Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu grupe od 46 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 6. tačka 11) i člana 10a. Zakona o doprinosima i odredaba čl. 16. i 22. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa članom 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 21.10.2025. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da su odredbe člana 6. tačka 11. i člana 10a. Zakona o doprinosima ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06, 14/08, 91/15, 104/16, 34/18, 99/19, 4/21, 6/23, 28/23 - O.U.S. i 33/25) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se zahtjev 46 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti čl. 16. i 22. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa ("Službene novine Federacije BiH", br. 64/08, 81/08, 98/15, 6/17, 38/17, 39/18, 12/21, 6/22, 19/23, 28/23 - O.U.S. i 48/25), jer podnosioci zahtjeva nisu ovlašteni za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Grupa od 46 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva) pozivajući se na ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnijeli su 8.7.2025. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredaba člana 6. tačka 11) i člana 10a. Zakona o doprinosima (u daljem tekstu osporene odredbe Zakona, odnosno osporeni Zakon) i odredaba čl. 16. i 22. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa (u daljem tekstu: osporene odredbe Pravilnika, odnosno osporeni Pravilnik).

2. Stranke u postupku

Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosioci zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosioci zahtjeva navode da osporene odredbe Zakona i osporene odredbe Pravilnika nisu u skladu sa članom II.A2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), članom 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, članom 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju i čl. 11., 12. i 13. Evropske socijalne povelje (revidirane). Podnosioci zahtjeva napominju da je Ustavni sud Federacije već razmatrao osporeni Zakon i osporeni Pravilnik sa sličnom pravnom materijom u Presudi broj U-22/21 od 21.3.2023. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/23).

Naime, osporenim Zakonom se uređuje sistem obaveznih doprinosa, kao osnovnih instrumenata za finansiranje obaveznog penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti, kao i gornja granica odnosno stopa doprinosa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Mišljenja su da osporene odredbe Zakona i Pravilnika dovode u nejednak položaj "lica koja ostvaruju primanja od druge samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada" u odnosu na "lica u radnom odnosu". Lica koja ostvaruju primanja od druge samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada su obaveznici plaćanja obaveznih doprinosa socijalnog osiguranja, bez mogućnosti pristupa pravima u slučaju kada nastupi neki od osiguranih slučajeva (bolest, invalidska penzija, starosna penzija itd.).

Osporeni Zakon prepoznaje različite obaveznike doprinosa, uključujući fizička lica rezidente Federacije Bosne i Hercegovine koja su u radnom odnosu, kao i lica koja ostvaruju primanja od drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada, što se de facto odnosi na lica koja rade po osnovu ugovora o djelu. Međutim, prema njihovom mišljenju, postoji značajna pravna praznina u prepoznavanju lica koja nisu u klasičnom radnom odnosu (freelanceri), ali su prepoznati kao obaveznici doprinosa. Smatraju da za razliku od lica koja su u radnom odnosu, navedena lica nisu prepoznata kao osiguranici koji imaju prava na beneficije iz zdravstvenog i penzijskog osiguranja. Navedeno, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, stvara diskriminaciju po osnovu statusa, jer ova lica plaćaju doprinose, ali nemaju pristup pravima koja proizlaze iz tih doprinosa. Navedeno narušava principe dvostranosti i uzajamnosti između prava i obaveza, što je ključna komponenta pravičnog pravnog sistema. Naime, u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava i ekstenzivnim tumačenjem člana 14. Evropske konvencije, status povezan sa zaposlenjem može biti osnov za diskriminaciju. Propustom da se zakonski reguliše status lica koja ostvaruju primanja od drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada, zakonodavac je prekršio obavezu da osigura jednakost i pravičnost za sve obaveznike doprinosa, bez obzira na njihov radnopravni status.

Shodno navedenom citiraju odredbe člana 19. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Službene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11, 100/14 - O.U.S., 36/18 i 61/22) i člana 10. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 13/18, 93/19 - O.U.S., 90/21, 19/22, 42/23 - O.U.S., 47/24, 51/24 - O.U.S., 19/25 i 50/25 - O.U.S., u daljem tekstu: Zakon o PIO/MIO).

Dakle, licima koja su zaposlena po ugovoru o radu, a plate doprinose po osnovu ugovora o djelu ili drugog vida obavljanja samostalne djelatnosti, ti doprinosi neće ulaziti u osnovicu, odnosno imaju obavezu plaćanja osiguranja iz kojeg neće ostvarivati prava. S obzirom na navedeno, kumulacija obaveznih doprinosa bez da se svi uzimaju u obračun osnovice nije pravično, zbog čega je neophodno u osporenim odredbama Zakona ukinuti obavezu plaćanja doprinosa po više osnova. Nesporno je da je zakonodavac ovlašten donositi mjere ekonomske politike u legitimnom cilju očuvanja kako penzionog, tako i fonda zdravstvenog osiguranja, ali ne smije bez razumnog i razložnog obrazloženja niti po osnovu statusa različito tretirati građane u analogno sličnim situacijama.

Kada je u pitanju povreda prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, podnosioci zahtjeva navode da lica koja ostvaruju primanja od druge samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada plaćaju značajne iznose doprinosa za zdravstveno osiguranje, što predstavlja njihov doprinos iz vlastite imovine. Plaćanje doprinosa bez prava na korištenje zdravstvenih usluga predstavlja lišavanje imovine, jer takva lica ne dobijaju proporcionalnu korist za uplaćene doprinose. Također, kada je u pitanju postojanje javnog interesa, mišljenja su da iako je stabilnost zdravstvenog fonda u javnom interesu, mjere koje diskriminišu lica koja ostvaruju primanja po osnovu samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada nisu proporcionalne cilju koji se želi postići. Naime, država mora osigurati pravičnu ravnotežu između opšteg interesa i prava pojedinca, a trenutne mjere ne odražavaju ovu ravnotežu. Također, smatraju i da naprijed navedene povrede prava rezultiraju povredom i člana 14. Evropske konvencije (zabrana diskriminacije). Prema njihovom mišljenju, navedena kategorija lica i lica u radnom odnosu su u sličnim situacijama jer oba segmenta radne snage doprinose sistemu socijalnog osiguranja. Ističu da mora postojati objektivno i razumno opravdanje za različit tretman lica u sličnim situacijama. Mjera koja nameće obavezu plaćanja doprinosa navedenim licima, bez omogućavanja pristupa pravima iz zdravstvenog osiguranja, nije proporcionalna cilju osiguranja stabilnosti zdravstvenog fonda koji se želi postići. Naime smatraju da postoje alternative koje mogu osigurati stabilnost zdravstvenog fonda bez diskriminacije. Primjera radi, zakonodavac može prilagoditi sistem doprinosa tako da svi koji plaćaju doprinose imaju prava iz zdravstvenog osiguranja. U prilog svojim navodima kao primjere iz sudske prakse navode po njima relevantne odluke Evropskog suda za ljudska prava.

Mišljenja su da Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine treba utvrditi neustavnosti osporenih odredbi Zakona i Pravilnika i naložiti njihovo ukidanje kako bi se osigurala pravična ravnoteža i eliminisala diskriminacija.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je dana 22.7.2025. godine, svojim aktom broj U-16/25, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (Predstavnički dom i Dom naroda) da dostave odgovor na zahtjev za utvrđivanje ustavnosti u odnosu na osporeni Zakon.

4.1. Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predstavnički dom), dostavio je odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti, a u kojem je sadržano Mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) V. broj 1356/2025 od 2.9.2025. godine, a koje je prihvatila i Zakonodavno - pravna komisija Predstavničkog doma (u daljem tekstu: Komisija). Vlada Federacije u Mišljenju navodi da se osporenim Zakonom ne propisuje ko su osiguranici ni koja prava osiguranici ostvaruju, da su osiguranici i prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja propisani Zakonom o PIO/MIO, a ostvarivanje prava provodi nosilac osiguranja. Dalje je navedeno da su osiguranici iz zdravstvenog osiguranja i prava koja ostvaruju propisani Zakonom o zdravstvenom osiguranju, dok ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja provode kantonalni zavodi osiguranja, odnosno Federalni zavod osiguranja i reosiguranja. U mišljenju je naznačeno da na osnovu propisa o penzijskom i invalidskom osiguranju i zdravstvenom osiguranju navodi iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti u cijelosti su neosnovani i kontradiktorni, jer se osporenim Zakonom ne propisuju niti osigurana lica niti prava iz obaveznih osiguranja. Dalje, Vlada Federacije iznosi vlastito viđenje i komparaciju angažovanja po osnovu ugovora o djelu s jedne i radnog odnosa s druge strane. Ukazuju na to da "freelanceri" veoma često svoja primanja ostvaruju redovno i u dužem vremenskom periodu i imaju karakter plate ili primanja od samostalne djelatnosti za koju je potrebno pribaviti odobrenje za rad od nadležnog organa. U oba slučaja, prema osporenom Zakonu, lica imaju obavezu uplate doprinosa za obavezna osiguranja iz osnovnog radnog odnosa i ostvaruju prava iz uplaćenih doprinosa u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, zdravstvenom osiguranju i posredovanju u zapošljavanju. Potom je naglašeno da se veoma često zaključuju ugovori o djelu umjesto ugovora o radu s ciljem izbjegavanja plaćanja propisanih obaveza, što predstavlja jedan od uzroka sive ekonomije. U odnosu na navode u vezi sa Zakonom o PIO/MIO, Vlada Federacije je istakla da je članom 27. ovog zakona propisano na koji način se vrši preračun ugovorene naknade za staž osiguranja, pod uslovom da su porezi i doprinosi za ova lica (angažovana po osnovu ugovora o djelu) uplaćeni kao za osiguranike - zaposlenike iz čl. 10. i 11. ovog zakona. Shodno tome, lice angažovano na osnovu ugovora o djelu može ostvariti prava iz osnova uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje samo ukoliko su za isto uplaćeni doprinosi (po istim stopama) kao i za osiguranike - zaposlenike. Vlada Federacije naglasila je postojanje svijesti o činjenici neusklađenosti osporenog Zakona sa odredbama Zakona o PIO/MIO, u smislu propisivanja iste stope doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na primanja lica koja ostvaruju na osnovu zaključenih ugovora o djelu, da je predmetno već bilo regulisano prijedlogom novog Zakona o doprinosima koji je povučen iz parlamentarne procedure, te da će isto biti regulisano na adekvatan način novim Zakonom o doprinosima u narednom periodu. Vlada Federacije je posebno istakla da bi ukidanje obaveze plaćanja doprinosa na primanja koja imaju karakter primanja od drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada, u koja između ostalih spadaju i primanja po ugovoru o djelu i drugi slični aranžmani, izazvalo nesklad i pravnu nesigurnost, što bi dodatno potaklo sivu ekonomiju, posljedično ugrožavajući vanbudžetske fondove. Naglasak je stavljen i na to da nijedan sistem doprinosa u zemljama okruženja i ostalim evropskim zemljama ne reguliše na isti način plaćanje doprinosa za lica u radnom odnosu koja imaju zaključen ugovor o radu i za lica koja se angažuju na osnovu zaključenog ugovora o djelu, niti su lica angažovana na osnovu ugovora o djelu izuzeta od plaćanja doprinosa. Imajući u vidu činjenicu da se zahtjev za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba Zakona zasniva na ostvarivanju prava (odnosno nemogućnosti ostvarivanja prava iz obaveznih osiguranja), što osporeni Zakon uopšte ne propisuje, kao i činjenicu da u zahtjevu nije naveden nijedan navod koji bi se odnosio na nesaglasnost navedenih odredbi osporenog Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije smatra da ne postoji nesaglasnost osporenih odredaba Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4.2. Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na zahtjev.

5. Dodatna izjašnjenja i informacije od značaja za vođenje postupka

U skladu sa čl. 8. i 17. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i članom 8. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, radi daljeg vođenja postupka i razjašnjenja stvari, zatražena su dodatna izjašnjenja i informacije od strane Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje/Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: FZ MIO/PIO) i Zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: ZZOR).

5.1. Slijedom navedenog, FZ MIO/PIO dostavio je Ustavnom sudu Federacije svoje izjašnjenje u kojem je stavljen naglasak na više članova Zakona o PIO/MIO. Tako je ukazano na član 22. navedenog zakona koji reguliše pitanje penzijskog staža na osnovu kojeg se ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, a koji staž obuhvaća staž osiguranja i poseban staž, kao i vrijeme koje se računa u penzijski staž po propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona. Nadalje, članom 23. Zakona o PIO/MIO propisano je da se pod stažom osiguranja podrazumijevaju staž osiguranja sa efektivnim trajanjem i staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, dok je odredbom člana 24. istog zakona propisano da se u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa vrijeme koje je osiguranik, poslije 15 godine života, proveo u obaveznom ili dobrovoljnom osiguranju, za koje je uplaćen doprinos. Članom 27. stav (1) Zakona o PIO/MIO propisano je da se osiguraniku iz člana 12. tač. c), d), e) i f) (osiguranik samostalnih djelatnosti), istog zakona, staž osiguranja računa prema ostvarenoj ugovorenoj naknadi za koju je uplaćen doprinos, dok je stavom (2) propisano da se osiguraniku iz stava (1) staž osiguranja utvrđuje (na propisan način) pod uslovom da su porezi i doprinosi uplaćeni kao za lica iz čl. 10. (osiguranik u obaveznom osiguranju) i 11. (osiguranik zaposlenik) istog zakona. U izjašnjenju je dalje pojašnjeno da to znači da se osiguranicima samostalnih djelatnosti preračun ugovorene naknade, odnosno plaćenih doprinosa, u staž osiguranja može izvršiti samo pod uslovom da se plati puna stopa doprinosa, kao za lica iz čl. 10. i 11. Zakona o PIO/MIO (dosadašnjih 23%, a prema izmjenama ovog zakona iz 2025. godine u visini 19,50%). Shodno navedenom, ukazano je na to da iz tih razloga predmetni obračun nije moguć i da do istog može doći samo u slučaju izmjene propisa, odnosno Zakona o doprinosima u kojem bi eventualno došlo do regulisanja i izjednačavanja stope doprinosa, s obzirom da je prema članu 10a. Zakona o doprinosima stopa za penzijsko i invalidsko osiguranje u visini od 6%. U preostalom dijelu izjašnjenja ukazano je na način utvrđivanja ličnog koeficijenta i godišnjeg ličnog koeficijenta osiguranika. Osim toga, pojašnjen je i način upisa u matičnu evidenciju osiguranika. U konačnici FZ MIO/PIO podsjeća da se preračun penzijskog staža za lica koja obavljaju samostalnu djelatnost može izvršiti samo pod uslovom da se uplati puna stopa doprinosa, kako je to već naprijed u izjašnjenju istaknuto, te kako FZ MIO/PIO rješava na osnovu podataka unesenih u matičnu evidenciju aktivnih osiguranika, odnosno podataka ustupljenih im kao korisniku Jedinstvenog sistema, to navedeni podaci/novčana primanja po osnovu samostalnih djelatnosti ne ulaze u obračun, odnosno za utvrđivanje ličnog koeficijenta osiguranika, a samim tim ni visine penzije.

5.2. Ustavnom sudu Federacije svoje izjašnjenje je dostavio i ZZOR. U izjašnjenju ZZOR na općenit način, pri tome bez jasnog preciziranja ili konkretiziranja i uz prethodno citiranje propisa, ukazuje da samo osigurana lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine mogu koristiti zdravstvenu zaštitu na teret sredstava Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine, kao i povratnici iz Federacije Bosne i Hercegovine u Republiku Srpsku.

Također, dat je pregled propisa suštinski ističući da nisu nadležni za tumačenje Zakona o zdravstvenom osiguranju, osporenog Zakona i osporenog Pravilnika, ukazujući koja bi to nadležna tijela bila. Osim toga, stavljen je fokus na Federalno ministarstvo zdravstva i Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija kao resorna tijela nadležna za pripremu propisa iz oblasti zdravstva i finansija na federalnom nivou, radi njihove izmjene ili dopune. Porezna uprava stvarno je nadležna za poslove prijave i odjave na zdravstveno osiguranje za nosioce zdravstvenog osiguranja, te kontrolu obračuna i uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje.

S ciljem dostavljanja traženog izjašnjenja Ustavnom sudu Federacije, ZZOR je od kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja prikupio informacije tražene od strane ovog suda. Shodno tome, kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja suštinski su se izjasnili na ujednačen način da Zakon o zdravstvenom osiguranju kao kategoriju osiguranih lica ne prepoznaje lica koja ostvaruju primanja od druge samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada, niti se mogu podvesti pod neku od kategorija propisanih članom 19. Zakona o zdravstvenom osiguranju. Slijedom toga, takva lica ne mogu ostvarivati prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja niti na bilo koji drugi način, osim putem instituta dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Prihode od doprinosa za zdravstveno osiguranje, za lica koja ostvaruju primanja od samostalne djelatnosti ili povremenog samostalnog rada, zavodi koriste u skladu sa odredbama relevantnih propisa i podzakonskih akata i njihova namjena je osiguranje kontinuirane i nesmetane zaštite osiguranih lica. Dalje je istaknuto da doprinos za zdravstveno osiguranje od 4%, koji se plaća na prihode ovih lica, sam po sebi nije dostatan da bi ta lica ostvarivala prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Pri tome naglašavaju da se ima u vidu da je riječ o licima koja određene poslove obavljaju povremeno ili jednokratno. Većina ovih primanja nisu mjesečnog karaktera i radi se o povremenim poslovima. Zaključno je naznačeno da osporene odredbe isključivo propisuju obavezu uplate doprinosa, a ne pravo sticanja statusa osiguranika u sistemu zdravstvenog osiguranja.

6. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član IV.C.3.10.(2) a)i c)

(2) Ustavni sud:

  • a)
    na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom;
  • c)
    na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom;

B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)

Član 13.

Ustavni sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku.

Član 26. stav 1.

Ustavni sud na sjednici bez rasprave odlučuje o odbacivanju zahtjeva kad nije nadležan za odlučivanje o zahtjevu, kad podnosilac zahtjeva nije ovlašten za pokretanje postupka, kad zahtjev nije podnesen u zakonom predviđenom roku, kad je Ustavni sud o toj stvari već odlučio ili kad ne postoje druge procesne pretpostavke za odlučivanje o suštini stvari.

C. Zakon o doprinosima

("Službene novine Federacije BiH", broj 35/98)

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se sistem obaveznih doprinosa, kao osnovnih instrumenata za finansiranje obaveznog: penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti (u daljem tekstu: doprinosi), kao i gornja granica stopa doprinosa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Stope doprinosa utvrđuju nadležni organi, s tim da visina stopa ne može biti veća od visine stopa propisanih ovim zakonom.

Član 4.

Doprinosi se obračunavaju i plaćaju:

  • 1.
    iz ličnih primanja i drugih prihoda osiguranika;
  • 2.
    na isplaćena lična primanja na teret poslodavca;
  • 3.
    iz drugih izvora, koje obezbjeđuju obaveznici obračunavanja i uplate doprinosa u skladu sa propisima iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti.

D. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima

("Službene novine Federacije BiH", broj 14/08)

Član 1.

U Zakonu o doprinosima ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02 i 17/06) u članu 4. dodaje se novi stav 1. koji glasi:

"Doprinosi za obavezna osiguranja (u daljem tekstu: obavezni doprinosi) prema ovom Zakonu su:

  • 1.
    za penzijsko i invalidsko osiguranje:

1.1. doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje,

1.2. dodatni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, za staž osiguranja koji se računa sa povećanim trajanjem;

  • 2.
    za osnovno zdravstveno osiguranje;
  • 3.
    za osiguranje u slučaju nezaposlenosti."

Dosadašnji stav 1. postaje stav 2.

Član 3. st. 1., 2., 4. i 5.

U članu 6. u prvom redu iza broja "4" dodaju se riječi: "stav 2." a u tač. 1., i 2. riječ "bruto" se briše.

Tač. 10., 12. i 14. se brišu.

Tačka 13. mijenja se i glasi:

"13. svako pojedinačno primanje od članstva u predstavničkim organima vlasti, ako to primanje nije obuhvaćeno osnovicom iz člana 6. tač. od 1. do 9., na osnovu članstva u skupštini, nadzornom odboru privrednog društva, člana upravnog odbora, upravnog vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih lica, člana komisije i odbora tih tijela, stečajnog upravitelja i sudije porotnika, koji nema svojstvo zaposlenika na sudu, primanje, umanjeno za porezno priznati iznos izdatka za povremene djelatnosti naučnika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, akvizitera, sportskih sudija i delegata i na osnovu drugih djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost." - osporena odredba Zakona

Dosadašnje tač. 11., 13. i 15. postaju tač. 10., 11. i 12.

Član 10.

Iza člana 10. dodaju se novi čl. 10.a i 10.b koji glase:

"Član 10.a - osporena odredba Zakona

Izuzetno, prema osnovici iz člana 6. tačka 11. ovog Zakona obračunavaju se doprinosi:

  • 1.
    na teret osiguranika, iz osnovice po stopi:
    • -
      4,00% za osnovno zdravstveno osiguranje;
  • 2.
    na teret isplatioca primanja, na osnovicu po stopi:
    • -
      6,00% za penzijsko i invalidsko osiguranje.

E. Zakon o zdravstvenom osiguranju

("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97 i 7/02)

Član 1.

Zdravstveno osiguranje, kao dio socijalnog osiguranja građana, čini jedinstveni sistem u okviru koga građani ulaganjem sredstava, na principima uzajamnosti i solidarnosti, obavezno u okviru kantona osiguravaju ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i druge oblike osiguranja na način koji je utvrđen ovim zakonom, drugim zakonima i propisima donesenim na osnovu zakona.

U okviru Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), odnosno kantona, sredstva za zdravstveno osiguranje mogu se ulagati i na dobrovoljnoj osnovi.

Član 3.

Pravo na obavezno zdravstveno osiguranje po ovom zakonu imaju lica u radnom odnosu i druga lica koja vrše određene djelatnosti ili imaju određeno svojstvo, a obuhvaćena su ovim zakonom.

Obavezno zdravstveno osiguranje, odnosi se na sva lica iz stava 1. ovog člana (u daljem tekstu: osiguranici).

Član 13. stav 1.

Sredstva za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju se doprinosima od kojih se obrazuju fondovi zdravstvenog osiguranja kod zavoda zdravstvenog osiguranja kantona, saglasno odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu zakona.

Član 19. tačka 7.

Prema ovom zakonu osiguranici su:

lica koja na teritoriji Federacije obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ličnim radom.

Član 80. tačka 2.

Sredstva za finansiranje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju se iz:

  • 2.
    doprinosa na prihod lica koja obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ličnim radom;

F. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

("Službene novine Federacije BiH", broj 13/18)

Član 1.Predmet zakona

Ovim zakonom uređuje se obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti (u daljem tekstu: obavezno osiguranje) i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu (u daljem tekstu: dobrovoljno osiguranje), kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja.

Član 10. stav (1) tačka b) i stav (2)

(Osiguranik u obaveznom osiguranju)

(1) Osiguranik u obaveznom osiguranju je:

  • b)
    lice koje obavlja samostalnu djelatnost (u daljem tekstu: osiguranik samostalnih djelatnosti),

(2) Ako lice istovremeno ispunjava uslove za osiguranje po više osnova iz stava (1) ovog člana, osnov osiguranja određuje se na taj način što postojanje osnova osiguranja po prethodnoj tački isključuje osnov osiguranja iz naredne tačke.

Član 12.Osiguranik samostalnih djelatnosti

Osiguranik samostalnih djelatnosti je:

  • a)
    lice koje u skladu sa zakonom obavlja obrtničku djelatnost, odnosno obavlja privrednu djelatnost proizvodnjom, prometom i pružanjem usluga na tržištu, radi sticanja dobiti,
  • b)
    lice koje u skladu sa posebnim propisima, samostalno u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost,
  • c)
    član privrednog društva ili druge organizacije, koji za svoj rad prima ugovorenu naknadu (u daljem tekstu: ugovorena naknada),
  • d)
    član organa upravljanja ili organa nadzora, koji za svoj rad prima ugovorenu naknadu,
  • e)
    lice koje obavlja poslove na osnovu ugovora o djelu, autorskog ili drugog ugovora i za izvršeni posao ostvaruje ugovorenu naknadu,
  • f)
    lice izabrano ili imenovano na javnu funkciju ako za obavljanje te funkcije ostvaruje naknadu,
  • g)
    vrhunski sportisti, ako nisu osigurani po drugom osnovu.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Analizom navoda iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti, odgovora na zahtjev, dodatno prikupljenih informacija i dokumentacije od strane nadležnih organa, te drugih činjenica i dokaza koji se nalaze u spisu ovog predmeta, a primjenom relevantnog prava, utvrđeno je kako slijedi.

Na osnovu člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosioci zahtjeva ovlašteni su da Ustavnom sudu Federacije podnesu zahtjev za utvrđivanje ustavnosti osporenih odredaba Zakona.

Suština navoda podnosilaca zahtjeva ogleda se u njihovoj tvrdnji da lica koja ostvaruju primanja od druge samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada, kao obaveznici plaćanja doprinosa socijalnog osiguranja, nisu prepoznata kao osiguranici zdravstvenog i penzijskog i invalidskog osiguranja, te da samim tim i ne ostvaruju prava u slučaju nastupanja nekog od osiguranih rizika (bolest, starost, invaliditet, itd.). S druge strane, navodima se ukazuje na to da lica koja su u radnom odnosu ostvaruju sva prava iz oblasti socijalnog osiguranja, što ukazuje na postojanje diskriminacije po ovom pitanju u odnosu na lica koja ostvaruju primanja od druge samostalne djelatnosti i povremenog samostalnog rada, te u konačnici i povrede njihovog prava na imovinu, prava na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, prava na socijalnu i medicinsku pomoć.

Prevashodno je nužno definisati sljedeće. Doprinosi kao dio sistema javnih prihoda svakog državnog uređenja predstavljaju obavezujući finansijski instrument ili namet koji se namjenski koristi za finansiranje određenog javnog interesa. Za razliku od poreza, obaveznik plaćanja doprinosa ostvaruje pravo na određen vid "protuusluge" na koju se s druge strane država, odnosno u ovom slučaju entitet, shodno karakteru doprinosa, namjenski obavezuje ispuniti. Dakle, ostvarivanje prava na osnovu uplaćenih doprinosa (kao javnih prihoda namjenskog karaktera) trebalo bi biti ako ne ekvivalentno, bar srazmjerno vrsti i visini plaćenih doprinosa.

U konkretnom ustavnosudskom predmetu riječ je o doprinosima za osnovno zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje, propisanim osporenim odredbama Zakona. Osporeni Zakon predstavlja zaseban sistem kojim je isključivo propisana obaveza plaćanja doprinosa za obaveznike doprinosa, stope, način plaćanja itd., radi osiguranja sredstava za fondove iz kojih se finansiraju osigurani rizici iz socijalnog osiguranja, ali ne i ko su osiguranici prava iz oblasti socijalnog osiguranja. Definicija osiguranika iz oblasti zdravstvenog i penzijskog i invalidskog osiguranja, način i obim ostvarivanja prava iz tih oblasti, s druge strane predstavljaju sistemski zasebnu oblast koja je uređena drugim materijalnim propisima, i to: Zakonom o zdravstvenom osiguranju i Zakonom o PIO/MIO. Shodno navedenom, pitanje ostvarivanja zagarantovanih prava iz socijalnog osiguranja, na koja podnosioci zahtjeva ukazuju, regulisano je sasvim drugim propisima, a ne osporenim Zakonom čiji predmet regulisanja je isključivo vezan za nastanak i ispunjenje obaveze. Ustavni sud Federacije je stava da na ovakav način istaknuti navodi podnosilaca zahtjeva taj zahtjev čine materijalno promašenim, odnosno pitanje ostvarivanja prava iz zdravstvenog i penzionog osiguranja nije predmet regulisanja osporenog Zakona, odnosno konkretno osporenih odredbi Zakona, nego predmet regulisanja Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o PIO/MIO. Dakle, u ovom konkretnom slučaju osporene odredbe Zakona nisu prigodne da bi u okviru navodne povrede prava iz socijalnog osiguranja mogle biti predmetom utvrđivanja ustavnosti. Imajući u vidu da su u pravnom sistemu Federacije Bosne i Hercegovine prava iz socijalnog osiguranja sistemski legislativno odvojena od obaveze plaćanja doprinosa, predstavljajući tako dvije zasebne normativne sfere, predmetom utvrđivanja ustavnosti u ovom ustavnosudskom predmetu, sa aspekta suštinskih navoda o eventualnoj nemogućnosti ostvarivanja prava iz socijalnog osiguranja, te s tim u vezi navodne diskriminacije i povrede prava na imovinu ne mogu biti ovdje osporene odredbe Zakona.

Ustavni sud Federacije odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku, shodno članu 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Kako se osporene odredbe Zakona nalaze u granicama istaknutog zahtjeva u ovom ustavnosudskom predmetu, to postoji osnov da Ustavni sud Federacije na apstraktan način utvrđuje da li su ili nisu saglasne Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud Federacije posebno naglašava da spomenuta apstraktna ocjena ustavnosti nema reperkusijski učinak spram zakona koji regulišu prava iz socijalnog osiguranja (obavezno zdravstveno osiguranje, penzijsko i invalidsko osiguranje) i eventualne povrede tih prava. Naime, osporene odredbe Zakona Sud posmatra kroz prizmu apstraktne ocjene ustavnosti, ne ulazeći u konkretnu primjenu istih u svakom pojedinačnom slučaju pred redovnim sudovima i tijelima FZ MIO/PIO i ZZOR-a.

Sumirajući prethodno istaknuto ovdje se postavlja pitanje mogu li, zbog eventualne neusklađenosti propisa i sistemske neuređenosti ostvarivanja prava iz socijalnog osiguranja, biti neustavne osporene odredbe Zakona kojima su propisane obaveze plaćanja doprinosa? Ustavni sud Federacije je mišljenja da ne mogu, a iz sljedećih razloga.

Ustavni sud Federacije prepoznao je logiku i namjeru podnosilaca zahtjeva u okviru koje zagovara tezu da lica koja obavljaju samostalnu djelatnost ili povremeni samostalni rad, a da pri tome nemaju mogućnost ostvariti prava iz socijalnog osiguranja, budu isključena iz obaveze plaćanja doprinosa na ostvarena primanja. Kako je već i spomenuto, doprinosi su javni prihodi obaveznog karaktera koji se propisuju zakonom, ali na indirektan način proizilaze i iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine jer isti kao dio ekonomske i fiskalne politike Federacije Bosne i Hercegovine predstavljaju finansijski mehanizam ostvarivanja socijalnih prava koja taj ustav garantuje. Pored toga, ako s jedne strane na osnovu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine postoji uspostavljen zaseban sistem naplate doprinosa, jednak za sve propisane kategorije lica, a s druge strane postoji zaseban i eventualno neusklađen i nejednak sistem ostvarivanja prava koja se finansiraju ili bi se trebala finansirati iz naplaćenih doprinosa, onda bi zapravo taj " neusklađeni sistem", tj. zakoni iz oblasti socijalnog osiguranja, trebali biti tretirani kao sporni, a ne osporene odredbe Zakona.

Pozivanje podnosilaca zahtjeva na Presudu Ustavnog suda Federacije broj U-22/21 od 21.3.2023. godine, nije relevantno za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu. Naime, u pomenutoj Presudi Ustavni sud Federacije isključivo se bazirao na pitanju razloga za propisivanje različitih osnovica za naplatu doprinosa za zaposlenike kod rezidenta ili nerezidenta, odnosno na pitanje da li zakonodavac, koji ima nesporno pravo i da utvrdi različite osnovice, ima razumne i opravdane razloge za različit tretman zaposlenih, zavisno o statusu poslodavca (rezident/nerezident).

Pozivajući se na odredbu člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, osim utvrđivanja ustavnosti osporenih odredbi Zakona, podnosioci zahtjeva zatražili su i utvrđivanje ustavnosti osporenih odredbi Pravilnika. Naime, istom odredbom nije predviđena mogućnost da Ustavni sud Federacije na zahtjev ovlaštenika iz ove odredbe utvrđuje ustavnost propisa koji donosi organ federalne vlasti, u konkretnom slučaju osporeni Pravilnik. Nadležnost Ustavnog suda Federacije da utvrđuje ustavnost propisa koji donosi organ federalne vlasti, kao i ovlašteni podnosioci zahtjeva, jasno su propisani odredbom člana IV.C.3.10.(2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Polazeći od navedenih odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije utvrdio je da u konkretnom slučaju, u dijelu zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje ustavnosti osporenih odredbi Pravilnika, podnosioci zahtjeva ne spadaju u krug ovlaštenih lica za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije, te se zahtjev u dijelu koji se odnosi na osporene odredbe Pravilnika odbacuje shodno odredbi člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Međutim i pored navedenog, a u odnosu na osporeni Pravilnik, Ustavni sud Federacije smatra korisnim ukazati da pravilnik kao podzakonski normativni akt dijeli pravnu sudbinu zakona na osnovu kojeg je i donesen.

Iz svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, dr. sc. Boris Barun, Mirko Milićević, Branimir Orašanin, Ajša Softić, mr. sc. Alen Taletović i mr. Anja Vuleta Pavelka, sudije Suda.

Broj U-16/25
21. oktobra 2025. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.