Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3429/06 (M. Š.)

Odluka donesena 09. 05. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3429/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine, u predmetu broj AP-3429/06, rješavajući apelaciju Muamera Šetića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muamera Šetića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-29/02 od 9. juna 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-2152/05 od 19. oktobra 2006.

godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-574/00 od 16.

augusta 2001. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja stambenih i komunalnih poslova Kantona Sarajevo, broj 05-04-23/2- 433/99 od 10. jula 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Muamer Šetić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 26. decembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už- 29/02 od 9. juna 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-2152/06 od 19. oktobra 2006. godine, presude Kantonalnog suda, broj U-574/00 od 16. augusta 2001. godine i rješenja Ministarstva prostornog uređenja stambenih i komunalnih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tektu: Ministarstvo), broj 05-04-23/2-433/99 od 10. jula 2000. godine. Apelant je 22. februara 2007. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud «izdao naredbu nadležnim organima u skladu sa zahtjevom iz apelacije u cilju onemogućavanja nastanka štetnih posljedica za apelanta.»

2. Ministarstvo je rješenjem broj 05-04-23-433/99 od 10. jula 2000. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv rješenja Općinskog načelnika putem Službe za oblast prostornog uređenja, urbanizma, komunalnih poslova i zaštitu čovjekove okoline Općine Novo Sarajevo, broj 04-23-2264/99 od 10. novembra 1999. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti za zatvaranje pasaža radi uspostave poslovnog prostora u ulici Topal Osman Paše broj 16. u Sarajevu, na zemljištu označenom kao k.č. broj 1125 K.O. Novo Sarajevo (novi premjer), što po starom premjeru odgovara k. č. broj 2252 K.O. Sarajevo, mahala

CXXXV.

3. Apelant je protiv rješenja Ministarstva, broj 05-04-23-433/99 od 10. jula 2000. godine, podnio tužbu Kantonalnom sudu. Odlučujući o tužbi, Kantonalni sud je presudom broj U-574/00 od 16. augusta 2001. godine odbio apelantovu tužbu .

4. Vrhovni sud je rješenjem broj Už-29/02 od 9. juna 2005. godine odbacio apelantovu žalbu protiv presude Kantonalnog suda, broj U-574/00 od 16. augusta 2001. godine.

5. Kantonalni sud je rješenjem broj U-2152/05 od 19. oktobra 2006. godine, odlučujući o zahtjevu apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj U-574/00 od 16. augusta 2001. godine, odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje postupka. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se ponavljanje upravno-sudskog postupka ne može tražiti, niti se taj postupak može provesti o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku već samo o činjeničnom stanju utvrđenom izravno od nadležnog suda u upravnom sporu. To će biti onda kada je sud u rješavanju upravnog spora održao usmenu raspravu i utvrdio određene činjenice, te ukoliko tužitelj predloži u tužbi za pokretanje upravnog spora, provođenje ovog dokaza, a sud isti ne provede i ne pozove tužitelja da učestvuje u tom postupku. Kako apelant u tužbi za pokretanje upravnog spora, koji je okončan presudom Kantonalnog suda, broj U-574/00 od 16. augusta 2001. godine, provođenje ovog dokaza nije predložio, a iz stanja spisa nesporno je da je kao stranka apelant učestvovao u toku postupka pred sudom, to je sud u skladu sa članom 51. stav 2. Zakona o upravnim sporovima apelantov zahtjev za ponavljanje postupka odbacio. Kantonalni sud je utvrdio da nisu ispunjene, procesno-pravne pretpostavke u smislu člana 47. stav 6, čl. 48. i 50. stav 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj 9/05).

6. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, broj AP- 283/03, od 14. oktobra 2004 i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine). Također, zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.V. Savezna Republika Njemačka, aplikacija broj E 1043/83, od 16. decembra Odluke i izvještaji ( OI ), broj 35). U vezi sa tim, Ustavni sud slijedi istu praksu i ne može garantirati zaštitu ustavnih prava u postupcima u kojima apelanti koriste nedjelotvorne pravne lijekove.

10. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je odbacio kao nedopuštenu žalbu apelanta protiv presude Kantonalnog suda, broj U-574/00 od 16. augusta 2001. godine, pozivajući se na član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 8/00), koji se primjenjuje shodno članu 76. stav 1. novog Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj 9/05), jer se osporena presuda ne zasniva na federalnom zakonu ili drugom federalnom propisu, nego na Regulacionom planu Hrasno I i Zakonu o prostornom uređenju («Službene novine Kantona Sarajevo», br. 13/99 i 19/99).

11. Također, Kantonalni sud je odbacio kao nedopušten apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj U-574/00 od 16. augusta 2001. godine. Sud je ocijenio da nije učinjeno vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka.

12. Proizlazi da je posljednji djelotvoran pravni lijek koji je apelant koristio bila tužba protiv rješenja tuženog Ministarstva o kojoj je odlučio Kantonalni sud svojom presudom, broj U-574/00 od 16. augusta 2001. godine. Apelant je navedenu konačnu odluku primio, prije nego što je protiv iste presude podnio žalbu Vrhovnom sudu, a koji je svoju odluku, broj Už-29/02 donio 9. juna 2005. godine. Također, apelant je 22. augusta 2005. godine predložio ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj U-574/00 od 16. augusta 2001. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena tek 26. decembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu presudu Kantonalnog suda.

13. Iimajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3429/06 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio