Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 27/09
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2384/06, rješavajući apelaciju Jelene Marković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Jelene Marković.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1129/05.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu P-1129/05, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Jeleni Marković, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.050 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Jelena Marković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1129/05 (raniji broj P-3180/01).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 10. augusta 2007. godine i 14. novembra 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 21. januara 2008. godine, te urgencijama od 29. septembra i 14. novembra 2008. godine zatraženo je da dostavi predmetni parnični spis radi uvida.
  • 3.
    Osnovni sud je 12. septembra 2007. godine, 31. januara i 20. novembra 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Osnovni sud nije dostavio predmetni spis na uvid.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Osnovnog suda dostavljeni su apelantici 5. januara 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 7.
    Apelantica je 23. decembra 1999. godine pretrpjela teške tjelesne povrede u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila na putu Kneževo - Banja Luka, i to tako što je Dragomir Sejmanović, koji je upravljao motornim vozilom marke "ford eskort", reg. broj L-5175, krećući se prema Banjoj Luci sišao sa kolovoza i udario u apelanticu koja se kretala van kolovoza.
  • 8.
    Apelantica je 10. decembra 2001. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv tuženih Dragomira Sejmanovića ( u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Osiguravajućeg društva "Generali" iz Linca, koga zastupa "Croatia osiguranje" d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: drugotuženi), radi naknade štete prouzrokovane saobraćajnom nesrećom koju je skrivio prvotuženi, a koja je zavedena pod brojem P-3180/01. Prema apelanticinim navodima, do podnošenja apelacije sud nije postupao povodom njene tužbe iako je posredstvom opunomoćenika više puta usmeno urgirala tražeći od suda da se njen predmet uzme u rad.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelantica je navela da je nepostupanjem Osnovnog suda povodom njene tužbe u parničnom postupku radi naknade štete povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U apelaciji je zatražena naknada nematerijalne štete zbog neopravdano dugog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da nije postupao povodom apelanticine tužbe zbog toga što je "sud bio zatrpan velikim brojem predmeta koji su bili u radu, pa je, u skladu sa preporukama Visokog i tužilačkog savjeta BiH o rješavanju starih i zaostalih predmeta i programu rada ovog suda, predmetni spis uzet u rješavanje 3. juna 2006. godine, kada je apelanticina tužba dostavljena tuženim na odgovor". Dalje, sud je naveo da je u konkretnom slučaju 7. marta 2008. godine donio presudu protiv koje je apelantica izjavila žalbu. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-08-00 836 od 19. augusta 2008. godine ukinuo prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Osnovni sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 26. juni 2009. godine sa obrazloženjem da je sjedište drugotuženog u Beču, te da se poziv drugotuženom mora dostaviti diplomatskim putem.

V. Relevantni propisi

  • 11.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94)

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03)

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

VI. Dopustivost

  • 12.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 13.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 14.
    Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njene tužbe nerazumno dugo traje, odnosno da u njenom slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 16.
    Apelantica je navela da je, zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka koji je pokrenula pred Osnovnim sudom, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Š...Ć.

  • 17.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 18.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

19.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

a.b) Period koji se uzima u obzir

  • 20.
    Apelantica je postupak pred Osnovnim sudom pokrenula 10. decembra 2001. godine, što znači da postupak povodom njene tužbe traje punih sedam godina.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 21.
    U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi naknade štete koji nema nikakve specifičnosti zbog kojih bi se zaključilo da je posebno složen.
  • 22.
    Osnovni sud je apelanticinu tužbu od 2001. godine dostavio tuženim na odgovor tek u junu 2006. godine, postupajući na taj način suprotno članu 69. Zakona o parničnom postupku u kojem je propisan zakonski rok od 30 dana u kojem je sud dužan ispravnu i potpunu tužbu dostaviti na odgovor. Nadležnom sudu je, dakle, trebalo pet, odnosno tri godine nakon stupanja na snagu novog ZPP da tužbu dostavi na odgovor tuženim. Potpuni izostanak bilo kakve procesne aktivnosti povodom predmetne tužbe u periodu od podnošenja tužbe do dostavljanja tužbe na odgovor ne može opravdati "zatrpanost suda velikim brojem predmeta". Stoga, Ustavni sud u konkretnom slučaju ove argumente Osnovnog suda smatra neprihvatljivim. Apelantica ni na koji način nije utjecala na dužinu postupka, jer za to nije ni imala priliku, budući da bilo kakve procesne radnje nisu provedene u periodu od podnošenja tužbe do jula 2006. godine, kada je tužba vraćena apelantici na ispravku i dopunu u pogledu tačne adrese tuženih. Naprotiv, apelantica je nizom usmenih urgencija pokušala da isposluje da sud postupa povodom tužbe, posebno ukazujući na to da je potrebno da sud hitnije postupa. Međutim, Osnovni sud je u potpunosti ignorirao ove apelanticine zahtjeve.
  • 23.
    Ustavni sud konstatira da Osnovni sud nije odgovorio na zahtjev Ustavnog suda da dostavi parnični spis na uvid kako bi se utvrdile relevantne činjenice u vezi sa ovim postupkom.
  • 24.
    Imajući u vidu iznesenu ocjenu svakog od elemenata koji su predmet razmatranja u kontekstu ocjene razumnosti trajanja dužine postupka, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 25.
    Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 26.
    Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da parnični postupak povodom apelanticine tužbe od dana podnošenja tužbe do donošenja odluke Ustavnog suda traje punih sedam godina i da još uvijek nije okončan, apelantici se određuje naknada u visini od 1.050 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

  • 27.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode koji se tiču povrede apelanticinog prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka može u potpunosti staviti na teret ponašanju nadležnog redovnog suda. Naime, redovni sud je tužbu dostavio na odgovor tuženim tek četiri i po godine nakon podnošenja tužbe za šta nije pružio nikakvo razumno opravdanje, a apelantica ničim nije doprinijela dužini trajanja postupka.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.