Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1225/06 (Suljo Čutuna)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju · čl. 7
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 216
- Zakon o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1225/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1225/06, rješavajući apelaciju Sulje Čutune, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulje Čutune podnesena zbog nedonošenja odluke o zahtjevu za isplatu penzije u punom iznosu i nepriznavanja ostvarenog radnog staža od strane Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje u Mostaru, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Suljo Čutuna (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 20. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke o zahtjevu za isplatu penzije u punom iznosu i nepriznavanja ostvarenog radnog staža od strane Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar.
2. Apelant se, 18. februara 1998. godine, obratio Društvenom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH sa zahtjevom da mu ubuduće isplaćuje penziju u punom iznosu, jer mu se trenutno penzija isplaćuje u akontativnom iznosu 50 % penzije koju je primao u prva tri mjeseca 1992. godine. Do dana podnošenja apelacije apelant nije primio rješenje, nego dopis Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH, broj 1262294750 od 18. februara 1998. godine, kojim je obaviješten da je Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH početkom rata preuzeo na isplatu akontacije penzija svih penzionera bivše JNA koji su se nalazili na području pod kontrolom Armije BiH. Akontacija penzija je utvrđena na osnovu čeka za penziju za I, II i III mjesec 1992. godine, a ista je povećavana kao i penzije penzionera u RBiH. Navedeno je da taj fond nije nadležan za donošenje rješenja za penziju penzionerima bivše JNA, te da se ne može udovoljiti njegovom zahtjevu sve dok se taj problem ne reguliše zakonom.
3. Apelant se 17. jula 2002. godine obratio Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje sa zahtjevom da mu ubuduće isplaćuje penziju u punom iznosu, ali do dana podnošenja apelacije apelant nije primio rješenje nego je dobio identičan odgovor u formi obavjesti broj 1262294750 od 4. septembra 2003. godine.
4. Apelant se 4. avgusta 2005 godine obratio Vladi Federacije BiH dopisom koji je naslovljen kao opomena pred tužbu, navodeći da mu je penzija umanjena 50% i da mu je oduzeto pravo na radni staž, jer iako ima 44 godine 2 mjeseca i 16 dana radnog staža u Certifikatu o iznosu potraživanja sa jedinstvenog računa građana navedeno je da nema radnog staža. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje je aktom, broj 01-1262294750 od 5. oktobra 2005. godine, apelantu dostavio odgovor koji je povodom njegovog obraćanja Vladi FBiH upućen Federalnom Ministarstvu rada i socijalne politike, a u kom se navodi da je taj nosilac osiguranja samo preuzeo na isplatu korisnike vojnih penzija i nije im rješenjima priznao pravo na penziju, pa ne postoji zakonski osnov da se ta penzija isplaćuje u punom iznosu, odnosno u iznosu utvrđenom rješenjem Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika Beograd. Također je navedeno da se apelantu ne može priznati pravo na penziju na osnovu radnog staža koji je ostvaren kod vojnog zavoda u Beogradu, budući da u matičnoj evidenciji osiguranika koja se vodi kod Federalnog zavoda nije registrovano da je apelant ostvario penzijski staž u Federaciji BiH. Također je napomenuto da taj Zavod nije nadležan da automatski, bez odgovarajućeg zakonskog propisa primjenjuje odredbe Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji je stupio na snagu 2. juna 2004. godine, a kojim je predviđeno da će svaka država preuzeti odgovornost i redovno isplaćivati penzije svojim građanima koji su bili državni i vojni službenici bivše SFRJ, ako su se te penzije finansirale iz saveznog budžeta i drugih saveznih izvora bivše SFRJ.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema članu 7. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službene novine Federacije BiH», br. 29/98, 49/00, 32/01, 61/02 i 73/05) prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja se ostvaruju po propisima o upravnom postupku. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje je na zahtjeve apelanta odgovarao u formi obavijesti, iako je trebalo da po tim zahtjevima pokrene upravni postupak i donese odgovarajuća rješenja, u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 48/99). U konkretnom slučaju, nakon što o zahtjevima apelanta nije doneseno rješenje u skladu sa Zakonom o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br.2/98 i 48/99), niti mu je isto dostavljeno u roku koji je propisan istim zakonom, apelant je mogao podnijeti žalbu nadležnom drugostepenom organu, kako to predviđa odredba člana 216. stav 3. navedenog zakona, a nakon toga i tužbu u upravnom sporu u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00 i 11/05»), kako bi došao do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet pobijanja pred Ustavnim sudom. Budući da je apelant propustio da iskoristi raspoloživa pravna sredstva prije obraćanja Ustavnom sudu slijedi da nije iscrpio efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović