FEDERALNO MINISTARST VO ZDRAVSTVA
Pravilnik o uslovima u pogled u prostora, kadra i
1561 Na osnovu člana 44. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97), federalni ministar zdravstva donosi PRAVILNIK O USLOVIMA U POGLED U PROSTORA, KADRA I MEDICINSKO-TEHNIČKE OPRE ME ZA OSNIVAWE I ORGANIZACIJU RADA ZDRAVS TVENIH USTANOVA KOJE OBAVQAJU DJELATNOST DIJALIZE I - OPŠTE ODREDBE Član 1. Ovim pravilnikom se utvrđuju uslovi u pogledu prostora, kadra i medicinsko-tehničke opreme za osnivanje i organizaciju rada zdravstvenih ustanova koje obavljaju djelatnost dijalize (u daqnjem tekstu: dijalizni centri) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Federacija), postupak verifikacije rada dijaliznih centara, kao i provođewa stručnog nadzora nad wihovim radom. Član 2. Dijalizna djelatnost, kao dio zdravstvene djelatnosti od interesa za Federaciju, obuhvata hemodijalizu i peritonealnu dijalizu i provodi se u na svim nivoima zdravstvene zaštite. Dijalizna djelatnost iz stava 1. ovog člana može se organizovati na nivou doma zdravlja, opšte i kantonalne bolnice, kliničkog centra/bolnice, prirodnog lječilišta i kao privatna praksa, te se ista kategorizira na slijedeći način: –dijalizna djelatnost u okviru kliničkog centra/ bolnice, kategorija "A" –dijalizna djelatnost u okviru kantonalnih bolnica, kategorija "B", –dijalizna djelatnost u okviru opštih bolnica, kategorija "C", –dijalizna djelatnost u okviru doma zdravlja, kategorija "D", –dijalizna djelatnost u okviru prirodnog lječilišta, privatne prakse, kategorija "D". Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 13 Izuzetno, dijalizna djelatnost se može obavljati i u dislociranim dijaliznim centrima kliničkog centra/ bolnice, opšte i kantonalne bolnice, ukoliko za to postoji potreba zbog prevelikog broja bolesnika u domu zdravlja, kao i zbog velike udaljenosti od mjesta stanovawa bolesnika do najbližeg dijaliznog centra. Dislocirani dijalizni centri iz stava 3. ovog člana trebaju udovoljavati uslovima utvrđenim ovim pravilnikom, imati odobrenje za rad izdato u skladu sa ovim pravilnikom, te biti pod kontinuiranim stručnim nadzorom kliničkog centra/ bolnice, odnosno opšte ili kantonalne bolnice koja ih osniva. Član 3. Dijalizni centri u okviru kliničkih centara/bolnica, kategorije "A" provode sve dijalizne metode liječewa hroničnih bubrežnih bolesnika, pripremu i edukaciju bolesnika za dijalizno liječenje, edukaciju zdravstvenog osoblja za obavljanje poslova u dijaliznim centrima, liječenje komplikacija kod svih hroničnih bubrežnih bolesnika, kao i stručni i naučno-istraživački rad u oblasti dijalize uz poštovanje zakonskih regulativa i etičkih principa. Dijalizni centri u okviru kantonalnih bolnica, katego - rija "B" provode hroničnu bikarbonatnu dijalizu s volume - trij skom kontrolom ultrafiltracije (HD) i kontinuiranu ambulantnu peritonealnu dijalizu (CAPD), pripremu i edukaciju bolesnika za dijalizno liječenje, edukaciju zdravstvenog osoblja za poslove u DC, liječenje komplikacija kod hroničnih bubrežnih bolesnika, stručni i istraživački rad uz poštovanje zakonskih regulativa i etičkih principa, te organizovanje i provođenje i svih ostalih dijaliznih metoda liječewa, ukoliko ima potrebne kadrovske i prostome uslove, te biomedicinsku opremu. Dijalizni centri u okviru opštih bolnica, kategorija "C", dijalizni centri u okviru doma zdravlja, kategorija "D", dijalizni centri u okviru prirodnog lječilišta i dijalizni centri u okviru privatne prakse kategorija "D", obavljaju standardnu dijalizu (bikarbonatna s volumetrijskom kontroliranom ultrafiltracijom), on line HDF, maksimalno za 30% bolesnika. II - SANITARNO-TEHNIČ KI I HIGIJENSKI USLOVI Član 4. Građevina dijaliznog centra treba udovoljavati slijede - ćim opštim sanitarno-tehničkim i higijenskim uslovima: –treba biti izgrađena od čvrstog materijala, –treba biti smještena na pristupačnom terenu, u pravilu, u prizemnom dijelu građevine, –ne smije biti izložena onečišćenju i buci iznad dopuštenih vrijednosti, –prostorije trebaju biti zračne, a građevinski izvedene tako da se mogu efikasno i brzo provjetriti, –u prostoriji sa nedovoqnim prozračivanjem potrebno je obezbijediti umjetnu ventilaciju, a u prostoriji za dijagnostiku ili terapiju u kojoj se koriste dijalizni aparati potrebno je obezbijediti prirodnu i umjetnu ventilaciju saglasno odgovarajućim propisima, –prostorije trebaju imati trajno riješeno pitanje izvora zagrijavawa i udovoljavati tehničkim i ekološkim standardima, –visina prostorija u dijelu koji se odnosi na minimalni površinski dio je najmanje 320 cm, –trebaju biti obezbijeđena parkirališna mjesta i pristup licima sa invaliditetom u kolicima. Dijalizni centri, u pravilu, obezbjeđuju telekomunika - cijske uređaje te prema potrebi, zavisno o kategorizaciji dijaliznog centra iz člana 2. stav 2. ovog pravilnika, zvučne i svjetlosne signalne uređaje. Dijalizni centri kategorije "A", "B", "C" i "D" obezbje - đuju u prostorijama za dijalizu uređaje za kondicioni ranje zraka (klima uređaje), ako za to ne postoji centralni sistem. Član 5. Prostorije za pregled i tretman bolesnika trebaju biti zvučno izolovane. Prostorije trebaju udovoljavati svim propisanim komu - nal nim i sanitarnim uslovima vodoopskrbe i odvodnje sanitar - nih i drugih otpadnih voda, električnog dovoda, prikqučaka i plinovodnih, te drugih instalacija, kao i protupožarne zaštite. U prostorijama se treba obezbijediti odlaganje medicin - skog i drugog otpada u zatvorene i odgovarajuće označene spremnike koji se trebaju redovno prazniti saglasno posebnim propisima. Dijalizni centri trebaju imati za potrebe prostorija za dijalizu rezervne uređaje za proizvodnju električne energije (agregat) koji se automatski ukqučuje u slučaju nestanka električne energije iz javne elektro-mreže. Dijalizni centri trebaju obezbijediti rezervoar za dodatno napajanje vodom za minimalno jednu smjenu bolesnika koji se dijaliziraju. Član 6. Prostorije su, u pravilu, osvijetljene prirodnim izvorom svjetlosti, a noću umjetnim izvorom svjetlosti. Ako nije moguće obezbijediti prirodni izvor svjetlosti u ukupnoj površini prostorija, prostorije treba osvijetliti umjetnom, medicinskom rasvjetom određene jačine izražene u luksima i to: u prostorijama za dijalizu više od 500, u hodnicima i stubištima 40, a zidna svjetiqka uz bolesničke postelje 70 i više luksa. Član 7. Vrata, zidovi i stropovi u prostorijama u kojima se obavlja dijaliza, te u sanitarnim čvorovima i laboratorijima trebaju biti ravne i glatke površine otporne na učestalo i temeqito čišćenje saglasno važećim propisima. Vrata treba izvesti tako da se otvaraju prema hodniku, odnosno izlazu, širina vrata treba zadovoqiti potrebe prolaska bolesničkog kreveta i HD mašina. Prozori trebaju biti izvedeni na način da se obezbijedi mogućnost zračewa prostorija i čišćewa prozora. Podovi prostorija trebaju biti izvedeni na način da se mogu brzo i lako čistiti, održavati i dezinficirati, a u prostoriji za obavljanje dijalize trebaju biti antistatički. Član 8. Prostorija za pregled bolesnika, sanitarni čvor za bolesnike i sanitarni čvor za osoblje trebaju imati umivaonik sa toplom i hladnom vodom i tekućim antibakterijskim sapunom, te ručnicima za jednokratnu upotrebu, odnosno sušilom za ruke. Vrata sanitarnog čvora za bolesnike trebaju imati širinu od najmanje 110 cm, a u prostoriji se trebaju nalaziti rukohvati. Sanitarni čvorovi trebaju biti odvojeni prema spolu bolesnika i dijagnozi, a sanitarni čvorovi za osoblje trebaju biti odvojeni prema spolu osoblja. Svlačionice za bolesnike trebaju biti odvojene prema spolu bolesnika i dijagnozi, a svlačionice za osoblje trebaju biti odvojene prema spolu osoblja. Član 9. Prostorije za dijalizu trebaju činiti funkcionalnu cjelinu i omogućavati odvajanje čistog od nečistog dijela (pribora, potrošnog medicinskog materijala i odjeće). Prostorije se ne mogu koristiti za stambene potrebe ili za druge namjene. Broj 79 – Strana 14 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Član 10. Lako zapaqive tvari i hemikalije trebaju biti čuvane u originalnoj ambalaži u zatvorenom prostoru ili u posebnom ormaru saglasno odgovarajućim propisima. Komplet lijekova za terapiju anafilaktičkog šoka i ampulirani lijekovi saglasno potrebama dijalize trebaju biti smješteni u ordinaciji, a lijekovi koji sadrže opojne droge trebaju se čuvati pod kqučem uz vođenje evidencije, saglasno posebnim propisima. III - USLOVI PROSTORA Član 11. U dijaliznom centru treba se obezbijediti najmanje 30 m² bruto po jednom mjestu za dijalizu (30 m² x broj mjesta za dijalizu = ukupan broj m²). U dijaliznom centru u zdravstvenim ustanovama bolničkog tipa, i to u jedinicama intenzivne njege, pored uslova iz stava 1. ovog člana, obezbjeđuje se i najmanje jedno mjesto za akutnu dijalizu odgovarajuće veličine ne manje od 16 m². Veličina prostora utvrđena u stavu 1. ovog člana, ovisiće i o broju organizovanih smjena, koje ne smiju biti više od tri dnevno, te broju uposlenog osoblja. Član 12. Dijalizni centar u pogledu prostora, pored navedenog u članu 11. ovog pravilnika, treba imati slijedeće: –odvojeno mjesto za dijalizu bolesnika sa pozitivnim biljezima hepatitisa B, C i HIV-a, –prostoriju za pripremu vode sa reverznom osmozom odgovarajuće veličine ne manju od 20 m² , –prostoriju za pripremu i sterilizaciju odgovarajuće veličine ne manju od 20 m², –prostoriju za plasmaferezu odgovarajuće veličine ne manju od 12 m², i to samo u zdravstvenim ustanovama bolničkog tipa kategorije A, –prostor za centralni razvod otopina odgovarajuće veličine ne mawi od 20 m², i to samo u dijaliznim centrima u okviru kategorije A, B, C, u kojima postoji centralni razvod otopina, –prostoriju za čisto rublje i sanitetski materijal odgovarajuće veličine ne manju od 6 m², –prostoriju za nečisto rublje i privremeno odlaganje potrošenog materijala odgovarajuće veličine ne manju od 6 m², –prostoriju za servisiranje i smještaj rezervnih ure - đaja za dijalizu odgovarajuće veličinene manju od 12 m², –prostoriju za priručno skladište potrošnog materijala odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –glavno skladište potrošnog materijala, koji može biti izdvojen od zdravstvene ustanove, odgovarajuće veličine ne manje od 40 m², –prostoriju za odgovornog liječnika odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –liječničku ordinaciju za pregled bolesnika odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –prostoriju za liječnike i stručnu dokumentaciju odgovarajuće veličine, ne manju od 20 m², –prostoriju za glavnu medicinsku sestru odgovarajuće veličine ne manju od 10 m², –prostoriju za medicinske sestre odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –administracija odgovarajuće veličine ne mawa od 10 m², –garderobu za muške i ženske bolesnike odgovarajuće veličine, –garderobu za osoblje odgovarajuće veličine ne mawa od 6 m², –čajnu kuhinju s grijalom, hladwakom, sudoperom, stolom i ormarom za posuđe, –sanitarni čvor za bolesnike, odvojeno po spolu, –sanitarni čvor za osoblje (WC + tuš), odvojeno po spolu, –prostoriju za odmor bolesnika, –klimatizirani prostor u kojem se provodi dijaliza, –prostoriju za peritonealnu dijalizu ako se provodi u zdravstvenoj ustanovi. IV - USLOVI MEDICINSKO-TEHNIČKE OPREME Član 13. Dijalizni centar u pogledu medicinsko-tehničke opreme treba imati slijedeće: –aparate za dijalizu sa ne više od 15 000 sati rada i ne starije od pet godina, s volumetrijskom kontrolom i kontroliranom ultrafiltracijom. Iznimno, aparati za dijalizu, uz garanciju proizvođača, mogu imati više od 15 000 sati rada, –najmanje jedan rezervni aparat za dijalizu i to posebno za svaku kategoriju bolesnika (bolesnike s negativnim biljezima hepatitisa i bolesnike s pozitivnim biljezima na hep a ti tis B i C te HIV-a), –uređaj za pripremu vode koja odgovara propisanim standardima vode za dijalizu, saglasno ovom pravilniku, –prenosivi EKG aparat, as pi ra tor, defibrilator s monitorom, sterilizator, hladwak, set za reani ma - ciju, kisik, –mogućnost za hitno određivanje crvene krvne slike i elektrolita, –stojeću ili sjedeću vagu (mehaničku ili digitalnu), –dodatni sigurnosni fil ter za vodu - mikronski fil - ter koji treba biti kompatibilan sa postojećim aparatima za dijalizu. Dijalizni centar iz stava 1. ovog člana treba biti opremljen standardnim bolničkim krevetima za nepokretne bolesnike ili foteljama za dijalizu. Aparati za dijalizu iz stava 1. ovog člana trebaju biti sa otvorenim sistemom i prilikom nabavke istih treba se poštovati princip odabira aparata za dijalizu od najmanje dva različita proizvođača koji udovoljavaju uslovima iz člana 14. ovog pravilnika. Član 14. Medicinsko-tehnička oprema za obavljanje dijalize iz člana 13. ovog pravilnika treba imati svjetski certifikat za kvalitet ISO i CE, te imati obezbijeđen servis opreme, kao i buduću potvrdu o redovnom servisiranju. Medicinsko-tehnička oprema iz stava 1. ovog člana treba biti prijavljena kao medicinsko sredstvo Agenciji za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, saglasno Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Službeni glasnik BiH", broj 58/08). V - USLOVI KADRA Član 15. Dijalizni centar u pogledu kadra treba imati slijedeće: a)Liječnika specijalistu interne medicine odnosno specijalistu pedijatra ili liječnika opšte prakse sa minimalno 10 godina radnog iskustva u provođenju hronične dijalize: –1 liječnik na 8-10 dijaliza dnevno u dijaliznim centrima kategorije A, –1 liječnik 2 akutne dijalize dnevno u dijaliznim centrima kategorije A, B i C, i to u jedinicama intenzivne njege, –1 liječnik na 10-12 dijaliza dnevno u dijaliznim centrima kategorije B i C, Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 15 –1 liječnik na 10-12 dijaliza dnevno u dijaliznim centrima kategorije C i D. Najmanje 1 liječnik u stavu 1. ovog člana odgovara broju smjena + 1 liječnik više, radi obezbjeđewa nužnog kontinu i - teta rada i zbriwavawa hitnih dijaliza bolesnika na hroni - čnom programu. b)Medicinska sestratehničar: –1 medicinska sestra na 50 hroničnih standardnih dijaliza mjesečno ili najviše 4 bolesnika u toku jedne smjene, –1 medicinska sestra na najviše 2 akutne dijalize dnevno u dijaliznim centrima u zdravstvenim usta - no vama bolničkog tipa, i to u jedinicama inten - zivne njege, –1 VŠ medicinska sestra na 220 hroničnih standar - dnih dijaliza mjesečno, –1 VŠ medicinska sestra na 20 akutnih kompli - ciranih dijaliza mjesečno u dijaliznim centrima u zdravstvenim ustanovama bolničkog tipa, i to u jedinicama intenzivne njege, –odgovorna (glavna) sestra treba imati najmanje višu medicinsku školu ili fakultet zdravstve - nih studija - smjer dipl. medicinska sestra - tehničar. Voditeqi smjena trebaju imati najmanje višu medicinsku školu, kao i najmanje jednogodišnje radno iskustvo u radu dijalize. U dijaliznim centrima kategorije A, i to za 80-100 hroničnih dijaliznih bolesnika, potrebno je planirati rad socijalnog radnika, psihologa, diplomiranog nutricionistu, ali ne puno radno vrijeme. Izuzetno od stava 3. ovog člana, u dijaliznim centrima u kojim je uspostavljen centralni razvod otopina, potrebno je obezbijediti i rad magistra farmacije, ali ne puno radno vrijeme. Član 16. Liječnici i medicinske sestre-tehničari iz člana 15. ovog pravilnika trebaju imati edukaciju iz dijalize, u trajanju od 6 mjeseci, prema planu koji je sastavni dio ovog pravilnika. (Prilog 1.) Provođenje edukacije liječnicima i medicinskim sestrama-tehničarima odobrava se rješenjem federalnog ministra zdravstva (u daqnjem tekstu: federalni ministar) nakon podnijetog dokumentovanog zahtjeva koja sadrži: zahtjev zdravstvene ustanove u kojoj su uposleni i lični zahtjev, diplomu o završenom medicinskom fakultetu odnosno sredwoj medicinskoj školi, uvjerenje o položenom stručnom ispitu, licencu za rad izdatu od nadležene komore, potvrdu da su uposleni u radnom odnosu u dijaliznom centru u zdravstvenoj ustanovi koja ih upućuje na edukaciju. Rješenje iz stava 2. ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor saglasno propisima o upravnim sporovima. Član 17. Nakon okončane edukacije iz člana 16. ovog pravilnika, liječnici i medicinske sestre-tehničari pristupaju polaganju završnog ispita pred ispitnom komisijom Federalnog ministarstva zdravstva (u daqnjem tekstu: Ministarstvo) koju imenuje federalni ministar, na pe riod od dvije godine. Polaganje završnog ispita odobrava se rješenjem fede - ralnog ministra, nakon podnijetog dokumentovanog zahtjeva koji sadrži: zahtjev zdravstvene ustanove u kojoj su uposleni i lični zahtjev, rješenje o odobrenju provođewa edukacije iz člana 16. stav 2. ovog pravilnika, potvrdu nadležne zdravstvene ustanove o obavljenoj edukaciji iz dijalize. Rješenje iz stava 2. ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor saglasno propisima o upravnim sporovima. Nakon uspješno položenog ispita iz stava 2. ovog člana, liječnici i medicinske sestre-tehničari dobijaju certifikat čiji je izgled i sadržaj utvrđen u prilogu ovog pravilnika (Prilog 2.). Izuzetno, od stava 2. ovog člana polaganje završnog ispita može se odobriti i liječnicima i medicinskim sestrama- tehničarima koji nisu proveli edukaciju iz člana 16. ovog pravilnika, pod uslovom da imaju najmanje jednu godinu samostalnog rada na poslovima dijalize, kao i u slučajevima ako su ovu edukaciju završili izvan Federacije odnosno Bosne i Hercegovine. Član 18. Zdravstvene ustanove koje provode edukaciju iz dijalize trebaju imati prostor za edukaciju, prostor za polaznike edukacije, primjerenu opremu (grafoskop, dijaprojektor, video i multimedija prezentaciju) i bibiloteku potrebnu za provođenje ove edukacije, te visokostručni kadar sa dugogodišwim radnim iskustvom u oblasti dijalize. Verifikaciju zdravstvenih ustanova iz stava 1. ovog člana provodi Ministarstvo, nakon podnijetog dokumentiranog zahtjeva koji sadrži: zahtjev zdravstvene ustanove, rješenje o registraciji zdravstvene ustanove, spisak prostora, opreme i kadra za obavljanje edukacije. Nakon provedenog postupka, zdravstvenoj ustanovi odobrava se obavljanje edukacije iz dijalize u formi rješewa kojeg donosi federalni ministar i koje je konačno u upravnom postupku. Protiv rješewa iz stava 3. ovog člana može se pokrenuti upravni spor saglasno propisima o upravnim sporovima. VI - USLOVI ZA KONTROLU ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI VODE ZA DIJALIZU Član 19. Dijalizni centri trebaju obezbijediti kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za potrebe dijalize, s ciljem sprečavawa i suzbijawa bolničkih infekcija. Član 20. Pod obezbjeđenjem zdravstvene ispravnosti vode za potre - be dijalize podrazumijeva se provođenje posebne kontrole sastava vode zatvorenog sistema u jedinicama za dijalizu. Voda za potrebe dijalize treba udovoljavati fizikalno- hemijskim vrijednostima iz člana 22. ovoga pravilnika, te bakteriološkim vrijednostima iz člana 24. ovog pravilnika. Osim prerade vode za dijalizu potrebno je kontrolisati mrežni sistem cijevi koji vodu provode do dijaliznih jedinica. Član 21. Voda za potrebe dijalize koristi se iz zdravstveno ispravne vode javnih vodoopskrbnih sistema koja treba odgovarati odredbama propisa o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Tehnološki procesi obrade vode za potrebe dijalize mogu biti: destilacija, reverzna osmoza, izmjena jona ili druga prikladna metoda koja zadovoljava određene vrijednosti. Član 22. Fizikalno-hemijski sastav vode za potrebe dijalize treba udovoljavati vrijednostima iz Tabele 1. Tabela 1. Fizikalno - hemijski sastav vode za potrebe dijalize TVAR Najviša dozvoljena koncentracija, u mg/l TVAR Najviša dozvoljena koncentracija, u mg/l Aluminij 0,01 Srebro 0,005 Kalcij 2,0 Natrij 50 Magnezij 2,0 Kalij 2,0 Klor 0,0 Sulfati 50 Kloramini 0,0 Cink 0,1 Bakar 0,1 Željezo 0,3 Broj 79 – Strana 16 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Fluorid 0,2 Kadmij 0,001 Barij 0,1 Hrom 0,014 Nitrati 2,0 Živa 0,0002 Arsen 0,005 Selen 0,09 Olovo 0,005 Mangan 0,05 Elektrovodqivost £ 10 mC/cm Fizikalno-hemijski kvalitet vode u zdravstvenim ustanovama za dijalizu ispituju zavodi za javno zdravstvo u Federaciji jedanput godišnje, a po potrebi i češće. Član 23. Unutrašwa kontrola fizikalno-hemijskog sastava vode za potrebe dijalize svakodnevno obuhvaća: 1.mjerenje rezidualnog hlora u sirovoj vodi, 2.mjerenje rezidualnog hlora nakon procesa dehlorirawa aktivnim ugljenom, 3.mjerenje ukupne tvrdoće vode nakon procesa mekšawa i 4.mjerenje elektrovodqivosti izlazne vode. Dobijene vrijednosti svakodnevno se bilježe u standardi - zirane predloške. Član 24. Unutrašwa bakteriološka kontrola vode u sistemu dijalize određuje onečišćenost i/ili neispravnost opreme. Bakterijsko onečišćenje određuje se iz uzoraka tretirane vode za potrebe dijalize, koncentriranog dijalizata, vode za ispiranje i otopine za dijalizu prije prolaza kroz filtar (dijalizator). Onečišćenje se određuje kvantitativnim i kvalitativnim bakteriološkim metodama, a izražava se količinom kolonija bakterija u mililitru uzoraka (CFU/ml) i vrstom bakterija, te po potrebi i količinom endotoksina prema Tabeli 2. Tabela 2. Standardne vrijednosti bakteriološke ispravnosti tekućina u sistemu dijalize Vrsta uzorka Ukupan broj bakterija u ml (CFU/ml) Količina endotoksina IU/ml Voda za potrebe dijalize (tretirana) 100 (10 2 ) 0,25 Koncentrat dijalizata - 0,25 Dijalizna otopina 1000 (10 3 ) 0,5 Voda za ispiranje 100 (10 2 ) 0,25 Član 25. Pri pojavi endotoksičnih reakcija u bolesnika određuju se i količina endotoksina u tretiranoj vodi i dijaliznoj otopini standardiziranim LAL-testom, dozvoljenog nivoa od 0,25 IU/ml i 0,5 IU/ml u za to nadležnoj ustanovi. Član 26. Vrste uzoraka uzimaju se iz: 1.mjesta ulaska tretirane vode u sistem za distribuciju vode i na svim kritičnim mjestima određenim prema šemi, 2.koncentratadijalizata (bikarbonati, acetatni) prije miješawa s tretiranom vodom i 3.otopine za dijalizu (tretirana voda + koncentrat dijalizata) prema šemi. Šema i broj kontrolisanih mjesta određuje se individualno za svaku zdravstvenu ustanovu za dijalizu, ovisno o obliku mreže, broju prikqučnih mjesta te načinu pripreme otopine potrebne za dijalizu. Član 27. Uzorci za kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za potrebe dijalize trebaju se uzimati: –pri novoizvedenim, sve do zadovoljavajućih vrijedno - sti ili jednom sedmično, –za zdravstvene ustanove za dijalizu sa uvedenom kontrolom, jednom mjesečno, –kod pojave komplikacija u bolesnika (bakteriemija, pirogene ili toksične reakcije) i –nakon svakog tehničkog zahvata na sistemu, prije i nakon cjelovite dezinfekcije, pri odstupanju od utvrđenih vrijednosti. Član 28. Ukupan broj uzoraka za kontrolu tekućina određuje se brojem kritičnih mjesta na mreži, učestalošću kontamina - cije uzoraka te učestalošću komplikacija u bolesnika. Član 29. Uzorci za fizikalno-hemijska ispitivawa uzimaju se u hemijski čistu inertnu staklenu ili plastičnu ambalažu u volumenu od najmanje pola litre. Pri uzimanju uzorka vode iz za to određenog mjesta na postrojenju ili cjevovodu potrebno je mjesto uzorkovawa, ako je u pitanju metal spaliti ili ako je u pitanju plastični materijal obrisati 70%-tnim etilnim alkoholom. Poslije toga potrebno je vodu pustiti da teče tri do pet minuta i zatim uzeti uzorak. Uzorci tekućina za bakteriološku obradu uzimaju se u sterilne staklene posude volumena od 20 do 50 ml. Čepovi na posudama trebaju biti metalni, stakleni ili gumeni, prekriveni aluminijskom folijom i sterilizovani. Član 30. Uzorci za bakteriološku obradu nasađuju se odmah ili do 24 sata po uzimanju, ali se tada čuvaju u rashladnim uređajima pri temperaturi 2-8 C C. Član 31. Bakteriološka obrada uzoraka vrši se standardnim postupcima i to metodama kvantifikacije (CFU/ml) i kvalifikacije (vrste bakterija), pri čemu se ne smije uvećavati broj prisutnih mikroorganizama u 1 ml uzorka. Vrsta bakterija koje onečišćuju vodeni okoliš dijalize mogu biti: Pseu do mo - nas spp, Flavobacter spp, Acinetobacter spp, Achromobacter spp, Aeromonas spp, Serratia spp, Stenotropho monas spp, My co bac te - rium cholonei, M. fortuitum, M. gordoneae, M. scrofulaceum, M. kansasii, M. avium, M. intracellulare. Član 32. Pri porastu elektrovodqivosti vode koja se upotrebljava za pripravu otopine za dijalizu (dijalizata) iznad 30 µS/cm neophodna je intervencija na sistemu za pripremu vode u kratkom vremenskom periodu kako bi se zaustavilo daqnje pogoršanje kvaliteta vode i spriječio nastanak mogućih komplikacija kod bolesnika. Kod porasta elektrovodqivosti iznad 100 µS/cm preporučuje se prekinuti dijaliziranje bolesnika do korek - cije sastava vode saglasno utvrđenim vrijednostima. Pri kontaminaciji tekućina bakterijama ili pri pojavi endotoksičnih reakcija u bolesnika nužno je odmah utvrditi i odstraniti izvor onečišćewa, a sistem dekontaminirati do postizawa propisanih vrijednosti prema Tabeli 3. Tabela 3. Ocjena sastava vode za potrebe dijalize s obzirom na elektrovodqivost Elektrovodqivost µS/cm Kvaliteta vode Primjedba £ 10 Odgovara - 10 - 30 Blago odstupa Korekcija 30 - 100 Ne zadovoljava Intervencija > 100 Vrlo loša HITNA INTERVENCIJA Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 17 Član 33. Nakon cjelovitog procesa dezinfekcije treba utvrditi moguće ostatke dezinficijensa ili drugih pirogena standar - dnim test trakama. U slučaju prisutnih ostataka treba ispirati sistem do negativne reakcije. Član 34. Podaci sa rezultatima fizikalno-hemijskih analiza, bakteriološke kontrole i vrijednostima endotoksina trebaju se redovno bilježiti, te slati četiri puta godišnje u zavodima za javno zdravstvo u Federaciji. Zbirne podatke za Federaciju iz stava 1. ovog člana objediwava godišnje Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Član 35. Nadzor nad kvalitetom vode za potrebe dijalize obavljaju zavodi za javno zdravstvo u Federaciji saglasno posebnim propisima i ovom pravilniku. Član 36. Građevinsko-tehnička izvedba mreže za dijalizu treba obezbijediti zdravstvenu ispravnost vode za potrebe dijalize. VII - POSTUPAK VERIFIKA CIJE DIJALIZNIH CENTARA Član 37. Utvrđivanje ispunjenosti uslova prostora, opreme i kadra za rad dijaliznih centara u kliničkim centrima/bolnicama obavlja Ministarstvo, a u dijaliznim centrima u opštim i kantonalnim bolnicama, te domovima zdravlja i prirodnim lječilištima obavljaju kantonalna ministarstva zdravstva, saglasno članu 44. stav 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97), a na osnovu podnijetog dokumentovanog zahtjeva zdravstvene ustanove u kojoj je organizovan dijalizni centar. Uz zahtjev iz stava 1. ovoga člana prilaže se: –rješenje o registraciji zdravstvene ustanove izdato od nadležnog suda, kao i nadležnog ministarstva zdravstva, –elaborat o organizaciji i radu dijalizne djelatnosti, –dokaz o vlasništvu poslovnog prostora, odnosno ugovor o zakupu poslovnog prostora, –tlocrt prostora u kojem se obavlja dijalizna djelat - nost, –dokaz o ispuwavanju sanitarno-tehničkih uslova, kao i uslova za zaštitu na radu i protupožarnu zaštitu, –spisak opreme sa atestima o njenoj ispravnosti, –spisak stručnog kadra sa urednom ličnom dokumenta - cijom uposlenika, –dokaz o obavljenim edukacijama iz dijalize za uposleni stručni kadar, –dokaz o izvšenoj kontroli zdravstvene ispravnosti vode za dijalizu, saglasno odredbama ovog pravilnika, –dokaz o sigurnom uklawanju i uništavanju medicin - skog otpada, saglasno posebnim propisima, –dokaz o uplati federalne takse, –dokaz o uplati naknade za rad stručne komisije. Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na verifikaciju rada privatne prakse za dijalizu. Član 38. Po prijemu uredno dokumetovanog zahtjeva iz člana 37. ovog pravilnika, federalni ministar odnosno kantonalni ministar zdravstva imenuje stručnu komisiju od najmanje tri člana, sa zadatkom da kod podnosioca zahtjeva izvrši neposredan uvid, te utvrdi ispunjenost uslova prostora, opreme i kadra za izdavanje odobrewa za obavljanje dijalizne djelatnosti. Stručna komisija iz stava 1. ovog člana sačiwava zapisnik koji je sastavni dio dokumentacije na osnovu koje se izdaje odobrenje za rad zdravstvenoj ustanovi za dijalizu i utvrđuje kategorizacija iz člana 2. stav 2. ovog pravilnika. Stručna komisija odgovara za istinitost podataka navedenih u zapisniku iz stava 2. ovog člana. Članovima komisije pripada naknada za rad, čiju visinu utvrđuje federalni ministar odnosno kantonalni ministar zdravstva posebnim rješenjem. Član 39. Na osnovu podnijetog zahtjeva, a provedenom postupku utvrđenom ovim pravilnikom, federalni ministar odnosno kantonalni ministar zdravstva donosi rješenje. Rješenje federalnog ministra donijeto u smislu stava 1. ovog člana je konačno u upravnom postupku, dok je protiv rješewa kantonalnog ministra zdravstva dozvoljeno podnijeti žalbu Ministarstvu, na način i u rokovima utvrđenim propisima o upravnom postupku. Protiv rješewa federalnog ministra iz stava 2. ovog člana može se pokrenuti upravni spor saglasno propisima o upravnom sporu. Član 40. Ukoliko verifikovani dijalizni centar ima namjeru postati ugovorna zdravstvena ustanova sa Zavodom zdravstve - nog osigurawa i reosigurawa Federacije Bosne i Hercegovine, čija se djelatnost finansira sredstvima Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine, pored rješewa iz člana 39. ovog pravilnika, potrebno je pribaviti i rješenje Ministar stva, saglasno tački V Odluke o utvrđivanju prioritetnih vertikalnih programa zdravstvene zaštite od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine i prioritetnih najslože nijih oblika zdravstvene zaštite iz određenih specijalisti čkih djelatnosti koji će se pružati osiguranim licima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 8/05, 11/07, 44/07 i 97a/07), a u vezi sa tačkom IX. stav 7. Odluke o utvrđivanju osnovnog paketa zdrav stvenih prava ("Službene novine Federacije BiH", broj 21/09). VIII - STRUČNI NADZOR NAD RADOM DIJALIZNIH CENTARA Član 41. Stručni nadzor nad radom dijaliznih centara koji su u ugovornom odnosu sa Zavodom zdravstvenog osigurawa i reosigurawa Federacije Bosne i Hercegovine, provodi Ministarstvo putem stalne Komisije za dijalizu koja broji pet članova i koju imenuje federalni ministar iz reda istaknutih stručwaka u oblasti dijalize na pe riod od četiri godine. Stručni nadzor iz stava 1. ovog člana provodi se praćenjem indikatora kvaliteta života bolesnika na dijalizi, te kontrolom pridržavawa uslova utvrđenih ovim pravilnikom, i to najmanje jednom godišnje u svakoj zdravstvenoj ustanovi za dijalizu. Izvještaj o provedenom stručnom nadzoru dostavlja se federalnom ministru, kantonalnom ministru zdravstva, nadležnoj zdravstvenoj inspekciji, zdravstvenoj ustanovi u okviru koje je organizovan dijalizni centar, te Zavodu zdravstvenog osiguranje i reosiguranje Federacije Bosne i Hercegovine radi provođewa mjera. Rukovodioci dijaliznih centara i direktori zdravstvenih ustanova u kojima su organizovani dijalizni centri dužni su obezbijediti neometan rad Komisije za dijalizu i staviti im na uvid sve podatke koji budu trebali u provodenju kontrole rada i kvaliteta. Broj 79 – Strana 18 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Član 42. Indikatori za praćenje kvaliteta života bolesnika na dijalizi su: I. ANEMIJA Hgb (min. 110 g/l) 1 x mjesečno 2. NUTRICIONI STA - TUS Tjelesna težina, BMI Al bu min ( 35g/1 ili više) Svaka HD 3. DOZA DIJALIZE URR (>65%) KT/V (1,3 +/- 0,1) Svaka HD ili sedmično 4. KOŠTANA BOLEST Kalcij, Fosfor Alkalna fosfataza PTH 1 x mjesečno svakih 6 mjeseci 5. VIROLOŠKI STA TUSHBV, HCV, HIV svakih 3 - 6 mjeseci i po potrebi 6. BROJ I RAZLOG HOSPITALIZA CIJA TOKOM GODINE DANA Po potrebi 7. KONTROLA PRAĆEWA KVALITETA VODE ZA DIJALIZU Praćenje provodqivosti vode (1OpS ili manje) Mikrobiološka analiza Hemijska analiza svakodnevno svaka 2 mjeseca, svakih 6 mjeseci Član 43. Sastavni dio ovog pravilnika je popis zdravstvenih usluga koje se pružaju u dijaliznim centrima kategorija A, B, C i D, sa radnim timovima i opremom, te standardnim setom lijekova i potrošnog materijala (Prilog 3.) IX - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 44. Dokaz o obavljenoj edukaciji iz dijalize iz člana 37. stav 2. alineja 8. ovog pravilnika, tražiće se u postupku verifika - cije dijaliznog centra, u roku od šest mjeseci od dana otpočiwawa edukacije o dijalizi na teritoriji Federacije, saglasno ovom pravilniku. Član 45. Zdravstvene ustanove koje imaju organizovane dijalizne cen tre i privatne prakse koje obavljaju dijalizu na osnovu propisa koji su bili u primjeni do dana stupawa na snagu ovoga pravilnika, uskladiće svoju organizaciju i poslovanje, te pribaviti odobrenje za rad, saglasno načinu i postupku utvrđenom ovim pravilnikom, u roku od 16 mjeseci od dana stupawa na snagu ovoga pravilnika. Član 46. Ovaj Pravilnik stu pa na snagu osmog dana od dana objavqivawa u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-37- 9295 /09 17. decembra 2009. godine Sarajevo Ministar Prim. dr Safet Omerović, s. r. Prilog 1: Plan edukacije dijalize za liječnike U toku edukacije iz dijalize liječnik se treba upoznati sa svim vantjelesnim metodama liječewa akutnog i hroničnog bubrežnog zatajewa, imunoloških i metaboličkih bolesti, otrovawa i ostalih stawa sa teško poremećenom homeostazom tjelesnih tekućina. Te metode su: hemodijaliza, hemofiltra - cija, hemodijafiltracija, hemoperfuzija, peritonealna dijaliza i membranska plazmafereza. Edukacija će trajati šest (6) mjeseci - provjeriti i obuhvatiti: –vođenje ambulantnih bolesnika sa hroničnim bubre - žnim zatajenjem prije počiwawa liječewa dijalizom, –upoznavanje bolesnika sa hroničnim bubrežnim za - taje njem sa hemodijalizom i peritonealnom dijalizom, –vođenje stabilnih bolesnika ss hroničnim bubrežnim zatajenjem liječenih hemodijalizom, –odabir i obrada bolesnika za transplantaciju bubrega, (2 mjeseca). –vođenje hemodijalize u kardiovaskularno nestabilnih bolesnika, hemodijalize u bolesnika sa povećanim rizikom (hemofiltracija, hemodijafiltracija, hemo - dija liza bez heparina u bolesnika sa rizikom krva - rewa, sekvencijska ili izolirana ultrafiltracija, hipernatremična hemodijaliza), –postavijanje endovenskih katetera za hemodijalizu i asistiranje pri operacijskom stvaranju različitih vrsta arteriovenskih fis tula (1,5 mjesec); –priprema bolesnika sa hroničnim bubrežnim zataje - njem za liječenje peritonealnom dijalizom, osnove peritonealne dijalize, praktično izvođenje, najčešće komplikacije i wihovo liječenje te ambulantno pra - ćenje bolesnika liječenih peritonealnom dijalizom, (1 mjesec); –liječenje bolesnika sa akutnim zatajivanjem bubrega - konvencionalno liječenje i odabir primjerene dija - liz ne metode. Osnove kontinuiranih dijaliznih metoda i sudjelovanje u radu konzilijarne službe (1 mjesec); –osnove metoda sličnih dijalizi: terapijska plazma fe - reza, LDL afereza, imunska apsorpcija, hemoper fuzija (0,5 mjeseca). Plan edukacije dijalize za medicinske sestre-tehničare Edukacija će trajati 6 mjeseci i obuhvatiti: Edukacija se prva tri mjeseca provodi u zdravstvenoj usta - novi koja je verifikovana od strane Federalnog ministarstva zdravstva za obavljanje poslova i zadataka edukacije, a saglasno odredbama ovog pravilnika. Edukacija se obavlja pod vodstvom medicinske sestre/tehničara-mentora koja ima iskustvo u oblasti dijalize. Tokom edukacije, medicinske sestre ili tehničari upoznaju se sa rukovanjem monitorima za dijalizu kao i sa pripremom monitora za rad. Uče koristiti žilne pristupe, provoditi hemodijalizu i rješavati komplikacije tokom hemodijalize. Upoznaju se i sa liječenjem bolesnika sa akutnim bubrežnim zatajivanjem (takođe CAVH/CVVH) i s postupcima sličnima hemodijalizi - terapijskom plazmafe - rezom, LDL aferezom i imunskom adsorpcijom. Uz navedeno, upoznaju se i sa osnovama peritonealne dijalize. Nakon završene prve faze edukacije, naredna tri mjeseca edukacija se nastavlja u matičnoj zdravstvenoj ustanovi za dijalizu u kojoj su uposleni polaznici edukacije, pod vodstvom medicinskih sestara/tehničara koji imaju iskustvo u oblasti dijalize. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 19 Broj 79 – Strana 20 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 21 Broj 79 – Strana 22 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 23 Broj 79 – Strana 24 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 25 Napomena: Standardni set potrošnog materijala koji je naveden u Prilogu 3, a koji se odnosi na dijalizatore, igle, arteriovens - ke linije nabavlja se od najmanje dva različita proizvođača koja imaju prijavljeno medicinsko sredstvo Agenciji za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine saglasno Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima i koji udovoljavaju važećim evropskim standardima kvaliteta. Potrošni materijal treba biti kompatibilan sa aparatima za dijalizu. U pravilu se koriste dijalizatori koji imaju dijalizne mem brane sa najnižim stepenom aktivacije komplementa i leuko cita, te membrana sa većim porama i visokim protokom. Upotreba dijalizatora se prilagođava individualnim potre - bama bolesnika (dob, tjelesna masa, podatak o rezidualnoj diurezi i dr.) Izbor dijalizatora zavisi od: vrste dijalizatora, efikas - nosti (in vi tro klirens ureje, kreatinina, fosfata i vitamina B12), površine mem brane, koeficijenta ultrafiltracije, volumena punjenja, vrste mem brane (biokompatibilnost). On line hemodijafiltracija se koristi za najmanje 30% hemodijaliziranih pacijenata. Iskqučuje se upotreba arterijovenskih linija sterilizovanih etilen oksidom. U pravilu, upotreba visokoprotočnih dijalizatora se koristi za najmanje 30% hemodijaliziranih pacijenata. Međutiim, kad god je moguće treba koristiti visokoprotočne dijalizatore ili hemodijafiltraciju radi efikasnije i kvalitetnije hemodijalize, a ne samo za broj od najmanje 30% hemodijaliziranih pacijenata. Prilikom izbora dijalizatora koriste se sve vrste sterilizacije, izuzev sterilizacije etilen oksidom. Na osnovu člana 44. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97), federalni ministar zdravstva donosi PRAVILNIK O UVJETIMA U POGLEDU PROS TORA, KADRA I MEDICINSKO-TEHNIČKE OPREME ZA OSNI VANJE I ORGANIZACIJU RADA ZDRAVS TVENIH USTANOVA KOJE OBAVLJAJU DJELATNOST DIJALIZE I - OPĆE ODREDBE Član 1. Ovim Pravilnikom se utvrđuju uvjeti u pogledu prostora, kadra i medicinsko-tehničke opreme za osnivanje i organizaciju rada zdravstvenih ustanova koje obavljaju djelatnost dijalize (u daljem tekstu: dijalizni centri) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), postupak verifikacije rada dijaliznih centara, kao i provođenja stručnog nadzora nad njihovim radom. Član 2. Dijalizna djelatnost, kao dio zdravstvene djelatnosti od interesa za Federaciju, obuhvata hemodijalizu i peritonealnu dijalizu i provodi se u na svim nivoima zdravstvene zaštite. Dijalizna djelatnost iz stava 1. ovog člana može se organizovati na nivou doma zdravlja, opće i kantonalne bolnice, kliničkog centra/bolnice, prirodnog lječilišta i kao privatna praksa, te se ista kategorizira na slijedeći način: –dijalizna djelatnost u okviru kliničkog centra/bolnice, kategorija "A" –dijalizna djelatnost u okviru kantonalnih bolnica, kategorija "B", –dijalizna djelatnost u okviru općih bolnica, kategorija "C", –dijalizna djelatnost u okviru doma zdravlja, kategorija "D", –dijalizna djelatnost u okviru prirodnog lječilišta, privatne prakse, kategorija "D". Izuzetno, dijalizna djelatnost se može obavljati i u dislociranim dijaliznim centrima kliničkog centra/bolnice, opće i kantonalne bolnice, ukoliko za to postoji potreba zbog prevelikog broja bolesnika u domu zdravlja, kao i zbog velike udaljenosti od mjesta stanovanja bolesnika do najbližeg dijaliznog centra. Dislocirani dijalizni centri iz stava 3. ovog člana trebaju udovoljavati uvjetima utvrđenim ovim pravilnikom, imati odobrenje za rad izdato u skladu sa ovim pravilnikom, te biti pod kontinuiranim stručnim nadzorom kliničkog centra/bolnice, odnosno opće ili kantonalne bolnice koja ih osniva. Član 3. Dijalizni centri u okviru kliničkih centara/bolnica, kategorije "A" provode sve dijalizne metode liječenja hroničnih bubrežnih bolesnika, pripremu i edukaciju bolesnika za dijalizno liječenje, edukaciju zdravstvenog osoblja za obavljanje poslova u dijaliznim centrima, liječenje komplikacija kod svih hroničnih bubrežnih bolesnika, kao i stručni i naučno-istraživački rad u oblasti dijalize uz poštovanje zakonskih regulativa i etičkih principa. Dijalizni centri u okviru kantonalnih bolnica, kategorija "B" provode hroničnu bikarbonatnu dijalizu s volumetrijskom kontrolom ultrafiltracije (HD) i kontinuiranu ambulantnu peritonealnu dijalizu (CAPD), pripremu i edukaciju bolesnika za dijalizno liječenje, edukaciju zdravstvenog osoblja za poslove u DC, liječenje komplikacija kod hroničnih bubrežnih bolesnika, stručni i istraživački rad uz poštovanje zakonskih regulativa i etičkih principa, te organizovanje i provođenje i svih ostalih dijaliznih metoda liječenja, ukoliko ima potrebne kadrovske i prostome uvjete, te biomedicinsku opremu. Dijalizni centri u okviru općih bolnica, kategorija "C", dijalizni centri u okviru doma zdravlja, kategorija "D", dijalizni centri u okviru prirodnog lječilišta i dijalizni centri u okviru privatne prakse kategorija "D", obavljaju standardnu dijalizu (bikarbonatna s volumetrijskom kontrolira nom ultrafiltracijom), on line HDF, maksimalno za 30% bolesnika. II - SANITARNO-TEHNIČKI I HIGIJENSKI UVJETI Član 4. Građevina dijaliznog centra treba udovoljavati slijedećim općim sanitarno-tehničkim i higijenskim uvjetima, i to: –biti izgrađena od čvrstog materijala, –biti smještena na pristupačnom terenu, u pravilu, u prizemnom dijelu građevine, –ne smije biti izložena onečišćenju i buci iznad dopuštenih vrijednosti, –prostorije trebaju biti zračne, a građevinski izvedene tako da se mogu efikasno i brzo provjetriti, –u prostoriji sa nedovoljnim prozračivanjem potrebno je osigurati umjetnu ventilaciju, a u prostoriji za dijagnostiku ili terapiju u kojoj se koriste dijalizni aparati potrebno je osigurati prirodnu i umjetnu ventilaciju saglasno odgovarajućim propisima, –prostorije trebaju imati trajno riješeno pitanje izvora zagrijavanja i udovoljavati tehničkim i ekološkim standardima, –visina prostorija u dijelu koji se odnosi na minimalni površinski dio je najmanje 320 cm, –trebaju biti osigurana parkirališna mjesta i pristup licima sa invaliditetom u kolicima. Dijalizni centri, u pravilu, osiguravaju telekomunikacijske uređaje te prema potrebi, zavisno o kategorizaciji dijaliznog centra iz člana 2. stav 2. ovog Pravilnika, zvučne i svjetlosne signalne uređaje. Dijalizni centri kategorije "A", "B", "C" i "D" osiguravaju u prostorijama za dijalizu uređaje za kondicioniranje zraka (klima uređaje), ako za to ne postoji centralni sistem. Broj 79 – Strana 26 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Član 5. Prostorije za pregled i tretman bolesnika trebaju biti zvučno izolovane. Prostorije trebaju udovoljavati svim propisanim komunal - nim i sanitarnim uvjetima vodoopskrbe i odvodnje sanitarnih i drugih otpadnih voda, električnog dovoda, priključaka i plinovodnih, te drugih instalacija, kao i protupožarne zaštite. U prostorijama se treba osigurati odlaganje medicinskog i drugog otpada u zatvorene i odgovarajuće označene spremnike koji se trebaju redovno prazniti saglasno posebnim propisima. Dijalizni centri trebaju imati za potrebe prostorija za dijalizu rezervne uređaje za proizvodnju električne energije (agregat) koji se automatski uključuje u slučaju nestanka električne energije iz javne elektro-mreže. Dijalizni centri trebaju osigurati rezervoar za dodatno napajanje vodom za minimalno jednu smjenu bolesnika koji se dijaliziraju. Član 6. Prostorije su, u pravilu, osvijetljene prirodnim izvorom svjetlosti, a noću umjetnim izvorom svjetlosti. Ako nije moguće osigurati prirodni izvor svjetlosti u ukupnoj površini prostorija, prostorije treba osvijetliti umjetnom, medicinskom rasvjetom određene jačine izražene u luksima i to: u prostorijama za dijalizu više od 500, u hodnicima i stubištima 40, a zidna svjetiljka uz bolesničke postelje 70 i više luksa. Član 7. Vrata, zidovi i stropovi u prostorijama u kojima se obavlja dijaliza, te u sanitarnim čvorovima i laboratorijima trebaju biti ravne i glatke površine otporne na učestalo i temeljito čišćenje saglasno važećim propisima. Vrata treba izvesti tako da se otvaraju prema hodniku, odnosno izlazu, širina vrata treba zadovoljiti potrebe prolaska bolesničkog kreveta i HD mašina. Prozori trebaju biti izvedeni na način da se osigura mogućnost zračenja prostorija i čišćenja prozora. Podovi prostorija trebaju biti izvedeni na način da se mogu brzo i lako čistiti, održavati i dezinficirati, a u prostoriji za obavljanje dijalize trebaju biti antistatički. Član 8. Prostorija za pregled bolesnika, sanitarni čvor za bolesnike i sanitarni čvor za osoblje trebaju imati umivaonik sa toplom i hladnom vodom i tekućim antibakterijskim sapunom, te ručnicima za jednokratnu upotrebu, odnosno sušilom za ruke. Vrata sanitarnog čvora za bolesnike trebaju imati širinu od najmanje 110 cm, a u prostoriji se trebaju nalaziti rukohvati. Sanitarni čvorovi trebaju biti odvojeni prema spolu bolesnika i dijagnozi, a sanitarni čvorovi za osoblje trebaju biti odvojeni prema spolu osoblja. Svlačionice za bolesnike trebaju biti odvojene prema spolu bolesnika i dijagnozi, a svlačionice za osoblje trebaju biti odvojene prema spolu osoblja. Član 9. Prostorije za dijalizu trebaju činiti funkcionalnu cjelinu i omogućavati odvajanje čistog od nečistog dijela (pribora, potrošnog medicinskog materijala i odjeće). Prostorije se ne mogu koristiti za stambene potrebe ili za druge namjene. Član 10. Lako zapaljive tvari i hemikalije trebaju biti čuvane u originalnoj ambalaži u zatvorenom prostoru ili u posebnom ormaru saglasno odgovarajućim propisima. Komplet lijekova za terapiju anafilaktičkog šoka i ampulirani lijekovi saglasno potrebama dijalize trebaju biti smješteni u ordinaciji, a lijekovi koji sadrže opojne droge trebaju se čuvati pod ključem uz vođenje evidencije, saglasno posebnim propisima. III - UVJETI PROSTORA Član 11. U dijaliznom centru treba se osigurati najmanje 30 m2 bruto po jednom mjestu za dijalizu (30 m 2 x broj mjesta za dijalizu = ukupan broj m 2 ). U dijaliznom centru u zdravstvenim ustanovama bolničkog tipa, i to u jedinicama intenzivne njege, pored uvjeta iz stava 1. ovog člana, osigurava se i najmanje jedno mjesto za akutnu dijalizu odgovarajuće veličine ne manje od 16 m 2 . Veličina prostora utvrđena u stavu 1. ovog člana, ovisit će i o broju organizovanih smjena, koje ne smiju biti više od tri dnevno, te broju uposlenog osoblja. Član 12. Dijalizni centar u pogledu prostora, pored navedenog u članu 11. ovog pravilnika, treba imati slijedeće: –odvojeno mjesto za dijalizu bolesnika sa pozitivnim biljezima hepatitisa B, C i HIV-a, –prostoriju za pripremu vode sa reverznom osmozom odgovarajuće veličine ne manju od 20 m² , –prostoriju za pripremu i sterilizaciju odgovarajuće veličine ne manju od 20 m², –prostoriju za plasmaferezu odgovarajuće veličine ne manju od 12 m², i to samo u zdravstvenim ustanovama bolničkog tipa kategorije A, –prostor za centralni razvod otopina odgovarajuće veličine ne manji od 20 m², i to samo u dijaliznim centrima u okviru kategorije A, B, C, u kojima postoji centralni razvod otopina, –prostoriju za čisto rublje i sanitetski materijal odgovarajuće veličine ne manju od 6 m², –prostoriju za nečisto rublje i privremeno odlaganje potrošenog materijala odgovarajuće veličine ne manju od 6 m², –prostoriju za servisiranje i smještaj rezervnih uređaja za dijalizu odgovarajuće veličinene manju od 12 m², –prostoriju za priručno skladište potrošnog materijala odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –glavno skladište potrošnog materijala, koji može biti izdvojen od zdravstvene ustanove, odgovarajuće veličine ne manje od 40 m², –prostoriju za odgovornog liječnika odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –liječničku ordinaciju za pregled bolesnika odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –prostoriju za liječnike i stručnu dokumentaciju odgovarajuće veličine, ne manju od 20 m², –prostoriju za glavnu medicinsku sestru odgovarajuće veličine ne manju od 10 m², –prostoriju za medicinske sestre odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –administracija odgovarajuće veličine ne manja od 10 m², –garderobu za muške i ženske bolesnike odgovarajuće veličine, –garderobu za osoblje odgovarajuće veličine ne manja od 6 m², –čajnu kuhinju s grijalom, hladnjakom, sudoperom, stolom i ormarom za posuđe, –sanitarni čvor za bolesnike, odvojeno po spolu, –sanitarni čvor za osoblje (WC + tuš), odvojeno po spolu, –prostoriju za odmor bolesnika, –klimatizirani prostor u kojem se provodi dijaliza, –prostoriju za peritonealnu dijalizu ako se provodi u zdravstvenoj ustanovi. IV - UVJETI MEDICINSKO-TEHNIČKE OPREME Član 13. Dijalizni centar u pogledu medicinsko-tehničke opreme treba imati slijedeće: –aparate za dijalizu sa ne više od 15 000 sati rada i ne starije od pet godina, s volumetrijskom kontrolom i kontroliranom ultrafiltracijom. Iznimno, aparati za dijalizu, uz garanciju proizvođača, mogu imati više od 15 000 sati rada, Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 27 –najmanje jedan rezervni aparat za dijalizu i to posebno za svaku kategoriju bolesnika (bolesnike s negativnim biljezima hepatitisa i bolesnike s pozitivnim biljezima na hep a ti tis B i C te HIV-a), –uređaj za pripremu vode koja odgovara propisanim standardima vode za dijalizu, saglasno ovom pravilniku, –prenosivi EKG aparat, as pi ra tor, defibrilator s monitorom, sterilizator, hladnjak, set za reanimaciju, kisik, –mogućnost za hitno određivanje crvene krvne slike i elektrolita, –stojeću ili sjedeću vagu (mehaničku ili digitalnu), –dodatni sigurnosni fil ter za vodu - mikronski fil ter koji treba biti kompatibilan sa postojećim aparatima za dijalizu. Dijalizni centar iz stava 1. ovog člana treba biti opremljen standardnim bolničkim krevetima za nepokretne bolesnike ili foteljama za dijalizu. Aparati za dijalizu iz stava 1. ovog člana trebaju biti sa otvorenim sistemom i prilikom nabavke istih treba se poštovati princip odabira aparata za dijalizu od najmanje dva različita proizvođača koji udovoljavaju uvjetima iz člana 14. ovog Pravilnika. Član 14. Medicinsko-tehnička oprema za obavljanje dijalize iz člana 13. ovog pravilnika treba imati svjetski certifikat za kvalitet ISO i CE, te imati osiguran servis opreme, kao i buduću potvrdu o redovnom servisiranju. Medicinsko-tehnička oprema iz stava 1. ovog člana treba biti prijavljena kao medicinsko sredstvo Agenciji za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, saglasno Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Službeni glasnik BiH", broj 58/08). V - UVJETI KADRA Član 15. Dijalizni centar u pogledu kadra treba imati slijedeće: a)Liječnika specijalistu interne medicine odnosno spe - cijali stu pedijatra ili liječnika opće prakse sa minimal - no 10 godina radnog iskustva u provođenju hronične dijalize: –1 liječnik na 8-10 dijaliza dnevno u dijaliznim centrima kategorije A, –1 liječnik 2 akutne dijalize dnevno u dijaliznim centrima kategorije A, B i C, i to u jedinicama intenzivne njege, –1 liječnik na 10-12 dijaliza dnevno u dijaliznim centrima kategorije B i C, –1 liječnik na 10-12 dijaliza dnevno u dijaliznim centrima kategorije C i D. Najmanje 1 liječnik u stavu 1. ovog člana odgovara broju smjena + 1 liječnik više, radi osiguranja nužnog kontinuiteta rada i zbrinjavanja hitnih dijaliza bolesnika na hroničnom programu. b)Medicinska sestra - tehničar: –1 medicinska sestra na 50 hroničnih standardnih dijaliza mjesečno ili najviše 4 bolesnika u toku jedne smjene, –1 medicinska sestra na najviše 2 akutne dijalize dne - vno u dijaliznim cntrima u zdravstvenim ustanovama bolničkog tipa, i to u jedinicama intenzivne njege, –1 VŠ medicinska sestra na 220 hroničnih standardnih dijaliza mjesečno, –1 VŠ medicinska sestra na 20 akutnih kompliciranih dijalize mjesečno u dijaliznim centrima u zdravstve - nim ustanovama bolničkog tipa, i to u jedinicama intenzivne njege, –odgovorna (glavna) sestra treba imati najmanje višu medicinsku školu ili fakultet zdravstvenih studija- smjer dipl. medicinska sestra-tehničar. Voditelji smjena trebaju imati najmanje višu medicinsku školu, kao i najmanje jednogodišnje radno iskustvo u radu dijalize. U dijaliznim centrima kategorije A, i to za 80-100 hroničnih dijaliznih bolesnika, potrebno je planirati rad socijalnog radnika, psihologa, diplomiranog nutricionistu, ali ne puno radno vrijeme. Izuzetno od stava 3. ovog člana, u dijaliznim centrima u kojim je uspostavljen centralni razvod otopina, potrebno je osigurati i rad magistra farmacije, ali ne puno radno vrijeme. Član 16. Liječnici i medicinske sestre-tehničari iz člana 15. ovog Pravilnika trebaju imati edukaciju iz dijalize, u trajanju od 6 mje - seci, prema planu koji je sastavni dio ovog pravilnika. (Prilog 1.) Provođenje edukacije liječnicima i medicinskim sestrama- tehničarima odobrava se rješenjem federalnog ministra zdravstva (u daljem tekstu: federalni ministar) nakon podnijetog dokumentovanog zahtjeva koja sadrži: zahtjev zdravstvene ustanove u kojoj su uposleni i lični zahtjev, diplomu o završenom medicinskom fakultetu odnosno srednjoj medicinskoj školi, uvjerenje o položenom stručnom ispitu, licencu za rad izdatu od nadležene komore, potvrdu da su uposleni u radnom odnosu u dijaliznom centru u zdravstvenoj ustanovi koja ih upućuje na edukaciju. Rješenje iz stava 2. ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor saglasno propisima o upravnim sporovima. Član 17. Nakon okončane edukacije iz člana 16. ovog Pravilnika, liječnici i medicinske sestre-tehničari pristupaju polaganju završnog ispita pred ispitnom komisijom Federalnog ministarstva zdravstva (u daljem tekstu: Ministarstvo) koju imenuje federalni ministar, na pe riod od dvije godine. Polaganje završnog ispita odobrava se rješenjem federalnog ministra, nakon podnijetog dokumentovanog zahtjeva koji sadrži: zahtjev zdravstvene ustanove u kojoj su uposleni i lični zahtjev, rješenje o odobrenju provođenja edukacije iz člana 16. stav 2. ovog pravilnika, potvrdu nadležne zdravstvene ustanove o obavljenoj edukaciji iz dijalize. Rješenje iz stava 2. ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor saglasno propisima o upravnim sporovima. Nakon uspješno položenog ispita iz stava 2. ovog člana, liječnici i medicinske sestre-tehničari dobijaju certifikat čiji je izgled i sadržaj utvrđen u prilogu ovog Pravilnika (Prilog 2.). Izuzetno, od stava 2. ovog člana polaganje završnog ispita može se odobriti i liječnicima i medicinskim sestramatehni - čarima koji nisu proveli edukaciju iz člana 16. ovog Pravilnika, pod uvjetom da imaju najmanje jednu godinu samostalnog rada na poslovima dijalize, kao i u slučajevima ako su ovu edukaciju završili izvan Federacije odnosno Bosne i Hercegovine. Član 18. Zdravstvene ustanove koje provode edukaciju iz dijalize trebaju imati prostor za edukaciju, prostor za polaznike edukacije, primjerenu opremu (grafoskop, dijaprojektor, video i multimedija prezentaciju) i bibiloteku potrebnu za provođenje ove edukacije, te visokostručni kadar sa dugogodišnjim radnim iskustvom u oblasti dijalize. Verifikaciju zdravstvenih ustanova iz stava 1. ovog člana provodi Ministarstvo, nakon podnijetog dokumentiranog zahtjeva koji sadrži: zahtjev zdravstvene ustanove, rješenje o registraciji zdravstvene ustanove, spisak prostora, opreme i kadra za obavljanje edukacije. Nakon provedenog postupka, zdravstvenoj ustanovi odobrava se obavljanje edukacije iz dijalize u formi rješenja kojeg donosi federalni ministar i koje je konačno u upravnom postupku. Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana može se pokrenuti upravni spor saglasno propisima o upravnim sporovima. Broj 79 – Strana 28 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. VI - UVJETI ZA KONTROLU ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI VODE ZA DIJALIZU Član 19. Dijalizni centri trebaju osigurati kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za potrebe dijalize, s ciljem sprječavanja i suzbijanja bolničkih infekcija. Član 20. Pod osiguranjem zdravstvene ispravnosti vode za potrebe dijalize podrazumijeva se provođenje posebne kontrole sastava vode zatvorenog sistema u jedinicama za dijalizu. Voda za potrebe dijalize treba udovoljavati fizikalno- hemijskim vrijednostima iz člana 22. ovoga Pravilnika, te bakteriološkim vrijednostima iz člana 24. ovog Pravilnika. Osim prerade vode za dijalizu potrebno je kontrolirati mrežni sistem cijevi koji vodu provode do dijaliznih jedinica. Član 21. Voda za potrebe dijalize koristi se iz zdravstveno ispravne vode javnih vodoopskrbnih sistema koja treba odgovarati odredbama propisa o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Tehnološki procesi obrade vode za potrebe dijalize mogu biti: destilacija, reverzna osmoza, izmjena jona ili druga prikladna metoda koja zadovoljava određene vrijednosti. Član 22. Fizikalno-hemijski sastav vode za potrebe dijalize treba udovoljavati vrijednostima iz Tabele 1. Tabela 1. Fizikalno - hemijski sastav vode za potrebe dijalize TVAR Najviša dozvoljena koncentracija, u mg/l TVAR Najviša dozvoljena koncentracija, u mg/l Aluminij 0,01 Srebro 0,005 Kalcij 2,0 Natrij 50 Magnezij 2,0 Kalij 2,0 Klor 0,0 Sulfati 50 Kloramini 0,0 Cink 0,1 Bakar 0,1 Željezo 0,3 Fluorid 0,2 Kadmij 0,001 Barij 0,1 Krom 0,014 Nitrati 2,0 Živa 0,0002 Arsen 0,005 Selen 0,09 Olovo 0,005 Mangan 0,05 Elektrovodljivost £ 10 mS/cm Fizikalno-hemijski kvalitet vode u zdravstvenim ustano - vama za dijalizu ispituju zavodi za javno zdravstvo u Federaciji jedanput godišnje, a po potrebi i češće. Član 23. Unutrašnja kontrola fizikalno-hemijskog sastava vode za potrebe dijalize svakodnevno obuhvaća: 1.mjerenje rezidualnog klora u sirovoj vodi, 2.mjerenje rezidualnog klora nakon procesa dekloriranja aktivnim ugljenom, 3.mjerenje ukupne tvrdoće vode nakon procesa mekšanja i 4.mjerenje elektrovodljivosti izlazne vode. Dobijene vrijednosti svakodnevno se bilježe u standardi - zirane predloške. Član 24. Unutrašnja bakteriološka kontrola vode u sistemu dijalize određuje onečišćenost i/ili neispravnost opreme. Bakterijsko onečišćenje određuje se iz uzoraka tretirane vode za potrebe dijalize, koncentriranog dijalizata, vode za ispiranje i otopine za dijalizu prije prolaza kroz filtar (dijalizator). Onečišćenje se određuje kvantitativnim i kvalitativnim bakteriološkim metodama, a izražava se količinom kolonija bakterija u mililitru uzoraka (CFU/ml) i vrstom bakterija, te po potrebi i količinom endotoksina prema Tabeli 2. Tabela 2. Standardne vrijednosti bakteriološke ispravnosti tekućina u sistemu dijalize Vrsta uzorka Ukupan broj bakterija u ml (CFU/ml) Količina endotoksina IU/ml Voda za potrebe dijalize (tretirana) 100 (102) 0,25 Koncentrat dijalizata - 0,25 Dijalizna otopina 1000 (103) 0,5 Voda za ispiranje 100 (102) 0,25 Član 25. Pri pojavi endotoksičnih reakcija u bolesnika određuju se i količina endotoksina u tretiranoj vodi i dijaliznoj otopini standardiziranim LAL-testom, dozvoljenog nivoa od 0,25 IU/ml i 0,5 IU/ml u za to nadležnoj ustanovi. Član 26. Vrste uzoraka uzimaju se iz: 1.mjesta ulaska tretirane vode u sistem za distribuciju vode i na svim kritičnim mjestima određenim prema šemi, 2.koncentrata dijalizata (bikarbonati, acetatni) prije miješanja s tretiranom vodom i 3.otopine za dijalizu (tretirana voda + koncentrat dijalizata) prema šemi. Šema i broj kontroliranih mjesta određuje se individualno za svaku zdravstvenu ustanovu za dijalizu, ovisno o obliku mreže, broju priključnih mjesta te načinu pripreme otopine potrebne za dijalizu. Član 27. Uzorci za kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za potrebe dijalize trebaju se uzimati: –pri novoizvedenim, sve do zadovoljavajućih vrijednosti ili jednom sedmično, –za zdravstvene ustanove za dijalizu sa uvedenom kontrolom, jednom mjesečno, –kod pojave komplikacija u bolesnika (bakteriemija, pirogene ili toksične reakcije) i –nakon svakog tehničkog zahvata na sistemu, prije i nakon cjelovite dezinfekcije, pri odstupanju od utvrđenih vrijednosti. Član 28. Ukupan broj uzoraka za kontrolu tekućina određuje se brojem kritičnih mjesta na mreži, učestalošću kontaminacije uzoraka te učestalošću komplikacija u bolesnika. Član 29. Uzorci za fizikalno-hemijska ispitivanja uzimaju se u hemijski čistu inertnu staklenu ili plastičnu ambalažu u volumenu od najmanje pola litre. Pri uzimanju uzorka vode iz za to određenog mjesta na postrojenju ili cjevovodu potrebno je mjesto uzorkovanja, ako je u pitanju metal spaliti ili ako je u pitanju plastični materijal obrisati 70%-tnim etilnim alkoholom. Poslije toga potrebno je vodu pustiti da teče tri do pet minuta i zatim uzeti uzorak. Uzorci tekućina za bakteriološku obradu uzimaju se u sterilne staklene posude volumena od 20 do 50 ml. Čepovi na posudama trebaju biti metalni, stakleni ili gumeni, prekriveni aluminijskom folijom i sterilizovani. Član 30. Uzorci za bakteriološku obradu nasađuju se odmah ili do 24 sata po uzimanju, ali se tada čuvaju u rashladnim uređajima pri temperaturi 2-8°C. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 29 Član 31. Bakteriološka obrada uzoraka vrši se standardnim postup - cima i to metodama kvantifikacije (CFU/ml) i kvalifi kacije (vrste bakterija), pri čemu se ne smije uvećavati broj prisutnih mikroorganizama u 1 ml uzorka. Vrsta bakterija koje onečišćuju vodeni okoliš dijalize mogu biti: Pseu do mo nas spp, Flavobacter spp, Acinetobacter spp, Achromobacter spp, Aeromonas spp, Serratia spp, Stenotrophomonas spp, My co bac te rium cholonei, M. fortuitum, M. gordoneae, M. scrofulaceum, M. kansasii, M. avium, M. intracellulare. Član 32. Pri porastu elektrovodljivosti vode koja se upotrebljava za pripravu otopine za dijalizu (dijalizata) iznad 30 µS/cm neophod - na je intervencija na sistemu za pripremu vode u kratkom vremenskom periodu kako bi se zaustavilo dalje pogoršanje kvaliteta vode i spriječio nastanak mogućih komplikacija kod bolesnika. Kod porasta elektrovodljivosti iznad 100 µS/cm preporučuje se prekinuti dijaliziranje bolesnika do korekcije sastava vode saglasno utvrđenim vrijednostima. Pri kontaminaciji tekućina bakterijama ili pri pojavi endotoksičnih reakcija u bolesnika nužno je odmah utvrditi i odstraniti izvor onečišćenja, a sistem dekontaminirati do postizanja propisanih vrijednosti prema Tabeli 3. Tabela 3. Ocjena sastava vode za potrebe dijalize s obzirom na elektrovodljivost Elektrovodljivost mS/cm Kvaliteta vode Primjedba £ 10 Odgovara - 10 - 30 Blago odstupa Korekcija 30 - 100 Ne zadovoljava Intervencija > 100 Vrlo loša HITNA INTERVENCIJA Član 33. Nakon cjelovitog procesa dezinfekcije treba utvrditi moguće ostatke dezinficijensa ili drugih pirogena standardnim test trakama. U slučaju prisutnih ostataka treba ispirati sistem do negativne reakcije. Član 34. Podaci sa rezultatima fizikalno-hemijskih analiza, bakterio - loške kontrole i vrijednostima endotoksina trebaju se redovno bilježiti, te slati četiri puta godišnje u zavodima za javno zdravstvo u Federaciji. Zbirne podatke za Federaciju iz stava 1. ovog člana objedinjava godišnje Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Član 35. Nadzor nad kvalitetom vode za potrebe dijalize obavljaju zavodi za javno zdravstvo u Federaciji saglasno posebnim propisima i ovom pravilniku. Član 36. Građevinsko-tehnička izvedba mreže za dijalizu treba osigurati zdravstvenu ispravnost vode za potrebe dijalize. VII - POSTUPAK VERIFIKACIJE DIJALIZNIH CENTARA Član 37. Utvrđivanje ispunjenosti uvjeta prostora, opreme i kadra za rad dijaliznih centara u kliničkim centrima/bolnicama obavlja Ministarstvo, a u dijaliznim centrima u općim i kantonalnim bolnicama, te domovima zdravlja i prirodnim lječilištima obavljaju kantonalna ministarstva zdravstva, saglasno članu 44. stav 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97), a na osnovu podnijetog dokumentovanog zahtjeva zdravstvene ustanove u kojoj je organizovan dijalizni centar. Uz zahtjev iz stava 1. ovoga člana prilaže se: –rješenje o registraciji zdravstvene ustanove izdato od nadležnog suda, kao i nadležnog ministarstva zdravstva, –elaborat o organizaciji i radu dijalizne djelatnosti, –dokaz o vlasništvu poslovnog prostora, odnosno ugovor o zakupu poslovnog prostora, –tlocrt prostora u kojem se obavlja dijalizna djelatnost, –dokaz o ispunjavanju sanitarno-tehničkih uvjeta, kao i uvjeta za zaštitu na radu i protupožarnu zaštitu, –spisak opreme sa atestima o njenoj ispravnosti, –spisak stručnog kadra sa urednom ličnom dokumenta - cijom uposlenika, –dokaz o obavljenim edukacijama iz dijalize za uposleni stručni kadar, –dokaz o izvšenoj kontroli zdravstvene ispravnosti vode za dijalizu, saglasno odredbama ovog pravilnika, –dokaz o sigurnom uklanjanju i uništavanju medicinskog otpada, saglasno posebnim propisima, –dokaz o uplati federalne takse, –dokaz o uplati naknade za rad stručne komisije. Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na verifikaciju rada privatne prakse za dijalizu. Član 38. Po prijemu uredno dokumetovanog zahtjeva iz člana 37. ovog Pravilnika, federalni ministar odnosno kantonalni ministar zdravstva imenuje stručnu komisiju od najmanje tri člana, sa zadatkom da kod podnosioca zahtjeva izvrši neposredan uvid, te utvrdi ispunjenost uvjeta prostora, opreme i kadra za izdavanje odobrenja za obavljanje dijalizne djelatnosti. Stručna komisija iz stava 1. ovog člana sačinjava zapisnik koji je sastavni dio dokumentacije na osnovu koje se izdaje odobrenje za rad zdravstvenoj ustanovi za dijalizu i utvrđuje kategorizacija iz člana 2. stav 2. ovog Pravilnika. Stručna komisija odgovara za istinitost podataka navedenih u zapisniku iz stava 2. ovog člana. Članovima komisije pripada naknada za rad, čiju visinu utvrđuje federalni ministar odnosno kantonalni ministar zdravstva posebnim rješenjem. Član 39. Na osnovu podnijetog zahtjeva, a provedenom postupku utvrđenom ovim pravilnikom, federalni ministar odnosno kantonalni ministar zdravstva donosi rješenje. Rješenje federalnog ministra donijeto u smislu stava 1. ovog člana je konačno u upravnom postupku, dok je protiv rješenja kantonalnog ministra zdravstva dozvoljeno podnijeti žalbu Ministarstvu, na način i u rokovima utvrđenim propisima o upravnom postupku. Protiv rješenja federalnog ministra iz stava 2. ovog člana može se pokrenuti upravni spor saglasno propisima o upravnom sporu. Član 40. Ukoliko verifikovani dijalizni centar ima namjeru postati ugovorna zdravstvena ustanova sa Zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, čija se djelatnost finansira sredstvima fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine, pored rješenja iz člana 39. ovog Pravilnika, potrebno je pribaviti i rješenje Ministarstva, saglasno tački V. Odluke o utvrđivanju prioritetnih vertikalnih programa zdravstvene zaštite od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine i prioritetnih najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz određenih specijalističkih djelatnosti koji će se pružati osiguranim licima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 8/05, 11/07, 44/07 i 97a/07), a u vezi sa tačkom IX. stav 7. Odluke o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava ("Službene novine Federacije BiH", broj 21/09). Broj 79 – Strana 30 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. VIII - STRUČNI NADZOR NAD RADOM DIJ ALIZNIH CENTARA Član 41. Stručni nadzor nad radom dijaliznih centara koji su u ugovornom odnosu sa Zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, provodi Ministarstvo putem stalne Komisije za dijalizu koja broji pet članova i koju imenuje federalni ministar iz reda istaknutih stručnjaka u oblasti dijalize na pe riod od četiri godine. Stručni nadzor iz stava 1. ovog člana provodi se praćenjem indikatora kvaliteta života bolesnika na dijalizi, te kontrolom pridržavanja uvjeta utvrđenih ovim pravilnikom, i to najmanje jednom godišnje u svakoj zdravstvenoj ustanovi za dijalizu. Izvještaj o provedenom stručnom nadzoru dostavlja se fede - ralnom ministru, kantonalnom ministru zdravstva, nadležnoj zdravstvenoj inspekciji, zdravstvenoj ustanovi u okviru koje je organizovan dijalizni centar, te Zavodu zdravstvenog osiguranje i reosiguranje Federacije Bosne i Hercegovine radi provođenja mjera. Rukovodioci dijaliznih centara i direktori zdravstvenih ustanova u kojima su organizovani dijalizni centri dužni su osigurati neometan rad Komisije za dijalizu i staviti im na uvid sve podatke koji budu trebali u provodenju kontrole rada i kvaliteta. Član 42. Indikatori za praćenje kvaliteta života bolesnika na dijalizi su: I. ANEMIJA Hgb (min. 110 g/l) 1 x mjesečno 2. NUTRICIONI STA TUSTjelesna težina, BMI Al bu min ( 35g/1 ili više) Svaka HD 3. DOZA DIJALIZE URR (>65%) KT/V (1,3 +/- 0,1) Svaka HD ili sedmično 4. KOŠTANA BOLEST Kalcij, Fosfor Alkalna fosfataza PTH 1x mjesečno Svakih 6 mjeseci 5. VIROLOŠKI STA TUS HBV, HCV, HIV svakih 3 - 6 mjeseci i po potrebi 6. BROJ I RAZLOG HOSPITALIZACIJA TIJEKOM GODINE DANA Po potrebi 7. KONTROLA PRAĆENJA KVALITETE VODE ZA DIJALIZU Praćenje provodljivosti vode (1OpS ili manje) Mikrobiološka analiza Hemijska analiza svakodnevno svaka 2 mjeseca, svakih 6 mjeseci Član 43. Sastavni dio ovog pravilnika je popis zdravstvenih usluga koje se pružaju u dijaliznim centrima kategorija A, B, C i D, sa radnim timovima i opremom, te standardnim setom lijekova i potrošnog materijala (Prilog 3.) IX - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 44. Dokaz o obavljenoj edukaciji iz dijalize iz člana 37. stav 2. alineja 8. ovog Pravilnika, tražit će se u postupku verifikacije dijaliznog centra, u roku od šest mjeseci od dana otpočinjanja edukacije o dijalizi na teritoriji Federacije, saglasno ovom Pravilniku. Član 45. Zdravstvene ustanove koje imaju organizovane dijalizne cen tre i privatne prakse koje obavljaju dijalizu na osnovu propisa koji su bili u primjeni do dana stupanja na snagu ovoga pravilnika, uskladit će svoju organizaciju i poslovanje, te pribaviti odobrenje za rad, saglasno načinu i postupku utvrđenom ovim Pravilnikom, u roku od 16 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika. Član 46. Ovaj Pravilnik stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BIH". Broj 01-37- 9295/09 17. decembra 2009. godine Sarajevo Ministar Prim. dr. Safet Omerović, s. r. Prilog 1: Plan edukacije dijalize za liječnike U toku edukacije iz dijalize liječnik se treba upoznati sa svim vantjelesnim metodama liječenja akutnog i hroničnog bubrežnog zatajenja, imunoloških i metaboličkih bolesti, otrovanja i ostalih stanja sa teško poremećenom homeostazom tjelesnih tekućina. Te metode su: hemodijaliza, hemofiltracija, hemodijafiltracija, hemoperfuzija, peritonealna dijaliza i membranska plazmafe - reza. Edukacija će trajati šest (6) mjeseci - provjeriti i obuhvatiti: –vođenje ambulantnih bolesnika sa hroničnim bubrežnim zatajenjem prije počinjanja liječenja dijalizom, –upoznavanje bolesnika sa hroničnim bubrežnim zataje - njem sa hemodijalizom i peritonealnom dijalizom, –vođenje stabilnih bolesnika ss hroničnim bubrežnim zatajenjem liječenih hemodijalizom, –odabir i obrada bolesnika za transplantaciju bubrega, (2 mjeseca). –vođenje hemodijalize u kardiovaskularno nestabilnih bolesnika, hemodijalize u bolesnika sa povećanim rizikom (hemofiltracija, hemodijafiltracija, hemodija - liza bez heparina u bolesnika sa rizikom krvarenja, sekvencijska ili izolirana ultrafiltracija, hipernatremična hemodijaliza), –postavijanje endovenskih katetera za hemodijalizu i asistiranje pri operacijskom stvaranju različitih vrsta arteriovenskih fis tula (1,5 mjeseci); –priprema bolesnika sa hroničnim bubrežnim zatajenjem za liječenje peritonealnom dijalizom, osnove perito - nealne dijalize, praktično izvođenje, najčešće kompli ka - cije i njihovo liječenje te ambulantno praćenje bolesnika liječenih peritonealnom dijalizom, (1 mjesec); –liječenje bolesnika sa akutnim zatajivanjem bubrega - konvencionalno liječenje i odabir primjerene dijalizne metode. Osnove kontinuiranih dijaliznih metoda i sudjelovanje u radu konzilijarne službe (1 mjesec); –osnove metoda sličnih dijalizi: terapijska plazmafereza, LDL afereza, imunska apsorpcija, hemoperfuzija (0,5 mjeseca). Plan edukacije dijalize za medicinske sestre - tehničare Edukacija će trajati 6 mjeseci i obuhvatiti: Edukacija se prva tri mjeseca provodi u zdravstvenoj ustanovi koja je verifikovana od strane Federalnog ministarstva zdravstva za obavljanje poslova i zadataka edukacije, a saglasno odredbama ovog pravilnika. Edukacija se obavlja pod vodstvom medicinske sestre/tehničara-mentora koja ima iskustvo u oblasti dijalize. Tokom edukacije, medicinske sestre ili tehničari upoznaju se sa rukovanjem monitorima za dijalizu kao i sa pripremom moni - tora za rad. Uče koristiti žilne pristupe, provoditi hemodijalizu i rješavati komplikacije tokom hemodijalize. Upoznaju se i sa liječenjem bolesnika sa akutnim bubrežnim zatajivanjem (takoder CAVH/CVVH) i s postupcima sličnima hemodijalizi - terapijskom plazmaferezom, LDL aferezom i imunskom adsorpcijom. Uz navedeno, upoznaju se i sa osnovama peritonealne dijalize. Nakon završene prve faze edukacije, naredna tri mjeseca edukacija se nastavlja u matičnoj zdravstvenoj ustanovi za dijalizu u kojoj su uposleni polaznici edukacije, pod vodstvom medicin - skih sestara/tehničara koji imaju iskustvo u oblasti dijalize. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 31 Broj 79 – Strana 32 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 33 Broj 79 – Strana 34 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 35 Broj 79 – Strana 36 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 37 Napomena: Standardni set potrošnog materijala koji je naveden u Prilogu 3, a koji se odnosi na dijalizatore, igle, arteriovenske linije nabavlja se od najmanje dva različita proizvođača koja imaju prijavljeno medicinsko sredstvo Agenciji za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine saglasno Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima i koji udovoljavaju važećim evropskim standardima kvaliteta. Potrošni materijal treba biti kompatibilan sa aparatima za dijalizu. U pravilu se koriste dijalizatori koji imaju dijalizne mem - brane sa najnižim stepenom aktivacije komplementa i leukocita, te membrana sa većim porama i visokim protokom. Upotreba dijalizatora se prilagođava individualnim potrebama bolesnika (dob, tjelesna masa, podatak o rezidualnoj diurezi i dr.) Izbor dijalizatora zavisi od: vrste dijalizatora, efikasnosti (in vi tro klirens ureje, kreatinina, fosfata i vitamina B12), površine mem brane, koeficijenta ultrafiltracije, volumena punjenja, vrste mem brane (biokompatibilnost). On line hemodijafiltracija se koristi za najmanje 30% hemo - dijaliziranih pacijenata. Isključuje se upotreba arterijovenskih linija steriliziranih etilen oksidom. U pravilu, upotreba visokoprotočnih dijalizatora se koristi za najmanje 30% hemodijaliziranih pacijenata. Međutiim, kad god je moguće treba koristiti visokoprotočne dijalizatore ili hemodijafiltraciju radi efikasnije i kvalitetnije hemodijalize, a ne samo za broj od najmanje 30% hemodijaliziranih pacijenata. Prilikom izbora dijalizatora koriste se sve vrste sterilizacije, izuzev sterilizacije etilen oksidom. Na temelju članka 44. stavak 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97), federalni ministar zdravstva donosi PRAVILNIK O UVJETIMA GLEDE PROSTORA, KADRA I MEDICINSKO-TEHNIČKE OPREME ZA OSNI VANJE I ORGANIZACIJU RADA ZDRAVS TVENIH USTANOVA KOJE OBAVLJAJU DJELATNOST DIJALIZE I - TEMELJNE ODREDBE Članak 1. Ovim se Pravilnikom utvrđuju uvjeti glede prostora, kadra i medicinsko-tehničke opreme za osnivanje i organizaciju rada zdravstvenih ustanova koje obavljaju djelatnost dijalize (u daljnjem tekstu: dijalizni centri) u Federaciji Bosne i Hercego - vine (u daljnjem tekstu: Federacija), postupak verifikacije rada dijaliznih centara, kao i provođenja stručnog nadzora nad njihovim radom. Članak 2. Dijalizna djelatnost, kao dio zdravstvene djelatnosti od interesa za Federaciju, obuhvata hemodijalizu i peritonealnu dijalizu i provodi se u na svim razinama zdravstvene zaštite. Dijalizna djelatnost iz stavka 1. ovoga članka može se organizirati na razini doma zdravlja, opće i kantonalne bolnice, kliničkog centra/bolnice, prirodnog lječilišta i kao privatna praksa, te se ista kategorizira na sljedeći način: –dijalizna djelatnost u okviru kliničkog centra/bolnice, kategorija "A" –dijalizna djelatnost u okviru kantonalnih bolnica, kategorija "B", –dijalizna djelatnost u okviru općih bolnica, kategorija "C", –dijalizna djelatnost u okviru doma zdravlja, kategorija "D", –dijalizna djelatnost u okviru prirodnog lječilišta, privatne prakse, kategorija "D". Iznimno, dijalizna se djelatnost može obavljati i u disloci - ranim dijaliznim centrima kliničkog centra/bolnice, opće i kanto - nalne bolnice, ukoliko za to postoji potreba zbog prevelikog broja bolesnika u domu zdravlja, kao i zbog velike udaljenosti od mjesta stanovanja bolesnika do najbližeg dijaliznog centra. Dislocirani dijalizni centri iz stavka 3. ovoga članka trebaju udovoljavati uvjetima utvrđenim ovim pravilnikom, imati odobrenje za rad izdato sukladno ovom pravilniku, te biti pod kontinuiranim stručnim nadzorom kliničkog centra/bolnice, odnosno opće ili kantonalne bolnice koja ih osniva. Članak 3. Dijalizni centri u okviru kliničkih centara/bolnica, katego - rije "A" provode sve dijalizne metode liječenja kroničnih bubre - žnih bolesnika, pripremu i edukaciju bolesnika za dijalizno liječenje, edukaciju zdravstvenog osoblja za obavljanje poslova u dijaliznim centrima, liječenje komplikacija kod svih kroničnih bubrežnih bolesnika, kao i stručni i naučno-istraživački rad u oblasti dijalize uz poštivanje zakonskih regulativa i etičkih principa. Dijalizni centri u okviru kantonalnih bolnica, kategorija "B" provode kroničnu bikarbonatnu dijalizu s volumetrijskom kontrolom ultrafiltracije (HD) i kontinuiranu ambulantnu peritonealnu dijalizu (CAPD), pripremu i edukaciju bolesnika za dijalizno liječenje, edukaciju zdravstvenog osoblja za poslove u DC, liječenje komplikacija kod kroničnih bubrežnih bolesnika, stručni i istraživački rad uz poštivanje zakonskih regulativa i etičkih principa, te organiziranje i provođenje i svih ostalih dijaliznih metoda liječenja, ukoliko ima potrebne kadrovske i prostome uvjete, te biomedicinsku opremu. Dijalizni centri u okviru općih bolnica, kategorija "C", dijalizni centri u okviru doma zdravlja, kategorija "D", dijalizni centri u okviru prirodnog lječilišta i dijalizni centri u okviru privatne prakse kategorija "D", obavljaju standardnu dijalizu (bikarbonatna s volumetrijskom kontroliranom ultrafiltra - cijom), on line HDF, maksimalno za 30% bolesnika. II - SANITARNO-TEHNIČKI I HIGIJENSKI UVJETI Članak 4. Građevina dijaliznog centra treba udovoljavati sljedećim općim sanitarno-tehničkim i higijenskim uvjetima, i to: –biti izgrađena od čvrstog materijala, –biti smještena na pristupačnom terenu, u pravilu, u prizemnom dijelu građevine, –ne smije biti izložena onečišćenju i buci iznad dopuštenih vrijednosti, –prostorije trebaju biti zračne, a građevinski izvedene tako da se mogu efikasno i brzo provjetriti, –u prostoriji s nedovoljnim prozračivanjem potrebno je osigurati umjetnu ventilaciju, a u prostoriji za dijagnostiku ili terapiju u kojoj se koriste dijalizni aparati potrebno je osigurati prirodnu i umjetnu ventilaciju suglasno odgovarajućim propisima, –prostorije trebaju imati trajno riješeno pitanje izvora zagrijavanja i udovoljavati tehničkim i ekološkim standardima, –visina prostorija u dijelu koji se odnosi na minimalni površinski površinski dio je najmanje 320 cm, –trebaju biti osigurana parkirališna mjesta i pristup osobama s invaliditetom u kolicima. Dijalizni centri, u pravilu, osiguravaju telekomunikacijske uređaje te prema potrebi, ovisno o kategorizaciji dijaliznog centra iz članka 2. stavak 2. ovoga Pravilnika, zvučne i svjetlosne signalne uređaje. Dijalizni centri kategorije "A", "B", "C" i "D" osiguravaju u prostorijama za dijalizu uređaje za kondicioniranje zraka (klima uređaje), ako za to ne postoji centralni sustav. Članak 5. Prostorije za pregled i tretman bolesnika trebaju biti zvučno izolirane. Broj 79 – Strana 38 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Prostorije trebaju udovoljavati svim propisanim komunal - nim i sanitarnim uvjetima vodoopskrbe i odvodnje sanitarnih i drugih otpadnih voda, električnog dovoda, priključaka i plinovodnih, te drugih instalacija, kao i protupožarne zaštite. U prostorijama se treba osigurati odlaganje medicinskog i drugog otpada u zatvorene i odgovarajuće označene spremnike koji se trebaju redovno prazniti suglasno posebnim propisima. Dijalizni centri trebaju imati za potrebe prostorija za dijalizu rezervne uređaje za proizvodnju električne energije (agregat) koji se automatski uključuje u slučaju nestanka električne energije iz javne elektro-mreže. Dijalizni centri trebaju osigurati rezervoar za dodatno napajanje vodom za minimalno jednu smjenu bolesnika koji se dijaliziraju. Članak 6. Prostorije su, u pravilu, osvijetljene prirodnim izvorom svjetlosti, a noću umjetnim izvorom svjetlosti. Ako nije moguće osigurati prirodni izvor svjetlosti u ukupnoj površini prostorija, prostorije treba osvijetliti umjetnom, medicinskom rasvjetom određene jačine izražene u luksima i to: u prostorijama za dijalizu više od 500, u hodnicima i stubištima 40, a zidna svjetiljka uz bolesničke postelje 70 i više luksa. Članak 7. Vrata, zidovi i stropovi u prostorijama u kojima se obavlja dijaliza, te u sanitarnim čvorovima i laboratorijima trebaju biti ravne i glatke površine otporne na učestalo i temeljito čišćenje suglasno važećim propisima. Vrata treba izvesti tako da se otvaraju prema hodniku, odnosno izlazu, širina vrata treba zadovoljiti potrebe prolaska bolesničkog kreveta i HD mašina. Prozori trebaju biti izvedeni na način da se osigura mogućnost zračenja prostorija i čišćenja prozora. Podovi prostorija trebaju biti izvedeni na način da se mogu brzo i lako čistiti, održavati i dezinficirati, a u prostoriji za obavljanje dijalize trebaju biti antistatički. Članak 8. Prostorija za pregled bolesnika, sanitarni čvor za bolesnike i sanitarni čvor za osoblje trebaju imati umivaonik s toplom i hladnom vodom i tekućim antibakterijskim sapunom, te ručnicima za jednokratnu uporabu, odnosno sušilom za ruke. Vrata sanitarnog čvora za bolesnike trebaju imati širinu od najmanje 110 cm, a u prostoriji se trebaju nalaziti rukohvati. Sanitarni čvorovi trebaju biti odvojeni prema spolu bolesnika i dijagnozi, a sanitarni čvorovi za osoblje trebaju biti odvojeni prema spolu osoblja. Svlačionice za bolesnike trebaju biti odvojene prema spolu bolesnika i dijagnozi, a svlačionice za osoblje trebaju biti odvojene prema spolu osoblja. Članak 9. Prostorije za dijalizu trebaju činiti funkcionalnu cjelinu i omogućavati odvajanje čistog od nečistog dijela (pribora, potrošnoga medicinskog materijala i odjeće). Prostorije se ne mogu koristiti za stambene potrebe ili za druge namjene. Članak 10. Lako zapaljive tvari i kemikalije trebaju biti čuvane u originalnoj ambalaži u zatvorenom prostoru ili u zasebnom ormaru suglasno odgovarajućim propisima. Komplet lijekova za terapiju anafilaktičkog šoka i ampulirani lijekovi suglasno potrebama dijalize trebaju biti smješteni u ordinaciji, a lijekovi koji sadrže opojne droge trebaju se čuvati pod ključem uz vođenje evidencije, suglasno posebnim propisima. III - UVJETI PROSTORA Članak 11. U dijaliznom centru se treba osigurati najmanje 30 m² bruto po jednom mjestu za dijalizu (30 m² x broj mjesta za dijalizu = ukupan broj m²). U dijaliznom centru u zdravstvenim ustanovama bolničkog tipa, i to u jedinicama intenzivne njege, pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, osigurava se i najmanje jedno mjesto za akutnu dijalizu odgovarajuće veličine ne manje od 16 m². Veličina prostora utvrđena u stavku 1. ovoga članka, ovisit će i o broju organiziranih smjena, koje ne smiju biti više od tri dnevno, te broju uposlenog osoblja. Članak 12. Dijalizni centar glede prostora, pored navedenog u članku 11. ovoga pravilnika, treba imati sljedeće: –odvojeno mjesto za dijalizu bolesnika s pozitivnim biljezima hepatitisa B, C i HIV-a, –prostoriju za pripremu vode sa reverznom osmozom odgovarajuće veličine ne manju od 20 m² , –prostoriju za pripremu i sterilizaciju odgovarajuće veličine ne manju od 20 m², –prostoriju za plasmaferezu odgovarajuće veličine ne manju od 12 m², i to samo u zdravstvenim ustanovama bolničkog tipa kategorije A, –prostor za centralni razvod otopina odgovarajuće veličine ne manji od 20 m², i to samo u dijaliznim centrima u okviru kategorije A, B, C, u kojima postoji centralni razvod otopina, –prostoriju za čisto rublje i sanitetski materijal odgovarajuće veličine ne manju od 6 m², –prostoriju za nečisto rublje i privremeno odlaganje potrošenog materijala odgovarajuće veličine ne manju od 6 m², –prostoriju za servisiranje i smještaj rezervnih uređaja za dijalizu odgovarajuće veličinene manju od 12 m², –prostoriju za priručno skladište potrošnoga materijala odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –glavno skladište potrošnoga materijala, koji može biti izdvojen od zdravstvene ustanove, odgovarajuće veličine ne manje od 40 m², –prostoriju za odgovornog liječnika odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –liječničku ordinaciju za pregled bolesnika odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –prostoriju za liječnike i stručnu dokumentaciju odgovarajuće veličine, ne manju od 20 m², –prostoriju za glavnu medicinsku sestru odgovarajuće veličine ne manju od 10 m², –prostoriju za medicinske sestre odgovarajuće veličine ne manju od 16 m², –administracija odgovarajuće veličine ne manja od 10 m², –garderobu za muške i ženske bolesnike odgovarajuće veličine, –garderobu za osoblje odgovarajuće veličine ne manja od 6 m², –čajnu kuhinju s grijalom, hladnjakom, sudoperom, stolom i ormarom za posuđe, –sanitarni čvor za bolesnike, odvojeno po spolu, –sanitarni čvor za osoblje (WC + tuš), odvojeno po spolu, –prostoriju za odmor bolesnika, –klimatizirani prostor u kojem se provodi dijaliza, –prostoriju za peritonealnu dijalizu ako se provodi u zdravstvenoj ustanovi. IV - UVJETI MEDICINSKO-TEHNIČKE OPREME Članak 13. Dijalizni centar glede medicinsko-tehničke opreme treba imati sljedeće: –aparate za dijalizu sa ne više od 15 000 sati rada i ne starije od pet godina, s volumetrijskom kontrolom i kontroliranom ultrafiltracijom. Iznimno, aparati za Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 39 dijalizu, uz jamstvo proizvođača, mogu imati više od 15 000 sati rada, –najmanje jedan rezervni aparat za dijalizu i to zasebno za svaku kategoriju bolesnika (bolesnike s negativnim biljezima hepatitisa i bolesnike s pozitivnim biljezima na hep a ti tis B i C te HIV-a), –uređaj za pripremu vode koja odgovara propisanim standardima vode za dijalizu, suglasno ovome pravil - niku, –prenosivi EKG aparat, as pi ra tor, defibrilator s moni - torom, sterilizator, hladnjak, set za reanimaciju, kisik, –mogućnost za žurno određivanje crvene krvne slike i elektrolita, –stojeću ili sjedeću vagu (mehaničku ili digitalnu), –dodatni sigurnosni fil ter za vodu - mikronski fil ter koji treba biti kompatibilan s postojećim aparatima za dijalizu. Dijalizni centar iz stavka 1. ovoga članka treba biti opremljen standardnim bolničkim krevetima za nepokretne bolesnike ili foteljama za dijalizu. Aparati za dijalizu iz stavka 1. ovoga članka trebaju biti s otvorenim sustavom i prilikom nabavke istih treba se poštivati princip odabira aparata za dijalizu od najmanje dva različita proizvođača koji udovoljavaju uvjetima iz članka 14. ovoga Pravilnika. Članak 14. Medicinsko-tehnička oprema za obavljanje dijalize iz članka 13. ovoga pravilnika treba imati svjetski certifikat za kvalitet ISO i CE, te imati osiguran servis opreme, kao i buduću potvrdu o redovitom servisiranju. Medicinsko-tehnička oprema iz stavka 1. ovoga članka treba biti prijavljena kao medicinsko sredstvo Agenciji za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, suglasno Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Službeni glasnik BiH", broj 58/08). V - UVJETI KADRA Članak 15. Dijalizni centar glede kadra treba imati sljedeće: a)Liječnika specijalistu interne medicine odnosno spe - cijalistu pedijatra ili liječnika opće prakse s mini mal - no 10 godina radnog iskustva u provođenju kronične dijalize: –1 liječnik na 8-10 dijaliza dnevno u dijaliznim centrima kategorije A, –1 liječnik 2 akutne dijalize dnevno u dijaliznim centrima kategorije A, B i C, i to u jedinicama intenzivne njege, –1 liječnik na 10-12 dijaliza dnevno u dijaliznim centrima kategorije B i C, –1 liječnik na 10-12 dijaliza dnevno u dijaliznim centrima kategorije C i D. Najmanje 1 liječnik u stavu 1. ovoga člana odgovara broju smjena + 1 liječnik više, radi osiguranja nužnog kontinuiteta rada i zbrinjavanja žurnih dijaliza bolesnika na kroničnom programu. b)Medicinska sestra - tehničar: –1 medicinska sestra na 50 kroničnih standardnih dijaliza mjesečno ili najviše 4 bolesnika tijekom jedne smjene, –1 medicinska sestra na najviše 2 akutne dijalize dne - vno u dijaliznim cntrima u zdravstvenim ustanovama bolničkog tipa, i to u jedinicama intenzivne njege, –1 VŠ medicinska sestra na 220 kroničnih standardnih dijaliza mjesečno, –1 VŠ medicinska sestra na 20 akutnih kompliciranih dijalize mjesečno u dijaliznim centrima u zdravstve - nim ustanovama bolničkog tipa, i to u jedinicama intenzivne njege, –odgovorna (glavna) sestra treba imati najmanje višu medicinsku školu ili fakultet zdravstvenih studija- smjer dipl. medicinska sestra-tehničar. Voditelji smjena trebaju imati najmanje višu medicinsku školu, kao i najmanje jednogodišnje radno iskustvo u radu dijalize. U dijaliznim centrima kategorije A, i to za 80-100 kroničnih dijaliznih bolesnika, potrebno je planirati rad socijalnog radnika, psihologa, diplomiranog nutricionistu, ali ne puno radno vrijeme. Iznimno od stavka 3. ovoga članka, u dijaliznim centrima u kojim je uspostavljen centralni razvod otopina, potrebno je osigurati i rad magistra farmacije, ali ne puno radno vrijeme. Članak 16. Liječnici i medicinske sestre-tehničari iz članka 15. ovoga Pravilnika trebaju imati edukaciju iz dijalize, u trajanju od 6 mjeseci, prema planu koji je sastavni dio ovoga pravilnika. (Prilog 1.) Provođenje edukacije liječnicima i medicinskim sestrama- tehničarima odobrava se rješenjem federalnog ministra zdrav - stva (u daljnjem tekstu: federalni ministar) nakon podnijetog dokumeniranog zahtjeva koja sadrži: zahtjev zdravstvene ustanove u kojoj su uposleni i osobni zahtjev, diplomu o završe - nom medicinskom fakultetu odnosno srednjoj medicinskoj školi, uvjerenje o položenom stručnom ispitu, licencu za rad izdatu od ovlaštene komore, potvrdu da su uposleni u radnom odnosu u dijaliznom centru u zdravstvenoj ustanovi koja ih upućuje na edukaciju. Rješenje iz stavka 2. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor suglasno propisima o upravnim sporovima. Članak 17. Nakon okončane edukacije iz članka 16. ovoga Pravilnika, liječnici i medicinske sestre-tehničari pristupaju polaganju završnog ispita pred ispitnim povjerenstvom Federalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) kojeg imenuje federalni ministar, na razdoblje od dvije godine. Polaganje završnog ispita odobrava se rješenjem federalnog ministra, nakon podnijetog dokumentiranog zahtjeva koji sadrži: zahtjev zdravstvene ustanove u kojoj su uposleni i osobni zahtjev, rješenje o odobrenju provođenja edukacije iz članka 16. stavak 2. ovoga Pravilnika, potvrdu ovlaštene zdravstvene ustanove o obavljenoj edukaciji iz dijalize. Rješenje iz stavka 2. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor suglasno propisima o upravnim sporovima. Nakon uspješno položenog ispita iz stavka 2. ovoga članka, liječnici i medicinske sestre-tehničari dobijaju certifikat čiji je izgled i sadržina utvrđen u prilogu ovoga pravilnika (Prilog 2.). Iznimno, od stavka 2. ovoga članka polaganje završnog ispita može se odobriti i liječnicima i medicinskim sestrama- tehničarima koji nisu proveli edukaciju iz članka 16. ovoga Pravilnika, pod uvjetom da imaju najmanje jednu godinu samostalnog rada na poslovima dijalize, kao i u slučajevima ako su ovu edukaciju završili izvan Federacije odnosno Bosne i Hercegovine. Članak 18. Zdravstvene ustanove koje provode edukaciju iz dijalize trebaju imati prostor za edukaciju, prostor za polaznike edukacije, primjerenu opremu (grafoskop, dijaprojektor, video i multimedija prezentaciju) i bibiloteku potrebitu za provođenje ove edukacije, te visokostručni kadar s dugogodišnjim radnim iskustvom u oblasti dijalize. Verifikaciju zdravstvenih ustanova iz stavka 1. ovoga članka provodi Ministarstvo, nakon podnijetog dokumentiranog zahtjeva koji sadrži: zahtjev zdravstvene ustanove, rješenje o registraciji zdravstvene ustanove, spisak prostora, opreme i kadra za obavljanje edukacije. Nakon provedenog postupka, zdravstvenoj ustanovi odobrava se obavljanje edukacije iz dijalize u formi rješenja kojeg donosi federalni ministar i koje je konačno u upravnom postupku. Broj 79 – Strana 40 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor suglasno propisima o upravnim sporovima. VI - UVJETI ZA KONTROLU ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI VODE ZA DIJALIZU Članak 19. Dijalizni centri trebaju osigurati kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za potrebe dijalize, s ciljem sprječavanja i suzbijanja bolničkih infekcija. Članak 20. Pod osiguranjem zdravstvene ispravnosti vode za potrebe dijalize podrazumijeva se provođenje zasebne kontrole sastava vode zatvorenog sustava u jedinicama za dijalizu. Voda za potrebe dijalize treba udovoljavati fizikalno- kemijskim vrijednostima iz članka 22. ovoga Pravilnika, te bakteriološkim vrijednostima iz članka 24. ovoga Pravilnika. Osim prerade vode za dijalizu potrebno je kontrolirati mrežni sustav cijevi koji vodu provode do dijaliznih jedinica. Članak 21. Voda za potrebe dijalize koristi se iz zdravstveno ispravne vode javnih vodoopskrbnih sustava koja treba odgovarati odredbama propisa o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Tehnološki procesi obrade vode za potrebe dijalize mogu biti: destilacija, reverzna osmoza, izmjena jona ili druga prigodna metoda koja zadovoljava određene vrijednosti. Članak 22. Fizikalno-hemijski sastav vode za potrebe dijalize treba udovoljavati vrijednostima iz Tablice 1. Tablica 1. Fizikalno - kemijski sastav vode za potrebe dijalize TVAR Najviša dozvoljena koncentracija, u mg/l TVAR Najviša dozvoljena koncentracija, u mg/l Aluminij 0,01 Srebro 0,005 Kalcij 2,0 Natrij 50 Magnezij 2,0 Kalij 2,0 Klor 0,0 Sulfati 50 Kloramini 0,0 Cink 0,1 Bakar 0,1 Željezo 0,3 Fluorid 0,2 Kadmij 0,001 Barij 0,1 Krom 0,014 Nitrati 2,0 Živa 0,0002 Arsen 0,005 Selen 0,09 Olovo 0,005 Mangan 0,05 Elektrovodljivost £ 10 mS/cm Fizikalno-kemijski kvalitet vode u zdravstvenim ustano - vama za dijalizu ispituju zavodi za javno zdravstvo u Federaciji jedanput godišnje, a po potrebi i češće. Članak 23. Unutarnja kontrola fizikalno-kemijskog sastava vode za potrebe dijalize svakodnevno obuhvata: 1.mjerenje rezidualnog klora u sirovoj vodi, 2.mjerenje rezidualnog klora nakon procesa dekloriranja aktivnim ugljenom, 3.mjerenje ukupne tvrdoće vode nakon procesa mekšanja, i 4.mjerenje elektrovodljivosti izlazne vode. Dobivene vrijednosti svakodnevno se bilježe u standardi zi - rane predloške. Članak 24. Unutarnja bakteriološka kontrola vode u sustavu dijalize određuje onečišćenost i/ili neispravnost opreme. Bakterijsko onečišćenje određuje se iz uzoraka tretirane vode za potrebe dijalize, koncentriranog dijalizata, vode za ispiranje i otopine za dijalizu prije prolaza kroz filtar (dijalizator). Onečišćenje se određuje kvantitativnim i kvalitativnim bakteriološkim metodama, a izražava se količinom kolonija bakterija u mililitru uzoraka (CFU/ml) i vrstom bakterija, te po potrebi i količinom endotoksina prema Tablici 2. Tablica 2. Standardne vrijednosti bakteriološke ispravnosti tekućina u sustavu dijalize Vrsta uzorka Ukupan broj bakterija u ml (CFU/ml) Količina endotoksina IU/ml Voda za potrebe dijalize (tretirana) 100 (102) 0,25 Koncentrat dijalizata - 0,25 Dijalizna otopina 1000 (103) 0,5 Voda za ispiranje 100 (102) 0,25 Članak 25. Pri pojavi endotoksičnih reakcija u bolesnika određuju se i količina endotoksina u tretiranoj vodi i dijaliznoj otopini standardiziranim LAL-testom, dozvoljene razine od 0,25 IU/ml i 0,5 IU/ml u za to nadležnoj ustanovi. Članak 26. Vrste uzoraka uzimaju se iz: 1.mjesta ulaska tretirane vode u sustav za distribuciju vode i na svim kritičnim mjestima određenim prema shemi, 2.koncentrata dijalizata (bikarbonati, acetatni) prije miješanja s tretiranom vodom i 3.otopine za dijalizu (tretirana voda + koncentrat dijalizata) prema shemi. Shema i broj kontroliranih mjesta određuje se individualno za svaku zdravstvenu ustanovu za dijalizu, ovisno o obliku mreže, broju priključnih mjesta te načinu pripreme otopine potrebne za dijalizu. Članak 27. Uzorci za kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za potrebe dijalize trebaju se uzimati: –pri novoizvedenim , sve do zadovoljavajućih vrijednosti ili jednom sedmično, –za zdravstvene ustanove za dijalizu sa uvedenom kontrolom, jednom mjesečno, –kod pojave komplikacija u bolesnika (bakteriemija, pirogene ili toksične reakcije) i –nakon svakog tehničkog zahvata na sustavu, prije i nakon cjelovite dezinfekcije, pri odstupanju od utvrđenih vrijednosti. Članak 28. Ukupan broj uzoraka za kontrolu tekućina određuje se brojem kritičnih mjesta na mreži, učestalošću kontaminacije uzoraka te učestalošću komplikacija u bolesnika. Članak 29. Uzorci za fizikalno-kemijska ispitivanja uzimaju se u kemijski čistu inertnu staklenu ili plastičnu ambalažu u volumenu od najmanje pola litre. Pri uzimanju uzorka vode iz za to određenog mjesta na postrojenju ili cjevovodu potrebno je mjesto uzorkovanja, ako je u pitanju metal spaliti ili ako je u pitanju plastični materijal obrisati 70%-tnim etilnim alkoholom. Nakon toga potrebno je vodu pustiti da teče tri do pet minuta i zatim uzeti uzorak. Uzorci tekućina za bakteriološku obradu uzimaju se u sterilne staklene posude volumena od 20 do 50 ml. Čepovi na posudama trebaju biti metalni, stakleni ili gumeni, prekriveni aluminijskom folijom i sterilizirani. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 41 Članak 30. Uzorci za bakteriološku obradu nasađuju se odmah ili do 24 sata po uzimanju, ali se tada čuvaju u rashladnim uređajima pri temperaturi 2-8°C. Članak 31. Bakteriološka obrada uzoraka obavlja se standardnim postupcima i to metodama kvantifikacije (CFU/ml) i kvalifikacije (vrste bakterija), pri čemu se ne smije uvećavati broj prisutnih mikroorganizama u 1 ml uzorka. Vrsta bakterija koje onečišćuju vodeni okoliš dijalize mogu biti: Pseu do mo nas spp, Flavobacter spp, Acinetobacter spp, Achromobacter spp, Aeromonas spp, Serratia spp, Stenotrophomonas spp, My co bac - te rium cholonei, M. fortuitum, M. gordoneae, M. scrofulaceum, M. kansasii, M. avium, M. intracellulare. Članak 32. Pri porastu elektrovodljivosti vode koja se upotrebljava za pripravu otopine za dijalizu (dijalizata) iznad 30 µS/cm neophodna je intervencija na sustavu za pripremu vode u kratkom vremenskom razdoblju kako bi se zaustavilo daljnje pogoršanje kvalitete vode i spriječio nastanak mogućih komplikacija kod bolesnika. Kod porasta elektrovodljivosti iznad 100 µS/cm preporuča se prekinuti dijaliziranje bolesnika do korekcije sastava vode suglasno utvrđenim vrijednostima. Pri kontaminaciji tekućina bakterijama ili pri pojavi endotoksičnih reakcija u bolesnika nužno je odmah utvrditi i odstraniti izvor onečišćenja, a sustav dekontaminirati do posti - zanja propisanih vrijednosti prema Tablici 3. Tablica 3. Ocjena sastava vode za potrebe dijalize s obzirom na elektrovodljivost Elektrovodljivost mS/cm Kvaliteta vode Primjedba £ 10 Odgovara - 10 - 30 Blago odstupa Korekcija 30 - 100 Ne zadovoljava Intervencija > 100 Vrlo loša ŽURNA INTERVENCIJA Članak 33. Nakon cjelovitog procesa dezinfekcije treba utvrditi moguće ostatke dezinficijensa ili drugih pirogena standardnim test trakama. U slučaju prisutnih ostataka treba ispirati sustav do negativne reakcije. Članak 34. Podaci sa rezultatima fizikalno-kemijskih analiza, bakterio - lo ške kontrole i vrijednostima endotoksina trebaju se redovito bilježiti, te slati četiri puta godišnje u zavodima za javno zdravstvo u Federaciji. Zbirne podatke za Federaciju iz stavka 1. ovoga članka objedinjava godišnje Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Članak 35. Nadzor nad kvalitetom vode za potrebe dijalize obavljaju zavodi za javno zdravstvo u Federaciji suglasno posebnim propisima i ovome pravilniku. Članak 36. Građevinsko-tehnička izvedba mreže za dijalizu treba osigurati zdravstvenu ispravnost vode za potrebe dijalize. VII - POSTUPAK VERIFIKACIJE DIJALIZNIH CENTARA Članak 37. Utvrđivanje ispunjenosti uvjeta prostora, opreme i kadra za rad dijaliznih centara u kliničkim centrima/bolnicama obavlja Ministarstvo, a u dijaliznim centrima u općim i kantonalnim bolnicama, te domovima zdravlja i prirodnim lječilištima obavljaju kantonalna ministarstva zdravstva, suglasno članku 44. stavak 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97), a na temelju podnijetog dokumentiranog zahtjeva zdravstvene ustanove u kojoj je organiziran dijalizni centar.. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilaže se: –rješenje o registraciji zdravstvene ustanove izdato od ovlaštenog suda, kao i ovlaštenog ministarstva zdravstva, –elaborat o organizaciji i radu dijalizne djelatnosti, –dokaz o vlasništvu poslovnog prostora, odnosno ugovor o zakupu poslovnog prostora, –tlocrt prostora u kojem se obavlja dijalizna djelatnost, –dokaz o ispunjavanju sanitarno-tehničkih uvjeta, kao i uvjeta za zaštitu na radu i protupožarnu zaštitu, –spisak opreme s atestima o njezinoj ispravnosti, –spisak stručnog kadra s urednom osobnom dokumenta - cijom uposlenika, –dokaz o obavljenim edukacijama iz dijalize za uposleni stručni kadar, –dokaz o izvšenoj kontroli zdravstvene ispravnosti vode za dijalizu, suglasno odredbama ovoga pravilnika, –dokaz o sigurnom uklanjanju i uništavanju medicinskog otpada, suglasno posebnim propisima, –dokaz o uplati federalne takse, –dokaz o uplati naknade za rad stručnog povjerenstva. Odredbe ovoga članka shodno se primjenjuju i na verifikaciju rada privatne prakse za dijalizu. Članak 38. Po prijemu uredno dokumentiranog zahtjeva iz članka 37. ovoga Pravilnika, federalni ministar odnosno kantonalni ministar zdravstva imenuje stručno povjerenstvo od najmanje tri člana, sa zadatkom da kod podnositelja zahtjeva obavi neposredan uvid, te utvrdi ispunjenost uvjeta prostora, opreme i kadra za izdavanje odobrenja za obavljanje dijalizne djelatnosti. Stručno povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka sačinjava zapisnik koji je sastavni dio dokumentacije na temelju koje se izdaje odobrenje za rad zdravstvenoj ustanovi za dijalizu i utvrđuje kategorizacija iz članka 2. stavak 2. ovoga Pravilnika. Stručno povjerenstvo odgovara za istinitost podataka navedenih u zapisniku iz stavka 2. ovoga članka. Članovima povjerenstva pripada nadoknada za rad, čiju visinu utvrđuje federalni ministar odnosno kantonalni ministar zdravstva zasebnim rješenjem. Članak 39. Na temelju podnijetog zahtjeva, a provedenom postupku utvrđenom ovim pravilnikom, federalni ministar odnosno kantonalni ministar zdravstva donosi rješenje. Rješenje federalnog ministra donijeto u smislu stavka 1. ovoga članka je konačno u upravnom postupku, dok je protiv rješenja kantonalnog ministra zdravstva dozvoljeno podnijeti žalbu Ministarstvu, na način i u rokovima utvrđenim propisima o upravnom postupku. Protiv rješenja federalnog ministra iz stavka 2. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor suglasno propisima o upravnom sporu. Članak 40. Ukoliko verificirani dijalizni centar ima namjeru postati ugovorna zdravstvena ustanova sa Zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, čija se djelatnost financira sredstvima fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine, pored rješenja iz članka 39. ovoga Pravilnika, potrebno je pribaviti i rješenje Ministarstva, suglasno točki V. Odluke o utvrđivanju prioritetnih vertikalnih programa zdravstvene zaštite od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine i prioritetnih najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz određenih specijalističkih djelatnosti koji će se pružati osiguranim osobama na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 8/05, 11/07, 44/07 i 97a/07), a u svezi s točkom IX. stavak 7. Odluke o utvrđivanju osnovnog paketa zdrav stvenih prava ("Službene novine Federacije BiH", broj 21/09). Broj 79 – Strana 42 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. VIII - STRUČNI NADZOR NAD RADOM DIJ ALIZNIH CENTARA Članak 41. Stručni nadzor nad radom dijaliznih centara koji su u ugovornom odnosu sa Zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, provodi Ministarstvo putem stalnog Povjerenstva za dijalizu koje broji pet članova i kojeg imenuje federalni ministar iz reda istaknutih stručnjaka u oblasti dijalize na razdoblje od četiri godine. Stručni nadzor iz stavka 1. ovoga članka provodi se praće njem indikatora kvalitete života bolesnika na dijalizi, te kontrolom pridržavanja uvjeta utvrđenih ovim pravilnikom, i to najmanje jednom godišnje u svakoj zdravstvenoj ustanovi za dijalizu. Izvješće o provedenom stručnom nadzoru dostavlja se federal - nom ministru, kantonalnom ministru zdravstva, ovlaštenoj zdrav - stvenoj inspekciji, zdravstvenoj ustanovi u okviru koje je orga ni ziran dijalizni centar, te Zavodu zdravstvenog osiguranje i reo sigu ranja Federacije Bosne i Hercegovine radi provođenja mjera. Rukovoditelji dijaliznih centara i ravnatelji zdravstvenih ustanova u kojima su organizirani dijalizni centri dužni su osigurati neometan rad Povjerenstva za dijalizu i staviti mu na uvid sve podatke koji budu trebali u provodenju kontrole rada i kvaliteta. Članak 42. Indikatori za praćenje kvaliteta života bolesnika na dijalizi su: I. ANEMIJA Hgb (min. 110 g/l) 1 x mjesečno 2. NUTRICIONI STA TUSTjelesna težina, BMI Al bu - min ( 35g/1 ili više) Svaka HD 3. DOZA DIJALIZE URR (>65%) KT/V (1,3 +/- 0,1) Svaka HD ili sedmično 4. KOŠTANA BOLEST Kalcij, Fosfor Alkalna fosfataza PTH 1x mjesečno Svakih 6 mjeseci 5. VIROLOŠKI STA TUSHBV, HCV, HIV svakih 3 - 6 mjeseci i po potrebi 6. BROJ I RAZLOG HOSPITALIZACIJA TIJEKOM GODINE DANA Po potrebi 7. KONTROLA PRAĆENJA KVALITETE VODE ZA DIJALIZU Praćenje provodljivosti vode (1OpS ili manje) Mikrobiološka analiza Hemijska analiza svakodnevno svaka 2 mjeseca, svakih 6 mjeseci Članak 43. Sastavni dio ovoga pravilnika je popis zdravstvenih usluga koje se pružaju u dijaliznim centrima kategorija A, B, C i D, sa radnim timovima i opremom, te standardnim setom lijekova i potrošnoga materijala (Prilog 3.) IX - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 44. Dokaz o obavljenoj edukaciji iz dijalize iz članka 37. stavak 2. alineja 8. ovoga Pravilnika, tražit će se u postupku verifikacije dija - liz nog centra, u roku od šest mjeseci od dana otpočinjanja edukacije o dijalizi na teritoriju Federacije, suglasno ovom Pravilniku. Članak 45. Zdravstvene ustanove koje imaju organizirane dijalizne cen - tre i privatne prakse koje obavljaju dijalizu na temelju propisa koji su bili u primjeni do dana stupanja na snagu ovoga pravilnika, usuglasit će svoju organizaciju i poslovanje, te pribaviti odobrenje za rad, suglasno načinu i postupku utvrđenom ovim Pravilnikom, u roku od 16 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika. Članak 46. Ovaj Pravilnik stu pa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BIH". Broj 01-37- 9295/09 17. prosinca 2009. godine Sarajevo Ministar Prim. dr. Safet Omerović, v. r. Prilog 1: Plan edukacije dijalize za liječnike Tijekom edukacije iz dijalize liječnik se treba upoznati sa svim vantjelesnim metodama liječenja akutnog i kroničnog bubrežnog zatajenja, imunoloških i metaboličkih bolesti, otrovanja i ostalih stanja s teško poremećenom homeostazom tjelesnih tekućina. Te metode su: hemodijaliza, hemofiltracija, hemodijafiltracija, hemoperfuzija, peritonealna dijaliza i membranska plazmafereza. Edukacija će trajati šest (6) mjeseci - provjeriti i obuhvatiti: –vođenje ambulantnih bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem prije počinjanja liječenja dijalizom, –upoznavanje bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem s hemodijalizom i peritonealnom dijalizom, –vođenje stabilnih bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem liječenih hemodijalizom, –odabir i obrada bolesnika za transplantaciju bubrega, (2 mjeseca). –vođenje hemodijalize u kardiovaskularno nestabilnih bolesnika, hemodijalize u bolesnika s povećanim rizi kom (hemofiltracija, hemodijafiltracija, hemodija liza bez heparina u bolesnika s rizikom krvarenja, sekven cijska ili izolirana ultrafiltracija, hipernatremična hemodijaliza), –postavijanje endovenskih katetera za hemodijalizu i asistiranje pri operacijskom stvaranju različitih vrsta arteriovenskih fis tula (1,5 mjeseci); –priprema bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem za liječenje peritonealnom dijalizom, osnove peritoneal - ne dijalize, praktično izvođenje, najčešće komplikacije i njihovo liječenje te ambulantno praćenje bolesnika liječenih peritonealnom dijalizom, (1 mjesec); –liječenje bolesnika s akutnim zatajivanjem bubrega - konvencionalno liječenje i odabir primjerene dijalizne metode. Osnove kontinuiranih dijaliznih metoda i sudjelovanje u radu konzilijarne službe (1 mjesec); –osnove metoda sličnih dijalizi: terapijska plazmafereza, LDL afereza, imunska apsorpcija, hemoperfuzija (0,5 mjeseca). Plan edukacije dijalize za medicinske sestre-tehničare Edukacija će trajati 6 mjeseci i obuhvatiti: Edukacija se prva tri mjeseca provodi u zdravstvenoj ustanovi koja je verificirana od strane Federalnog ministarstva zdravstva za obavljanje poslova i zadataka edukacije, a suglasno odredbama ovoga pravilnika. Edukacija se obavlja pod vodstvom medicinske sestre/tehničara-mentora koja ima iskustvo u oblasti dijalize. Tijekom edukacije, medicinske sestre ili tehničari upoznaju se s rukovanjem monitorima za dijalizu kao i s pripremom monitora za rad. Uče koristiti žilne pristupe, provoditi hemodijalizu i rješavati komplikacije tijekom hemodijalize. Upoznaju se i s liječenjem bolesnika s akutnim bubrežnim zatajivanjem (takoder CAVH/CVVH) i s postupcima sličnima hemodijalizi - terapijskom plazmaferezom, LDL aferezom i imunskom adsorpcijom. Uz navedeno, upoznaju se i s osnovama peritonealne dijalize. Nakon završene prve faze edukacije, naredna tri mjeseca edukacija se nastavlja u matičnoj zdravstvenoj ustanovi za dijalizu u kojoj su uposleni polaznici edukacije, pod vodstvom medicin - skih sestara/tehničara koji imaju iskustvo u oblasti dijalize. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 43 Broj 79 – Strana 44 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 45 Broj 79 – Strana 46 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 47 Broj 79 – Strana 48 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.12.2009. Ponedjeljak, 21.12.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 – Strana 49 Napomena: Standardni set potrošnog materijala koji je naveden u Prilogu 3, a koji se odnosi na dijalizatore, igle, arteriovenske linije nabavlja se od najmanje dva različita proizvođača koja imaju prijavljeno medicinsko sredstvo Agenciji za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine suglasno Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima i koji udovoljavaju važećim europskim standardima kvalitete. Potrošni materijal treba biti kompatibilan s aparatima za dijalizu. U pravilu se koriste dijalizatori koji imaju dijalizne mem - brane s najnižim stupnjem aktivacije komplementa i leukocita, te membrana s većim porama i visokim protokom. Upotaba dijalizatora se prilagođava individualnim potrebama bolesnika (dob, tjelesna masa, podatak o rezidualnoj diurezi i dr.) Izbor dijalizatora ovisi od: vrste dijalizatora, efikasnosti (in vi tro klirens ureje, kreatinina, fosfata i vitamina B12), površine mem brane, koeficijenta ultrafiltracije, volumena punjenja, vrste mem brane (biokompatibilnost). On line hemodijafiltracija se koristi za najmanje 30% hemo - dija liziranih pacijenata. Isključuje se uporaba arterijovenskih linija steriliziranih etilen oksidom. U pravilu, uporaba visokoprotočnih dijalizatora se koristi za najmanje 30% hemodijaliziranih pacijenata. Međutiim, kad god je moguće treba koristiti visokoprotočne dijalizatore ili hemodijafiltraciju radi efikasnije i kvalitetnije hemodijalize, a ne samo za broj od najmanje 30% hemodijaliziranih pacijenata. Prilikom izbora dijalizatora koriste se sve vrste sterilizacije, izuzev sterilizacije etilen oksidom. FEDERALNO MINISTARST VO RADA I SOCIJALNE POLITIKE