Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 27/09
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2733/06, rješavajući apelaciju Izeta Očuza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Djelimično se usvaja apelacija Izeta Očuza.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine i ostavlja na snazi Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta Očuza podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine u vezi sa povredom člana 6. stav 1, člana 7. stav 1.a), te člana 12. st. 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Izet Očuz (u daljnjem tekstu: apelant) iz sela Uvorići, Visoko, koga zastupa Ante Petrušić, advokat iz Zenice, podnio je 29. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), dopunjenu 2. oktobra 2006. godine, protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od RMU "Breza" d.o.o. Breza i Vrhovnog suda zatraženo je 18. oktobra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je 30. oktobra 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, a RMU "Breza" d.o.o. Breza 5. novembra 2007. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju RMU "Breza" d.o.o. Breza i Vrhovnog suda dostavljeni su apelantu 27. oktobra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    RMU "Breza" d.o.o. Breza je u toku 1998. godine, zbog potreba proizvodnje, uputio/preraspodijelio određeni broj radnika, između ostalih i apelanta, na rad u jami. Do tada apelant je radio u ovom rudniku na poslovima van jame. Prije donošenja Rješenja o raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. maja 1998. godine apelant je upućen na ljekarski pregled. Tokom pregleda apelant se žalio na strah od rada u jami zbog čega je upućen na pregled kod psihijatra. Na kraju pregleda apelant je dobio uvjerenje da je sposoban za rad u jami. Rok za žalbu na doneseno rješenje o raspoređivanju iznosio je 15 dana.
  • 7.
    Protiv apelanta je 14. maja 1998. godine pokrenut disciplinski postupak, jer je odbio da bude raspoređen na poslove u jami. Disciplinska komisija je održala glavnu raspravu 25. maja 1998. godine, nakon koje je donijela odluku o prestanku radnog odnosa apelanta (broj 2392/98 od 3. juna 1998. godine) zaključno sa 25. majem 1998. godine. U obrazloženju je navedeno da takvo odbijanje raspoređivanja na poslove predstavlja težu povredu radnih obaveza, te razlog za otkaz radnog odnosa. Apelant se žalio na ovo rješenje. Njegova žalba je odbijena Odlukom Komisije za žalbe i prigovore broj 23/2845 od 8. jula 1998. godine. Odluka o odbijanju žalbe nije nikada dostavljena apelantu, već je postavljena na oglasnu ploču.
  • 8.
    Apelant je 12. augusta 1998. godine pokrenuo parnični postupak protiv tuženog RMU "Breza" d.o.o. Breza, tvrdeći da je disciplinska odluka o prestanku radnog odnosa nezakonita. Apelant je, također, zahtijevao da bude vraćen na radno mjesto i da mu se isplate neisplaćene plaće.
  • 9.
    U prvostepenom postupku Općinski sud u Visokom je Presudom broj B:P: 20/02 od 17. septembra 2004. godine usvojio u cijelosti apelantovu tužbu, utvrdio da su odluke Disciplinske komisije broj 2392/98 od 3. juna 1998. godine i Komisije za žalbe i prigovore broj 23/2845 od 8. jula 1998. godine nezakonite, te naredio tuženom da vrati apelanta na prijašnje radno mjesto. Također, apelantu je dosuđena naknada na ime neisplaćenih plaća, čiji je ukupni iznos 12.753,4 KM sa pripadajućim kamatama, kako je to navedeno u presudi, te naknada za troškove postupka u iznosu od 7.102,7 KM. U svom obrazloženju prvostepeni sud je naveo da su disciplinski organi učinili više povreda disciplinskog postupka i odredaba iz Pravilnika o radnim odnosima DP Srednja Bosna Kakanj i Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ" br. 60/89 i 49/90; "Službeni list RbiH" br. 2/92, 6/94 i 13/94). Između ostalog, prvostepeni sud je naveo da se disciplinski postupak, u skladu sa članom 98. stav 22. navedenog pravilnika, mogao voditi zbog nepostupanja po konačnoj odluci o rasporedu na drugo radno mjesto. Međutim, u konkretnom slučaju taj postupak nije mogao biti pokrenut, jer se nije radilo o "konačnoj" odluci.
  • 10.
    Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud u Zenici je Presudom broj Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine djelimično uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu u vezi sa datumom isplate kamate za jedan dio naknada na ime neisplaćenih plaća, a u ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.
  • 11.
    Protiv presude Kantonalnog suda u Zenici tuženi je izjavio reviziju. Presudom broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine Vrhovni sud je usvojio reviziju tuženog RMU "Breza" d.o.o. Breza, preinačio prvostepenu i drugostepenu presudu i odbio apelantovu tužbu u cijelosti. Taj sud je obrazložio da je tačno da su organi tuženog počinili procesne propuste, pogotovo u vezi sa dostavljanjem neophodnih pisména apelantu i vremenom održavanja glavne rasprave. Međutim, takve povrede ne utječu na zakonitost odlučivanja o prestanku radnog odnosa, jer one nisu od odlučujućeg značaja za samu zakonitost odluke o prestanku radnog odnosa. U vezi s tim, ukazano je na to da je apelant dobio poziv na glavnu raspravu četiri dana prije njenog održavanja, što je bilo dovoljno da se pripremi odbrana. Samim tim, propust organa tuženog da dostave poziv najkasnije osam dana do dana glavne rasprave nije značajan. Dalje, sud je ukazao na to da se apelant nije žalio na rješenje o raspoređivanju na rad u jami zbog čega je ovo rješenje postalo konačno. S obzirom na to, činjenica da je disciplinski postupak pokrenut ranije nije značajna u konkretnom slučaju, jer se u disciplinskom postupku nije mogla više osporavati odluka o raspoređivanju na rad u jami. Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi povrijedili odredbe člana 75. stav 1. tačka 6. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa u vezi sa članom 122. Pravilnika o radu, čija je posljedica njihova nezakonitost.

IV. Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

  • 12.
    Apelant se žali da je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, smatra da su povrijeđena prava iz člana 6. stav 1. i člana 7. stav 1.a), člana 12. st. 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelant navodi da je disciplinski postupak bio nezakonit, zato što se nije mogao pokrenuti prije nego što rješenje o raspoređivanju bude konačno. S tim u vezi, on ukazuje na obrazloženje iz prvostepene presude. Dalje, ukazuje na propuste u postupku i nemogućnost da pripremi svoju odbranu. U odnosu na te navode, posebno ističe da je Vrhovni sud svoju odluku zasn?vao na dokazu čije je izvođenje pred prvostepenim sudom bilo odbijeno (dostavnica za poziv na disciplinski postupak). Također, apelant ističe da su pogrešno protumačene relevantne materijalnopravne odredbe (član 122. Pravilnika o radu). Apelant iznosi i niz navoda u vezi sa zakonitosti samog rješenja o raspoređivanju na rad u jami.

b) Odgovor na apelaciju

  • 13.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ukazuje na svoju presudu i razloge iznesene u toj presudi bez daljnjih obrazloženja.
  • 14.
    RMU "Breza" d.o.o. Breza smatra da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava i slobode. Također, smatra da je presuda Vrhovnog suda zakonita, te se poziva na obrazloženje dato u toj presudi.

V. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

V.1. Iscrpljivanje pravnih lijekova i pravovremenost

  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 15. augusta 2008. godine, a apelacija je podnesena 29. septembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, apelacija je podnesena pravovremeno, a apelant je iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove.

V.2. Dopustivost apelacije ratione materiae u odnosu na član 6. stav 1, član 7. stav 1.a), te član 12. st. 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

  • 18.
    Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije koji se tiče navoda o povredi člana 6. stav 1, člana 7. stav 1.a), te člana 12. st. 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

  • 9.
    apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
  • 19.
    Ustavni sud ukazuje na svoju stalnu praksu prema kojoj "pravo na rad" per se nije garantirano niti Evropskom konvencijom, niti katalogom ustavnih prava i sloboda iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine (uporedi Odluku Ustavnog suda broj AP 246/05 od 15. juna 2005. godine, tačka 25). Dalje, Međunarodni pakt o socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima, koji predstavlja dio materijalnog ustavnog prava Bosne i Hercegovine (Aneks I tačka 8. na Ustav Bosne i Hercegovine), garantira pravo na rad a samim tim i zaštitu od oduzimanja toga prava, ali samo u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2405/05 od 16. januara 2007. godine, stav 21). Predmetni slučaj, međutim, ne tiče se problema diskriminacije, niti apelant ističe problem diskriminacije.
  • 20.
    U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio da odbaci dio apelacije koji se tiče povrede prava iz člana 6. stav 1, člana 7. stav 1.a) i člana 12. st. 1. i 2.d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

V.3. Ostalo

  • 21.
    Dio apelacije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovan, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

V.4. Zaključak

  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se tiče člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. U ostalom dijelu apelacija je nedopustiva ratione materiae.

VI. Meritum

  • 23.
    Apelant osporava navedenu Presudu Vrhovnog suda broj Rev-839/05 od 13. juna 2006. godine, tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VI.1. Pravo na pravično suđenje

  • 24.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
  • 25.
    Povredu svoga prava na pravično suđenje apelant vidi, prije svega, u činjenici da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje disciplinskog postupka. Dalje, smatra da nije imao dovoljno vremena da pripremi svoju odbranu. Također, iznosi niz navoda u vezi sa zakonitosti samog rješenja o raspoređivanju na rad u jami. S druge strane, Vrhovni sud smatra da su procesni propusti prilikom vođenja disciplinskog postupka takve prirode da se ne može zaključiti da je odluka o prestanku radnog odnosa nezakonita. Također, taj sud smatra da je apelant bio dužan da osporava rješenje o raspoređivanju bez obzira na to što se vodio disciplinski postupak čija je posljedica otkaz radnog odnosa zbog nepoštivanja odluke o raspoređivanju na rad u jami.
  • 26.
    Ustavni sud, prije svega, naglašava da cilj člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije nije preispitivanje zakonitosti rješenja o otkazu radnog odnosa, već garantiranje pravičnog postupka, jer je pravo na rad građansko pravo, a spor o zakonitosti otkaza radnog odnosa je spor građanskopravne prirode, u smislu ovog člana (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 119/04 od 30. novembra 2004. godine, tačka 16). Naime, u konkretnom slučaju protiv apelanta je vođen disciplinski postupak zbog nepoštivanja Rješenja o raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. maja 1998. godine, čija posljedica je bila otkaz radnog odnosa.
  • 27.
    S obzirom na prirodu disciplinskog postupka, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije garantiraju pravo na pristup sudu pune jurisdikcije, jer je to jedan od osnovnih i inherentnih elemenata pojma pravičnog suđenja (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 24/00 od 31. augusta 2001. godine, tačka 24, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 1/02). Pravičnost u sudskim postupcima u kojima se utvrđuje zakonitost prethodno vođenog disciplinskog postupka podrazumijeva, prije svega, da sud utvrdi da li su disciplinski organi uopće imali pravo da u određenom slučaju pokrenu disciplinski postupak ili ne. Naime, u disciplinskom postupku, u principu, disciplinski organ često odlučuje da li određeno lice treba lišiti nekog prava, ili mu to pravo uskratiti na izvjestan način. Prema tome, prvenstveni interes takvog lica jeste da se ispoštuju zakonske pretpostavke za vođenje postupka. U skladu s time, ukoliko se jednoj strani u postupku, protivzakonito i arbitrarno, omogući pravo na pristup sudu, tj. pravo da vodi postupak, drugoj strani u postupku se narušava pravo na pravičan postupak (uporedi, U 107/03 od 19. novembra 2004. godine, tačka 36. i dalje, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 23/05).
  • 28.
    U konkretnom slučaju apelant je Rješenjem o raspoređivanju broj 05/2-22048 od 13. maja 1998. godine raspoređen na poslove u jami, a do tada je radio na separaciji, na površini rudnika. Rješenje nije bilo konačno, jer je predviđalo rok za žalbu od 15 dana. Dalje, u skladu sa članom 98. stav 22. Pravilnika o radnim odnosima DP Srednja Bosna Kakanj, poslodavac je mogao da vodi disciplinski postupak protiv apelanta "zbog nepostupanja po konačnoj odluci o raspoređivanju na drugo radno mjesto". Međutim, poslodavac je pokrenuo i okončao disciplinski postupak u vrijeme kada rješenje o raspoređivanju nije postalo konačno. Naime, disciplinski postupak je pokrenut 14. maja 1998. godine, a glavna rasprava je vođena i okončana 25. maja 1998. godine, kada je i doneseno rješenje o otkazu radnog odnosa. Prema tome, kompletan disciplinski postupak je vođen i okončan suprotno odredbi člana 98. stav 22. Pravilnika o radnim odnosima DP Srednja Bosna Kakanj.
  • 29.
    Prvostepeni sud je u svojoj Presudi broj B:P: 20/02 od 17. septembra 2004. godine upravo ukazao na ove nedostatke, te ocijenio da su oni predstavljali bitnu povredu relevantnog disciplinskog postupka, zbog čega disciplinske odluke nisu mogle ostati na snazi. Dodatno, drugostepeni sud je u svojoj Presudi broj Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine naglasio da "ukoliko nadležni disciplinski organ, kao u konkretnom slučaju, neovisno o tome Šzabrani vođenja disciplinskog postupkaĆ vodi disciplinski postupak, to predstavlja bitnu povredu odredaba postupka zbog koje se odluka disciplinskog organa ne može smatrati zakonitom i u slučaju sudskog spora biva ukinuta".
  • 30.
    Ustavni sud naglašava da je Vrhovni sud, odlučujući o reviziji, morao voditi računa o činjenici da je disciplinski postupak, u vrijeme kada je vođen, bio nedopušten. Ta nezakonitost, kao što pogrešno tvrdi Vrhovni sud u svojoj presudi, nije se mogla naknadno ozakoniti činjenicom koja spada ratione temporis van disciplinskog postupka. Naime, Ustavni sud naglašava da se nezakonito vođen disciplinski postupak (zbog nepostojanja konačnog rješenja), a koji je okončan 25. maja 1998. godine, ne može ozakoniti činjenicom konačnosti rješenja o raspoređivanju, koja je nastupila 28. maja 1998. godine. Također, ni redovni sudovi nisu mogli uzeti u obzir ovu činjenicu, jer njihova nadležnost je bila da ispitaju zakonitost pokretanja i vođenja disciplinskog postupka. Mogućnost utvrđivanja činjeničnog supstrata za taj predmet ograničena je vremenski sa okončanjem disciplinskog postupka. Samo na tako utvrđeno stanje mogla se pravno procijeniti zakonitost disciplinskog postupka. Prema tome, disciplinski postupak je vođen uz takve nedostatke koji postupak čine apsolutno nepravičnim, na šta je Vrhovni sud morao ukazati.
  • 31.
    S obzirom na to da je sâm disciplinski postupak bio nedopušten, za Ustavni sud nisu značajna bilo kakva druga pitanja, uključujući pravilnost i zakonitost meritorne disciplinske odluke, te pitanje da li je apelant imao suštinski dovoljno vremena da pripremi svoju odbranu, zbog čega ta pitanja neće ni razmatrati.
  • 32.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud, arbitrarno tumačeći zakonitost disciplinskog postupka, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
  • 33.
    Na kraju, Ustavni sud smatra da se ovaj predmet može meritorno okončati tako što će Ustavni sud potvrditi drugostepenu Presudu Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1318/04 od 27. aprila 2005. godine. Naime, Ustavni sud je zaključio da presuda Vrhovnog suda ne zadovoljava kriterije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ponavlja da su prvostepeni i drugostepeni sudovi, između ostalog, utvrdili povredu apelantovog prava iz radnog odnosa zbog razloga koje je Ustavni sud utvrdio. Iz navedenih razloga, te, dodatno, činjenice da postupak traje od 1998. godine, Ustavni sud smatra da nije potrebno da predmet vraća redovnim sudovima radi novog postupka i odluke.

VII. Zaključak

  • 34.
    Pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije je povrijeđeno ukoliko sud, arbitrarnom primjenom propisa, dopusti da odluka koja je donesena u okviru zakonski nedopuštenog disciplinskog postupka ostane na snazi.
  • 35.
    Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 36.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.