Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1781/06 (Z. S.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Dioničar
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1781/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-1781/06, rješavajući apelaciju Zijada Sitnića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zijada Sitnića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-433/03 od 6. aprila 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zijad Sitnić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Edin Šabanović advokat iz Sarajeva, podnio je 16. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-433/03 od 6. aprila 2006. godine.

2. Rješenjem Kantonalne agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna agencija), broj 21-04/4-19-315-5 od 3. augusta 2000 godine, odobrava se upis izvršene privatizacije u sudski registar u iznosu od 171.660,00 KM državnog kapitala što predstavlja 33% od ukupnog kapitala preduzeća za geološka istraživanja remont i transport «Geoistrage» d.j.l. Sarajevo, sa sjedištem u Sarajevu, Ul. Nedima Filipovića broj 7. U tački 2. dispozitiva rješenja navodi se da je rješenjem Kantonalne agencije, broj 21-0474-19-315-1 od 20. marta 2000 godine, usvojen Program privatizacije i Početni bilans društva, te je sa stanjem na dan 31. decembra 1999. godine, utvrđen ukupni kapital društva u iznosu od 520.181,00 KM, od čega je 33,00% u vrijednosti od 171.660,00 KM prodato metodom javnog upisa dionica, čiji su vlasnici dioničari prema listi dioničara (među kojima je i apelant) a 67,00% u vrijednosti od 348.521,00 KM u državnom vlasništvu koji će se privatizirati metodom tendera.

3. Rješenjem Kantonalne agencije, broj 21-04/4-19-315-25/TVP od 20. marta 2002. godine, odobrava se upis u sudski registar izvršene privatizacije državnog kapitala u vrijednosti od 348.521,00 KM, što predstavlja 67% od ukupnog kapitala preduzeća za geološka istraživanja remont i transport «Geoistrage» d.j.l. Sarajevo. U tački 2. dispozitiva rješenja navodi se da je rješenjem Kantonalne agencije, broj 21-0474-19-315-1 od 20. marta 2000 godine, usvojen Program privatizacije i Početni bilans društva, te je sa stanjem na dan 31. decembra 1999. godine, utvrđen ukupni kapital društva u iznosu od 520.181,00 KM koji je nakon prodaje 67% od ukupnog kapitala društva podijeljen na dionički kapital koji čini: 67% ukupnog kapitala u vrijednosti od 348.521,00 KM, čiji je vlasnik Salih Valjevac i 33% od ukupnog kapitala u vrijednosti od 171.660,00 KM čiji su vlasnici dioničari prema listi dioničara iz javnog upisa dionica, za što je izdato posebno rješenje.

4. Rješavajući žalbu koju je na rješenje Kantonalne agencije, broj 21-04/4-19-315-25/TVP od 20. marta 2002. godine, izjavio apelant, zbog netačno utvrđenog kapitala preduzeća, Kantonalna agencija je rješenjem, broj 21-04/4-19-315-28 od 18. aprila 2002. godine, odbacila žalbu iz razloga što je nedopuštena i izjavljena od neovlaštenog lica.

5. Odlučujući o žalbi koju je izjavio apelant na rješenje Kantonalne agencije, broj 21-04/4-19-315-

28 od 18. aprila 2002. godine, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo privrede), rješenjem, broj 07-03-19-2454 od 10. juna 2002. godine, odbilo je žalbu kao neosnovanu.

6. U obrazloženju rješenja Ministarstvo privrede navodi da je čl. 48. i 49. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 2/98 i 48/98) određeno ko može biti stranka u postupku, a to je svaka fizička i pravna osoba o čijem se pravu, obavezi ili pravnom interesu rješava u tom postupku. Taj interes, nastavlja dalje organ uprave, mora proizilaziti iz zakona ili drugog materijalnog propisa kojim se ta materija reguliše i treba da je takav da je za rješavanje o njemu nadležan taj organ uprave. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio žalbu radi zaštite svojih pravnih interesa, državnih interesa i predložio raskidanje kupoprodajnog ugovora. Međutim, iz materijalnih propisa koji regulišu oblast privatizacije preduzeća ne proizilazi pravni interes apelanta da bi mogao imati položaj stranke u konkretnom upravnom postupku, a samim tim i izjaviti žalbu na rješenje Kantonalne agencije o upisu u sudski registar izvršene privatizacije državnog kapitala preduzeća «Geoistraga» d.j.l. Sarajevo. Nesporno je, zaključuje Ministarstvo privrede, da apelant ima interes kao uposleni radnik i dioničar preduzeća, koji proizilaze iz posebnih materijalnih propisa, ali apelant zaštitu tih svojih prava može tražiti pred drugim organima i u drugim postupcima, a ne u konkretnom upravnom postupku. Postupci u kojima se utvrđuje postojanje elemenata nezakonitog rada i poslovanja pojedinaca, a na koji se apelant poziva u žalbi, te raskidanje kupopriodajnog ugovora nisu u nadležnosti organa uprave, već je to u isključivoj nadležnosti suda.

7. Apelant je tužbom kod Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud) pokrenuo upravni spor protiv Ministarstva privrede, radi poništenja rješenja, broj 07-03-19-2454 od 10. juna 2002. godine. Kantonalni sud je presudom, broj U-434/02 od 23. maja 2003. godine, tužbu uvažio osporeno i prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju Kantonalni sud navodi da je nesporan pravni interes apelanta kao radnika i dioničara preduzeća «Geoistrage», te da je kao dioničar trebao biti uključen u postupku, pa iako nije učestvovao kod prvostepenog organa, ne znači da je izgubio svojstvo stranke u postupku.

8. Protiv presude Kantonalnog suda, broj U-434/02 od 23. maja 2003. godine, žalbu je izjavio Salih Valjevac, kao zainteresovano lice. Odlučujući o žalbi Vrhovni sud je presudom, broj Už-433/03 od 6. aprila 2006. godine, žalbu uvažio pobijanu presudu preinačio tako što je tužbu odbacio.

9. U obrazloženju presude Vrhovni sud navodi da iz spisa predmeta proizilazi da je na sjednici upravnog odbora Kantonalne agencije od 9. oktobra 2000 godine donesen zaključak da se prodaja državnog kapitala privrednog društva «Geoistraga» d.j.l. Sarajevo izvrši kombinovanom metodom i to putem javno prikupljenih ponuda na tenderu u vrijednosti od 348.521,00 KM što iznosi 67% ukupnog kapitala i putem javnog upisa dionica u vrijednosti od 171.660,00 KM što iznosi 33% ukupnog kapitala. Nakon toga, ističe Vrhovni sud, izvršena je privatizacija 33% državnog kapitala metodom javnog upisa dionica čiji su vlasnici dioničari, među kojima je i apelant te je rješenjem Kantonalne agencije, broj 21-0474-19-315-5 od 3. augusta 2000 godine, odobren upis izvršene privatizacije u sudski registar. Privatizacija 67% preostalog dijela državnog kapitala izvršena je nakon objavljivanja javnog poziva, nakon čega je Kantonalna agencija donijela rješenje, broj 21-04/4-19-

315-257TVP od 20. marta 2002. godine, kojim se odobrava upis u sudski registar izvršene privatizacije, čiji je vlasnik postao Salih Valjevac. Vrhovni sud ističe da je odlučno pitanje za pravilno rješenje ove pravne stvari bilo da li je apelant ovlašten da pobija navedeno rješenje Kantonalne agencije ulaganjem žalbe a kasnije i tužbe, radi pokretanja upravnog spora protiv drugostepenog rješenja Ministarstva privrede, kojim je odbijena njegova žalba, odnosno da li apelant ima položaj stranke u upravnom postupku u smislu člana 48. Zakona o upravnom postupku. Po ocjeni Vrhovnog suda moguće je da apelant ima interes (neki interes) u pogledu privatizacije preostalog djela državnog kapitala od 67% privrednog društva u kome je dioničar, član Upravnog odbora i zaposleni radnik ali ne i pravni interes. To da li će biti privatizovan navedeni dio državnog kapitala i na koji način je izvršena ta privatizacija nema uticaja na pravo i pravni interes apelanta koji bi izvirao iz zakona i njime bio zaštićen. Na kraju ovaj sud zaključuje, kako ishod konkretnog upravnog postupka nema uticaja na pravnu situaciju, pravni interes apelanta kao dioničara, zaposlenog radnika pa ni člana Upravnog odbora, i koji ničim nije dokazao, te je na osnovu člana 43. stav 2. a u vezi člana 26. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu.

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant povredu navedenih prava vidi u pogrešnoj primjeni Zakona o upravnom sporu i propustima u postupku privatizacije te smatra da on kao dioničar, i zaposlenik privrednog društva «Geoistraga» d.j.l. Sarajevo ima pravni interes da učestvuje u postupku. Apelant navodi da je na osnovu sporazuma o vansudskom poravnanju zaključenom 20. septembra 2001. godine, između «Geoinžinjeringa» d.o.o. Sarajevo i «Geoistrage» d.j.l. Sarajevo preduzeće «Geoinžinjering» preduzeću «Geoistraga» isplatilo iznos od 50.000,00 KM a na ime naknade za zemljište koje se nalazi u Sarajevu, Ul. Azize Šačirbegović, međutim predmetno zemljište je uneseno kao imovina predmetnog preduzeća pa se postavlja pitanje kojih je 67% kapitala kupio novi vlasnik Salih Valjevac. Pored navedenog apelant ističe da je Upravni odbor preduzeća «Geoistraga» d.j.l. Sarajevo na sjednici održanoj dana 20. oktobra 2000 godine, donio odluku da se cjelokupna imovina 100% državnog kapitala navedenog preduzeća proda metodom javnog upisa dionica, a privatizacija je na osnovu odluke Kantonalne agencije izvršena putem tendera u velikoj privatizaciji.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

12. Obzirom da apelant smatra da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Ustavni sud prvenstveno mora odlučiti da li su garancije predviđene navedenim članovima uopće primjenjive na apelantov slučaj.

13. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda utvrđivanje da li je osporenom presudom Vrhovnog suda odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta.

14. U konkretnom slučaju osporenom presudom Vrhovnog suda tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor, radi poništenja rješenja Ministarstva privrede je odbačena jer je utvrđeno da apelant nije ovlašteno lice da žalbom pobija rješenje Kantonalne agencije kao i da tužbom pokreće upravni spor protiv drugostepenog rješenja. Ustavni sud primjećuje da je članom 48. Zakona o upravnom postupku propisano: Stranka u postupku je osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv kojeg se vodi postupak ili koja radi zaštite prava ili pravnih interesa ima pravo da učestvuje u postupku» Dakle, da bi jedno lice imalo svojstvo stranke u upravnom postupku a time i pravo pokretanja upravnog spora, nužno je da je zainteresovano za ishod postupka zbog toga što bi taj ishod uticao na njegovu pravnu situaciju, odnosno da se rješenjem konkretne stvari na indirektan način odlučuje i o njegovom pravnom interesu a čiji pravni interes izvire iz zakona ili je njime zaštičen. Obzirom na navedeno Ustavni sud zapaža da apelant kao dioničar ima određena prava propisana Zakonom o privrednim društvima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 23/99 i 29/03) ali on zaštitu tih prava može tražiti pred drugim organima i u drugim postupcima, međutim u konkretnom upravnom postupku i sporu apelant nije imao pravni interes koji bi izvirao iz materijalnih propisa koji regulišu oblast privatizacije preduzeća niti je na njegovo pravo i pravni interes ima uticaja da li će biti privatizovano 67% državnog kapitala i na koji način je izvršena privatizacija. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da se u sporu koji se vodio pred Vrhovnim sudom nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta jer on nije mogao biti stranka u postupku, te shodno tome apelant ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1 Evropske konvencije a samim tim i prava iz člana 13. Evropske konvencije.

15. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti, (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/02). Apelant smatra da je osporenom odlukom i nepravilno provedenom privatizacijom onemogućen da stekne imovinu, što ne predstavlja «imovinu» zaštićenu članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz navedenog slijedi, da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na imovinu takođe, inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16..U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1781/06 (Z. S.) | Sudska praksa | Aktio