Član 1.
1. Carinski propisi se sastoje od ovoga zakona o carinskoj politici, zakona i propisa koje usvoji Parlamentarna Skupština BiH, Vijeće ministara i Entiteti. 2. Zakon o carinskoj politici (u daljem tekstu: Zakon) regulira osnovne elemente sistema za carinsku zaštitu privrede Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BiH), prava i obaveze svih subjekata u postupcima carinjenja robe i putnika, regulira carinsko područje, carinsku liniju, carinski granični pojas, carinski nadzor, postupak carinjenja robe i drugih instituta koji reguliraju sistem carinske zaštite.
Član 2.
1. Odredbe ovoga zakona primjenjuju se jedinstveno na celom carinskom području BiH. 2. Ovaj Zakon provode Uprave carina Entiteta. Za provođenje ovoga i drugih carinskih propisa, odgovorne su Vladama Entiteta. 3. Entiteti donose: - identične propise za provođenje ovoga zakona, - Zakone o organizaciji uprava carine. 4. Nadgledanje provođenja ovoga zakona i drugih propisa iz oblasti carinske politike vršiće Vijeće ministara i Vlade Entiteta.
Član 3.
1. Carinsko područje BiH je jedinstveno. 2. Carinsko područje BiH obuhvaća teritorij BiH uključujući i teritorijalne vode, unutrašnje vodene tokove i zračni prostor BiH. 3. Carinsko područje BiH ograničeno je carinskom linijom koja se podudara sa granicama BiH. 4. Carinski granični pojas na kopnu čini onaj dio carinskog područja BiH čija se širina proteže pet kilometara u dubini teritorije BiH od carinske linije. 5. Odredba stava 4. ovoga člana također se primjenjuje i u slučaju kada se carinska linija proteže duz graničnih rijeka. 6. Carinski granični pojas na moru čini onaj dio teritorije BiH čija se širina proteže tri kilometra u dubinu kopna od obale i područja od obale do spoljnih granica teritorijalnih voda. 7. Vijeće ministara može bliže odrediti carinski granični pojas pomenut u st. 4., 5 i 6. ovoga člana.
Član 4.
U smislu ovoga zakona, primjenjuju se sljedeće definicije: (1) Pod pojmom "lice" podrazumijeva se: - fizička lica, - pravna lica, - udruženja i lica registrirana za obavljanje određene djelatnosti, a koja nemaju zakonski status pravnog lica (u daljem tekstu: udruženje) . (2) Pod pojmom "lica registrirana u BiH" podrazumijeva se: - u slučaju fizičkog lica, svako lice koje je tamo stalno nastanjeno, - u slučaju pravnog lica ili udruženja, to je svako lice koje ima registriranu kancelariju u BiH, odnosno centralno sjedište ili stalno preduzeće. (3) Pod pojmom "carinski službenik" podrazumijeva se službenik Carinske uprave Entiteta koji mora postupati prema kodeksu ponašanja preciziranom u Prilogu 1 ovoga zakona. (4) Pod pojmom "carinarnica" podrazumijeva se svaki organizacioni dio carinske uprave Entiteta u kome se mogu obaviti sve ili neke od radnji i postupaka predviđenih carinskim pravilima ili propisima. (5) Pod pojmom "rješenje" podrazumijeva se svaki službeni dokument Entiteta koji se odnosi na carinska pravila ili propise, a kojim se donosi odluka po određenom pitanju, s tim da takav Godina II Broj 21 Bosanski jezik dokument ima zakonski učinak na jedno ili više posebnih lica ili onih čiji se identitet može utvrditi. (6) Pod pojmom "carinski dug" podrazumijeva se obaveza lica da plati određeni iznos na ime uvoznih dažbina (Carinski dug pri uvozu) koje se primjenjuju na carinsku robu prema propisima koji su na snazi. (7) Pod pojmom "uvozne dažbine" podrazumijevaju se carina i druge dažbine, takse i drugi troškovi koji se naplaćuju pri ili u vezi sa uvozom robe, ali koji ne uključuju nadoknade i troškove koji su ograničeni iznosom na prosječnu cijenu obavljenih usluga. (8) Carina je osnovna uvozna dažbina koja se naplaćuje na carinku vrijednost robe po tarifnim stopama iz Zakona o carinskoj tarifi BiH. (9) Pod pojmom "carinski prekršaj" podrazumijeva se svako kršenje ili pokušaj kršenja ovoga zakona ili bilo kojeg drugog carinskog pravila ili propisa. (10) Pod pojmom "carinski dužnik" podrazumijeva se svako lice koje treba platiti carinski dug. (11) Pod pojmom "nadzor od strane Entiteta" podrazumijeva se svaki postupak koji se preduzme u općem smislu od strane Entiteta u cilju osiguranja poštivanja carinskih propisa i, tamo gdje je to primjereno, drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja podliježe carinskom nadzoru. (12) Pod pojmom "carinski status" podrazumijeva se status robe kao robe iz BiH ili carinske robe; (13) Pod pojmom "roba iz BiH" podrazumijeva se roba koja je u cijelosti dobivena u carinskom području BiH, pod uslovima koji su navedeni u članu 20. ovoga zakona, ili roba uvezena iz stranih zemalja koja je stavljena u slobodni promet u BiH. (14) Pod pojmom "carinska roba" podrazumijeva se roba koja se razlikuje od one navedene u tački (14) ovoga člana. Roba iz BiH gubi taj svoj status kada napusti carinsko područje BiH; (15) Pod pojmom "kontrola od strane Entiteta" podrazumijeva se obavljanje specifičnih radnji od strane carinskih službenika kao što je pregled robe, provjera postojanja i vjerodostojnosti dokumenata, pregled knjiga o jamstvu i drugih spisa, pregled prijevoznih sredstava, pregled prtljaga i druge robe koju lice nosi sa sobom ili na sebi kao i provođenje službenih istraga i sličnih postupaka u svrhu osiguranja poštivanja carinskih propisa, a tamo gdje je to primjereno, i drugih propisa koji se mogu primjeniti na robu koja podliježe carinskom nadzoru. (16) Pod pojmom "carinski odobreni postupak ili namjena" podrazumijeva se: (a) podvrgavanje robe carinskoj proceduri; (b) ulazak robe u slobodnu zonu; (c) ponovan izvoz robe iz carinskog područja BiH; (d) uništavanje robe pod carinskim nadzorom; (e) ustupanje robe carinskim organima Entiteta. (17) Pod pojmom "carinska procedura" podrazumijeva se: (a) stavljanje u slobodni promet; (b) provoz; (c) carinsko skladištenje; (d) unutrašnja obrada; (e) obrada pod carinskom kontrolom; (f) privremeni uvoz ; (g) izvoz. (18) Pod pojmom "carinska prijava" podrazumijeva se postupak kojim se provode mjere carinskog nadzora, a kojom ovlašteno lice, u propisanom obliku i na propisani način, izražava želju da robu podvrgne određenoj carinskoj proceduri. (19) Pod pojmom "deklarant" podrazumijeva se lice koje popunjava carinsku prijavu u svoje ime, odnosno lice u čije se ime carinska prijava popunjava. (20) Pod pojmom "prijava robe carini" podrazumijeva se obavještavanje Entiteta, na način kako je to propisano, o prispjeću robe u carinarnicu ili na bilo koje drugo mjesto kojeg odobre Entiteti. (21) Pod pojmom "podvrgavanje robe proceduri" podrazumijeva se postupak kojim Entiteti čine robu dostupnom za one svrhe koje su predviđene carinskom procedurom kojoj su podvrgnute. (22) Pod pojmom "nekomercijalna roba" podrazumijeva se roba koja se povremeno prijavljuje za određenu carinsku proceduru, a čiji karakter i količina ukazuju na to da je namijenjena za privatnu, ličnu ili porodičnu upotrebu primaoca robe odnosno lica koje ih unosi, ili koja je nedvosmisleno namijenjena kao poklon. (23) Pod pojmom "mjere trgovinske politike" podrazumijevaju se mjere koje su utvrđene kao dio zajedničke trgovinske politike u obliku propisa kojima se reguliraju uvoz i izvoz robe, poput mjera nadgledanja ili zaštite, restrikcija u pogledu količine, odnosno ograničenja ili zabrana uvoza ili izvoza. (24) Pod pojmom "nosilac procedure" podrazumijeva se lice u čije je ime sačinjena carinska prijava ili lice na koje su, u smislu carinske procedure, prenesena prava i obaveze gore navedenog lica. (25) Pod pojmom "nosilac odobrenja" podrazumijeva se lice kojem je dato odobrenje. (26) Pod pojmom "propisi na snazi" podrazumijevaju se propisi koje su donijeli Parlamentarna skupština, Vijeće ministara ili Entiteti. (27) Pod pojmom "procedura Komisije" podrazumijeva se procedura koja je navedena ili se pominje u članu 216. ovoga zakona. (28) Pod pojmom "carinska nomenklatura" podrazumijeva se nomenklatura koja je navedena u članu 19. ovoga zakona. (29) Pod pojmom "zemlja" podrazumijeva se strana zemlja ili BiH, kako već odgovara u datom kontekstu. (30) Pod pojmom "prtljag" podrazumijevaju se svi predmeti koje lice nosi sa sobom odnosno oni koji su predati na prijevoz za vrijeme putovanja bilo kojim prijevoznim sredstvom. (31) Pod pojmom "prijevozno sredstvo" podrazumijeva se svaki avion, svako cestovno vozilo, uključujući i životinjsku zapregu, kamion sa prikolicom ili polutegljač, svaki voz, željeznički, putnički ili teretni vagon, svaki čamac ili brod, brod koji lebdi na zračnom jastuku, gliser, kao i svaki kontejner. Pod ovim pojmom se također podrazumijevaju rezervni dijelovi, uobičajeni pribor i oprema, uključujući i opremu za tovarenje, osiguranje ili zaštitu robe koja se uvozi tim prijevoznim sredstvama. (32) Pod pojmom "polazna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica odakle počinje provoz; (33) Pod pojmom "provozna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica koja se nalazi na mjestu ulaska ili izlaska iz BiH; (34) Pod pojmom "odredišna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica gdje se pokažuje roba koja je podvrgnuta tranzitnoj proceduri kako bi se okončao provoz. (35) Pod pojmom "garantna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica kod koje je položena garancija. (36) Pod pojmom "nadzorna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica koju ovlaste Entiteti za izdavanje odobrenja za nadgledanje procedure na način kako je već navedeno u odobrenju. (37) Pod pojmom "ulazna carinarnica za procedure" podrazumijeva se carinarnica ili više njih koje ovlaste Entiteti za izdavanje odobrenja za prihvatanje prijava kojima se roba prijavljuje za prolazak kroz određenu proceduru ili procedure kako je već navedeno u odobrenju. (38) Pod pojmom "otpusna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica ili više njih koje ovlaste Entiteti za izdavanje odobrenja za prihvatanje prijava kojima se, nakon prijave za carinsku proceduru sa ekonomskim učinkom, robi određuje prihvaćeni carinski odobreni postupak ili namjena, kako je to već navedeno u odobrenju. (39) Pod pojmom "zbirna prijava" podrazumijeva se prijava koja se dostavlja u ime ili od strane lica koje prevozi robu; to može biti neki prijevozni dokument, ali mora sadržavati sve pojedinosti koje su neophodne za identifikaciju robe. (40) Pod pojmom "valuta" podrazumijeva se svaka novčana jedinica koja se koristi kao platežno sredstvo između monetarnih vlasti ili na međunarodnom tržištu. (41) Pod pojmom "Entiteti" podrazumijeva se Vlada svakog od Entiteta ili njihove uprave carina. Svako pominjanje Entiteta u Zakonu smatra se pozivanjem na Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku. (42) Pod pojmom "BiH" podrazumijeva se Bosna i Hercegovina. (43) Pod pojmom "stavljanje u slobodni promet" podrazumijeva se završetak i prihvatanje od strane Entiteta svih carinskih radnji i postupaka u vezi sa primjenom mjera trgovinske politike, kao i završetak ostalih radnji i postupaka u vezi sa uvozom robe i naplate svih uvoznih dažbina koje se zakonski potražuju. Stavljanjem u slobodni promet carinska roba dobija status robe iz BiH. (44) Pod pojmom "roba u slobodnom prometu" podrazumijeva se roba koja je iz carinskog nadzora stavljena u slobodni promet od strane jednog od Entiteta. Roba u slobodnom prometu se kreće po cijelom području BiH bez primjene bilo kakvih daljnjih mjera carinskoga nadzora na bilo koji način.
Član 5.
2. ADMINISTRATIVNA POMOĆ ZA SPREČAVANJE, ISTRAŽIVANJE I SUZBIJANJE CARINSKIH PREKRŠAJA 1. Entiteti su obavezni da jedan drugom pruže uzajamnu pravnu i drugu pomoć u cilju sprečavanja, istraživanja i suzbijanja carinskih prekršaja u skladu sa odredbama ovoga zakona i drugim propisima. 2. Entiteti mogu zahtijevati uzajamnu pomoć, na način kako je to navedeno u stavu 1. ovoga člana, tokom bilo kakve istrage ili u vezi sa bilo kakvim sudskim ili upravnim postupcima i propisima . 3. Uzajamna pomoć, na način kako je predviđena u stavu 1. ovoga člana i u okviru odredbi ovoga zakona, proširuje se i na zahtjeve za hapšenje lica ili za povrat carine, poreza, dažbina, novčanih kazni ili bilo kojih drugih novčanih iznosa u ime Entiteta. 4. Komunikacija između dva Entiteta obavlja se direktno preko Carinskih uprava. Entiteti određuju službe ili službenike koji su odgovorni za održavanje takve komunikacije i obavještavaju Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa o nazivima i adresama tih službi ili službenika. 5. Entitet, na svoju inicijativu, prenosi drugom Entitetu sve značajnije podatke do kojih dođe za vrijeme obavljanja svojih redovnih poslova, a koje pružaju dobar razlog da se vjeruje kako će u drugom Entitetu biti počinjen ozbiljan carinski prekršaj. Podaci koji se dostavljaju trebaju se prevashodno odnositi na kretanje lica, robe i prijevoznih sredstava, kao i na dokumente, izvještaje o dokazima, te ovjerene kopije kojima se potkrepljuju dostavljeni podaci. 6. Entiteti jedan drugom, bilo na zahtjev ili na svoju ličnu inicijativu, dostavljaju podatke i obavještenja koja pomažu da se osigura pravilna primjena Zakona i spriječe, istraže i suzbiju carinski prekršaji, pri čemu se ponašaju kao da to rade za sebe. 3. RAZLIČITE OPĆE ODREDBE KOJE SE POSEBNO ODNOSE NA PRAVA I OBAVEZE LICA U VEZI SA CARINSKIM PROPISIMA Pravo predstavljanja
Član 6.
1. Prema uslovima koji su navedeni u članu 82. ovoga zakona svako lice može imenovati predstavnika za rad sa Entitetima na provođenju radnji i postupaka predviđenim carinskim propisima. 2. Takvo predstavljanje može biti: - direktno, kada predstavnik postupa u ime i u korist drugog lica, ili - indirektno, kada predstavnik postupa u svoje ime ali u korist drugog lica. 3. Predstavnik se određuje unutar carinskoga područja BiH. Lice koje poslove predstavljanja obavlja kao profesionalnu djelatnost, mora ispunjavati i posebne uslove propisane za obavljanje te djelatnosti od strane nadležnog organa Entiteta i biti upisano u registar koji vode Carinske uprave Entiteta. 4. Predstavnik daje izjavu da postupa u ime lica koje predstavlja, navodi da li se radi o direktnom ili indirektnom predstavljanju i mora biti ovlašten da postupa kao predstavnik. 5. Za lice koje ne izjavi da postupa u ime ili korist drugog lica ili koje izjavi da postupa u ime ili u korist drugog lica, ali nije ovlašteno da to radi, smatra se da postupa u svoje ime i svoju korist. 6. Od lica koje izjavi da postupa u ime i u korist drugog lica, Entiteti mogu tražiti dokaz da je za to ovlašteno.
Član 7.
Rješenja koja se odnose na primjenu carinskih propisa 1. U slučajevima kada neko lice zahtijeva od Entiteta da donesu rješenje u vezi sa primjenom carinskih propisa, to lice je dužno dostaviti sve podatke i sve dokumente koje od njega traže Entiteti kako bi mogli donijeti rješenje. 2. Takvo rješenje se izdaje, a podnosilac zahtjeva se o njegovom sadržaju obavještava u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. U slučajevima gdje je zahtjev za donošenje rješenja sačinjen u pismenoj formi, rješenje se donosi u vremenskom roku propisanom u skladu sa postojećim propisima, počevši od dana kada Entiteti prime navedeni zahtjev. Takvo rješenje se dostavlja podnosiocu zahtjeva u pismenoj formi. Međutim, taj rok se može produžiti u slučajevima kada Entiteti nisu u mogućnosti da ga ispoštuju. U tim slučajevima oni o tome obavještavaju podnosioca zahtjeva prije isteka gore navedenog vremenskog roka, navodeći razloge kojima se obrazlaže produženje roka i precizirajući naknadni vremenski rok za koji smatraju da će biti neophodan da bi se donijelo rješenje po tom zahtjevu. 3. Rješenja koje Entiteti donose u pismenoj formi, a kojima se zahtjevi odbacuju ili su na štetu lica na koje su naslovljena, moraju sadržavati činjenice na osnovu kojih su donesene. U rješenjima se upućuje na svako pravo žalbe predviđeno članom 210. ovoga zakona. 4. Način propisan u prvoj rečenici stava 3. ovoga člana može se primijeniti i prilikom donošenja drugih rješenja. 5. Entiteti vode upravni postupak i donose rješenja u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku, ukoliko odredbama ovoga zakona nije drugačije određeno.
Član 8.
U slučajevima kada lice koje podnosi zahtjev nije u mogućnosti dostaviti sve dokumente i podatke potrebne za donošenje odluke, Entiteti sami pribavljaju ista.
Član 9.
1. Rješenje doneseno u korist zainteresiranog lica se poništava ukoliko je doneseno na osnovu netačnih ili nepotpunih informacija i ukoliko je: - podnosilac zahtjeva znao ili je trebao znati da je informacija netačna ili nepotpuna, te ukoliko - takvo rješenje nije moglo biti doneseno na osnovu tačnih i potpunih informacija. 2. Lice na koje je takvo rješenje bilo naslovljeno obavještava se o njegovom poništenju. 3. Poništenje stupa na snagu danom donošenja rješenja o tome.
Član 10.
1. Rješenje doneseno u korist određenog lica opoziva se ili se obavlja njegova izmjena i dopuna u slučajevima drugačijim od onih navedenih u članu 9. ovoga zakona, a gdje nije ispunjen ili se više ne ispunjava jedan ili više uslova propisanih za njegovo donošenje. 2. Rješenje doneseno u korist predmetnog lica može biti opozvano u slučajevima kada lice na koje je naslovljeno ne ispuni obavezu predviđenu tim rješenjem. 3. Lice na koje je rješenje naslovljeno obavještava se o njegovom opozivu ili izmjeni i dopuni. 4. Opoziv ili izmjena i dopuna rješenja stupa na snagu danom slanja obavijesti. Međutim, u posebnim slučajevima, kada to zahtijevaju legitimni interesi lica na koje je rješenje naslovljeno, Entiteti mogu promijeniti datum stupanja na snagu opoziva ili izmjene i dopune rješenja.
Član 11.
Informacije 1. Svako lice može od Entiteta zahtijevati informacije vezane za primjenu carinskih propisa. Takav zahtjev se može odbiti u slučajevima kada se ne odnosi na predviđenu radnju uvoza ili izvoza. 2. Informacije se podnosiocu zahtjeva dostavljaju besplatno. Međutim, u slučaju da se Entiteti izlože posebnim troškovima zbog, npr., obavljanja analize robe, stručnih izvještaja o robi ili vračnja robe podnosiocu zahtjeva, može se naplatiti odgovarajuća nadoknada.
Član 12.
1. Entiteti izdaju uvjerenje o svrstavanju robe na pismeni zahtjev, a u skladu sa procedurom Komisije. Zahtjev za izdavanje uvjerenja o svrstavanju robe odnosi se samo na jednu vrstu robe. 2. Uvjerenje o svrstavanju robe dostavlja se podnosiocu zahtjeva u pismenoj formi u što kraćem vremenskom roku. Ukoliko uvjerenje o svrstavanju robe nije bilo moguće dostaviti u roku od tri mjeseca od dana prihvatanja zahtjeva, Entiteti stupaju u kontakt sa podnosiocem zahtjeva kako bi mu obrazložili razloge kašnjenja i naveli kada očekuju da će biti u mogućnosti da mu dostave određenu informaciju. 1. "3. Uvjerenje o razvrstavanju obavezuje entitete samo: - u odnosu prema nosiocu uvjerenja o razvrstavanju; i - u odnosu na robu nad kojom su obavljene carinske formalnosti nakon dana kada su poslali uvjerenje. 4. Uvjerenje važi 12 mjeseci od dana izdavanja. 5. Kopiju izdatog uvjerenja o svrstavanju predmetni Entitet prosljeđuje bez odlaganja Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. 6. U slučajevima kada to neki od Entiteta zahtijeva, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa bez odlaganja dostavlja pojedinosti sadržane u kopiji uvjerenja kao i druge relevantne podatke. 7. U slučajevima kada Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa utvrdi da za jednu te istu vrstu robe postoje različita uvjerenja o svrstavanju, ono, ukoliko je to potrebno, donosi određene mjere kako bi osiguralo jedinstvenu primjenu carinske nomenklature. 8. Entiteti, u skladu sa procedurom Komisije, donose bliže propise o izdavanju i korišćenju uvjerenja o svrstavanju.
Član 13.
Ostale odredbe 1. Entiteti mogu, u skladu sa uslovima navedenim u propisima koja su na snazi, obavljati sve kontrole za koje smatraju da su neophodne da bi osigurali da se carinski propisi pravilno primjenjuju. 2. Na robu koja se uvozi naplaćuje se iznos od 1% od carinske vrijednosti za carinsko evidentiranje. Vijeće ministara može propisati na koje se robe neće naplaćivati iznos od 1%. Sredstva dobijena od naplate iznosa za carinsku evidenciju koriste se za finansiranje rada carniske službe Entiteta i njeno moderniziranje i opremanje.
Član 14.
U svrhu primjene carinskih propisa, svako lice koje je direktno ili indirektno uključeno u radnje vezane za trgovinu robom dostavlja Entitetima, na bilo koji način, sve potrebne dokumente i podatke i na njihov zahtjev pruža svu potrebnu pomoć u bilo kom propisanom vremenskom roku.
Član 15.
Svaka informacija koja po svojoj prirodi predstavlja tajnu ili je dostavljena tajnim kanalima zaštičena je obavezom profesionalne tajne. Entiteti je ne otkrivaju bez isključivog odobrenja lica ili organa koji ju je dostavio; razmjena podataka je dozvoljena u slučajevima kada su Entiteti obavezni ili ovlašteni da to urade u skladu sa odredbama koje su na snazi, a naročito onim koje se odnose na zaštitu podataka ili koje su u vezi sa prekršajnim postupcima.
Član 16.
1. Zainteresirana lica su dužna da u svrhu obavljanja kontrole od strane Entiteta, bez obzira na način, čuvaju dokumente navedene u članu 14. ovoga zakona najmanje pet kalendarskih godina. Taj period teče od kraja one godine kada je primljena carinska prijava za carinski postupak. 2. Entiteti donose bliže propise iz stava 1. ovoga člana.
Član 17.
U slučajevima kada se u skladu sa Carinskim propisima odredi neki vremenski rok, datum ili vrijeme u svrhu primjene tih propisa, takav se vremenski period ne produžava i takav se datum ili vremenski rok ne mijenja osim ukoliko se u okviru tih propisa ne donese posebna odredba za to.
Član 18.
Vrijednost valuta koje se koriste u okviru Carinskih propisa jedanput sedmično utvrđuje Centralna banka BiH. II FAKTORI NA OSNOVU KOJIH SE PRIMJENJUJU UVOZNE DAŽBINE I DRUGE MJERE PROPISANE U VEZI SA TRGOVINOM ROBOM 1.
Član 19.
CARINSKA TARIFA, TARIFNO SVRSTAVANJE ROBE I ODREDBE VEZANE ZA CARINE 1. Carinske stope su iste u Federaciji Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj. 2. Uvozne dažbine se plaćaju za svu robu koja se stavlja u slobodni promet u carinskom području BiH po stopama predviđenim u Zakonu o carinskoj tarifi BiH. 3. Prihodi od carina su prihodi Entiteta. 4. Carinska tarifa BiH obuhvaća: a) nomenklaturu roba Harmoniziranog sistema b) carinske stope i druge uvozne dažbine koje se naplaćuju na robu koja se uvozi u carinsko područje BiH c) preferencijalne tarifne mjere sadržane u sporazumima koje je BiH zaključila s određenim zemljama ili grupama zemalja, a kojima se odobrava preferencijalni tarifni postupak. d) posebne mjere za određene tarifne stavove za koje je propisano smanjenje uvozne carine ili oslobođenje od plaćanja uvozne carine. e) druge mjere koje su predviđene Zakonom o vanjskotrgovinskoj politici BiH. 5. U slučajevima gdje je primjena mjera navedenih u stavu 4. c) i d) ovoga člana ograničena na određeni obim uvoza i izvoza, u slučaju carinskih kontigenata primjena mjera prestaje čim se dostigne predviđeni obim i/ili vrijednost, odlukom Vijeća ministara. 6. Povoljni tarifni postupak, iz kojeg određena roba zbog svoga karaktera ili konačne namjene može uživati određene pogodnosti, podliježe uslovu koji je propisan u skladu sa procedurom Komisije. U svrhe ovoga člana, izraz "povoljni tarifni postupak" znači smanjenje ili odloženo plaćanje carine kako je navedeno u članu 4., stav 1. tačka 7. ovoga zakona. 7. Vijeće ministara, nakon obavljenih konsultacija sa Entitetima i dobijanja njihovoga mišljenja, uz tarifne stope koje su na snazi, može uvesti sezonsku stopu carine na neprerađene poljoprivredne proizvode za definirani vremenski period. Vijeće ministara donosi propise i utvrđuje uslove pod kojima se takva sezonska stopa carine primjenjuje.
Član 20.
2. PORIJEKLO ROBE Nepreferencijalno porijeklo 1. Roba koja vodi porijeklo iz neke zemlje je ona koja je u cjelosti dobivena ili proizvedena u toj zemlji. 2. Pod pojmom "roba u cjelosti dobivena u nekoj zemlji" podrazumijevaju se: (a) mineralni proizvodi izvađeni u toj zemlji; (b) povrce koje je u njoj ubrano; (c) žive životinje okoćene i uzgojene u njoj; (d) proizvodi dobiveni od živih životinja uzgojenih u toj zemlji; (e) proizvodi dobiveni lovom ili ribolovom u toj zemlji; (f) proizvodi dobiveni ribarenjem na moru, te drugi proizvodi izvađeni iz mora izvan teritorijalnih voda određene zemlje plovnim objektima koji su registrirani ili prijavljeni u toj zemlji i koji plove pod zastavom te zemlje; (g) roba dobivena ili proizvedena na brodovima fabrikama iz proizvoda navedenih u tački (f) ovoga stava koji potiču iz te zemlje, pod uslovom da su takvi brodovi fabrike registrirani ili prijavljeni u toj zemlji i da plove pod njenom zastavom; (h) proizvodi izvađeni s morskog dna ili zemljišta ispod morskog dna izvan teritorijalnih voda, pod uslovom da ta zemlja ima eksluzivna prava na eksploataciju tog dijela morskog dna ili zemljišta ispod morskog dna; (i) otpadni i rashodovani proizvodi nastali u procesu proizvodnje ili od već korišćenih proizvoda ukoliko su prikupljeni u toj zemlji i ukoliko su pogodni isključivo za obnavljanje sirovina; (j) roba proizvedena u toj zemlji isključivo od robe koja je navedene u tačkama (a) do (i) ovoga stava ili njihovih derivata u bilo kojoj fazi proizvodnje. 3. U smislu stava 2. ovoga člana, pod pojmom "zemlja" podrazumijevaju se i teritorijalne morske i riječne vode te zemlje.
Član 21.
Za robu u čijoj je proizvodnji učestvovalo više zemalja smatra se da vodi porijeklo iz one zemlje u kojoj je prošla završnu, bitnu i ekonomski opravdanu obradu ili doradu u preduzeću opremljenom u tu svrhu, što je rezultiralo proizvodnjom novoga proizvoda ili što je predstavljalo bitnu fazu proizvodnje.
Član 22.
1. Carinskim propisima se može predvidjeti da se mora podnijeti odgovarajući dokument u svrhu dokazivanja porijekla robe. 2. Kad se porijeklo proizvoda dokazuje ili se mora dokazati prilikom uvoza podnošenjem uvjerenja o porijeklu, to uvjerenje treba ispuniti sljedeće uslove: (a) treba ga izdati nadležni organ ili institucija uredno ovlaštena za to od strane države u kojoj se izdaje; (b) treba sadržavati sve pojedinosti potrebne za identifikaciju proizvoda na koje se odnosi, a posebno sljedeće podatke: - broj koleta, njihov karakter, oznake i brojeve koje nose, - vrstu proizvoda, - bruto i neto težinu proizvoda; međutim, ovi podaci se mogu zamijeniti drugim, kao npr. brojem i zapreminom, u slučajevima kada roba podliježe znatnim promjenama u težini tokom prijevoza, kada se njena težina ne može utvrditi ili kada se njena identifikacija obavlja pomoću drugih sličnih podataka. - ime/naziv pošiljaoca; (c) treba nedvosmisleno potvrđivati da proizvod na koji se odnosi vodi porijeklo iz određene zemlje. 3. Uprkos podnošenju takvog dokumenta, Entiteti mogu, u slučajevima kada postoji ozbiljna sumnja, zahtijevati dodatni dokaz kako bi bili sigurni da je navođenje porijekla obavljeno u skladu sa propisima predviđenim Zakonom o vanjskotrgovinskoj politici BiH.
Član 23.
Preferencijalno porijeklo robe Pravila o preferencijalnom porijeklu robe propisuju uslove za dobijanje porijekla koje roba treba ispuniti da bi imala koristi od mjera navedenih u članu 19., stav 4. (c) i (d) ovoga zakona. Ta pravila se, u slučaju robe obuhvaćene sporazumima navedenim u članu 19., stav 4. (c) ovoga zakona, određuju u sklopu tih sporazuma, a u slučaju robe koja ima korist po preferencijalnim tarifnim mjerama navedenim u članu 19., stav 4. (d) ovoga zakona, ona se određuju u skladu sa procedurom Komisije.
Član 24.
3. CARINSKA VRIJEDNOST ROBE Prema odredbama navedenim u ovom poglavlju određuje se carinska vrijednost robe u svrhu primjene Carinske tarife na način kako je to precizirano u Zakonu o carinskoj tarifi BiH.
Član 25.
1. Carinska vrijednost uvezene robe je transakcijska vrijednost, tj., cijena koja je stvarno plaćena ili se treba platiti za robu u trenutku prodaje za izvoz u Carinsko područje BiH, a tamo gdje je to potrebno, prilagođena u skladu sa čl. 28. i 29. ovoga zakona, pod uslovom da: (a) ne postoje ograničenja u pogledu raspolaganja robom ili njene upotrebe od strane kupca osim onih koja: - su nametnuta ili su uslovljena zakonom, - ograničavaju geografsko područje na kome se roba može preprodavati, ili - ne utiču značajnije na vrijednost robe; (b) prodaja ili cijena ne podliježe nekim uslovima ili razlozima zbog kojih se ne može odrediti vrijednost u vezi sa robom koja se procenjuje; (c) niti jedan dio prihoda od bilo kakve naknadne preprodaje, raspolaganja ili upotrebe robe od strane kupca neće direktno ili indirektno priticati prodavcu, izuzev ukoliko se ne izvrši odgovarajuće prilagodavanje u skladu sa članom 28. ovoga zakona; (d) kupac i prodavac nisu u međusobnoj vezi ili, tamo gdje jesu, da je transakcijska vrijednost prihvatljiva za carinske svrhe navedene u stavu 2. ovoga člana. 2. (a) Prilikom utvrđivanja da li je transakcijska vrijednost prihvatljiva u smislu stava 1. ovoga člana, sama činjenica da su kupac i prodavac u međusobnoj vezi nije dovoljan razlog da se ta vrijednost smatra neprihvatljivom. Tamo gdje je to potrebno, Entiteti ispituju okolnosti pod kojima se trgovina obavlja, a transakcijska vrijednost se prihvata pod uslovom da ta veza nije uticala na cijenu. Ukoliko, u svjetlu informacija koje dobiju od deklaranta ili na neki drugi način, Entiteti imaju razloga da vjeruju kako je veza između kupca i prodavca imala uticaja na cijenu, o svojim razlozima obavještavaju deklaranta i pružaju mu razumnu mogućnost na odgovor. Ukoliko to deklarant bude izričito zahtijevao, razmjena informacija o razlozima obavlja se u pismenoj formi. (b) Prilikom obavljanja trgovine između povezanih lica, transakcijska vrijednost se prihvata, a vrijednost robe određuje u skladu sa stavom 1. ovoga člana kadgod deklarant pokaže da je ta vrijednost približno ista jednoj od dolje navedenih vrijednosti koje se pojavljuju u isto ili približno isto vrijeme: (i) transakcijskoj vrijednosti identične ili slične robe namjenjene za izvoz u BiH prilikom obavljanja trgovine između kupaca i prodavaca koji nisu povezani ni u kom posebnom slučaju; (ii) carinskoj vrijednosti identične ili slične robe kako je utvrđeno prema članu 26. stav 2. (c) ovoga zakona; (iii) carinskoj vrijednosti identične ili slične robe kako je utvrđeno prema članu 26. stav 2. (d) ovoga zakona. Prilikom primjene gore navedenih ispitivanja, dužna pažnja se posvećuje razlikama prikazanim na komercijalnim nivoima, količinskim nivoima, te elementima nabrojanim u članu 28. ovoga zakona kao i razlikama u troškovima koje snosi prodavac prilikom prodaja u kojima on i kupac nisu povezani, kao i u slučajevima gdje takve troškove prodavac ne snosi prilikom prodaja kada su kupac i on povezani. (c) Ispitivanja navedena u tački (b) ovoga stava koriste se na zahtjev carinskog obveznika i to samo u svrhu upoređivanja. Supstituirajuće vrijednosti se ne smiju utvrđivati prema navednoj tački. 3. (a) Cijena koja je stvarno plaćena ili se treba platiti predstavlja cjelokupni iznos kojeg plaća ili treba platiti kupac za uvezenu robu na ime ili u korist prodavca, a uključuje sve iznose koje je kupac platio ili treba platiti, kao uslov za prodaju uvezene robe, prodavcu ili trećem licu kako bi se zadovoljile obaveze prodavca. Plaćanje se ne mora uvijek obavljati putem prijenosa novca. Plaćanje se može obaviti akreditivima ili drugim dogovorenim instrumentima, i može se obaviti direktno ili indirektno. (b) Aktivnosti, uključujući i marketing, koje kupac preduzme za svoj račun, a koje su drugačije od onih za koje je u članu 28. ovoga zakona predviđeno usklađivanje, ne smatraju se oblikom indirektnog plaćanja čak i onda kada bi se moglo smatrati da idu u korist prodavca ili su preduzete u dogovoru s prodavcem, a njihovi troškovi se ne dodaju cijeni koja je stvarno plaćena ili se treba platiti prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti uvezene robe.
Član 26.
1. Tamo gdje se carinska vrijednost ne može utvrditi u skladu sa članom 25. ovoga zakona, ona se utvrđuje prema prvoj tački između tačaka (a), (b), (c) i (d) stava 2. ovoga člana prema kojoj se može utvrditi, s tim da se redoslijed primjene tačaka (c) i (d) može promijeniti ukoliko to deklarant zahtijeva; samo u slučaju da se vrijednost robe ne može utvrditi prema određenoj tački, mogu se primijeniti odredbe iz sljedeće tačke u nizu koja je predviđena ovim stavom. 2. Carinska vrijednost utvrđena u skladu s ovim članom je: (a) transakcijska vrijednost identične robe prodane za izvoz u BiH i izvezene u isto ili približno isto vrijeme kad i roba čija se vrijednost utvrđuje; (b) transkacijska vrijednost slične robe prodane za izvoz u BiH i izvezene u isto ili približno isto vrijeme kad i roba čija se vrijednost utvrđuje; (c) vrijednost zasnovana na jediničnoj ceni po kojoj se identična ili slična uvezena roba prodaje u BiH, u najvećoj ukupnoj količini, licima koja nisu povezana sa prodavcima; (d) obračunate vrijednosti koja se sastoji od zbira: - cijene ili vrijednosti materijala i proizvodnje, odnosno troškova drugih postupaka uključenih u proizvodnju uvezene robe, - iznosa dobiti i svih izdataka jednakih onima koji se obično odražavaju prilikom trgovine robe iste klase ili vrste kao što je roba čija se vrijednost određuje, a koju su proizveli proizvodači u zemlji izvoza za izvoz na carinsko područje BiH, - cijene ili vrijednosti stavki navedenih u članu 28., stav 1. (e) ovoga zakona. 3. Bliži uslovi ili pravila koja se odnose na primjenu gore navedenog stava 2. određuju se u skladu sa procedurom Komisije.
Član 27.
1. Tamo gdje se carinska vrijednost uvezene robe ne može odrediti prema čl. 25. ili 26. ovoga zakona, ona se određuje na osnovu dostupnih podataka i uz upotrebu prikladnih sredstava u skladu sa principima i općim odredbama: - Sporazuma o provođenju člana VII Općeg sporazuma o tarifama i trgovini, - člana VII. Općeg sporazuma o tarifama i trgovini; - odredbama ovoga poglavlja. 2. Nikakva carinska vrijednost se ne određuje prema stavu 1. ovoga člana na osnovu: (a) prodajne cijene u BiH za robu proizvedenu u BiH; (b) sistema koji u carinske svrhe omogućava prihvatanje vece carinske vrijednosti između dvije alternativne vrijednosti; (c) cijene robe zemlje izvoznice na tržištu BiH; (d) troškova proizvodnje koji se razlikuju od obračunatih vrijednosti koje su utvrđene za identičnu ili sličnu robu u skladu sa članom 26. ovoga zakona; (e) cijena za izvoz u zemlju izvan carinskog područja BiH; (f) minimalnih carinskih vrijednosti; ili (g) proizvoljnih ili fiktivnih vrijednosti.
Član 28.
1. Prilikom određivanja carinske vrijednosti prema članu 26. ovoga zakona, na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti dodaju se: (a) sljedeće stavke, u onoj mjeri u kojoj ih kupac snosi, ali koje nisu uključene u cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti: (i) provizije i posredničke dažbine, izuzev kupovnih provizija; (ii) troškovi upotrebe kontejnera koji se u carinskom smislu smatraju jedinstvenim kontejnerom, zajedno sa određenom robom; (iii) troškovi pakovanja, bilo za rad ili materijale; (b) vrijednost, raspodijeljena na odgovarajući način, sljedećih roba i usluga koje kupac pruža direktno ili indirektno, besplatno ili po nižoj cijeni za upotrebu u vezi sa proizvodnjom i prodajom za izvoz uvezene robe, u onoj meri u kojoj ta vrijednost nije bila uključena u cijenu koja se plaća ili se treba platiti: (i) materijala, sastojaka, dijelova i sličnih stavki ugrađenih u uvezenu robu; (ii) alata, boja, kalupa i sličnih stavki koje se koriste u procesu proizvodnje uvezene robe; (iii) materijala koji se potroše u procesu proizvodnje uvezene robe; (iv) inžinjeringa, razvoja, umjetničkih radova, dizajnerskih radova, te planova i nacrta koji su urađeni izvan carinskog područja, a neophodni su za proizvodnju uvezene robe; (c) naknade za autorska prava i naknade za licence u vezi sa robom čija se vrijednost određuje, a koje kupac plaća, bilo direktno ili indirektno, kao uslov prodaje robe čija se vrijednost određuje, u onoj mjeri u kojoj takve nadoknade za autorska prava i takse nisu uključene u cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti; (d) vrijednost bilo kojeg dijela dobiti ostvarene bilo kakvom naknadnom prodajom, raspolaganjem ili upotrebom uvezene robe koji direktno ili indirektno pritiče prodavcu; (e) (i) troškovi prijevoza i osiguranja uvezene robe, i (ii) troškovi utovara i rukovanja zajedno sa prijevozom uvezene robe do mjesta ulaska u carinsko područje. 2. Dodaci na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti utvrđuju se u skladu sa odredbama ovoga člana isključivo na osnovu objektivnih i kvantitativno odredivih podataka. 3. Nikakvi se dodaci ne dodaju na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti prilikom određivanja carinske vrijednosti izuzev na način kako je to predviđeno u ovom članu. 4. U smislu ovoga člana, pod pojmom "kupovna provizija" podrazumijeva se dažbina koju uvoznik plaća za usluge predstavljanja prilikom kupovine robe čija je vrijednost utvrđena. 5. Izuzetno od stava 1. (c) ovoga člana: (a) troškovi za dobijanje prava na reprodukciju uvezene robe u carinskom području ne dodaju se na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti za uvezenu robu prilikom određivanja carinske vrijednosti; i (b) naknade koje kupac plati za pravo na distribuciju ili preprodaju uvezene robe ne dodaju se na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti za uvezenu robu ukoliko te naknade ne predstavljaju prodajni uslov za izvoz robe.
Član 29.
Pod uslovom da se prikažu odvojeno od cijene koja se stvarno plaća ili se treba platiti, sljedeće stavke se ne uključuju u carinsku vrijednost: (a) troškovi prijevoza robe nakon njenog dolaska na mjesto ulaska u carinsko područje; (b) troškovi izgradnje, podizanja, sastavljanja, održavanja ili stručne pomoći nakon uvoza robe, npr. industrijskih postrojenja, mašina ili opreme; (c) troškovi na ime kamata prema finansijskom aranžmanu u koji kupac ulazi, a koji se odnosi na kupovinu uvezene robe, bez obzira da li novčana sredstva osigurava prodavac ili neko drugo lice, pod uslovom da je takav finansijski aranžman sačinjen u pismenoj formi, a tamo gdje se to zahtijeva, da kupac može pokazati: - da se takva roba stvarno prodaje po cijeni koja je navedena kao cijena koja je stvarno plaćena ili se treba platiti, i - da tražena kamatna stopa ne prekoračuje nivo predviđen za ovakve transakcije, a koji prevladava u zemlji u kojoj su, i kada su dobivena novčana sredstva. (d) troškovi za dobijanje prava na reprodukovanje uvezene robe unutar carinskog područja; (e) kupovne provizije; (f) uvozne dažbine ili druge dažbine koje se trebaju platiti zbog uvoza ili prodaje robe.
Član 30.
Izuzetno od čl. 25. do 29. ovoga zakona, prilikom određivanja carinske vrijednosti uvoznih prijenosnih medija koja nose podatke ili upute za upotrebu u opremi za obradu podataka, u obzir se uzimaju samo troškovi ili vrijednost samih prijenosnih medija. Carinska vrijednost uvoznih prijenosnih medija koja nose podatke ili instrukcije, dakle, ne uključuje troškove ili vrijednost podataka ili uputa, pod uslovom da se takav trošak ili vrijednost razgraniči od troška ili vrijednosti predmetnih prijenosnih medija. Izraz "prijenosni medij" ne podrazumijeva integralna kola, poluprovodnike i slične sprave ili proizvode koji sadrže takva kola ili sprave, a izraz "podaci ili upute" ne podrazumijevaju zvučne, kinematografske ili video snimke.
Član 31.
1. Tamo gdje su faktori na osnovu kojih se određuje carinska vrijednost robe izraženi u nekoj drugoj valuti od one koja se koristi u BiH, primjenjuje se kurs kojeg objavi Centralna banka BiH. 2. Takav kurs treba u najvećoj mogućoj meri odražavati trenutnu vrijednost određene valute u komercijalnim transakcijama u smislu službene valute i primjenjuje se u onom vremenskom periodu koji se odredi u skladu sa zakonom. 3. Tamo gdje takav kurs ne postoji, kurs koji se treba koristiti određuje se u skladu sa aktom Centralne banke.
Član 32.
Odredbe ovoga poglavlja ne utiču na primjenu posebnih propisa koji se odnose na određivanje carinske vrijednosti robe koja se stavlja u slobodni promet nakon što joj se odredi carinski odobreni postupak ili namjena. III ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA ROBU KOJA SE DOPREMA U CARINSKO PODRUČJE DOK JOJ SE NE ODREDI CARINSKI ODOBRENI POSTUPAK ILI NAMJENA 1.
Član 33.
ULAZAK ROBE U CARINSKO PODRUČJE BiH 1. Mjesto ulaska u carinsko područje BiH je: (a) za robu koja se doprema morskim putem, to je luka u kojoj se obavlja istovar ili luka u kojoj se obavlja pretovar, pod uslovom da je pretovar odobren od strane Entiteta; (b) za robu koja se doprema morskim putem a potom, bez pretovara, unutrašnjim vodenim putevima, to je prva luka gdje se može obaviti istovar bilo na ušću rijeke, u kanalu ili dublje u unutrašnjosti, pod uslovom da se carinarnici pruži dokaz da je teret koji se prevozi do luke istovara veći od onog koji se prevozi do prve luke. (c) za robu koja se doprema željezničkim putem, unutrašnjim vodenim tokovima ili cestovnim pravcima, to je mjesto gdje se nalazi prva carinarnica; d) za robu koja se doprema na drugi način, to je mjesto gdje se prelazi kopnena granica carinskog područja BiH. 2. Roba koja je dopremljena u carinsko područje BiH podliježe carinskom nadzoru od momenta svoga ulaska. U skladu sa propisima na snazi ona također podliježe i kontroli Entiteta. 3. Robe ostaju pod carinskim nadzorom onoliko dugo koliko je potrebno da se utvrdi njihov carinski status i, ukoliko je to potrebno i bez odstupanja od odredbi člana 100. ovoga zakona, sve dok im se carinski status ne promijeni, roba ulazi u slobodne zone, ili se ponovno izvozi ili uništava u skladu sa članom 160. ovoga zakona.
Član 34.
1. Roba koja je unijeta u carinsko područje odmah se prevozi od strane lica koje je doprema u carinsko područje, onim putnim pravcem kojeg odrede Entiteti i u skladu sa njihovim uputama, ukoliko ih bude, do: (a) carinarnice koju odrede Entiteti ili bilo kojeg drugog mjesta koje Entiteti odrede ili odobre; ili (b) slobodne zone, ukoliko se roba treba dopremiti do te slobodne zone direktno: - morskim ili zračnim putem, ili - kopnom, bez prolaska kroz drugu zemlju, tamo gdje se slobodna zona nalazi uz kopnenu granicu. 2. Svako lice koje preuzme odgovornost za prijevoz robe nakon njenog dopremanja u carinsko područje, uključujući i pretovar, odgovorno je za postupanje u skladu sa obavezom predviđenom u stavu 1. ovoga člana. 3. Stav 1. (a) ovoga člana ne sprečva primjenu bilo kojih propisa na snazi koji se odnose na turistički saobraćaj, pogranični saobraćaj, poštanski saobraćaj ili saobraćaj od zanemarljivo malog ekonomskog značaja, pod uslovom da time nisu ugrožene mogućnosti za obavljanje carinskog nadzora i carinske kontrole. 4. Stav 1. ovoga člana se ne odnosi na robu koja se nalazi u plovnim objektima ili avionima koji prelaze teritorijalne vode ili zračni prostor BiH, a koja za svoje odredište nema luku, riječne luke ili aerodrome u BiH.
Član 35.
1. U slučajevima gdje se usljed nepredviđenih okolnosti ili više sile ne može ispoštovati obaveza predviđena u članu 34., stav 1. ovoga zakona, lice koje podliježe toj obavezi, ili bilo koje drugo lice koje postupa u njegovo ime, odmah obavještava Entitete o nastaloj situaciji. U slučajevima gdje nepredviđene okolnosti ili viša sila nisu doveli do potpunog gubitka robe, Entiteti se također obavještavaju o njenoj tačnoj lokaciji. 2. U slučajevima gdje je, usljed nepredviđenih okolnosti ili više sile, plovni objekat ili avion obuhvaćen članom 34., stav 4. ovoga zakona prinuđen privremeno pristati ili sletjeti na područje BiH i u nemogućnosti je da ispoštuje obavezu predviđenu članom 34., stav 1. ovoga zakona, lice koje dovozi brod ili avion na područje BiH ili bilo koje drugo lice koje postupa u njegovo ime odmah obavještava Entitete o nastaloj situaciji. 3. Entiteti određuju mjere koje se trebaju preduzeti kako bi se dozvolio carinski nadzor nad robom navedenom u stavu 1. ovoga člana kao i nad onom robom koja je ukrcana u brodove ili avione pod okolnostima navedenim u stavu 2. ovoga člana i osiguravaju, tamo gdje je to potrebno, da se roba naknadno preveze do carinarnice ili drugog mjesta koje oni odrede ili odobre. 2. POSEBNE ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA CARINSKU ROBU KOJA SE PREVOZI ZRAČNIM, MORSKIM, RIJEČNIM, ŽELJEZNIČKIM, PUTNIČKIM I POŠTANSKIM SAOBRAĆAJEM A.
Član 36.
Opće odredbe U slučaju kada se roba doprema na carinsko područje BiH iz neke druge zemlje morskim ili zračnim putem i kada se prevozi na osnovu samo jednog prijevoznog dokumenta i istim načinom transporta, bez pretovara, do druge luke ili zračne luke u BiH, prijavljuje se carini u smislu člana 57. ovoga zakona samo u onoj luci ili zračnoj luci gdje se obavlja njen istovar ili pretovar.
Član 37.
B. Zračni saobraćaj Avion koji ulazi u zračni prostor BiH može letjeti onim zračnim koridorima koje odrede organi za međunarodni saobraćaj i može se spustiti i uzletjeti sa odobrenih aerodroma.
Član 38.
1. Avion, njegova posada, putnici, putnički prtljag i roba podliježu carinskom nadzoru na prvom međunarodnom aerodromu na koji slete prilikom dolaska u BiH. 2. Predstavnici aviona kao i sva lica na koja se odnosi pregled robe uvezene zračnim putem podliježu carinskom nadzoru. 3. Dio aerodroma koji je odobren za međunarodni saobraćaj podliježe carinskom nadzoru. 4. Ovlašteno lice podnosi carinarnici manifest ili sličan dokument za svu carinsku robu koja se prevozi čim avion sleti na odobreni aerodrom.
Član 39.
1. Sljedeći avioni ne moraju pokazivati manifest u carinske svrhe: (a) avioni koji lete od jednog aerodroma do drugog na području BiH bez zaustavljanja na aerodromima izvan BiH; (b) vojni avioni; (c) privatni avioni koji se koriste u privatne svrhe, ako ne voze carinsku robu. 2. Carinska roba koja nije istovarena na odobrenom aerodromu ostaje pod carinskim nadzorom.
Član 40.
1. Entitet u BiH u koji avion dolazi obavlja carinski nadzor nad avionom odmah po njegovom slijetanju i obavlja sve kontrole, radnje i postupke primjenjive na: - kabinu i prtljag posade; - putnički i ručni prtljag. 2. Pod pojmom ručni prtljag naveden u stavu 1. ovoga člana podrazumijeva se bilo koji predmet koji članovi posade ili putnici unose u prostor aviona određen za putnike.
Član 41.
Carinski nadzor aviona, posade, putnika i njihovoga prtljaga, kao i robe koja se otprema na odredište izvan carinskoga područja BiH obavlja se na aerodromu odobrenom za polaske međunarodnih letova.
Član 42.
1. Ukoliko avion mora sletjeti na aerodrom koji nije odobren, kapetan aviona o tome obavještava najbližu vladinu ustanovu koja potom avion, posadu i putnike stavlja pod carinski nadzor i o tome odmah obavještava najbližu carinarnicu. 2. Kapetan aviona može narediti izbacivanje tereta iz aviona u slučaju opasnosti. Prilikom slijetanja aviona kapetan mora obavijestiti carinarnicu i tačno navesti mjesto gdje je teret izbačen.
Član 43.
C. Pomorski i riječni saobraćaj 1. Plovni objekti koji prevoze carinsku robu mogu pristati samo u lukama, riječnim lukama i pristaništima koja su odobrena za međunarodni saobraćaj. 2. Kada za to dobiju odobrenje, plovni objekti navedeni u stavu 1. ovoga člana mogu također pristati i na nekom drugom mjestu o čemu kapetan plovnoga objekta mora obavijestiti najbližu carinarnicu ili najbližu vladinu ustanovu.
Član 44.
1. Plovni objekti koji prevoze carinsku robu i plove u carinskoj graničnoj zoni na moru, plovnim graničnim rijekama imaju manifest ukoliko se to drugačije ne precizira. 2. Manifest je dokument u koji kapetan plovnoga objekta ili lice koje kapetan ovlasti zavodi sav teret koji je ukrcan na plovni objekt. 3. Drugi dokument ili skup dokumenata koji sadrže podatke propisane za manifest mogu se prihvatiti kao manifest u smislu st. 1. i 2. ovoga člana. 4. Sljedeći plovni objekti ne moraju imati manifest: (a) plovni objekti koji prevoze robu iz BiH ili carinsku robu koja nije ocarinjena i za koju nose druge odgovarajuće carinske dokumente; (b) plovni objekti koji plove pod vojnom pomorskom zastavom; (c) plovni objekti ovlaštenih agencija i uprava pomorskog transporta; (d) plovni objekti koji se koriste u naučne svrhe; (e) ribarski plovni objekti koji se koriste isključivo za ribarenje; (f) plovni objekti zemljoradnika koji se isključivo koriste u njihovom zanimanju; (g) sportski i privatni plovni objekti pod uslovom da ne prevoze carinsku robu.
Član 45.
1. Kapetan plovnoga objekta prijavljuje plovni objekat i robu za carinjenje najkasnije 12 sati po dolasku plovnoga objekta. 2. Plovni objekat i roba se prijavljuju podnošenjem manifesta. 3. Roba se istovara pod carinskim nadzorom na osnovu manifesta ili dijela manifesta. 4. Domaći i strani plovni objekti koji plove pod pomorskom zastavom podnose prijavu o uvozu i provozu robe za carinsku robu koja se istovara.
Član 46.
1. Carinski nadzor počinje odmah po izvršenoj zdravstvenoj, fitosanitarnoj ili veterinarskoj inspekciji plovnoga objekta. 2. Kada plovni objekat pristane, Entiteti mogu obaviti pregled broda. 3. Pregled plovnoga objekta se može obavljati za vrijeme dok se plovni objekat nalazi u sidrištu.
Član 47.
1. Pretovar robe iz jednoga u drugi plovni objekat odobravaju Entiteti i obavlja se pod carinskim nadzorom. 2. Roba koja se pretovara iz jednoga u drugi plovni objekat bez odobrenja Entiteta, prijavljuje se izjavom nadležnog organa pomorske ili riječne luke o razlozima pretovara.
Član 48.
1. Plovni objekti koji riječnim putem stižu iz strane zemlje ili odlaze u stranu zemlju, prijavljuju se graničnoj carinarnici za provođenje carinskoga postupka. 2. Carinski postupak se može obaviti i za vrijeme dok plovni objekat plovi graničnom rijekom. 3. Kapetan plovnoga objekta koji dolazi iz inostranstva riječnim putem graničnoj carinarnici, podnosi prijavu o uvozu i provozu robe. 4. Izlazna carinarnica provjerava da li su carinske oznake ostale neoštećene i da li se roba na plovnom objektu slaže s podacima navedenim u izvoznoj prijavi.
Član 49.
Inostrani plovni objekti u provozu koji pristaju u riječnim lukama BiH zbog uzimanja goriva, hrane ili drugih zaliha, a ne da bi preuzeli ili istovarili teret, oslobođeni su carinskoga pregleda i stavljaju se samo pod carinski nadzor.
Član 50.
1. Plovni objekti BiH u redovnoj upotrebi u carinskoj graničnoj zoni na moru, graničnim rijekama ili jezerima: (a) ne trebaju imati manifest; (b) mogu opsluživati pomorske ili riječne luke koje nisu otvorene za domaći saobraćaj ukoliko su navedeni u redu vožnje brodske plovidbe; (c) mogu utovariti, istovarati i pretovarati teret ili putnike bez carinskoga nadzora. 2. Dozvolu za takvu vrstu plovidbe izdaje carinarnica koja je nadležna za matičnu luku plovnog objekta.
Član 51.
D. Željeznički saobraćaj 1. Carinska roba koja dolazi u BiH željeznicom podliježe carinskom nadzoru. Željezničko preduzeće obavještava Entitete o dolasku carinske robe. 2. Željezničko preduzeće vodi i čuva knjigu evidencije koja je dostupna Entitetima u svrhu carinskoga nadzora. 3. Željezničko preduzeće koje je registrirano u BiH, a koje prihvata robu za transport praćenu transportnim dokumentom, odgovorni je organ za obavljanje carinskih radnji i postupaka.
Član 52.
E. Poštanski saobraćaj 1. Sva pošta koja sadrži pošiljke koje se koriste u komercijalne svrhe, a čija ukupna vrijednost premašuje statistički prag utvrđen propisima Vijeća ministara koji su na snazi, kao i pošta koja sadrži robu koja se koristi u komercijalne svrhe podliježe obavezi prijavljivanja radi obavljanja carinske procedure. 2. Poštanska roba se prima i isporučuje pod carinskim nadzorom između inostranog poštanskog ureda i poštanskih ureda Entiteta. 3. Razmjenska pošta šalje sve poštanske pošiljke koje sadržavaju carinsku robu pod carinskim nadzorom drugom poštanskom uredu gdje se roba pregledava u smislu sigurnosti i zaštite. 4. Poštanske pošiljke ostaju pod carinskim nadzorom dok se u poštanskom uredu ne obave potrebne poštanske procedure.
Član 53.
Sljedeće poštanske pošiljke se ne smatraju carinskom robom: (a) poštanske dopisnice i pisma koja sadrže isključivo lične poruke; (b) štampani materijal koji ne podliježe uvoznim carinama; (c) brajlova pisma; i (d) sve druge pošiljke koje se šalju pismima ili paketima, a oslobođene su obaveze prebacivanja do carinarnice u skladu sa odredbama koje proističu iz člana 34., stav 3. ovoga zakona.
Član 54.
Entiteti, prema odredbama ovoga zakona, propisuju uslove, ograničenja i način na koji se provode mjere carinskog nadzora nad poštanskim pošiljkama koje se šalju u inostranstvo i koje podliježu carinskom pregledu.
Član 55.
F. Putnički saobraćaj U smislu ovoga poglavlja "putnik" znači: A. prilikom ulaska: 1. svako lice koje privremeno ulazi u carinsko područje BiH, a koje tamo nema stalno mjesto boravka, i 2. svako lice koje se vraća u carinsko područje BiH, gdje mu se nalazi i stalno mjesto boravka, a nakon privremenog boravka u stranoj zemlji; B. prilikom izlaska: 1. svako lice koje privremeno napušta carinsko područje BiH gdje ima stalno mjesto boravka, i 2. svako lice koje, nakon privremenog boravka, napušta carinsko područje BiH gdje nema stalno mjesto boravka.
Član 56.
1. Prilikom dolaska u ili napuštanja BiH, putnik prijavljuje za carinjenje i na zahtjev carinskog službenika pokažuje sve stvari koje nosi. 2. Da bi se provjerila carinska prijava navedena u stavu 1. ovoga člana, carinski službenik može, ukoliko je to potrebno, pregledati robu koju putnik nosi. 3. Stvari koje nosi diplomatski kurir, na osnovu diplomatskog kurirskog pisma, ne podliježu carinskom pregledu.
Član 57.
3. PRIJAVA ROBE CARINI Robu koja, u skladu sa članom 34., stav 1. (a) ovoga zakona, stigne u carinarnicu ili neko drugo mjesto koje odrede ili odobre Entiteti, carini prijavljuje lice koje je dopremilo robu u carinsko područje BiH ili, ukoliko je to prikladno, lice koje prihvata odgovornost za njen prijevoz nakon takvog ulaska.
Član 58.
Članom 57. ovoga zakona se unaprijed ne sprečva provođenje propisa koji su na snazi, a koji se odnose na stvari koje nose putnici.
Član 59.
Roba se, nakon pokazivanja carini, i uz odobrenje Entiteta, može pregledati ili se može uzeti uzorak kako bi se odredio carinski odobreni postupak ili namjena. Ovakvo odobrenje se daje, na zahtjev, licu ovlaštenom da robi odredi takav postupak ili namjenu.
Član 60.
4. ZBIRNA PRIJAVA I ISTOVAR ROBE PRIJAVLJENE CARINI 1. Roba koja podliježe odredbama člana 62. ovoga zakona, a prijavljena je carini u smislu odredbi člana 57. ovoga zakona, obuhvata se zbirnom carinskom prijavom. 2. Zbirna prijava se podnosi u momentu kada se roba prijavljuje carini. Međutim, Entiteti mogu dozvoliti rok za podnošenje prijave koji neće biti duži od prvog radnog dana od dana prijave robe carini.
Član 61.
1. Zbirna prijava se sačinjava na obrascu koji odgovara modelu kojeg su propisali Entiteti. Međutim, Entiteti mogu dozvoliti da se kao zbirna prijava koristi neki drugi komercijalni ili službeni dokument koji sadrži podatke neophodne za identifikaciju robe. 2. Zbirnu prijavu podnosi: (a) lice koje je dopremilo robu u carinsko područje BiH ili bilo koje drugo lice koje preuzima odgovornost za prijevoz robe nakon takvog ulaska; ili (b) lice u čije ime postupa lice navedeno u tački (a) ovoga stava. 3. Zbirnu prijavu potpisuje lice koje podnosi zbirnu prijavu.
Član 62.
Bez odstupanja od propisa koji se odnose na robu koju uvoze putnici i pošiljke koje se šalju poštom, Entiteti mogu odustati od podnošenja zbirne prijave pod uslovom da to ne ugrožva carinski nadzor nad robom, u slučajevima gdje su prije isteka vremenskog perioda iz člana 60. ovoga zakona obavljene carinske radnje i postupci da bi se robi odredio neophodni carinski odobreni postupak ili namjena.
Član 63.
1. Roba se istovara ili pretovara iz prijevoznih sredstava koja je prevoze isključivo uz odobrenje Entiteta i na mjestima koja odrede ili odobre njihovi carinski organi. 2. Međutim, takvo odobrenje nije potrebno u slučaju neposredne opasnosti koja zahtijeva da se sva ili jedan dio robe odmah istovari. U tom slučaju, Entiti se o tome odmah obavještavaju.
Član 64.
Roba se ne izuzima sa mjesta na kome se nalazi bez odobrenja Entiteta.
Član 65.
5. OBAVEZA ODREĐIVANJA CARINSKI ODOBRENOG POSTUPKA ILI NAMJENE ZA ROBU PRIJAVLJENU CARINI Robi prijavljenoj carini određuje se carinski odobreni postupak ili namjena predviđena za takvu robu.
Član 66.
1. U slučajevima gdje je roba obuhvaćena zbirnom carinskom prijavom, radnje i postupci koji su neophodni da bi im se odredio carinski odobreni postupak ili namjena obavljaju se u roku od 15 dana od dana kada je podnesena zbirna prijava. 2. Tamo gdje to okolnosti zahtijevaju, Entiteti određuju kraći rok ili odobravaju produžetak roka navedenog u stavu 1. ovoga člana. Takav produžetak roka se odobrava isključivo u opravdanim slučajevima kako je odredilo Vijeće ministara.
Član 67.
6. PRIVREMENO SKLADIŠTENJE ROBE Do momenta kada joj se treba odrediti carinski odobreni postupak ili namjena, roba prijavljena carini, nakon takvog prijavljivanja, ima status privremeno uskladištene robe. U daljem tekstu ovakva roba se opisuje kao "privremeno uskladištena roba".
Član 68.
1. Privremeno uskladištena roba se skladišti samo na onim mjestima koje odobre Entiteti u skladu sa uslovima koje oni propišu. 2. Entiteti mogu od lica koje je u posjedu robe zahtijevati da položi garanciju u cilju osiguranja plaćanja bilo kakvog carinskog duga koji bi mogao nastati prema čl. 179. ili 180. ovoga zakona.
Član 69.
Bez odstupanja od odredbe člana 59. ovoga zakona, privremeno uskladištena roba biće podvrgnuta samo onim oblicima postupanja kakvi su predviđeni da se osigura njihova očuvanost u nepromijenjenom stanju bez promjene njihovoga izgleda ili tehničkih karakteristika.
Član 70.
1. Entiteti, bez odlaganja, preduzimaju sve potrebne mjere, uključujući i prodaju robe, kako bi regulisali situaciju s robom u vezi sa kojom nisu pokrenute radnje i postupci neophodni da bi im se odredio carinski odobreni postupak ili namjena u vremenskom roku određenom u skladu sa članom 66. ovoga zakona. 2. Entiteti mogu, a na rizik i trošak lica koje ih posjeduje, dati da se određena roba prebaci na posebno mjesto koje se nalazi pod njihovim nadzorom dok se ne regulira situacija s robom.
Član 71.
7. ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA CARINSKU ROBU KOJA JE DOPREMLJENA PO TRANZITNOJ PROCEDURI Član 34. ovoga zakona, s izuzetkom njegovoga stava 1 (a), te čl. 35. i 57. do 70. ovoga zakona ne primjenjuju se kada se roba koja je već podvrgnuta tranzitnoj proceduri, doprema u carinsko područje BiH.
Član 72.
Kada inostrana roba koja je dopremljena po tranzitnoj proceduri stigne na svoje odredište u carinsko područje BiH i kada se obavi njeno prijavljivanje u skladu sa pravilima koja reguliraju provoz, primjenjuju se odredbe čl. 60. do 70. ovoga zakona.
Član 73.
8. OSTALE ODREDBE U slučajevima gdje to okolnosti zahtijevaju, Entiteti mogu uništiti robu koja je prijavljena carini. Entiteti o tome obavještavaju lice iz člana 57. ovoga zakona, koje snosi troškove uništavanja robe.
Član 74.
U slučajevima gdje Entiteti ustanove da je roba na carinsko područje BiH dopremljena bez odobrenja ili da je nadzor nad njom bio onemogućen, preduzimaju sve potrebne mjere uključujući i prodaju robe kako bi se reguliralo nastalo stanje.
Član 75.
IV - CARINSKI ODOBRENI POSTUPAK ILI NAMJENA 1. OPĆE ODREDBE 1. Ukoliko nije drugačije precizirano, robi se u svako vrijeme može, prema propisanim uslovima, odrediti carinski odobreni postupak ili namjena bez obzira na karakter, količinu, zemlju porijekla, isporuke ili odredišta . 2. Stav 1. ovoga člana unaprijed ne sprečva nametanje ograničenja ili zabrana sa stajališta javnoga morala, javne politike ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljki, zaštite domaćeg blaga koje ima umjetničku, istorijsku ili arheološku vrijednost ili sa stajališta zaštite industrijske ili komercijalne imovine.
Član 76.
2. CARINSKE PROCEDURE Podvrgavanje robe carinskoj proceduri 1. Sva roba koja se namjerava podvrći carinskoj proceduri obuhvaćena je prijavom za tu carinsku proceduru. 2. Roba prijavljena za procedure izvoza, provoza ili carinskog skladištenja podvrgava se carinskom nadzoru od trenutka prijema carinske prijave do momenta njihovoga napuštanja carinskog područja BiH, njihovoga uništenja ili poništenja carinske prijave.
Član 77.
Entiteti određuju nadležnosti različitih carinarnica smještenih na njihovom području, pri tom vodeći računa, gdje je to moguće, o karakteru robe i carinskim procedurama kojima treba biti podvrgnuta.
Član 78.
Carinska prijava se sačinjava: (a) u pismenom obliku; ili (b) korištenjem tehnike računarske obrade podataka u slučajevima gdje je to omogućeno odredbama propisanim u skladu sa procedurom Komisije ili tamo gdje za to postoji odobrenje Entiteta; ili (c) pomoću usmene izjave ili drugog dokumenta kojim lice koje posjeduje robu zahtijeva da se ona podvrgne carinskoj proceduri, u slučajevima gdje je to omogućeno pravilima prihvaćenim u skladu sa procedurom Komisije.
Član 79.
A. Pismene prijave 1. Pismene prijave se sačinjavaju na obrascu koji je propisan posebnim pravilnikom, a koji je usklađen sa dokumentom koji se koristi u Europskoj zajednici. Prijava mora biti popunjena na jednom od službenih jezika BiH, a popunjena prijava zajedno s pratećim dokumentima se priznaje, poštuje i prihvata kao valjana prijava u cijeloj BiH od strane Entiteta. Prijava se potpisuje i sadrži sve podatke neophodne za primjenu odredbi koje reguliraju carinsku proceduru za koju je roba prijavljena. 2. Roba, u vrijednosti koju propisuje Vijeće ministara, može se prijaviti carini u svrhu stavljanja u slobodni promet na skraćenoj prijavi. Skraćena prijava treba da sadrži sve potrebne pojedinosti koje će omogućiti da se roba svrsta i da se obračunaju uvozne dažbine. 3. Prijavu prate svi dokumenti koji su potrebni za primjenu propisa kojima se regulira carinska procedura za koju je roba prijavljena.
Član 80.
1. Prijave koje ispunjavju uslove propisane u članu 79. ovoga zakona odmah se primaju i evidentiraju od strane Entiteta gdje je roba prispjela, pod uslovom da je roba na koju se odnosi prijavljena carini. 2. Prijava se podnosi carinarnici gdje je roba prijavljena. Ona se može podnijeti odmah po prijavljivanju robe. 3. Entiteti mogu dati odobrenje da se prijava podnese prije nego što je deklarant u poziciji da prijavi robu. U ovom slučaju, Entiteti, prema datim okolnostima, mogu odrediti vremenski rok za prijavu robe. Ukoliko se roba ne prijavi u navedenom vremenskom roku, smatra se da prijava nije podnesena. 4. U slučajevima gdje se prijava podnese prije nego što roba na koju se odnosi stigne do carinarnice ili neko drugo mjesto koje odrede Entiteti, prijava se može prihvatiti samo nakon što se predmetna roba prijavi carini.
Član 81.
Prijava se podnosi kod nadležne carinarnice radnim danima i u propisanom radnom vremenu. Međutim, Entiteti, na zahtjev deklaranta i o njegovom trošku, mogu odobriti da se prijava podnese i neradnim danima i van radnog vremena.
Član 82.
1. Prema članu 6. ovoga zakona, carinsku prijavu može popuniti svako lice koje može prijaviti određenu robu ili je indirektno prijaviti nadležnom carinskom organu zajedno sa svom dokumentacijom koju je potrebno podnijeti, kako bi se primijenili propisi kojima se regulira carinska procedura za koju je roba prijavljena. 2. Međutim, (a) u slučajevima gdje prihvatanje carinske prijave nameće određene obaveze određenom licu, prijavu sačinjava to lice ili se ona sačinjava u njegovo ime; (b) deklarant je registriran u jednom od Entiteta. Međutim, uslov koji se odnosi na registraciju u jednom od Entiteta ne primjenjuje se na ona lica koja: - popunjavaju prijavu za provoz ili privremeni uvoz; - povremeno prijavljuju robu, pod uslovom da Entiteti smatraju da je to opravdano.
Član 83.
Bez odstupanja od moguće primjene kaznenih odredbi, podnošenje prijava carinarnici koju je potpisao deklarant ili predstavnik čini carinskog obaveznika odnosno predstavnika odgovornim prema propisima na snazi za: - tačnost podataka navedenih u prijavi, - vjerodostojnost priloženih dokumenata, i - postupanje u skladu sa svim obavezama koje se odnose na ulazak određene robe koja podliježe odgovarajućoj carinskoj proceduri.
Član 84.
Deklarantu se, na njegov zahtjev, odobrava da izmijeni i dopuni jedan ili više podataka iz prijave nakon što je carina prihvati i evidentira. Izmjena i dopuna nemaju takvo djejstvo koje bi prijavu učinilo primjenjivom za robu drugačijom od one koja je njome bila prvobitno obuhvaćena. Međutim, nikakva izmjena ni dopuna se ne dozvoljava u slučajevima kada se odobrenje traži nakon što su Entiteti: (a) obavijestili deklaranta da imaju namjeru pregledati robu; ili (b) ustanovili da su određeni podaci netačni; ili (c) stavili robu u promet.
Član 85.
1. Entiteti, na zahtjev deklaranta, poništavaju već prihvaćenu prijavu u slučajevima kada deklarant pruži dokaz da je roba greškom prijavljena za carinsku proceduru obuhvaćenu tom prijavom ili da, usljed posebnih okolnosti, podvrgavanje robe carinskoj proceduri za koju je prijavljena više nije opravdano. 2. Međutim, u slučajevima kada Entiteti obavijeste deklaranta o svojoj namjeri da pregledaju robu, zahtjev za poništenje prijave se ne prihvata dok se ne obavi pregled robe. 3. Prijava se ne poništava nakon što se roba stavi u promet, izuzev u slučajevima koji su definirani u skladu sa procedurom Komisije. 4. Poništavanje prijave ne ide na štetu primjene kaznenih odredbi koje su na snazi.
Član 86.
Ukoliko to nigdje drugdje nije izričito precizirano, datum koji se treba koristiti u svrhu primjene svih propisa kojima se regulira carinska procedura za koju je roba prijavljena je onaj datum kada Entiteti prihvate carinsku prijavu. Datum prihvatanja se upisuje u prijavu.
Član 87.
Radi provjere prijave koja je prihvaćena i evidentirana, carinarnica može: (a) pregledati dokumente koji potkrepljuju prijavu kao i one koji je prate. Entiteti mogu zahtijevati od deklaranta da podnese neke druge dokumente u svrhu provjere tačnosti podataka sadržanih u prijavi. (b) pregledati robu i uzeti uzorke na analizu ili detaljno ispitivanje. - Roba se pregleda na onim mjestima i u vrijeme kojeg propišu Uprave carina. - Međutim, Carinska uprava može, na zahtjev deklaranta, odobriti da se pregled robe obavi na mjestu i u vrijeme drugačijem od onoga navedenog u prvoj alineji ove tačke.
Član 88.
1. Prijevoz robe do mjesta gdje se treba pregledati i gdje se trebaju uzeti uzorci, odnosno postupanje s robom koje je neophodno za obavljanje pregleda i uzimanje uzorka obavlja deklarant ili se to obavlja pod njegovom odgovornošću. Sve troškove snosi deklarant. 2. Deklarant je ovlašten da bude prisutan prilikom pregleda robe i uzimanja uzoraka. Tamo gdje smatraju da je to potrebno, Entiteti zahtijevaju da deklarant bude prisutan ili da bude zastupljen prilikom pregleda robe ili uzimanja uzoraka kako bi im pružio potrebnu pomoć i olakšao takav pregled ili uzimanje uzoraka. 3. Pod uslovom da su uzorci uzeti u skladu sa propisima na snazi, Entiteti nisu dužni platiti bilo kakvu naknadu za to, ali snose troškove svoje analize ili pregleda.
Član 89.
1. U slučajevima gdje se obavlja pregled samo dijela robe obuhvaćene prijavom, rezultati djelimičnog pregleda primjenjuju se na svu robu koja je obuhvaćena tom prijavom. 2. Međutim, deklarant može zahtijevati dalje ispitivanje robe ukoliko smatra da rezultati djelimičnog pregleda ne vrijede za preostalu robu koja je prijavljena. 3. U smislu stava 1. ovoga člana, u slučajevima kada su obrascem prijave obuhvaćene dvije ili više stavki, smatra se da podaci koji se odnose na svaku od pojedinih stavki čine posebnu prijavu.
Član 90.
1. Rezultati provjere prijave koriste se u svrhu primjene propisa kojima se regulira carinska procedura kojoj su robe podvrgnute. 2. U slučajevima gdje prijava nije provjerena, primjenjuju se odredbe navedene u stavu 1. ovoga člana, a na osnovu podataka koji su sadržani u prijavi.
Član 91.
1. Entiteti preduzimaju mjere potrebne za identifikaciju robe u slučajevima gdje je to potrebno kako bi se osiguralo ispunjavanje uslova koji reguliraju carinsku proceduru za koju je navedena roba prijavljena. 2. U pravilu se identifikacija robe osigurava plombiranjem ili drugim carinskim obilježjima. 3. Plombira se: - prostor u kojem se nalazi roba, u slučajevima gdje su prijevozna sredstva odobrena prema drugim propisima ili su priznata od strane polazne carinarnice kao pogodna za plombiranje; - u ostalim slučajevima, svaki kolet ponaosob. 4. Prijevozna sredstva se mogu smatrati podesnim za plombiranje pod uslovom: - da se plomba može lahko i efikasno pričvrstiti na njih; - da su tako konstruirani da se roba ne može izvaditi ili unijeti, a da pri tome ne ostanu vidljivi tragovi na plombi odnosno da ne dođe do njenog oštećenja. - da nemaju skrivenih prostora u koje bi se roba mogla sakriti; i - da je prostor predviđen za tovar lahko dostupan za obavljanje pregleda od strane Entiteta. 5. Entiteti mogu odustati od plombiranja ako je, uzimajući u obzir druge moguće mjere za identifikaciju, iz opisa robe u prijavi ili iz dodatnih dokumenata odmah vidljivo o kojoj se robi radi. 6. Sredstva identifikacije pričvršćena na robu ili prijevozna sredstva uklanjaju se ili uništavaju samo od strane Entiteta, odnosno uz njihovu saglasnost, izuzev u slučajevima gdje je, usljed nepredviđenih okolnosti ili više sile, neophodno obaviti njihovo uklanjanje ili uništavanje kako bi se osigurala zaštita robe ili prijevoznih sredstava.
Član 92.
1. Bez odstupanja od odredbi člana 93. ovoga zakona, u slučajevima kada su ispunjeni uslovi za podvrgavanje robe određenoj proceduri i pod uslovom da ne podliježe mjerama zabrane ili mjerama ograničenja, Entiteti stavljaju robu u promet čim se podaci u prijavi provjere ili se prihvate bez provjere. Isto se primjenjuje i u slučajevima kada se takva provjera ne može završiti u prihvatljivom vremenskom periodu nakon čega se više ne zahtijeva da se roba prijavljuje u svrhu obavljanja provjere. 2. Sva roba koja je obuhvaćena istom prijavom stavlja se u promet u isto vrijeme. 3. U smislu ovoga stava, u slučajevima gdje jedna prijava obuhvaća dvije ili više stavki, podaci koji se odnose na svaku od tih stavki smatraju se da predstavljaju posebnu prijavu.
Član 93.
1. U slučajevima gdje prihvatanje carinske prijave dovede do nastanka carinskog duga, roba koja je obuhvaćena prijavom ne stavlja se u promet izuzev ukoliko se carinski dug ne izmiri ili ukoliko se ne osigura garancija za njegovo plaćanje. 2. U slučajevima gdje, u skladu sa odredbama kojima se regulira carinski postupak za koji je roba prijavljena, Entiteti zahtijevaju polaganje garancije, pomenuta roba se ne stavlja u predmetnu carinsku proceduru dok se ne osigura takva garancija.
Član 94.
Sve potrebne mjere, uključujući i zapljenu i prodaju, preduzimaju se u vezi sa robom koja: (a) ne može biti stavljena u promet zbog toga što: - nije bilo moguće preduzeti ili nastaviti pregled robe u vremenskom roku propisanom od strane Entiteta zbog razloga koji se pripisuju deklarantu; ili - dokumenti koje je potrebno podnijeti na uvid prije nego što se roba podvrgne traženoj carinskoj proceduri nisu pokazani; ili - nisu obavljene uplate koje je trebalo obaviti, odnosno garancija koju je trebalo položiti u vezi sa uvoznim carinskim dažbinama nije položena u propisanom vremenskom roku, kao što se već može desiti; ili - podliježe zabranama ili ograničenjima koja su na snazi u BiH; (b) nije preuzeta u propisanom vremenskom roku nakon stavljanja u slobodni promet.
Član 95.
B. Druge vrste prijava U slučajevima gdje je carinska prijava sačinjena uz korištenje računarske obrade podataka u smislu člana 78., stav b) ovoga zakona ili usmenom prijavom ili na bilo koji drugi način u smislu člana 78., stav c), te člana 62. do 76. ovoga zakona, primjenjuje se, uz prethodno učinjene neophodne izmjene, bez odstupanja od principa preciziranih u njima.
Član 96.
C. Pregled prijava nakon carinjenja 1. Entiteti mogu, na svoju inicijativu ili na zahtjev deklaranta, dopuniti i promijeniti prijavu nakon stavljanja robe u promet. 2. Nakon stavljanja robe u promet, a u svrhu provjere tačnosti podataka navedenih u prijavi, Entiteti mogu obaviti pregled komercijalnih dokumenata i podataka koji se odnose na uvozne i izvozne radnje u vezi sa određenom robom ili se odnose na naknadne komercijalne radnje koje uključuju tu robu. Ovakvi pregledi se mogu obaviti u prostorima deklaranta, odnosno svakog drugog lica koja je poslovno direktno ili indirektno uključeno u navedene operacije ili nekog drugog lica koje poseduje navedeni dokument i podatke u poslovne svrhe. Entiteti također mogu obaviti pregled robe na onim mjestima gdje ih je još uvijek moguće prijaviti. 3. U slučajevima gdje pregled prijave ili pregled nakon carinjenja ukazuju na to da su odredbe koje reguliraju određenu carinsku proceduru primijenjene na osnovu netačnih ili nepotpunih podataka, Entiteti, u skladu sa propisima na snazi preduzimaju mjere neophodne za reguliranje nastale situacije, uzimajući u obzir nove podatke koji su im dostupni.
Član 97.
Stavljanje robe u slobodni promet 1. Stavljanje robe u slobodni promet povlaći za sobom primjenu mjera trgovinske politike, završetak ostalih radnji i postupaka propisanih u vezi sa uvozom robe, obračunom i naplatom zakonski potraživanih uvoznih dažbina. 2. Roba u slobodnom prometu se slobodno kreće po cijelom carinskom području BiH bez primjene bilo kakvih daljih mjera carinskog nadzora na bilo koji način.
Član 98.
1. Odstupajući od odredaba člana 86. ovoga zakona, a pod uslovom da je uvozna carina koja se naplaćuje za robu jedna od dažbina koje su navedene pod prvom tačkom člana 4., stav 8. ovoga zakona, te da je carinska stopa smanjena nakon prihvatanja prijave za stavljanje robe u slobodni promet, ali prije samog stavljanja robe u promet, deklarant može zahtijevati primjenu povoljnije carinske stope. 2. Stav 1. ovoga člana se ne primjenjuje u slučajevima gdje robu nije bilo moguće staviti u slobodni promet iz razloga koji se pripisuju isključivo deklarantu.
Član 99.
U slučajevima gdje je pošiljka sastavljena od robe koja spada u različite tarifne stavove, a gdje bi postupanje s tom robom u skladu sa tarifnim svrstavanjem u smislu svrstavanja u prijavi iziskivalo puno vremena i troškova neproporcionalnih iznosu carine, koju treba naplatiti, Entiteti se mogu, na zahtjev deklaranta, složiti da se carinske dažbine obračunavaju za cijelu pošiljku na osnovu tarifnog svrstavanja robe koja podliježe plaćanju najviše stope carine.
Član 100.
1. U slučajevima gdje je roba stavljena u slobodni promet po sniženoj ili nultoj carinskoj stopi na račun njihove upotrebe u određene svrhe, takva roba ostaje pod carinskim nadzorom. Carinski nadzor prestaje kada se prestanu primjenjivati uslovi propisani za utvrđivanje takve smanjene ili nulte carinske stope, u slučajevima kada se roba izvozi ili uništava, odnosno u slučajevima kada je dozvoljeno korištenje robe u drugačije svrhe od onih koje su propisane za primjenu smanjene ili nulte carinske stope i pod uslovom da su plaćene sve potrebne dažbine. 2. Članovi 106. i 108. ovoga zakona primjenjuju se, uz potrebne izmjene (mutatis mutandis), na robu koja je navedena u stavu 1. ovoga člana.
Član 101.
Roba stavljena u slobodni promet gubi svoj carinski status robe iz BiH u slučajevima: (a) kada je prijava za stavljanje robe u slobodni promet poništena nakon stavljanja robe u promet, a u skladu sa članom 85. ovoga zakona, ili (b) kada je iznos uvoznih dažbina koje se plaćaju za robu vraćen ili se odustalo od njegove naplate: - prema proceduri za unutrašnju obradu u obliku sistema povrata iznosa carine, ili - vezano za robu s nedostacima ili robu koja nije u skladu sa odredbama ugovora, a prema članu 205. ovoga zakona; - u situacijama poput onih koje su navedene u članu 206. ovoga zakona u kojima je povrat ili odustajanje od naplate uslovljen time da se roba izveze ili ponovno izveze ili da joj se odredi podjednak carinski postupak ili namjena. Odgodivi aranžmani i carinski postupci sa ekonomskim učinkom A.
Član 102.
Zajedničke odredbe za nekoliko procedura 1. U čl. 103. do 108. ovoga zakona: (a) tamo gdje se koristi pojam "procedura", podrazumijeva se da se, u slučaju carinske robe, primjenjuje na sljedeće aranžmane: - provoz; - carinsko skladištenje; - unutrašnju obradu u obliku odgodivog sistema; - obradu pod carinskom kontrolom; - privremeni uvoz. (b) u slučajevima gdje se koristi pojam "carinska procedura s ekonomskim učinkom, podrazumijeva se da se primjenjuje na sljedeće aranžmane: carinsko skladištenje, unutrašnju obradu, obradu pod carinskom kontrolom, privremeni uvoz. 2. Pod pojmom "uvezena roba" podrazumijeva se roba koja je podvrgnuta aranžmanu odloženog plaćanja, te roba koja je, prema proceduri unutrašnje obrade u obliku sistema povrata, prošla radnje i postupke predviđene za stavljanje robe u slobodni promet i radnje i postupke navedene u članu 131. ovoga zakona. 3. Pod pojmom "roba u nepromijenjenom stanju" podrazumijeva se uvezena roba koja nije prošla kroz bilo kakav oblik obrade po proceduri za unutrašnju obradu ili procedurama za obradu pod carinskom kontrolom.
Član 103.
Upotreba bilo koje carinske procedure s ekonomskim učinkom uslovljena je dobijanjem odobrenja koje izdaju Entiteti.
Član 104.
Bez odstupanja od dodatnih posebnih uslova kojima se regulira određena procedura, odobrenje navedeno u članu 103. ovoga zakona kao i ono koje je navedeno u članu 113., stav 1. ovoga zakona izdaje se samo: - licima koja nude sve garancije potrebne za propisno vođenje postupaka; - u slučajevima gdje Entiteti mogu nadzirati i pratiti postupak bez potrebe uvođenja administrativnih aranžmana nesrazmjernih ekonomskim potrebama koje su uključene.
Član 105.
1. Uslovi pod kojima se obavlja određena procedura precizirani su u odobrenju. 2. Imalac odobrenja obavještava Entitete o svim faktorima koji se pojave nakon izdavanja odobrenja, a koji bi mogli uticati na nastavak njegovoga vazenja ili na njegov sadržaj.
Član 106.
1. Podvrgavanje robe aranžmanima s odgodenim plaćanjem carine Entiteti mogu uslovljavati osiguravanjem garancije kako bi se osiguralo da će bilo kakav carinski dug koji nastane u vezi sa tom robom biti plaćen. 2. Posebni propisi koji se odnose na osiguravanje garancije mogu se donijeti u kontekstu posebnih aranžmana s odgodivim plaćanjem carine.
Član 107.
1. Odgodivi aranžman s ekonomskim učinkom se ukida kada se novi carinski odobreni postupak ili namjena odredi bilo za robu koja je bila pod tim aranžmanom ili za kompenzirajuće ili obrađene proizvode koji su bili pod njim. 2. Entiteti preduzimaju sve mjere koje su potrebne kako bi regulirali stanje robe u vezi sa kojom procedura nije ukinuta prema propisanim uslovima.
Član 108.
Prava i obaveze nosioca carinske procedure sa ekonomskim učinkom mogu se, prema uslovima koje preciziraju Entiteti, postepeno prebaciti na druga lica koja ispunjavaju bilo koje propisane uslove kako bi imali koristi od predmetne procedure.
Član 109.
B. Provoz Opće odredbe 1. Procedura provoza dopušta kretanje od jednog mjesta do drugog unutar carinskog područja BiH: (a) carinskoj robi koja ne podliježe plaćanju uvozne carine i drugih dažbina ili mjerama trgovinske politike; (b) robi iz BiH koja podliježe mjeri koja uključuje njen izvoz u strane zemlje, a u vezi sa kojom su obavljene odgovarajuće carinske radnje i postupci za izvoz. 2. Promet robe u smislu stava 1. ovoga člana odvija se: (a) pod pokrićem TIR karneta (TIR Konvencije) pod uslovom da je takav promet: (1) počeo ili se treba završiti izvan BiH; ili (2) da se odnosi na pošiljke robe koja se istovara u carinskom području BiH, a koja se prevozi zajedno s drugom robom koja se treba istovariti u stranoj zemlji; (b) pod pokrićem ATA karneta (ATA Konvencije) koji se koristi kao dokument o provozu; (c) pod pokrićem bilo kojeg drugog dokumenta o provozu dogovorenog sa stranim zemljama ili grupama stranih zemalja. 3. Procedura za provoz se primjenjuje bez štete po posebne odredbe koje se primjenjuju na kretanje robe koja je podvrgnuta carinskoj proceduri s ekonomskim učinkom.
Član 110.
1. Za bilo kakvu radnju provoza odgovorno lice je dužno položiti garanciju kako bi se osiguralo plaćanje bilo kakvih carinskih ili drugih dažbina koje bi se mogle snositi u vezi sa robom. 2. Procedura provoza završava se kada se roba i odgovarajući dokumenti prijave u odredišnoj carinarnici u skladu sa propisima određene procedure.
Član 111.
C. Carinska skladišta 1. Procedurom carinskog skladištenja dopušta se da se u carinska skladišta smiješta: (a) carinska roba koja ne podliježe plaćanju uvoznih i drugih dažbina ili primjeni mjera trgovinske politike za vrijeme uskladištenja; (b) roba iz BiH, u slučajevima kada je propisima kojima su regulirane posebne oblasti predviđeno da smiještanje robe u carinska skladišta povlaći primjenu mjera koje se obično koriste prilikom izvoza takve robe. 1. "Rad bescarinske prodavaonice zahtijeva odobravanje prodavaonice kao carinskog skladišta iz stava 2. ovog člana. U takvim slučajevima carinska skladišta su smještena u onom dijelu međunarodnog aerodroma koji je određen za tranzit ili odlazak putnika u međunarodnom saobraćaju. " 2. 1. "Rad bescarinske prodavaonice zahtijeva odobravanje prodavaonice kao carinskog skladišta iz stava 2. ovog člana. U takvim slučajevima carinska skladišta su smještena u onom dijelu međunarodnog aerodroma koji je određen za tranzit ili odlazak putnika u međunarodnom saobraćaju. " 2. 2. Pod pojmom "carinsko skladište" podrazumijeva se mjesto koje odobre Entiteti i koje se nalazi pod njihovim nadzorom, a u kojem se roba može smiještati prema propisanim uslovima. 4. Slučajevi gdje se roba pomenuta u stavu 1. ovoga člana može podvrgnuti proceduri carinskog skladištenja, a da ne bude smještena u carinskom skladištu, određuju se u skladu sa procedurom Komisije.
Član 112.
Carinsko skladište može biti javno ili osobno skladište. Pod pojmom "javno skladište" podrazumijeva se carinsko skladište koje je dostupno svakom licu za skladištenje robe; Pod pojmom "osobno skladište" podrazumijeva se carinsko skladište rezervirano za skladištenje robe od strane vlasnika skladišta. Vlasnik skladišta je lice koje je ovlašteno da rukovodi carinskim skladištem. Deponent je lice koje obavezuje prijava, a koje podvrgava robu proceduri carinskog skladištenja, odnosno lice kojem su prenijeta prava i obaveze takvog lica.
Član 113.
1. Rad carinskog skladišta uslovljen je izdavanjem odobrenja od strane Entiteta, izuzev ukoliko oni sami ne upravljaju radom carinskog skladišta. 2. Svako lice koje želi upravljati radom carinskog skladišta podnosi pismeni zahtjev koji je potreban za izdavanje odobrenja, a u kome se naročito mora navesti da postoji ekonomska potreba za skladištenjem. U odobrenju se navode uslovi za upravljanje radom carinskog skladišta. 3. Odobrenje se izdaje isključivo licima koja su registrirana u BiH.
Član 114.
Vlasnik skladišta je odgovoran: (a) da osigura da se, za vrijeme dok se nalazi u carinskom skladištu, roba ne izuzima ispod carinskog nadzora. (b) za ispunjavanje obaveza koje proističu iz skladištenja robe koja je obuhvaćena procedurom carinskog skladištenja; i (c) za ispunjavanje posebnih uslova koji su precizirani u odobrenju.
Član 115.
1. Odstupajući od člana 114. ovoga zakona, a u slučajevima gdje se odobrenje odnosi na javna skladišta, može se precizirati da obaveze navedene u članu 114. (a) i/ili (b) ovoga zakona padaju isključivo na teret deponenta. 2. Deponent je uvjek odgovoran za ispunjavanje obaveza koje nastaju prilikom smještanja robe prema proceduri carinskog skladištenja. 3. Bez odstupanja od člana 106. ovoga zakona, Entiteti mogu zahtijevati od vlasnika skladišta da osigura garanciju u vezi sa odgovornostima koje su precizirane u članu 114. ovoga zakona.
Član 116.
Vlasnik skladišta vodi evidenciju o zalihama sve robe koja je smještena prema proceduri za carinsko skladištenje u obliku koji odobre Entiteti.
Član 117.
1. Roba koja se smjesti prema proceduri za carinsko skladištenje zavodi se u knjige evidencije uskladištene robe, predviđenim članom 116. ovoga zakona, čim se dopremi u carinsko skladište. 2. Knjige evidencije uskladištene robe stavljaju se na raspolaganje nadležnoj carinarnici kako bi joj se omogućilo da obavi provjere. 3. Nadležna carinarnica, u slučajevima kada smatra da je to neophodno da bi osigurala pravilan rad carinskog skladišta, može zahtijevati da se inventura jednog dijela ili sve robe koja je smještena prema proceduri za carinsko skladištenje izvrši periodično ili na neki drugi način.
Član 118.
Ne postoji vremenski rok do kojeg roba može ostati prema proceduri carinskog skladištenja. Posebne vremenske rokove mogu precizirati Entiteti.
Član 119.
1. Uskladištena roba može proči kroz uobičajene oblike postupanja koji za cilj imaju da se roba sačuva, da se poboljša njen izgled ili trzišni kvalitet ili da se pripremi za distribuciju ili preprodaju. Ukoliko je to potrebno, Vijeće ministara može propisati listu slučajeva u kojima se ovakvi oblici postupanja sa robom zabranjuju. 2. Oblici postupanja sa robom koji su precizirani u prvoj tački stava 1. ovoga člana, unaprijed se odobravaju od strane Entiteta koji propisuju uslove pod kojima se mogu obaviti.
Član 120.
Tamo gdje to prilike nalažu, roba podvrgnuta proceduri za carinsko skladištenje može biti privremeno izuzeta iz carinskog skladišta. Takvo izuzimanje se unapijred odobrava od strane Entiteta koji određuju uslove pod kojima se takva radnja može obaviti. Dok se nalazi izvan carinskog skladišta, roba može proči kroz različite oblike postupanja navedene u članu 119. ovoga zakona u skladu sa uslovima koji su u njemu precizirani.
Član 121.
Entiteti mogu dopustiti da se roba podvrgnuta proceduri carinskog skladištenja prebaci iz jednog carinskog skladišta u drugo.
Član 121a.
1. Kada carinski dug nastane u vezi uvozne robe, a carinska vrijednost se zasniva na cijeni koja je stvarno plaćena ili je treba platiti što uključuje troškove skladištenja i čuvanja robe dok se nalazi u skladištu, takvi troškovi se ne moraju uključivati u carinsku vrijednost ukoliko se prikažu odvojeno od cijene koja je stvarno plaćena ili se treba platiti. 2. Kada je predmetna roba prošla uobičajene oblike postupanja u smislu člana 119. ovog zakona, karakter robe, carinska vrijednost i količina koja se treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja iznosa uvoznih dažbina je, na zahtjev deklaranta, ona koja bi se uzela u obzir za robu u momentu iz člana 187. ovog zakona, da nije prošla takvo postupanje
Član 122.
D. Unutrašnja obrada Opće napomene 1. Bez odstupanja od člana 123. ovoga zakona, procedurom unutrašnje obrade dopušteno je da se sljedeća roba koristi u carinskom području BiH u jednoj ili više operacija obrade: (a) roba namijenjena za ponovan izvoz iz carinskog područja BiH u obliku kompenzirajućih proizvoda, bez podlijeganja takve robe plaćanju uvoznih dažbina ili mjerama trgovinske politike; (b) roba stavljena u slobodni promet uz povrat ili odustajanje od naplate uvoznih dažbina koje se naplaćaju za tu robu ukoliko se izvozi iz carinskog područja BiH u obliku kompenzirajućih proizvoda. 2. Pojmovi navedeni u daljem tekstu znače sljedeće: (a) odgodivi sistem: povlastice vezane za unutrašnju obradu robe kako je precizirano u stavu 1. (a) ovoga člana; (b) sistem povrata carine: povlastiče za unutrašnju obradu robe kako je precizirano u stavu 1. (b) ovoga člana; (c) postupci obrade: - rad na robi, uključujući njeno podizanje, sklapanje ili montiranje na drugu robu; - obrada robe; - popravak robe, uključujući njeno obnavljanje i osposobljavanje; i - upotreba određene robe koja je definirana u skladu sa procedurom Komisije, a koja se ne može naći među kompenzirajućim proizvodima, ali koja dopušta ili olakšava proizvodnju tih proizvoda, čak i ako se u cjelosti ili djelimično iskoristi u tom procesu. (d) kompenzirajući proizvodi: svi proizvodi koji nastaju prilikom postupaka obrade; (e) podjednaka roba: roba iz BiH koja se koristi umjesto uvozne robe za proizvodnju kompenzirajućih proizvoda; (f) normativ proizvodnje: količina ili postotak kompenzirajućih proizvoda koji se dobiju obradom određene količine uvezene robe.
Član 123.
1. U slučajevima gdje su ispunjeni uslovi propisani stavom 2. ovoga člana, Entiteti dopuštaju: (a) da se kompenzirajući proizvodi dobiju iz podjednakih roba; (b) da se kompenzirajući proizvodi dobiju iz podjednakih roba koje su namjenjene izvozu iz BiH prije uvoza uvozne robe. 2. Podjednaka roba treba biti istog kvaliteta i imati iste karakteristike kao i uvozna roba. Međutim, u posebnim slučajevima preciziranim u skladu sa procedurom Komisije, može se dopustiti da podjednaka roba bude na višem stepenu procesa proizvodnje nego uvozna roba. 3. U slučajevima gdje se primjenjuje stav 1. ovoga člana, uvozna roba se u carinskom smislu smatra podjednakom robom, a podjednaka roba uvoznom.
Član 124.
Izdavanje odobrenja Odobrenje se izdaje na zahtjev lica koje obavlja postupke obrade ili organizatora posla.
Član 125.
Odobrenje se izdaje samo: (a) licima koja su registrirana u BiH; (b) u slučaju gdje se, bez odstupanja od namjene robe koja je navedena u poslednjoj alineji člana 122., stav 2. (c) ovoga zakona, uvozne robe mogu identificirati kao kompenzirajući proizvodi ili, u slučaju navedenom u članu 123. ovoga zakona, gdje se može provjeriti da li se postupa u skladu sa uslovima preciziranim u vezi sa podjednakim robama; (c) u slučajevima gdje procedura unutrašnje obrade može pomoći da se stvore najprihvatljiviji uslovi za izvoz ili ponovan izvoz kompenzirajućih proizvoda, pod uslovom da to nije imalo suprotan učinak na suštinske interese proizvodača u BiH. Vijeće ministara donosi bliže propise i određuje uslove pod kojima će se smatrati da su ekonomski uslovi ispunjeni.
Član 126.
Tok procedure 1. Entiteti određuju vremenski rok u okviru kojeg se kompenzirajući proizvodi trebaju izvesti ili ponovno izvesti ili im se odrediti drukčiji carinski odobreni postupak ili namjena. U taj vremenski rok uračunava se i vrijeme koje je potrebno da se obavi obrada i završe odobrene procedure za kompenzirajući proizvod. 2. Vremenski rok teče od dana kada je roba podvrgnuta proceduri unutrašnje obrade. Entiteti mogu odobriti produženje ovoga roka na osnovu potkrijepljenog zahtjeva koji podnosi imalac odobrenja. Da bi se procedura pojednostavila, može se odlučiti da se vremenski rok, koji je započeo za vrijeme kalendarskog mjeseca ili kvartala, završi zadnjeg dana narednog kalendarskog mjeseca odnosno kvartala. 3. U slučajevima gdje se primjenjuje član 122., stav 1. (b) ovoga zakona, Entiteti preciziraju vremenski rok u okviru kojeg se carinska roba treba prijaviti za proceduru. Taj period teče od dana navedenog na izvoznoj prijavi koja se odnosi na kompenzirajuće proizvode dobivene od odgovarajućih podjednakih roba. 4. Posebni vremenski rokovi se mogu odrediti u skladu sa procedurom Komisije vezanom za određene procese obrade ili za određene uvezene robe.
Član 127.
1. Vijeće ministara određuje normativ proizvodnje procesa obrade ili, tamo gdje je to primjereno, način određivanja takvog normativa. Normativ proizvodnje se određuje na osnovu stvarnih okolnosti u kojima se obrada obavlja ili se treba obavljati. 2. Tamo gdje to okolnosti nalažu, a naročito u slučaju procesa obrade koji se obično izvodi po jasno definiranim tehničkim uslovima koji uključuju robu s praktično istim karakteristikama, a prilikom kojeg dolazi do proizvodnje kompenzirajućih proizvoda identične kvalitete, standardni normativi proizvodnje se mogu odrediti u skladu sa procedurom Komisije na osnovu stvarnih podataka koji su ranije utvrđeni.
Član 128.
Slučajevi u kojima se, kao i uslovi pod kojima se smatra da je roba u nepromenjenom stanju, odnosno kompenzirajući proizvodi, stavljeni u slobodni promet mogu se odrediti u skladu sa procedurom Komisije.
Član 129.
1. U slučajevima gdje se pojavljuje carinski dug, visina takvoga duga određuje se na osnovu elemenata za određivanje dažbina koje odgovaraju uvezenoj robi u momentu prihvatanja prijave za podvrgavanje te robe proceduri unutrašnje obrade. 2. Ukoliko je u momentu iz stava 1. ovoga člana uvozna roba ispunila uslove za kvalifikovanje za postupak po preferencijalnim tarifama u okviru carinskih kontigenata, ona ima pravo na sve postupke po preferencijalnim tarifama koji postoje u vezi sa identičnom robom u momentu prihvatanja prijave za stavljanje u slobodni promet.
Član 129a.
Izuzetno od člana 129., kompenzirajući proizvodi podliježu plaćanju odgovarajućih uvoznih dažbina u slučajevima kada se stave u slobodni promet i pojave na listi usvojenoj u skladu sa procedurom Komisije, u onolikoj mjeri koliko su proporcionalni izvezenom dijelu kompenzirajućih proizvoda koji nisu uvršteni na tu listu. Međutim, imalac odobrenja može tražiti da se carina za te proizvode utvrdi na način naveden u članu 129.
Član 130.
Posebne odredbe koje se odnose na sistem povrata carine 1. Sistem povrata carine se može koristiti za svu robu izuzev za onu koja u momentu prihvatanja prijave za stavljanje u slobodni promet: - podliježe ograničenjima vezanim za količinu uvezene robe, - koja se može, u okviru dozvoljene količine, kvalificirati za primjenu pereferencijalnih tarifnih mjera ili autonomnih odgodivih mjera u smislu člana 19., stav 4. od (c) do (e) ovoga zakona, 2. Pored toga, sistem povrata carine se može koristiti samo ukoliko nije utvrđena izvozna naknada za kompenzirajuće proizvode u momentu kada se prihvati prijava za stavljanje robe u slobodni promet. 3. Dozvola za korištenje sistema povrata carine izdaje se samo ukoliko u momentu prihvatanja prijave za izvoz kompenzirajućih proizvoda nije utvrđena izvozna naknada za kompenzirajuće proizvode.
Član 131.
1. Prijava za stavljanje robe u slobodni promet pokažuje da li se primjenjuje sistem povrata carine, a isto tako pruža pojedinosti vezane za odobrenje. 2. Na zahtjev Entiteta, navedeno odobrenje se prilaže uz prijavu za stavljanje u slobodni promet.
Član 132.
Prema sistemu povrata carina, ne primjenjuju se sljedeći čl: član 123., stav 1. (b) i (3), član 126., stav 3., te čl. 128. i 129 ovoga zakona.
Član 133.
1. Imalac odobrenja može zahtijevati da mu se vrati iznos uvozne carine ili da se odustane od njegove naplate u slučajevima kada je ispunio uslove koje su tražili Entiteti i kada može nepobitno dokazati da su kompenzirajući proizvodi dobijeni iz uvozne robe stavljeni u slobodni promet po sistemu povrata carine, odnosno: - da su izvezeni, ili - da su, u cilju naknadnoga izvoza, bili podvrgnuti proceduri vanjskoga provoza, proceduri carinskog skladištenja, proceduri privremenog uvoza ili proceduri unutrašnje obrade (odgodivi aranžman), ili da su bili smješteni u slobodne zone, pod uslovom da su također ispunjeni svi uslovi za primjenu određene procedure. 2. S ciljem da im se odredi odobreni carinski postupak ili namjena navedena u drugoj alineji stava 1., ovoga člana, kompenzirajući proizvodi se smatraju carinskom robom. 3. Vremenski rok u kojem treba podnijeti zahtjev za povrat iznosa carine određuje se u skladu sa procedurom Komisije. 4. Kompenzatorni proizvodi koji su podvrgnuti carinskoj proceduri ili koji su smješteni u slobodne zone u skladu sa stavom 1. ovoga člana stavljaju se u slobodni promet samo u slučajevima kada imaju odobrenje od Entiteta koji takvo odobrenje izdaju u slučajevima kada to okolnosti nalažu.
Član 134.
E. Obrada pod carinskom kontrolom Procedura za obradu pod carinskom kontrolom dopušta da se carinska roba koristi u carinskom području BiH prilikom postupaka kojima se mijenja njihov karakter ili stanje, bez njihovoga izvrgavanja plaćanju uvoznih dažbina ili mjerama trgovinske politike, te dopušta da se proizvodi koji nastanu u tim procedurama stave u slobodni promet prema njima odgovarajućoj stopi uvozne carine. Takvi proizvodi se nazivaju obrađenim proizvodima.
Član 135.
Lista slučajeva u kojima se može koristiti procedura obrade pod carinskom kontrolom utvrđuje se u skladu sa procedurom Komisije.
Član 136.
Odobrenje za obradu pod carinskom kontrolom se izdaje na zahtjev lica koje vrši obradu ili koje organizira da ona bude obavljena.
Član 137.
Odobrenje se izdaje samo: (a) licama koja su registrirana u BiH; (b) u slučajevima gdje se uvozna roba može identificirati u obrađenim proizvodima; (c) u slučajevima gdje se roba nakon obrade ne može ekonomski povratiti kako bi imala one karakteristike i ono stanje koje je imala kada je bila podvrgnuta određenoj proceduri; (d) u slučajevima gdje primjena procedure ne može dovesti do kršenja propisa koji se odnose na ograničenja u vezi sa porijeklom i količinom, a koji se mogu primijeniti na uvezenu robu; (e) u slučajevima gdje neophodni uslovi za obavljanje procedure pomažu da se stvori ili održi proizvodna aktivnost u BiH, a da to ne izazove suprotno djejstvo na zadovoljavanje suštinskih interesa bh. proizvodača slične robe (ekonomskih uslova) .
Član 138.
Odredbe člana 126., st. 1., 2. i 4. i člana 127. ovoga zakona, primjenjuju se potrebne izmjene (mutatis mutandis) .
Član 139.
U slučajevima gdje je carinski dug dospio u vezi sa robom u nepromijenjenom stanju ili u vezi sa proizvodima koji su u fazi obrade u poređenju s onom koja je navedena u odobrenju, iznos duga se utvrđuje na osnovu stavki naplatnih elemenata koji odgovaraju uvoznoj robi u momentu prihvatanja prijave za podvrgavanje robe proceduri obrade pod carinskom kontrolom.
Član 140.
1. U slučajevima gdje se uvozna roba kvalificirala za preferencijalni tarifni postupak prilikom podvrgavanja proceduri obrade pod carinskom kontrolom, a gdje se takav preferencijalni tarifni postupak može primijeniti na proizvode koji su istovjetni onima koji su obrađeni i stavljeni u slobodni promet, uvozne dažbine koje se moraju platiti za obrađene proizvode obračunavaju se primjenom carinske stope koja se može primijeniti po tom postupku. 2. Ukoliko preferencijalni tarifni postupak naveden u stavu 1. ovoga člana u vezi sa uvoznom robom ovisi o carinskim kontigentima, primjena carinske stope navedene u stavu 1. ovoga člana u vezi sa obrađenim proizvodima također podliježe uslovu da se navedeni preferencijalni tarifni postupak može primijeniti na robu u momentu kada se prihvati prijava za stavljanje robe u slobodni promet. U ovom slučaju, za količinu uvezene robe koja se stvarno koristi u proizvodnji prerađevina stavljenih u slobodni promet carina se zaračunava prema tarifnim kontigentima koji su na snazi u momentu prihvatanja prijave za stavljanje u slobodni promet, a carina se neće obračunavati ni na koju količinu po carinskim kontigentima koji su otvoreni za proizvode koji su istovjetni proizvodima dobivenim obradom.
Član 141.
1. Procedurom privremenog uvoza, u carinskom području BiH, uz potpuno ili djelomično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina i bez njenog podlijeganja mjerama trgovinske politike, dopušta se upotreba carinske robe namijenjene za ponovan izvoz, a koja nije pretrpjela bilo kakvu promjenu osim normalnog pada vrijednosti u pogledu njene upotrebe. 2. Rješenje za privremeni uvoz izdaje se na zahtjev osobe koja koristi robu ili osobe koja je preduzela korake da ona bude upotrebljena. 3. Entiteti ne odobravaju upotrebu procedure privremenog uvoza u slučajevima kada je nemoguće osigurati identifikovanje uvozne robe. 4. Međutim, entiteti mogu odobriti proceduru privremenog uvoza bez osiguranja identifikovanja robe, u slučajevima gdje, u pogledu karaktera robe ili radnji koje trebaju obaviti, nedostatak identifikacionih mjera neće dovesti do bilo kakve zloupotrebe procedure. 5. Entiteti određuju vremenski rok u okviru kojeg se uvezena roba treba ponovno izvesti ili kojoj se treba odrediti carinski odobreni postupak ili namjena. Taj vremenski period treba biti dovoljno dug da bi se mogla postići svrha predviđena odobrenom upotrebom. 6. Bez odstupanja od posebnih vremenskih rokova propisanih u stavu 1. člana 142. ovog zakona, maksimalni vremenski rok za koji roba može ostati pod procedurom privremenog uvoza je 24 mjeseca. Entiteti, međutim, mogu odrediti kraće rokove uz saglasnost predmetne osobe. 7. Međutim, kada to zahtijevaju posebne okolnosti, entiteti mogu, na zahtjev zainteresovane osobe i u razumnim granicama, produžiti vremenske rokove navedene u st. 4. i 5. ovog člana kako bi dozvolili odobrenu upotrebu.
Član 142.
1. Procedura privremenog uvoza uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina odobrava se za profesionalnu opremu, ličnu imovinu putnika i robu koja se uvozi u sportske svrhe. Ilustrativna lista robe koja se smatra profesionalnom opremom navedena je u Aneksu 2. ovog zakona. Ilustrativna lista roba koja se smatra ličnom imovinom putnika navedena je u Aneksu 3. ovog zakona. Privremeni uvoz prijevoznih sredstava uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina podliježe ispunjavanju uslova postavljenih u Aneksu 5. ovog zakona. 2. Procedura privremenog uvoza u smislu ovog stava odobrava se pod uslovom da je ta profesionalna oprema: (a) u vlasništvu osobe koja je registrovana izvan carinskog područja BiH; (b) uvezena od strane osobe koja je registrovana izvan carinskog područja BiH; (c) upotrebljena isključivo od strane ili pod nadzorom osobe koja posjećuje carinsko područje BiH. 3. Slučajevi i posebni uslovi za upotrebu procedure privremenog uvoza uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina će biti regulisani u skladu sa procedurom Komisije. 4. Upotreba procedure privremenog uvoza uz djelomično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina odobrava se u pogledu onih roba koje za vrijeme dok ostaju u vlasništvu pravnog lica registriranog izvan carinskog područja BiH nisu obuhvaćene propisima usvojenim u skladu sa stavom 1. ovog člana ili koje su obuhvaćene tim propisima ali ne ispunjavaju sve uslove koji su u njima predviđeni za odobravanje privremenog uvoza uz potpuno oslobađanje. 5. Lista roba u pogledu kojih se procedura privremenog uvoza uz djelomično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina ne može koristiti, sačinjava se u skladu sa procedurom Komisije.
Član 143.
1. Iznos uvoznih dažbina koji treba platiti za robu koja je podvrgnuta proceduri privremenog uvoza uz djelomično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina, utvrđuje se u iznosu od 3% od iznosa dažbina koje bi se platile za predmetnu robu ukoliko bi bila stavljena u slobodni promet od onog dana kada je podvrgnuta proceduri privremenog uvoza, za svaki mjesec ili dio mjeseca tokom kojeg je roba bila podvrgnuta proceduri privremenog uvoza uz djelomično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina. 2. Iznos uvoznih dažbina koji se treba naplatiti neće prelaziti onaj iznos koji bi bio naplaćen da je predmetna roba bila stavljena u slobodni promet onog dana kada je podvrgnuta proceduri privremenog uvoza, bez uzimanja u obzir bilo kakvih kamata koje su se mogle primijeniti.
Član 144.
1. U slučajevima kada carinski dug nastaje u vezi uvozne robe, iznos takvog duga određuje se na osnovu elemenata za određivanje dažbina koje odgovaraju toj robi u momentu prihvatanja prijave za njeno stavljanje u proceduru privremenog uvoza. Međutim, u slučajevima kada to predviđaju odredbe stava 1. člana 142. ovog zakona, iznos duga se određuje na osnovu elemenata za određivanje dažbina koje odgovaraju predmetnoj robi u momentu iz člana 187. ovog zakona. 2. U slučajevima kada, iz razloga koji nisu podvrgavanje robe proceduri privremenog uvoza sa djelomičnim oslobađanjem od plaćanja uvoznih dažbina, carinski dug nastane u vezi robe koja je stavljena u predmetnu proceduru, iznos tog duga je jednak razlici između iznosa dažbina koji je obračunat u skladu sa stavom 1. ovog člana i iznosa koji se treba platiti u skladu sa članom 143. ovog zakona.
Član 144a.
G Vanjska obrada Član 144a. Opće odredbe 1. Procedurom vanjske obrade, bez odstupanja od propisa kojima se reguliraju specifične oblasti vezane za standardni sistem razmjene predviđen u čl. 144.e do 144.j ovog zakona, dopušteno je da se roba iz BiH privremeno izveze iz carinskog područja BiH kako bi prošla postupke obrade, a proizvodi koji nastanu iz tih postupaka stave u slobodni promet uz potpuno ili djelomično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina. 2. Privremeni izvoz robe iz BiH povlači za sobom primjenu izvoznih dažbina, mjera trgovinske politike i drugih formalnosti vezanih za izvoz BiH roba sa carinskog područja BiH. 3. Slijedeće definicije se primjenjuju: (a) "roba za privremeni izvoz" znači roba koja je podvrgnuta proceduri vanjske obrade; (b) "postupci obrade" znači postupci navedeni u članu 122. ovog zakona, tačka 2.(c), prva, druga i treća alineja; (c) " kompenzirajući proizvodi" znači svi proizvodi koji nastanu iz postupaka obrade; (d) "normativ proizvodnje" znači količina ili procenat kompenzirajućih proizvoda koji se dobiju obradom određene količine robe za privremeni izvoz. 4. Procedura vanjske obrade nije dopuštena za robu iz BiH: (a) čiji izvoz daje povoda za vraćanje ili oprost uvoznih dažbina, (b) koja je, prije izvoza, bila stavljena u slobodni promet uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina na temelju krajnje upotrebe, onoliko dugo koliko se uslovi za odobravanje takvog oslobađanja primjenjuju. 5. Međutim, odstupanja od alineje b iz stava 4. ovog člana mogu se utvrditi u skladu sa procedurom Komisije.
Član 144b.
Izdavanje odobrenja 1. Odobrenje za upotrebu vanjske obrade izdaje se na zahtjev osobe koja organizira izvođenje postupaka obrade. 2. Odobrenje se izdaje samo: (a) pravnim licima registriranim u BiH; (b) u slučajevima kada se smatra da će biti moguće ustanoviti da su kompenzirajući proizvodi nastali obradom robe za privremeni izvoz. (c) Slučajevi u kojima se mogu primijeniti odstupanja od ove tačke i uslovi pod kojima se takva odstupanja primijenjuju određuju se u skladu sa procedurom Komisije; (d) u slučajevima kada odobrenje za upotrebu procedure vanjske obrade ne dovodi do ozbiljnog narušavanja ključnih interesa proizvođača iz BiH (ekonomski uslovi).
Član 144c.
Tok procedure 1. Entiteti određuju vremenski rok u okviru kojeg se kompenzirajući proizvodi moraju ponovno uvesti u carinsko područje BiH. Oni mogu produžiti ovaj rok nakon što imalac odobrenja podnese potkrijepljen zahtjev. 2. Entiteti određuju normativ proizvodnje postupka ili, tamo gdje je to potrebno, metod njegovog određivanja. 3. Potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina predviđeno u stavu 5. ovog člana odobrava se samo u slučajevima kada su kompenzirajući proizvodi prijavljeni za stavljanje u slobodni promet na ime ili u ime: (a) imaoca odobrenja, ili (b) bilo kojeg drugog pravnog lica registriranog u BiH pod uslovom da je to lice dobilo saglasnost imaoca odobrenja i da su uslovi odobrenja ispunjeni. 4. Potpuno ili djelomično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina predviđeno u st. 5. do 8. ovog člana ne odobrava se u slučaju da jedan od uslova ili obaveza koje se odnose na vanjsku obradu nije ispunjen, izuzev ukoliko se utvrdi da nedostaci nemaju neki značajniji uticaj na ispravan tok navedene procedure. 5. Potpuno ili djelomično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina predviđeno u članu 144.a (1) ostvaruje se oduzimanjem iznosa uvoznih dažbina koje bi se primjenjivale istog dana na robu za privremeni izvoz kad bi bile uvezene u carinsko područje BiH iz zemlje u kojoj je prošla postupak obrade ili zadnji postupak obrade od iznosa uvoznih dažbina koje se primjenjuju na kompenzirajuće proizvode stavljene u slobodni promet. 6. Iznos koji je potrebno oduzeti u skladu sa stavom 5. obračunava se na temelju količine i karaktera predmetne robe na dan prihvatanja prijave kojom je podvrgnuta proceduri vanjske obrade i na osnovu drugih stavki za naplatu koje se mogu primijeniti na nju na dan prihvatanja prijave koja se odnosi na stavljanje kompenzirajućih proizvoda u slobodni promet. 7. Vrijednost robe za privremeni izvoz je ona vrijednost koja se obračunava za tu robu pri utvrđivanju carinske vrijednosti kompenzirajućih proizvoda u skladu sa članom 28 (1)(b)(i) Zakona o carinskoj politici BiH ili, ukoliko se vrijednost ne može odrediti na taj način, razlika između carinske vrijednosti kompenzirajućih proizvoda i troškova proizvodnje utvrđenih prihvatljivim sredstvima. 8. U slučajevima kada se roba za privremeni izvoz može prilikom stavljanja u slobodni promet kvalificirati za smanjenu ili nultu carinsku stopu na temelju njene krajnje upotrebe, ta stopa se uzima u obzir pod uslovom da je roba prošla postupke koji su u skladu sa takvom krajnjom upotrebom u zemlji gdje je izvršen postupak obrade ili zadnji takav postupak. 9. U slučajevima kada se kompenzirajući proizvodi mogu kvalificirati za preferencijalnu tarifnu mjeru u smislu člana 19 (4)(c) Zakona o carinskoj politici BiH, a mjera postoji za robu koja potpada pod istu tarifnu klasifikaciju kao i roba za privremeni izvoz, stopa uvozne dažbine koja se treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja iznosa koji se oduzima u skladu sa stavom 5. ovog člana je ona koja bi se primjenjivala kada bi privremeno izvezena roba ispunjavala uslove pod kojima se ta preferencijalna mjera može primijeniti.
Član 144d.
1. Kada je svrha postupka obrade popravak privremeno izvezene robe, ona se stavlja u slobodan promet uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina u slučajevima kada se na zadovoljstvo entiteta utvrdi da je roba bila popravljena bez naknade, bilo zbog ugovorene ili zakonske obveze koja proizilazi iz garancije ili greške u proizvodnji. 2. Stav 1. ovog člana se ne primjenjuje u slučajevima kada je greška utvrđena u momentu kada je predmetna roba bila prvi put stavljena u slobodni promet. 3. Kada je svrha postupka obrade popravka robe za privremeni izvoz i takva popravka se vrši uz naknadu, odobrava se djelomično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina predviđeno u članu 144.a (1) ovog zakona utvrđivanjem iznosa dažbina koje se mogu primijeniti na temelju elemenata za obračun dažbina koje se odnose na kompenzirajuce proizvode na dan prihvatanja prijave za stavljajnje u slobodni promet tih proizvoda i uzimajući u obzir iznos koji je jednak troškovima popravke, kao carinsku vrijednost, pod uslovom da ti troškovi predstavljaju jedinu naknadu koju snosi imalac odobrenja i da na nju nisu utjecale bilo kakve veze između tog imaoca i operatora.
Član 144e.
Vanjska obrada uz upotrebu standardnog sistema razmjene 1. Pod uslovima predviđenim u članu 144e. do 144j. ovog zakona koji se mogu primjenjivati uz prethodne odredbe, standardni sistem razmjene dopušta da uvezeni proizvod, u daljem tekstu: "zamjenski proizvod", zamijeni kompenzirajući proizvod. 2. Entiteti dopuštaju upotrebu standardnog sistema zamjene u slučajevima kada postupci obrade uključuju popravku robe iz BiH. 3. Bez odstupanja od člana 144j. ovog zakona, odredbe koje se primjenjuju na kompenzirajuće proizvode takođe se primjenjuju i na zamjenske proizvode. 4. Entiteti, pod uslovima koje oni predvide, dopuštaju uvoz zamjenskih proizvoda prije izvoza robe za privremeni izvoz (prethodni uvoz). 5. U slučaju prethodnog uvoza zamjene, polaže se garancija za pokrivanje iznosa uvoznih dažbina.
Član 144f.
1. Zamjenski proizvodi trebaju imati istu tarifnu klasifikaciju, isti komercijalni kvalitet i posjedovati iste tehničke karakteristike kao i roba za privremeni izvoz ukoliko je roba za privremeni izvoz podvrgnuta predmetnoj popravci. 2. Kada je roba za privremeni izvoz korištena prije izvoza, zamjenski proizvodi takođe moraju biti korišteni i ne smiju biti novi proizvodi. 3. Međutim, entiteti mogu odobriti odstupanja od ovog pravila ukoliko je zamjenski proizvod dostavljen besplatno bilo zbog ugovorene ili zakonske obveze koja proizilazi iz garancije ili zbog greške u proizvodnji.
Član 144g.
1. Standardna razmjena se odobrava samo u slučajevima kada je moguće provjeriti da li su ispunjeni uslovi predviđeni u članu 144f. ovog zakona.
Član 144h.
1. U slučaju prethodnog uvoza, izvozna roba se privremeno izvozi u roku od dva mjeseca od dana kada entiteti prihvate prijavu koja se odnosi na stavljanje zamjenskih proizvoda u slobodni promet. 2. Međutim, u slučajevima kada to nalažu izuzetne okolnosti, entiteti mogu, na zahtjev zainteresirane osobe, produžiti u razumnim granicama vremenski rok iz stava 1. ovog člana.
Član 144i.
1. U slučaju prethodnog uvoza i u slučajevima u kojim se primjenjuju st. 5. do 8. člana 144c. ovog zakona, iznos koji se treba oduzeti određuje se na osnovu stavova za naplatu koji se primjenjuju na robu za privremeni izvoz na dan prihvatanja prijave kojom se ista stavlja u proceduru.
Član 145.
Izvoz 1. Izvozom se dopušta robi iz BiH da napusti carinsko područje BiH. Izvoz podrazumijeva primjenu izvoznih procedura uključujući i mjere trgovinske politike. 2. Izvozna prijava se podnosi onoj carinarnici koja je nadležna za nadgledanje mjesta gdje je izvoznik registriran ili gdje se roba pakuje i tovari za izvoz. Moguće je utvrditi odstupanja od ovoga. 3. Slučajevi i uslovi pod kojima roba koja napušta carinsko područje BiH ne podliježe obavezi podnošenja izvozne prijave određuje se u skladu sa procedurom Komisije.
Član 146.
Istup robe se odobrava pod uslovom da predmetna roba napušta carinsko područje BiH u istom stanju u kome je bila prilikom prihvatanja izvozne prijave.
Član 147.
Unutrašnji promet carinske robe Vijeće ministara se ovlašćuje da, uz saglasnost sa Entitetima, donese bliže propise za unutrašnje kretanje carinske robe između Entiteta. 3. DRUGE VRSTE CARINSKIH ODOBRENIH POSTUPAKA ILI NAMJENA Slobodne zone A.
Član 148.
Opće odredbe Slobodne zone su dijelovi carinskog područja BiH ili objekata smještenih na tom području, ali koji su odvojeni od ostalog njegovoga dijela, a u kojima se: (a) smatra da se carinska roba, radi uvoznih dažbina ili uvoznih mjera trgovinske politike, ne nalazi na carinskom području BiH, pod uslovom da nije stavljena u slobodni promet, da nije podvrgnuta nekoj drugoj carinskoj proceduri, te da nije korištena ili trošena pod nekim drugim uslovima od onih koji su precizirani u provedbenom propisu ovoga zakona. (b) roba iz BiH, za koju se donese takav propis prema zakonima BiH kojima se reguliraju posebne oblasti, samim tim što je smještena u slobodnoj zoni, može se kvalificirati za mjere koje su obično vezne za izvoz robe.
Član 149.
1. Vijeće ministara uz saglasnost entiteta može odrediti dijelove carinskog područja BiH kao slobodne zone 2. Vijeće ministara uz saglasnost entiteta može odrediti dijelove carinskog područja BiH kao slobodne zone. 3. Vijeće ministara uz saglasnost entiteta može odrediti područje koje obuhvata svaka od slobodnih zona. 4. Izgradnja bilo kakve zgrade u slobodnoj zoni zahtjeva prethodno dobivanje odobrenje od Entiteta.
Član 150.
1. Područje uz ogradu, kao i ulaze i izlaze slobodne zone nadgledaju Entiteti. 2. Lica i prijevozna sredstva koja ulaze ili izlaze iz slobodne zone mogu biti podvrgnuta carinskom pregledu. 3. Pristup slobodnim zonama može biti uskraćen licima koja ne pruže sve garancije potrebne za postupanje u skladu sa propisima preciziranim u ovom zakonu i drugim propisima. 4. Entiteti mogu pregledati robu koja ulazi, napušta ili ostaje u slobodnoj zoni. Da bi se omogućilo obavljanje ovakvih pregleda, kopije dokumenata koji se odnose na robu i koji prate robu dostavlja ili stavlja na raspolaganje carinskom organu bilo koje lice koje taj organ odredi za ove svrhe. Tamo gdje je potrebno obavljanje ovakvih pregleda roba se stavlja na raspolaganje Entitetima.
Član 151.
B. Smještaj robe u slobodne zone Roba iz BiH i carinska roba se može smjestiti u slobodne zone. Međutim, Entiteti mogu zahtijevati da se roba koja predstavlja opasnost ili prijeti da pokvari ostalu robu ili koja iz bilo kog drugog razloga zahtijeva posebno smiještanje, smiješta u posebne prostorije koje su specijalno opremljene za njihov prihvat.
Član 152.
1. Bez odstupanja od člana 150. ovoga zakona, robu koja ulazi u slobodnu zonu ne treba prijavljivati Entitetima niti je za nju potrebno podnositi carinsku prijavu. 2. Roba se prijavljuje Entitetima i prolazi kroz propisane radnje i postupke samo u slučajevima kada je: (a) bila podvrgnuta carinskoj proceduri koja više ne važi kada uđe u slobodnu zonu; međutim, u slučajevima gdje određena carinska procedura dopušta oslobađanje od obaveze prijavljivanja robe, takvo prijavljavanje nije potrebno; (b) bila smještena u slobodnoj zoni na osnovu rješenja za povrat ili odustajanje od naplate uvoznih dažbina; 3. Entiteti moraju biti obavješteni o robi koja podliježe izvoznim propisima. 4. Na zahtjev predmetne strane, Entiteti izdaju potvrdu o statusu robe kao robe iz BiH ili carinske robe, a koja je smještena u slobodnoj zoni.
Član 153.
C. Rad slobodnih zona Ne postoji vremensko ograničenje vezano za dužinu boravka robe u slobodnoj zoni.
Član 154.
1. U slobodnim zonama se odobrava obavljanje bilo kakve industrijske, komercijalne ili uslužne djelatnosti, prema uslovima koji su precizirani u ovom zakonu. Entiteti se unaprijed obavještavaju o obavljanju ovakvih djelatnosti. 2. Entiteti mogu nametnuti određene zabrane ili ograničenja za obavljanje djelatnosti navedenih u stavu 1. ovoga člana, imajući u vidu karakter predmetne robe ili zahtjeve carinskog nadzora. 3. Entiteti mogu zabraniti obavljanje neke djelatnosti u slobodnoj zoni licima koja ne pruže potrebne garancije da će postupati u skladu sa odredbama preciziranim u ovom zakonu. 4. Carinska roba koja je smještena u slobodnoj zoni, za vrijeme dok se nalazi u slobodnoj zoni može: (a) biti stavljena u slobodni promet prema uslovima preciziranim tom procedurom ili članom 158. ovoga zakona; (b) proči kroz uobičajene oblike postupanja s robom koji su navedeni u članu 119, stav 1. ovoga zakona i to bez odobrenja; (c) biti podvrgnuta proceduri unutrašnje obrade prema uslovima preciziranim tom procedurom; (d) biti podvrgnuta proceduri obrade pod carinskom kontrolom prema uslovima preciziranim tom procedurom; (e) biti podvrgnuta proceduri privremenog uvoza prema uslovima preciziranim tom procedurom; (f) biti ustupljena u skladu sa članom 160. ovoga zakona; (g) biti uništena, pod uslovom da predmetno lice dostavi Entitetima sve podatke koje oni ocjene neophodnim. U slučajevima gdje je roba podvrgnuta nekoj od procedura navedenih pod c, d ili e, ovoga člana, Entiteti mogu, u onoj mjeri koliko je to potrebno da bi se opravdali uslovi poslovanja i carinskog nadzora slobodnih zona, prilagoditi mjere propisane za obavljanje kontrole.
Član 155.
U slučajevima gdje se ne primjenjuje član 154., stav 4. ovoga zakona, carinska roba se ne troši ili ne koristi u slobodnim zonama.
Član 156.
1. Sva lica koja obavljaju neku djelatnost, uključujući skladištenje, rad na robi ili obradu, prodaju ili kupovinu robe koja se nalazi u slobodnim zonama, vode evidenciju o zalihama u obliku koji odobre Entiteti. Roba se zavodi u knjigu evidencije zaliha čim se dopremi u objekat takvog lica. Evidencija o zalihama omogućuje Entitetima da identificiraju robu i prate njeno kretanje. 2. U slučajevima gdje se roba pretovara unutar slobodnih zona, dokumenti koji se odnose na tu radnju stavljaju se na raspolaganje Entitetima. Kratkotrajno skladištenje robe vezano za takav pretovar robe smatra se sastavnim dijelom te radnje.
Član 157.
D. Izlaz robe iz slobodnih zona Bez odstupanja od posebnih propisa koji su usvojeni prema carinskim zakonima, a kojima se reguliraju posebne oblasti, roba koja napušta slobodnu zonu može biti: - izvezena ili ponovno izvezena iz carinskog područja BiH, ili - otpremljena u drugi dio carinskog područja BiH.
Član 158.
1. U slučajevima gdje se pojavi carinski dug u vezi sa carinskom robom, a gdje je carinska vrijednost takve robe zasnovana na cijeni koja je stvarno plaćena ili se treba platiti, u što su uračunati i troškovi skladištenja ili očuvanja robe za vrijeme njenog ležanja u slobodnoj zoni, takvi troškovi se ne uključuju u carinsku vrijednost ukoliko su prikazani odvojeno od cijene koja je stvarno plaćena ili se treba platiti za robu. 2. U slučajevima gdje je navedena roba, u slobodnoj zoni, prošla jedan od uobičajenih oblika postupanja u smislu člana 119., stav 1., ovoga zakona, karakter robe, carinska vrijednost i količina koja se uzima u obzir prilikom utvrđivanja uvoznih dažbina, a na zahtjev carinskog obveznika i pod uslovom da je takvo postupanje obuhvaćeno odobrenjem izdanim u skladu sa stavom 3. tog člana, je ona koja bi se uzela u obzir vezano za takvu robu, u momentu koji je naveden u članu 187. ovoga zakona, da nije prošla kroz takav postupak. Međutim, odstupanja od ove odredbe se mogu utvrditi u skladu sa procedurom Komisije.
Član 159.
Entiteti osiguravaju da se, propisi koji regulišu izvoz ili ponovni izvoz poštuju u slučajevima kada se roba izvozi ili ponovno izvozi iz slobodne zone.
Član 160.
Ponovan izvoz, uništavanje ili ustupanje robe 1. Carinska roba se može: - ponovno izvesti sa carinskog područja BiH; - uništiti; - ustupiti Entitetima u slučajevima gdje postoji zakonska mogućnost u tom smislu. 2. Ponovan izvoz, tamo gdje je to prikladno, uključuje primjenu radnji i postupaka propisanih za robu koja napušta carinsko područje BiH, uključujući i mjere trgovinske politike. Slučajevi u kojima strana roba može biti podvrgnuta aranžmanu odgodenog plaćanja carine s ciljem da se prilikom izvoza ne primjenjuju mjere trgovinske politike, mogu se odrediti u skladu sa procedurom Komisije. 3. Entiteti se unaprijed obavještavaju o ponovnom izvozu ili uništenju robe. Entiteti zabranjuju ponovan izvoz ukoliko to nalažu radnje i postupci ili mjere navedene u prvoj tački stava 2. ovoga člana. U slučajevima gdje se roba podvrgnuta carinskoj proceduri s ekonomskim učinkom, za vrijeme dok se nalazi na carinskom području BiH, namjerava ponovno izvesti, podnosi se carinska prijava u smislu odredbi čl. 76. do 96. ovoga zakona. Ustupanje robe se obavlja prema propisima koje donose Entiteti. 4. Uništenje ili ustupanje robe ne ide na trošak Entiteta. 5. Bilo kakav otpadni materijal ili ostaci koji nastanu kao rezultat uništenja pripisuju se carinski odobrenom postupku ili namjeni propisanoj za carinsku robu. Roba ostaje pod carinskim nadzorom do isteka roka propisanog u članu 33., stav 2. ovoga zakona.
Član 161.
V - ROBA KOJA NAPUŠTA CARINSKO PODRUČJE BiH Roba koja napušta carinsko područje BiH podliježe carinskom nadzoru. Ona može biti predmet pregleda od strane Entiteta u skladu sa propisima na snazi. Takva roba napušta navedeno carinsko područje koristeći, tamo gdje je to primjereno, putni pravac kojeg odrede Entiteti, a u skladu sa procedurama koje oni propišu.
Član 162.
VI - POVLASTICE 1. OSLOBAĐANJE OD PLAĆANJA CARINE 1. Oprema stavljena u slobodni promet, a koja predstavlja ulog strane osobe, osim putničkih motornih vozila, automata za zabavu i igru na sreću oslobađa se od plaćanja carine. 2. Roba stavljena u slobodni promet za vojne i policijske snage u entitetima i kazneno-popravne ustanove u entitetima, a koja je potpuno finansirana od strane donatora, oslobađa se od plaćanja carine. 3. Oslobađa se od plaćanja carine roba stavljena u slobodni promet za projekte obnove i rekonstruiranja BiH, ako je projekat: - usvojen od strane Vijeća ministara ili vlada entiteta; - u cijelosti finansiran od strane donatora ili finansiran od strane međunarodnih razvojnih banaka. 4. Proizvodi i roba navedeni u Aneksu 4. ovog zakona oslobođeni su od plaćanja carine. 5. Vijeće ministara propisuje bliže odredbe o postupku za izdavanje Odluke kojom se odobrava oslobađanje od plaćanja carine iz st.1.,2.,3. i 4. ovog člana.
Član 163.
2. VRAĆANJE IZVEZENE ROBE 1. Robi iz BiH koja se nakon izvoza iz carinskog područja BiH, vraća u to područje i stavlja u slobodni promet u vremenskom periodu od godine dana, na zahtjev predmetnog lica odobrava se oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina. Oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina predviđeno u stavu 1. ovog člana se ne odobrava u slučaju robe izvezene sa carinskog područja BiH po proceduri vanjske obrade, izuzev ukoliko ta roba ne ostane u stanju u kojem je bila izvezena Oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina predviđeno u stavu 1. ovog člana se ne odobrava u slučaju robe izvezene sa carinskog područja BiH po proceduri vanjske obrade, izuzev ukoliko ta roba ne ostane u stanju u kojem je bila izvezena Međutim: - jednogodišnji period se može produžiti kako bi se uzele u obzir posebne okolnosti; - u slučajevima gdje je, prije izvoza sa carinskog područja BiH, vraćena roba bila stavljena u slobodni promet po smanjenoj ili nultoj uvoznoj carini zbog njenog korištenja u posebne svrhe, oslobađanje od plaćanja carine prema stavu 1. ovoga člana odobrava se samo ukoliko se ponovno uveze u istu svrhu. U slučajevima gdje svrha uvoza predmetne robe nije više ista, iznos uvoznih dažbina koji se treba naplatiti za nju smanjuje se za bilo koji iznos koji je naplaćen za robu prilikom njenog prvog stavljanja u slobodni promet. Ukoliko ovaj drugi iznos premašuje onaj koji je naplaćen prilikom ulaska vraćene robe za stavljanje u slobodni promet, ne vrši se nadoknada.
Član 164.
Oslobadanje od plaćanja uvoznih dažbina predviđeno članom 163. ovoga zakona odobrava se samo ukoliko se roba ponovno uvozi u stanju u kojem je bila izvezena.
Član 165.
Članovi 163. i 164. ovoga zakona primjenjuju se, uz potrebne izmjene (mutatis mutandis), na kompenzirajuće proizvode koji su izvezeni ili ponovno izvezeni nakon procesa unutrašnje obrade. Visina zakonom potraživane uvozne carine određuje se na osnovu propisa primjenjivih prema proceduri za unutrašnju obradu, s tim da se datum ponovnog izvoza uzima kao datum stavljanja robe u slobodni promet.
Član 166.
VII - CARINSKI DUG 1. GARANCIJA ZA POKRIĆE CARINSKOGA DUGA 1. U slučajevima gdje Entiteti u skladu sa carinskim propisima zahtijevaju polaganje garancije kako bi se osiguralo plaćanje carinskoga duga, takvu garanciju polaze lice koje je obavezno ili bi moglo postati obavezno za plaćanje toga duga. 2. Entiteti zahtijevaju da se položi samo jedna garancija za jedan carinski dug. 3. Entiteti mogu odobriti da garanciju položi neko drugo lice, a ne ono od kojega se to zahtijevalo.
Član 167.
Na zahtjev lica navedenog u članu 166., st. 1. ili 3., ovoga zakona, Entiteti dozvoljavaju da se položi sveobuhvatna garancija kojom se obuhvaćaju dvije ili više radnji vezano za koje se snosi ili bi se mogao snositi carinski dug.
Član 168.
1. Sveobuhvatna garancija polaže se u carinarnici koju Entiteti ovlaste za primanje garancija. 2. Garantna carinarnica određuje iznos garancije, prihvata obavezu jamca i izdaje odobrenje kojim se određenoj osobi dopušta da u granicama garancije obavi bilo koji carinski postupak. 3. Pozivanje na garanciju navodi se u svakom dopisu i u svakoj prijavi. 4. Garantna carinarnica može povući svoje odobrenje ukoliko se više ne mogu ispuniti uslovi pod kojima je izdano.
Član 169.
Entiteti utvrđuju iznos garancije na taj način da bude jednak: - tačnom iznosu određenog carinskog duga ili dugova, u slučajevima gdje se taj iznos može sa sigurnošću utvrditi u momentu kada se zahtijeva garancija, - u ostalim slučajevima-maksimalnom iznosu, kojeg procijene Entiteti, carinskog duga ili dugova koji se snose ili bi se mogli snositi. U slučajevima gdje je položena sveobuhvatna garancija za carinske dugove čiji iznos varira tokom vremena, određuje se da visina iznosa takve garancije bude do nivoa koji omogućava da predmetni carinski dugovi budu pokriveni u svakom momentu.
Član 170.
Garancija se može osigurati bilo: - polaganjem u obliku gotovinskog depozita, ili - pomoću jamca.
Član 171.
1. Gotovinski depozit se polaže u valuti BiH ili u odgovarajućem iznosu strane valute prema kursu kojeg sedmično objavljuje Centralna banka BiH. Za sljedeće se smatra da odgovara gotovinskom depozitu: - podnošenje čeka čiju naplativost garantira ustanova na koju glasi i to na bilo koji način koji je prihvatljiv Entitetima, - podnošenje bilo kojeg drugog dokumenta koji Entiteti priznaju kao platežno sredstvo. 2. Garancija u obliku gotovinskog depozita ili plaćanje za koje se smatra da odgovara gotovinskom depozitu polaže se u skladu sa propisima na snazi u Entitetima u kojima se garancija zahtijeva.
Član 172.
Jamac se u pismenom obliku obavezuje da će, zajednički i solidarno s dužnikom, plaćati garantni iznos carinskog duga koji se potražuje. Jamac je treće lice koje je registrirano u BiH i odobreno od strane Entiteta. Entiteti mogu odbiti da odobre jamca ili predloženu vrstu garancije u slučajevima gdje nije sigurno da će ovaj drugi osigurati plaćanje carinskoga duga u propisanom vremenskom roku.
Član 173.
Lice od kojeg se traži da položi garanciju može izvršiti izbor između vrsta garanacija propisanih u članu 170. ovoga zakona. Međutim, Entiteti mogu odbiti da prihvate predloženu vrstu garancije u slučaju da nije usklađena sa pravilnim funkcioniranjem predmetnog carinskog postupka. Isto se primjenjuje i kada je u pitanju predložena garancija. Entiteti mogu zahtijevati da se odabrana vrsta garancije zadrži za izvjesno vrijeme.
Član 174.
U slučajevima gdje Entiteti utvrde da položena garancija ne osigurava, odnosno gdje više nije sigurno da će osiguravati ili nije dovoljna da osigurava plaćanje carinskog duga u propisanom vremenskom roku, od lica iz člana 166., stav 1., ovoga zakona, traže da, po svom izboru, položi dodatnu garanciju ili da zamijeni prvobitnu garanciju novom.
Član 175.
1. Garancija se ne razdužuje sve dotle dok se carinski dug zbog kojeg je položena ne otpiše, odnosno do momenta kada se više ne može pojaviti. Onog momenta kada se carinski dug otpiše ili kada se više ne može pojaviti, garancija se odmah razdužuje. 2. Čim se carinski dug djelimično otpiše ili kada se može pojaviti samo u vezi sa jednim dijelom iznosa za koji je položena garancija, onda se dio garancije razdužuje na zahtjev predmetnog lica, izuzev ukoliko iznos o kojem se radi ne opravdava takav postupak.
Član 176.
Odredbe koje odstupaju od onih koje su sadržane u ovom poglavlju, tamo gdje je to potrebno, usvajaju se u skladu sa procedurom Komisije kako bi se uzele u obzir i međunarodne konvencije.
Član 177.
2. NASTANAK CARINSKOG DUGA 1. Carinski dug pri uvozu nastaje prilikom: (a) stavljanja u slobodni promet robe koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina, ili (b) podvrgavanja takve robe postupku privremenog uvoza sa djelimičnim oslobađanjem od plaćanja uvoznih dažbina. 2. Carinski dug nastaje u momentu prihvatanja određene carinske prijave po odobrenoj carinskoj proceduri. 3. Dužnik je deklarant. U slučaju posrednog predstavljanja, lice u čije se ime prijava popunjava također je dužnik. U slučaju gdje je carinska prijava koja se odnosi na jedan od postupaka pomenutih u stavu 1. ovoga člana sačinjena na osnovu podataka koji upućuju na to da nije izvršena naplata cijelog iznosa ili dijela iznosa carinskih dažbina koje se zakonom potražuju, lica koje su pružila podatke potrebne za sačinjavanje prijave, a koja su znala ili su trebala znati da su takvi podaci netačni, mogu se također smatrati dužnicima u skladu sa propisima koji su na snazi u BiH.
Član 178.
1. Carinski dug pri uvozu nastaje i prilikom: (a) nezakonitog unošenja robe u carinsko područje BiH, a koja podliježe plaćanju uvoznih carinskih dažbina, ili (b) nezakonitog unošenja takve robe, koja je smještena u slobodnoj zoni, na drugi dio tog carinskog područja. U smislu ovoga člana, pod pojmom nezakonito unošenje podrazumijeva se bilo kakvo unošenje robe koje predstavlja kršenje odredbi čl. 34., 35., 57. i druge alineje člana 157. ovoga zakona. 2. Carinski dug nastaje u momentu kada se roba nezakonito unese. 3. Dužnici su: - lice koje je takvu robu unijelo nezakonito, - bilo koja druga lica koja su sudjelovala u nezakonitom unošenju robe, a koja su bila svjesna ili su trebala biti svjesna da je takav unos robe nezakonit, i - bilo koja druga lica koja su stekla ili zadržala predmetnu robu, a koja su u momentu sticanja ili primanja robe bila svjesna ili su trebala biti svjesna da je bila nezakonito unesena.
Član 179.
1. Carinski dug pri uvozu nastaje i prilikom: - nezakonitog izuzimanja izvan carinskog nadzora robe koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina. 2. Carinski dug nastaje u momentu izuzimanja robe izvan carinskog nadzora. 3. Dužnici su: - lice koje je izuzelo robu izvan carinskog nadzora, - bilo koje drugo lice koje je sudjelovalo u takvom izuzimanju, a koje je bilo svjesno ili je trebalo biti svjesno da je roba izuzeta izvan carinskog nadzora, - bilo koja druga lica koja su stekla ili zadržala predmetnu robu, a koja su u momentu njihovoga sticanja ili primanja bila svjesna ili su trebala biti svjesna da je roba bila izuzeta izvan carinskog nadzora, i - tamo gdje je to potrebno, to je lice od kojeg se zahtijevalo da ispuni obaveze koje proizilaze iz privremenog skladištenja robe ili korištenja carinskog postupka kojem je ova roba podvrgnuta.
Član 180.
1. Carinski dug pri uvozu nastaje i prilikom: (a) neispunjavanja jedne od obaveza koje nastaju u vezi sa robom koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina prilikom njenog privremenog skladištenja ili korišćenja carinskog postupka kojem je podvrgnuta, ili (b) nepostupanje u skladu sa uslovom kojim se regulira podvrgavanje robe tom postupku ili odobravanje smanjene ili nulte stope carine na račun korišćenja robe u posebne svrhe. 2. Carinski dug nastaje u momentu kada se prestane ispunjavati obaveza čije neispunjavanje dovodi do nastanka carinskog duga, odnosno u momentu kada je roba podvrgnuta određenoj carinskoj proceduri, a gdje se naknadno ustanovi da uslov kojim se regulira podvrgavanje robe navedenoj proceduri ili odobravanje smanjene ili nulte stope uvozne carine na račun korištenja robe u posebne svrhe u stvari nije ispunjen. 3. Dužnik je lice od kojeg se, prema datim prilikama, zahtijeva da ispuni obaveze koje nastaju vezano za robu koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina prilikom njenog privremenog skladištenja ili prilikom korišćenja carinske procedure kojoj je podvrgnuta, odnosno da postupa u skladu sa uslovima koji reguliraju podvrgavanje robe toj proceduri.
Član 181.
1. Carinski dug pri uvozu nastaje i prilikom: - potrošnje ili upotrebe u slobodnoj zoni, robe koja podliježe plaćanju uvoznih carinskih dažbina pod uslovima koji se razlikuju od propisanih. U slučajevima kada roba nestane ili kada Entiteti ne mogu prihvatiti njen nestanak kao prihvatljiv, Entiteti mogu tretirati tu robu kao da je potrošena ili upotrijebljena u slobodnoj zoni. 2. Dug nastaje u momentu kada se roba potroši, odnosno kada se prvo koristi prema uslovima drugačijim od onih koji su propisani zakonima na snazi. 3. Dužnik je lice koje je potrošilo ili upotrijebilo robu kao i svako drugo lice koje je sudjelovalo u takvoj potrošnji ili korišćenju, a koje je bilo svjesno ili je trebalo biti svjesno da je roba bila potrošena ili korišćena prema uslovima drugačijim od onih koji su propisani zakonima na snazi. U slučajevima gdje Entiteti za robu koja je nestala smatraju da je potrošena ili korišćena u slobodnim zonama, a gdje nije moguće primijeniti prethodni stav, lice koje podliježe plaćanju carinskog duga je ono lice za koje Entiteti imaju saznanja da je zadnji posjedovalo tu robu.
Član 182.
1. Odstupajući od čl. 178. i 180., stav 1., tačka (a), ovoga zakona, ne smatra se da je nastao bilo kakav carinski dug u vezi sa uvozom specifične robe u slučajevima gdje predmetno lice dokaze da neispunjavanje obaveza koje proizilaze iz: - odredbi čl. 34., 35., 57. i druge alineje člana 157. ovoga zakona, ili - zadržavanja predmetne robe privremeno uskladištenom, ili - upotrebe carinske procedure kojoj je roba podvrgnuta, nastaje zbog potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka pomenute robe zbog karaktera robe, nepredviđenih okolnosti ili više sile ili kao posljedica dobijanja odobrenja od Entiteta. U smislu ovoga stava, roba je nepovratno izgubljena kada je bilo koje lice učini neupotrebljivom. 2. Ne smatra se ni da je carinski dug pri uvozu nastao vezano za robu koja je stavljena u slobodni promet po sniženoj ili nultoj stopi uvozne carine na račun njenog korišćenja u posebne svrhe, u slučajevima gdje se takva roba izvozi ili ponovno izvozi uz odobrenje Entiteta.
Član 183.
U slučajevima gdje se, u skladu sa članom 182., stav 1., ovoga zakona ne smatra da je bilo kakav carinski dug nastao vezano za robu koja je stavljena u slobodni promet po sniženoj ili nultoj stopi uvozne carine na račun njene krajnje upotrebe, svi ostaci ili otpadni materijal koji nastane prilikom takvog uništenja smatra se carinskom robom.
Član 184.
U slučajevima gdje, u skladu sa čl. 179. ili 180. ovoga zakona, carinski dug nastaje vezano za robu koja je stavljena u slobodni promet po sniženoj ili nultoj stopi uvozne carine na račun njenog korišćenja u posebne svrhe, iznos koji je plaćen prilikom stavljanja u slobodni promet odbija se od iznosa carinskog duga. Ova odredba se primjenjuje, uz potrebne izmjene (mutatis mutandis), u slučajevima gdje carinski dug nastaje vezano za ostatke ili otpadni materijal koji nastane prilikom uništenja ovakve robe.
Član 185.
Carinski dug naveden u čl. 177. do 181. ovoga zakona nastaje čak i ukoliko se odnosi na robu koja podliježe mjerama zabrane ili ograničenja uvoza bilo koje vrste. Međutim, nikakav carinski dug se ne snosi u vezi sa nezakonitim unosom na carinsko područje BiH krivotvorenog novca, narkotika i psihotropskih tvari koje ne ulaze u ekonomski krug kojeg striktno nadziru odgovorni organi u cilju njihove upotrebe u medicinske i naučne svrhe. U smislu krivičnog zakona, onoliko koliko se može primijeniti na carinske prekršaje, smatra se da je carinski dug svakako nastao u slučajevima gdje, prema krivičnom zakonu, uvozne dažbine pružaju osnovu za određivanje kazni, ili gdje postojanje carinskog duga predstavlja osnov za pokretanje krivičnih postupaka.
Član 186.
U slučajevima gdje nekoliko lica podliježe plaćanju carinskog duga, oni zajednički i solidarno podliježu plaćanju takvog duga.
Član 187.
1. Ukoliko to nigdje drugdje u ovom zakonu nije izričito precizirano i bez odstupanja od stava 2. ovoga člana, iznos uvozne carine koja se može primijeniti na robe utvrđuje se na osnovu pravila o procjeni koji odgovaraju takvoj robi u momentu kada se vezano za nju pojavljuje carinski dug. 2. U slučajevima gdje nije moguće precizno odrediti kada se pojavio carinski dug, momenat koji se uzima u obzir prilikom određivanja pravila za obavljanje procjene, a koji su primjereni predmetnoj robi, je onaj momenat kada Entiteti zaključe da se roba nalazi u situaciji kada nastaje carinski dug. Međutim, u slučajevima kada dostupni podaci omogućavaju Entitetima da utvrde da je carinski dug nastao prije nego što su došli do takvog zaključka, iznos uvozne carine koji se treba platiti za određenu robu utvrđuje se na osnovu propisa za obavljanje procjene koji su primjereni predmetnoj robi i to u momentu koji je najbliži trenutku kada se iz dostupnih podataka može utvrditi da je carinski dug koji je proistekao iz određene situacije nastao. 3. Zatezna kamata se primjenjuje, u okolnostima i pod uslovima koji se trebaju definirati u propisima usvojenim u skladu sa procedurom Komisije, kako bi se spriječilo nezakonito sticanje finansijske koristi pomjeranjem datuma kada je carinski dug nastao ili kada je uknjižen na račune.
Član 188.
1. Carinski dug nastaje na mjestu gdje se određuje sprovođenje carinske procedure. 2. Tamo gdje nije moguće odrediti mjesto navedeno u stavu 1. ovoga člana, smatra se da je carinski dug nastao na mjestu gdje Entiteti zaključe da je roba bila u situaciji u kojoj nastaje carinski dug. 3. U slučajevima gdje carinska procedura za robu nije razdužena, smatra se da je carinski dug nastao na mjestu gdje je roba: - bila podvrgnuta proceduri, ili - ušla u BiH po toj proceduri. 4. U slučajevima gdje Entitetima dostupni podaci omogućavaju da utvrde da se carinski dug već pojavio kada je roba bila na drugom mjestu nekog ranijeg datuma, smatra se da je carinski dug nastao na mjestu koje se može odrediti kao lokacija robe u momentu koji je najbliži trenutku kada se može utvrditi nastanak carinskog duga.
Član 189.
1. Onoliko koliko sporazumi koji su zaključeni između BiH i nekih drugih zemalja omogućavaju da se prilikom uvoza u te zemlje robi porijeklom iz BiH odobri preferencijalni tarifni postupak u smislu takvih sporazuma, a pod uslovom da, u slučaju kada se ta roba dobija prema proceduri unutrašnje obrade, carinska roba koja je ugrađena u robu sa navedenim porijeklom podliježe plaćanju uvoznih dažbina koje se plaćaju u tu svrhu, ovjeravanje dokumenata potrebnih da bi se omogućio takav preferencijalni tarifni postupak dovodi do nastanka carinskog duga prilikom uvoza. 2. Smatra se da je momenat kada carinski dug nastaje onaj kada Entiteti prihvate izvoznu prijavu koja se odnosi na predmetnu robu. 3. Dužnik je deklarant. U slučaju posrednog predstavljanja, lice u čije se ime sačinjava prijava također je dužnik. 4. Iznos uvoznih dažbina koji odgovara ovom carinskom dugu određuje se prema istim uslovima kao i u slučaju carinskog duga koji je nastao istog datuma kada je prihvaćena prijava za stavljanje predmetne robe u slobodni promet u svrhu okončanja procedure za unutrašnju obradu.
Član 190.
3. NADOKNADA CARINSKOG DUGA 1. Zavođenje u evidenciju i obavještavanje dužnika o visini carine 1. Svaki iznos uvozne ili izvozne carine koji nastane iz carinskog duga, u daljem tekstu "iznos carine", Entiteti obračunavaju čim dodu do potrebnih pojedinosti, a zavode ga u knjige evidencije ili u bilo koji drugi ekvivalentni medij (evidentiranje). 2. Entiteti određuju praktične procedure za zavođenje iznosa carine u evidenciju. Ove procedure se mogu razlikovati prema tome da li su Entiteti zadovoljni time što će navedni iznos biti plaćen. Procedura se može razlikovati u zavisnosti od okolnosti u kojima se dug pojavljuje.
Član 191.
1. U slučajevima gdje carinski dug nastaje kao posljedica prihvatanja prijave za podvrgavanje robe carinskoj proceduri, takav carinski dug se zavodi u evidenciju čim se izvrši njegov obračun, a najkasnije dva dana od dana stavljanja robe u slobodni promet. 2. U slučajevima gdje se carinski dug pojavi pod uslovioma drugačijim od onih koji su navedeni u stavu 1. ovoga člana, odgovarajući iznos carine se zavodi u evidenciju u roku od dva dana od dana kada su Entiteti u poziciji da: (a) obračunaju iznos predmetne carine, i (b) utvrde ko je dužnik.
Član 192.
1. Vremenski rokovi za zavođenje u evidenciju precizirani u članu 191. ovoga zakona mogu se produžiti: (a) iz razloga koji se odnose na administrativnu organizaciju Entiteta, a naročito u slučajevima gdje su računi centralizirani, ili (b) gdje posebne okolnosti sprečvaju Entitete da ispoštuju navedene vremenske rokove. Takvo produženje vremenskog roka ne smije prekoračiti 14 dana. 2. Vremenski rokovi precizirani u stavu 1. ovoga člana ne primjenjuju se u nepredviđenim okolnostima ili slučajevima više sile.
Član 193.
1. U slučaju gdje visina carine koja nastaje kao posljedica carinskog duga nije zavedena u knjige u skladu sa čl. 191. i 192. ovoga zakona ili je zavedena u knjige u iznosu koji je manji od onog koji se zakonski potražuje, iznos carine koja se treba povratiti ili koja ostaje da se povrati, zavodi se u knjige u roku od dva dana od dana kada Entiteti iste saznaju situaciju, odnosno kada su u poziciji da obračunaju iznos koji se zakonski potražuje i odrede dužnika. Taj vremenski rok se može produžiti u skladu sa članom 192. ovoga zakona. 2. Naknadno zavođenje u knjige se ne vrši u slučajevima: (a) kada je donijeto prethodno rješenje da se carina ne zavodi u knjige ili da se zavede ali u iznosu koji je manji od iznosa carine koji se zakonski potražuje, na osnovu općih odredbi koje su kasnije poništene sudskom odlukom; (b) kada iznos carine koji se zakonski potražuje nije zaveden u evidenciiju zbog greške Entiteta koju iz razumljivih razloga lice koje je trebalo izvršiti plaćanje nije moglo otkriti, pod uslovom da je to lice postupalo u dobroj mjeri i u skladu sa svim odredbama preciziranim zakonima na snazi koji se odnose na carinske prijave. (c) gdje propisi koji su usvojeni u skladu sa procedurom Komisije oslobađaju carinski organ od naknadnog zavođenja u evidenciju iznosa carine koji su manji od određenog iznosa.
Član 194.
1. Čim se iznos carine zavede u evidenciju, dužnik se o njemu obavještava u skladu sa odgovarajućim propisima. 2. U slučaju gdje je iznos carine koji se treba platiti naveden u carinskoj prijavi, radi orijentacije, Entiteti mogu navesti da se obavještavanje o njemu ne vrši prema stavu 1. ovoga člana, izuzev ukoliko naznačeni iznos carine ne odgovara onom koji oni utvrde. 3. Obavještavanje dužnika se ne vrši nakon isteka vremenskog roka od pet godina od dana kada je nastao carinski dug. Međutim, u slučajevima gdje je on posljedica postupka koji je mogao dovesti do pokretanja krivičnog postupka pred sudom, jer Entiteti nisu bili u mogućnosti da odrede tačan iznos koji se potražuje, takvo obavještavanje se može, onoliko koliko to propisi na snazi dozvoljavaju, obaviti nakon isteka roka od pet godina.
Član 195.
Vremenski rok za plaćanje carine 1. Iznose carine o kojima su obavješteni u skladu sa članom 194. ovoga zakona dužnici plaćaju u sljedećim rokovima: (a) bez odstupanja od stava 2. člana 211. ovoga zakona, taj rok ne prelazi 10 dana od dana obavještavanja dužnika o iznosu carine koji se potražuje. (b) Produženje roka se automatski odobrava u slučajevima kada se ustanovi da je predmetno lice primilo obavjest prekasno da bi izvršilo uplatu u propisanom vremenskom roku. (c) Entiteti, na zahtjev dužnika, također mogu odobriti produženje roka u slučajevima kada je iznos carine koji se treba platiti nastao kao posljedica postupka za povrat carine nakon carinjenja. Takva produženja ne prekoračuju vremenski rok koji je potreban dužniku da preduzme odgovarajuće korake za oslobađanje od ove odgovornosti. 2. U slučajevima gdje se zahtjev za odustajanje od naplate carine podnosi u skladu sa čl. 204., 205. ili 206. ovoga zakona ili u slučajevima kada se roba zadržava sa ciljem naknadne zapljene u skladu sa članom 200., pod b), c) druga alineja, ili d) ovoga zakona, obaveza dužnika da plati carinu poništava se u skladu sa uslovima preciziranim procedurom Komisije.
Član 196.
Plaćanje se vrši u gotovini ili na bilo koji drugi način sa sličnim učinkom razduženja u skladu sa propisima na snazi. Ono se također može izvršiti izmirenjem potraživanja tamo gdje to propisi na snazi dopuštaju.
Član 197.
Ma koje olakšice za plaćanje bile odobrene dužniku, on u svakom slučaju može platiti puni ili djelimični iznos carine bez čekanja isteka vremenskog roka odobrenog za plaćanje.
Član 198.
Iznos carine koji se potražuje može platiti treće lice umjesto dužnika.
Član 199.
1. U slučajevima kada potraživani iznos carine nije plaćen u propisanom vremenskom roku: (a) Entiteti koriste sve mogućnosti koje su im na raspolaganju prema propisima na snazi, uključujući i prisilu kako bi osigurali naplatu tog iznosa. U skladu sa procedurom Komisije mogu se donijeti i posebni propisi koji se odnose na jamca, a u sklopu procedure provoza; (b) Zatezna kamata se dodatno zaračunava na iznos neplaćene carine. Stopa zatezne kamate na neplaćenu carinu može biti veća od regularne kamatne stope koju propiše Centralna banka BiH. Međutim, ne može biti manja od te stope. 2. Entiteti mogu odustati od naplate zatezne kamate: (a) u slučajevima gdje bi, zbog situacije u kojoj se nalazi dužnik, tako nešto vrlo vjerovatno stvorilo ozbiljne ekonomske ili društvene posljedice; (b) u slučajevima gdje taj iznos ne prelazi nivo određen u skladu sa procedurom Komisije, ili (c) ukoliko se carina plati pet dana od isteka roka propisanog za njeno plaćanje. 3. Entiteti mogu odrediti: (a) minimalne rokove za obračunavanje kamata; (b) minimalne iznose koje treba platiti kao zatezne kamate.
Član 200.
4. UKIDANJE CARINSKOG DUGA Bez odstupanja od propisa na snazi u vezi sa vremenskim rokovima plaćanja carinskog duga i nevračnja takvog duga u slučaju zakonski registrirane neplatežne moći dužnika, carinski dug se ukida: (a) plaćanjem carine; (b) odustajanjem od prava za naplatu carine; (c) u slučajevima kada je, u vezi sa robom koja je prijavljena za proceduru koja podrazumijeva obavezu plaćanja carinskih dažbina: - carinska prijava poništena u skladu sa članom 85. ovoga zakona; - roba, prije stavljanja u slobodni promet, bilo zadržana i istovremeno ili naknadno zaplijenjena, uništena prema uputstvima Entiteta, uništena ili ustupljena u skladu sa članom 160. ovoga zakona ili uništena ili nepovratno izgubljena zbog svog karaktera, nepredviđenih okolnosti ili više sile; (d) u slučajevima kada je roba, vezano za koju se snosi carinski dug u skladu sa članom 177. ovoga zakona, zadržana nakon njenog nezakonitog unosa i istovremeno ili naknadno zaplijenjena. U slučaju zadržavanja i zapljene robe, smatra se da carinski dug, unatoč krivičnom zakonu koji se primjenjuje na carinske prekršaje, nije ukinut u slučajevima kada, prema krivičnom zakonu Entiteta, uvozne dažbine pružaju osnov za određivanje kazni ili kada postojanje carinskog duga pruža osnov za pokretanje krivičnih postupaka.
Član 201.
Carinski dug, u smislu u kojem je naveden u članu 189. ovoga zakona, ukida se i u slučajevima kada su razdužene carinske radnje i postupci koji su izvršeni kako bi se omogućilo odobravanje preferencijalnog tarifnog postupka navedenog u članu 189. ovoga zakona.
Član 202.
5. NADOKNADA I ODUSTAJANJE OD NAPLATE CARINE Sljedeće definicije se primjenjuju: (a) "nadoknada" znači potpuno ili djelimično vračnje dažbina koje su plaćene; (b) "odustajanje od naplate" znači bilo odluka u smislu odustajanja od naplate cjelokupnog ili djelimičnog iznosa carinskog duga ili odluka da se poništi zavođenje u evidenciju u vezi sa cjelokupnim ili djelimičnim iznosom carine koja nije plaćena.
Član 203.
1. Uvozne dažbine se nadoknađuju čim se ustanovi da, u momentu kada su plaćene, iznos takvih dažbina nije zakonski potraživan ili da je iznos zaveden u evidenciju suprotno odredbama člana 193., stav 2. ovoga zakona. Odustajanje od naplate uvoznih dažbina realizira se čim se utvrdi da, u momentu kada je zaveden u evidenciju, iznos takvih dažbina nije zakonski potraživan ili da je taj iznos zaveden u evidenciju suprotno odredbama člana 193., stav 2. ovoga zakona. Nikakva nadoknada ili odustajanje od naplate uvoznih dažbina se ne odobrava kada su činjenice koje su dovele do plaćanja ili zavođenja u evidenciju iznosa koji nije zakonski potraživan rezultat namjernog postupka predmetnog lica. 2. Uvozne dažbine se nadoknađuju, odnosno od njihove naplate se odustaje nakon podnošenja zahtjeva odgovarajućoj carinarnici u vremenskom roku od tri godine od dana kada je dužnik bio obavješten o iznosu ovih dažbina. Ovaj vremenski rok se produžava ukoliko predmetno lice pruži dokaze da je bilo spriječeno da podnese zahtjev u navedenom vremenskom roku zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile. U slučajevima kada tokom ovoga vremenskog roka Entiteti sami otkriju da postoji jedna ili više situacija opisanih u prvoj i drugoj tački stava 1. ovoga člana, oni na svoju inicijativu vrše nadoknadu i odustaju od naplate carine.
Član 204.
Uvozne dažbine se nadoknađuju u slučajevima gdje je carinska prijava poništena, a dažbine plaćene. Nadoknada se odobrava nakon što određeno lice podnese zahtjev u vremenskom roku propisanom za podnošenje zahtjeva za poništenje carinske prijave.
Član 205.
1. Uvozne dažbine se nadoknađuju ili se odustaje od njihove naplate čim se utvrdi da se iznos ovih dažbina koji je zaveden u evidenciju odnosi na robu koja je podvrgnuta predmetnoj carinskoj proceduri i odbijena od strane uvoznika, jer je u momentu navedenom u članu 85. ovoga zakona bila manjkava ili nije ispunjavala uslove ugovora na osnovu kojeg je uvezena. U smislu prve tačke, pod manjkavom robom se podrazumijeva i roba koja je oštećena prije stavljanja u slobodni promet. 2. Nadoknada ili odustajanje od naplate uvoznih dažbina odobrava se pod uslovom da: (a) roba nije korišćena, osim takve početne upotrebe koja bi mogla biti potrebna da se utvrdi da je roba manjkava ili da nije u skladu sa uslovima ugovora; (b) je roba izvezena iz carinskog područja BiH. Na zahtjev predmetnog lica, Entiteti dozvoljavaju da se roba uništi ili da se u svrhu njenog ponovnoga izvoza podvrgne proceduri provoza ili proceduri carinskog skladištenja, odnosno da bude smještena u slobodnoj zoni umjesto da bude izvezena. U svrhu određivanja jednog od carinski odobrenih postupaka ili namjena navedenih u prethodnoj tački, takva roba se smatra carinskom robom. 3. Nadoknada ili odustajanje od naplate uvoznih dažbina ne primjenjuje se u vezi sa robom koja je, prije nego što je bila prijavljena carinskom prijavom, bila privremeno uvezena u svrhu ispitivanja, izuzev ukoliko se ne utvrdi da to što je roba bila s greškom ili što nije ispunila uslove ugovora nije moglo normalno otkriti za vrijeme obavljanja takvih ispitivanja. 4. Uvozne dažbine se nadoknađuju ili se odustaje od njihove naplate iz razloga navedenih u stavu 1. ovoga člana, nakon podnošenja zahtjeva odgovarajućoj carinarnici u vremenskom roku od dvanaest mjeseci od dana obavještavanja dužnika o iznosu ovih dažbina. Međutim, Entiteti mogu dopustiti da se taj rok produži u opravdanim slučajevima.
Član 206.
1. Uvozne dažbine mogu biti nadoknađene ili se može odustati od njihove naplate i u nekim drugim slučajevima osim onih koji su navedeni u čl. 203., 204. i 205. ovoga zakona, a koji: - se utvrde u skladu sa procedurom Komisije; - koji nastanu kao posljedica okolnosti u kojima se prijevara ili očiti nemar ne mogu pripisati osobi koja je u pitanju. Situacije u kojima se može primijeniti ova odredba i izvršiti procedura u tu svrhu definiraju se u skladu sa procedurom Komisije. Nadoknada ili odustajanje od naplate carine može se obavljati pod posebnim uslovima. 2. Uvozne dažbine se nadoknađuju ili se od naplate odustaje iz razloga navedenih u stavu 1. ovoga člana nakon podnošenja zahtjeva odgovarajućoj carinarnici u vremenskom roku od dvanaest meseci od dana kada je dužnik obavješten o iznosu tih dažbina. Međutim, Entiteti mogu dozvoliti da se taj rok produži u opravdanim slučajevima.
Član 207.
Uvozne dažbine se nadoknađuju ili se od njihove naplate odustaje pod uslovima preciziranim u ovom poglavlju samo u slučaju da iznos koji se treba nadoknaditi ili od čije se naplate odustaje premašuje iznos koji je utvrđen u skladu sa procedurom Komisije. Međutim, Entiteti također mogu odobriti nadoknadu ili odustajanje od naplate nižeg iznosa.
Član 208.
Nadoknada koju nadležni organi obavljaju vezano za iznos uvoznih dažbina, redovnih kamatnih stopa ili zateznih kamata na dažbine, ne podrazumijeva da trebaju plaćati kamate. Međutim, kamate se plaćaju: - u slučajevima kada odluka za odobravanje zahtjeva za nadoknadu nije primijenjena u roku od tri mjeseca od dana usvajanja te odluke, - u slučajevima kada je tako nešto predviđeno propisima. Iznos takve kamate obračunava se tako da bude podjednak iznosu koji bi se zaračunao u ovu svrhu na burzi BiH ili finansijskom tržištu.
Član 209.
U slučajevima kada se odustane od naplate carinskog duga, odnosno kada se odgovarajući iznos carine nadoknadi greškom, osnovni dug ponovno podliježe obavezi plaćanja. Svaka kamata plaćena prema članu 208. ovoga zakona se vraća.
Član 210.
VIII - ŽALBE 1. Svako lice ima pravo žalbe na odluke koje donesu Entiteti, a koje se odnose na primjenu carinskih zakona i koje ih se tiču direktno i individualno. Svako lice koje podnese zahtjev Entitetima za donošenje odluke u vezi sa primjenom carinskih zakona i nije dobilo odluku po tom zahtjevu u roku pomenutom u članu 7., stav 2. ovoga zakona, također je ovlašteno da ostvari pravo na žalbu. Žalba se podnosi Entitetu u kome je odluka donesena ili u kojem je podnesen zahtjev za njeno donošenje. 2. Pravo žalbe se može ostvariti: (a) prvo pred organom kojeg u tu svrhu odrede Entiteti; (b) kasnije pred nezavisnim organom koji može biti sudski organ ili neki podjednako specijalizirani organ, prema propisima na snazi u Entitetima.
Član 211.
Podnošenje žalbe ne odlaže primjenu sporne odluke. Međutim, Entiteti odlažu primjenu takve odluke u cjelosti ili djelimično u slučajevima kada imaju osnova da vjeruju da ta sporna odluka nije u skladu sa carinskim propisima, odnosno kada se strahuje da će nanijeti nepopravljivu štetu određenom licu. U slučajevima kada sporna odluka ima takav učinak da kao posljedicu ima naplaćivanje uvoznih dažbina, poništenje provođenja takve odluke zavisi o tome da li već postoji garancija ili se ona tek treba položiti. Međutim, takva se garancija ne mora zahtijevati u slučajevima kada bi takav zahtjev, zbog okolnosti u kojima se dužnik nalazi, mogao vjerovatno prouzrokovati ozbiljne ekonomske ili društvene neprilike.
Član 212.
Entiteti određuju propise za provođenje žalbenog postupka.
Član 213.
Odredbe ovoga poglavlja se ne primjenjuju na žalbe podnesene u cilju stavljanja van snage ili ponovnog razmatranja odluke koju Entiteti donesu na osnovu krivičnog zakona.
Član 214.
IX - CARINSKI PREKRŠAJI 1. Vijeće ministara i Entiteti preduzimaju sve odgovarajuće mjere, bilo opće ili posebne, kako bi osigurali pravilnu i efikasnu provedbu ovoga zakona. 2. Entiteti preduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurali djelokrug i efikasnost ovoga zakona, posebno donošenjem i primjenom djelotvornih, razmjernih i preventivnih kazni za carinske prekršaje. 3. Da bi se osigurala jedinstvena primjena kazni na cijelom carinskom području BiH, primjenjuju se odredbe precizirane u članu 2., stav 3. ovoga zakona.
Član 215.
Dalji propisi u vezi sa carinskim prekršajima i kaznama biće definirani i regulirani posebnim zakonima.
Član 216.
X - KOMISIJA ZA PROVEDBU CARINSKE POLITIKE 1. Ovim se uspostavlja Komisija za provedbu carinske politike, u daljem tekstu "Komisija", sastavljena od predstavnika Entiteta i predstavnika Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. 2. Vijeće ministara, uz saglasnost Entiteta, donosi propis kojim se regulira sastav, rad i ovlaštenja Komisije. 3. Rok za donošenje propisa iz stava 2 ovoga člana je 30 dana od dana usvajanja ovoga zakona.
Član 217.
XI - ZAVRŠNE ODREDBE 1. Ovaj zakon, uključujući i njegove Priloge, u cjelosti je obavezujući i izravno se primjenjuje u oba Entiteta. 2. Propisi sadržani u carinskim zakonima Entiteta, a koji su u suprotnosti sa odredbama ovoga zakona smatraju se nevažećim. 3. Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH" i isti će se objaviti u službenim glasilima entiteta. 4. Danom primjene ovoga zakona prestaje da važi Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 1/97, 8/98 i 12/98). 5. Zakon se primjenjuje od 01.01.1999. godine. PS 20/98 2. septembra 1998. godine Sarajevo