Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-917/08 ("Sigma CO" d.o.o. Prijedor)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-917/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 917/08, rješavajući apelaciju "Sigme CO" d.o.o. Prijedor, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Sigme CO" d.o.o. Prijedor podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-800/04 od 20. februara 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Sigma CO" d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijela je 22. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-800/04 od 20. februara 2008. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave carina, Carinarnica Novi Grad (u daljnjem tekstu: Carinarnica), 03/1-broj: 483-UP-78/7 od 17. marta 2004. godine apelantkinji je za robu, prijavljenu za carinjenje po JCICI Novi Grad broj 511 od 1. februara 2000. godine, utvrđen nov i veći carinski osnov, te su joj naknadno obračunate carine i druge uvozne dažbine na tu osnovu, pa je apelantkinja na osnovu toga dužna, zbog prvobitno manje uplaćene carine, ponovo da uplati iznos od 12.171,83 KM od čega carine u iznosu od 11.065,30 KM i naknadu za carinsko evidentovanje u iznosu od 1.106,53 KM. Postupak naplaćivanja navedenih javnih prihoda pokrenut je po zvaničnoj dužnosti, odnosno prema predlogu Sektora za suzbijenje krijumčarenja, carinske istrage i obavještavanja Republičke uprave carina Banja Luka broj 03/2-483-915/03 od 4. septembra 2003. godine i njegovoj dopuni broj 03/2-483-915- 2/03 od 24. septembra 2003. godine, jer je tokom kontrole postupka carinjenja utvrđeno da je apelantkinja prijavila manju vrijednost robe od njene stvarne vrijednosti, zbog čega su obračunate i naplaćene uvozne dažbine u znatno manjem iznosu.

3. Nakon toga Ministarstvo finansija, Republička uprava carina, Banja Luka (sada: Uprava za indirektno oporezivanje BiH; u daljnjem tekstu: tuženi) je Rješenjem 02/1-2 broj UP/II-101/04 od 21. maja 2004. godine odbilo apelantkinjinu žalbu protiv prvostepenog rješenja, pa je apelantkinja tužbom u upravnom sporu osporila zakonitost navedenog upravnog rješenja.

4. Vrhovni sud je osporenom Presudom broj U-800/04 od 20. februara 2008. godine odbio apelantkinjinu tužbu protiv drugostepenog rješenja kao neosnovanu. U obrazloženju presude navodi se da je u upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je na utvrđeno stanje pravilno primijenjen zakon.

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegoivne i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim prijašnjim stanovištima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da se određene novčane obaveze prema državi ubrajaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanskih prava i obaveza» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 669/03 od 17. marta 2004. godine, Evropska komisija za ljudska prava, H. protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine i Evropski sud za ljudska prava, Schoumen i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u prirodi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schoumen i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da se u takve obaveze, nesumnjivo, ubraja i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stanovištima, postupak u kom je apelant obavezan da plati carinske i druge uvozne dažbine ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U vezi sa apelantkinjinim navodima o kršenju njenog prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da, u principu, njegova nadležnost nije da ispituje da li su upravni organi i redovni sudovi ispravno primijenili pozitivnopravne propise (u ovom slučaju Zakon o carinskoj politici BiH), već da je to zadatak upravo tih organa vlasti i sudova. Osim toga, Ustavni sud je i ranije usvojio stanovište da apelant ne može da se pozove na povredu prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ukoliko je nametanje poreskih ili carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji se, prema materiji koju reguliše, ubraja u oblast javnog prava (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 285/03 od 23. jula 2004. godine i broj AP 829/04 od 26. oktobra 2004. godine). Ustavni sud zapaža da se konkretna apelacija tiče isključivo primjene carinskog zakonodavstva, odnosno relevantnih odredbi Zakona o carinskoj politici BiH ("Službeni glasnik BiH" br. 21/98 i 10/02), pa se, shodno tome, apelantkinjini navodi o kršenju prava na imovinu, takođe, moraju da odbace kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedozvoljena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-917/08 ("Sigma CO" d.o.o. Prijedor) | Sudska praksa | Aktio