Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
Pravilnik o vrstama, načinu i obimu mjerenja i ispitivanja iskorištene vode, ispuštene otpadne vode i izvađenog materijala iz vodotoka
Na osnovu člana 142. stav 4. Zakona o vodama ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/98), federalni ministar poljo-privrede, vodoprivrede i šumarstva, donosi
PRAVILNIK
O VRSTAMA, NAČINU I OBIMU MJERENJA I ISPITIVANJA ISKORIŠTENE VODE, ISPUŠTENE OTPADNE VODE I IZVAĐENOG MATERIJALA IZ VODOTOKA
I - OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Ovim pravilnikom propisuju se vrste, način i obim mjerenja i ispitivanja iskorištene vode, ispuštene otpadne vode ili ispuštenih u atmosferu odnosno na poljoprivredno, građevinsko, šumsko ili drugo zemljište opasnih i štetnih materija koji na neposredan ili posredan način zagađuju vode (u daljem tekstu: ispuštene otpadne vode) i izvađenog meterijala iz vodotoka, vođenje evidencija o potrošnji, količini i kvalitetu iskorištene vode, količini i stepenu zagađenja ispuštene otpadne vode i količini izvađenog materijala iz vodotoka, izrada izvještaja o podacima utvrđenim mjerenjima i ispitivanjima iskorištene vode, ispuštene otpadne vode i izvađenog materijala iz vodotoka i rokovi njihovog dostavljanja Javnom preduzeću za "Vodno područje slivova rijeke Save" Sarajevo odnosno Javnom preduzeću za "Vodno područje slivova Jadranskog mora" Mostar (u daljem tekstu: Javno vodoprivredno preduzeće) radi kontrole količina iskorištene vode, količina i stepena zagađenja ispuštenih otpadnih voda i količina izvađenog materijala iz vodotoka, izrade bilansa voda za glavna slivna područja i za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacije) i kontrole obračunavanja i plaćanja posebnih vodoprivrednih naknada.
Ovim pravilnikom propisuje se i obaveza preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše istraživanja površinskih i podzemnih voda i preduzeća i drugih pravnih lica koja iskorištavaju vodu da podatke i rezultate istraživanja površinskih i podzemnih voda odnosno podatke o potrebama za vodom za dugoročni planski period dostavljaju Javnom vodoprivrednom preduzeću radi izrade bilansa voda na način, po postupku i rokovima određenim ovim pravilnikom.
Član 2.
Obveznici mjerenja i ispitivanja iskorištene vode, ispuštene otpadne vode i izvađenog materijala iz vodotoka, vođenja evidencije o potrošnji, količini i kvalitetu iskorištene vode i količini i stepenu zagađenja ispuštene otpadne vode, izrade izvještaja i njihovog dostavljanja Javnom vodoprivrednom preduzeću, kao i oni obveznici koji vrše istraživanja površinskih i podzemnih voda odnosno planiraju potrebe za vodom i o tome izvještaje dostavljaju Javnom vodoprivrednom preduzeću, su preduzeća, banke i druge finansijske organizacije i organizacije za osiguranje i reosiguranje imovine i lica, zadruge i druge zadružne organizacije - rezidenti i nerezidenti (u daljem tekstu: preduzeća), ustanove i druga pravna lica, koja iskorištavaju vodu, ispuštaju otpadne vode i vade materijal iz vodotoka, ako ovim pravilnikom za pojedine obveznike nije drukčije određeno.
Član 3.
Preduzeća za sakupljanje, prečišćavanje i distribucije vode (u daljem tekstu: komunalna preduzeća za snabdijevanje vodom), pored mjerenja i ispitivanja, vođenja evidencija i dostavljanja izvještaja o količinama isporučene vode potrošačima i iskorištene vode za vlastite potrebe, dužna su da vrše i mjerenja količina zahvaćene vode za svaki izvor snabdijevanja vodom na mjestu zahvata i na svim odvodima iz rezervoara, o tome vode evidenciju i podnose izvještaje Javnom vodoprivrednom preduzeću na način, po postupku i rokovima određenim ovim pravilnikom.
Preduzeća za odvođenje otpadnih voda kanalizacijom (u daljem tekstu: komunalna preduzeća za kanalizaciju), pored mjerenja i ispitivanja, vođenja evidencija i dostavljanja izvještaja o količini i stepenu zagađenja ispuštene sopstvene otpadne vode, dužna su da vrše mjerenja i ispitivanja količina i stepena zagađene vode u sopstvenoj kanalizacionoj mreži prije njenog ispuštanja u drugi prijemnik (vodotok, podzemne vode, akumulacija, more, drugi objekti za sakupljanje vode i dr.) za svaki ispust zagađene otpadne vode, o tome vode evidenciju i podnose izvještaje Javnom vodoprivrednom preduzeću na način, po postupku i rokovima određenim ovim pravilnikom.
Odredbe st. 1 i 2. ovog člana odnose se i na preduzeća ili druga pravna lica koja nisu registrovana kao komunalna preduzeća za snabdijevanje vodom odnosno komunalna preduzeća za kanalizaciju, ako snabdijevaju vodom i druge potrošače odnosno ako u njihovu kanalizacionu mrežu ispuštaju svoje zagađene otpadne vode druga preduzeća, pravna lica, građani i domaćinstva.
Član 4.
Preduzeća kod kojih u tehnološkim procesima nastaju zagađene vode ili materije koje zagađuju vodu, a imaju uređaje za prečišćavanje otpadnih voda, pored mjerenja i ispitivanja propisanih ovim pravilnikom, dužna su, zavisno od vrste zagađivanja vode, da vrše mjerenja i ispitivanja određena vodoprivrednom saglasnošću ili vodoprivrednom dozvolom.
Odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na preduzeća ili druga pravna lica koja u tehnološkim procesima ispuštaju opasne ili štetne materija u atmosferu ili na poljoprivredno, šumsko, građevinsko ili vodno zemljište, a imaju uređaje za smanjenje količina i stepena opasnih i štetnih materija koje ispuštaju u atmosferu.
Član 5.
Svi obveznici mjerenja količina iskorištene vode odnosno isporučene vode, mjerenja količina i stepena zagađenja ispuštenih otpadnih voda, uključujući i preduzeća ili druga pravna lica iz člana 4. ovog pravilnika, dužni su da mjerne uređaje drže u ispravnom stanju i da obezbijede njihovo baždarenje na način određen posebnim zakonom.
Član 6.
Za vrijeme dok je mjerni uređaj iz člana 5. ovog pravilnika u kvaru, a najduže u trajanju do 90 dana, uzima se kao mjerodavna prosječna količina vode iz istog tromjesečnog perioda prethodne godine ili na osnovu procjene količine utrošene vode prema tehnološkom procesu proizvodnje, odnosno prosječna količina ispuštene otpadne vode iz istog tromjesečnog perioda prethodne godine, a ako je proizvodnja veća nego u istom periodu prethodne godine tada na osnovu procjene količina ispuštene otpadne vode.
II - MJERENJE ISKORIŠTENE VODE, VOĐENJE EVIDENCIJE I IZVJEŠTAJA O ISKORIŠTENOJ VODI
Član 7.
Komunalna preduzeća za snabdijevanje vodom i preduzeća ili druga pravna lica iz člana 3. stav 3. ovog pravilnika vrše mjerenja i utvrđivanja mjesečnih količina vode isporučene svim potrošačima (preduzeća, druga pravna lica, građani koji obavljaju privrednu ili profesionalnu djelatnost i domaćinstva) i tako utvrđene količine isporučene vode potrošačima unose u obrazac IV - "Mjesečni izvještaj o količini isporučene vode potrošačima" (u daljem tekstu: obrazac IV), koji je sastavni dio ovog pravilnika.
Član 8.
Preduzeća koja u tehnološkom procesu upotrebljavaju i isko-rištavaju vodu vrše dnevna mjerenja upotrijebljene i iskorištene vode i tako utvrđene količine unose u obrazac UV - "Mjesečni izvještaj o iskorištenoj vodi" (u daljem tekstu: obrazac UV), koji je sastavni dio ovog pravilnika.
Obveznici vođenja evidencije po obrascu UV su sva preduzeća iz stava 1. ovog člana bez obzira da li se snabdijevaju vodom putem komunalnog preduzeća za snabdijevanje vodom ili preduzeća iz člana 3. stav 3. ovog pravilnika ili imaju sopstvene izvore snabdijevanja vodom (iz vodotoka, akumulacija, izvora, bunara i dr.) ili imaju kombinovano snabdijevanje vodom (dijelom od komunalnog preduzeća za snabdijevanje vodom odnosno preduzeća iz člana 3. stav 3. ovog pravilnika, a dijelom iz sopstvenih izvora snabdijevanja vodom).
Obveznici dnevnih mjerenja iskorištene vode i unošenja podataka o količinama tih voda u obrascu UV su i komunalna preduzeća za snabdijevanje vodom i preduzeća iz člana 3. stav 3. ovog pravilnika, za količine zahvaćene za svaki izvor snabdijevanja vodom na mjestu zahvata i na svim odvodima iz rezervoara.
Član 9.
Preduzeća koja vodu ne iskorištavaju u tehnološkim procesima nego samo za piće i sanitarne potrebe (pranje, čišćenje i sl.), a snabdijevaju se vodom iz sopstvenih izvora snabdijevanja vodom (iz vodotoka, akumulacija, izvora, bunara i sl.) mjesečna mjerenja količina iskorištene vode evidentiraju u obrascu UV.
Član 10.
Preduzeća, druga pravna lica i građani koja su vlasnici ili korisnici hidroelektrana ili termoelektrana vrše dnevna mjerenja količina iskorištene vode za proizvodnju električne energije, količina preljevnih voda, ukupnog proticaja vode na mjestu korištenja, nivoa vode u akumulaciji i količina proizvedene električne energije na pragu hidroelektrane ili termoelektrane i tako utvrđene podatke evidentiraju u obrascu PEE - "Mjesečni izvještaj o količinama iskorištene vode za proizvodnju električne energije" (u daljem tekstu: obrazac PEE), koji je sastavni dio ovog pravilnika.
Vlasnici ili korisnici termoelektrana iz stava 1. ovog člana dužni su da vrše dnevna mjerenja količina uglja utrošenog za proizvodnju električne energije i po nazivu rudnika iz kojeg potiče taj ugalj i da te podatke mjesečno evidentiraju u prilogu obrasca PEE.
III - ISPITIVANJA I MJERENJA ISPUŠTENE ZAGAĐENE OTPADNE VODE, VOĐENJA EVIDENCIJE I IZVJEŠTAJA O ISPUŠTENOJ OTPADNOJ VODI
Član 11.
Utvrđivanje ukupnih količina ispuštene otpadne vode i stepena njenog zagađenja za svakog zagađivača voda (u daljem tekstu: EBS), u smislu ovog pravilnika, vrši se na osnovu jedinice mjere - jednog ekvivalentnog stanovnika (u daljem tekstu: ES).
Ispitivanja i mjerenja, u smislu stava 1. ovog člana, vrši se na osnovu podataka za period koji ne može biti kraći od 48 sati.
U slučaju havarijskog zagađenja ili periodičnog ispuštanja otpadnih voda, EBS se može izračunati i za vrijeme koje može biti kraće od 24 sata ispuštanja otpadnih voda.
Član 12.
Mjerenje i ispitivanje fizičkih i hemijskih osobina ispuštene otpadne vode ili ispuštenih opasnih i štetnih materija u atmosferu ili na poljoprivredno, šumsko, građevinsko i vodno zemljište odnosno ispuštene prečišćene vode iz uređaja za prečišćavanje otpadnih voda u recipijent i utvrđivanje EBS vrši se po "Metodama za mjerenje i ispitivanje fizičkih i hemijskih osobina ispuštene otpadne vode u recipijent, utvrđivanje broja ekvivalentnih stanovnika i određivanje koeficijenta zagađivanja voda za određene zagađivače vode" (u daljem tekstu: Metode), koje su sastavni dio ovog pravilnika.
Član 13.
Preduzeća kod kojih u tehnološkim procesima nastaju otpadne vode ili koja su vlasnici ili korisnici uređaja za prečišćavanje otpadnih voda odnosno uređaja za smanjenje količina i stepena opasnih i štetnih materija koje se ispuštaju u atmosferu (u daljem tekstu: zagađivači voda), ako ovim pravilnikom nije drukčije određeno, po potrebi, a najmanje jedanput u dvije kalendarske godine, vrše ispitivanje uzoraka otpadne vode odnosno opasnih i štetnih materija prije njihovog ispuštanja u atmosferu i utvrđuju EBS na način i po postupku utvrđenom u glavi III i IV Metoda.
EBS utvrđen na način i po postupku iz stava 1. ovog člana, primjenjuju se od prvog dana narednog mjeseca od dana uzimanja posljednjeg uzorka za ispitivanje uzoraka otpadne vode odnosno opasnih i štetnih materija.
Ako nakon utvrđivanja EBS kod zagađivača voda dođe do promjene tehnološkog procesa kojim se povećava ili smanjuje EBS, takav zagađivač voda dužan je da odmah obezbijedi ponovno ispitivanje EBS.
Utvrđivanje EBS iz stava 1. ovog člana vrše ovlaštene laboratorije iz člana 132. Zakona o vodama.
Član 14.
Izuzetno od odredbe člana 13. ovog pravilnika, preduzeća ili druga pravna lica kod kojih u tehnološkim procesima nastaju manje količine zagađenih otpadnih voda ili koja ispuštaju samo sanitarne otpadne vode (manji zagađivači voda) u komunalnu mrežu ili drugi reciplijent, dužna su da koeficijent zagađenja utvrđuju prema tablici koeficijenata zagađenja iz glave IV Metoda i tako utvrđeni "EBS" sa ostalim podacima unose u obrazac "EBS" - Mjesečni izvještaj o broju ekvivalentnih stanovnika (u daljem tekstu: obrazac EBS), koji je sastavni dio ovog pravilnika.
Član 15.
Izuzetno od odredbi čl. 13 i 14. ovog pravilnika za preduzeća koja vrše djelatnost trgovine na veliko i posrednika prodaje, osim prodaje motornih vozila, poštanskih aktivnosti i telekomunikacija, finansijskog posredovanja, poslovanja nekretninama, iznajmljivanja mašina, računarskih i srodnih aktivnosti, istraživanja i razvoja, ostalih poslovnih djelatnosti, javne uprave i odbrane, obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite, ostalih javnih, društvenih, socijalnih i ličnih - uslužnih djelatnosti, djelatnosti organizacije na bazi učlanjenja, rekreativnih, kulturnih i sportskih djelatnosti, ostalih uslužnih djelatnosti i eksteritorijalnih djelatnosti, koja ispuštaju otpadne vode u komunalnu kanalizacionu mrežu ili drugi prijemnik, utvrđivanje koeficijenta zagađenja otpadnih voda u zavisnosti od količine upotrijebljene vode vrši komunalno preduzeće za snabdijevanje vodom na obrascu IV.
Komunalno preduzeće iz stava 1. ovog člana, vrši na obrascu IV utvrđivanje koeficijenta otpadnih voda u zavisnosti od količine iskorištene vode i za građane koji ličnim radom obavljaju privrednu ili profesionalnu djelatnost i domaćinstva koja snabdijeva vodom.
IV - MJERENJE KOLIČINA IZVAĐENOG MATERIJALA IZ VODOTOKA, VOĐENJE EVIDENCIJA I IZVJEŠTAJA O IZVAĐENOM MATERIJALU IZ VODOTOKA
Član 16.
Preduzeća i druga pravna lica koja na osnovu vodoprivredne saglasnosti vade materijal iz vodotoka vrše dnevna mjerenja izvađenog materijala iz vodotoka i tako utvrđene količine unose u obrazac IVM - "Mjesečni izvještaj o izvađenom materijalu iz vodotoka" (u daljem tekstu: obrazac IVM), koji je sastavni dio ovog pravilnika.
Na osnovu podataka iz obrazaca IVM i mjerenja poprečnih profila vodotoka po završenom vađenju materijala iz vodotoka, preduzeća i druga pravna lica podatke o ukupnim količinama izvađenog materijala unose u obrazac KIVM - "Konačni izvještaj o izvađenom materijalu iz vodotoka" (u daljem tekstu: KIVM), koji je sastavni dio ovog pravilnika.
V - POSEBNE ODREDBE
Član 17.
Preduzeća i druga pravna lica koji vrše istraživanja površinskih i podzemnih voda dužna su da podatke i rezultate tih istraživanja dostave nadležnom Javnom vodoprivrednom preduzeću u roku od 15 dana od dana završetka istraživanja voda.
Član 18.
Komunalna preduzeća za snabdijevanje vodom, preduzeća ili druga pravna lica iz člana 3. stav 3. i člana 8. ovog pravilnika dužna su da podatke o potrebama za vodom dostave nadležnom Javnom vodoprivrednom preduzeću u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva Javnog vodoprivrednog preduzeća za dostavljanje podataka o potrebama za vodom radi izrade bilansa voda Federacije odnosno bilansa voda glavnih slivnih područja.
Član 19.
Preduzeća i druga pravna lica koja iskorištavaju vodu odnosno ispuštaju zagađene otpadne vode dužna su da radnicima nadležnog Javnog vodoprivrednog preduzeća omoguće utvrđivanje podataka od značaja za korištenje voda i ispuštanje zagađenih otpadnih voda i njihovo unošenje u obrasce AL - "Anketni list korisnika i zagađivača voda" (u daljem tekstu: Obrazac AL), koji je sastavni dio ovog pravilnika.
VI - NAČIN I ROKOVI DOSTAVLJANJA OBRAZACA
Član 20.
Obveznici vođenja evidencije o količinama iskorištene vode, dostavljaju nadležnom Javnom vodoprivrednom preduzeću popunjene i ovjerene obrasce UV i PEE do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.
Član 21.
Obveznici vođenja evidencije o količinama isporučene vode potrošačima, odnosno utvrđivanja koeficijenta zagađenja na osnovu člana 15. ovog pravilnika, dostavljaju nadležnom Javnom vodoprivrednom preduzeću popunjene i ovjerene obrasce IV do 30. u mjesecu za prethodni mjesec.
Član 22.
Obveznici vođenja evidencije o količinama ispuštene otpadne vode iz člana 13. ovog pravilnika, dostavljaju nadležnom Javnom vodoprivrednom preduzeću elaborat o ispitivanju otpadnih voda i utvrđivanju EBS u roku od 15 dana od dana prijema elaborata.
Član 23.
Obveznici vođenja evidencije o količinama ispuštene otpadne vode iz člana 14. ovog pravilnika, dostavljaju nadležnom Javnom vodoprivrednom preduzeću popunjene i ovjerene obrasce EBS do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.
Član 24.
Obveznici vođenja evidencije o količinama izvađenog materijala iz vodotoka iz člana 16. stav 1. ovog pravilnika, dostavljaju nadležnom Javnom vodoprivrednom preduzeću popunjene i ovjerene obrasce IVM do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.
Obveznici vođenja evidencije o količinama izvađenog materijala iz vodotoka iz člana 16. stav 2. ovog pravilnika, dostavljaju nadležnom Javnom vodoprivrednom preduzeću popunjene i ovjerene obrasce KIVM u roku od 30 dana od dana isteka roka određenog vodoprivrednim saglasnostima za vađenje materijala iz vodotoka.
Član 25.
Preduzeća i druga pravna lica čije se sjedište nalazi na području općina iz tačke V. Odluke o granicama vodnih područja ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/98) izvještaje i elaborate iz čl. 20 do 24. ovog pravilnika, kao i podatke i rezultate istraživanja površinskih i podzemnih voda odnosno podatke o potrebama za vodom iz čl. 17 i 18. ovog pravilnika, dostavljaju Javnom preduzeću za "Vodno područje slivova rijeke Save" Sarajevo.
Preduzeća i druga pravna lica čije se sjedište nalazi na području općina iz tačke VI. Odluke o granicama vodnih područja izvještaje i elaborate iz čl. 20 do 24. ovog pravilnika, kao i podatke i rezultate istraživanja površinskih i podzemnih voda odnosno podatke o potrebama za vodom iz čl. 17 i 18. ovog pravilnika, dostavljaju Javnom preduzeću za "Vodno područje slivova Jadranskog mora" Mostar.
VII - PROVJERAVANJE TAČNOSTI PODATAKA DOBIJENIH MJERENJIMA I ISPITIVANJIMA ISKORIŠTENE VODE, OTPADNE VODE I IZVAĐENOG MATERIJALA IZ VODOTOKA
Član 26.
Provjeravanje tačnosti podataka dobijenih mjerenjima i ispitivanjima iskorištene vode, ispuštene zagađene vode i izvađenog materijala iz vodotoka, u smislu ovog pravilnika, vrši Javno vodoprivredno preduzeće.
VIII - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 27.
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika na teritoriji Fede-racije Bosne i Hercegovine prestaju da važe propisi o vrstama, načinu i obimu mjerenja i ispitivanja upotrebljenih i iskorištenih voda i ispuštene zagađene vode za koje su vrste, način i obim mjerenja i ispitivanja iskorištene vode, ispuštene otpadne vode i izvađenog materijala iz vodotoka utvrđen ovim pravilnikom.
Član 28.
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
Broj 01-021-4139/98
2. novembra 1998. godine
Sarajevo
Ministar
prof. dr Ahmed Smajić, s. r.
METODE
ZA MJERENJE I ISPITIVANJE FIZIČKIH I HEMIJSKIH OSOBINA ISPUŠTENE ZAGAĐENE OTPADNE VODE U PRIJEMNIK, UTVRĐIVANJE BROJA EKVIVALENTNIH STANOVNIKA I ODREĐIVANJE KOEFICIJENTA ZAGAĐENJA VODE ZA ODREĐENE ZAGAĐIVAČE VODA
I - NAČIN UZIMANJA UZORAKA ZAGAĐENE VODE I MJERENJE PROTOKA
Uzimanje uzoraka zagađene vode i mjerenje protoka radi određivanja EBS vrši se na mjestu izljeva zagađene vode, a prije njenog upuštanja u prijemnik. U slučaju postojanja više mjesta izljeva vode u prijemnik, uzimanje uzoraka zagađene vode i mjerenje protoka vrši se posebno za svako izljevno mjesto zagađene vode u prijemnik.
Kod zagađivača voda koji imaju uređaje za prečišćavanje otpadnih voda i koje stalno koriste i održavaju u ispravnom stanju, uzimanje uzoraka otpadnih voda i mjerenje protoka vrši se iza uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, a prije njenog izlijevanja u prijemnik.
Uzimanje uzoraka zagađene vode i mjerenje protoka vrši se u toku četrdeset osam sati, pri čemu se zahvataju kompozitni dvosatni uzorci koji se uzimaju kontinualno automatskim uređajem za uzorkovanje ili ručno pri čemu se zahvatanje vode za kompozitne uzorke vrši svakih 15 minuta.
Mjerenje protoka ispuštanja zagađenih (otpadnih) voda vrši se hidrometrijskim metodama prilagođenim uslovima izljevnog mjesta na odgovarajućem hidrometrijskom profilu. Protok se mjeri kontinualno uz registraciju ili povremeno. U slučaju povremenog mjerenja protoka, interval između dva mjerenja ne smije biti duži od 15 minuta.
II - ISPITIVANJE UZORAKA OTPADNE VODE
U kompozitnim dvosatnim uzorcima određuje se:
ukupne suspendovane materije (sirovi uzorak),
hemijska potrošnja kiseonika prema dihromatnoj metodi (2 sata taloženi uzorak) i
petodnevna biohemijska potrošnja kiseonika (2 sata taloženi uzorak).
U srednjeproporcionalnim dvadesetčetverosatnim kompozitnim uzorcima određuju se:
toksičnost na Daphnia magna i
specifični parametri (teški metali, pH, cijanidi, fenoli, mineralna ulja, deterdženti itd.) za koje se na osnovu iskustva ili anketnog ispitivanja utvrdi da se mogu nalaziti u otpadnim vodama.
Temperatura otpadne vode mjeri se svaka dva sata.
a) Fizičko ispitivanje uzoraka otpadne vode
Temperatura otpadne vode mjeri se termometrom sa podiocima od 0,5 C.
b) Hemijsko ispitivanje uzoraka otpadne vode
1. Ukupne suspendovane materije
Ukupne suspendovane materije su materijal zadržan na filteru poslije filtrovanja dobro izmješanog uzorka sirove otpadne vode. Ostatak se suši na 103-105 C u sušnici do konstantne težine.
Aparature
- a)filteri od staklenih vlakana ili guč-lončić sa dnom od sinterovanog stakla,
- b)vakum-boca od 500 ml,
- c)vodeno kupatilo,
- d)sušnica za rad pri 103-105 C,
- e)eksikator snabdjeven sredstvom za sušenje sa kolor-indikatorom za vlagu,
- f)analitička vaga.
Postupak. Zato što veliki ostatak na filteru može produžiti filtraciono vrijeme, uzeti za analizu zapreminu uzorka koja daje između 2,5 i 200 mg ukupnih suspendovanih materija. Kao kritična granica smatra se 100 ml dobro izmješanog uzorka pod vakumom. Isprati filter sa tri sukcesivne zapremine od po 1 ml destilovane vode. Pažljivo ukloniti filter-papir ili guč sa uređaja za filtrovanje i sušiti u sušnici na 103-105 C bar 1 sat, ohladiti u eksikatoru do uravnoteženja temperature i vagati. Ponovni ciklus vaganja do konstantne težine ili dok gubitak težine ne bude manji od prethodne za manje od 4%.
Izračunavanje ukupno suspendovanih materija:
A - masa filtera ili guča + ostatak (mg)
B - masa filtera ili guča (mg)
V - zapremina uzorka (ml)
2. Hemijska potrošnja kiseonika (HPK)
Hemijska potrošnja kiseonika je mjera kiseoničnog ekvivalenta sadržaja organskih materija u uzorku koja je podložna oksidaciji jakim oksidansom.
Refluksni dihromatni metod pogodniji je od drugih načina koji upotrebljavaju oksidaciona sredstva zbog najvećeg stepena oksidacije, primjenljivosti za široki spektar uzoraka i lakoće pri manipulaciji. Za većinu organskih jedinjenja oksidacija iznosi 95-100% teorijske vrijednosti. Piridin se ne oksidiše. Benzen i druge volatilne organske materije oksidišu se ako su u dovoljno dugom kontaktu sa oksidansom. Dok se ugljenični dijelovi organskih materija koje sadrže azot oksidišu, slobodni ili iz organske materije oslobođeni amonijak se ne oksidiše.
Nestabilne uzorke treba uraditi bez odlaganja. Ako se analiza mora odložiti, uzorak se konzerviše acidifikacijom do pH 2 ili niže koncentrovanom sumpornom kiselinom.
Princip:
Većina različitih organskih materija oksidišu se u ključaloj mješavini dihromata i sumporne kiseline. Uzorak se grije uz povratno hlađenje u rastvoru sa jakom kiselinom sa poznatim viškom K2Cr2O1. Poslije digestije, preostali neredukovani dihromat titriše se fero-amonijumovim sulfatom (FAS), odredi se količina potrošenog K2Cr2O7 i količina oksidisane organske materije izračuna se kao kiseonični ekvivalent.
Smetnje i ograničenja
Volatilna alifatska jedinjenja sa pravim lancem ne oksidišu se u znatnijem iznosu. Ovo se dešava i zato što se volatilne organske materije nalaze u gasnom prostoru i nisu u kontaktu sa oksidacionim sredstvima. Alifatska jedinjenja pravog lanca oksidišu se mnogo bolje kada se dodaje Ag2SO4 kao katalizator. Ag2SO4 reaguje sa hloridima, bromidima i jedidima dajući taloge koji se oksidišu samo djelomično. Teškoće prouzrokovane prisustvom nalogenida mogu biti otklonjene (ali ne i potpuno) kompleksiranjem sa HgSO4 prije zagrijavanja. Metodu ne treba primjenjivati za uzorke koji sadrže više od 2000 mg Cl . L-1.
Nitrit (NO2) daje HPK od 1,1 mgO2 . mg-1 N. Kako koncentracije nitrita u zagađenim vodama rijetko prelaze vrijednosti od 1-2 mg . L-1, smetnja se smatra beznačajnom i obično se zanemaruje.
Redukciona neorganska jedinjenja Fe2+,S2-,Mn2+ itd. oksidišu se kvantitativno pod uslovima testa. Za uzorke koji sadrže znatne količine ovih jedinjenja poznate koncentracije korekcija se može izvršiti stehiometrijskim računom.
Minimalna vrijednost HPK koja se sa dovoljnom tačnošću može odrediti kada se upotrebi 0,25 N K2Cr2O1 iznosi 50 mg.L-1. Sa 0,025 N K2Cr2O7 može se odrediti HPK od 5 do 50, ali sa manjom tačnošću.
Aparatura.
Potrebne su slijedeće aparature:
- a)grijna tijela,
- b)boce ili erlenmajeri od 300 ili 500 ml sa hladnjacima za povratno kuhanje.
Reagensi.
Potrebni su slijedeći reagensi:
- a)Standardni rastvor K2Cr2O7, 0,25 N: rastvori se 12,259 g K2Cr2O7 p.a., prethodno osušenog na 103 C u toku 2 sata. Rastvori se u jednoj litri destilovane vode.
- b)Srebrov sulfat, Ag2 SO4, p.a. ili tehničkog stepena čistoće, kristalni ili u prahu.
- c)Reagens sa sumpornom kiselinom: doda se Ag2SO4 u sumpornu kiselinu u iznosu od .22 g Ag2SO4 u 4 kg H2SO4, ostavi se 1 - 2 dana da se rastvori.
- d)Sumporna kiselina, koncentrovana.
- e)Rastvor feroin-indikatora: rastvori se 1,485 g 1,1 fenatrolin monohidrata i 695 mg FeSO47H2O u destilovanoj vodi i razblaži do 100 ml.
- f)Standardni FAS, približno 0,25 N: rastvori se 98 g feroamonijumovog sulfata, Fe (NH4)2(SO4)26H2O u destilovanoj vodi. Doda se 20 ml koncentrovane H2SO4, ohladi i razblaži do 1000 ml. Ovaj rastvor se standardizuje prema standardnom rastvoru K2Cr2O7 svakodnevno kao što slijedi: razblaži se 10 ml standardnog K2Cr2O7 do oko 100 ml, doda se 30 ml konc. H2SO4 i ohladi, titriše se sa FAS upotrebljavajući 0,10-0,15 ml (2-3 kapi) feroin-indikatora.
- g)Merkuri-sulfat: HgSO4 kristalni ili u prahu.
Postupak
- a)uzorak sa vrijednošću većom od 50 mg.L-1: Staviti 50 ml uzoraka (za uzorke sa HPK većim od 900 mg.L-1 upotrebi se manji dio uzorka razblažen do 50 ml) u bocu od 300 ml. Doda se 1 g HgSO4, staklene kuglice i vrlo polako 5 ml sumporne kiseline sa rastvorenim Ag.SO4. Ohladi se miješajući pažljivo, boca se priključi na hladilo i uključi hlađenje. Doda se preostala količina kiseline preko gornjeg otvora hladila. Za vrijeme dodavanja sumporne kiseline stalno lagano miješati. Ako se upotrijebi neka druga zapremina uzorka, upotrijebiti zapremine i količine reagenasa prema tabeli:
Upotrijebiti 1 g HgSO4 za 50 ml uzorka da se kompleksira maksimalno 100 mg Cl-(2000 mg Cl x L-1 ). Za manje uzorke upotrijebiti manje HgSO4 saglasno sa koncentracijom hlorida. Održavati odnos 10:1 za HgSO4:Cl. HPK ne može biti tačno određen u uzorcima koji sadrže više od 2000 mg Cl.L-1. Mješavina se grije uz povratno hlađenje u toku 2 sata. Ohladiti i isprati hladilo destilovanom vodom. Skinuti bocu sa hladila i razblažiti mješavinu sa približno dvostrukom zapreminom destilovane vode. Ohladiti na sobnu temperaturu i titrisati sa FAS uz 2-3 kapi feroin-indikatora. Usvojiti kao krajnju tačku titracije prvu oštru promjenu boje od plavozelene u crvenkastosmeđu. Plavozelena boja može se vratiti.
- b)Alternativa za niske vrijednosti HPK: Slijediti gornju proceduru, ali upotrebljavajući standardi 0,025 N K2Cr2O7 i titrisati sa 0,025 N FAS. Biti vrlo pažljiv sa ovom procedurom, jer i tragovi organskih materija na staklu ili iz atmosfere mogu prouzrokovati velike greške.
Izračunavanje
A - zapremina FAS upotrijebljena za slijepu probu (ml)
B - zapremina FAS upotrijebljena za uzorak (ml)
N - normalitet FAS
3. Biohemijska potrošnja kiseonika (BPK)
Biohemijska potrošnja kiseonika (BPK) je empirijski test u kome se mjeri kiseonik potreban za biohemijsku degradaciju organskih materija (ugljenična potrošnja). Metod se sastoji u inkubiranju uzoraka u hermetički zapušene boce pod određenim uslovima temperature i dužine inkubacije. Rastvoreni kiseonik (RK) mjeri se na početku i na kraju inkubacije. BPK se izračunava iz razlike između početnog i krajnjeg RK.
Veličina boce, inkubaciono vrijeme i temperatura specificirani su. Većina otpadnih voda zahtijeva više kiseonika nego što ga sadrži vazduhom zasićena mješavina u BPK-boci. Zato je neophodno da se uzorak razblaži prije inkubacije, čime se postiže ravnoteža između potrošnje i raspoložive količine kiseonika. Pošto bakteriološki rast zahtijeva i raspoložive količine hranljivih materija kao što su azot, fosfor i tragove metala, dodaje se voda za razblaženje koja je puferovana da se obezbijedi da pH ostane u granicama koji je pogodan za bakterijski rast. Kompletna stabilizacija uzorka može zahtijevati period inkubacije koji je suviše dug za praktične potrebe. Zato je izabran standardni period od 5 dana.
Mjerenje BPK koji uključuje i ugljeničnu i azotnu potrošnju kiseonika nije uvijek korisno. Zato, gdje je pogodno, može se upotrijebiti inhibacija da se spriječi oksidacija amonijaka. Intenzitet oksidacija azotnih materija za vrijeme inkubacije od 5 dana zavisi od prisustva mikroorganizama sposobnih da obavljaju ovu oksidaciju. Takvi mikroorganizmi obično nisu prisutni u sirovim domaćim i industrijskim otpadnim vodama u dovoljnom broju da bi mogle oksidisati znatne količine redukovanih formi azota u toku petodnevnog BPK - testa. Mnogi efluenti bioloških uređaja za prečišćavanje sadrže znatan broj nitrificirajućih organizama. Pošto se u takvim uzorcima može obavljati oksidacija azotnih materija, preporučuje se dodavanje inhibitora nitrifikacije.
Uzimanje i čuvanje uzoraka
Uzorci za BPK mogu se znatno razgraditi za vrijeme čuvanja između uzimanja uzorka i analize, što rezultuje u nižoj BPK-vrijednosti. Smanjenje razgradljivosti postiže se brzom analizom uzorka ili hlađenjem uzorka na temperaturu blizu nule za vrijeme čuvanja uzorka. Međutim, čak i pri niskoj temperaturi, treba smanjiti na minimum period između zahvatanja uzorka i analize. Ohlađeni uzorak treba ugrijati prije analize. Ako se analiza započinje 2 sata od zahvatanja, hlađenje nije potrebno. Treba nastojati da se analiza započne najkasnije poslije 6 h od uzimanja uzoraka, bez obzira što se uzorak drži na temperaturi blizu nule. Ako se ne može obezbijediti analiza u tako kratkom roku, uzorak treba ohladiti i držati ga na niskoj temperaturi sve vrijeme. U tom slučaju potrebno je naznačiti vrijeme stajanja uzorka.
Aparature
- a)Inkubacione boce od 300 ml zapremine sa specijalnim zapušačem. Boce se peru deterdžentom, dobro ispiru i osuše prije upotrebe. Najbolje su boce koje imaju proširenje na gornjem dijelu grla, čime se, dodavanjem vode, sprječava izmjena vazduha za vrijeme inkubacije.
- b)Inkubator sa vazduhom ili vodeno kupatilo: termostatirano sa kontrolom temperature na 20=1C. Svjetlo treba da bude isključeno da se priječi fotosintetička proizvodnja kiseonika.
Reagensi
- a)Rastvor fosfatnog pufera: rastvori se 8,5 KH2PO4 21,75 g K2HPO4 33,4 g Na2HPO4 . 7H2O i 1,7 g NH4Cl u oko 500 ml destilovane vode i razblaži do 1 L. Vrijednost pH treba da bude 7,2 bez podešavanja. Baciti reagens ako se pojavi neki znak biološkog rasta (isto važi i za slijedeće reagense).
- b)Magnezijumov sulfat, rastvor: rastvoriti 22,5 g MgSO4 . 7 H2O u destilovanoj vodi i razblažiti do 1 L.
- c)Kalcijumov hlorid, rastvor: rastvoriti 27,5 g anhidrovanog CaCl2 u destilovanoj vodi i razblažiti do 1 L.
- d)Rastvor feri-hlorida: rastvoriti 0,25 g FeCl3 6H2O u destilovanoj vodi i razblažiti do 1 L.
- e)Rastvori kiseline i baze, 1 N: za neutralizaciju uzorka.
- f)Inhibitor nitrifikacije: tiourea, metiltiourea ili 2-hlor-6-(trihloro metil) piridin, koncentracije 1g L-1.
Postupak
- a)Priprema vode za razblaženje
Staviti željenu zapreminu destilovane vode (najbolje iz staklene aparature) u pogodan sud i dodati po 1 ml sljedećih rastvora: fosfatni pufer, MgSO2, CaCl2 i FeCl3 u 1 L vode za razblaženje. Prije upotrebe podesiti temperaturu vode za razblaženje na 20 C. Zaštititi vodu kiseonikom mućkanjem ili aeracijom.
- b)Inokulacija:
Neophodno je da se ima predstava o populacijama mikroorganizama sposobnih za biorazgradnju organskih materija u uzorku. Domaće otpadne vode, nehlorisani ili nedezinfikovani efluenti iz bioloških uređaja za prečišćavanje i površinske vode koje primaju otpadne vode sadržine zadovoljavajuće mikrobiološke populacije. Neke otpadne vode ne sadrže dovoljno mikroorganizama (npr., neke industrijske otpadne vode, dezinfikovane prečišćene otpadne vode ili zagrijane vode i dr.). Za takve otpadne vode potrebno je prije sipanja u BPK-boce izvršiti inokulaciju. Najbolji inokulum je efluent uređaja za prečišćavanje dotičnih otpadnih voda. Kada se tim ne raspolaže; upotrijebiti supernatant domaćih otpadnih voda poslije taloženja na 20 C koje je trajalo najmanje 1, a najviše 36 sati.
Neki uzorci mogu sadržavati nerazgradljive materije za normalne populacije mikroorganizama iz domaćih otpadnih voda. Takve uzorke treba inokulisati adaptiranim populacijama mikroorganizama koje potiču od nedezinfikovanog efluenta biološkog procesa koji obrađuje te otpadne vode. U odsustvu takve mogućnosti, inokulum treba uzeti iz prijemnog vodotoka ispod ispuštanja otpadnih voda (najbolje 3 do 8 km nizvodno). Kada i takva mogućnost nije na raspolaganju, razviti inokulum u laboratoriji kontinualnim aerisanjem uzoraka staložene domaće otpadne vode u koju se svaki dan dodaju male količine ispitivane otpadne vode. Pri izvođenju testa treba upotrijebiti dovoljno inokuluma da se obezbijedi dovoljan broj mikroorganizama, ali ne toliko velika da je potrošnja kiseonika od inokuluma veći dio potrošnje kiseonika koji se obavlja u uzorku za vrijeme inkubacije. Orijentaciona količina inokuluma porijekom iz domaće otpadne vode iznosi 1 ml na litar pripremljene mješavine uzorka i vode za razblaženje.
- c)Predtretman uzoraka
Uzorci koji imaju nizak ili visok pH neutrališu se do pH 6,5-7,5 rastvorom H2SO4, odnosno NaOH ili neke druge koncentracije da količina dodatog reagensa ne razblažuje uzorak više od 0,5%.
Treba izbjegavati uzorke koji sadrže rezidualni hlor i zato treba uzimati uzorke prije hlorisanja. U nekim uzorcima rezidualni hlor iščezne u toku stajanja od 1 - 2 sata. To se često dešava za vrijeme transporta uzoraka.
Uzorci koji sadrže više od 9 mg.L-1 rastvorenog kiseonika na 20 C mogu se naći kod hladnih voda ili u vodama gdje se vrši fotosinteza. Da bi se spriječio gubitak kiseonika za vrijeme inkubacije takvih uzoraka, potrebno je smanjiti rastvoreni kiseonik na granicu zasićenja na 20 C.
Prije pravljenja razblaženja treba podesiti temperaturu uzorka na 20 +C.
Ako se želi spriječiti nitrifikacija dodati 1 mg tiouree ili metiltiouree na L vode za razblaženje koja sadrži i uzorak ili 10 mg 2 - hloro - 6- (trihloro metil) piridina na 1 L pripremljene mješavine za sipanje u BPK - boce.
d) Pravljenje razblaženja:
Razblaženje mora biti takvo da preostali kiseonik na kraju mora iznositi bar 1 mg.L-1, a potrošeni kiseonik u toku 5 dana mora iznositi bar 2 mg.L-1. Pravi se više razblaženja da bi se ispunio ovaj uslov. Iskustva sa pojedinim uzorcima će dozvoliti upotrebu manjeg broja razblaženja. Mnogo brža analiza kao što je HPK može pomoći pri izboru razblaženja, a naročito ako je poznata njihova međusobna zavisnost. U odsustvu prethodnih informacija, upotrijebiti sijedeća razblaženja: 0,01 - 1% za jake industrijske otpadne vode, 1 - 5% za sirove i taložene komunalne otpadne vode, 5 - 25% za biološki tretirane otpadne vode i 25 - 100% za zagađene riječne vode.
Razblaženje se obično pravi u menzuri ili odmjernom sudu, a onda se pažljivo presipa u BPK - boce. Menzura se napuni vodom za razblaženje do pola bez stvaranja mjehurova vazduha, doda se željena količina uzorka, sipa potrebna količina inokuluma i dopuni do marke vodom za razblaženje. Miješa se pažljivo bez pravljenja mjehurova. Sifonira se mješavina u dvije BPK-boce, ako se rastvoreni kiseonik određuje hemijskom metodom (Alsterbergova modifikacija Vinklerove metode). U prvoj boci se odredi koncentracija kiseonika u nultom vremenu, a druga boca se inkubira 5 dana i onda u njoj ponovo odredi koncentracija rastvorenog kiseonika. Ako se rastvoreni kiseonik određuje kiseoničnom elektrodom, mješavina se sifonira samo u jednu bocu. Odredi se RK u ovoj boci, naknadi se gubitak tečnosti preostalom mješavinom i zatvori pažljivo. Stavi se vodeni sloj oko čepa kao zaptivač i inkubira 5 dana na 20 C.
e) Određivanje kiseonika:
Ako su u uzorku prisutne materije koje reaguju brzo sa rastvorenim kiseonikom, početnu koncentraciju kiseonika treba odrediti brzo, i to neposredno poslije punjenja BPK-boce. Ako je početna brzina potrošnje kiseonika neznatna, period između pripreme razblaženja i mjerenja početnog rastvorenog kiseonika nije kritičan.
Za određivanje rastvorenog kiseonika najčešće se koriste azidna modifikacija jodometrijske metode (Alsterbergova modifikacija Vinklerove metode) i kiseonična elektroda. Za uzorke sa aktivnim muljem upotrebljava se kiseonična elektroda ili modifikacija jodometrijske metode sa rastvorom CuSO4 - sulfaminska kiselina. Za mulj se primjenjuje kiseonična elektroda i modifikacija jodometrijske metode uz flokulaciju sa aluminijumovim sulfatom.
Izračunavanje
Kada vodi za razblaženje nije dodavan inokulum:
Kada se obavlja inokulacija vode za razblaženje:
gdje su:
D1 - RK razblaženog uzorka u boci neposredno poslije pripreme (mgL-1)
D2 - RK razblaženog uzorka u boci poslije 5 dana inkubacije (mgL-1)
P - decimalna zapreminska frakcija upotrijebljenog uzorka
B1 - RK kontrole inokuluma prije inkubacije (mgL-1)
B2 - RK kontrole inokuluma poslije inkubacije (mgL-1)
f - odnos inokuluma u uzorku prema inokulumu u kontroli (% inok. u D1) : (% inok. u B1)
C - ISPITIVANJE TOKSIČNOSTI UZORAKA
OTPADNE VODE
Stepen toksičnosti uzoraka otpadnih voda određuje se pomoću Daphnia magna. Rad Daphnia (red Cladocera, familija Daphnidae, podklase Entomostraca, klasa Crustacea) uključuje više od 20 vrsta od kojih se za ekološka i fiziološka laboratorijska ispitivanja zooplanktona najčešće koristi Daphnia magna Straus. Daphnia magna se u foksikologiji otpadnih voda koristi kao jedan od standardnih test-organizama.
Veličina ženke Daphnia magna maksimalno može iznositi oko 5 mm. Partenogenetske ženke na temperaturi od 20 C žive i do 4 mjeseca. Načinom gajenja reprodukcija se može ograničiti samo na diploidnu partenogenezu i produkciju ženki. Kada partenogenetski klon potiče od jedne ženke, znatno se ograničava genetička varijabilnost eksperimentalnih životinja.
Pri dobrim uslovima gajenja partenogenetska ženka daje prvo potomstvo poslije 7 do 10 dana.
U toku čitavog života dafnija raste pri čemu se periodično presvlači, odnosno zbacuje svoj egzoskelet. Kada se gaji na 20 C, prvo presvlačenje javlja se oko tridesetog sata od rođenja. Stoga se neonate (mladi prije prvog presvlačenja) mogu jednostavno izdvojiti ako se vizuelna kontrola obavlja redovno u intervalima od 24 sata. Neonate su dugačke oko 0,8 - 1 mm i dobro se vide golim okom. One su na većinu toksičnih materija osjetljivije od starijih stadijuma: Smatra se da je dafnija najosjetljivija u toku prvog presvlačenja (do 30 h), pa se ovaj stadijum i koristi za toksikološke biooglede. Poslije prve reprodukcije dafnija daje mlade svaka 3 - 4 dana u toku čitavog života.
Način gajenja
Najjednostavniji medijum za gajenje Daphnia magna je zemljišno-đubrišni infuzum koji se pripravlja miješanjem 10 g suvog ovčijeg đubriva i 50 g suve šumske, odnosno baštenske zemlje u jednoj litri destilovane vode. Đubrivo i zemlja ne smiju biti zagađeni pesticidima, a u laboratoriji ih treba čuvati u prostoriji u kojoj se ne nalaze hemikalije. Pošto se dobro osuše na vazduhu, samelju se električnim mlinom.
Pripravljena suspenzija dobro se izmiješa i ostavi da stoji dva dana na sobnoj temperaturi. Zatim se filtruje kroz sloj vate umetnut između dva sloja gaze. Ostavi se da stoji još četiri dana. Prije upotrebe ponovo se filtruje. Ovako dobijen osnovni infuzum služi za pripravljanje konačne hranljive podloge, a može se koristiti oko 2 nedjelje pod uslovom da se drži u frižideru.
Radna hranljiva podloga dobija se razblaženjem infuzuma sintetičkom vodom (sastav vidjeti kasnije) u odnosu 50:50%. U čaše od 250 ml sipa se 200 ml hranljive podloge i inokuliše se četiri neonate (potomstvo dobijeno od jedne dafnije). Čaše se smjeste u termostat na 20 C ili se drže na sobnoj temperaturi. Sve neonate dobijene od ove četiri dafnije u drugoj reprodukciji prebacuju se u novu seriju čaša i gaje na već opisan način. Svakih sedam dana prebacuju se odrasle dafnije u čiste čaše sa svježom podlogom.
Za eksperimente se koriste neonate koje nisu starije od 24 sata. Zato se odvajanje novorođenih dafnija obavlja dva puta nedjeljno iz svih čaša. Za test-organizme uzima se samo potomstvo dafnija koje nisu starije od 30 dana.
Za prenošenje dafnija pri gajenju i toksikološkim ogledima koriste se staklene cijevi promjera 8 mm i 10 do 15 cm dužine. Za manipulaciju sa mladim dafnijama one su na jednom kraju izvučene tako da promjer nije veći od 2 mm. Na drugom kraju su snabdjevene gumenom pumpicom koja se koristi za kapaljke. Za prenošenje odraslih dafnija upotrebljavaju se iste takve pipetice, ali je promjer na oba kraja - 8 mm.
Potrebna oprema
Materijal i stakleni sudovi potrebni za gajenje i toksikološke oglede su slijedeći:
zemljišno-đubrišni infuzum,
destilovana voda iz staklene aparature,
sintetička voda za razblaženje,
termostat za 20 C,
staklene čaše od 250 i 100 ml,
staklene pipetice sa gumenim pumpicama,
sahatna stakla, pipete i odmjerni sudovi.
Za ovu vrstu toksikoloških ogleda, umjesto rječne, koristi se sintetička voda kao diluent. Na taj način, svi producenti otpadnih voda stavljaju se u isti položaj, a reproduktivnost rezultata i mogućnost poređenja znatno je veća. Osim toga, u središnim i donjim tokovima voda većine vodotoka je zagađena, pa se ne može koristiti kao diluent.
Sintetička voda za razblaženje pravi se neposredno prije upotrebe od destilovane vode iz staklene aparature kojoj se dodaje po 1 ml slijedećih rastvora soli:
Postupak: a) Voda za razblaženje:
Pravi se neposredno prije upotrebe. Destilovana voda sipa se u pogodnu posudu i dodaje po 1 ml gore navedenih rastvora NaHCO3, KNO3, K2HPO4 i CaCl2 na 1 L vode za razblaženje. Izmiješa se, zasiti kiseonikom i dopuni do predviđene zapremine.
- b)Izbor koncentracije otpadne vode:
Koncentracija otpadne vode izražava se u zapreminskim procentima. Izbor koncentracija za ispitivanje zahtijeva dosta iskustva i prethodnih podataka o kvalitativnim karakteristikama otpadnih voda. U nedostatku prethodnih podataka, preporučuje se pravljenje slijedeće logaritamske serije koncentracija (zapreminski procenti otpadne vode): 95; 56; 32; 18; 10; 5,6; 3,2; 1,8; 1,0; 0,56; 0,32; 0,18; 0,10; 0,00.
Ako postoje prethodna iskustva o dijapazonu toksičnog djelovanja, izbor koncentracija vrši se prema podacima iz slijedeće tabele:
- c)Pravljenje test - rastvora
U seriji odmjerenih sudova od 100 ml dodaju se odgovarajuće zapremine otpadne vode, zatim voda za razblaženje da zapremina test-rastvora bude 80 - 90 ml. Zatim se dodaje 5 ml infuzuma i dopuni do zapremine od 100 ml. Dobro se izmiješa i sipa u čaše od 150 ml. Kontrola se pravi na isti način, izuzev što se izostavlja dodavanje otpadne vode. Svaka koncentracija radi se u dva ponavljanja.
- d)Izvođenje bioogleda
U svaku čašu sa test-koncentracijom prenosi se pipetom po 10 mladih dafnija. Poslije 24 i 48 h inkubacije na 20 C uginule dafnije se izbroje u svim testiranim koncentracijama i izračuna procenat uginulih. Ako dafnija ne reaguje na dodir i uzburkavanje tečnosti, smatra se da je uginula. Da bi rezultati ogleda bili vjerodostojni, smrtnost dafnija u kontroli ne smije biti veća od 5% (jedna dafnija od 20), a sadržaj rastvorenog kiseonika na kraju ogleda manji od 25% zasićenosti.
- e)Izračunavanje rezultata:
Rezultate treba saopštiti kao što je prikazano u slijedećoj tabeli:
|
koncentracija otpadne vode (zapreminski %) |
broj test - organizama |
postotak uginulih test-organizama |
|
|
poslije 24h |
poslije 48h |
||
|
95 |
20 |
100 |
100 |
|
56 |
20 |
80 |
100 |
|
32 |
20 |
50 |
100 |
|
18 |
20 |
40 |
100 |
|
10 |
20 |
40 |
100 |
|
5,6 |
20 |
20 |
80 |
|
3,2 |
20 |
10 |
70 |
|
1,8 |
20 |
0 |
40 |
|
1,0 |
20 |
10 |
30 |
|
0,56 |
20 |
0 |
10 |
|
0,32 |
20 |
0 |
0 |
|
0,18 |
20 |
0 |
0 |
|
0,10 |
20 |
0 |
0 |
|
0,0 |
20 |
0 |
0 |
Izračunavanje srednje letalne koncentracije (LC50) određuje se postupkom koji je poznat kao pravolinijska grafička interpolacija. Ova procedura uključuje crtanje rezultata na semilogaritamskom papiru, pri čemu se koncentracije otpadnih voda nanose na ordinatu (logaritamska razmjera), a procenat uginulih test-organizama na apscisu (aritmetička razmjera). Prava linija povlači se između dvije tačke koje predstavljaju procenat uginulih u dvije susjedne koncentracije koje su najbliže vrijednostima 50%, pod uslovom da je jedna letalna za više, a druga za manje od 50% test-organizama. Koncentracija kod koje ova linija siječe 50 procentnu liniju smrtnosti predstavlja srednje latelnu koncentraciju (LC50). Na dijagramu je prikazan primjer grafičkog određivanja (48h LC50) koji se odnosi na podatke date u prethodnoj tabeli za vrijeme ekspozicije od 48 sati.
Iz gornjeg dijagrama vidi se da koncentracija otpadne vode koja izaziva 50% smrtnosti dafnija iznosi 2,2 zapreminskih procenata otpadne vode. Prema tome 48h LC 50= 2,2%
III - UTVRĐIVANJE BROJA EKVIVALENTNIH STANOVNIKA
Na osnovu podataka dobijenih ispitivanjem uzorka otpadne vode i mjerenja protoka otpadne vode, utvrđivanje broja ekvivalentnih stanovnika (EBS) vrši se putem slijedećeg izraza:
gdje su:
(EBS)
(EBS)
(EBS)
Esm - ekvivalent štetnosti od suspendovanih materija (EBS),
Sudska praksa po ovom aktu
4 odluka iz 1 člana
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.
Općenite reference na ovaj akt (3)
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2988/16
Odluka o meritumu u predmetu AP-2988/16 (Z. R.). Povreda: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine). Ključne riječi: Legitiman cilj; P1.1.1.15. - Proporcionalnost; P1.1.1.11. - Miješanje u imovinu; Povrat stana;…
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-1974/16
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1974/16 (J.S.). Ključne riječi: D18.3.m. - Neiscrpljivanje pravnih lijekova.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-3700/08
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3700/08 (D.L.). Ključne riječi: D18.3.m. - Neiscrpljivanje pravnih lijekova.
Ishod: Odluka o dopustivosti