ODLUKA ODLUKU
306 Na osnovu člana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne Na osnovu člana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 98. sjednici održanoj 9. aprila 2009. godine, Hercegovine, na 98. sjednici održanoj 9. aprila 2009. godine, donosi donosi Broj 25 – Strana 4 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. ODLUKU ODLUKU O DAVAWU OVLAŠĆEWA PUNOMOĆNIKU ZA O DAVANJU OVLASTI PUNOMOĆNIKU ZA ZASTUPAWE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZASTUPANJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE NA SKUPŠTINI PRIVREDNOG DRUŠTVA NA SKUPŠTINI GOSPODARSKOG DRUŠTVA ARCELORMITTAL ZENICA, D.O.O. ARCELORMITTAL ZENICA, D.O.O. I I. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u ime Federacije Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u ime Federacije Bosne i Hercegovine, za zastupanje Federacije Bosne i Bosne i Hercegovine, za zastupanje Federacije Bosne i Hercegovine na Skupštini privrednog društva ArcelorMittal Hercegovine na Skupštini gospodarskog društva ArcelorMittal Zenica, d.o.o., daje ovlast punomoćniku JASMINI PAŠIĆ. Zenica, d.o.o., daje ovlašćenje punomoćniku JASMINI PAŠIĆ. II. II Daje se ovlast dr. NEDŽADU BRANKOVIĆU, premijeru Daje se ovlašćenje dr NEXADU BRANKOVIĆU, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, za potpisivanje prijave i premijeru Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, za punomoći sa mišljenjem o načinu glasovanja po pojedinim potpisivanje prijave i punomoći sa mišljenjem o načinu točkama dnevnog reda Skupštine gospodarskog društva glasawa po pojedinim tačkama dnevnog reda Skupštine ArcelorMittal Zenica, d.o.o. privrednog društva ArcelorMittal Zenica, d.o.o. III. III Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Ova Odluka stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u "Službenim novinama Federacije BiH". V broj 254/09 9. travnja 2009. godine Premijer V broj 254/09 Sarajevo Dr. Nedžad Branković, v. r. 9. aprila 2009. godine Premijer Sarajevo Dr Nexad Branković, s. r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, predmetu broj AP 2384/06, rješavajući apelaciju Jelene 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Marković, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Hercegovine, na 98. sjednici održanoj 9. aprila 2009. godine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 donosi Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: ODLUKU Seada Palavrić, predsjednica O DAVANJU OVLAŠĆENJA PUNOMOĆNIKU ZA Miodrag Simović, potpredsjednik ZASTUPANJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Valerija Galić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija NA SKUPŠTINI PRIVREDNOG DRUŠTVA Mirsad Ćeman, sudija ARCELORMITTAL ZENICA, D.O.O. na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine donio je I. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u ime Federacije ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Bosne i Hercegovine, za zastupanje Federacije Bosne i Usvaja se apelacija Jelene Marković. Hercegovine na Skupštini privrednog društva ArcelorMittal Zenica, d.o.o., daje ovlašćenje punomoćniku JASMINI PAŠIĆ. Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu II. qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke Daje se ovlašćenje dr. NEDŽADU BRANKOVIĆU, u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Bawoj Luci broj premijeru Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, za potpisivanje P-1129/05. prijave i punomoći sa mišljenjem o načinu glasanja po pojedinim Nalaže se Osnovnom sudu u Bawoj Luci da bez daqnjeg tačkama dnevnog reda Skupštine privrednog društva odlagawa donese odluku u predmetu P-1129/05, u skladu sa ArcelorMittal Zenica, d.o.o. članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 III. Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u Nalaže se Osnovnom sudu u Bawoj Luci da u roku od tri "Službenim novinama Federacije BiH". mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud V broj 254/09 Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa 9. aprila 2009. godine Premijer ove odluke, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Sarajevo Dr. Nedžad Branković, s. r. Bosne i Hercegovine. Nalaže se Vladi Republike Srpske da Jeleni Marković, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Na temelju članka 19. stavak 2. Zakona o Vladi Federacije iznos od 1.050 KM na ime nematerijalne štete zbog Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj nedonošewa sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Hercegovine, na 98. sjednici održanoj 9. travnja 2009. godine, Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i donosi Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 5 Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u je apelanticina tužba dostavljena tuženim na odgovor". Dalje, "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". sud je naveo da je u konkretnom slučaju 7. marta 2008. godine donio presudu protiv koje je apelantkiwa izjavila žalbu. OBRAZLOŽEWE Odlučujući o apelantkiwinoj žalbi, Okružni sud je Presudom I. Uvod broj 011-0-Gž-08-00 836 od 19. avgusta 2008. godine ukinuo prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu i predmet vratio tom 1. Jelena Marković (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Osnovni sud je Banje Luke, koju zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, zakazao ročište za glavnu raspravu za 26. juni 2009. godine sa podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u obrazloženjem da je sjedište drugotuženog u Beču, te da se daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa odluke u poziv drugotuženom mora da dostavi diplomatskim putem. razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1129/05 (raniji broj V. Relevantni propisi P-3180/01). 11. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" II. Postupak pred Ustavnim sudom br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od 32/94) Osnovnog suda zatraženo je 10. avgusta 2007. godine i 14. novembra 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 21. Član 10 januara 2008. godine, te urgencijama od 29. septembra i 14. Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez novembra 2008. godine zatraženo je da dostavi predmetni odugovlačewa i sa što manje troškova i da onemogući svaku parnični spis radi uvida. zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 3. Osnovni sud je 12. septembra 2007. godine, 31. januara i 20. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik novembra 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju. Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) 4. Osnovni sud nije dostavio predmetni spis na uvid. Član 10 5. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačewa i sa odgovori Osnovnog suda dostavljeni su apelantkiwi 5. januara što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava 2009. godine. koja strankama pripadaju u postupku. Član 69 III. Činjenično stanje Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u 6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sudu. sumiraju na sljedeći način: 7. Apelantkiwa je 23. decembra 1999. godine pretrpjela VI. Dopustivost teške tjelesne povrede u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, na putu Kneževo - Bawa Luka, i to tako što je Dragomir Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima Sejmanović, koji je upravljao motornim vozilom marke "ford koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora eskort", reg. broj L-5175, krećući se prema Bawoj Luci sišao sa zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. kolovoza i udario u apelantkinju koja se kretala van kolovoza. 13. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 8. Apelantkiwa je 10. decembra 2001. godine Osnovnom sudu Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv podnijela tužbu protiv tuženih Dragomira Sejmanovića ( u presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi daqnjem tekstu: prvotuženi) i Osiguravajućeg društva djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se "Generali" iz Linca, kog zastupa "Croatia osiguranje" d.d. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Qubuški (u daqnjem tekstu: drugotuženi), radi naknade štete primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog prouzrokovane saobraćajnom nesrećom koju je skrivio je koristio. prvotuženi, a koja je zavedena pod brojem P-3180/01. Prema 14. Apelantkiwa se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice apelantkiwinim navodima, do podnošewa apelacije sud nije da parnični postupak povodom njene tužbe nerazumno dugo postupao povodom njene tužbe iako je posredstvom traje, odnosno da u njenom slučaju nije donesena odluka u punomoćnika više puta usmeno urgirala tražeći od suda da se "razumnom roku", u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i njen predmet uzme u rad. Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa je u IV. Apelacija konkretnom slučaju, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, shodno članu 16 a) Navodi iz apelacije stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da 9. Apelantkiwa je navela da je nepostupanjem Osnovnog suda razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko povodom njene tužbe u parničnom postupku radi naknade štete apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao jedan od koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, osnovnih principa pravičnog suđewa iz člana II/3e) Ustava apelacija u ovom dijelu ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog iz člana 13 Evropske konvencije. U apelaciji je zatražena apelacija nije dopustiva. naknada nematerijalne štete zbog neopravdano dugog trajawa 15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i postupka. Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove b) Odgovor na apelaciju u pogledu dopustivosti. 10. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da nije postupao povodom apelantkiwine tužbe zbog toga što je "sud VII. Meritum bio zatrpan velikim brojem predmeta koji su bili u radu, pa je, u 16. Apelantkiwa je navela da je, zbog nerazumno dugog skladu sa preporukama Visokog i tužilačkog savjeta BiH o trajawa parničnog postupka koji je pokrenula pred Osnovnim rješavanju starih i zaostalih predmeta i programu rada ovog sudom, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana suda, predmetni spis uzet u rješavanje 3. juna 2006. godine, kada II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske Broj 25 – Strana 6 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Osnovni sud je u potpunosti ignorisao ove apelantkiwine Evropske konvencije. zahtjeve. 23. Ustavni sud konstatuje da Osnovni sud nije odgovorio na a) pravo na pravično suđenje zahtjev Ustavnog suda da dostavi parnični spis na uvid kako bi Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: se utvrdile relevantne činjenice u vezi sa ovim postupkom. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju 24. Imajući u vidu iznesenu ocjenu svakog od elemenata koji qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: su predmet razmatrawa u kontekstu ocjene razumnosti trajawa Š...Ć dužine postupka, Ustavni sud zakqučuje da je povrijeđeno e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim apelantkiwino pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć. konvencije. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Pitanje naknade nematerijalne štete Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili 25. Apelantkiwa je zatražila naknadu nematerijalne osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako štete zbog dužine trajawa parničnog postupka. Shodno članu ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na Š...Ć. apelantov zahtjev, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. 17. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršewa kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog zagarantovanih qudskih prava i sloboda. suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u 26. Prilikom odlučivawa o apelantkiwinom zahtjevu za postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 18. Osim toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantkiwi bi veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za za svaku godinu odlagawa da se donese odluka trebalo isplatiti prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, parnični postupak povodom apelantkiwine tužbe od dana Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav podnošewa tužbe do donošewa odluke Ustavnog suda traje punih sedam godina i da još uvijek nije okončan, apelantkiwi 64, Izvještaji 1997-IV). se određuje naknada u visini od 1.050 KM. Ovaj iznos 19. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita apelantkiwi je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski Ostali navodi postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese 27. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zakqučke u vezi sa protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A povredom prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje broj 228-B, stav 18). odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i a.b) Period koji se uzima u obzir Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode koji se tiču 20. Apelantkiwa je postupak pred Osnovnim sudom povrede apelantkiwinog prava na djelotvoran pravni lijek iz pokrenula 10. decembra 2001. godine, što znači da postupak člana 13 Evropske konvencije. povodom njene tužbe traje punih sedam godina. VIII. Zakqučak a.c) Analiza razumnosti trajawa postupka 28. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na 21. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom radi naknade štete koji nema nikakve specifičnosti zbog roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 kojih bi se zakqučilo da je posebno složen. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka može u 22. Osnovni sud je apelantkiwinu tužbu od 2001. godine potpunosti da stavi na teret ponašanju nadležnog redovnog dostavio tuženim na odgovor tek u junu 2006. godine, suda. Naime, redovni sud je tužbu dostavio na odgovor tuženim postupajući na taj način suprotno članu 69 Zakona o parničnom tek četiri i po godine nakon podnošewa tužbe za šta nije postupku u kom je propisan zakonski rok od 30 dana u kom je sud pružio nikakvo razumno opravdanje, a apelantkiwa ničim nije dužan ispravnu i potpunu tužbu da dostavi na odgovor. doprinijela dužini trajawa postupka. Nadležnom sudu je, dakle, trebalo pet, odnosno tri godine 29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila nakon stupawa na snagu novog ZPP da tužbu dostavi na odgovor Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove tuženim. Potpuni izostanak bilo kakve procesne aktivnosti odluke. povodom predmetne tužbe u periodu od podnošewa tužbe do 30. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke dostavljanja tužbe na odgovor ne može da opravda "zatrpanost Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. suda velikim brojem predmeta". Stoga, Ustavni sud u konkretnom slučaju ove argumente Osnovnog suda smatra Predsjednica neprihvatqivim. Apelantkiwa ni na koji način nije uticala Ustavnog suda na dužinu postupka, jer za to nije ni imala priliku, budući da Bosne i Hercegovine bilo kakve procesne radnje nisu sprovedene u periodu od Seada Palavrić, s. r. podnošewa tužbe do jula 2006. godine, kada je tužba vraćena apelantkiwi na ispravku i dopunu u pogledu tačne adrese tuženih. Naprotiv, apelantkiwa je nizom usmenih urgencija Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u pokušala da isposluje da sud postupa povodom tužbe, posebno predmetu broj AP 2384/06, rješavajući apelaciju Jelene ukazujući na to da je potrebno da sud hitnije postupa. Međutim, Marković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 7 Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana L-5175, krećući se prema Banjoj Luci sišao sa kolovoza i udario 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u apelanticu koja se kretala van kolovoza. ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u 8. Apelantica je 10. decembra 2001. godine Osnovnom sudu sastavu: podnijela tužbu protiv tuženih Dragomira Sejmanovića ( u Seada Palavrić, predsjednica daljnjem tekstu: prvotuženi) i Osiguravajućeg društva Miodrag Simović, potpredsjednik "Generali" iz Linca, koga zastupa "Croatia osiguranje" d.d. Valerija Galić, potpredsjednica Ljubuški (u daljnjem tekstu: drugotuženi), radi naknade štete Krstan Simić, sudija prouzrokovane saobraćajnom nesrećom koju je skrivio Mirsad Ćeman, sudija prvotuženi, a koja je zavedena pod brojem P-3180/01. Prema na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine donio je apelanticinim navodima, do podnošenja apelacije sud nije postupao povodom njene tužbe iako je posredstvom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 opunomoćenika više puta usmeno urgirala tražeći od suda da se Usvaja se apelacija Jelene Marković. njen predmet uzme u rad. Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i IV. Apelacija Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu a) Navodi iz apelacije ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 9. Apelantica je navela da je nepostupanjem Osnovnog suda P-1129/05. povodom njene tužbe u parničnom postupku radi naknade štete Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao jedan odgađanja donese odluku u predmetu P-1129/05, u skladu sa od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: sloboda. Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U apelaciji je zatražena naknada Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od tri nematerijalne štete zbog neopravdano dugog trajanja postupka. mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja b) Odgovor na apelaciju ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda 10. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da nije Bosne i Hercegovine. postupao povodom apelanticine tužbe zbog toga što je "sud bio Nalaže se Vladi Republike Srpske da Jeleni Marković, u roku zatrpan velikim brojem predmeta koji su bili u radu, pa je, u od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od skladu sa preporukama Visokog i tužilačkog savjeta BiH o 1.050 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske rješavanju starih i zaostalih predmeta i programu rada ovog suda, odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila predmetni spis uzet u rješavanje 3. juna 2006. godine, kada je Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. apelanticina tužba dostavljena tuženim na odgovor". Dalje, sud Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i je naveo da je u konkretnom slučaju 7. marta 2008. godine donio Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i presudu protiv koje je apelantica izjavila žalbu. Odlučujući o Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u apelanticinoj žalbi, Okružni sud je Presudom broj "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 011-0-Gž-08-00 836 od 19. augusta 2008. godine ukinuo prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu i predmet vratio tom OBRAZLOŽENJE sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Osnovni sud I. Uvod je zakazao ročište za glavnu raspravu za 26. juni 2009. godine sa 1. Jelena Marković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje obrazloženjem da je sjedište drugotuženog u Beču, te da se poziv Luke, koju zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, drugotuženom mora dostaviti diplomatskim putem. podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u V. Relevantni propisi daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u 11. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1129/05 (raniji broj 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i P-3180/01). 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) II. Postupak pred Ustavnim sudom Član 10. 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez Osnovnog suda zatraženo je 10. augusta 2007. godine i 14. odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku novembra 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 21. zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. januara 2008. godine, te urgencijama od 29. septembra i 14. novembra 2008. godine zatraženo je da dostavi predmetni Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik parnični spis radi uvida. Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) 3. Osnovni sud je 12. septembra 2007. godine, 31. januara i Član 10. 20. novembra 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju. Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što 4. Osnovni sud nije dostavio predmetni spis na uvid. manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja 5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, strankama pripadaju u postupku. odgovori Osnovnog suda dostavljeni su apelantici 5. januara Član 69. 2009. godine. Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu. III. Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda VI. Dopustivost i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, sljedeći način: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja 7. Apelantica je 23. decembra 1999. godine pretrpjela teške su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog tjelesne povrede u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila na putu presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Kneževo - Banja Luka, i to tako što je Dragomir Sejmanović, koji 13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, je upravljao motornim vozilom marke "ford eskort", reg. broj Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Broj 25 – Strana 8 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi a.b) Period koji se uzima u obzir djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se 20. Apelantica je postupak pred Osnovnim sudom pokrenula podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 10. decembra 2001. godine, što znači da postupak povodom primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg njene tužbe traje punih sedam godina. je koristio. a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka 14. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njene tužbe nerazumno dugo traje, 21. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi odnosno da u njenom slučaju nije donesena odluka u "razumnom naknade štete koji nema nikakve specifičnosti zbog kojih bi se roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana zaključilo da je posebno složen. 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u 22. Osnovni sud je apelanticinu tužbu od 2001. godine smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna dostavio tuženim na odgovor tek u junu 2006. godine, apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila postupajući na taj način suprotno članu 69. Zakona o parničnom Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i postupku u kojem je propisan zakonski rok od 30 dana u kojem je kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na sud dužan ispravnu i potpunu tužbu dostaviti na odgovor. ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Nadležnom sudu je, dakle, trebalo pet, odnosno tri godine nakon Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u stupanja na snagu novog ZPP da tužbu dostavi na odgovor Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava tuženim. Potpuni izostanak bilo kakve procesne aktivnosti i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije povodom predmetne tužbe u periodu od podnošenja tužbe do očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi dostavljanja tužbe na odgovor ne može opravdati "zatrpanost formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. suda velikim brojem predmeta". Stoga, Ustavni sud u 15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i konkretnom slučaju ove argumente Osnovnog suda smatra Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, neprihvatljivim. Apelantica ni na koji način nije utjecala na Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u dužinu postupka, jer za to nije ni imala priliku, budući da bilo pogledu dopustivosti. kakve procesne radnje nisu provedene u periodu od podnošenja tužbe do jula 2006. godine, kada je tužba vraćena apelantici na VII. Meritum ispravku i dopunu u pogledu tačne adrese tuženih. Naprotiv, 16. Apelantica je navela da je, zbog nerazumno dugog apelantica je nizom usmenih urgencija pokušala da isposluje da trajanja parničnog postupka koji je pokrenula pred Osnovnim sud postupa povodom tužbe, posebno ukazujući na to da je sudom, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana potrebno da sud hitnije postupa. Međutim, Osnovni sud je u II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske potpunosti ignorirao ove apelanticine zahtjeve. konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. 23. Ustavni sud konstatira da Osnovni sud nije odgovorio na Evropske konvencije. zahtjev Ustavnog suda da dostavi parnični spis na uvid kako bi se utvrdile relevantne činjenice u vezi sa ovim postupkom. a) Pravo na pravično suđenje 24. Imajući u vidu iznesenu ocjenu svakog od elemenata koji Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: su predmet razmatranja u kontekstu ocjene razumnosti trajanja Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska dužine postupka, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Š...Ć Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć. Pitanje naknade nematerijalne štete Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu 25. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog glasi: dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim Š...Ć. sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih 17. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, prava i sloboda. razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima 26. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za Izvještaj broj 2002-I, stav 38). svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom 18. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za parnični postupak povodom apelanticine tužbe od dana prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke podnošenja tužbe do donošenja odluke Ustavnog suda traje na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci punih sedam godina i da još uvijek nije okončan, apelantici se u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier određuje naknada u visini od 1.050 KM. Ovaj iznos apelantici je protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od Izvještaji 1997-IV). dana dostavljanja ove odluke. 19.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog Ostali navodi statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama 27. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci povredom prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije 18). potrebno posebno razmatrati ostale navode koji se tiču povrede Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 9 apelanticinog prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u Evropske konvencije. daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u VIII. Zaključak razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u 28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1129/05 (raniji broj pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom P-3180/01). roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. II. Postupak pred Ustavnim sudom Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka može u 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od potpunosti staviti na teret ponašanju nadležnog redovnog suda. Osnovnog suda zatraženo je 10. kolovoza 2007. godine i 14. Naime, redovni sud je tužbu dostavio na odgovor tuženim tek studenog 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 21. četiri i po godine nakon podnošenja tužbe za šta nije pružio siječnja 2008. godine, te urgencijama od 29. rujna i 14. studenog nikakvo razumno opravdanje, a apelantica ničim nije doprinijela 2008. godine zatraženo je da dostavi predmetni parnični spis radi dužini trajanja postupka. uvida. 29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila 3. Osnovni sud je 12. rujna 2007. godine, 31. siječnja i 20. Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove studenog 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju. odluke. 4. Osnovni sud nije dostavio predmetni spis na uvid. 30. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 5. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. odgovori Osnovnog suda dostavljeni su apelantici 5. siječnja Predsjednica 2009. godine. Ustavnog suda III. Činjenično stanje Bosne i Hercegovine 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda Seada Palavrić, s. r. i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: 7. Apelantica je 23. prosinca 1999. godine pretrpjela teške Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u tjelesne povrede u prometnoj nezgodi koja se dogodila na cesti predmetu broj AP 2384/06, rješavajući apelaciju Jelene Kneževo - Banjaluka, i to tako što je Dragomir Sejmanović, koji Marković, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i je upravljao motornim vozilom marke "ford eskort", reg. broj Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i L-5175, krećući se prema Banjaluci sišao sa kolnika i udario u članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelanticu koja se kretala izvan kolnika. ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u 8. Apelantica je 10. prosinca 2001. godine Osnovnom sudu sastavu: podnijela tužbu protiv tuženih Dragomira Sejmanovića ( u Seada Palavrić, predsjednica daljnjem tekstu: prvotuženi) i Osiguravajućeg društva Miodrag Simović, dopredsjednik "Generali" iz Linca, kojeg zastupa "Croatia osiguranje" d.d. Valerija Galić, dopredsjednica Ljubuški (u daljnjem tekstu: drugotuženi), radi naknade štete Krstan Simić, sudac prouzročene prometnom nezgodom koju je skrivio prvotuženi, a Mirsad Ćeman, sudac koja je zavedena pod brojem P-3180/01. Prema apelantičinim na sjednici održanoj 15. siječnja 2009. godine donio je navodima, do podnošenja apelacije sud nije postupao povodom njezine tužbe iako je posredstvom opunomoćenika više puta ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 usmeno urgirala tražeći od suda da se njezin predmet uzme u rad. Usvaja se apelacija Jelene Marković. IV. Apelacija Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu a) Navodi iz apelacije ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke 9. Apelantica je navela da je nepostupanjem Osnovnog suda u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj povodom njezine tužbe u parničnom postupku radi naknade štete P-1129/05. povrijeđeno njezino pravo na suđenje u razumnom roku, kao Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da bez daljnjeg jedno od temeljnih načela pravičnog suđenja iz članka II/3.(e) odgađanja donese odluku u predmetu P-1129/05, sukladno Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na učinkovit sloboda. pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. U apelaciji je Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da u roku od tri zatražena naknada nematerijalne štete zbog neopravdano dugog mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud trajanja postupka. Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu izvršenja ove b) Odgovor na apelaciju odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda 10. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da nije Bosne i Hercegovine. postupao povodom apelantičine tužbe zbog toga što je "sud bio Nalaže se Vladi Republike Srpske da Jeleni Marković, u roku zatrpan velikim brojem predmeta koji su bili u radu, pa je, u od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, isplati iznos od 1.050 skladu sa preporukama Visokog i tužilačkog savjeta BiH o KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudbene rješavanju starih i zaostalih predmeta i programu rada ovog suda, odluke u razumnom roku, sukladno članku 76. stavak 2. Pravila predmetni spis uzet u rješavanje 3. juna 2006. godine, kada je Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. apelanticina tužba dostavljena tuženim na odgovor". Dalje, sud Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i je naveo da je u konkretnom slučaju 7. ožujka 2008. godine donio Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i presudu protiv koje je apelantica uložila priziv. Odlučujući o Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u apelantičinom prizivu, Okružni sud je Presudom broj "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 011-0-Gž-08-00 836 od 19. kolovoza 2008. godine ukinuo prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i predmet vratio OBRAZLOŽENJE tome sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Osnovni I. Uvod sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 26. lipanj 2009. 1. Jelena Marković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz godine sa obrazloženjem da je sjedište drugotuženog u Beču, te Banjaluke, koju zastupa Ranko Dukić, odvjetnik iz Banjaluke, da se poziv drugotuženom mora dostaviti diplomatskim putem. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Broj 25 – Strana 10 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. V. Relevantni propisi pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku 11. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. Š...Ć. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 17. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i razumnost duljine trajanja postupka se mora ocjenjivati u okviru 32/94) okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima Članak 10. uspostavljenim sudbenom praksom Europskog suda, a osobito o Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) Izvješće broj 2002-I, stavak 38). Članak 10. 18. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci strankama pripadaju u postupku. u ustroju sudbenog sistema (vidi, Europski sud, Probmeier protiv Članak 69. Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku 1997-IV). od 30 dana od dana primitka ispravne i potpune tužbe u sudu. 19. Konačno, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita VI. Dopustivost marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču 12. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudbeni koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom postupci imaju hitan karakter (vidi, Europski sud, Borgese protiv spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A broj 228-B, 13. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, stavak 18). Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv a.b) Razdoblje koje se uzima u obzir presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi 20. Apelantica je postupak pred Osnovnim sudom pokrenula učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese 10. prosinca 2001. godine, što znači da postupak povodom u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio njezine tužbe traje punih sedam godina. odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka 14. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da 21. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi parnični postupak povodom njezine tužbe nerazumno dugo traje, naknade štete koji nema nikakve specifičnosti zbog kojih bi se odnosno da u njezinom slučaju nije donesena odluka u zaključilo da je posebice složen. "razumnom roku", u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i 22. Osnovni sud je apelantičinu tužbu od 2001. godine Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa je u dostavio tuženim na odgovor tek u lipnju 2006. godine, konkretnom slučaju, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila postupajući na taj način oprečno članku 69. Zakona o parničnom Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema postupku u kojem je propisan zakonski rok od 30 dana u kojem je članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može sud dužan ispravnu i potpunu tužbu dostaviti na odgovor. iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda Nadležnom sudu je, dakle, trebalo pet, odnosno tri godine nakon ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih stupanja na snagu novog ZPP da tužbu dostavi na odgovor sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni tuženim. Potpuni izostanak bilo kakve procesne aktivnosti dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, povodom predmetne tužbe u razdoblju od podnošenja tužbe do apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. dostave tužbe na odgovor ne može opravdati "zatrpanost suda Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) velikim brojem predmeta". Stoga, Ustavni sud u konkretnom neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg slučaju ove argumente Osnovnog suda smatra neprihvatljivim. apelacija nije dopustiva. Apelantica ni na koji način nije utjecala na duljinu postupka, jer 15. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i za to nije ni imala priliku, budući da bilo kakve procesne radnje Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, nisu provedene u razdoblju od podnošenja tužbe do srpnja 2006. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete godine, kada je tužba vraćena apelantici na ispravak i dopunu glede dopustivosti. glede točne adrese tuženih. Naprotiv, apelantica je nizom usmenih urgencija pokušala isposlovati da sud postupa povodom VII. Meritum tužbe, posebice ukazujući na to da je potrebno da sud hitnije 16. Apelantica je navela da je, zbog nerazumno dugog postupa. Međutim, Osnovni sud je u potpunosti ignorirao ove trajanja parničnog postupka koji je pokrenula pred Osnovnim apelantičine zahtjeve. sudom, povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz članka 23. Ustavni sud konstatira da Osnovni sud nije odgovorio na II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. zahtjev Ustavnog suda da dostavi parnični spis na uvid kako bi se Europske konvencije, te pravo na učinkovit pravni lijek iz članka utvrdile relevantne činjenice u svezi sa ovim postupkom. 13. Europske konvencije. 24. Imajući u vidu iznesenu ocjenu svakog od elemenata koji a) pravo na pravično suđenje su predmet razmatranja u kontekstu ocjene razumnosti trajanja Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: duljine postupka, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska apelantičino pravo na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Š...Ć konvencije. (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim Pitanje naknade nematerijalne štete stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom Š...Ć. 25. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom duljine trajanja parničnog postupka. Prema članku 76. stavak 2. dijelu glasi: Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno, na apelantov Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 11 sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom na snazi Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1318/04 od smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih 27. aprila 2005. godine. prava i sloboda. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta Očuza 26. Prigodom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije Hercegovine broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine u vezi sa utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim povredom člana 6 stav 1, člana 7 stav 1a), te člana 12 st. 1 i 2d) slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj pravima zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku Ustavom Bosne i Hercegovine. godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da parnični postupak Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u povodom apelantičine tužbe od dana podnošenja tužbe do "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". donošenja odluke Ustavnog suda traje punih sedam godina i da još uvijek nije okončan, apelantici se određuje naknada u visini OBRAZLOŽEWE od 1.050 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada I. Uvod Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. 1. Izet Očuz (u daqnjem tekstu: apelant) iz sela Uvorići, Visoko, koga zastupa Ante Petrušić, advokat iz Zenice, Ostali navodi podnio je 29. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu 27. Ustavni sud smatra da, obzirom na zaključke u svezi sa Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud), dopunjenu povredom prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje 2. oktobra 2006. godine, protiv Presude Vrhovnog suda odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije sud) broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine. potrebno posebice razmatrati ostale navode koji se tiču povrede apelantičinog prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. II. Postupak pred Ustavnim sudom Europske konvencije. 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od RMU VIII. Zaključak "Breza" d.o.o. Breza i Vrhovnog suda zatraženo je 18. oktobra 28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom 3. Vrhovni sud je 30. oktobra 2007. godine dostavio odgovor roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. na apelaciju, a RMU "Breza" d.o.o. Breza 5. novembra 2007. stavak 1. Europske konvencije kada se ukupno trajanje postupka godine. može u potpunosti staviti na teret ponašanju nadležnog redovitog 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, suda. Naime, redoviti sud je tužbu dostavio na odgovor tuženim odgovori na apelaciju RMU "Breza" d.o.o. Breza i Vrhovnog tek četiri i pol godine nakon podnošenja tužbe za što nije pružio suda dostavljeni su apelantu 27. oktobra 2008. godine. nikakvo razumno opravdanje, a apelantica ničim nije doprinijela III. Činjenično stanje duljini trajanja postupka. 29. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se ove odluke. sumiraju na sljedeći način: 30. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 6. RMU "Breza" d.o.o. Breza je u toku 1998. godine, zbog Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. potreba proizvodnje, uputio/preraspodijelio određeni broj radnika, između ostalih i apelanta, na rad u jami. Do tada Predsjednica apelant je radio u ovom rudniku na poslovima van jame. Prije Ustavnog suda donošewa Rješewa o raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. maja Bosne i Hercegovine 1998. godine apelant je upućen na ljekarski pregled. Tokom Seada Palavrić, v. r. pregleda apelant se žalio na strah od rada u jami zbog čega je upućen na pregled kod psihijatra. Na kraju pregleda apelant je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u dobio uvjerenje da je sposoban za rad u jami. Rok za žalbu na predmetu broj AP 2733/06, rješavajući apelaciju Izeta Očuza, doneseno rješenje o raspoređivanju iznosio je 15 dana. na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 7. Protiv apelanta je 14. maja 1998. godine pokrenut stav 4 tačka 9, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 disciplinski postupak, jer je odbio da bude raspoređen na stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni poslove u jami. Disciplinska komisija je održala glavnu glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: raspravu 25. maja 1998. godine, nakon koje je donijela odluku o Seada Palavrić, predsjednica prestanku radnog odnosa apelanta (broj 2392/98 od 3. juna 1998. Miodrag Simović, potpredsjednik godine) zakqučno sa 25. majem 1998. godine. U obrazloženju je navedeno da takvo odbijanje raspoređivawa na poslove Valerija Galić, potpredsjednica predstavlja težu povredu radnih obaveza, te razlog za otkaz Krstan Simić, sudija radnog odnosa. Apelant se žalio na ovo rješenje. Wegova Mirsad Ćeman, sudija žalba je odbijena Odlukom Komisije za žalbe i prigovore broj na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je 23/2845 od 8. jula 1998. godine. Odluka o odbijanju žalbe nije nikada dostavljena apelantu, već je postavljena na oglasnu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 tablu. Djelimično se usvaja apelacija Izeta Očuza. 8. Apelant je 12. avgusta 1998. godine pokrenuo parnični Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i postupak protiv tuženog RMU "Breza" d.o.o. Breza, tvrdeći da Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu je disciplinska odluka o prestanku radnog odnosa nezakonita. qudskih prava i osnovnih sloboda u postupku pred Vrhovnim Apelant je, takođe, zahtijevao da bude vraćen na radno mjesto i sudom Federacije Bosne i Hercegovine. da mu se isplate neisplaćene plate. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i 9. U prvostepenom postupku Opštinski sud u Visokom je Hercegovine broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine i ostavlja Presudom broj B:P: 20/02 od 17. septembra 2004. godine usvojio u 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Broj 25 – Strana 12 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. cijelosti apelantovu tužbu, utvrdio da su odluke odredbe (član 122 Pravilnika o radu). Apelant iznosi i niz Disciplinske komisije broj 2392/98 od 3. juna 1998. godine i navoda u vezi sa zakonitosti samog rješewa o raspoređivanju na Komisije za žalbe i prigovore broj 23/2845 od 8. jula 1998. rad u jami. godine nezakonite, te naredio tuženom da vrati apelanta na prijašnje radno mjesto. Takođe, apelantu je dosuđena naknada b) Odgovor na apelaciju na ime neisplaćenih plata, čiji je ukupni iznos 12.753,4 KM sa 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ukazuje na svoju pripadajućim kamatama, kako je to navedeno u presudi, te presudu i razloge iznesene u toj presudi bez daqwih naknada za troškove postupka u iznosu od 7.102,7 KM. U svom obrazložewa. obrazloženju prvostepeni sud je naveo da su disciplinski 14. RMU "Breza" d.o.o. Breza smatra da nisu povrijeđena organi učinili više povreda disciplinskog postupka i apelantova ustavna prava i slobode. Takođe, smatra da je odredbi iz Pravilnika o radnim odnosima DP Sredwa Bosna presuda Vrhovnog suda zakonita, te se poziva na obrazloženje Kakaw i Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa dato u toj presudi. ("Službeni list SFRJ" br. 60/89 i 49/90; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 6/94 i 13/94). Između ostalog, prvostepeni sud je V. Dopustivost naveo da se disciplinski postupak, u skladu sa članom 98 stav 22 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, navedenog pravilnika, mogao da vodi zbog nepostupawa po Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima konačnoj odluci o rasporedu na drugo radno mjesto. Međutim, u koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora konkretnom slučaju taj postupak nije mogao biti pokrenut, jer zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. se nije radilo o "konačnoj" odluci. 10. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud u Zenici V.1. Iscrpqivanje pravnih lijekova i blagovremenost je Presudom broj Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, djelimično uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu u Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv vezi sa datumom isplate kamate za jedan dio naknada na ime presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi neisplaćenih plata, a u ostalom dijelu prvostepena presuda je djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se potvrđena. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 11. Protiv presude Kantonalnog suda u Zenici tuženi je primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog izjavio reviziju. Presudom broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. je koristio. godine Vrhovni sud je usvojio reviziju tuženog RMU "Breza" 17. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom d.o.o. Breza, preinačio prvostepenu i drugostepenu presudu i je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine odbio apelantovu tužbu u cijelosti. Taj sud je obrazložio da je protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova tačno da su organi tuženog počinili procesne propuste, mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je pogotovo u vezi sa dostavljanjem neophodnih pisména apelantu primio 15. avgusta 2008. godine, a apelacija je podnesena 29. i vremenom održavawa glavne rasprave. Međutim, takve septembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano povrede ne utiču na zakonitost odlučivawa o prestanku radnog članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Shodno tome, odnosa, jer one nisu od odlučujućeg značaja za samu zakonitost apelacija je podnesena blagovremeno, a apelant je iscrpio sve odluke o prestanku radnog odnosa. U vezi s tim, ukazano je na to djelotvorne pravne lijekove. da je apelant dobio poziv na glavnu raspravu četiri dana prije njenog održavawa, što je bilo dovoqno da se pripremi odbrana. V.2. Dopustivost apelacije ratione materiae u odnosu na član Samim tim, propust organa tuženog da dostave poziv najkasnije 6 stav 1, član 7 stav 1a), te član 12 st. 1 i 2d) Međunarodnog osam dana do dana glavne rasprave nije značajan. Dalje, sud je pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima ukazao na to da se apelant nije žalio na rješenje o 18. Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije koji se raspoređivanju na rad u jami zbog čega je ovo rješenje postalo tiče navoda o povredi člana 6 stav 1, člana 7 stav 1a), te člana 12 konačno. S obzirom na to, činjenica da je disciplinski st. 1 i 2d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i postupak pokrenut ranije nije značajna u konkretnom slučaju, kulturnim pravima, Ustavni sud je pošao od odredbi člana jer se u disciplinskom postupku nije mogla više da osporava VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 stav 4 tačka 9 odluka o raspoređivanju na rad u jami. Vrhovni sud je zakqučio Pravila Ustavnog suda. da su nižestepeni sudovi povrijedili odredbe člana 75 stav 1 tačka 6 Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa u vezi sa Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: članom 122 Pravilnika o radu, čija je posljedica wihova Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u nezakonitost. pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i IV. Apelacija Hercegovini. Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi: a) Navodi iz zahtjeva Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih 12. Apelant se žali da je osporenom presudom Vrhovnog slučajeva: suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u smislu 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske Ustavom; konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u 19. Ustavni sud ukazuje na svoju stalnu praksu prema kojoj daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, smatra da su povrijeđena prava iz člana 6 stav 1 i člana 7 stav 1a), člana 12 "pravo na rad" per se nije garantovano niti Evropskom st. 1 i 2d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i konvencijom, niti katalogom ustavnih prava i sloboda iz člana kulturnim pravima. Apelant navodi da je disciplinski II/3 Ustava Bosne i Hercegovine (uporedi Odluku Ustavnog postupak bio nezakonit, zato što nije mogao da se pokrene suda broj AP 246/05 od 15. juna 2005. godine, tačka 25). Dalje, prije nego što rješenje o raspoređivanju bude konačno. S tim u Međunarodni pakt o socijalnim, ekonomskim i kulturnim vezi, on ukazuje na obrazloženje iz prvostepene presude. Dalje, pravima, koji predstavlja dio materijalnog ustavnog prava ukazuje na propuste u postupku i nemogućnost da pripremi svoju Bosne i Hercegovine (Aneks I tačka 8 na Ustav Bosne i odbranu. U odnosu na te navode, posebno ističe da je Vrhovni sud Hercegovine), garantuje pravo na rad a samim tim i zaštitu od svoju odluku zasnovao na dokazu čije je izvođenje pred oduzimawa toga prava, ali samo u odnosu na zabranu prvostepenim sudom bilo odbijeno (dostavnica za poziv na diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine disciplinski postupak). Takođe, apelant ističe da su (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2405/05 od 16. pogrešno protumačene relevantne materijalnopravne januara 2007. godine, stav 21). Predmetni slučaj, međutim, ne Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 13 tiče se problema diskriminacije, niti apelant ističe prob- je vođen disciplinski postupak zbog nepoštivawa Rješewa o lem diskriminacije. raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. maja 1998. godine, čija 20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 posljedica je bila otkaz radnog odnosa. stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se 27. S obzirom na prirodu disciplinskog postupka, član apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 Evropske materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, konvencije garantuju pravo na pristup sudu pune jurisdikcije, Ustavni sud je odlučio da odbaci dio apelacije koji se tiče jer je to jedan od osnovnih i inherentnih elemenata pojma povrede prava iz člana 6 stav 1, člana 7 stav 1a) i člana 12 st. 1 i pravičnog suđewa (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 24/00 od 2d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim 31. avgusta 2001. godine, tačka 24, "Službeni glasnik Bosne i pravima, kao inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom Hercegovine" broj 1/02). Pravičnost u sudskim postupcima u Bosne i Hercegovine. kojima se utvrđuje zakonitost prethodno vođenog disciplinskog postupka podrazumijeva, prije svega, da sud V.3. Ostalo utvrdi da li su disciplinski organi uopšte imali pravo da u 21. Dio apelacije koji se tiče povrede prava na pravično određenom slučaju pokrenu disciplinski postupak ili ne. suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Naime, u disciplinskom postupku, u principu, disciplinski Evropske konvencije ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 organ često odlučuje da li određeno lice treba lišiti nekog Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) prava, ili mu to pravo uskratiti na izvjestan način. Shodno neosnovan, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog tome, prvenstveni interes takvog lica jeste da se ispoštuju apelacija nije dopustiva. zakonske pretpostavke za vođenje postupka. U skladu s time, ukoliko se jednoj strani u postupku, protivzakonito i V.4. Zakqučak arbitrarno, omogući pravo na pristup sudu, tj. pravo da vodi postupak, drugoj strani u postupku se narušava pravo na 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i pravičan postupak (uporedi, U 107/03 od 19. novembra 2004. Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, godine, tačka 36 i dalje, "Službeni glasnik Bosne i Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se Hercegovine" broj 23/05). tiče člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 28. U konkretnom slučaju apelant je Rješenjem o Evropske konvencije ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. maja 1998. godine U ostalom dijelu apelacija je nedopustiva ratione materiae. raspoređen na poslove u jami, a do tada je radio na separaciji, na VI. Meritum površini rudnika. Rješenje nije bilo konačno, jer je predviđalo rok za žalbu od 15 dana. Dalje, u skladu sa članom 98 23. Apelant osporava navedenu Presudu Vrhovnog suda broj stav 22 Pravilnika o radnim odnosima DP Sredwa Bosna Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine, tvrdeći da je tom presudom Kakaw, poslodavac je mogao da vodi disciplinski postupak povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) protiv apelanta "zbog nepostupawa po konačnoj odluci o Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. raspoređivanju na drugo radno mjesto". Međutim, poslodavac je VI.1. Pravo na pravično suđenje pokrenuo i okončao disciplinski postupak u vrijeme kada rješenje o raspoređivanju nije postalo konačno. Naime, 24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: disciplinski postupak je pokrenut 14. maja 1998. godine, a Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju glavna rasprava je vođena i okončana 25. maja 1998. godine, kada qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: je i doneseno rješenje o otkazu radnog odnosa. Shodno tome, Š...Ć kompletan disciplinski postupak je vođen i okončan suprotno e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim odredbi člana 98 stav 22 Pravilnika o radnim odnosima DP stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Sredwa Bosna Kakaw. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu 29. Prvostepeni sud je u svojoj Presudi broj B:P: 20/02 od 17. glasi: septembra 2004. godine upravo ukazao na ove nedostatke, te 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili ocijenio da su oni predstavljali bitnu povredu relevantnog osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako disciplinskog postupka, zbog čega disciplinske odluke nisu ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku mogle da ostanu na snazi. Dodatno, drugostepeni sud je u svojoj pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim Presudi broj Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine naglasio da sudom. Š...Ć "ukoliko nadležni disciplinski organ, kao u konkretnom 25. Povredu svoga prava na pravično suđenje apelant vidi, slučaju, nezavisno o tome Šzabrani vođewa disciplinskog prije svega, u činjenici da nisu bile ispunjene zakonske postupkaĆ vodi disciplinski postupak, to predstavlja bitnu pretpostavke za vođenje disciplinskog postupka. Dalje, smatra povredu odredbi postupka zbog koje se odluka disciplinskog da nije imao dovoqno vremena da pripremi svoju odbranu. organa ne može da smatra zakonitom i u slučaju sudskog spora Takođe, iznosi niz navoda u vezi sa zakonitosti samog rješewa biva ukinuta". o raspoređivanju na rad u jami. S druge strane, Vrhovni sud 30. Ustavni sud naglašava da je Vrhovni sud, odlučujući o smatra da su procesni propusti prilikom vođewa reviziji, morao da vodi računa o činjenici da je disciplinski disciplinskog postupka takve prirode da ne može da se postupak, u vrijeme kada je vođen, bio nedozvoljen. Ta zakquči da je odluka o prestanku radnog odnosa nezakonita. nezakonitost, kao što pogrešno tvrdi Vrhovni sud u svojoj Takođe, taj sud smatra da je apelant bio dužan da osporava presudi, nije mogla da se naknadno ozakoni činjenicom koja rješenje o raspoređivanju bez obzira na to što se vodio spada ratione temporis van disciplinskog postupka. Naime, disciplinski postupak čija je posljedica otkaz radnog odnosa Ustavni sud naglašava da se nezakonito vođen disciplinski zbog nepoštivawa odluke o raspoređivanju na rad u jami. postupak (zbog nepostojawa konačnog rješewa), a koji je 26. Ustavni sud, prije svega, naglašava da ciq člana II/3e) okončan 25. maja 1998. godine, ne može da ozakoni činjenicom Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije konačnosti rješewa o raspoređivanju, koja je nastupila 28. maja nije preispitivanje zakonitosti rješewa o otkazu radnog 1998. godine. Takođe, ni redovni sudovi nisu mogli da uzmu u odnosa, već garantovanje pravičnog postupka, jer je pravo na rad obzir ovu činjenicu, jer wihova nadležnost je bila da ispitaju građansko pravo, a spor o zakonitosti otkaza radnog odnosa je zakonitost pokretawa i vođewa disciplinskog postupka. spor građanskopravne prirode, u smislu ovog člana (vidi Mogućnost utvrđivawa činjeničnog supstrata za taj predmet Odluku Ustavnog suda broj AP 119/04 od 30. novembra 2004. ograničena je vremenski sa okončanjem disciplinskog godine, tačka 16). Naime, u konkretnom slučaju protiv apelanta postupka. Samo na tako utvrđeno stanje mogla je da se pravno Broj 25 – Strana 14 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. procijeni zakonitost disciplinskog postupka. Shodno tome, na snazi Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1318/04 od disciplinski postupak je vođen uz takve nedostatke koji 27. aprila 2005. godine. postupak čine apsolutno nepravičnim, na šta je Vrhovni sud Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta Očuza morao da ukaže. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i 31. S obzirom na to da je sâm disciplinski postupak bio Hercegovine broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine u vezi sa nedozvoljen, za Ustavni sud nisu značajna bilo kakva druga povredom člana 6. stav 1, člana 7. stav 1.a), te člana 12. st. 1. i pitawa, ukqučujući pravilnost i zakonitost meritorne 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim disciplinske odluke, te pitanje da li je apelant imao pravima zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa suštinski dovoqno vremena da pripremi svoju odbranu, zbog Ustavom Bosne i Hercegovine. čega ta pitawa neće ni razmatrati. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqučuje da je Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Vrhovni sud, arbitrarno tumačeći zakonitost disciplinskog Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u postupka, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske OBRAZLOŽENJE konvencije. 33. Na kraju, Ustavni sud smatra da se ovaj predmet može I. Uvod meritorno da okonča tako što će Ustavni sud potvrditi 1. Izet Očuz (u daljnjem tekstu: apelant) iz sela Uvorići, drugostepenu Presudu Kantonalnog suda u Zenici broj Visoko, koga zastupa Ante Petrušić, advokat iz Zenice, podnio je Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine. Naime, Ustavni sud je 29. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i zakqučio da presuda Vrhovnog suda ne zadovoljava kriterijume Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), dopunjenu 2. člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 oktobra 2006. godine, protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ponavlja da su Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj prvostepeni i drugostepeni sudovi, između ostalog, utvrdili Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine. povredu apelantovog prava iz radnog odnosa zbog razloga koje je II. Postupak pred Ustavnim sudom Ustavni sud utvrdio. Iz navedenih razloga, te, dodatno, 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od činjenice da postupak traje od 1998. godine, Ustavni sud smatra RMU "Breza" d.o.o. Breza i Vrhovnog suda zatraženo je 18. da nije potrebno da predmet vraća redovnim sudovima radi oktobra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. novog postupka i odluke. 3. Vrhovni sud je 30. oktobra 2007. godine dostavio odgovor VII. Zakqučak na apelaciju, a RMU "Breza" d.o.o. Breza 5. novembra 2007. godine. 34. Pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije je odgovori na apelaciju RMU "Breza" d.o.o. Breza i Vrhovnog povrijeđeno ukoliko sud, arbitrarnom primjenom propisa, suda dostavljeni su apelantu 27. oktobra 2008. godine. dozvoli da odluka koja je donesena u okviru zakonski nedozvoljenog disciplinskog postupka ostane na snazi. III. Činjenično stanje 35. Na osnovu člana 16 stav 4 tačka 9, člana 61 st. 1 i 2 i člana 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 64 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na dispozitivu ove odluke. sljedeći način: 6. RMU "Breza" d.o.o. Breza je u toku 1998. godine, zbog 36. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke potreba proizvodnje, uputio/preraspodijelio određeni broj Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. radnika, između ostalih i apelanta, na rad u jami. Do tada apelant Predsjednica je radio u ovom rudniku na poslovima van jame. Prije donošenja Ustavnog suda Rješenja o raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. maja 1998. Bosne i Hercegovine godine apelant je upućen na ljekarski pregled. Tokom pregleda Seada Palavrić, s. r. apelant se žalio na strah od rada u jami zbog čega je upućen na pregled kod psihijatra. Na kraju pregleda apelant je dobio uvjerenje da je sposoban za rad u jami. Rok za žalbu na doneseno Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u rješenje o raspoređivanju iznosio je 15 dana. predmetu broj AP 2733/06, rješavajući apelaciju Izeta Očuza, na 7. Protiv apelanta je 14. maja 1998. godine pokrenut osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav disciplinski postupak, jer je odbio da bude raspoređen na poslove 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. u jami. Disciplinska komisija je održala glavnu raspravu 25. maja stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni 1998. godine, nakon koje je donijela odluku o prestanku radnog glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: odnosa apelanta (broj 2392/98 od 3. juna 1998. godine) Seada Palavrić, predsjednica zaključno sa 25. majem 1998. godine. U obrazloženju je Miodrag Simović, potpredsjednik navedeno da takvo odbijanje raspoređivanja na poslove Valerija Galić, potpredsjednica predstavlja težu povredu radnih obaveza, te razlog za otkaz Krstan Simić, sudija radnog odnosa. Apelant se žalio na ovo rješenje. Njegova žalba je odbijena Odlukom Komisije za žalbe i prigovore broj 23/2845 od Mirsad Ćeman, sudija 8. jula 1998. godine. Odluka o odbijanju žalbe nije nikada na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je dostavljena apelantu, već je postavljena na oglasnu ploču. 8. Apelant je 12. augusta 1998. godine pokrenuo parnični ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 postupak protiv tuženog RMU "Breza" d.o.o. Breza, tvrdeći da je Djelimično se usvaja apelacija Izeta Očuza. disciplinska odluka o prestanku radnog odnosa nezakonita. Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Apelant je, također, zahtijevao da bude vraćen na radno mjesto i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu da mu se isplate neisplaćene plaće. ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku pred Vrhovnim 9. U prvostepenom postupku Općinski sud u Visokom je sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Presudom broj B:P: 20/02 od 17. septembra 2004. godine usvojio Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i u cijelosti apelantovu tužbu, utvrdio da su odluke Disciplinske Hercegovine broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine i ostavlja komisije broj 2392/98 od 3. juna 1998. godine i Komisije za 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 15 žalbe i prigovore broj 23/2845 od 8. jula 1998. godine b) Odgovor na apelaciju nezakonite, te naredio tuženom da vrati apelanta na prijašnje 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ukazuje na svoju radno mjesto. Također, apelantu je dosuđena naknada na ime presudu i razloge iznesene u toj presudi bez daljnjih neisplaćenih plaća, čiji je ukupni iznos 12.753,4 KM sa obrazloženja. pripadajućim kamatama, kako je to navedeno u presudi, te 14. RMU "Breza" d.o.o. Breza smatra da nisu povrijeđena naknada za troškove postupka u iznosu od 7.102,7 KM. U svom apelantova ustavna prava i slobode. Također, smatra da je obrazloženju prvostepeni sud je naveo da su disciplinski organi presuda Vrhovnog suda zakonita, te se poziva na obrazloženje učinili više povreda disciplinskog postupka i odredaba iz dato u toj presudi. Pravilnika o radnim odnosima DP Srednja Bosna Kakanj i Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list V. Dopustivost SFRJ" br. 60/89 i 49/90; "Službeni list RbiH" br. 2/92, 6/94 i 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 13/94). Između ostalog, prvostepeni sud je naveo da se Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja disciplinski postupak, u skladu sa članom 98. stav 22. navedenog su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog pravilnika, mogao voditi zbog nepostupanja po konačnoj odluci presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. o rasporedu na drugo radno mjesto. Međutim, u konkretnom V.1. Iscrpljivanje pravnih lijekova i pravovremenost slučaju taj postupak nije mogao biti pokrenut, jer se nije radilo o "konačnoj" odluci. 16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 10. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud u Zenici je presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi Presudom broj Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se djelimično uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu u vezi podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije sa datumom isplate kamate za jedan dio naknada na ime primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg neisplaćenih plaća, a u ostalom dijelu prvostepena presuda je je koristio. potvrđena. 17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom 11. Protiv presude Kantonalnog suda u Zenici tuženi je je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. izjavio reviziju. Presudom broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova godine Vrhovni sud je usvojio reviziju tuženog RMU "Breza" mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je d.o.o. Breza, preinačio prvostepenu i drugostepenu presudu i primio 15. augusta 2008. godine, a apelacija je podnesena 29. odbio apelantovu tužbu u cijelosti. Taj sud je obrazložio da je septembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano tačno da su organi tuženog počinili procesne propuste, pogotovo članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, apelacija u vezi sa dostavljanjem neophodnih pisména apelantu i je podnesena pravovremeno, a apelant je iscrpio sve djelotvorne vremenom održavanja glavne rasprave. Međutim, takve povrede pravne lijekove. ne utječu na zakonitost odlučivanja o prestanku radnog odnosa, V.2. Dopustivost apelacije ratione materiae u odnosu na član jer one nisu od odlučujućeg značaja za samu zakonitost odluke o 6. stav 1, član 7. stav 1.a), te član 12. st. 1. i 2.d) prestanku radnog odnosa. U vezi s tim, ukazano je na to da je Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i apelant dobio poziv na glavnu raspravu četiri dana prije njenog kulturnim pravima održavanja, što je bilo dovoljno da se pripremi odbrana. Samim tim, propust organa tuženog da dostave poziv najkasnije osam 18. Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije koji se tiče dana do dana glavne rasprave nije značajan. Dalje, sud je ukazao navoda o povredi člana 6. stav 1, člana 7. stav 1.a), te člana 12. st. na to da se apelant nije žalio na rješenje o raspoređivanju na rad u 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i jami zbog čega je ovo rješenje postalo konačno. S obzirom na to, kulturnim pravima, Ustavni sud je pošao od odredaba člana činjenica da je disciplinski postupak pokrenut ranije nije VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. stav 4. tačka 9. značajna u konkretnom slučaju, jer se u disciplinskom postupku Pravila Ustavnog suda. nije mogla više osporavati odluka o raspoređivanju na rad u jami. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi povrijedili Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima odredbe člana 75. stav 1. tačka 6. Zakona o osnovnim pravima iz koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora radnog odnosa u vezi sa članom 122. Pravilnika o radu, čija je zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. posljedica njihova nezakonitost. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih IV. Apelacija slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a) Navodi iz zahtjeva 19. Ustavni sud ukazuje na svoju stalnu praksu prema kojoj 12. Apelant se žali da je osporenom presudom Vrhovnog "pravo na rad" per se nije garantirano niti Evropskom suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u smislu konvencijom, niti katalogom ustavnih prava i sloboda iz člana člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske II/3. Ustava Bosne i Hercegovine (uporedi Odluku Ustavnog konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u suda broj AP 246/05 od 15. juna 2005. godine, tačka 25). Dalje, daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, smatra da su Međunarodni pakt o socijalnim, ekonomskim i kulturnim povrijeđena prava iz člana 6. stav 1. i člana 7. stav 1.a), člana 12. pravima, koji predstavlja dio materijalnog ustavnog prava Bosne st. 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i i Hercegovine (Aneks I tačka 8. na Ustav Bosne i Hercegovine), kulturnim pravima. Apelant navodi da je disciplinski postupak garantira pravo na rad a samim tim i zaštitu od oduzimanja toga bio nezakonit, zato što se nije mogao pokrenuti prije nego što prava, ali samo u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. rješenje o raspoređivanju bude konačno. S tim u vezi, on ukazuje Ustava Bosne i Hercegovine (Odluka o dopustivosti i meritumu na obrazloženje iz prvostepene presude. Dalje, ukazuje na broj AP 2405/05 od 16. januara 2007. godine, stav 21). Predmetni propuste u postupku i nemogućnost da pripremi svoju odbranu. U slučaj, međutim, ne tiče se problema diskriminacije, niti apelant odnosu na te navode, posebno ističe da je Vrhovni sud svoju ističe problem diskriminacije. odluku zasn?vao na dokazu čije je izvođenje pred prvostepenim 20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana sudom bilo odbijeno (dostavnica za poziv na disciplinski 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se postupak). Također, apelant ističe da su pogrešno protumačene apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae relevantne materijalnopravne odredbe (član 122. Pravilnika o inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je radu). Apelant iznosi i niz navoda u vezi sa zakonitosti samog odlučio da odbaci dio apelacije koji se tiče povrede prava iz člana rješenja o raspoređivanju na rad u jami. 6. stav 1, člana 7. stav 1.a) i člana 12. st. 1. i 2.d) Međunarodnog Broj 25 – Strana 16 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao podrazumijeva, prije svega, da sud utvrdi da li su disciplinski inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i organi uopće imali pravo da u određenom slučaju pokrenu Hercegovine. disciplinski postupak ili ne. Naime, u disciplinskom postupku, u V.3. Ostalo principu, disciplinski organ često odlučuje da li određeno lice treba lišiti nekog prava, ili mu to pravo uskratiti na izvjestan 21. Dio apelacije koji se tiče povrede prava na pravično način. Prema tome, prvenstveni interes takvog lica jeste da se suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. ispoštuju zakonske pretpostavke za vođenje postupka. U skladu s Evropske konvencije ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. time, ukoliko se jednoj strani u postupku, protivzakonito i Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) arbitrarno, omogući pravo na pristup sudu, tj. pravo da vodi neosnovan, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg postupak, drugoj strani u postupku se narušava pravo na pravičan apelacija nije dopustiva. postupak (uporedi, U 107/03 od 19. novembra 2004. godine, V.4. Zaključak tačka 36. i dalje, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 23/05). Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, 28. U konkretnom slučaju apelant je Rješenjem o Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se tiče raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. maja 1998. godine člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske raspoređen na poslove u jami, a do tada je radio na separaciji, na konvencije ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. U ostalom površini rudnika. Rješenje nije bilo konačno, jer je predviđalo dijelu apelacija je nedopustiva ratione materiae. rok za žalbu od 15 dana. Dalje, u skladu sa članom 98. stav 22. Pravilnika o radnim odnosima DP Srednja Bosna Kakanj, VI. Meritum poslodavac je mogao da vodi disciplinski postupak protiv 23. Apelant osporava navedenu Presudu Vrhovnog suda broj apelanta "zbog nepostupanja po konačnoj odluci o Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine, tvrdeći da je tom raspoređivanju na drugo radno mjesto". Međutim, poslodavac je presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz pokrenuo i okončao disciplinski postupak u vrijeme kada člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske rješenje o raspoređivanju nije postalo konačno. Naime, konvencije. disciplinski postupak je pokrenut 14. maja 1998. godine, a VI.1. Pravo na pravično suđenje glavna rasprava je vođena i okončana 25. maja 1998. godine, 24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: kada je i doneseno rješenje o otkazu radnog odnosa. Prema tome, Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska kompletan disciplinski postupak je vođen i okončan suprotno prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: odredbi člana 98. stav 22. Pravilnika o radnim odnosima DP Srednja Bosna Kakanj. Š...Ć 29. Prvostepeni sud je u svojoj Presudi broj B:P: 20/02 od 17. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim septembra 2004. godine upravo ukazao na ove nedostatke, te stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. ocijenio da su oni predstavljali bitnu povredu relevantnog Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu disciplinskog postupka, zbog čega disciplinske odluke nisu glasi: mogle ostati na snazi. Dodatno, drugostepeni sud je u svojoj 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Presudi broj Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine naglasio da osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima "ukoliko nadležni disciplinski organ, kao u konkretnom slučaju, pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku neovisno o tome Šzabrani vođenja disciplinskog postupkaĆ vodi pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. disciplinski postupak, to predstavlja bitnu povredu odredaba Š...Ć postupka zbog koje se odluka disciplinskog organa ne može 25. Povredu svoga prava na pravično suđenje apelant vidi, smatrati zakonitom i u slučaju sudskog spora biva ukinuta". prije svega, u činjenici da nisu bile ispunjene zakonske 30. Ustavni sud naglašava da je Vrhovni sud, odlučujući o pretpostavke za vođenje disciplinskog postupka. Dalje, smatra reviziji, morao voditi računa o činjenici da je disciplinski da nije imao dovoljno vremena da pripremi svoju odbranu. postupak, u vrijeme kada je vođen, bio nedopušten. Ta Također, iznosi niz navoda u vezi sa zakonitosti samog rješenja o nezakonitost, kao što pogrešno tvrdi Vrhovni sud u svojoj raspoređivanju na rad u jami. S druge strane, Vrhovni sud smatra presudi, nije se mogla naknadno ozakoniti činjenicom koja spada da su procesni propusti prilikom vođenja disciplinskog postupka ratione temporis van disciplinskog postupka. Naime, Ustavni takve prirode da se ne može zaključiti da je odluka o prestanku sud naglašava da se nezakonito vođen disciplinski postupak radnog odnosa nezakonita. Također, taj sud smatra da je apelant (zbog nepostojanja konačnog rješenja), a koji je okončan 25. bio dužan da osporava rješenje o raspoređivanju bez obzira na to maja 1998. godine, ne može ozakoniti činjenicom konačnosti što se vodio disciplinski postupak čija je posljedica otkaz radnog rješenja o raspoređivanju, koja je nastupila 28. maja 1998. odnosa zbog nepoštivanja odluke o raspoređivanju na rad u jami. godine. Također, ni redovni sudovi nisu mogli uzeti u obzir ovu 26. Ustavni sud, prije svega, naglašava da cilj člana II/3.e) činjenicu, jer njihova nadležnost je bila da ispitaju zakonitost Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije nije pokretanja i vođenja disciplinskog postupka. Mogućnost preispitivanje zakonitosti rješenja o otkazu radnog odnosa, već utvrđivanja činjeničnog supstrata za taj predmet ograničena je garantiranje pravičnog postupka, jer je pravo na rad građansko vremenski sa okončanjem disciplinskog postupka. Samo na tako pravo, a spor o zakonitosti otkaza radnog odnosa je spor utvrđeno stanje mogla se pravno procijeniti zakonitost građanskopravne prirode, u smislu ovog člana (vidi Odluku disciplinskog postupka. Prema tome, disciplinski postupak je Ustavnog suda broj AP 119/04 od 30. novembra 2004. godine, vođen uz takve nedostatke koji postupak čine apsolutno tačka 16). Naime, u konkretnom slučaju protiv apelanta je vođen nepravičnim, na šta je Vrhovni sud morao ukazati. disciplinski postupak zbog nepoštivanja Rješenja o 31. S obzirom na to da je sâm disciplinski postupak bio raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. maja 1998. godine, čija nedopušten, za Ustavni sud nisu značajna bilo kakva druga posljedica je bila otkaz radnog odnosa. pitanja, uključujući pravilnost i zakonitost meritorne 27. S obzirom na prirodu disciplinskog postupka, član II/3.e) disciplinske odluke, te pitanje da li je apelant imao suštinski Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije dovoljno vremena da pripremi svoju odbranu, zbog čega ta garantiraju pravo na pristup sudu pune jurisdikcije, jer je to jedan pitanja neće ni razmatrati. od osnovnih i inherentnih elemenata pojma pravičnog suđenja 32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 24/00 od 31. augusta 2001. Vrhovni sud, arbitrarno tumačeći zakonitost disciplinskog godine, tačka 24, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj postupka, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz 1/02). Pravičnost u sudskim postupcima u kojima se utvrđuje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske zakonitost prethodno vođenog disciplinskog postupka konvencije. Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 17 33. Na kraju, Ustavni sud smatra da se ovaj predmet može Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u meritorno okončati tako što će Ustavni sud potvrditi "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". drugostepenu Presudu Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine. Naime, Ustavni sud je OBRAZLOŽENJE zaključio da presuda Vrhovnog suda ne zadovoljava kriterije I. Uvod člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. 1. Izet Očuz (u daljnjem tekstu: apelant) iz sela Uvorići, Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ponavlja da su Visoko, kojeg zastupa Ante Petrušić, odvjetnik iz Zenice, podnio prvostepeni i drugostepeni sudovi, između ostalog, utvrdili je 29. rujna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i povredu apelantovog prava iz radnog odnosa zbog razloga koje Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), dopunjenu 2. je Ustavni sud utvrdio. Iz navedenih razloga, te, dodatno, listopada 2006. godine, protiv Presude Vrhovnog suda činjenice da postupak traje od 1998. godine, Ustavni sud smatra Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) da nije potrebno da predmet vraća redovnim sudovima radi broj Rev-839/05 od 13. lipnja 2006. godine. novog postupka i odluke. II. Postupak pred Ustavnim sudom VII. Zaključak 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od 34. Pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i RMU "Breza" d.o.o. Breza i Vrhovnog suda zatraženo je 18. Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije je listopada 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. povrijeđeno ukoliko sud, arbitrarnom primjenom propisa, 3. Vrhovni sud je 30. listopada 2007. godine dostavio dopusti da odluka koja je donesena u okviru zakonski odgovor na apelaciju, a RMU "Breza" d.o.o. Breza 5. studenog nedopuštenog disciplinskog postupka ostane na snazi. 2007. godine. 35. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9, člana 61. st. 1. i 2. i 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio odgovori na apelaciju RMU "Breza" d.o.o. Breza i Vrhovnog kao u dispozitivu ove odluke. suda su dostavljeni apelantu 27. listopada 2008. godine. 36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke III. Činjenično stanje Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Predsjednica sljedeći način: Ustavnog suda 6. RMU "Breza" d.o.o. Breza je u tijeku 1998. godine, zbog Bosne i Hercegovine potreba proizvodnje, uputio/preraspodijelio određeni broj Seada Palavrić, s. r. djelatnika, između ostalih i apelanta, na rad u jami. Do tada apelant je radio u ovom rudniku na poslovima izvan jame. Prije donošenja Rješenja o raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u svibnja 1998. godine apelant je upućen na liječnički pregled. Tijekom pregleda apelant se žalio na strah od rada u jami zbog predmetu broj AP 2733/06, rješavajući apelaciju Izeta Očuza, na čega je upućen na pregled kod psihijatra. Na koncu pregleda temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. apelant je dobio uvjerenje da je sposoban za rad u jami. Rok za stavak 4. točka 9, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i priziv na doneseno rješenje o raspoređivanju je iznosio 15 dana. 2. i članka 64. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 7. Protiv apelanta je 14. svibnja 1998. godine pokrenut 64/08), u sastavu: stegovni postupak, jer je odbio biti raspoređen na poslove u jami. Stegovno povjerenstvo je održalo glavnu raspravu 25. svibnja Seada Palavrić, predsjednica 1998. godine, nakon koje je donijelo odluku o prestanku radnog Miodrag Simović, dopredsjednik odnosa apelanta (broj 2392/98 od 3. lipnja 1998. godine) Valerija Galić, dopredsjednica zaključno sa 25. svibnjem 1998. godine. U obrazloženju je navedeno da takvo odbijanje raspoređivanja na poslove Krstan Simić, sudac predstavlja težu povredu radnih obveza, te razlog za otkaz radnog Mirsad Ćeman, sudac odnosa. Apelant se žalio na ovo rješenje. Njegov priziv je odbijen na sjednici održanoj 12. veljače 2009. godine donio je Odlukom Povjerenstva za prizive i prigovore broj 23/2845 od 8. srpnja 1998. godine. Odluka o odbijanju priziva nije nikada dostavljena apelantu, već je postavljena na oglasnu ploču. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 8. Apelant je 12. kolovoza 1998. godine pokrenuo parnični Djelomično se usvaja apelacija Izeta Očuza. postupak protiv tuženog RMU "Breza" d.o.o. Breza, tvrdeći da je Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i stegovna odluka o prestanku radnog odnosa nezakonita. Apelant Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu je, također, zahtijevao da bude vraćen na radno mjesto i da mu se ljudskih prava i temeljnih sloboda u postupku pred Vrhovnim isplate neisplaćene plaće. sudom Federacije Bosne i Hercegovine. 9. U prvostupanjskom postupku Općinski sud u Visokom je Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Presudom broj B:P: 20/02 od 17. rujna 2004. godine usvojio u Hercegovine broj Rev-839/05 od 13. lipnja 2006. godine i cijelosti apelantovu tužbu, utvrdio da su odluke Stegovnog ostavlja na snazi Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj povjerenstva broj 2392/98 od 3. lipnja 1998. godine i Gž-1318/04 od 27. travnja 2005. godine. Povjerenstva za prizive i prigovore broj 23/2845 od 8. srpnja 1998. godine nezakonite, te naredio tuženom da vrati apelanta na Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta Očuza prijašnje radno mjesto. Također, apelantu je dosuđena naknada podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i na ime neisplaćenih plaća, čiji je ukupni iznos 12.753,4 KM sa Hercegovine broj Rev-839/05 od 13. lipnja 2006. godine u svezi pripadajućim kamatama, kako je to navedeno u presudi, te sa povredom članka 6. stavak 1, članka 7. stavak 1.a), te članka naknada za troškove postupka u iznosu od 7.102,7 KM. U svom 12. st. 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i obrazloženju prvostupanjski sud je naveo da su stegovna tijela kulturnim pravima zbog toga što je ratione materiae učinila više povreda stegovnog postupka i odredaba iz Pravilnika inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. o radnim odnosima DP Srednja Bosna Kakanj i Zakona o Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ" br. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 60/89 i 49/90; "Službeni list RbiH" br. 2/92, 6/94 i 13/94). 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Broj 25 – Strana 18 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. Između ostalog, prvostupanjski sud je naveo da se stegovni koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom postupak, sukladno članku 98. stavak 22. navedenog pravilnika, spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. mogao voditi zbog nepostupanja po konačnoj odluci o rasporedu na drugo radno mjesto. Međutim, u konkretnom slučaju taj V.1. Iscrpljivanje pravnih lijekova i pravodobnost postupak nije mogao biti pokrenut, jer se nije radilo o "konačnoj" 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, odluci. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 10. Odlučujući o prizivu tuženog, Kantonalni sud u Zenici je presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi Presudom broj Gž-1318/04 od 27. travnja 2005. godine učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese djelomično uvažio priziv i preinačio prvostupanjsku presudu u u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio svezi sa nadnevkom isplate kamate za jedan dio naknada na ime odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je neisplaćenih plaća, a u ostalom dijelu prvostupanjska presuda je koristio. potvrđena. 17. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je 11. Protiv presude Kantonalnog suda u Zenici tuženi je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-839/05 od 13. lipnja 2006. uložio reviziju. Presudom broj Rev-839/05 od 13. lipnja 2006. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova godine Vrhovni sud je usvojio reviziju tuženog RMU "Breza" mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je d.o.o. Breza, preinačio prvostupanjsku i drugostupanjsku primio 15. kolovoza 2008. godine, a apelacija je podnesena 29. presudu i odbio apelantovu tužbu u cijelosti. Taj sud je obrazložio rujna 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano da je točno da su tijela tuženog počinila procesne propuste, člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tomu, pogotovo u svezi sa dostavom neophodnih pisména apelantu i apelacija je podnesena pravodobno, a apelant je iscrpio sve vremenom održavanja glavne rasprave. Međutim, takve povrede učinkovite pravne lijekove. ne utječu na zakonitost odlučivanja o prestanku radnog odnosa, V.2. Dopustivost apelacije ratione materiae u odnosu na jer one nisu od odlučujućeg značaja za samu zakonitost odluke o članak 6. stavak 1, članak 7. stavak 1.a), te članak 12. st. 1. i prestanku radnog odnosa. U svezi s tim, ukazano je na to da je 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i apelant dobio poziv na glavnu raspravu četiri dana prije njezinog kulturnim pravima održavanja, što je bilo dovoljno da se pripremi obrana. Samim tim, propust tijela tuženog da dostave poziv najkasnije osam dana 18. Prigodom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se do dana glavne rasprave nije značajan. Dalje, sud je ukazao na to tiče navoda o povredi članka 6. stavak 1, članka 7. stavak 1.a), te da se apelant nije žalio na rješenje o raspoređivanju na rad u jami članka 12. st. 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, zbog čega je ovo rješenje postalo konačno. Obzirom na to, socijalnim i kulturnim pravima, Ustavni sud je pošao od činjenica da je stegovni postupak pokrenut ranije nije značajna u odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka konkretnom slučaju, jer se u stegovnom postupku nije mogla više 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda. pobijati odluka o raspoređivanju na rad u jami. Vrhovni sud je Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: zaključio da su nižestupanjski sudovi povrijedili odredbe članka Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima 75. stavak 1. točka 6. Zakona o osnovnim pravima iz radnog koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom odnosa u svezi sa člankom 122. Pravilnika o radu, čija je spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. posljedica njihova nezakonitost. Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: IV. Apelacija Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: a) Navodi iz zahtjeva 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; 12. Apelant se žali da je pobijanom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u smislu članka 19. Ustavni sud ukazuje na svoju stalnu praksu prema kojoj II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske "pravo na rad" per se nije garantirano niti Europskom konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u konvencijom, niti popisom ustavnih prava i sloboda iz članka daljnjem tekstu: Europska konvencija). Također, smatra da su II/3. Ustava Bosne i Hercegovine (usporedi Odluku Ustavnog povrijeđena prava iz članka 6. stavak 1. i članka 7. stavak 1.a), suda broj AP 246/05 od 15. lipnja 2005. godine, točka 25). Dalje, članka 12. st. 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, Međunarodni pakt o socijalnim, ekonomskim i kulturnim socijalnim i kulturnim pravima. Apelant navodi da je stegovni pravima, koji predstavlja dio materijalnog ustavnog prava Bosne postupak bio nezakonit, zato što se nije mogao pokrenuti prije i Hercegovine (Aneks I. točka 8. na Ustav Bosne i Hercegovine), nego što rješenje o raspoređivanju bude konačno. U svezi s tim, garantira pravo na rad a samim tim i zaštitu od oduzimanja toga on ukazuje na obrazloženje iz prvostupanjske presude. Dalje, prava, ali samo u odnosu na zabranu diskriminacije iz članka II/4. ukazuje na propuste u postupku i nemogućnost da pripremi svoju Ustava Bosne i Hercegovine (Odluka o dopustivosti i meritumu obranu. U odnosu na te navode, posebice ističe da je Vrhovni sud broj AP 2405/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 21). svoju odluku utemeljio na dokazu čije je izvođenje pred Predmetni slučaj, međutim, ne tiče se problema diskriminacije, prvostupanjskim sudom bilo odbijeno (dostavnica za poziv na niti apelant ističe problem diskriminacije. stegovni postupak). Također, apelant ističe da su pogrešno 20. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka protumačene relevantne materijalnopravne odredbe (članak 122. 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se Pravilnika o radu). Apelant iznosi i niz navoda u svezi sa apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae zakonitosti samog rješenja o raspoređivanju na rad u jami. inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio odbaciti dio apelacije koji se tiče povrede prava iz članka b) Odgovor na apelaciju 6. stavak 1, članka 7. stavak 1.a) i članka 12. st. 1. i 2.d) 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ukazuje na svoju Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim presudu i razloge iznesene u toj presudi bez daljnjih pravima, kao inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom obrazloženja. Bosne i Hercegovine. 14. RMU "Breza" d.o.o. Breza smatra da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava i slobode. Također, smatra da je V.3. Ostalo presuda Vrhovnog suda zakonita, te se poziva na obrazloženje 21. Dio apelacije koji se tiče povrede prava na pravično dano u toj presudi. suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. V. Dopustivost Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, neutemeljen, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima apelacija nije dopustiva. Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 19 V.4. Zaključak (usporedi, U 107/03 od 19. studenog 2004. godine, točka 36. i 22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i dalje, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 23/05). Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, 28. U konkretnom slučaju apelant je Rješenjem o Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se tiče raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. svibnja 1998. godine članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske raspoređen na poslove u jami, a do tada je radio na separaciji, na konvencije ispunjava uvjete glede dopustivosti. U ostalom dijelu površini rudnika. Rješenje nije bilo konačno, jer je predviđalo apelacija je nedopustiva ratione materiae. rok za priziv od 15 dana. Dalje, sukladno članku 98. stavak 22. Pravilnika o radnim odnosima DP Srednja Bosna Kakanj, VI. Meritum poslodavac je mogao voditi stegovni postupak protiv apelanta 23. Apelant pobija navedenu Presudu Vrhovnog suda broj "zbog nepostupanja po konačnoj odluci o raspoređivanju na Rev-839/05 od 13. lipnja 2006. godine, tvrdeći da je tom drugo radno mjesto". Međutim, poslodavac je pokrenuo i presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz okončao stegovni postupak u vrijeme kada rješenje o članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske raspoređivanju nije postalo konačno. Naime, stegovni postupak konvencije. je pokrenut 14. svibnja 1998. godine, a glavna rasprava je vođena i okončana 25. svibnja 1998. godine, kada je i doneseno rješenje VI.1. Pravo na pravično suđenje o otkazu radnog odnosa. Prema tomu, kompletan stegovni 24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: postupak je vođen i okončan oprečno odredbi članka 98. stavak Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 22. Pravilnika o radnim odnosima DP Srednja Bosna Kakanj. prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: 29. Prvostupanjski sud je u svojoj Presudi broj B:P: 20/02 od Š...Ć 17. rujna 2004. godine upravo ukazao na ove nedostatke, te (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim ocijenio da su oni predstavljali bitnu povredu relevantnog stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. stegovnog postupka, zbog čega stegovne odluke nisu mogle Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom ostati na snazi. Dodatno, drugostupanjski sud je u svojoj Presudi dijelu glasi: broj Gž-1318/04 od 27. travnja 2005. godine naglasio da "ukoliko nadležno stegovno tijelo, kao u konkretnom slučaju, 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili neovisno o tomu Šzabrani vođenja stegovnog postupkaĆ vodi utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima stegovni postupak, to predstavlja bitnu povredu odredaba pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku postupka zbog koje se odluka stegovnog tijela ne može smatrati pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. zakonitom i u slučaju sudbenog spora biva ukinuta". Š...Ć 30. Ustavni sud naglašava da je Vrhovni sud, odlučujući o 25. Povredu svoga prava na pravično suđenje apelant vidi, reviziji, morao voditi računa o činjenici da je stegovni postupak, prije svega, u činjenici da nisu bile ispunjene zakonske u vrijeme kada je vođen, bio nedopušten. Ta nezakonitost, kao što pretpostavke za vođenje stegovnog postupka. Dalje, smatra da pogrešno tvrdi Vrhovni sud u svojoj presudi, nije se mogla nije imao dovoljno vremena da pripremi svoju obranu. Također, naknadno ozakoniti činjenicom koja spada ratione temporis iznosi niz navoda u svezi sa zakonitosti samog rješenja o izvan stegovnog postupka. Naime, Ustavni sud naglašava da se raspoređivanju na rad u jami. S druge strane, Vrhovni sud smatra nezakonito vođen stegovni postupak (zbog nepostojanja da su procesni propusti prigodom vođenja stegovnog postupka konačnog rješenja), a koji je okončan 25. svibnja 1998. godine, takve naravi da se ne može zaključiti da je odluka o prestanku ne može ozakoniti činjenicom konačnosti rješenja o radnog odnosa nezakonita. Također, taj sud smatra da je apelant raspoređivanju, koja je nastupila 28. svibnja 1998. godine. bio dužan pobijati rješenje o raspoređivanju bez obzira na to što Također, ni redoviti sudovi nisu mogli uzeti u obzir ovu se vodio stegovni postupak čija je posljedica otkaz radnog činjenicu, jer njihova nadležnost je bila da ispitaju zakonitost odnosa zbog nepoštivanja odluke o raspoređivanju na rad u jami. pokretanja i vođenja stegovnog postupka. Mogućnost 26. Ustavni sud, prije svega, naglašava da cilj članka II/3.(e) utvrđivanja činjeničnog supstrata za taj predmet je ograničena Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije nije vremenski sa okončanjem stegovnog postupka. Samo na tako preispitivanje zakonitosti rješenja o otkazu radnog odnosa, već utvrđeno stanje mogla se pravno procijeniti zakonitost stegovnog garantiranje pravičnog postupka, jer je pravo na rad građansko postupka. Prema tomu, stegovni postupak je vođen uz takve pravo, a spor o zakonitosti otkaza radnog odnosa je spor nedostatke koji postupak čine apsolutno nepravičnim, na što je građanskopravne naravi, u smislu ovog članka (vidi Odluku Vrhovni sud morao ukazati. Ustavnog suda broj AP 119/04 od 30. studenog 2004. godine, 31. Obzirom na to da je sâm stegovni postupak bio točka 16). Naime, u konkretnom slučaju protiv apelanta je vođen nedopušten, za Ustavni sud nisu značajna bilo kakva druga stegovni postupak zbog nepoštivanja Rješenja o raspoređivanju pitanja, uključujući pravilnost i zakonitost meritorne stegovne broj 05/2-22048 od 13. svibnja 1998. godine, čija posljedica je odluke, te pitanje je li apelant imao suštinski dovoljno vremena bila otkaz radnog odnosa. da pripremi svoju obranu, zbog čega ta pitanja neće ni razmatrati. 27. Obzirom na narav stegovnog postupka, članak II/3.(e) 32. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da je Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije Vrhovni sud, arbitrarno tumačeći zakonitost stegovnog garantiraju pravo na pristup sudu pune jurisdikcije, jer je to jedan postupka, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz od temeljnih i inherentnih elemenata pojma pravičnog suđenja članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 24/00 od 31. kolovoza 2001. konvencije. godine, točka 24, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 33. Na koncu, Ustavni sud smatra da se ovaj predmet može 1/02). Pravičnost u sudbenim postupcima u kojima se utvrđuje meritorno okončati tako što će Ustavni sud potvrditi zakonitost prethodno vođenog stegovnog postupka drugostupanjsku Presudu Kantonalnog suda u Zenici broj podrazumijeva, prije svega, da sud utvrdi jesu li stegovna tijela Gž-1318/04 od 27. travnja 2005. godine. Naime, Ustavni sud je uopće imala pravo u određenom slučaju pokrenuti stegovni zaključio da presuda Vrhovnog suda ne zadovoljava kriterije postupak ili ne. Naime, u stegovnom postupku, u načelu, članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. stegovno tijelo često odlučuje treba li određenu osobu lišiti Europske konvencije. Međutim, Ustavni sud ponavlja da su nekog prava, ili joj to pravo uskratiti na izvjestan način. Prema prvostupanjski i drugostupanjski sudovi, između ostalog, tomu, prvenstveni interes takve osobe jeste da se ispoštuju utvrdili povredu apelantovog prava iz radnog odnosa zbog zakonske pretpostavke za vođenje postupka. Sukladno tomu, razloga koje je Ustavni sud utvrdio. Iz navedenih razloga, te, ukoliko se jednoj strani u postupku, protuzakonito i arbitrarno, dodatno, činjenice da postupak traje od 1998. godine, Ustavni omogući pravo na pristup sudu, tj. pravo da vodi postupak, sud smatra da nije potrebno predmet vraćati redovitim sudovima drugoj strani u postupku se narušava pravo na pravičan postupak radi novog postupka i odluke. Broj 25 – Strana 20 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. VII. Zaključak 6. Rješenjem Vlade Republike Srpske (u daqnjem tekstu: 34. Pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Vlada RS) broj 02/1-020-1314-1/98 od 27. jula 1998. godine Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije je razriješeni su dužnosti dotadašwi direktor apelanta povrijeđeno ukoliko sud, arbitrarnom primjenom propisa, Milenko Gligorić i urednik Ozren Jorganović, a Marko dopusti da odluka koja je donesena u okviru zakonski Mičić je kao povjerenik Vlade RS imenovan za direktora i nedopuštenog stegovnog postupka ostane na snazi. urednika. Navedene mjere su preduzete s ciljem da se uvedu 35. Na temelju članka 16. stavak 4. točka 9, članka 61. st. 1. i hitne vanredne mjere zbog kršewa čl. 5 i 10 Zakona o javnom 2. i članka 64. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je informisanju RS zbog toga što su pojedine lokalne RTV odlučio kao u dispozitivu ove odluke. stanice čiji su osnivači opštine, a među kojima je bio i 36. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke apelant, prijavqivali netačne i neažurne podatke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Ministarstvu informisawa. Predsjednica 7. Presudom Vrhovnog suda broj U-308/98 od 9. marta 2001. Ustavnog suda godine djelimično je usvojena žalba Milenka Gligorića i Bosne i Hercegovine Ozrena Jorganovića protiv navedenog rješewa Vlade RS i Seada Palavrić, v. r. osporeni akt je poništen u dijelu u kom su imenovani razriješeni dužnosti direktora i urednika. 8. Nakon toga, Upravni odbor apelanta je, na osnovu Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u navedene presude Vrhovnog suda, Odlukom broj 1/01 od 10. predmetu broj AP 2856/06, rješavajući apelaciju "Ra dio aprila 2001. godine koja je stupila na snagu istog dana, Doboja", na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, imenovao Milenka Gligorića za v.d. direktora, nakon čega je po člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog njegovom usmenom nalogu Marku Mičiću zakqučena radna suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i kwižica i odjavljen je sa socijalnog osigurawa 4. maja 2001. Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: godine. Budući da se Marko Mičić pismenim putem 15. juna Seada Palavrić, predsjednica 2001. godine obratio apelantu sa zahtjevom da mu se uspostavi Miodrag Simović, potpredsjednik radno-pravni status, a da je apelant odbio da vrati Marka Valerija Galić, potpredsjednica Mičića na rad, Marko Mičić je podnio tužbu Osnovnom sudu u Krstan Simić, sudija Doboju za zaštitu prava iz radnog odnosa. Mirsad Ćeman, sudija 9. Osnovni sud je Presudom broj Rs-73/02 od 20. avgusta 1991. na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-578/02 od 15. novembra 2002. godine, usvojio tužbeni zahtjev ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Marka Mičića i utvrdio da mu je na nezakonit način prestao Odbija se kao neosnovana apelacija "Radio Doboja" radni odnos kod apelanta, te je naložio apelantu da Marka podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske Mičića vrati na rad i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa u broj 118-0-Rev-06-000 536 od 26. jula 2006. godine, Presude roku od 15 dana, pod prijetwom prinudnog izvršewa. Okružnog suda u Doboju broj GŽ-578/02 od 15. novembra 2002. 10. Iz obrazložewa navedenih presuda proizilazi da se godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj RS-73/02 od 20. razlozi za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva sastoje u avgusta 2002. godine. tome što je u konkretnom slučaju trebalo da se primijeni član Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 53 Zakona o radnim odnosima koji je bio na snazi u relevantnom Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i periodu, po kom radniku može da prestane radni odnos kod Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i poslodavca samo pod uslovima koji su propisani u toj odredbi, "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". kao i da rješenje o prestanku radnog odnosa mora da sadrži OBRAZLOŽEWE podatke o osnovu prestanka radnog odnosa, datum prestanka radnog odnosa, kao i uputstvo o postupku sudske zaštite prava I. Uvod iz radnog odnosa. Kako osporeno Rješenje Upravnog odbora 1. "Radio Doboj" (u daqnjem tekstu: apelant) kog zastupa apelanta broj U 1/01 od 10. aprila 2001. godine nije sadržavalo Miroslav Ristić, advokat iz Doboja, podnio je 16. oktobra 2006. navedene obligacione elemente, utvrđeno je da je Marku godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Mičiću radni odnos kod tuženog prestao na nezakonit način. Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda 11. Apelant je na presudu Okružnog suda izjavio reviziju Republike Srpske (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Vrhovnom sudu koji je donio Presudu broj Rev-106/03 od 9. 118-0-Rev-06-000 536 od 26. jula 2006. godine, Presude Okružnog decembra 2003. godine. Navedenom presudom Vrhovni sud je suda u Doboju (u daqnjem tekstu: Okružni sud) broj GŽ-578/02 od apelantovu reviziju usvojio i preinačio presude Osnovnog 15. novembra 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u suda i Okružnog suda tako što je odbio tužbeni zahtjev Marka daqnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-73/02 od 20. avgusta 2002. Mičića. Vrhovni sud je u obrazloženju revizione presude godine. istakao da je osnovno pitanje u predmetnom sporu da li je Marko Mičić bio u radnom odnosu sa apelantom, te je taj sud našao da II. Postupak pred Ustavnim sudom je odgovor na navedeno pitanje negativan. Pored toga, navedeno 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od je da je odredbom člana 2 Zakona o radio-televiziji ("Službeni Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 3. glasnik RS" broj 8/96), koji je bio na snazi u relevantnom novembra 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju. periodu, propisano da se za obavljanje radio-difuzne 3. Vrhovni sud i Okružni sud su 13. novembra 2006. godine, a djelatnosti osnivaju radio i televizijske organizacije koje Osnovni sud 22. novembra 2006. godine, dostavili tražene obavljaju djelatnost u skladu s propisima o državnim odgovore. preduzećima. Odredbom člana 68 stav 2 Zakona o državnim 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor preduzećima ("Službeni glasnik RS" br. 3/95, 4/96, 21/96 i 3/97) na apelaciju dostavljen je apelantu 19. januara 2008. godine. propisano je da sa direktorom preduzeća Upravni odbor u ime osnivača zakqučuje ugovor o međusobnim pravima i obavezama. III. Činjenično stanje Kod te činjenice, na koju se apelant pozivao tokom postupka, 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Vrhovni sud je zakqučio da Marko Mičić sa tuženim nije navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se zasnovao radni odnos po zakonu, već se u konkretnom slučaju sumiraju na sljedeći način. radilo o faktičkom radu. Naime, povjerenik Vlade RS u 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 21 funkciji direktora preduzeća koji obavlja radio-difuznu (2) Rješenje o prestanku radnog odnosa sadrži, pored djelatnost pravno ne postoji jer nije predviđen bilo kojim ostalog, podatke o osnovu prestanka radnog odnosa, datum važećim propisom, pa na takvom "radnom mjestu" radni odnos prestanka radnog odnosa i uputstvo o postupku za zaštitu nije mogao ni da se zasnuje. Pri tom je, po ocjeni Vrhovnog suda, prava." pravno irelevantna činjenica da su za Marka Mičića U Zakonu o radnim odnosima u državnim preduzećima uplaćivani doprinosi za penziono, invalidsko i zdravstveno ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 3/95 i 3/97) osiguranje. relevantne odredbe glase: 12. Protiv navedene presude Marko Mičić je podnio "Član 8 stav 2 apelaciju Ustavnom sudu koji je donio Odluku broj AP 356/04 od Radni odnos sa licem koje je u smislu stava 1 tačka 1 ovog 9. maja 2006. godine kojom je apelaciju Marka Mičića usvojio, člana imenovano odnosno postavljeno na osnovu akta o izboru, ukinuo Presudu Vrhovnog suda broj Rev-106/03 od 9. decembra odnosno imenovanju od strane nadležnog organa, zasniva se 2003. godine i predmet vratio Vrhovnom sudu da po hitnom danom stupawa na rad." postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava U Zakonu o prenosu sredstava društvene u državnu svojinu Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93, sa izmjenama zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: 29/94, 31/94 i 8/96) relevantne odredbe glase: Evropska konvencija). Ustavni sud je zakqučio da je Vrhovni sud "Član 3 Marku Mičiću povrijedio pravo na pravično suđenje, i to tako Sredstva u društvenoj svojini svih pravnih lica čija su što je proizvoqnom primjenom i tumačenjem materijalnih sjedišta na teritoriji Republike Srpske, postaju državna propisa zakqučio da Marko Mičić nije bio u radnom odnosu kod svojina." apelanta i tako je donio arbitrarnu odluku kojom se krše U Zakonu o državnim preduzećima ("Službeni glasnik ustavna prava. Republike Srpske" br. 3/95, 4/96, 21/96 i 3/97) relevantne 13. U postupku izvršewa navedene odluke Ustavnog suda odredbe glase: Vrhovni sud je donio novu Presudu broj 118-0-Rev-06-000 536 od 26. "Član 68 stav 2 jula 2006. godine, kojom je apelantovu reviziju odbio jer je zakqučio da su Okružni i Osnovni sud pravilno utvrdili Izbor direktora. činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo, a Š...Ć koju apelant ovom apelacijom osporava. Sa direktorom preduzeća upravni odbor u ime osnivača zakqučuje ugovor o međusobnim pravima i obavezama." IV. Apelacija VI. Dopustivost a) Navodi iz apelacije 19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 14. Apelant u apelaciji navodi da mu je osporenim presudama Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, 20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, budući da sudovi nisu uzeli u obzir činjenicu da apelant, u Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv vrijeme kada je Marko Mičić bio postavljen za direktora kao presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi povjerenik Vlade RS, nije imao status ni državnog ni javnog djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se preduzeća, već status akcionarskog društva u mješovitoj podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije svojini. Naime, apelant navodi da je osnovan Odlukom broj 183/91 primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji od 28. juna 1991. godine kao akcionarsko društvo u mješovitoj je koristio. svojini, te da je donio Odluku o izdavanju internih akcija broj 21. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom 182/91 od 28. februara 1991. godine, te upisan u Registar je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 536 od 26. jula privrednih društava kod Osnovnog suda na osnovu Rješewa broj 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih U/I-706/91 od 8. jula 1991. godine. Ovakav status apelant je imao lijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu do 5. avgusta 2002. godine kada je Rješenjem Osnovnog suda broj apelant je primio 17. avgusta 2006. godine a apelacija je U/I-505/02 transformisan u Osnovno javno državno preduzeće podnesena 16. oktobra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je za radio-difuznu, novinsko-izdavačku i prometnu djelatnost propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, "Radio Doboj" sa p.o. Doboj. Apelant tvrdi da na osnovu navedenog proizilazi da Vlada RS nije imala ovlašćenje da apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila imenuje Marka Mičića za direktora, već da su takvo ovlašćenje Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, imali samo organi akcionarskog društva. niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. b) Odgovor na apelaciju 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i 15. Vrhovni sud je u odgovoru naveo da je apelacija u Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, potpunosti neosnovana i da treba da se odbije. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove 16. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u u pogledu dopustivosti. postupku donošewa osporenih presuda nisu povrijeđena apelantova prava i da apelacija treba da se odbije. VII. Meritum 17. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelant u 23. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da mu je tim apelaciji samo ponavlja navode koje je isticao u toku postupka presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana pred redovnim sudovima, bez obrazložewa u čemu vidi povredu II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske navedenih prava, te da iz tih razloga apelacija treba da se odbije konvencije. kao neosnovana. 24. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom V. Relevantni propisi dijelu glasi: 18. U Zakonu o radnim odnosima ("Službeni glasnik "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Republike Srpske" broj 25/93) relevantne odredbe glase: qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona "Član 53 stav 2 obuhvataju: Š...Ć (...) Broj 25 – Strana 22 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim tim u vezi, apelant i jeste kasnije Odlukom o statusnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." promjenama preduzeća broj 53/01 od 15. septembra 2001. godine Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu izvršio transformaciju u Osnovno javno državno preduzeće glasi: "Radio Doboj". Na osnovu navedenog, Ustavni sud je zakqučio da "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili redovni sudovi nisu ni mogli da izvedu drugačiji zakqučak od osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, onoga koji je naveden u osporenim odlukama, te da nisu svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom proizvoqno primijenili zakonske propise koji se odnose na roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim radne odnose zaposlenih u državnim preduzećima. Drugim riječima, ispravan je zakqučak redovnih sudova da je u sudom. Š...Ć" konkretnom slučaju trebalo da se primijene zakonske odredbe 25. Apelant u apelaciji navodi da su njegovo pravo na koje se odnose na radne odnose u državnim preduzećima te da je, pravično suđenje povrijedili redovni sudovi pogrešno nakon što je aktom Vlade RS Marko Mičić postavljen za utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom primjenom direktora, nadležni organ apelanta bio dužan da zakquči materijalno-pravnih propisa. S tim u vezi, a prije nego što se ugovor o radu sa Markom Mičićem. Isto tako, radni odnos upusti u meritorno ispitivanje apelantovih navoda, Ustavni Marku Mičiću mogao je da prestane samo na osnovu sud podsjeća da, shodno praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, odgovarajućeg akta o prestanku radnog odnosa. Imajući u vidu nije zadatak ovih sudova da preispituju zakqučke redovnih navedeno, te da apelant ne nudi nikakve druge razloge iz kojih sudova u pogledu činjeničnog stawa i primjene materijalnog bi proizilazilo da je cjelokupan postupak u konkretnom prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o slučaju bio vođen na njegovu štetu, Ustavni sud nije našao dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), ništa što bi ukazivalo da su materijalno-pravni propisi već da ispitaju da li se radi o povredi ustavnih prava ili proizvoqno ili nepravično primijenjeni na apelantovu zanemarivanju tih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na štetu, niti je pronašao elemente koji bi ukazivali na efektivan pravni lijek i dr.). S tim u vezi, Ustavni sud nije procesnu nepravičnost prilikom vođewa postupka. nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica 28. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da u i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene konkretnom slučaju nije došlo do povrede člana II/3e) Ustava činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). VIII. Zakqučak 26. Međutim, kako apelant u konkretnom slučaju ukazuje 29. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na upravo na to da su primjena i tumačenje zakona bili pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i proizvoqni, što je za posljedicu imalo kršenje njegovog člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se apelant žali na ustavnog prava na pravično suđenje, Ustavni sud ima pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku pred nadležnost i zadatak da ispita apelantove navode u vezi sa redovnim sudovima, a Ustavni sud nije utvrdio da su redovni proizvoqnosti primjene prava u ovom slučaju (vidi Ustavni sudovi proizvoqno primijenili pozitivno-pravne propise, sud, Odluka broj AP 979/04 od 17. februara 2005. godine, kao ni da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj postupak bio nepravičan ili na apelantovu štetu. 48/05). 30. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, 27. U vezi sa navodima iz apelacije Ustavni sud primjećuje Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. da je članom 13 stav 1 tačka 1 Odluke o promjeni statusa Društvenog preduzeća za radio-difuznu, izdavačku i prometnu 31. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke djelatnost "Radio Doboj" Doboj u Akcionarsko društvo u Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. mješovitoj svojini za radio-difuznu, izdavačku i prometnu Predsjednica djelatnost "Radio Doboj" Doboj broj 183/91 od 28. juna 1991. Ustavnog suda godine (u daqnjem tekstu: Odluka) predviđeno da je "visina Bosne i Hercegovine akcionarskog kapitala koji predstavlja imovinu Seada Palavrić, s. r. Akcionarskog društva utvrđena Odlukom o izdavanju internih akcija koju je donio Zbor radnika, a to je: ukupna vrijednost društvenog kapitala preduzeća na dan 31.12.1990. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u godine je 2,058.272,80 dinara, a ukupan nominalni iznos emisije predmetu broj AP 2856/06, rješavajući apelaciju "Radio internih akcija na osnovu koje se vrši promjena svojinske Doboja", na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, strukture imovine je 1,740.000,00 dinara". Dalje, članom 15 stav člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog 1 Statuta Akcionarskog društva u mješovitoj svojini za ra- suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i dio-difuznu, izdavačku i prometnu djelatnost "Radio Doboj" Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Doboj predviđeno je da su "sredstva Akcionarskog društva Seada Palavrić, predsjednica sredstva Društvenog preduzeća koja se prenose na račun Miodrag Simović, potpredsjednik Društva i sredstva koja se dobiju prodajom internih akcija, Valerija Galić, potpredsjednica saglasno Odluci o izdavanju internih akcija", a članom 23 stav 3 da "broj predstavnika društvenog kapitala zavisi od učešća Krstan Simić, sudija društvenog kapitala u ukupnom kapitalu Akcionarskog Mirsad Ćeman, sudija društva". Iz citiranih odredbi relevantnih akata na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je proizilazi da je kapital apelanta u spornom periodu činio društveni kapital u iznosu od 2,058.272,80 dinara, te kapital ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 prikupljen prodajom internih akcija u vrijednosti od Odbija se kao neosnovana apelacija "Radio Doboja" 1,740.000,00 dinara. Iz navedenog proizilazi da je većinski podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj kapital u apelantovom slučaju bio društveni kapital. Kako je 118-0-Rev-06-000 536 od 26. jula 2006. godine, Presude članom 3 Zakona o prenosu sredstava društvene u državnu Okružnog suda u Doboju broj GŽ-578/02 od 15. novembra 2002. svojinu propisano da "sredstva u društvenoj svojini svih godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj RS-73/02 od 20. pravnih lica koja imaju sjedište na teritoriji Republike augusta 2002. godine. Srpske, postaju državna svojina", to je dio apelantovog Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i kapitala koji je bio društveni transformisan u državni. S Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 23 Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i uputu o postupku sudske zaštite prava iz radnog odnosa. Kako "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". osporeno Rješenje Upravnog odbora apelanta broj U 1/01 od 10. aprila 2001. godine nije sadržavalo navedene obligacijske OBRAZLOŽENJE elemente, utvrđeno je da je Marku Mičiću radni odnos kod I. Uvod tuženog prestao na nezakonit način. 1. "Radio Doboj" (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa 11. Apelant je na presudu Okružnog suda izjavio reviziju Miroslav Ristić, advokat iz Doboja, podnio je 16. oktobra 2006. Vrhovnom sudu koji je donio Presudu broj Rev-106/03 od 9. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: decembra 2003. godine. Navedenom presudom Vrhovni sud je Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike apelantovu reviziju usvojio i preinačio presude Osnovnog suda i Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 Okružnog suda tako što je odbio tužbeni zahtjev Marka Mičića. 536 od 26. jula 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju Vrhovni sud je u obrazloženju revizione presude istakao da je (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj GŽ-578/02 od 15. osnovno pitanje u predmetnom sporu da li je Marko Mičić bio u novembra 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u radnom odnosu sa apelantom, te je taj sud našao da je odgovor na daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-73/02 od 20. augusta navedeno pitanje negativan. Pored toga, navedeno je da je 2002. godine. odredbom člana 2. Zakona o radioteleviziji ("Službeni glasnik II. Postupak pred Ustavnim sudom RS" broj 8/96), koji je bio na snazi u relevantnom periodu, 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od propisano da se za obavljanje radiodifuzne djelatnosti osnivaju Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 3. radio i televizijske organizacije koje obavljaju djelatnost u novembra 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju. skladu s propisima o državnim preduzećima. Odredbom člana 3. Vrhovni sud i Okružni sud su 13. novembra 2006. godine, 68. stav 2. Zakona o državnim preduzećima ("Službeni glasnik a Osnovni sud 22. novembra 2006. godine, dostavili tražene RS" br. 3/95, 4/96, 21/96 i 3/97) je propisano da sa direktorom odgovore. preduzeća Upravni odbor u ime osnivača zaključuje ugovor o međusobnim pravima i obavezama. Kod te činjenice, na koju se 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelant pozivao tokom postupka, Vrhovni sud je zaključio da odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 19. januara 2008. Marko Mičić sa tuženim nije zasnovao radni odnos po zakonu, godine. već se u konkretnom slučaju radilo o faktičkom radu. Naime, III. Činjenično stanje povjerenik Vlade RS u funkciji direktora preduzeća koji obavlja 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i radiodifuznu djelatnost pravno ne postoji jer nije predviđen bilo dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na kojim važećim propisom, pa se na takvom "radnom mjestu" radni sljedeći način. odnos nije mogao ni zasnovati. Pri tom je, po ocjeni Vrhovnog 6. Rješenjem Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: suda, pravno irelevantna činjenica da su za Marka Mičića Vlada RS) broj 02/1-020-1314-1/98 od 27. jula 1998. godine uplaćivani doprinosi za penzijsko, invalidsko i zdravstveno razriješeni su dužnosti dotadašnji direktor apelanta Milenko osiguranje. Gligorić i urednik Ozren Jorganović, a Marko Mičić je kao 12. Protiv navedene presude Marko Mičić je podnio povjerenik Vlade RS imenovan za direktora i urednika. apelaciju Ustavnom sudu koji je donio Odluku broj AP 356/04 od Navedene mjere su poduzete s ciljem da se uvedu hitne vanredne 9. maja 2006. godine kojom je apelaciju Marka Mičića usvojio, mjere zbog kršenja čl. 5. i 10. Zakona o javnom informiranju RS ukinuo Presudu Vrhovnog suda broj Rev-106/03 od 9. decembra zbog toga što su pojedine lokalne RTV stanice čiji su osnivači 2003. godine i predmet vratio Vrhovnom sudu da po hitnom općine, a među kojima je bio i apelant, prijavljivali netačne i postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava neažurne podatke Ministarstvu informiranja. Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za 7. Presudom Vrhovnog suda broj U-308/98 od 9. marta 2001. zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: godine djelimično je usvojena žalba Milenka Gligorića i Ozrena Evropska konvencija). Ustavni sud je zaključio da je Vrhovni sud Jorganovića protiv navedenog rješenja Vlade RS i osporeni akt je Marku Mičiću povrijedio pravo na pravično suđenje, i to tako što poništen u dijelu u kojem su imenovani razriješeni dužnosti je proizvoljnom primjenom i tumačenjem materijalnih propisa direktora i urednika. zaključio da Marko Mičić nije bio u radnom odnosu kod apelanta 8. Nakon toga, Upravni odbor apelanta je, na osnovu i tako je donio arbitrarnu odluku kojom se krše ustavna prava. navedene presude Vrhovnog suda, Odlukom broj 1/01 od 10. 13. U postupku izvršenja navedene odluke Ustavnog suda aprila 2001. godine koja je stupila na snagu istog dana, imenovao Vrhovni sud je donio novu Presudu broj 118-0-Rev-06-000 536 Milenka Gligorića za v.d. direktora, nakon čega je po njegovom od 26. jula 2006. godine, kojom je apelantovu reviziju odbio jer usmenom nalogu Marku Mičiću zaključena radna knjižica i je zaključio da su Okružni i Osnovni sud pravilno utvrdili odjavljen je sa socijalnog osiguranja 4. maja 2001. godine. činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo, a koju Budući da se Marko Mičić pismenim putem 15. juna 2001. apelant ovom apelacijom osporava. godine obratio apelantu sa zahtjevom za uspostavu IV. Apelacija radno-pravnog statusa, a da je apelant odbio da vrati Marka Mičića na rad, Marko Mičić je podnio tužbu Osnovnom sudu u a) Navodi iz apelacije Doboju za zaštitu prava iz radnog odnosa. 14. Apelant u apelaciji navodi da mu je osporenim 9. Osnovni sud je Presudom broj Rs-73/02 od 20. augusta presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) 1991. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Gž-578/02 od 15. novembra 2002. godine, usvojio tužbeni konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno zahtjev Marka Mičića i utvrdio da mu je na nezakonit način utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prestao radni odnos kod apelanta, te je naložio apelantu da Marka prava, budući da sudovi nisu uzeli u obzir činjenicu da apelant, u Mičića vrati na rad i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa u vrijeme kada je Marko Mičić bio postavljen za direktora kao roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. povjerenik Vlade RS, nije imao status ni državnog ni javnog 10. Iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi da se razlozi preduzeća, već status dioničkog društva u mješovitoj svojini. za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva sastoje u tome što je Naime, apelant navodi da je osnovan Odlukom broj 183/91 od u konkretnom slučaju trebalo primijeniti član 53. Zakona o 28. juna 1991. godine kao dioničko društvo u mješovitoj svojini, radnim odnosima koji je bio na snazi u relevantnom periodu, po te da je donio Odluku o izdavanju internih dionica broj 182/91 od kojem radniku može prestati radni odnos kod poslodavca samo 28. februara 1991. godine, te upisan u Registar privrednih pod uvjetima propisanim u toj odredbi, kao i da rješenje o društava kod Osnovnog suda na osnovu Rješenja broj U/I-706/91 prestanku radnog odnosa mora sadržavati podatke o osnovu od 8. jula 1991. godine. Ovakav status apelant je imao do 5. prestanka radnog odnosa, datum prestanka radnog odnosa, kao i augusta 2002. godine kada je Rješenjem Osnovnog suda broj Broj 25 – Strana 24 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. U/I-505/02 transformiran u Osnovno javno državno preduzeće suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji za radiodifuznu, novinsko-izdavačku i prometnu djelatnost "Ra- neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. dio Doboj" sa p.o. Doboj. Apelant tvrdi da na osnovu navedenog 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i proizlazi da Vlada RS nije imala ovlaštenje da imenuje Marka Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Mičića za direktora, već da su takvo ovlaštenje imali samo organi Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u dioničkog društva. pogledu dopustivosti. b) Odgovor na apelaciju VII. Meritum 15. Vrhovni sud je u odgovoru naveo da je apelacija u 23. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je tim potpunosti neosnovana i da je treba odbiti. presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) 16. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske postupku donošenja osporenih presuda nisu povrijeđena konvencije. apelantova prava i da apelaciju treba odbiti. 24. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom 17. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelant dijelu glasi: u apelaciji samo ponavlja navode koje je isticao u toku postupka "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska pred redovnim sudovima, bez obrazloženja u čemu vidi povredu prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: navedenih prava, te da iz tih razloga apelaciju treba odbiti kao (...) neosnovanu. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim V. Relevantni propisi stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 18. U Zakonu o radnim odnosima ("Službeni glasnik Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Republike Srpske" broj 25/93) relevantne odredbe glase: glasi: "Član 53. stav 2. "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Š...Ć osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima (2) Rješenje o prestanku radnog odnosa sadrži, pored pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku ostalog, podatke o osnovu prestanka radnog odnosa, datum pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. prestanka radnog odnosa i uputstvo o postupku za zaštitu prava." Š...Ć" U Zakonu o radnim odnosima u državnim preduzećima 25. Apelant u apelaciji navodi da su njegovo pravo na ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 3/95 i 3/97) relevantne pravično suđenje povrijedili redovni sudovi pogrešno utvrđenim odredbe glase: činjeničnim stanjem i pogrešnom primjenom materijalnopravnih "Član 8. stav 2. propisa. S tim u vezi, a prije nego što se upusti u meritorno Radni odnos sa licem koje je u smislu stava 1. tačka 1. ovog ispitivanje apelantovih navoda, Ustavni sud podsjeća da, prema člana imenovano odnosno postavljeno na osnovu akta o izboru, praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova odnosno imenovanju od strane nadležnog organa, zasniva se da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog danom stupanja na rad." stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina U Zakonu o prenosu sredstava društvene u državnu protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), već da ispitaju radi li se o povredi svojinu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93, sa ustavnih prava ili zanemarivanju tih prava (pravo na pravično izmjenama 29/94, 31/94 i 8/96) relevantne odredbe glase: suđenje, pravo na efektivan pravni lijek i dr.). S tim u vezi, "Član 3. Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u Sredstva u društvenoj svojini svih pravnih lica čija su sjedišta procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih na teritoriji Republike Srpske, postaju državna svojina." sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski U Zakonu o državnim preduzećima ("Službeni glasnik sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. Republike Srpske" br. 3/95, 4/96, 21/96 i 3/97) relevantne maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). odredbe glase: 26. Međutim, kako apelant u konkretnom slučaju ukazuje "Član 68. stav 2. upravo na to da su primjena i tumačenje zakona bili proizvoljni, Izbor direktora. što je za posljedicu imalo kršenje njegovog ustavnog prava na Š...Ć pravično suđenje, Ustavni sud ima nadležnost i zadatak da ispita Sa direktorom preduzeća upravni odbor u ime osnivača apelantove navode u vezi sa proizvoljnosti primjene prava u zaključuje ugovor o međusobnim pravima i obavezama." ovom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 979/04 od 17. februara 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne VI. Dopustivost i Hercegovine" broj 48/05). 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 27. U vezi sa navodima iz apelacije Ustavni sud primjećuje Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja da je članom 13. stav 1. tačka 1. Odluke o promjeni statusa su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog Društvenog preduzeća za radiodifuznu, izdavačku i prometnu presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. djelatnost "Radio Doboj" Doboj u Dioničarsko društvo u 20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, mješovitoj svojini za radiodifuznu, izdavačku i prometnu Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv djelatnost "Radio Doboj" Doboj broj 183/91 od 28. juna 1991. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi godine (u daljnjem tekstu: Odluka) predviđeno da je "visina djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se dioničarskog kapitala koji predstavlja imovinu dioničarskog podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije društva utvrđena Odlukom o izdavanju internih dionica koju je primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg donio Zbor radnika, a to je: ukupna vrijednost društvenog je koristio. kapitala preduzeća na dan 31.12.1990. godine je 2,058.272,80 21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom dinara, a ukupan nominalni iznos emisije internih dionica na je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 536 od 26. jula osnovu koje se vrši promjena svojinske strukture imovine je 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih 1,740.000,00 dinara". Nadalje, članom 15. stav 1. Statuta lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu Dioničarskog društva u mješovitoj svojini za radiodifuznu, apelant je primio 17. augusta 2006. godine a apelacija je izdavačku i prometnu djelatnost "Radio Doboj" Doboj podnesena 16. oktobra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako predviđeno je da su "sredstva Dioničarskog društva sredstva je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, Društvenog preduzeća koja se prenose na račun Društva i apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog sredstva koja se dobiju prodajom internih dionica, saglasno Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 25 Odluci o izdavanju internih dionica", a članom 23. stav 3. da na sjednici održanoj 12. veljače 2009. godine donio "broj predstavnika društvenog kapitala zavisi od učešća društvenog kapitala u ukupnom kapitalu dioničarskog društva". ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Iz citiranih odredbi relevantnih akata proizlazi da je kapital Odbija se kao neutemeljena apelacija "Radio Doboja" apelanta u spornom periodu činio društveni kapital u iznosu od podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 2,058.272,80 dinara, te kapital prikupljen prodajom internih 118-0-Rev-06-000 536 od 26. srpnja 2006. godine, Presude dionica u vrijednosti od 1,740.000,00 dinara. Iz navedenog Okružnog suda u Doboju broj GŽ-578/02 od 15. studenoga 2002. proizlazi da je većinski kapital u apelantovom slučaju bio godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj RS-73/02 od 20. društveni kapital. Kako je članom 3. Zakona o prenosu sredstava kolovoza 2002. godine. društvene u državnu svojinu propisano da "sredstva u društvenoj Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i svojini svih pravnih lica koja imaju sjedište na teritoriji Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Republike Srpske, postaju državna svojina", to je dio kapitala Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i apelanta koji je bio društveni, transformiran u državni. S tim u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". vezi, apelant i jeste kasnije Odlukom o statusnim promjenama preduzeća broj 53/01 od 15. septembra 2001. godine izvršio OBRAZLOŽENJE transformaciju u Osnovno javno državno preduzeće "Radio I. Uvod Doboj". Na osnovu navedenog, Ustavni sud je zaključio da 1. "Radio Doboj" (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa redovni sudovi nisu ni mogli izvesti drugačiji zaključak od onoga Miroslav Ristić, odvjetnik iz Doboja, podnio je 16. listopada koji je naveden u osporenim odlukama, te da nisu proizvoljno 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem primijenili zakonske propise koji se odnose na radne odnose tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda uposlenih u državnim preduzećima. Drugim riječima, ispravan je Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj zaključak redovnih sudova da je u konkretnom slučaju trebalo 118-0-Rev-06-000 536 od 26. srpnja 2006. godine, Presude primijeniti zakonske odredbe koji se odnose na radne odnose u Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj državnim preduzećima te da je, nakon što je aktom Vlade RS GŽ-578/02 od 15. studenoga 2002. godine i Presude Osnovnog Marko Mičić postavljen za direktora, nadležni organ apelanta bio suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-73/02 dužan zaključiti ugovor o radu sa Markom Mičićem. Isto tako, od 20. kolovoza 2002. godine. radni odnos Marku Mičiću mogao je prestati samo na osnovu odgovarajućeg akta o prestanku radnog odnosa. Imajući u vidu II. Postupak pred Ustavnim sudom navedeno, te da apelant ne nudi nikakve druge razloge iz kojih bi 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od proizlazilo da je cjelokupan postupak u konkretnom slučaju bio Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda je zatražena 3. vođen na njegovu štetu, Ustavni sud nije našao ništa što bi studenoga 2006. godine dostava odgovora na apelaciju. ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili 3. Vrhovni sud i Okružni sud su 13. studenoga 2006. godine, nepravično primijenjeni na apelantovu štetu, niti je pronašao a Osnovni sud 22. studenoga 2006. godine, dostavili tražene elemente koji bi ukazivali na procesnu nepravičnost prilikom odgovore. vođenja postupka. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, 28. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da u odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 19. siječnja 2008. konkretnom slučaju nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava godine. Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. III. Činjenično stanje VIII. Zaključak 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 29. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i sljedeći način. člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na 6. Rješenjem Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku pred redovnim Vlada RS) broj 02/1-020-1314-1/98 od 27. srpnja 1998. godine sudovima, a Ustavni sud nije utvrdio da su redovni sudovi razriješeni su dužnosti dotadašnji ravnatelj apelanta Milenko proizvoljno primijenili pozitivnopravne propise, kao ni da Gligorić i urednik Ozren Jorganović, a Marko Mičić je kao postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak bio povjerenik Vlade RS imenovan za ravnatelja i urednika. nepravičan ili na apelantovu štetu. Navedene su mjere poduzete s ciljem uvođenja žurne izvanredne 30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, mjere zbog kršenja čl. 5. i 10. Zakona o javnom informiranju RS Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. zbog toga što su pojedine lokalne RTV postaje čiji su osnivači 31. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke općine, a među kojima je bio i apelant, prijavljivali netočne i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. neažurne podatke Ministarstvu informiranja. Predsjednica 7. Presudom Vrhovnog suda broj U-308/98 od 9. ožujka Ustavnog suda 2001. godine djelomično je usvojen priziv Milenka Gligorića i Bosne i Hercegovine Ozrena Jorganovića protiv navedenoga rješenja Vlade RS i pobijani je akt poništen u dijelu u kojemu su imenovani Seada Palavrić, s. r. razriješeni dužnosti ravnatelja i urednika. 8. Nakon toga, Upravni odbor apelanta je, na temelju navedene presude Vrhovnog suda, Odlukom broj 1/01 od 10. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u travnja 2001. godine koja je stupila na snagu istog dana, predmetu broj AP 2856/06, rješavajući apelaciju "Radio imenovao Milenka Gligorića za v.d. ravnatelja, nakon čega je po Doboja", na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i njegovom usmenom nalogu Marku Mičiću zaključena radna Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. knjižica i odjavljen je sa socijalnoga osiguranja 4. svibnja 2001. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik godine. Budući da se Marko Mičić pismenim putem 15. lipnja Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 2001. godine obratio apelantu sa zahtjevom za uspostavu Seada Palavrić, predsjednica radno-pravnog statusa, a da je apelant odbio vratiti Marka Mičića Miodrag Simović, dopredsjednik na rad, Marko Mičić je podnio tužbu Osnovnom sudu u Doboju Valerija Galić, dopredsjednica za zaštitu prava iz radnog odnosa. Krstan Simić, sudac 9. Osnovni je sud Presudom broj Rs-73/02 od 20. kolovoza Mirsad Ćeman, sudac 1991. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Broj 25 – Strana 26 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. Gž-578/02 od 15. studenoga 2002. godine, usvojio tužbeni Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. zahtjev Marka Mičića i utvrdio da mu je na nezakonit način Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom prestao radni odnos kod apelanta, te je naložio apelantu da Marka činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Mičića vrati na rad i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa u budući da sudovi nisu uzeli u obzir činjenicu da apelant, u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnoga izvršenja. vrijeme kada je Marko Mičić bio postavljen za ravnatelja kao 10. Iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi da se razlozi povjerenik Vlade RS, nije imao status ni državnog ni javnog za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva sastoje u tome što je poduzeća, već status dioničkog društva u mješovitom vlasništvu. u konkretnom slučaju trebalo primijeniti članak 53. Zakona o Naime, apelant navodi da je utemeljen Odlukom broj 183/91 od radnim odnosima koji je bio na snazi u relevantnome razdoblju, 28. lipnja 1991. godine kao dioničko društvo u mješovitom po kojemu djelatniku može prestati radni odnos kod poslodavca vlasništvu, te da je donio Odluku o izdavanju internih dionica samo pod uvjetima propisanim u toj odredbi, kao i da rješenje o broj 182/91 od 28. veljače 1991. godine, te upisan u Registar prestanku radnoga odnosa mora sadržavati podatke o osnovu gospodarskih društava kod Osnovnog suda na temelju Rješenja prestanka radnog odnosa, nadnevak prestanka radnog odnosa, broj U/I-706/91 od 8. srpnja 1991. godine. Ovakav status apelant kao i uputu o postupku sudske zaštite prava iz radnog odnosa. je imao do 5. kolovoza 2002. godine kada je Rješenjem Kako pobijano Rješenje Upravnog odbora apelanta broj U 1/01 Osnovnog suda broj U/I-505/02 transformiran u Osnovno javno od 10. travnja 2001. godine nije sadržavalo navedene državno poduzeće za radiodifuznu, novinsko-nakladničku i obligacijske elemente, utvrđeno je da je Marku Mičiću radni prometnu djelatnost "Radio Doboj" sa p.o. Doboj. Apelant tvrdi odnos kod tuženoga prestao na nezakonit način. kako na temelju navedenoga proizlazi da Vlada RS nije imala 11. Apelant je na presudu Okružnog suda izjavio reviziju ovlast imenovati Marka Mičića za ravnatelja, već da su takvu Vrhovnom sudu koji je donio Presudu broj Rev-106/03 od 9. ovlast imali samo organi dioničkoga društva. prosinca 2003. godine. Navedenom je presudom Vrhovni sud b) Odgovor na apelaciju apelantovu reviziju usvojio i preinačio presude Osnovnog suda i 15. Vrhovni je sud u odgovoru naveo da je apelacija u Okružnog suda tako što je odbio tužbeni zahtjev Marka Mičića. potpunosti neutemeljena i da je treba odbiti. Vrhovni je sud u obrazloženju revizione presude istaknuo da je temeljno pitanje u predmetnome sporu je li Marko Mičić bio u 16. Okružni je sud u odgovoru na apelaciju naveo da u radnom odnosu sa apelantom, te je taj sud našao da je odgovor na postupku donošenja pobijanih presuda nisu povrijeđena navedeno pitanje negativan. Pored toga, navedeno je da je apelantova prava i da apelaciju treba odbiti. odredbom članka 2. Zakona o radioteleviziji ("Službeni glasnik 17. Osnovni je sud u odgovoru na apelaciju naveo da apelant RS" broj 8/96), koji je bio na snazi u relevantnome razdoblju, u apelaciji samo ponavlja navode koje je isticao tijekom propisano da se za obavljanje radiodifuzne djelatnosti osnivaju postupka pred redovitim sudovima, bez obrazloženja u čemu vidi radio i televizijske organizacije koje obavljaju djelatnost povredu navedenih prava, te da iz tih razloga apelaciju treba sukladno propisima o državnim poduzećima. Odredbom članka odbiti kao neutemeljenu. 68. stavak 2. Zakona o državnim poduzećima ("Službeni glasnik V. Relevantni propisi RS" br. 3/95, 4/96, 21/96 i 3/97) je propisano da sa ravnateljem 18. U Zakonu o radnim odnosima ("Službeni glasnik poduzeća Upravni odbor u ime osnivača zaključuje ugovor o Republike Srpske" broj 25/93) relevantne odredbe glase: međusobnim pravima i obvezama. Kod te činjenice, na koju se "Članak 53. stavak 2. apelant pozivao tijekom postupka, Vrhovni je sud zaključio da Marko Mičić sa tuženim nije zasnovao radni odnos po zakonu, Š...Ć već se u konkretnom slučaju radilo o faktičnom radu. Naime, (2) Rješenje o prestanku radnog odnosa sadrži, pored povjerenik Vlade RS u funkciji ravnatelja poduzeća koji obavlja ostalog, podatke o osnovu prestanka radnog odnosa, datum radiodifuznu djelatnost pravno ne postoji jer nije predviđen bilo prestanka radnog odnosa i uputstvo o postupku za zaštitu prava." kojim važećim propisom, pa se na takvom "radnom mjestu" radni U Zakonu o radnim odnosima u državnim poduzećima odnos nije mogao ni temeljiti. Pri tome je, po ocjeni Vrhovnog ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 3/95 i 3/97) relevantne suda, pravno irelevantna činjenica da su za Marka Mičića odredbe glase: uplaćivani doprinosi za mirovinsko, invalidsko i zdravstveno "Članak 8. stavak 2. osiguranje. Radni odnos sa licem koje je u smislu stava 1. točka 1. ovog 12. Protiv navedene je presude Marko Mičić podnio članka imenovano odnosno postavljeno na temelju akta o izboru, apelaciju Ustavnom sudu koji je donio Odluku broj AP 356/04 od odnosno imenovanju od strane nadležnog organa, zasniva se 9. svibnja 2006. godine kojom je apelaciju Marka Mičića danom stupanja na rad." usvojio, ukinuo Presudu Vrhovnog suda broj Rev-106/03 od 9. U Zakonu o prijenosu sredstava društvenog u državno prosinca 2003. godine i predmet vratio Vrhovnom sudu da po vlasništvo ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93, sa žurnom postupku donese novu odluku sukladno članku II/3.(e) izmjenama 29/94, 31/94 i 8/96) relevantne odredbe glase: Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u "Članak 3. daljnjem tekstu: Europska konvencija). Ustavni je sud zaključio Sredstva u društvenom vlasništvu svih pravnih osoba čija su kako je Vrhovni sud Marku Mičiću povrijedio pravo na pravično sjedišta na teritoriju Republike Srpske, postaju državna suđenje, i to tako što je proizvoljnom primjenom i tumačenjem vlasništvo." materijalnih propisa zaključio da Marko Mičić nije bio u U Zakonu o državnim poduzećima ("Službeni glasnik radnome odnosu kod apelanta i tako je donio arbitrarnu odluku Republike Srpske" br. 3/95, 4/96, 21/96 i 3/97) relevantne kojom se krše ustavna prava. odredbe glase: 13. U postupku izvršenja navedene odluke Ustavnog suda "Članak 68. stavak 2. Vrhovni je sud donio novu Presudu broj 118-0-Rev-06-000 536 Izbor ravnatelja. od 26. srpnja 2006. godine, kojom je apelantovu reviziju odbio Š...Ć jer je zaključio da su Okružni i Osnovni sud pravilno utvrdili Sa ravnateljem poduzeća upravni odbor u ime osnivača činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo, a koju zaključuje ugovor o međusobnim pravima i obvezama." apelant ovom apelacijom pobija. VI. Dopustivost IV. Apelacija 19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, a) Navodi iz apelacije Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su 14. Apelant u apelaciji navodi da mu je pobijanim presudama sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 27 20. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, djelatnost "Radio Doboj" Doboj u Dioničarsko društvo u Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv mješovitom vlasništvu za radiodifuznu, nakladničku i prometnu presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelatnost "Radio Doboj" Doboj broj 183/91 od 28. lipnja 1991. učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese godine (u daljnjem tekstu: Odluka) predviđeno da je "visina u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio dioničarskog kapitala koji predstavlja imovinu dioničarskog odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je društva utvrđena Odlukom o izdavanju internih dionica koju je koristio. donio Zbor djelatnika, a to je: ukupna vrijednost društvenoga 21. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je kapitala poduzeća na dan 31.12.1990. godine je 2,058.272,80 Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 536 od 26. dinara, a ukupan nominalni iznos emisije internih dionica na srpnja 2006. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih temelju koje se vrši promjena vlasničke strukture imovine je lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu 1,740.000,00 dinara". Nadalje, člankom 15. stavak 1. Statuta apelant primio 17. kolovoza 2006. godine a apelacija je Dioničarskog društva u mješovitom vlasništvu za radiodifuznu, podnesena 16. listopada 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako nakladničku i prometnu djelatnost "Radio Doboj" Doboj je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. predviđeno je da su "sredstva Dioničarskog društva sredstva Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Društvenog poduzeća koja se prenose na račun Društva i sredstva Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) koja se dobiju prodajom internih dionica, suglasno Odluci o neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega izdavanju internih dionica", a člankom 23. stavak 3. da "broj apelacija nije dopustiva. predstavnika društvenoga kapitala ovisi o udjelu društvenoga 22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i kapitala u ukupnom kapitalu dioničarskog društva". Iz citiranih Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, odredbi relevantnih akata proizlazi da je kapital apelanta u Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete prijepornome razdoblju činio društveni kapital u iznosu od glede dopustivosti. 2,058.272,80 dinara, te kapital prikupljen prodajom internih dionica u vrijednosti od 1,740.000,00 dinara. Iz navedenoga VII. Meritum proizlazi da je većinski kapital u apelantovom slučaju bio 23. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je tim društveni kapital. Kako je člankom 3. Zakona o prijenosu presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka sredstava društvene u državno vlasništvo propisano da "sredstva II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. u društvenom vlasništvu svih pravnih osoba koje imaju sjedište Europske konvencije. na teritoriju Republike Srpske, postaju državno vlasništvo", to je 24. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u dio apelantovog kapitala koji je bio društveni transformiran u relevantnom dijelu glasi: državni. S tim u vezi, apelant i jeste kasnije Odlukom o statusnim "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska promjenama poduzeća broj 53/01 od 15. rujna 2001. godine prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: izvršio transformaciju u Osnovno javno državno poduzeće "Ra- (...) dio Doboj". Na temelju navedenoga, Ustavni sud je zaključio da (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim redoviti sudovi nisu ni mogli izvesti drukčiji zaključak od onoga koji je naveden u pobijanim odlukama, te da nisu proizvoljno stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." primijenili zakonske propise koji se odnose na radne odnose Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom uposlenih u državnim poduzećima. Drugim riječima, ispravan je dijelu glasi: zaključak redovitih sudova da je u konkretnom slučaju trebalo "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili primijeniti zakonske odredbe koje se odnose na radne odnose u utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima državnim poduzećima te da je, nakon što je aktom Vlade RS pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Marko Mičić postavljen za ravnatelja, mjerodavno tijelo apelanta pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. bilo dužno zaključiti ugovor o radu sa Markom Mičićem. Isto Š...Ć" tako, radni je odnos Marku Mičiću mogao prestati samo na 25. Apelant u apelaciji navodi da su njegovo pravo na temelju odgovarajućega akta o prestanku radnoga odnosa. pravično suđenje povrijedili redoviti sudovi pogrešno utvrđenim Imajući u vidu navedeno, te da apelant ne nudi nikakve druge činjeničnim stanjem i pogrešnom primjenom materijalnopravnih razloge iz kojih bi proizlazilo da je cjelokupan postupak u propisa. S tim u svezi, a prije nego što se upusti u meritorno konkretnom slučaju bio vođen na njegovu štetu, Ustavni sud nije ispitivanje apelantovih navoda, Ustavni sud podsjeća kako, našao ništa što bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, nije zadaća ovih proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu, niti sudova preispitivati zaključke redovitih sudova glede je pronašao elemente koji bi ukazivali na procesnu nepravičnost činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski prilikom vođenja postupka. sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), već ispitati radi li se o 28. Na temelju izloženoga Ustavni sud smatra da u povredi ustavnih prava ili zanemarivanju tih prava (pravo na konkretnom slučaju nije došlo do povrede članka II/3.(e) Ustava pravično suđenje, pravo na efektivan pravni lijek i dr.). S tim u Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. svezi, Ustavni sud nije mjerodavan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovitih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. VIII. Zaključak svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). 26. Međutim, kako apelant u konkretnom slučaju ukazuje 29. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na upravo na to da su primjena i tumačenje zakona bili proizvoljni, pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i što je za posljedicu imalo kršenje njegovoga ustavnoga prava na članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se apelant žali na pravično suđenje, Ustavni sud ima nadležnost i zadaću ispitati pogrešnu primjenu materijalnoga prava u postupku pred apelantove navode u svezi proizvoljnosti primjene prava u redovitim sudovima, a Ustavni sud nije utvrdio da su redoviti ovome slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 979/04 od 17. sudovi proizvoljno primijenili pozitivnopravne propise, kao ni veljače 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak Hercegovine" broj 48/05). bio nepravičan ili na apelantovu štetu. 27. U svezi navoda iz apelacije Ustavni sud primjećuje da je člankom 13. stavak 1. točka 1. Odluke o promjeni statusa 30. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Društvenog poduzeća za radiodifuznu, nakladničku i prometnu Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Broj 25 – Strana 28 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. 31. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 6. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. na apelaciju Vrhovnog suda je 30. decembra 2008. godine Predsjednica dostavljen prvoapelantu. Ustavnog suda Predmet broj AP 3359/06 Bosne i Hercegovine 7. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Seada Palavrić, v. r. Vrhovnog suda, Okružnog suda i učesnika u postupku, Republičkog tužilaštva RS, zatraženo je 27. decembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 8. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. januara predmetu broj AP 3268/06, rješavajući apelaciju Siniše 2007. godine, Okružni sud 15. januara 2007. godine, a Teodorovića i Žeqka Bulatovića, na osnovu člana VI/3b) Republičko tužilaštvo 12. januara 2007. godine. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 9. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine odgovori na apelaciju su 18. septembra 2008. godine dostavljeni ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u drugoapelantu. sastavu: Seada Palavrić, predsjednica III. Činjenično stanje Miodrag Simović, potpredsjednik 10. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda Valerija Galić, potpredsjednica apelanata i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu, mogu Krstan Simić, sudija da se sumiraju na sljedeći način. Mirsad Ćeman, sudija 11. Okružni sud je Presudom broj 011-0-K-06-000-005 od 29. na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je maja 2006. godine proglasio prvoapelanta i drugoapelanta krivim, kao saizvršiocima sa Zoranom Gajićem, zbog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142 stav 1 u vezi sa članom 22 Krivičnog Odbijaju se kao neosnovane apelacije Siniše Teodorovića zakona Republike Srpske - opšti dio (u daqnjem tekstu: KZ RS) i Žeqka Bulatovića, podnesene protiv Presude Vrhovnog suda i osudio ih na kazne zatvora, i to prvoapelanta na kaznu zatvora Republike Srpske broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. novembra 2006. u trajanju od 12 godina, a drugoapelanta na kaznu zatvora u godine i Presude Okružnog suda u Bawoj Luci broj trajanju od 14 godina. 011-0-K-06-000-005 od 29. maja 2006. godine. 12. Okružni sud je u obrazloženju dalje naveo da u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i konkretnom slučaju apelanti nisu izdavali naredbe za ubistva, Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i mučewa, nečovječna postupawa prema civilnom stanovništvu, Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i što bi bio primarni oblik načina izvršewa predmetnog "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". krivičnog djela. Međutim, iz činjeničnog utvrđewa OBRAZLOŽEWE proizilazi da se u konkretnom slučaju radi o drugom obliku predmetnog krivičnog djela koji je ostvaren direktnim I. Uvod ubistvima, mučewima i nečovječnim postupanjem učinilaca bez 1. Siniša Teodorović (u daqnjem tekstu: prvoapelant) kog naredbe prema civilnom stanovništvu, a što je predmet zastupa Vitomir Gajić, advokat iz Banje Luke, podnio je 8. optužbe u konkretnom slučaju. Po ocjeni Okružnog suda decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i ostvareno je i bitno obilježje predmetnog krivičnog djela, a to Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude je postojanje "oružanog sukoba". Okružni sud je smatrao da je u Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqnjem tekstu: Vrhovni kritično vrijeme postojao oružani sukob između formacija sud) broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. novembra 2006. godine i bosanskohercegovačkih Srba sa jedne strane i Presude Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: bosanskohercegovačkih Bošwaka i Hrvata, to jeste wihovih Okružni sud) broj 011-0-K-06-000-005 od 29. maja 2006. godine. oružanih formacija s druge strane. Sud nije prihvatio tezu Apelacija je evidentirana pod poslovnim brojem AP 3268/06. odbrane apelanata da na užem području Mawače, gdje je bio logor, nije bilo stvarnih borbi i da zbog toga nije ispunjen 2. Žeqko Bulatović (u daqnjem tekstu: drugoapelant) kog uslov postojawa oružanog sukoba. To je, po mišljenju suda, zastupaju Vladimir Raosavljević i Nebojša Pantić, advokati prevladano činjenicom da je u cijeloj BiH trajao oružani iz Banje Luke, podnio je 20. decembra 2006. godine apelaciju sukob. Sud je smatrao da su apelanti, kao vojni policajci, bili u Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj sastavu oružanih snaga bosanskih Srba u vremenu koje je 118-0-Kž-06-000 191 od 7. novembra 2006. godine i Presude obuhvaćeno optužnicom kada je trajao oružani sukob u BiH, Okružnog suda broj 011-0-K-06-000-005 od 29. maja 2006. godine. zatim da su oštećeni bili civili u logoru na Mawači, da su Apelacija je evidentirana pod poslovnim brojem AP 3359/06. dovedeni sa raznih strana neposrednog sukoba, da su imali sta- II. Postupak pred Ustavnim sudom tus zarobljenih lica i da su bili pod zaštitom Međunarodnog humanitarnog prava koje propisuju Ženevske konvencije. 3. S obzirom da su Ustavnom sudu dostavljene apelacija iz 13. Okružni sud je naveo da je na osnovu provedenih dokaza njegove nadležnosti o istom pitanju Ustavni sud je, u skladu sa optužbe došao do činjeničnog utvrđewa da su apelanti sa članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku da spoji trećim saizvršiocem, kao pripadnici vojne policije, na predmete u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu dužnosti stražara u logoru Mawača u periodu juna i jula 1992. odluku pod brojem AP 3268/06. Spojene su apelacije AP 3268/06 godine fizički zlostavljali, mučili i nečovječno se i AP 3359/06. ponašali prema logorašima, pa su prilikom takvog fizičkog Predmet broj AP 3268/06 zlostavljanja 28. jula 1992. godine usmrtili logoraše Omera 4. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda od Filipovića i Esada Bendera, što im se optužnicom stavlja na Vrhovnog suda i učesnika u postupku, Republičkog tužilaštva teret. U presudi je navedeno da je do ovakvog činjeničnog RS, zatraženo je 30. januara 2007. godine da dostave odgovore na utvrđewa sud došao nakon saslušawa većeg broja apelaciju. svjedoka-preživjelih logoraša, koji su detaqno i uvjerqivo 5. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. februara opisali zlostavljanje i mučenje koje su pretrpjeli od 2007. godine, a Republičko tužilaštvo nije dostavilo apelanata, a odbrana apelanata nije imala protivdokaza sem odgovor. negirawa wihovih tvrdwi bez konkretne suprotne dokazne 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 29 podloge. Sud nije povjerovao iskazima trojice starješina opisujući i svoja saznawa o premlaćivanju drugih lica koja su se logora koji su tvrdili da nije bilo tzv. špalira kroz koji su nalazila u logoru. Događaj od 28. jula 1992. godine, kada su logoraši morali da prođu, ili ako ga je bilo da wima nije bilo preduzete radnje od kojih je nastupila smrt dva lica, opravdano poznato, budući da su ovi iskazi, po uvjerenju suda, bili je bio predmet detaqne i pažqive analize prvostepenog suda. nesigurni i neuvjerqivi. Iskazi svjedoka u vezi s tim se međusobno dopuwavaju, saglasni 14. U pogledu iznesenog alibija drugoapelanta, koji se su u bitnim detaqima i grade jednu zaista logičnu cjelinu pa ih sastojao u tvrdwi da kritične večeri nije bio u logoru, je, kako je zakqučio Vrhovni sud, prvostepeni sud opravdano Okružni sud je utvrdio iz iskaza svjedoka da može da se prihvatio. prihvati da je drugoapelant bio na rođendanu generala Talića 17. U vezi sa primjenom krivičnog zakona Vrhovni sud je u 15. jula 1992. godine u Doboju, ali da je sigurno da nema dokaza da presudi istakao da je u vrijeme kada je izvršeno predmetno je od početka jula otišao sa Mawače i bio u Doboju do kraja krivično djelo, na osnovu člana 12 Ustavnog zakona za avgusta 1992. godine. U vezi sa fotografijom koju je provođenje Ustava Republike Srpske, na snazi bio KZ SFRJ. prezentovala odbrana drugoapelanta, sud je zakqučio da je Ovaj zakon je morao da se primijenjuje po principu vremenskog moguće da se drugoapelant slikao sa drugim licima na važewa krivičnog zakonodavstva, jer kasnije doneseni zakoni rođendanu generala Talića, ali fotografija sama po sebi nisu blaži za apelante. Zakon koji je primijenio sud stupio je ništa drugo ne može da znači u pogledu vremena zadržavawa na snagu tek 1993. godine ("Službeni glasnik RS" broj 12/93), pa drugoapelanta na prostoru Doboja. Činjenica da se u je ovu povredu zakona, kako je smatrao Vrhovni sud, trebalo službenim zabilješkama starješina logora u kritično otkloniti i radnje apelanata pravilno kvalifikovati kao vrijeme ne spominje ime drugoapelanta, sama po sebi ne govori krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva da kritične večeri drugoapelant zaista nije bio tu, a navedene iz člana 142 stav 1 u vezi sa članom 22 KZ SFRJ. izvještaje i zabilješke sud je ocijenio kao radnje starješina logora koji su htjeli da pokriju svoje propuste kao starješine IV. Apelacija zbog nepreduzimanju mjera na sprečavanju zlostavljanja a) Navodi iz apelacije broj AP 3268/06 logoraša, o čemu su imali saznawa. Sud je u pogledu kritičnog događaja cijenio iskaze većeg broja svjedoka očevidaca, za koje 18. Prvoapelant je naveo da mu je osporenim presudama je smatrao da su uvjerqivi, detaqni i logični. Sud je takođe povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava izvršio uvid u nalaz o reobdukciji posmrtnih ostataka Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 i stav 3 tačka d. Evropske ubijenih logoraša i saslušao sudskog vještaka, koji je konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u potvrdio da su povrede kod obojice nastradalih nasilne. Po daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Prvoapelant smatra da ocjeni suda, u pogledu vinosti apelanti su postupali sa su zakqučci suda dovedeni u ozbiqnu sumnju s obzirom da nema direktnim umišljajem jer su sve torture preduzimali svjesno i dokaza da je on svojim radwama prouzrokovao smrtnu posljedicu sa htijenjem, kao i nanošenje fizičkih povreda sa smrtnom kod dvojice logoraša, te da je o njegovoj krivici trebalo da se posljedicom koje su prema okolnostima konkretnog slučaja i sudi primjenom principa in dubio pro reo. Takođe je naveo da su htjeli. obrazložewa presuda paušalna, da je proizvoqna ocjena 15. Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. dokaza koji su izvedeni, te da zakqučci suda nemaju uporište u novembra 2006. godine odbio kao neosnovanu žalbu okružnog dokaznoj građi. Prvoapelant je dalje istakao da osporene tužioca u Bawoj Luci, a djelimično uvažio žalbe apelanata i presude na uopšten način opisuju radnje kojima je izvršeno Presudu Okružnog suda broj 011-0-K-06-000-005 od 29. maja 2006. krivično djelo, iskaze svjedoka, a proizvoqne su i uopštene i u godine preinačio u pravnoj ocjeni djela i odluci o kazni, tako pojašnjenjima koja su data u presudama. što se radnje apelanata opisane u izreci prvostepene presude pravno kvalifikuju kao krivično djelo - ratni zločin protiv b) Navodi iz apelacije broj AP 3359/06 civilnog stanovništva iz člana 142 stav 1 u vezi sa članom 22 19. Drugoapelant navodi da mu je osporenim presudama Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Jugoslavije (u daqnjem tekstu: KZ SFRJ), za koje je prvoapelant Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, a qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska drugoapelant na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina. konvencija). Drugoapelant je naveo da je način na koji je 16. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su prvostepena presuda dala ocjenu izvedenih dokaza i način na odbrane apelanata bile izložene i interpretirane tako da se koji je drugostepena presuda dala odgovore na bitne navode jasno vidi suština, što je u skladu sa zahtjevom koji zakon žalbe drugoapelanta neprimjeren i ne odgovara istini, pravdi postavlja sudu. Dalje je navedeno da je alibi drugoapelanta o i zakonitosti. Da je prvostepeni sud pravilno ocijenio dokaze, vremenu dolaska na Mawaču provjeren i ocijenjen kroz analizu morao bi da oslobodi drugoapelanta od optužbe za lišavanje dokaza odbrane i optužbe. Na osnovu toga je i izveden zakqučak života dva lica 28. jula 1992. godine. Ovu činjenicu sud je o njegovom prisustvu u vrijeme koje je opisano u izreci presude utvrdio na osnovu nesigurnih iskaza oštećenih kao svjedoka, i relevantno za njegovu krivičnu odgovornost. Identitet koji su tvrdili da su kritične večeri po glasu poznali prvoapelanta i drugoapelanta, prema mišljenju Vrhovnog suda, drugoapelanta ili da su ga vidjeli naslonjenog na stolici u nije ostao bez objašnjenja i zasniva se na iskazima svjedoka koji kuhiwi ili da su sigurni 80-95% da su vidjeli drugoapelanta. su u spornim dijelovima na glavnom pretresu razjašnjeni. Po mišljenju drugoapelanta ovi oštećeni očigledno su Postojanje "špalira" i učešće apelanata u njemu pouzdano je neosnovano prikazali kritični događaj samo sa jednim ciljem, utvrđeno na osnovu iskaza oštećenih kao svjedoka. Vrhovni sud da ga neosnovano terete iz osvete za sve ono što im se dešavalo je zakqučio da su ti iskazi detaqni, logični, određeni i u toku rata. Na taj način drugoapelant je lišen Ustavom i međusobno se nadopuwavaju, pa kao takvi zaista nisu mogli da zakonom zaštićenog prava da niko nevin ne bude osuđen. budu dovedeni u sumnju. Suprotnu tvrdnju starješina Drugoapelant je posebno ukazao na to da njegov alibi da prvostepeni sud je pravilno odbacio kao zaista neubjedqivu. kritične večeri nije bio prisutan u logoru sudovi tokom Pri tome iskazi više pozicioniranih vojnih lica, odnosno postupka nisu pravilno ocijenili. Naveo je da iz iskaza starješina logora, nisu ostali bez pažqive i studiozne svjedoka Milana Stankovića proizilazi da je drugoapelant na ocjene, a s ciljem da se provjere ostali dokazi, naročito iskazi Mawači bio vrlo kratko vrijeme, zatim da je u obezbjeđenju svjedoka logoraša. Na osnovu tih dokaza sud je, po mišljenu generala Talića u Doboju bio ne samo na njegov rođendan 15. jula Vrhovnog suda, pravilno utvrdio da su apelanti svakodnevno 1992. godine, već da je siguran da je drugoapelant tamo ostao i fizički zlostavljali lica u logoru, a što logično znači svaki nakon 2. avgusta 1992. godine. Takođe i drugi dan kada su bili prisutni. O tome su se izjasnili svi saslušani svjedoci-starješine logora u svojim izvještajima nisu naveli nad kojima su primjewivali fizičku i psihičku torturu, ali ime drugoapelanta. Smatra da nije pravilno ocijenjen niti Broj 25 – Strana 30 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. iskaz svjedoka optužbe Đure Mesara, koji je takođe potvrdio svim radwama koje su mu optužnicom stavljene na teret. U njegove navode. Drugoapelant je istakao da su sudovi pogrešno obrazloženju presude jasno može da se vidi da su cijenjeni i i neistinito utvrdili činjenice, odnosno pogrešno su iskazi svjedoka koji su bili starješine logora, kao i iskaz ocijenili izvedene dokaze. Isto tako, po mišljenju Milana Stankovića, i da su iskazi ovih svjedoka cijenjeni drugoapelanta sudovi nisu adekvatno i pravilno primijenili upravo na okolnosti predmetne apelacije, a druga je stvar što odredbe Ženevske konvencije koja se odnosi na zaštitu odbrana drugoapelanta smatra da bi sve trebalo da se drugačije civilnog stanovništva, niti dopunske protokole koji se tiču procjenjuje i tumači. Predložili su da se apelacija odbije kao zaštite žrtava međunarodnih oružanih sukoba, s obzirom da neosnovana. nisu objasnili uzročnu vezu između oružanog sukoba i 23. U odgovoru na apelaciju Republičkog tužilaštva RS-a zarobljavawa oštećenih, kada su svi oštećeni bili saglasni u navodi se da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a niti iskazima da na području Sanskog Mosta, Kquča i Šipova u druga prava u vezi s krivičnim postupkom iz člana 6 Evropske momentu kada je wih policija lišila slobode nije bilo konvencije, te su predložili da se apelacija odbije kao nikakvog oružanog sukoba. neosnovana. s) Odgovor na apelaciju broj AP 3268/06 V. Relevantni propisi 20. Vrhovni sud je naveo da su svi prigovori sadržani u apelaciji činjeničnog i pravnog karaktera, a kojima se u 24. U Krivičnom zakonu SFRJ ("Službeni list SFRJ" br. suštini osporava pravilnost utvrđivawa osporavane presude 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90) relevantna o saizvršilačkoj djelatnosti prvoapelanta u izvršenju odredba glasi: predmetnog krivičnog djela, isticani u žalbi na prvostepenu "Ratni zločin protiv civilnog stanovništva presudu. Na te prigovore Vrhovni sud je odgovorio tako što ih Član 142 je ocijenio kao neosnovane i bez uporišta u sadržaju i spisu (1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, predmeta, te u obrazloženju prvostepene presude. Za navedene oružanog sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na zakqučke presuda ovog suda je dala validno obrazloženje iz kog civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili nedvosmisleno proizilazi da u postupku donošewa lica onesposobljena za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, prvostepene i drugostepene odluke nisu počinjene povrede tešku fizičku povredu ili teško narušavanje zdravlja qudi; odredbi krivičnog postupka, koje bi manifestovale povredu napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo; ustavnog prava prvoapelanta na pravično suđenje, te da nisu da se prema civilnom stanovništvu čine ubojstva, mučewa, proizvoqno primijenjeni materijalno-pravni propisi. nečovječna postupawa, biološki, medicinski ili drugi d) Odgovori na apelaciju broj AP 3359/06 naučni eksperimenti, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patwi ili povreda 21. Vrhovni sud je naveo da kroz isticanje povreda odredbi fizičkog integriteta ili zdravlja; raseljavanje ili krivičnog postupka drugoapelant, ustvari, daje drugačije preseljavanje ili prisilno odnarođivanje ili prevođenje na viđenje izvedenih dokaza i na taj način neosnovano pokušava da drugu vjeru; prisiljavanje na prostituciju ili silovawa; dovede u pitanje pravilnost i potpunost činjenične osnove primjewivanje mjera zastrašivawa i terora, uzimanje talaca, presuda protiv kojih podnosi apelaciju. Ovakvi njegovi kolektivno kažwavanje, protivzakonito odvođenje u argumenti, kako je smatrao Vrhovni sud, nemaju realnog koncentracione logore i druga protivzakonita zatvarawa, uporišta u stanju spisa, niti su počinjeni propusti u postupku lišavanje prava na pravilno i nepristrano suđenje; odlučivawa o žalbi. Ovaj sud je svjesno i u mjeri u kojoj mu to prisiljavanje na službu u oružanim snagama neprijateqske nalaže Zakon o krivičnom postupku RS (u daqnjem tekstu: ZKP sile ili u njenoj obavještajnoj službi ili administraciji; RS) procijenio sve navode žalbe i o wima dao sasvim jasne i prisiljavanje na prinudni rad, izgladwavanje stanovništva, iscrpne odgovore. Polazeći od uvoda same apelacije, kada konfiskacije imovine, pljačkanje imovine stanovništva, analizira tok suđewa i donošewa prvostepene presude, nameće protivzakonito i samovoqno uništavanje ili prisvajanje u se upravo suprotan zakqučak od onoga koji drugoapelant na velikim razmjerama imovine koje nije opravdano vojnim kraju sugeriše. Vrhovni sud je zakqučio da nije povrijeđeno potrebama, uzimanje nezakonite i nesrazmjerno velike pravo drugoapelanta na fer suđenje, te da je apelacija u kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti domaćeg potpunosti neosnovana i predložio je da se kao takva odbije. novca ili protivzakonito izdavanje novca ili ko izvrši neko 22. U odgovoru Okružnog suda je navedeno da se, kada se od navedenih djela, kazniće se zatvorom najmanje pet godina pažqivo pročita obrazloženje prvostepene presude, jasno ili smrtnom kaznom." vidi da je sud svaki izvedeni dokaz procjewivao pojedinačno, dovodeći ga u vezu sa drugim dokazima, i da je dao razloge zašto U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske smatra kao utvrđene neke činjenice, te zašto neke dokaze ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) relevantne prihvata, a druge ne prihvata. U provedenom postupku u odredbe glase: dvostranačkom sistemu dokazivawa dokaze su izvodili i "Član 15 optužba i odbrana. Odbrana je izvodila dokaze dokazujući kao Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u alibi za drugoapelanta da u kritično vrijeme nije bio na mjestu krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje događaja već na nekom drugom mjestu. Međutim, optužnicom činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim drugoapelantu nije stavljeno na teret samo da je učestvovao u dokaznim pravilima. ubistvu dvojice zarobljenika već i druge radnje, kao što su Član 296 nehumano i nečovječno postupanje i maltretiranje logoraša, zatim fizičko zlostavljanje i tuča, a na kraju i učestvovanje u Š.....Ć likvidaciji dvojice zarobljenika. Istakli su da apsolutno ne (7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz stoji navod u apelaciji da sud nije dao razloge za protivrječne kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući dokaze. Kada se pročita prvostepena presuda jasno se vidi da je naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz upravo tome i posvećen veliki dio obrazložewa u ocjeni kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz suprotstavljenih dokaza i navođewa logičkih razloga zašto se kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok jedni dokazi prihvataju a drugi ne, kao i zašto se neke ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se činjenice prihvataju kao utvrđene a druge ne. Istakli su da u rukovodio pri rješavanju pravnih pitawa, a naročito pri konkretnom slučaju nije bilo elemenata za prihvatanje utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična principa in dubio pro reo, kada su bili jasni dokazi koje su odgovornost optuženog i pri primjewivanju određenih iznijeli neposredni svjedoci da je drugoapelant učestvovao u odredbi krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.Š...Ć" Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 31 VI. Dopustivost d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane 25. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine odobri pod uslovima koji važe i za svjedoka optužbe." Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 33. Postupak pred redovnim sudovima se, u konkretnom zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. slučaju, odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata u vezi s izvršenjem krivičnog djela ratnog 26. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda zločina, pa je član 6 Evropske konvencije primjenqiv na Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv konkretan slučaj. Shodno tome, Ustavni sud mora da preispita presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se kako to zahtijeva član 6 Evropske konvencije. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji 34. Ustavni sud ukazuje da sudovi uživaju veliku slobodu je koristio. pri ocjeni i izboru dokaza (vidi Ustavni sud, Odluku U 12/03 od 26. marta 2004. godine, "Službeni glasnik Bosne i Predmet broj AP 3268/06 Hercegovine" broj 18/04). Shodno praksi Evropskog suda za 27. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom qudska prava "u principu sud ne procjenjuje da li su izjave je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. svjedoka bile na ispravan način usvojene kao dokazna građa" novembra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih (vidi Evropski sud za qudska prava, Kostovski protiv pravnih lijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporenu Holandije, presuda od 20. novembra 1989. godine, serija A, broj presudu prvoapelant je primio 21. novembra 2006. godine a 166). Princip ravnopravnosti stranaka, koji je važan apelacija je podnesena 8. decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 elemenat zahtjeva pravičnog suđewa, podrazumijeva da obema dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. stranama mora da bude data razumna mogućnost da izlože svoj Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 predmet – ukqučujući i iznošenje dokazne građe – pod uslovima Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog protivnika (Evropski sud za qudska prava, Dombo Beheer B.V. apelacija nije dopustiva. protiv Holandije, od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i 274; Ustavni sud, Odluka broj U 35/01, "Službeni glasnik Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove 35. U vezi s navedenim standardima pravičnog suđewa i u pogledu dopustivosti. navoda apelanata da redovni sudovi nisu pravilno utvrdili Predmet broj AP 3359/06 činjenično stanje i da su izveli pogrešnu ocjenu dokaza, 29. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom Ustavni sud ukazuje da je redovni sud u krivičnom postupku je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. dužan da savjesno ocijeni sve dokaze pojedinačno i u vezi sa novembra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih ostalim dokazima, te na osnovu takve, brižqive ocjene, izvede pravnih lijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporenu zakqučak da li je neka činjenica dokazana (član 296 stav 7 ZKP presudu drugoapelant je primio 22. novembra 2006. godine a RS). Pri tome, shodno članu 15 ZKP RS, sud i drugi organi nisu apelacija je podnesena 20. decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 vezani, ni ograničeni posebnim formalnim dokaznim dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. pravilima, već po principu slobodne ocjene dokaza ocjenjuju da Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 li postoji ili ne postoji neka činjenica. Ova slobodna ocjena Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) dokaza zahtijeva da se obrazlože kako svaki dokaz pojedinačno, neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog tako i svi dokazi zajedno, te da se dovedu svi provedeni dokazi u apelacija nije dopustiva. uzajamnu logičnu vezu. 30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i 36. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da takva Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, analiza izvedenih dokaza nije izostala, već da je Okružni sud u Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene u pogledu dopustivosti. dokaza, te u skladu sa članom 296 stav 7 ZKP RS ocijenio vjerodostojnost protivrječnih dokaza, sa jedne strane VII. Meritum svjedoka-logoraša i drugih svjedoka optužbe, te sa druge strane svjedoka odbrane apelanata. Ocjenu iskaza ovih svjedoka 31. Apelanti osporavaju navedene presude tvrdeći da su im Okružni sud nije ograničio iskqučivo analizom tih dokaza, tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i već sveobuhvatnije, ocjenom i drugih provedenih dokaza, Hercegovine i člana 6 stav 1 i stav 3 tačka d. Evropske prevashodno dokaza materijalne prirode, cijeneći ih konvencije. pojedinačno i u wihovoj međusobnoj povezanosti. Iz Pravo na pravično suđenje dokumentacije predočene Ustavnom sudu proizilazi da je u toku postupka Okružni sud proveo opsežan dokazni postupak, da je 32. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: saslušao veći broj svjedoka optužbe i odbrane, zatim vještaka "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju sudske medicine, te da su apelanti imali mogućnost da iznesu qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona svoje odbrane lično, da predlažu izvođenje dokaza, između obuhvataju: ostalog i saslušanje svjedoka, što su i činili. Dakle, svi (...) dokazi su izvedeni na glavnom pretresu, a apelanti su imali priliku da ispitaju sve dokaze optužbe i ospore ih lično i uz e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim pomoć branioca. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 37. Ovakve zakqučke Okružnog suda u cijelosti je potvrdio Član 6 stav 1 i stav 3 tačka d. Evropske konvencije glasi: i Vrhovni sud, s tim što je pri tome smawio kazne zatvora za "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili prvoapelanta sa 12 na osam godina zatvora, a za drugoapelanta osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, sa 14 na 11 godina zatvora i utvrdio da za počinjeno krivično svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva treba da roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim se primijeni KZ SFRJ, a ne KZ RS. Vrhovni sud je ocijenio da su sudom. žalbeni navodi apelanata neosnovani, jer je izreka 3. Svaki optuženi za krivično djelo ima najmanje sljedeća prvostepene presude razumqiva i u cijelosti u saglasnosti sa prava: provedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem, za koje Broj 25 – Strana 32 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. je i Vrhovni sud dao jasne, logične i uvjerqive razloge. Stoga u cijelosti ispoštovani. Sudovi su primijenili relevantne, Ustavni sud ne može da prihvati navode apelanata da Vrhovni kako procesne tako i materijalno-pravne zakonske odredbe sud nije odgovorio niti na jedan žalbeni navod odbrane, s krivičnog zakonodavstva u predmetu, a sudske odluke navode sve obzirom da je Vrhovni sud detaqno obrazložio zašto ti potrebne razloge na kojima su zasnovane i dovoqno su žalbeni navodi apelanata nisu mogli da utiču na drugačije obrazložene. Ustavni sud smatra da sudovi nisu rješenje konkretne krivično-pravne stvari. Imajući u vidu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se navedeno, Ustavni sud smatra da obrazložewa obje osporene zasniva odluka. Štaviše, Ustavni sud ponavlja da nije odluke ne ostavljaju utisak bilo kakve proizvoqnosti u nadležan da preispituje taj aspekt, sve dok primjena odlučivanju, već sadrže jasne i konzistentne razloge o tome relevantnih zakonskih odredbi ne krši, Ustavom Bosne i kako je i zašto utvrđeno da su apelanti sa umišljajem počinili Hercegovine i Evropskom konvencijom, garantovana qudska krivično djelo koje im je stavljeno na teret. prava. 38. U vezi sa navodima apelanata da redovni sudovi nisu 42. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava apelanata dovoqno dokazali wihovu krivicu, Ustavni sud je uvidom u na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine obrazložewa osporavanih presuda kao neupitno utvrdio da su i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava prvoapelanta iz redovni sudovi izveli veliki broj dokaza, te da su za svaki člana 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije. dokaz koji su prihvatili, kao i onaj koji nisu prihvatili, dali logična i uvjerqiva obrazložewa koja, kako je već prethodno VIII. Zakqučak navedeno, nisu proizvoqna ili neprihvatqiva sama po sebi. 43. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na Nesporno je da su apelanti tokom cijelog postupka tretirani pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i kao ravnopravna stranka s tužiocem i omogućeno im je da člana 6 stav 1 Evropske konvencije, s obzirom da su osporene aktivno učestvuju u postupku, da budu saslušani, da predlažu presude jasne i dovoqno obrazložene, proveden je temeqit i dokaze, daju svoje primjedbe bilo lično, bilo preko advokata, iscrpan dokazni postupak. Takođe, nema povrede prava na te da nema nikakvog elementa koji bi doveo u pitanje pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravičnost suđewa koju zahtijeva član II/3e) Ustava Bosne i člana 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije jer su apelanti u Hercegovine i član 6 Evropske konvencije i u ovom kontekstu. postupku tretirani ravnopravno, uživajući u punom 39. Drugoapelant se posebno žali da osporene presude nisu kapacitetu pravo da ispituju svjedoke optužbe i da predlažu utvrdile uzročnu vezu između zarobljavawa i oružanog sukoba, ispitivanje svojih svjedoka. odnosno da na području Mawače i mjesta iz kojih su dovedeni 44. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, oštećeni u logor nije bilo oružanog sukoba, što je bitan Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. uslov za postojanje predmetnog krivičnog djela, te da stoga 45. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke drugoapelant nije prekršio pravila međunarodnog prava i da u Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. protivnom treba da se primijene norme domaćeg zakonodavstva. S tim u vezi, Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi Predsjednica zakqučili da je na području BiH u kritično vrijeme bio Ustavnog suda oružani sukob između formacija bosanskohercegovačkih Srba Bosne i Hercegovine sa jedne strane i bosanskohercegovačkih Bošwaka i Hrvata, to Seada Palavrić, s. r. jeste wihovih oružanih formacija s druge strane, da shodno ustaljenoj sudskoj praksi oružani sukob postoji ne samo u međudržavnom sukobu već i u okviru jedne države između Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u raznih grupa, te da su oštećeni koji su bili civili u logoru na predmetu broj AP 3268/06, rješavajući apelaciju Siniše Mawači dovođeni sa raznih područja neposrednog sukoba na Teodorovića i Željka Bulatovića, na osnovu člana VI/3.b) teritoriju Republike Srpske i imali su status zarobljenih Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana lica pod zaštitom Međunarodnog humanitarnog prava koje 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine propisuju Ženevske konvencije, bez obzira što tu konkretno ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u nije bilo neposrednih oružanih sukoba. Ovo obrazloženje sastavu: redovnih sudova je zasnovano na relevantnim zakonskim Seada Palavrić, predsjednica odredbama i odredbama međunarodnih dokumenata, pa su stoga Miodrag Simović, potpredsjednik neosnovani navodi drugoapelanta o nedostacima u Valerija Galić, potpredsjednica obrazložewima osporenih presuda u ovom pogledu. Krstan Simić, sudija 40. Prvoapelant se posebno žalio na povredu prava iz Mirsad Ćeman, sudija člana 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije. S tim u vezi na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je Ustavni sud podsjeća da član 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje Odbijaju se kao neosnovane apelacije Siniše Teodorovića i svjedoka odbrane pod istim uslovima koji važe i za svjedoka Željka Bulatovića, podnesene protiv Presude Vrhovnog suda optužbe. Ova prava su nezavisna jedno od drugog (vidi Evropski Republike Srpske broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. novembra sud za qudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, presudu 2006. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj od 24. novembra 1986. godine, serija A-110; Ustavni sud, Odluka 011-0-K-06-000-005 od 29. maja 2006. godine. broj AP 734/04 od 13. septembra 2005. godine, tačka 22). U vezi sa Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i ovim navodima prvoapelanta Ustavni sud je utvrdio da je Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i prvoapelant koristio svoje pravo da zajedno sa svojim Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i braniocima ispita svjedoke optužbe, a sa druge strane da je "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". obezbijedio prisustvo i ispitivanje svjedoka u sopstvenu korist, pod istim uslovima koji su važili i za svjedoke koji su OBRAZLOŽENJE svjedočili protiv njega. Stoga su, po mišljenju Ustavnog suda, I. Uvod neosnovani navodi prvoapelanta o povredi prava iz člana 6 1. Siniša Teodorović (u daljnjem tekstu: prvoapelant) kojeg stav 3 tačka d. Evropske konvencije. zastupa Vitomir Gajić, advokat iz Banje Luke, podnio je 8. 41. Ustavni sud zakqučuje da su u postupku pred redovnim decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i sudovima svi procesni zahtjevi iz člana 6 Evropske konvencije Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 33 Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni odbrane apelanata da na užem području Manjače, gdje je bio sud) broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. novembra 2006. godine i logor, nije bilo stvarnih borbi i da zbog toga nije ispunjen uvjet Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: postojanja oružanog sukoba. To je, po mišljenju suda, Okružni sud) broj 011-0-K-06-000-005 od 29. maja 2006. prevladano činjenicom da je u cijeloj BiH trajao oružani sukob. godine. Apelacija je evidentirana pod poslovnim brojem AP Sud je smatrao da su apelanti, kao vojni policajci, bili u sastavu 3268/06. oružanih snaga bosanskih Srba u vremenu obuhvaćenom 2. Željko Bulatović (u daljnjem tekstu: drugoapelant) kojeg optužnicom kada je trajao oružani sukob u BiH, zatim da su zastupaju Vladimir Raosavljević i Nebojša Pantić, advokati iz oštećeni bili civili u logoru na Manjači, da su dovedeni sa raznih Banje Luke, podnio je 20. decembra 2006. godine apelaciju strana neposrednog sukoba, da su imali status zarobljenih lica i Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj da su bili pod zaštitom Međunarodnog humanitarnog prava koje 118-0-Kž-06-000 191 od 7. novembra 2006. godine i Presude propisuju Ženevske konvencije. Okružnog suda broj 011-0-K-06-000-005 od 29. maja 2006. 13. Okružni sud je naveo da je na osnovu provedenih dokaza godine. Apelacija je evidentirana pod poslovnim brojem AP optužbe došao do činjeničnog utvrđenja da su apelanti sa trećim 3359/06. saizvršiocem, kao pripadnici vojne policije, na dužnosti stražara II. Postupak pred Ustavnim sudom u logoru Manjača u periodu juna i jula 1992. godine fizički zlostavljali, mučili i nečovječno se ponašali prema logorašima, 3. S obzirom da su Ustavnom sudu dostavljene apelacija iz pa su prilikom takvog fizičkog zlostavljanja 28. jula 1992. njegove nadležnosti o istom pitanju Ustavni sud je, u skladu sa godine usmrtili logoraše Omera Filipovića i Esada Bendera, što članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o im se optužnicom stavlja na teret. U presudi je navedeno da je do spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti ovakvog činjeničnog utvrđenja sud došao nakon saslušanja jednu odluku pod brojem AP 3268/06. Spojene su apelacije AP većeg broja svjedoka-preživjelih logoraša, koji su detaljno i 3268/06 i AP 3359/06. uvjerljivo opisali zlostavljanje i mučenje koje su pretrpjeli od Predmet broj AP 3268/06 apelanata, a odbrana apelanata nije imala protivdokaza osim 4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od negiranja njihovih tvrdnji bez konkretne suprotne dokazne Vrhovnog suda i učesnika u postupku, Republičkog tužilaštva podloge. Sud nije povjerovao iskazima trojice starješina logora RS, zatraženo je 30. januara 2007. godine da dostave odgovore koji su tvrdili da nije bilo tzv. špalira kroz koji su logoraši morali na apelaciju. proći, ili ako ga je bilo da njima nije bilo poznato, budući da su 5. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. februara ovi iskazi, po uvjerenju suda, bili nesigurni i neuvjerljivi. 2007. godine, a Republičko tužilaštvo nije dostavilo odgovor. 14. U pogledu iznesenog alibija drugoapelanta, koji se 6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, sastojao u tvrdnji da kritične večeri nije bio u logoru, Okružni sud odgovor na apelaciju Vrhovnog suda je 30. decembra 2008. je utvrdio iz iskaza svjedoka da se može prihvatiti da je godine dostavljen prvoapelantu. drugoapelant bio na rođendanu generala Talića 15. jula 1992. Predmet broj AP 3359/06 godine u Doboju, ali da je sigurno da nema dokaza da je od 7. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od početka jula otišao sa Manjače i bio u Doboju do kraja augusta Vrhovnog suda, Okružnog suda i učesnika u postupku, 1992. godine. U vezi sa fotografijom koju je prezentirala odbrana Republičkog tužilaštva RS, zatraženo je 27. decembra 2006. drugoapelanta, sud je zaključio da je moguće da se drugoapelant godine da dostave odgovore na apelaciju. slikao sa drugim licima na rođendanu generala Talića, ali 8. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. januara fotografija sama po sebi ništa drugo ne može značiti u pogledu 2007. godine, Okružni sud 15. januara 2007. godine, a vremena zadržavanja drugoapelanta na prostoru Doboja. Republičko tužilaštvo 12. januara 2007. godine. Činjenica da se u službenim zabilješkama starješina logora u 9. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, kritično vrijeme ne spominje ime drugoapelanta, sama po sebi ne odgovori na apelaciju su 18. septembra 2008. godine dostavljeni govori da kritične večeri drugoapelant zaista nije bio tu, a drugoapelantu. navedene izvještaje i zabilješke sud je ocijenio kao radnje starješina logora koji su htjeli da pokriju svoje propuste kao III. Činjenično stanje starješine zbog nepreduzimanju mjera na sprečavanju 10. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i zlostavljanja logoraša, o čemu su imali saznanja. Sud je u dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na pogledu kritičnog događaja cijenio iskaze većeg broja svjedoka sljedeći način. očevidaca, za koje je smatrao da su uvjerljivi, detaljni i logični. 11. Okružni sud je Presudom broj 011-0-K-06-000-005 od Sud je također izvršio uvid u nalaz o reobdukciji posmrtnih 29. maja 2006. godine proglasio prvoapelanta i drugoapelanta ostataka ubijenih logoraša i saslušao sudskog vještaka, koji je krivim, kao saizvršiocima sa Zoranom Gajićem, zbog krivičnog potvrdio da su povrede kod obojice nastradalih nasilne. Po ocjeni djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. suda, u pogledu vinosti apelanti su postupali sa direktnim stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Republike Srpske - umišljajem jer su sve torture preduzimali svjesno i sa htijenjem, opći dio (u daljnjem tekstu: KZ RS) i osudio ih na kazne zatvora, i kao i nanošenje fizičkih povreda sa smrtnom posljedicom koje su to prvoapelanta na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, a prema okolnostima konkretnog slučaja i htjeli. drugoapelanta na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. 15. Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-Kž-06-000 191 od 12. Okružni sud je u obrazloženju dalje naveo da u 7. novembra 2006. godine odbio kao neosnovanu žalbu konkretnom slučaju apelanti nisu izdavali naredbe za ubistva, okružnog tužioca u Banjoj Luci, a djelimično uvažio žalbe mučenja, nečovječna postupanja prema civilnom stanovništvu, apelanata i Presudu Okružnog suda broj 011-0-K-06-000-005 od što bi bio primarni oblik načina izvršenja predmetnog krivičnog 29. maja 2006. godine preinačio u pravnoj ocjeni djela i odluci o djela. Međutim, iz činjeničnog utvrđenja proizlazi da se u kazni, tako što se radnje apelanata opisane u izreci prvostepene konkretnom slučaju radi o drugom obliku predmetnog krivičnog presude pravno kvalifikuju kao krivično djelo - ratni zločin djela koji je ostvaren direktnim ubistvima, mučenjima i protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom nečovječnim postupanjem učinilaca bez naredbe prema civilnom 22. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike stanovništvu, a što je predmet optužbe u konkretnom slučaju. Po Jugoslavije (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ), za koje je prvoapelant ocjeni Okružnog suda ostvareno je i bitno obilježje predmetnog osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, a krivičnog djela, a to je postojanje "oružanog sukoba". Okružni drugoapelant na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina. sud je smatrao da je u kritično vrijeme postojao oružani sukob 16. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su između formacija bosanskohercegovačkih Srba sa jedne strane i odbrane apelanata bile izložene i interpretirane tako da se jasno bosanskohercegovačkih Bošnjaka i Hrvata, to jeste njihovih vidi suština, što je u skladu sa zahtjevom koji zakon postavlja oružanih formacija s druge strane. Sud nije prihvatio tezu sudu. Dalje je navedeno da je alibi drugoapelanta o vremenu Broj 25 – Strana 34 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. dolaska na Manjaču provjeren i ocijenjen kroz analizu dokaza temelju nesigurnih iskaza oštećenih kao svjedoka, koji su tvrdili odbrane i optužbe. Na osnovu toga je i izveden zaključak o da su kritične večeri po glasu poznali drugoapelanta ili da su ga njegovom prisustvu u vrijeme koje je opisano u izreci presude i vidjeli naslonjenog na stolici u kuhinji ili da su sigurni 80-95% da relevantno za njegovu krivičnu odgovornost. Identitet su vidjeli drugoapelanta. Po mišljenju drugoapelanta ovi prvoapelanta i drugoapelanta, prema mišljenju Vrhovnog suda, oštećeni očito su neosnovano prikazali kritični događaj samo sa nije ostao bez objašnjenja i zasniva se na iskazima svjedoka koji jednim ciljem, da ga neosnovano terete iz osvete za sve ono što su u spornim dijelovima na glavnom pretresu razjašnjeni. im se dešavalo u toku rata. Na taj način drugoapelant je lišen Postojanje "špalira" i učešće apelanata u njemu pouzdano je Ustavom i zakonom zaštićenog prava da niko nevin ne bude utvrđeno na osnovu iskaza oštećenih kao svjedoka. Vrhovni sud osuđen. Drugoapelant je posebno ukazao na to da njegov alibi da je zaključio da su ti iskazi detaljni, logični, određeni i međusobno kritične večeri nije bio prisutan u logoru sudovi tokom postupka se nadopunjuju, pa kao takvi zaista nisu mogli biti dovedeni u nisu pravilno ocijenili. Naveo je da iz iskaza svjedoka Milana sumnju. Suprotnu tvrdnju starješina prvostepeni sud je pravilno Stankovića proizlazi da je drugoapelant na Manjači bio vrlo odbacio kao zaista neubjedljivu. Pri tome iskazi više kratko vrijeme, zatim da je u obezbjeđenju generala Talića u pozicioniranih vojnih lica, odnosno starješina logora, nisu ostali Doboju bio ne samo na njegov rođendan 15. jula 1992. godine, bez pažljive i studiozne ocjene, a s ciljem da se provjere ostali već da je siguran da je drugoapelant tamo ostao i nakon 2. augusta dokazi, naročito iskazi svjedoka logoraša. Na osnovu tih dokaza 1992. godine. Također i drugi svjedoci-starješine logora u svojim sud je, po mišljenu Vrhovnog suda, pravilno utvrdio da su izvještajima nisu naveli ime drugoapelanta. Smatra da nije apelanti svakodnevno fizički zlostavljali lica u logoru, a što pravilno ocijenjen niti iskaz svjedoka optužbe Đure Mesara, koji logično znači svaki dan kada su bili prisutni. O tome su se je također potvrdio njegove navode. Drugoapelant je istakao da izjasnili svi saslušani nad kojima su primjenjivali fizičku i su sudovi pogrešno i neistinito utvrdili činjenice, odnosno psihičku torturu, ali opisujući i svoja saznanja o premlaćivanju pogrešno su ocijenili izvedene dokaze. Isto tako, po mišljenju drugih lica koja su se nalazila u logoru. Događaj od 28. jula 1992. drugoapelanta sudovi nisu adekvatno i pravilno primijenili godine, kada su preduzete radnje od kojih je nastupila smrt dva odredbe Ženevske konvencije koja se odnosi na zaštitu civilnog lica, opravdano je bio predmet detaljne i pažljive analize stanovništva, niti dopunske protokole koji se tiču zaštite žrtava prvostepenog suda. Iskazi svjedoka u vezi s tim se međusobno međunarodnih oružanih sukoba, s obzirom da nisu objasnili dopunjuju, saglasni su u bitnim detaljima i grade jednu zaista uzročnu vezu između oružanog sukoba i zarobljavanja oštećenih, logičnu cjelinu pa ih je, kako je zaključio Vrhovni sud, kada su svi oštećeni bili saglasni u iskazima da na području prvostepeni sud opravdano prihvatio. Sanskog Mosta, Ključa i Šipova u momentu kada je njih policija 17. U vezi sa primjenom krivičnog zakona Vrhovni sud je u lišila slobode nije bilo nikakvog oružanog sukoba. presudi istakao da je u vrijeme kada je izvršeno predmetno c) Odgovor na apelaciju broj AP 3268/06 krivično djelo, na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za 20. Vrhovni sud je naveo da su svi prigovori sadržani u provođenje Ustava Republike Srpske, na snazi bio KZ SFRJ. apelaciji činjeničnog i pravnog karaktera, a kojima se u suštini Ovaj zakon se morao primijeniti po principu vremenskog osporava pravilnost utvrđivanja pobijane presude o važenja krivičnog zakonodavstva, jer kasnije doneseni zakoni saizvršilačkoj djelatnosti prvoapelanta u izvršenju predmetnog nisu blaži za apelante. Zakon koji je primijenio sud stupio je na krivičnog djela, isticani u žalbi na prvostepenu presudu. Na te snagu tek 1993. godine ("Službeni glasnik RS" broj 12/93), pa je prigovore Vrhovni sud je odgovorio tako što ih je ocijenio kao ovu povredu zakona, kako je smatrao Vrhovni sud, valjalo neosnovane i bez uporišta u sadržaju i spisu predmeta, te u otkloniti i radnje apelanata pravilno kvalifikovati kao krivično obrazloženju prvostepene presude. Za navedene zaključke djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. presuda ovog suda je dala validno obrazloženje iz kojeg stav 1. u vezi sa članom 22. KZ SFRJ. nedvosmisleno proizlazi da u postupku donošenja prvostepene i IV. Apelacija drugostepene odluke nisu počinjene povrede odredaba krivičnog postupka, koje bi manifestovale povredu ustavnog prava a) Navodi iz apelacije broj AP 3268/06 prvoapelanta na pravično suđenje, te da nisu proizvoljno 18. Prvoapelant je naveo da mu je osporenim presudama primijenjeni materijalnopravni propisi. povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d. Evropske d) Odgovori na apelaciju broj AP 3359/06 konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u 21. Vrhovni sud je naveo da kroz isticanje povreda odredaba daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prvoapelant smatra da su krivičnog postupka drugoapelant, ustvari, daje drugačije viđenje zaključci suda dovedeni u ozbiljnu sumnju s obzirom da nema izvedenih dokaza i na taj način neosnovano pokušava da dovede dokaza da je on svojim radnjama prouzrokovao smrtnu u pitanje pravilnost i potpunost činjenične osnove presuda protiv posljedicu kod dvojice logoraša, te da je o njegovoj krivici kojih podnosi apelaciju. Ovakvi njegovi argumenti, kako je valjalo suditi primjenom principa in dubio pro reo. Također je smatrao Vrhovni sud, nemaju realnog uporišta u stanju spisa, niti naveo da su obrazloženja presuda paušalna, da je proizvoljna su počinjeni propusti u postupku odlučivanja o žalbi. Ovaj sud je ocjena izvedenih dokaza, te da zaključci suda nemaju uporište u svjesno i u mjeri u kojoj mu to nalaže Zakon o krivičnom dokaznoj građi. Prvoapelant je dalje istakao da osporene presude postupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP RS) procijenio sve navode na uopćen način opisuju radnje izvršenja krivičnog djela, iskaze žalbe i o njima dao sasvim jasne i iscrpne odgovore. Polazeći od svjedoka, a proizvoljne su i uopćene i u pojašnjenjima koja su uvoda same apelacije, kada analizira tok suđenja i donošenja data u presudama. prvostepene presude, nameće se upravo suprotan zaključak od onoga kojeg drugoapelant na kraju sugeriše. Vrhovni sud je b) Navodi iz apelacije broj AP 3359/06 zaključio da nije povrijeđeno pravo drugoapelanta na fer 19. Drugoapelant navodi da mu je osporenim presudama suđenje, te da je apelacija u potpunosti neosnovana i predložio je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava da se kao takva odbije. Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu 22. U odgovoru Okružnog suda je navedeno da se, kada se ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska pažljivo pročita obrazloženje prvostepene presude, jasno vidi da konvencija). Drugoapelant je naveo da je način na koji je je sud svaki izvedeni dokaz procjenjivao pojedinačno, dovodeći prvostepena presuda dala ocjenu izvedenih dokaza i način na koji ga u vezu sa drugim dokazima, i da je dao razloge zašto smatra je drugostepena presuda dala odgovore na bitne navode žalbe kao utvrđene neke činjenice, te zašto neke dokaze prihvata, a drugoapelanta neprimjeren i ne odgovara istini, pravdi i druge ne prihvata. U provedenom postupku u dvostranačkom zakonitosti. Da je prvostepeni sud pravilno ocijenio dokaze, sistemu dokazivanja dokaze su izvodili i optužba i odbrana. morao bi osloboditi drugoapelanta od optužbe za lišavanje života Odbrana je izvodila dokaze dokazujući kao alibi za dva lica 28. jula 1992. godine. Ovu činjenicu sud je utvrdio na drugoapelanta da u kritično vrijeme nije bio na mjestu događaja Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 35 već na nekom drugom mjestu. Međutim, optužnicom razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito drugoapelantu nije stavljeno na teret samo da je učestvovao u pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost ubistvu dvojice zarobljenika već i druge radnje, kao što su optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog nehumano i nečovječno postupanje i maltretiranje logoraša, zatim zakona na optuženog i njegovo djelo.Š...Ć" fizičko zlostavljanje i tuča, a na kraju i učestvovanje u likvidaciji dvojice zarobljenika. Istakli su da apsolutno ne stoji navod u VI. Dopustivost apelaciji da sud nije dao razloge za protivrječne dokaze. Kada se 25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine pročita prvostepena presuda jasno se vidi da je upravo tome i Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su posvećen veliki dio obrazloženja u ocjeni suprotstavljenih dokaza sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog i navođenja logičkih razloga zašto se jedni dokazi prihvataju a presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. drugi ne, kao i zašto se neke činjenice prihvataju kao utvrđene a 26. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda druge ne. Istakli su da u konkretnom slučaju nije bilo elemenata za Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, prihvatanje načela in dubio pro reo, kada su bili jasni dokazi koje odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni su iznijeli neposredni svjedoci da je drugoapelant učestvovao u pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 svim radnjama koje su mu optužnicom stavljene na teret. Jasno se dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o u obrazloženju presude može vidjeti da su cijenjeni i iskazi posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. svjedoka koji su bili starješine logora, kao i iskaz Milana Predmet broj AP 3268/06 Stankovića, i da su iskazi ovih svjedoka cijenjeni upravo na 27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je okolnosti predmetne apelacije, a druga je stvar što odbrana Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. novembra drugoapelanta smatra da bi sve trebalo drugačije cijeniti i tumačiti. 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova Predložili su da se apelacija odbije kao neosnovana. mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu prvoapelant je 23. U odgovoru na apelaciju Republičkog tužilaštva RS-a se primio 21. novembra 2006. godine a apelacija je podnesena 8. navodi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a niti druga decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano prava u vezi s krivičnim postupkom iz člana 6. Evropske članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija konvencije, te su predložili da se apelacija odbije kao neosnovana. ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi V. Relevantni propisi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. U Krivičnom zakonu SFRJ ("Službeni list SFRJ" br. 44/76, 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90) relevantna odredba Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni glasi: sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu "Ratni zločin protiv civilnog stanovništva dopustivosti. Član 142. Predmet broj AP 3359/06 (1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, 29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je oružanog sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na civilno Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. novembra stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, tešku tjelesnu povredu ili mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu drugoapelant je teško narušavanje zdravlja ljudi; napad bez izbora cilja kojim se primio 22. novembra 2006. godine a apelacija je podnesena 20. pogađa civilno stanovništvo; da se prema civilnom stanovništvu čine decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ubojstva, mučenja, nečovječna postupanja, biološki, medicinski ili članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija drugi naučni eksperimenti, uzimanje tkiva ili organa radi ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije transplantacije, nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni integriteta ili zdravlja; raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. odnarođivanje ili prevođenje na drugu vjeru; prisiljavanje na 30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i prostituciju ili silovanja; primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora, Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje, protuzakonito odvođenje u sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja, lišavanje dopustivosti. prava na pravilno i nepristrano suđenje; prisiljavanje na službu u VII. Meritum oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj obavještajnoj službi 31. Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da su im tim ili administraciji; prisiljavanje na prinudni rad, izgladnjivanje presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i stanovništva, konfiskacije imovine, pljačkanje imovine stanovništva, Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d. Evropske konvencije. protuzakonito i samovoljno uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama imovine koje nije opravdano vojnim potrebama, Pravo na pravično suđenje uzimanje nezakonite i nesrazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, 32. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: smanjenje vrijednosti domaćeg novca ili protuzakonito izdavanje "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i novca ili ko izvrši neko od navedenih djela, kaznit će se zatvorom slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: najmanje pet godina ili smrtnom kaznom." (...) U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) relevantne odredbe stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." glase: Član 6. stav 1. i stav 3. tačka d. Evropske konvencije glasi: "Član 15. "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima. nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Član 296. 3. Svaki optuženi za krivično djelo ima najmanje slijedeća prava: Š.....Ć d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da (7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito ocjenu važe i za svjedoka optužbe." vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio 33. Postupak pred redovnim sudovima se, u konkretnom pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne slučaju, odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim apelanata u vezi s izvršenjem krivičnog djela ratnog zločina, pa je Broj 25 – Strana 36 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. član 6. Evropske konvencije primjenljiv na konkretan slučaj. Prema obrazloženja pobijanih presuda kao neupitno utvrdio da su redovni tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred redovnim sudovi izveli veliki broj dokaza, te da su za svaki dokaz koji su sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. Evropske prihvatili, kao i onaj koji nisu prihvatili, dali logična i uvjerljiva konvencije. obrazloženja koja, kako je već prethodno navedeno, nisu 34. Ustavni sud ukazuje da sudovi uživaju veliku slobodu pri proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Nesporno je da su ocjeni i izboru dokaza (vidi Ustavni sud, Odluku U 12/03 od 26. apelanti tokom cijelog postupka tretirani kao ravnopravna stranka s marta 2004. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj tužiteljem i omogućeno im je da aktivno učestvuju u postupku, da 18/04). Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava "u principu budu saslušani, da predlažu dokaze, daju svoje primjedbe bilo lično, sud ne procjenjuje da li su izjave svjedoka bile na ispravan način bilo preko advokata, te da nema nikakvog elementa koji bi doveo u usvojene kao dokazna građa" (vidi Evropski sud za ljudska prava, pitanje pravičnost suđenja koju zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Kostovski protiv Holandije, presuda od 20. novembra 1989. godine, Hercegovine i član 6. Evropske konvencije i u ovom kontekstu. serija A, broj 166). Princip ravnopravnosti stranaka, koji je važan el- 39. Drugoapelant se posebno žali da osporene presude nisu ement zahtjeva pravičnog suđenja, podrazumijeva da objema utvrdile uzročnu vezu između zarobljavanja i oružanog sukoba, stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj predmet odnosno da na području Manjače i mjesta iz kojih su dovedeni – uključujući i iznošenje dokazne građe – pod uvjetima koji ih ne oštećeni u logor nije bilo oružanog sukoba, što je bitan uvjet za stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika postojanje predmetnog krivičnog djela, te da stoga drugoapelant (Evropski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv nije prekršio pravila međunarodnog prava i da se u protivnom Holandije, od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 274; Ustavni trebaju primijeniti norme domaćeg zakonodavstva. S tim u vezi, sud, Odluka broj U 35/01, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi zaključili da je na broj 24/02). području BiH u kritično vrijeme bio oružani sukob između 35. U vezi s navedenim standardima pravičnog suđenja i formacija bosanskohercegovačkih Srba sa jedne strane i navoda apelanata da redovni sudovi nisu pravilno utvrdili bosanskohercegovačkih Bošnjaka i Hrvata, to jeste njihovih činjenično stanje i da su izveli pogrešnu ocjenu dokaza, Ustavni sud oružanih formacija s druge strane, da prema ustaljenoj sudskoj ukazuje da je redovni sud u krivičnom postupku dužan savjesno praksi oružani sukob postoji ne samo u međudržavnom sukobu već i ocijeniti sve dokaze pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, te na u okviru jedne države između raznih grupa, te da su oštećeni koji su osnovu takve, brižljive ocjene, izvesti zaključak da li je neka bili civili u logoru na Manjači dovođeni sa raznih područja činjenica dokazana (član 296. stav 7. ZKP RS). Pri tome, prema neposrednog sukoba na teritoriju Republike Srpske i imali su status članu 15. ZKP RS, sud i drugi organi nisu vezani, ni ograničeni zarobljenih lica pod zaštitom Međunarodnog humanitarnog prava posebnim formalnim dokaznim pravilima, već po načelu slobodne koje propisuju Ženevske konvencije, bez obzira što tu konkretno ocjene dokaza ocjenjuju postojanje ili nepostojanje neke činjenice. nije bilo neposrednih oružanih sukoba. Ovo obrazloženje redovnih Ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog sudova je utemeljeno na relevantnim zakonskim odredbama i dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih odredbama međunarodnih dokumenata, pa su stoga neosnovani provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. navodi drugoapelanta o nedostacima u obrazloženjima osporenih 36. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da takva analiza presuda u ovom pogledu. izvedenih dokaza nije izostala, već da je Okružni sud u svojoj 40. Prvoapelant se posebno žalio na povredu prava iz člana 6. presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, te u stav 3. tačka d. Evropske konvencije. S tim u vezi Ustavni sud skladu sa članom 296. stav 7. ZKP RS ocijenio vjerodostojnost podsjeća da član 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije sadrži dva protivrječnih dokaza, sa jedne strane svjedoka-logoraša i drugih prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka svjedoka optužbe, te sa druge strane svjedoka odbrane apelanata. optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim Ocjenu iskaza ovih svjedoka Okružni sud nije ograničio isključivo uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su nezavisna analizom tih dokaza, već sveobuhvatnije, ocjenom i drugih jedno od drugog (vidi Evropski sud za ljudska prava, provedenih dokaza, prvenstveno dokaza materijalne prirode, Unterpertinger protiv Austrije, presudu od 24. novembra 1986. cijeneći ih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Iz godine, serija A-110; Ustavni sud, Odluka broj AP 734/04 od 13. dokumentacije predočene Ustavnom sudu proizlazi da je u toku septembra 2005. godine, tačka 22). U vezi sa ovim navodima postupka Okružni sud proveo opsežan dokazni postupak, da je prvoapelanta Ustavni sud je utvrdio da je prvoapelant koristio svoje saslušao veći broj svjedoka optužbe i odbrane, zatim vještaka pravo da zajedno sa svojim braniocima ispita svjedoke optužbe, a sa sudske medicine, te da su apelanti imali mogućnost da iznesu svoje druge strane da je osigurao prisustvo i ispitivanje svjedoka u vlastitu odbrane lično, da predlažu izvođenje dokaza, između ostalog i korist, pod istim uvjetima koji su važili i za svjedoke koji su saslušanje svjedoka, što su i činili. Dakle, svi dokazi su izvedeni na svjedočili protiv njega. Stoga su, po mišljenju Ustavnog suda, glavnom pretresu, a apelanti su imali priliku ispitati sve dokaze neosnovani navodi prvoapelanta o povredi prava iz člana 6. stav 3. optužbe i osporiti ih lično i uz pomoć branioca. tačka d. Evropske konvencije. 37. Ovakve zaključke Okružnog suda u cijelosti je potvrdio i 41. Ustavni sud zaključuje da su u postupku pred redovnim Vrhovni sud, s tim što je pri tome smanjio kazne zatvora za sudovima svi procesni zahtjevi iz člana 6. Evropske konvencije u prvoapelanta sa 12 na osam godina zatvora, a za drugoapelanta sa 14 cijelosti ispoštovani. Sudovi su primijenili relevantne, kako na 11 godina zatvora i utvrdio da za počinjeno krivično djelo ratnog procesne tako i materijalnopravne zakonske odredbe krivičnog zločina protiv civilnog stanovništva treba primijeniti KZ SFRJ, a ne zakonodavstva u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne KZ RS. Vrhovni sud je ocijenio da su žalbeni navodi apelanata razloge na kojima su zasnovane i dovoljno su obrazložene. Ustavni neosnovani, jer je izreka prvostepene presude razumljiva i u cijelosti sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivnopravne odredbe u saglasnosti sa provedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim na kojima se zasniva odluka. Štaviše, Ustavni sud ponavlja da nije stanjem, za koje je i Vrhovni sud dao jasne, logične i uvjerljive nadležan da preispituje taj aspekt, sve dok primjena relevantnih razloge. Stoga Ustavni sud ne može prihvatiti navode apelanata da zakonskih odredbi ne krši, Ustavom Bosne i Hercegovine i Vrhovni sud nije odgovorio niti na jedan žalbeni navod odbrane, s Evropskom konvencijom, garantovana ljudska prava. obzirom da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto ti žalbeni 42. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava apelanata na navodi apelanata nisu mogli uticati na drugačije rješenje konkretne pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana krivično-pravne stvari. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud 6. stav 1. Evropske konvencije i prava prvoapelanta iz člana 6. stav smatra da obrazloženja obje osporene odluke ne ostavljaju utisak 3. tačka d. Evropske konvencije. bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju, već sadrže jasne i konzistentne razloge o tome kako je i zašto utvrđeno da su apelanti VIII. Zaključak sa umišljajem počinili krivično djelo koje im je stavljeno na teret. 43. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično 38. U vezi sa navodima apelanata da redovni sudovi nisu suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. dovoljno dokazali njihovu krivicu, Ustavni sud je uvidom u Evropske konvencije, s obzirom da su osporene presude jasne i Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 37 dovoljno obrazložene, proveden je temeljit i iscrpan dokazni RS, zatražena je 30. siječnja 2007. godine dostava odgovora na postupak. Također, nema povrede prava na pravično suđenje iz apelaciju. člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka d. 5. Vrhovni je sud dostavio odgovor na apelaciju 9. veljače 2007. Evropske konvencije jer su apelanti u postupku tretirani godine, a Republičko tužiteljstvo nije dostavilo odgovor. ravnopravno, uživajući u punom kapacitetu pravo da ispituju 6. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, svjedoke optužbe i da predlažu ispitivanje svojih svjedoka. odgovor na apelaciju Vrhovnog suda je 30. prosinca 2008. godine 44. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, dostavljen prvoapelantu. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Predmet broj AP 3359/06 45. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 7. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Vrhovnog suda, Okružnog suda i sudionika u postupku, Predsjednica Republičkog tužiteljstva RS, zatražena je 27. prosinca 2006. godine Ustavnog suda dostava odgovora na apelaciju. Bosne i Hercegovine 8. Vrhovni je sud dostavio odgovor na apelaciju 10. siječnja Seada Palavrić, s. r. 2007. godine, Okružni sud 15. siječnja 2007. godine, a Republičko tužiteljstvo 12. siječnja 2007. godine. 9. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u odgovori na apelaciju su 18. rujna 2008. godine dostavljeni predmetu broj AP 3268/06, rješavajući apelaciju Siniše drugoapelantu. Teodorovića i Željka Bulatovića, na temelju članka VI/3.(b) III. Činjenično stanje Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 10. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni dokumenata podastrtih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: sljedeći način. Seada Palavrić, predsjednica 11. Okružni je sud Presudom broj 011-0-K-06-000-005 od 29. Miodrag Simović, dopredsjednik svibnja 2006. godine proglasio prvoapelanta i drugoapelanta Valerija Galić, dopredsjednica krivim, kao suizvršiteljima sa Zoranom Gajićem, zbog kaznenoga Krstan Simić, sudac djela ratnoga zločina protiv civilnoga stanovništva iz članka 142. Mirsad Ćeman, sudac stavak 1. u svezi članka 22. Kaznenog zakona Republike Srpske - na sjednici održanoj 12. veljače 2009. godine donio opći dio (u daljnjem tekstu: KZ RS) i osudio ih na kazne zatvora, i to prvoapelanta na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, a ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 drugoapelanta na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Siniše Teodorovića i 12. Okružni je sud u obrazloženju dalje naveo kako u Željka Bulatovića, podnesene protiv Presude Vrhovnog suda konkretnom slučaju apelanti nisu izdavali naredbe za ubojstva, Republike Srpske broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. studenoga 2006. mučenja, nečovječna postupanja prema civilnome stanovništvu, što godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci broj bi bio primarni oblik načina izvršenja predmetnoga kaznenoga 011-0-K-06-000-005 od 29. svibnja 2006. godine. djela. Međutim, iz činjeničnoga utvrđenja proizlazi da se u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", konkretnom slučaju radi o drugom obliku predmetnoga kaznenoga "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", djela koji je ostvaren izravnim ubojstvima, mučenjima i "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku nečovječnim postupanju počinitelja bez naredbe prema civilnom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". stanovništvu, a što je predmet optužbe u konkretnom slučaju. Po ocjeni Okružnog suda ostvareno je i bitno obilježje predmetnoga OBRAZLOŽENJE kaznenoga djela, a to je postojanje "oružanoga sukoba". Okružni je I. Uvod sud smatrao kako je u kritično vrijeme postojao oružani sukob 1. Siniša Teodorović (u daljnjem tekstu: prvoapelant) kojega između formacija bosanskohercegovačkih Srba sa jedne strane i zastupa Vitomir Gajić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 8. prosinca bosanskohercegovačkih Bošnjaka i Hrvata, to jeste njihovih 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u oružanih formacija s druge strane. Sud nije prihvatio tezu obrane daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda apelanata da na užem području Manjače, gdje je bio logor, nije bilo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj stvarnih borbi i da zbog toga nije ispunjen uvjet postojanja 118-0-Kž-06-000 191 od 7. studenoga 2006. godine i Presude oružanoga sukoba. To je, po mišljenju suda, prevladano činjenicom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj da je u cijeloj BiH trajao oružani sukob. Sud je smatrao da su 011-0-K-06-000-005 od 29. svibnja 2006. godine. Apelacija je apelanti, kao vojni policajci, bili u sastavu oružanih snaga bosanskih evidentirana pod poslovnim brojem AP 3268/06. Srba u vremenu obuhvaćenom optužnicom kada je trajao oružani 2. Željko Bulatović (u daljnjem tekstu: drugoapelant) kojega sukob u BiH, potom da su oštećeni bili civili u logoru na Manjači, da zastupaju Vladimir Raosavljević i Nebojša Pantić, odvjetnici iz su dovedeni sa raznih strana neposrednog sukoba, da su imali status Banjaluke, podnio je 20. prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom zarobljenih osoba i da su bili pod zaštitom Međunarodnog sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. humanitarnog prava koje propisuju Ženevske konvencije. studenoga 2006. godine i Presude Okružnog suda broj 13. Okružni je sud naveo da je na temelju provedenih dokaza 011-0-K-06-000-005 od 29. svibnja 2006. godine. Apelacija je optužbe došao do činjeničnoga utvrđenja da su apelanti sa trećim evidentirana pod poslovnim brojem AP 3359/06. suizvršiteljem, kao pripadnici vojne policije, na dužnosti stražara u logoru Manjača u razdoblju lipnja i srpnja 1992. godine tjelesno II. Postupak pred Ustavnim sudom zlostavljali, mučili i nečovječno se ponašali prema logorašima, pa su 3. Obzirom da su Ustavnom sudu dostavljene apelacija iz prigodom takvoga fizičkoga zlostavljanja 28. srpnja 1992. godine njegove nadležnosti o istom pitanju Ustavni je sud, sukladno članku usmrtili logoraše Omera Filipovića i Esada Bendera, što im se 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju optužnicom stavlja na teret. U presudi je navedeno da je do predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku ovakvoga činjeničnoga utvrđenja sud došao nakon saslušanja većeg pod brojem AP 3268/06. Spojene su apelacije AP 3268/06 i AP broja svjedoka-preživjelih logoraša, koji su detaljno i uvjerljivo 3359/06. opisali zlostavljanje i mučenje koje su pretrpjeli od apelanata, a Predmet broj AP 3268/06 obrana apelanata nije imala protudokaza osim negiranja njihovih 4. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od tvrdnji bez konkretne oprečne dokazne podloge. Sud nije Vrhovnog suda i sudionika u postupku, Republičkog tužiteljstva povjerovao iskazima trojice starješina logora koji su tvrdili da nije 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Broj 25 – Strana 38 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. bilo tzv. špalira kroz koji su logoraši morali proći, ili ako ga je bilo da 17. U svezi primjene kaznenoga zakona Vrhovni je sud u njima nije bilo poznato, budući da su ovi iskazi, po uvjerenju suda, presudi istaknuo da je u vrijeme kada je izvršeno predmetno bili nesigurni i neuvjerljivi. kazneno djelo, na temelju članka 12. Ustavnog zakona za provedbu 14. Glede iznesenoga alibija drugoapelanta, koji se sastojao u Ustava Republike Srpske, na snazi bio KZ SFRJ. Ovaj se zakon tvrdnji da kritične večeri nije bio u logoru, Okružni je sud utvrdio iz morao primijeniti po načelu vremenskoga važenja kaznenoga iskaza svjedoka da se može prihvatiti da je drugoapelant bio na zakonodavstva, jer kasnije doneseni zakoni nisu blaži za apelante. rođendanu generala Talića 15. srpnja 1992. godine u Doboju, ali da Zakon koji je primijenio sud stupio je na snagu tek 1993. godine je sigurno da nema dokaza da je od početka srpnja otišao sa Manjače ("Službeni glasnik RS" broj 12/93), pa je ovu povredu zakona, kako i bio u Doboju do konca kolovoza 1992. godine. U svezi fotografije je smatrao Vrhovni sud, valjalo otkloniti i radnje apelanata pravilno koju je prezentirala obrana drugoapelanta, sud je zaključio da je kvalificirati kao kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog moguće da se drugoapelant slikao sa drugim osobama na rođendanu stanovništva iz članka 142. stavak 1. u vezi sa člankom 22. KZ generala Talića, ali fotografija sama po sebi ništa drugo ne može SFRJ. značiti glede vremena zadržavanja drugoapelanta na prostoru IV. Apelacija Doboja. Činjenica da se u službenim zabilješkama starješina logora a) Navodi iz apelacije broj AP 3268/06 u kritično vrijeme ne spominje ime drugoapelanta, sama po sebi ne 18. Prvoapelant je naveo da mu je pobijanim presudama govori da kritične večeri drugoapelant doista nije bio tu, a navedena povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava izvješća i zabilješke sud je ocijenio kao radnje starješina logora koji Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. i stavak 3. točka d. su htjeli pokriti svoje propuste kao starješine zbog nepoduzimanju Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u mjera na sprečavanju zlostavljanja logoraša, o čemu su imali daljnjem tekstu: Europska konvencija). Prvoapelant smatra da su saznanja. Sud je glede kritičnoga događaja cijenio iskaze većeg zaključci suda dovedeni u ozbiljnu dvojbu obzirom da nema dokaza broja svjedoka očevidaca, za koje je smatrao da su uvjerljivi, da je on svojim radnjama prouzročio smrtnu posljedicu kod dvojice detaljni i logični. Sud je također izvršio uvid u nalaz o reobdukciji logoraša, te da je o njegovoj krivnji valjalo suditi primjenom načela posmrtnih ostataka ubijenih logoraša i saslušao sudskoga vještaka, in dubio pro reo. Također je naveo da su obrazloženja presuda koji je potvrdio da su povrede kod obojice nastradalih nasilne. Po paušalna, da je proizvoljna ocjena izvedenih dokaza, te da zaključci ocjeni suda, glede vinosti apelanti su postupali sa izravnim suda nemaju uporište u dokaznoj građi. Prvoapelant je dalje umišljajem jer su sve torture poduzimali svjesno i sa htijenjem, kao i istaknuo da pobijane presude na uopćen način opisuju radnje nanošenje tjelesnih povreda sa smrtnom posljedicom koje su prema izvršenja kaznenoga djela, iskaze svjedoka, a proizvoljne su i okolnostima konkretnoga slučaja i htjeli. uopćene i u pojašnjenjima koja su data u presudama. 15. Vrhovni je sud Presudom broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. b) Navodi iz apelacije broj AP 3359/06 studenoga 2006. godine odbio kao neutemeljen priziv okružnoga 19. Drugoapelant navodi da mu je pobijanim presudama tužitelja u Banjaluci, a djelomično uvažio prizive apelanata i povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Presudu Okružnog suda broj 011-0-K-06-000-005 od 29. svibnja Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu 2006. godine preinačio u pravnoj ocjeni djela i odluci o kazni, tako ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska što se radnje apelanata opisane u izreci prvostupanjske presude konvencija). Drugoapelant je naveo da je način na koji je pravno kvalificiraju kao kazneno djelo - ratni zločin protiv civilnoga prvostupanjska presuda dala ocjenu izvedenih dokaza i način na koji stanovništva iz članka 142. stavak 1. u svezi članka 22. Kaznenog je drugostupanjska presuda dala odgovore na bitne navode priziva zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u drugoapelanta neprimjeren i ne odgovara istini, pravdi i zakonitosti. daljnjem tekstu: KZ SFRJ), za koje je prvoapelant osuđen na kaznu Da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio dokaze, morao bi zatvora u trajanju od osam godina, a drugoapelant na kaznu zatvora osloboditi drugoapelanta od optužbe za lišavanje života dvije osobe u trajanju od 11 godina. 28. srpnja 1992. godine. Ovu činjenicu sud je utvrdio na temelju 16. U obrazloženju presude Vrhovni je sud naveo da su obrane nesigurnih iskaza oštećenih kao svjedoka, koji su tvrdili da su apelanata bile izložene i interpretirane tako da se razvidno vidi kritične večeri po glasu poznali drugoapelanta ili da su ga vidjeli suština, što je sukladno zahtjevu koji zakon postavlja sudu. Dalje je naslonjenog na stolcu u kuhinji ili da su sigurni 80-95% da su vidjeli navedeno da je alibi drugoapelanta o vremenu dolaska na Manjaču drugoapelanta. Po mišljenju drugoapelanta ovi oštećeni očito su provjeren i ocijenjen kroz analizu dokaza obrane i optužbe. Na neutemeljeno prikazali kritični događaj samo sa jednim ciljem, da temelju toga je i izveden zaključak o njegovoj nazočnosti u vrijeme ga neutemeljeno terete iz osvete za sve ono što im se dešavalo koje je opisano u izreci presude i relevantno za njegovu kaznenu tijekom rata. Na taj je način drugoapelant lišen Ustavom i zakonom odgovornost. Identitet prvoapelanta i drugoapelanta, prema zaštićenog prava da nitko nevin ne bude osuđen. Drugoapelant je mišljenju Vrhovnog suda, nije ostao bez objašnjenja i temelji se na posebice ukazao na to da njegov alibi da kritične večeri nije bio iskazima svjedoka koji su u prijepornim dijelovima na glavnome nazočan u logoru sudovi tijekom postupka nisu pravilno ocijenili. pretresu razjašnjeni. Postojanje "špalira" i sudjelovanje apelanata u Naveo je da iz iskaza svjedoka Milana Stankovića proizlazi da je njemu pouzdano je utvrđeno na temelju iskaza oštećenih kao drugoapelant na Manjači bio vrlo kratko vrijeme, potom da je u svjedoka. Vrhovni je sud zaključio da su ti iskazi detaljni, logični, obezbjeđenju generala Talića u Doboju bio ne samo na njegov određeni i međusobno se nadopunjuju, pa kao takvi doista nisu rođendan 15. srpnja 1992. godine, već da je siguran da je mogli biti dovedeni u dvojbu. Oprečnu tvrdnju starješina drugoapelant tamo ostao i nakon 2. kolovoza 1992. godine. Također prvostupanjski je sud pravilno odbacio kao doista neubjedljivu. Pri i drugi svjedoci-starješine logora u svojim izvješćima nisu naveli tome iskazi više pozicioniranih vojnih osoba, odnosno starješina ime drugoapelanta. Smatra da nije pravilno ocijenjen niti iskaz logora, nisu ostali bez pozorne i studiozne ocjene, a s ciljem svjedoka optužbe Đure Mesara, koji je također potvrdio njegove provjeravanja ostalih dokaza, osobito iskaza svjedoka logoraša. Na navode. Drugoapelant je istaknuo da su sudovi pogrešno i neistinito temelju tih dokaza sud je, po mišljenu Vrhovnog suda, pravilno utvrdili činjenice, odnosno pogrešno su ocijenili izvedene dokaze. utvrdio da su apelanti svakodnevno tjelesno zlostavljali osobe u Isto tako, po mišljenju drugoapelanta sudovi nisu adekvatno i logoru, a što logično znači svaki dan kada su bili nazočni. O tome su pravilno primijenili odredbe Ženevske konvencije koja se odnosi na se izjasnili svi saslušani nad kojima su primjenjivali tjelesnu i zaštitu civilnog stanovništva, niti dopunske protokole koji se tiču psihičku torturu, ali opisujući i svoje spoznaje o premlaćivanju zaštite žrtava međunarodnih oružanih sukoba, obzirom da nisu drugih osoba koje su se nalazile u logoru. Događaj od 28. srpnja objasnili uzročnu vezu između oružanoga sukoba i zarobljavanja 1992. godine, kada su poduzete radnje od kojih je nastupila smrt oštećenih, kada su svi oštećeni bili suglasni u iskazima da na dvije osobe, opravdano je bio predmetom detaljne i pozorne analize području Sanskog Mosta, Ključa i Šipova u momentu kada je njih prvostupanjskoga suda. Iskazi svjedoka u svezi s tim se međusobno policija lišila slobode nije bilo nikakvoga oružanoga sukoba. dopunjuju, suglasni su u bitnim detaljima i grade jednu doista c) Odgovor na apelaciju broj AP 3268/06 logičnu cjelinu pa ih je, kako je zaključio Vrhovni sud, 20. Vrhovni je sud naveo da su svi prigovori sadržani u apelaciji prvostupanjski sud opravdano prihvatio. činjeničnoga i pravnoga karaktera, a kojima se u suštini pobija Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 39 pravilnost utvrđivanja pobijane presude o suizvršiteljskoj stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposoblje- djelatnosti prvoapelanta u izvršenju predmetnoga kaznenoga djela, ne za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, tešku tjelesnu povredu isticani u prizivu na prvostupanjsku presudu. Na te prigovore ili teško narušavanje zdravlja ljudi; napad bez izbora cilja kojim se Vrhovni je sud odgovorio tako što ih je ocijenio kao neutemeljene i pogađa civilno stanovništvo; da se prema civilnom stanovništvu bez uporišta u sadržaju i spisu predmeta, te u obrazloženju čine ubojstva, mučenja, nečovječna postupanja, biološki, prvostupanjske presude. Za navedene je zaključke presuda ovoga medicinski ili drugi znanstveni eksperimenti, uzimanje tkiva ili suda dala validno obrazloženje iz kojega nedvosmisleno proizlazi organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji ili povreda da u postupku donošenja prvostupanjske i drugostupanjske odluke tjelesnog integriteta ili zdravlja; raseljavanje ili preseljavanje ili nisu počinjene povrede odredaba kaznenoga postupka, koje bi prisilno odnarođivanje ili prevođenje na drugu vjeru; prisiljavanje manifestirale povredu ustavnoga prava prvoapelanta na pravično na prostituciju ili silovanja; primjenjivanje mjera zastrašivanja i suđenje, te da nisu proizvoljno primijenjeni materijalnopravni terora, uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje, protuzakonito propisi. odvođenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvara- d) Odgovori na apelaciju broj AP 3359/06 nja, lišavanje prava na pravilno i nepristrano suđenje; prisiljavanje 21. Vrhovni je sud naveo da kroz isticanje povreda odredaba na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj kaznenoga postupka drugoapelant, ustvari, daje drukčije viđenje obavještajnoj službi ili administraciji; prisiljavanje na prinudni izvedenih dokaza i na taj način neutemeljeno pokušava dovesti u rad, izgladnjivanje stanovništva, konfiskacije imovine, pljačkanje pitanje pravilnost i potpunost činjenične osnove presuda protiv imovine stanovništva, protuzakonito i samovoljno uništavanje ili kojih podnosi apelaciju. Ovakvi njegovi argumenti, kako je smatrao prisvajanje u velikim razmjerima imovine koje nije opravdano Vrhovni sud, nemaju realnoga uporišta u stanju spisa, niti su vojnim potrebama, uzimanje nezakonite i nerazmjerno velike počinjeni propusti u postupku odlučivanja o prizivu. Ovaj je sud kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti domaćeg novca ili svjesno i u mjeri u kojoj mu to nalaže Zakon o kaznenom postupku protuzakonito izdavanje novca ili tko izvrši neko od navedenih djela, RS (u daljnjem tekstu: ZKP RS) procijenio sve navode priziva i o kaznit će se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom kaznom." njima dao sasvim razvidne i iscrpne odgovore. Polazeći od uvoda U Zakonu o kaznenom postupku Republike Srpske same apelacije, kada analizira tijek suđenja i donošenja prvostupanjske presude, nameće se upravo oprečan zaključak od ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) relevantne onoga kojega drugoapelant u konačnici sugerira. Vrhovni je sud odredbe glase: zaključio da nije povrijeđeno pravo drugoapelanta na fer suđenje, te "Članak 15. da je apelacija u potpunosti neutemeljena i predložio je da se kao Pravo suda, tužitelja i drugih organa koji sudjeluju u kaznenom takva odbije. postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije 22. U odgovoru Okružnog suda je navedeno da se, kada se vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima. pozorno pročita obrazloženje prvostupanjske presude, razvidno vidi Članak 296. da je sud svaki izvedeni dokaz procjenjivao pojedinačno, dovodeći Š.....Ć ga u vezu sa drugim dokazima, i da je dao razloge zašto smatra kao (7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih utvrđene neke činjenice, te zašto neke dokaze prihvaća, a druge ne razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući osobito ocjenu prihvaća. U provedenom postupku u dvostranačkom sustavu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio dokazivanja dokaze su izvodili i optužba i obrana. Obrana je pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne izvodila dokaze dokazujući kao alibi za drugoapelanta da u kritično sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim vrijeme nije bio na mjestu događaja već na nekom drugom mjestu. razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri Međutim, optužnicom drugoapelantu nije stavljeno na teret samo da utvrđivanju da li postoji kazneno djelo i kaznena odgovornost je sudjelovao u ubojstvu dvojice zarobljenika već i druge radnje, kao optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba kaznenog što su nehumano i nečovječno postupanje i maltretiranje logoraša, zakona na optuženog i njegovo djelo.Š...Ć" potom tjelesno zlostavljanje i tuča, a na koncu i sudjelovanje u VI. Dopustivost likvidaciji dvojice zarobljenika. Istaknuli su da apsolutno ne stoji 25. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine navod u apelaciji da sud nije dao razloge za proturječne dokaze. Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su Kada se pročita prvostupanjska presuda razvidno se vidi da je sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog upravo tome i posvećen veliki dio obrazloženja u ocjeni presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. suprotstavljenih dokaza i navođenja logičkih razloga zašto se jedni 26. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda dokazi prihvaćaju a drugi ne, kao i zašto se neke činjenice Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, prihvaćaju kao utvrđene a druge ne. Istaknuli su da u konkretnom odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti slučaju nije bilo elemenata za prihvaćanje načela in dubio pro reo, pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 kada su bili razvidni dokazi koje su iznijeli neposredni svjedoci da je dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o drugoapelant sudjelovao u svim radnjama koje su mu optužnicom posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. stavljene na teret. Razvidno se u obrazloženju presude može vidjeti da su cijenjeni i iskazi svjedoka koji su bili starješine logora, kao i Predmet broj AP 3268/06 iskaz Milana Stankovića, i da su iskazi ovih svjedoka cijenjeni 27. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je upravo na okolnosti predmetne apelacije, a druga je stvar što obrana Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. studenoga drugoapelanta smatra da bi sve trebalo drukčije cijeniti i tumačiti. 2006. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova Predložili su da se apelacija odbije kao neutemeljena. mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu prvoapelant primio 21. studenoga 2006. godine a apelacija je podnesena 8. 23. U odgovoru na apelaciju Republičkog tužiteljstva RS-a se prosinca 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano navodi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a niti druga člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija prava u svezi kaznenoga postupka iz članka 6. Europske ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer konvencije, te su predložili da se apelacija odbije kao neutemeljena. nije očevidno (prima facie) neutemeljena niti postoji neki drugi V. Relevantni propisi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 24. U Kaznenom zakonu SFRJ ("Službeni list SFRJ" br. 44/76, 28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90) relevantna odredba Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni glasi: je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede "Ratni zločin protiv civilnog stanovništva dopustivosti. Članak 142. Predmet broj AP 3359/06 (1) Tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, 29. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je oružanog sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na civilno Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-06-000 191 od 7. studenoga Broj 25 – Strana 40 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. 2006. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu drugoapelant provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. primio 22. studenoga 2006. godine a apelacija je podnesena 20. 36. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da takva analiza prosinca 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano izvedenih dokaza nije izostala, već da je Okružni sud u svojoj člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, te ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer sukladno članku 296. stavak 7. ZKP RS ocijenio vjerodostojnost nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi proturječnih dokaza, sa jedne strane svjedoka-logoraša i drugih formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. svjedoka optužbe, te sa druge strane svjedoka obrane apelanata. 30. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Ocjenu iskaza ovih svjedoka Okružni sud nije ograničio isključivo Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni analizom tih dokaza, već sveobuhvatnije, ocjenom i drugih sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede provedenih dokaza, prvenstveno dokaza materijalne naravi, cijeneći dopustivosti. ih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Iz VII. Meritum dokumentacije podastrte Ustavnom sudu proizlazi da je tijekom 31. Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da su im tim postupka Okružni sud proveo opsežan dokazni postupak, da je presudama povrijeđena prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i saslušao veći broj svjedoka optužbe i obrane, potom vještaka sudske Hercegovine i članka 6. stavak 1. i stavak 3. točka d. Europske medicine, te da su apelanti imali mogućnost iznijeti svoje obrane konvencije. osobno, predlagati izvođenje dokaza, između ostalog i saslušanje Pravo na pravično suđenje svjedoka, što su i činili. Dakle, svi su dokazi izvedeni na glavnom pretresu, a apelanti su imali priliku ispitati sve dokaze optužbe i 32. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: pobijati ih osobno i uz pomoć branitelja. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 37. Ovakve zaključke Okružnog suda u cijelosti je potvrdio i prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: Vrhovni sud, s tim što je pri tome smanjio kazne zatvora za (...) prvoapelanta sa 12 na osam godina zatvora, a za drugoapelanta sa 14 (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim na 11 godina zatvora i utvrdio da za počinjeno kazneno djelo stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". ratnoga zločina protiv civilnoga stanovništva treba primijeniti KZ Članak 6. stavak 1. i stavak 3. točka d. Europske konvencije SFRJ, a ne KZ RS. Vrhovni je sud ocijenio da su prizivni navodi glasi: apelanata neutemeljeni, jer je izreka prvostupanjske presude "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili razumljiva i u cijelosti u suglasnosti s provedenim dokazima i utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima utvrđenim činjeničnim stanjem, za koje je i Vrhovni sud dao pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred razvidne, logične i uvjerljive razloge. Stoga Ustavni sud ne može neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. prihvatiti navode apelanata da Vrhovni sud nije odgovorio niti na 3. Svaki optuženi za kazneno djelo ima najmanje slijedeća jedan prizivni navod obrane, obzirom da je Vrhovni sud detaljno prava: obrazložio zašto ti prizivni navodi apelanata nisu mogli uticati na drukčije rješenje konkretne kazneno-pravne stvari. Imajući u vidu d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženja obje pobijane odluke se prisustvo i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji ne ostavljaju utisak bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju, već važe i za svjedoka optužbe." sadrže razvidne i konzistentne razloge o tome kako je i zašto 33. Postupak pred redovitim sudovima se, u konkretnom utvrđeno da su apelanti sa umišljajem počinili kazneno djelo koje im slučaju, odnosi na utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv je stavljeno na teret. apelanata u svezi izvršenja kaznenoga djela ratnog zločina, pa je 38. U svezi navoda apelanata kako redoviti sudovi nisu članak 6. Europske konvencije primjenljiv na konkretan slučaj. dovoljno dokazali njihovu krivnju, Ustavni je sud uvidom u Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred obrazloženja pobijanih presuda kao neupitno utvrdio da su redoviti redovitim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva članak 6. sudovi izveli veliki broj dokaza, te da su za svaki dokaz koji su Europske konvencije. prihvatili, kao i onaj koji nisu prihvatili, dali logična i uvjerljiva 34. Ustavni sud ukazuje da sudovi uživaju veliku slobodu pri obrazloženja koja, kako je već prethodno navedeno, nisu ocjeni i izboru dokaza (vidi Ustavni sud, Odluku U 12/03 od 26. proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Neprijeporno je da su ožujka 2004. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj apelanti tijekom cijeloga postupka tretirani kao jednakopravna 18/04). Prema praksi Europskog suda za ljudska prava "u načelu sud stranka s tužiteljem i omogućeno im je aktivno sudjelovanje u ne procjenjuje jesu li izjave svjedoka bile na ispravan način postupku, saslušanje, predlaganje dokaza, davanje svojih usvojene kao dokazna građa" (vidi Europski sud za ljudska prava, primjedaba bilo osobno, bilo preko odvjetnika, te nema nikakvog Kostovski protiv Nizozemske, presuda od 20. studenoga 1989. elementa koji bi doveo u pitanje pravičnost suđenja koju zahtijeva godine, serija A, broj 166). Načelo jednakopravnosti stranaka, koji članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske je važan element zahtjeva pravičnoga suđenja, podrazumijeva da konvencije i u ovom kontekstu. objema stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj 39. Drugoapelant se posebice žali kako pobijane presude nisu predmet – uključujući i iznošenje dokazne građe – pod uvjetima koji utvrdile uzročnu vezu između zarobljavanja i oružanog sukoba, ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika odnosno da na području Manjače i mjesta iz kojih su dovedeni (Europski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv oštećeni u logor nije bilo oružanoga sukoba, što je bitan uvjet za Nizozemske, od 27. listopada 1993. godine, serija A, broj 274; postojanje predmetnoga kaznenoga djela, te da stoga drugoapelant Ustavni sud, Odluka broj U 35/01, "Službeni glasnik Bosne i nije prekršio pravila međunarodnoga prava i da se u protivnome Hercegovine" broj 24/02). trebaju primijeniti norme domaćeg zakonodavstva. S tim u vezi, 35. U svezi navedenih standarda pravičnoga suđenja i navoda Ustavni je sud utvrdio kako su redoviti sudovi zaključili da je na apelanata kako redoviti sudovi nisu pravilno utvrdili činjenično području BiH u kritično vrijeme bio oružani sukob između stanje i kako su izveli pogrešnu ocjenu dokaza, Ustavni sud ukazuje formacija bosanskohercegovačkih Srba sa jedne strane i da je redoviti sud u kaznenome postupku dužan savjesno ocijeniti bosanskohercegovačkih Bošnjaka i Hrvata, to jeste njihovih sve dokaze pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju oružanih formacija s druge strane, da prema ustaljenoj sudskoj takve, brižljive ocjene, izvesti zaključak je li neka činjenica praksi oružani sukob postoji ne samo u međudržavnom sukobu već i dokazana (članak 296. stavak 7. ZKP RS). Pri tome, prema članku u okviru jedne države između raznih skupina, te da su oštećeni koji 15. ZKP RS, sud i druga tijela nisu vezani, ni ograničeni posebnim su bili civili u logoru na Manjači dovođeni sa raznih područja formalnim dokaznim pravilima, već po načelu slobodne ocjene neposrednog sukoba na teritoriju Republike Srpske i imali su status dokaza ocjenjuju postojanje ili nepostojanje neke činjenice. Ova zarobljenih lica pod zaštitom Međunarodnog humanitarnog prava slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakoga koje propisuju Ženevske konvencije, bez obzira što tu konkretno Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 41 nije bilo neposrednih oružanih sukoba. Ovo obrazloženje redovitih na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je sudova je utemeljeno na relevantnim zakonskim odredbama i odredbama međunarodnih dokumenata, pa su stoga neutemeljeni ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 navodi drugoapelanta o nedostacima u obrazloženjima pobijanih Usvaja se apelacija Edina Rešidbegovića. presuda u ovome pogledu. Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine 40. Prvoapelant se posebice žalio na povredu prava iz članka 6. i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i stavak 3. točka d. Europske konvencije. S tim u svezi Ustavni sud osnovnih sloboda, u odnosu na pravo da se donese odluka u podsjeća kako članak 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije razumnom roku u žalbenom postupku koji je okončan Presudom sadrži dva prava: 1) pravo optuženoga da mu se omogući ispitivanje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-426/03 od svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka obrane pod istim 23. maja 2007. godine. uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su neovisna jedno o drugome (vidi Europski sud za ljudska prava, Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Edinu Rešidbegoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Unterpertinger protiv Austrije, presudu od 24. studenoga 1986. odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne štete godine, serija A-110; Ustavni sud, Odluka broj AP 734/04 od 13. zbog nedonošewa sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa rujna 2005. godine, točka 22). U svezi s ovim navodima članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. prvoapelanta Ustavni je sud utvrdio da je prvoapelant koristio svoje pravo da zajedno sa svojim braniteljima ispita svjedoke optužbe, a Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i sa druge strane da je osigurao nazočnost i ispitivanje svjedoka u Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i vlastitu korist, pod istim uvjetima koji su važili i za svjedoke koji su Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i svjedočili protiv njega. Stoga su, po mišljenju Ustavnog suda, "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". neutemeljeni navodi prvoapelanta o povredi prava iz članka 6. OBRAZLOŽEWE stavak 3. točka d. Europske konvencije. I. Uvod 41. Ustavni sud zaključuje da su u postupku pred redovitim 1. Edin Rešidbegović (u daqnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, sudovima svi procesni zahtjevi iz članka 6. Europske konvencije u kog zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. cijelosti ispoštovani. Sudovi su primijenili relevantne, kako decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i procesne tako i materijalnopravne zakonske odredbe kaznenoga Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa zakonodavstva u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji je okončan razloge na kojima su utemeljene i dovoljno su obrazložene. Ustavni Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u sud smatra da sudovi nisu zlouporabili pozitivnopravne odredbe na daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-426/03 od 23. maja 2007. kojima se temelji odluka. Štoviše, Ustavni sud ponavlja da nije godine. mjerodavan preispitivati taj aspekt, sve dok primjena relevantnih II. Postupak pred Ustavnim sudom zakonskih odredbi ne krši, Ustavom Bosne i Hercegovine i 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Europskom konvencijom, garantirana ljudska prava. Vrhovnog suda je 3. maja 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor 42. Ustavni sud zaključuje kako nema povrede prava apelanata na apelaciju. na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. maja 2007. članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava prvoapelanta iz godine. članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije. 4. Ustavni sud je 19. septembra 2007. godine od Uprave za upravno VIII. Zaključak rješavanje u stambenoj oblasti Kantona Sarajevo (u daqnjem tekstu: 43. Ustavni sud zaključuje kako nema povrede prava na Uprava) tražio da dostavi predmetni spis na uvid. pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 5. Uprava je 25. septembra 2007. godine dostavila traženi spis članka 6. stavak 1. Europske konvencije, obzirom da su pobijane na uvid. presude razvidne i dovoljno obrazložene, proveden je temeljit i 6. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na iscrpan dokazni postupak. Također, nema povrede prava na apelaciju dostavljen je apelantu 12. januara 2009. godine. pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i III. Činjenično stanje članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije jer su apelanti u 7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda postupku tretirani jednakopravno, uživajući u punom kapacitetu i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju pravo na ispitivanje svjedoka optužbe i predlaganje ispitivanja na sljedeći način. svojih svjedoka. 8. Apelant je 26. avgusta 2003. godine izjavio žalbu protiv 44. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Presude Kantonalnog suda broj U-117/03 od 25. jula 2003. godine, a Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 22. septembra 2003. godine dopunu žalbe. 45. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 9. Kantonalni sud je 21. oktobra 2003. godine cio spis predmeta Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. dostavio Vrhovnom sudu na odlučivanje o izjavljenoj žalbi. Predsjednica 10. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je obaviješten da je Ustavnog suda predmetni postupak okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj Už-426/03 od 23. maja 2007. godine, dakle, neposredno nakon Seada Palavrić, v. r. izjavljene apelacije. Presudom broj Už-426/03 od 23. maja 2007. godine Vrhovni sud je apelantovu žalbu odbio. U obrazloženju ove odluke Vrhovni sud je naveo da su upravni organi i sud Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u pravilno zakqučili da apelant ne može da se smatra nosiocem predmetu broj AP 3373/06, rješavajući apelaciju Edina stanarskog prava na predmetnom stanu, jer je stanovao u Rešidbegovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i službenom-namjenskom stanu na osnovu ugovora sa sopstvenikom, Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 pa mu ne pripada pravo na povraćaj. stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni IV. Apelacija glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: a) Navodi iz apelacije Seada Palavrić, predsjednica 11. Apelant u apelaciji iznosi hronološki tok postupka pred Miodrag Simović, potpredsjednik organima uprave i redovnim sudom i poziva se na povredu prava iz Valerija Galić, potpredsjednica člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske Krstan Simić, sudija konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u Mirsad Ćeman, sudija daqnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Broj 25 – Strana 42 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da postupak Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni nedopustivo dugo traje s obzirom na to da je 26. avgusta 2003. sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu godine izjavio žalbu protiv presude Kantonalnog suda o kojoj dopustivosti. Vrhovni sud nije odlučio. Apelant je predložio da mu se dosudi VII. Meritum naknada nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM i da se sud 19. Apelant je naveo da mu je zbog nerazumno dugog trajawa obaveže da donese odluku najkasnije za šest mjeseci. žalbenog postupka pred Vrhovnim sudom u postupku vraćawa b) Odgovor na apelaciju spornog stana u posjed povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz 12. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ovaj člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske predmet nije uzet u rad jer se prioritetno rješavaju žalbe iz 2002. konvencije. godine, ali da će se uskoro pristupiti rješavanju predmeta 20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: povodom žalbi iz stambene oblasti, te će i apelantova žalba da Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska bude riješena. prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: V. Relevantni propisi Š...Ć 13. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 43 st. 1 i 2 21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu Po žalbi Vrhovni sud Federacije donosi presudu ili glasi: rješenje. 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Presudom se može žalba odbiti ili uvažiti i osporena osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako presuda preinačiti. ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Član 60 pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim Š...Ć sporovima, shodno će se primjewivati odgovarajuće odredbe a) Relevantni principi zakona kojim je uređen parnični postupak. 22. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog 14. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se cijeni u Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o Član 10 kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u odugovlačewa i sa što manje troškova i da onemogući svaku postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. Član 217 st. 3 i 4 februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Drugostepeni sud održaće sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po 23. Sem toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki žalbi. broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno Drugostepeni sud će da donese odluku u roku od 30 dana od dana suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni nedostaci u održavawa sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zakqučewa organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier rasprave. protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji VI. Dopustivost 1997-IV). b) Period koji se uzima u obzir 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 24. S obzirom na to da se apelant žali na kršenje prava na Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja suđenje u razumnom roku u periodu od kad je spis povodom žalbe su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog dostavljen Vrhovnom sudu, dakle, od 21. oktobra 2003. godine do 23. presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. maja 2007. godine, kad je drugostepeni sud donio odluku o 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, apelantovoj žalbi, Ustavni sud smatra da je period koji treba uzeti Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv u obzir u odnosu na ispitivanje razumnosti dužine postupka period presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi od kad je spis primljen u Vrhovni sud, pa do donošewa odluke o djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se žalbi. podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije c) Analiza razumnosti dužine postupka primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je 25. U konkretnom slučaju se radi o apelantovoj žalbi koja je koristio. izjavljena u postupku vraćawa u posjed stana nad kojim postoji 17. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da stanarsko pravo. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne postupak o njegovoj žalbi pred Vrhovnim sudom nerazumno dugo stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom traje, odnosno da u njegovom slučaju nije u "razumnom roku" predmetu. donesena odluka u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine 26. Ustavni sud zapaža da je Vrhovnom sudu trebalo tri godine i i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa je, u konkretnom slučaju, u sedam mjeseci da odluči o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna prvostepene presude donesene u upravnom sporu koji je apelant apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošewa, iako je u pokrenuo radi poništewa akta drugostepenog organa uprave, u međuvremenu donesena presuda u žalbenom postupku. Naime, postupku vraćawa spornog stana u posjed. shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može 27. Ustavni sud dalje primjećuje da Vrhovni sud u svom odgovoru iznimno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, na apelaciju nije dao razloge kojim bi nastojao da opravda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih nepostupanje u predmetu, već samo navodi činjenicu da su se sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni prioritetno rješavale žalbe iz 2002. godine. Preopterećenost dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, sudova velikim brojem predmeta, generalno, ne može da se prihvati apelacija u ovom dijelu ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 kao opravdanje, budući da su države-ugovornice Evropske Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) konvencije dužne da organizuju administriranje pravde na takav neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog način da sudovi ispuwavanju zahtjeve iz člana 6 Evropske apelacija nije dopustiva. konvencije. Ustavni sud je svjestan činjenice da, generalno Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 43 gledajući, sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Vrhovni sud, imaju tri godine i sedam mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća 600,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Federacije Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana Hercegovine, što je propisano članom II/2 Ustava Bosne i dostavljanja ove odluke. Hercegovine, pa je, dosljedno tome, država obavezna da svim VIII. Zakqučak licima pod svojom jurisdikcijom obezbijedi prava i slobode 33. Postupak povodom žalbe koju je apelant izjavio u upravnom koje su utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sporu pred Vrhovnim sudom i koji je trajao tri godine i sedam sistem organizuje tako da obezbijedi usklađenost sa zahtjevima mjeseci, bez razumnog opravdawa redovnog suda, a apelant ni na koji iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, ukqučujući i zahtjev za način nije doprinio dužini postupka, trajao je nerazumno dugo, suđenje u razumnom roku. Formalno, odredbama Zakona o čime je došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i parničnom postupku, kojima su određeni rokovi u kojima su člana 6 stav 1 Evropske konvencije. sudovi dužni da preduzimaju određene radnje u postupku, Bosna 34. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev. Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 28. Evropski sud za qudska prava u predmetu Zimmermann i 35. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Steiner (vidi Evropski sud, Presuda broj 8737/79 od 13. jula 1983. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. godine, stav 28, Izvještaj broj 66) je zakqučio da privremeni Predsjednica zaostatak u poslovanju suda ne povlači međunarodnu odgovornost Ustavnog suda države, pod uslovom da država preduzme djelotvorne i hitne mjere Bosne i Hercegovine za otklawanje takve situacije. Međutim, u konkretnom slučaju, Seada Palavrić, s. r. očigledno je da nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine nisu preduzeli konkretne mjere, ne samo formalne već i suštinske, na rješavanju problema koji se tiču velikog broja predmeta pred Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u Vrhovnim sudom. Naime, premda su Zakonom o parničnom postupku predmetu broj AP 3373/06, rješavajući apelaciju Edina propisani konkretni rokovi za preduzimanje svake pojedine radnje Rešidbegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i prilikom odlučivawa o žalbi, očigledno da se Vrhovni sud u Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. apelantovom slučaju nije kretao u okviru propisanih rokova, već je stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni upravo u znatnoj mjeri odstupao od wih. Ustavni sud smatra da, s glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: obzirom na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, principe navedene u tač. 31 i 32 i prethodno elaborisane stavove Seada Palavrić, predsjednica odluke, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije uticao na Miodrag Simović, potpredsjednik trajanje žalbenog postupka, nije neophodno da se upušta u daqnju Valerija Galić, potpredsjednica analizu razumnosti trajawa postupka, jer je očigledno da nema Krstan Simić, sudija nikakvog razumnog opravdawa niti objašnjenja zbog čega Vrhovni Mirsad Ćeman, sudija sud nije u periodu od tri godine i sedam mjeseci okončao postupak o na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je apelantovoj žalbi. 29. Shodno navedenom, Ustavni sud zakqučuje da je u ovom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 slučaju nedonošewa odluke u navedenom vremenskom periodu Usvaja se apelacija Edina Rešidbegovića. došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Budući da je osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u žalbeni postupak okončan, Ustavni sud smatra da nije potrebno da razumnom roku u žalbenom postupku koji je okončan Presudom se nalaže preduzimanje bilo kakvih konkretnih mjera u ovom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-426/03 od slučaju, sem u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne 23. maja 2007. godine. štete. Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Edinu Ostali navodi Rešidbegoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove 30. U svjetlu zakqučka u pogledu povrede člana II/3e) Ustava odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne štete zbog Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom sud zakqučuje da nije neophodno da se posebno razmatraju navodne 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Pitanje naknade nematerijalne štete Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajawa postupka povodom žalbe pred Vrhovnim sudom. OBRAZLOŽENJE Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, I. Uvod izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za 1. Edin Rešidbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku kojeg zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršewa Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja zagarantovanih qudskih prava i sloboda. odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji je okončan 32. Prilikom odlučivawa o apelantovom zahtjevu za naknadu Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na prije utvrđen princip daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-426/03 od 23. maja 2007. određivawa visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi godine. Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom II. Postupak pred Ustavnim sudom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Shodno 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađawa Vrhovnog suda je 3. maja 2007. godine zatraženo da dostavi donošewa odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 odgovor na apelaciju. KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. maja 2007. Imajući u vidu činjenicu da je postupak o apelantovoj žalbi trajao godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Broj 25 – Strana 44 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. 4. Ustavni sud je 19. septembra 2007. godine od Uprave za je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja upravno rješavanje u stambenoj oblasti Kantona Sarajevo (u rasprave. daljnjem tekstu: Uprava) tražio dostavljanje predmetnog spisa na VI. Dopustivost uvid. 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 5. Uprava je 25. septembra 2007. godine dostavila traženi spis Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su na uvid. sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog 6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. na apelaciju dostavljen je apelantu 12. januara 2009. godine. 16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, III. Činjenično stanje Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 sljedeći način. dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o 8. Apelant je 26. augusta 2003. godine izjavio žalbu protiv posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Presude Kantonalnog suda broj U-117/03 od 25. jula 2003. godine, 17. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da a 22. septembra 2003. godine dopunu žalbe. postupak o njegovoj žalbi pred Vrhovnim sudom nerazumno dugo 9. Kantonalni sud je 21. oktobra 2003. godine cio spis predmeta traje, odnosno da u njegovom slučaju nije u "razumnom roku" dostavio Vrhovnom sudu na odlučivanje o izjavljenoj žalbi. donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 10. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je obaviješten da je člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je, u konkretnom slučaju, u predmetni postupak okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija broj Už-426/03 od 23. maja 2007. godine, dakle, neposredno nakon bila dopustiva i u vrijeme njezinog podnošenja, iako je u izjavljene apelacije. Presudom broj Už-426/03 od 23. maja 2007. međuvremenu donesena presuda u žalbenom postupku. Naime, godine Vrhovni sud je apelantovu žalbu odbio. U obrazloženju ove prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odluke Vrhovni sud je naveo da su upravni organi i sud pravilno iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, zaključili da se apelant ne može smatrati nosiocem stanarskog prava ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih na predmetnom stanu, jer je stanovao u službenom-namjenskom sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni stanu na osnovu ugovora sa vlasnikom, pa mu ne pripada pravo na dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, povrat. apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila IV. Apelacija Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. a) Navodi iz apelacije 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 11. Apelant u apelaciji iznosi hronološki tok postupka pred Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni organima uprave i redovnim sudom i poziva se na povredu prava iz sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske dopustivosti. konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem VII. Meritum tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) 19. Apelant je naveo da mu je zbog nerazumno dugog trajanja Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku žalbenog postupka pred Vrhovnim sudom u postupku vraćanja konvenciju. Apelant je istakao da postupak nedopustivo dugo traje s spornog stana u posjed povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz obzirom na to da je 26. augusta 2003. godine izjavio žalbu protiv člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske presude Kantonalnog suda o kojoj Vrhovni sud nije odlučio. konvencije. Apelant je predložio da mu se dosudi naknada nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM i da se sud obaveže da donese odluku 20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: najkasnije za šest mjeseci. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: b) Odgovor na apelaciju Š...Ć 12. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ovaj e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim predmet nije uzet u rad jer se prioritetno rješavaju žalbe iz 2002. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. godine, ali da će se uskoro pristupiti rješavanju predmeta povodom 21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu žalbi iz stambene oblasti, te će i apelantova žalba biti riješena. glasi: V. Relevantni propisi 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili 13. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00) pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Član 43. st. 1. i 2. nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć Po žalbi Vrhovni sud Federacije donosi presudu ili rješenje. a) Relevantni principi Presudom se može žalba odbiti ili uvažiti i osporena presuda 22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, preinačiti. razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu Član 60. okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili kojim je uređen parnični postupak. drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 14. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 23. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki Član 10. broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, Član 217. st. 3. i 4. presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u b) Period koji se uzima u obzir roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi. 24. S obzirom na to da se apelant žali na kršenje prava na suđenje Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana u razumnom roku u periodu od kada je spis povodom žalbe dostavljen održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako Vrhovnom sudu, dakle, od 21. oktobra 2003. godine do 23. maja Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 45 2007. godine, kada je drugostepeni sud donio odluku o apelantovoj povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i žalbi, Ustavni sud smatra da je period koji treba uzeti u obzir u odnosu Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. na ispitivanje razumnosti dužine postupka period od kada je spis Pitanje naknade nematerijalne štete primljen u Vrhovni sud, pa do donošenja odluke o žalbi. 31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine c) Analiza razumnosti dužine postupka trajanja postupka povodom žalbe pred Vrhovnim sudom. Prema 25. U konkretnom slučaju se radi o apelantovoj žalbi izjavljenoj u članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, postupku vraćanja u posjed stana nad kojim postoji stanarsko pravo. S na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu. redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih 26. Ustavni sud zapaža da je Vrhovnom sudu trebalo tri godine i ljudskih prava i sloboda. sedam mjeseci da odluči o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv 32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu prvostepene presude donesene u upravnom sporu koji je apelant nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na prije utvrđen princip pokrenuo radi poništenja akta drugostepenog organa uprave, u određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi postupku vraćanja spornog stana u posjed. Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom 27. Ustavni sud dalje primjećuje da Vrhovni sud u svom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema odgovoru na apelaciju nije dao razloge kojim bi nastojao opravdati utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja nepostupanje u predmetu, već samo navodi činjenicu da su se donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a prioritetno rješavale žalbe iz 2002. godine. Preopterećenost sudova ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u velikim brojem predmeta se, općenito, ne može prihvatiti kao vidu činjenicu da je postupak o apelantovoj žalbi trajao tri godine i opravdanje, budući da su države-ugovornice Evropske konvencije sedam mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 600,00 KM. dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Ustavni sud je Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. svjestan činjenice da, generalno gledajući, sudovi u Bosni i VIII. Zaključak Hercegovini, pa i Vrhovni sud, imaju veliki broj neriješenih 33. Postupak povodom žalbe koju je apelant izjavio u upravnom predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da Evropska konvencija sporu pred Vrhovnim sudom i koji je trajao tri godine i sedam mjeseci, čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je bez razumnog opravdanja redovnog suda, a apelant ni na koji način propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosljedno nije doprinio dužini postupka, trajao je nerazumno dugo, čime je tome, država obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. osigura prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj stav 1. Evropske konvencije. pravni sistem organizira tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz 34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. u razumnom roku. Formalno, odredbama Zakona o parničnom 35. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke postupku, kojima su određeni rokovi u kojima su sudovi dužni Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. preduzimati određene radnje u postupku, Bosna i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev. Predsjednica 28. Evropski sud za ljudska prava u predmetu Zimmermann i Ustavnog suda Steiner (vidi Evropski sud, Presuda broj 8737/79 od 13. jula 1983. Bosne i Hercegovine godine, stav 28, Izvještaj broj 66) je zaključio da privremeni zaostatak Seada Palavrić, s. r. u poslovanju suda ne povlači međunarodnu odgovornost države, pod uvjetom da država preduzme djelotvorne i hitne mjere za otklanjanje takve situacije. Međutim, u konkretnom slučaju, očigledno je da Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine nisu preduzeli predmetu broj AP 3373/06, rješavajući apelaciju Edina konkretne mjere, ne samo formalne već i suštinske, na rješavanju Rešidbegovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i problema koji se tiču velikog broja predmeta pred Vrhovnim sudom. Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i Naime, premda su Zakonom o parničnom postupku propisani članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine konkretni rokovi za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: odlučivanja o žalbi, očigledno da se Vrhovni sud u apelantovom Seada Palavrić, predsjednica slučaju nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u Miodrag Simović, dopredsjednik znatnoj mjeri odstupao od njih. Ustavni sud smatra da, s obzirom na Valerija Galić, dopredsjednica relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, principe Krstan Simić, sudac navedene u tač. 31. i 32. i prethodno elaborirane stavove odluke, kao i Mirsad Ćeman, sudac činjenicu da apelant ni na koji način nije utjecao na trajanje žalbenog na sjednici održanoj 12. veljače 2009. godine donio je postupka, nije neophodno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 opravdanja niti objašnjenja zbog čega Vrhovni sud nije u periodu od Usvaja se apelacija Edina Rešidbegovića. tri godine i sedam mjeseci okončao postupak o apelantovoj žalbi. Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 29. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da je u ovom članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i slučaju nedonošenja odluke u navedenom vremenskom periodu temeljnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od razumnome roku u prizivnome postupku koji je okončan Presudom elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-426/03 od Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Budući da je 23. svibnja 2007. godine. žalbeni postupak okončan, Ustavni sud smatra da nije potrebno Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Edinu nalagati preduzimanje bilo kakvih konkretnih mjera u ovom slučaju, Rešidbegoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, osim u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete. isplati iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne štete zbog Ostali navodi nedonošenja sudske odluke u razumnome roku, sukladno članku 76. 30. U svjetlu zaključka u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati navodne "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 27/09 Broj 25 – Strana 46 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Članak 60. Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim OBRAZLOŽENJE sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe I. Uvod zakona kojim je uređen parnični postupak. 1. Edin Rešidbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, 14. Zakon o parničnome postupku ("Službene novine kojega zastupa Hajran Zeba, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 20. Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine Članak 10. (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez razumnome roku u prizivnome postupku koji je okončan Presudom odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. Vrhovni sud) broj Už-426/03 od 23. svibnja 2007. godine. Članak 217. st. 3. i 4. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Drugostupanjski sud održat će sjednicu vijeća, odnosno Vrhovnog suda je 3. svibnja 2007. godine zatražena dostava raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskoga suda odgovora na apelaciju. primi spise po prizivu. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. svibnja 2007. Drugostupanjski sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od godine. dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o prizivu, 4. Ustavni sud je 19. rujna 2007. godine od Uprave za upravno odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana rješavanje u stambenoj oblasti Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: zaključenja rasprave. Uprava) tražio dostavu predmetnoga spisa na uvid. VI. Dopustivost 5. Uprava je 25. rujna 2007. godine dostavila traženi spis na uvid. 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 6. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 12. siječnja 2009. godine. sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog III. Činjenično stanje presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, sljedeći način. odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi učinkoviti 8. Apelant je 26. kolovoza 2003. godine izjavio priziv protiv pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 Presude Kantonalnog suda broj U-117/03 od 25. srpnja 2003. dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o godine, a 22. rujna 2003. godine dopunu priziva. posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 9. Kantonalni sud je 21. listopada 2003. godine cio spis 17. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da predmeta dostavio Vrhovnom sudu na odlučivanje o izjavljenom postupak o njegovom prizivu pred Vrhovnim sudom nerazumno prizivu. dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju nije u "razumnome 10. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je obaviješten da je roku" donesena odluka u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i predmetni postupak okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa je, u broj Už-426/03 od 23. svibnja 2007. godine, dakle, neposredno konkretnome slučaju, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila nakon izjavljene apelacije. Presudom broj Už-426/03 od 23. svibnja Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme 2007. godine Vrhovni sud je apelantov priziv odbio. U obrazloženju njezinoga podnošenja, iako je u međuvremenu donesena presuda u ove odluke Vrhovni sud je naveo da su upravna tijela i sud pravilno prizivnome postupku. Naime, prema članku 16. stavak 3. Pravila zaključili da se apelant ne može smatrati nositeljem stanarskoga Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i prava na predmetnome stanu, jer je stanovao u službenom- kada nema odluke mjerodavnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na namjenskom stanu na temelju ugovora sa vlasnikom, pa mu ne ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i pripada pravo na povrat. Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u IV. Apelacija Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i a) Navodi iz apelacije uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito 11. Apelant u apelaciji iznosi kronološki tijek postupka pred (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog tijelima uprave i redovitim sudom i poziva se na povredu prava iz zbog kojega apelacija nije dopustiva. članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i prava na sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. dopustivosti. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je istaknuo da VII. Meritum postupak nedopustivo dugo traje obzirom na to da je 26. 19. Apelant je naveo da mu je zbog nerazumno dugog trajanja kolovoza 2003. godine izjavio priziv protiv presude prizivnoga postupka pred Vrhovnim sudom u postupku vraćanja Kantonalnog suda o kojem Vrhovni sud nije odlučio. Apelant je spornoga stana u posjed povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz predložio da mu se dosudi naknada nematerijalne štete u iznosu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. od 3.000,00 KM i da se sud obveže da donese odluku najkasnije Europske konvencije. za šest mjeseci. b) Odgovor na apelaciju 20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 12. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ovaj Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska predmet nije uzet u rad jer se prioritetno rješavaju prizivi iz 2002. prava i slobode iz stavka 2. ovoga članka, što uključuje: godine, ali da će se uskoro pristupiti rješavanju predmeta povodom Š...Ć priziva iz stambene oblasti, te će i apelantov priziv biti riješen. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim V. Relevantni propisi stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 13. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine 21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnome Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00) dijelu glasi: Članak 43. st. 1. i 2. 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Po prizivu Vrhovni sud Federacije donosi presudu ili rješenje. utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima Presudom se može priziv odbiti ili uvažiti i pobijana presuda pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnome roku pred preinačiti. neovisnim i nepristranim, zakonom utemeljenim sudom. Š...Ć Ponedjeljak, 13.4.2009. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 47 a) Relevantna načela postupku propisani konkretni rokovi za poduzimanjem svake 22. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog pojedine radnje prilikom odlučivanja o prizivu, očito da se Vrhovni suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu sud u apelantovom slučaju nije kretao u okviru propisanih rokova, okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima već je upravo u znatnoj mjeri odstupao od njih. Ustavni sud smatra uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o da, obzirom na relevantne odredbe Zakona o parničnome postupku, složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i mjerodavnoga načela navedena u toč. 31. i 32. i prethodno elaborirane stavove suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar odluke, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije utjecao na ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, trajanje prizivnoga postupka, nije nužno upuštati se u daljnju aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očito da nema nikakvog 2002-I, stavak 38). razumnog opravdanja niti objašnjenja zbog čega Vrhovni sud nije u 23. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki razdoblju od tri godine i sedam mjeseci okončao postupak o broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno apelantovom prizivu. odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u ustroju 29. Prema navedenome, Ustavni sud zaključuje da je u ovome sudskoga sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, slučaju nedonošenja odluke u navedenome vremenskome razdoblju došlo do povrede prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednog presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV). od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava b) Razdoblje koje se uzima u obzir Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 24. Obzirom na to da se apelant žali na kršenje prava na suđenje Budući da je prizivni postupak okončan, Ustavni sud smatra da nije u razumnome roku u razdoblju od kada je spis povodom priziva potrebno nalagati poduzimanje bilo kakvih konkretnih mjera u dostavljen Vrhovnom sudu, dakle, od 21. listopada 2003. godine do ovome slučaju, osim u odnosu na apelantov zahtjev za naknadom 23. svibnja 2007. godine, kada je drugostupanjski sud donio odluku nematerijalne štete. o apelantovom prizivu, Ustavni sud smatra da je razdoblje koje treba uzeti u obzir u odnosu na ispitivanje razumnosti duljine postupka Ostali navodi razdoblje od kada je spis primljen u Vrhovni sud, pa do donošenja 30. U svjetlu zaključka glede povrede članka II/3.(e) Ustava odluke o prizivu. Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, c) Analiza razumnosti duljine postupka Ustavni sud zaključuje da nije nužno posebice razmatrati navodne 25. U konkretnome slučaju se radi o apelantovom prizivu povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i izjavljenom u postupku vraćanja u posjed stana nad kojim postoji Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. stanarsko pravo. Obzirom na vrstu i narav konkretne pravne stvari, Pitanje naknade nematerijalne štete Ustavni sud smatra da se ne radi o osobito složenome predmetu. 31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog duljine 26. Ustavni sud opaža da je Vrhovnom sudu trebalo tri godine i trajanja postupka povodom priziva pred Vrhovnim sudom. Prema sedam mjeseci da odluči o apelantovom prizivu izjavljenom protiv članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, prvostupanjske presude donesene u upravnome sporu koji je apelant izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za pokrenuo radi poništenja akta drugostupanjskoga tijela uprave, u nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupku vraćanja spornoga stana u posjed. postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete 27. Ustavni sud dalje primjećuje da Vrhovni sud u svome određuje u simboličnome smislu u posebnim slučajevima kršenja odgovoru na apelaciju nije dao razloge kojim bi nastojao opravdati zajamčenih ljudskih prava i sloboda. nepostupanje u predmetu, već samo navodi činjenicu da su se 32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadom prioritetno rješavali prizivi iz 2002. godine. Preopterećenost sudova nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na prije utvrđeno načelo velikim brojem predmeta se, općenito, ne može prihvatiti kao određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi opravdanje, budući da su države-ugovornice Europske konvencije Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom dužne ustrojiti administriranje pravde na takav način da sudovi glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema ispunjavanju zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije. Ustavni sud utvrđenome načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja je svjestan činjenice da, generalno gledajući, sudovi u Bosni i donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a Hercegovini, pa i Vrhovni sud, imaju veliki broj neriješenih ukoliko se radi o hitnome postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da Europska konvencija vidu činjenicu da je postupak o apelantovom prizivu trajao tri čini sastavni dio pravnoga sustava Bosne i Hercegovine, što je godine i sedam mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od propisano člankom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, 600,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Federacije dosljedno tomu, država obvezna svim osobama pod svojom Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove jurisdikcijom osigurati prava i slobode utvrđene u Europskoj odluke. konvenciji, te svoj pravni sustav ustrojiti tako da osigura usklađenost VIII. Zaključak sa zahtjevima iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenjem u razumnome roku. Formalno, odredbama Zakona o parničnome postupku, kojima su određeni rokovi u kojima su sudovi dužni poduzimati određene radnje u postupku, Bosna i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev. 33. Postupak povodom priziva koji je apelant izjavio u 28. Europski sud za ljudska prava u predmetu Zimmermann i upravnome sporu pred Vrhovnim sudom i koji je trajao tri godine i Steiner (vidi Europski sud, Presuda broj 8737/79 od 13. srpnja 1983. sedam mjeseci, bez razumnoga opravdanja redovitoga suda, a godine, stavak 28, Izvješće broj 66) je zaključio da privremeni apelant ni na koji način nije doprinio duljini postupka, trajao je zaostatak u poslovanju suda ne povlači međunarodnu odgovornost nerazumno dugo, čime je došlo do povrede članka II/3.(e) Ustava države, pod uvjetom da država poduzme učinkovite i hitne mjere za Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. otklanjanjem takve situacije. Međutim, u konkretnome slučaju, 34. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila očito je da mjerodavna tijela Federacije Bosne i Hercegovine nisu Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. poduzela konkretne mjere, ne samo formalne već i suštinske, na 35. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke rješavanju problema koji se tiču velikoga broja predmeta pred Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Vrhovnim sudom. Naime, premda su Zakonom o parničnome Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić, v. r. Broj 25 – Strana 48 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 13.4.2009. SADRŽAJ PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE privrednog društva ArcelorMittal Zenica, d.o.o. (srpski jezik) 3 304 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poticaju razvoja Odluka o davanju ovlašćenja punomoćniku za male privrede (srpski jezik) 1 zastupanje Federacije Bosne i Hercegovine na Skupštini Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poticaju privrednog društva ArcelorMittal Zenica, d.o.o. razvoja male privrede (bosanski jezik) 1 (bosanski jezik) 4 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poticanju Odluka o davanju ovlasti punomoćniku za zastupanje razvoja malog gospodarstva (hrvatski jezik) 2 Federacije Bosne i Hercegovine na Skupštini gospodarskog društva ArcelorMittal Zenica, d.o.o. VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (hrvatski jezik) 4 305 Odluka o davanju saglasnosti na Aneks br. 5. Dopunjenog USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE i izmijenjenog ugovora o osnivanju ArcelorMittal Zenica, društva sa ograničenom odgovornošću i Odluka broj AP-2384/06 (srpski jezik) 4 Prijedlog izmjena i dopuna Statuta Društva (srpski Odluka broj AP-2384/06 (bosanski jezik) 6 jezik) 3 Odluka broj AP-2384/06 (hrvatski jezik) 9 Odluka o davanju saglasnosti na Aneks br. 5. Odluka broj AP-2733/06 (srpski jezik) 11 Dopunjenog i izmijenjenog ugovora o osnivanju Odluka broj AP-2733/06 (bosanski jezik) 14 ArcelorMittal Zenica, Društva sa ograničenom Odluka broj AP-2733/06 (hrvatski jezik) 17 odgovornošću i Prijedlog izmjena i dopuna Statuta Odluka broj AP-2856/06 (srpski jezik) 20 Društva (bosanski jezik) 3 Odluka broj AP-2856/06 (bosanski jezik) 22 Odluka o davanju suglasnosti na Aneks br. 5. Dopu- Odluka broj AP-2856/06 (hrvatski jezik) 25 njenog i izmijenjenog ugovora o osnivanju Odluka broj AP-3268/06 (srpski jezik) 28 ArcelorMittal Zenica, društva sa ograničenom Odluka broj AP-3268/06 (bosanski jezik) 32 odgovornošću i Prijedlog izmjena i dopuna Statuta Odluka broj AP-3268/06 (hrvatski jezik) 37 Društva (hrvatski jezik) 3 Odluka broj AP-3373/06 (srpski jezik) 41 306 Odluka o davanju ovlašćewa punomoćniku za zastu- Odluka broj AP-3373/06 (bosanski jezik) 43 panje Federacije Bosne i Hercegovine na Skupštini Odluka broj AP-3373/06 (hrvatski jezik) 45 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - Direktor i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefon - Direktor: 554-150 - Pretplata: 554-570, faks: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, faks: 554-110 - Pravna služba: 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT BANK DD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Bawa Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK d.d. BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: UNIONINVESTPLASTIKA d. d. Semizovac - Za štampariju: Semir Prguda - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obavezno dostave svoj PDV broj radi izdavawa poreske fakture. Izdanje na srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku. Pretplata za I polugodište 2009. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za I polugodište 2009. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenenovine.ba - godišwa pretplata 200,00 KM po korisniku