke, te odbijajući sve apelantove prijedloge u vezi s tim dokazima, bez valjanog obrazloženja stvorili neopravdanu prednost Tužilaštva, a što je za učinak imalo da apelantu bude onemogućeno da s uspjehom ospori optužbe koje ga terete (vidi Evropski sud, Topić protiv Hrvatske, presuda od 10. oktobra 2013. godine, stav 48).
- 56.Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 57.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije kada su redovni sudovi, prihvatajući sve dokaze Tužilaštva na kojima su i zasnovali svoju odluku, te odbijajući sve apelantove prijedloge u vezi s tim dokazima, bez valjanog obrazloženja stvorili neopravdanu prednost Tužilaštva, a što je za učinak imalo da apelantu bude onemogućeno da s uspjehom ospori optužbe koje ga terete.
- 58.Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 59.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.