Aktio

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine

Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine

Na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma održanoj 1. septembra 1998. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 2. septembra 1998. godine, donijela je

ZAKON
O CARINSKOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE

I - OPĆE ODREDBE

1. DJELOKRUG I OSNOVNE DEFINICIJE

Član 1.

  • 1.
    Carinski propisi se sastoje od ovoga zakona o carinskoj politici, zakona i propisa koje usvoji Parlamentarna Skupština BiH, Vijeće ministara i Entiteti.
  • 2.
    Zakon o carinskoj politici (u daljem tekstu: Zakon) regulira osnovne elemente sistema za carinsku zaštitu privrede Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BiH), prava i obaveze svih subjekata u postupcima carinjenja robe i putnika, regulira carinsko područje, carinsku liniju, carinski granični pojas, carinski nadzor, postupak carinjenja robe i drugih instituta koji reguliraju sistem carinske zaštite.

Član 2.

  • 1.
    Odredbe ovoga zakona primjenjuju se jedinstveno na celom carinskom području BiH.
  • 2.
    Ovaj Zakon provode Uprave carina Entiteta. Za provođenje ovoga i drugih carinskih propisa, odgovorne su Vladama Entiteta.
  • 3.
    Entiteti donose:
    • -
      identične propise za provođenje ovoga zakona,
    • -
      Zakone o organizaciji uprava carine.
  • 4.
    Nadgledanje provođenja ovoga zakona i drugih propisa iz oblasti carinske politike vršiće Vijeće ministara i Vlade Entiteta.

Član 3.

  • 1.
    Carinsko područje BiH je jedinstveno.
  • 2.
    Carinsko područje BiH obuhvaća teritorij BiH uključujući i teritorijalne vode, unutrašnje vodene tokove i zračni prostor BiH.
  • 3.
    Carinsko područje BiH ograničeno je carinskom linijom koja se podudara sa granicama BiH.
  • 4.
    Carinski granični pojas na kopnu čini onaj dio carinskog područja BiH čija se širina proteže pet kilometara u dubini teritorije BiH od carinske linije.
  • 5.
    Odredba stava 4. ovoga člana također se primjenjuje i u slučaju kada se carinska linija proteže duz graničnih rijeka.
  • 6.
    Carinski granični pojas na moru čini onaj dio teritorije BiH čija se širina proteže tri kilometra u dubinu kopna od obale i područja od obale do spoljnih granica teritorijalnih voda.
  • 7.
    Vijeće ministara može bliže odrediti carinski granični pojas pomenut u st. 4., 5 i 6. ovoga člana.

Član 4.

U smislu ovoga zakona, primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) Pod pojmom "lice" podrazumijeva se:

  • -
    fizička lica,
  • -
    pravna lica,
  • -
    udruženja i lica registrirana za obavljanje određene djelatnosti, a koja nemaju zakonski status pravnog lica (u daljem tekstu: udruženje) .

(2) Pod pojmom "lica registrirana u BiH" podrazumijeva se:

  • -
    u slučaju fizičkog lica, svako lice koje je tamo stalno nastanjeno,
  • -
    u slučaju pravnog lica ili udruženja, to je svako lice koje ima registriranu kancelariju u BiH, odnosno centralno sjedište ili stalno preduzeće.

(3) Pod pojmom "carinski službenik" podrazumijeva se službenik Carinske uprave Entiteta koji mora postupati prema kodeksu ponašanja preciziranom u Prilogu 1 ovoga zakona.

(4) Pod pojmom "carinarnica" podrazumijeva se svaki organizacioni dio carinske uprave Entiteta u kome se mogu obaviti sve ili neke od radnji i postupaka predviđenih carinskim pravilima ili propisima.

(5) Pod pojmom "rješenje" podrazumijeva se svaki službeni dokument Entiteta koji se odnosi na carinska pravila ili propise, a kojim se donosi odluka po određenom pitanju, s tim da takav Godina II Broj 21 Bosanski jezik dokument ima zakonski učinak na jedno ili više posebnih lica ili onih čiji se identitet može utvrditi.

(6) Pod pojmom "carinski dug" podrazumijeva se obaveza lica da plati određeni iznos na ime uvoznih dažbina (Carinski dug pri uvozu) koje se primjenjuju na carinsku robu prema propisima koji su na snazi.

(7) Pod pojmom "uvozne dažbine" podrazumijevaju se carina i druge dažbine, takse i drugi troškovi koji se naplaćuju pri ili u vezi sa uvozom robe, ali koji ne uključuju nadoknade i troškove koji su ograničeni iznosom na prosječnu cijenu obavljenih usluga.

(8) Carina je osnovna uvozna dažbina koja se naplaćuje na carinku vrijednost robe po tarifnim stopama iz Zakona o carinskoj tarifi BiH.

(9) Pod pojmom "carinski prekršaj" podrazumijeva se svako kršenje ili pokušaj kršenja ovoga zakona ili bilo kojeg drugog carinskog pravila ili propisa.

(10) Pod pojmom "carinski dužnik" podrazumijeva se svako lice koje treba platiti carinski dug.

(11) Pod pojmom "nadzor od strane Entiteta" podrazumijeva se svaki postupak koji se preduzme u općem smislu od strane Entiteta u cilju osiguranja poštivanja carinskih propisa i, tamo gdje je to primjereno, drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja podliježe carinskom nadzoru.

(12) Pod pojmom "carinski status" podrazumijeva se status robe kao robe iz BiH ili carinske robe;

(13) Pod pojmom "roba iz BiH" podrazumijeva se roba koja je u cijelosti dobivena u carinskom području BiH, pod uslovima koji su navedeni u članu 20. ovoga zakona, ili roba uvezena iz stranih zemalja koja je stavljena u slobodni promet u BiH.

(14) Pod pojmom "carinska roba" podrazumijeva se roba koja se razlikuje od one navedene u tački (14) ovoga člana. Roba iz BiH gubi taj svoj status kada napusti carinsko područje BiH;

(15) Pod pojmom "kontrola od strane Entiteta" podrazumijeva se obavljanje specifičnih radnji od strane carinskih službenika kao što je pregled robe, provjera postojanja i vjerodostojnosti dokumenata, pregled knjiga o jamstvu i drugih spisa, pregled prijevoznih sredstava, pregled prtljaga i druge robe koju lice nosi sa sobom ili na sebi kao i provođenje službenih istraga i sličnih postupaka u svrhu osiguranja poštivanja carinskih propisa, a tamo gdje je to primjereno, i drugih propisa koji se mogu primjeniti na robu koja podliježe carinskom nadzoru.

(16) Pod pojmom "carinski odobreni postupak ili namjena" podrazumijeva se:

(a) podvrgavanje robe carinskoj proceduri;

(b) ulazak robe u slobodnu zonu;

(c) ponovan izvoz robe iz carinskog područja BiH;

(d) uništavanje robe pod carinskim nadzorom;

(e) ustupanje robe carinskim organima Entiteta.

(17) Pod pojmom "carinska procedura" podrazumijeva se:

(a) stavljanje u slobodni promet;

(b) provoz;

(c) carinsko skladištenje;

(d) unutrašnja obrada;

(e) obrada pod carinskom kontrolom;

(f) privremeni uvoz i privremeni izvoz;

(g) izvoz.

(18) Pod pojmom "carinska prijava" podrazumijeva se postupak kojim se provode mjere carinskog nadzora, a kojom ovlašteno lice, u propisanom obliku i na propisani način, izražava želju da robu podvrgne određenoj carinskoj proceduri.

(19) Pod pojmom "deklarant" podrazumijeva se lice koje popunjava carinsku prijavu u svoje ime, odnosno lice u čije se ime carinska prijava popunjava.

(20) Pod pojmom "prijava robe carini" podrazumijeva se obavještavanje Entiteta, na način kako je to propisano, o prispjeću robe u carinarnicu ili na bilo koje drugo mjesto kojeg odobre Entiteti.

(21) Pod pojmom "podvrgavanje robe proceduri" podrazumijeva se postupak kojim Entiteti čine robu dostupnom za one svrhe koje su predviđene carinskom procedurom kojoj su podvrgnute.

(22) Pod pojmom "nekomercijalna roba" podrazumijeva se roba koja se povremeno prijavljuje za određenu carinsku proceduru, a čiji karakter i količina ukazuju na to da je namijenjena za privatnu, ličnu ili porodičnu upotrebu primaoca robe odnosno lica koje ih unosi, ili koja je nedvosmisleno namijenjena kao poklon.

(23) Pod pojmom "mjere trgovinske politike" podrazumijevaju se mjere koje su utvrđene kao dio zajedničke trgovinske politike u obliku propisa kojima se reguliraju uvoz i izvoz robe, poput mjera nadgledanja ili zaštite, restrikcija u pogledu količine, odnosno ograničenja ili zabrana uvoza ili izvoza.

(24) Pod pojmom "nosilac procedure" podrazumijeva se lice u čije je ime sačinjena carinska prijava ili lice na koje su, u smislu carinske procedure, prenesena prava i obaveze gore navedenog lica.

(25) Pod pojmom "nosilac odobrenja" podrazumijeva se lice kojem je dato odobrenje.

(26) Pod pojmom "propisi na snazi" podrazumijevaju se propisi koje su donijeli Parlamentarna skupština, Vijeće ministara ili Entiteti.

(27) Pod pojmom "procedura Komisije" podrazumijeva se procedura koja je navedena ili se pominje u članu 216. ovoga zakona.

(28) Pod pojmom "carinska nomenklatura" podrazumijeva se nomenklatura koja je navedena u članu 19. ovoga zakona.

(29) Pod pojmom "zemlja" podrazumijeva se strana zemlja ili BiH, kako već odgovara u datom kontekstu.

(30) Pod pojmom "prtljag" podrazumijevaju se svi predmeti koje lice nosi sa sobom odnosno oni koji su predati na prijevoz za vrijeme putovanja bilo kojim prijevoznim sredstvom.

(31) Pod pojmom "prijevozno sredstvo" podrazumijeva se svaki avion, svako cestovno vozilo, uključujući i životinjsku zapregu, kamion sa prikolicom ili polutegljač, svaki voz, željeznički, putnički ili teretni vagon, svaki čamac ili brod, brod koji lebdi na zračnom jastuku, gliser, kao i svaki kontejner. Pod ovim pojmom se također podrazumijevaju rezervni dijelovi, uobičajeni pribor i oprema, uključujući i opremu za tovarenje, osiguranje ili zaštitu robe koja se uvozi tim prijevoznim sredstvama.

(32) Pod pojmom "polazna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica odakle počinje provoz;

(33) Pod pojmom "provozna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica koja se nalazi na mjestu ulaska ili izlaska iz BiH;

(34) Pod pojmom "odredišna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica gdje se pokažuje roba koja je podvrgnuta tranzitnoj proceduri kako bi se okončao provoz.

(35) Pod pojmom "garantna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica kod koje je položena garancija.

(36) Pod pojmom "nadzorna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica koju ovlaste Entiteti za izdavanje odobrenja za nadgledanje procedure na način kako je već navedeno u odobrenju.

(37) Pod pojmom "ulazna carinarnica za procedure" podrazumijeva se carinarnica ili više njih koje ovlaste Entiteti za izdavanje odobrenja za prihvatanje prijava kojima se roba prijavljuje za prolazak kroz određenu proceduru ili procedure kako je već navedeno u odobrenju.

(38) Pod pojmom "otpusna carinarnica" podrazumijeva se carinarnica ili više njih koje ovlaste Entiteti za izdavanje odobrenja za prihvatanje prijava kojima se, nakon prijave za carinsku proceduru sa ekonomskim učinkom, robi određuje prihvaćeni carinski odobreni postupak ili namjena, kako je to već navedeno u odobrenju.

(39) Pod pojmom "zbirna prijava" podrazumijeva se prijava koja se dostavlja u ime ili od strane lica koje prevozi robu; to može biti neki prijevozni dokument, ali mora sadržavati sve pojedinosti koje su neophodne za identifikaciju robe.

(40) Pod pojmom "valuta" podrazumijeva se svaka novčana jedinica koja se koristi kao platežno sredstvo između monetarnih vlasti ili na međunarodnom tržištu.

(41) Pod pojmom "Entiteti" podrazumijeva se Vlada svakog od Entiteta ili njihove uprave carina. Svako pominjanje Entiteta u Zakonu smatra se pozivanjem na Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku.

(42) Pod pojmom "BiH" podrazumijeva se Bosna i Hercegovina.

(43) Pod pojmom "stavljanje u slobodni promet" podrazumijeva se završetak i prihvatanje od strane Entiteta svih carinskih radnji i postupaka u vezi sa primjenom mjera trgovinske politike, kao i završetak ostalih radnji i postupaka u vezi sa uvozom robe i naplate svih uvoznih dažbina koje se zakonski potražuju. Stavljanjem u slobodni promet carinska roba dobija status robe iz BiH.

(44) Pod pojmom "roba u slobodnom prometu" podrazumijeva se roba koja je iz carinskog nadzora stavljena u slobodni promet od strane jednog od Entiteta. Roba u slobodnom prometu se kreće po cijelom području BiH bez primjene bilo kakvih daljnjih mjera carinskoga nadzora na bilo koji način.

2. ADMINISTRATIVNA POMOĆ ZA SPREČAVANJE, ISTRAŽIVANJE I SUZBIJANJE CARINSKIH PREKRŠAJA

Član 5.

  • 1.
    Entiteti su obavezni da jedan drugom pruže uzajamnu pravnu i drugu pomoć u cilju sprečavanja, istraživanja i suzbijanja carinskih prekršaja u skladu sa odredbama ovoga zakona i drugim propisima.
  • 2.
    Entiteti mogu zahtijevati uzajamnu pomoć, na način kako je to navedeno u stavu 1. ovoga člana, tokom bilo kakve istrage ili u vezi sa bilo kakvim sudskim ili upravnim postupcima i propisima .
  • 3.
    Uzajamna pomoć, na način kako je predviđena u stavu 1. ovoga člana i u okviru odredbi ovoga zakona, proširuje se i na zahtjeve za hapšenje lica ili za povrat carine, poreza, dažbina, novčanih kazni ili bilo kojih drugih novčanih iznosa u ime Entiteta.
  • 4.
    Komunikacija između dva Entiteta obavlja se direktno preko Carinskih uprava. Entiteti određuju službe ili službenike koji su odgovorni za održavanje takve komunikacije i obavještavaju Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa o nazivima i adresama tih službi ili službenika.
  • 5.
    Entitet, na svoju inicijativu, prenosi drugom Entitetu sve značajnije podatke do kojih dođe za vrijeme obavljanja svojih redovnih poslova, a koje pružaju dobar razlog da se vjeruje kako će u drugom Entitetu biti počinjen ozbiljan carinski prekršaj. Podaci koji se dostavljaju trebaju se prevashodno odnositi na kretanje lica, robe i prijevoznih sredstava, kao i na dokumente, izvještaje o dokazima, te ovjerene kopije kojima se potkrepljuju dostavljeni podaci.
  • 6.
    Entiteti jedan drugom, bilo na zahtjev ili na svoju ličnu inicijativu, dostavljaju podatke i obavještenja koja pomažu da se osigura pravilna primjena Zakona i spriječe, istraže i suzbiju carinski prekršaji, pri čemu se ponašaju kao da to rade za sebe.

3. RAZLIČITE OPĆE ODREDBE KOJE SE POSEBNO ODNOSE NA PRAVA I OBAVEZE LICA U VEZI SA CARINSKIM PROPISIMA

Pravo predstavljanja

Član 6.

  • 1.
    Prema uslovima koji su navedeni u članu 82. ovoga zakona svako lice može imenovati predstavnika za rad sa Entitetima na provođenju radnji i postupaka predviđenim carinskim propisima.
  • 2.
    Takvo predstavljanje može biti:
    • -
      direktno, kada predstavnik postupa u ime i u korist drugog lica, ili
    • -
      indirektno, kada predstavnik postupa u svoje ime ali u korist drugog lica.
  • 3.
    Predstavnik se određuje unutar carinskoga područja BiH. Lice koje poslove predstavljanja obavlja kao profesionalnu djelatnost, mora ispunjavati i posebne uslove propisane za obavljanje te djelatnosti od strane nadležnog organa Entiteta i biti upisano u registar koji vode Carinske uprave Entiteta.
  • 4.
    Predstavnik daje izjavu da postupa u ime lica koje predstavlja, navodi da li se radi o direktnom ili indirektnom predstavljanju i mora biti ovlašten da postupa kao predstavnik.
  • 5.
    Za lice koje ne izjavi da postupa u ime ili korist drugog lica ili koje izjavi da postupa u ime ili u korist drugog lica, ali nije ovlašteno da to radi, smatra se da postupa u svoje ime i svoju korist.
  • 6.
    Od lica koje izjavi da postupa u ime i u korist drugog lica, Entiteti mogu tražiti dokaz da je za to ovlašteno.

Rješenja koja se odnose na primjenu carinskih propisa

Član 7.

  • 1.
    U slučajevima kada neko lice zahtijeva od Entiteta da donesu rješenje u vezi sa primjenom carinskih propisa, to lice je dužno dostaviti sve podatke i sve dokumente koje od njega traže Entiteti kako bi mogli donijeti rješenje.
  • 2.
    Takvo rješenje se izdaje, a podnosilac zahtjeva se o njegovom sadržaju obavještava u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. U slučajevima gdje je zahtjev za donošenje rješenja sačinjen u pismenoj formi, rješenje se donosi u vremenskom roku propisanom u skladu sa postojećim propisima, počevši od dana kada Entiteti prime navedeni zahtjev. Takvo rješenje se dostavlja podnosiocu zahtjeva u pismenoj formi. Međutim, taj rok se može produžiti u slučajevima kada Entiteti nisu u mogućnosti da ga ispoštuju. U tim slučajevima oni o tome obavještavaju podnosioca zahtjeva prije isteka gore navedenog vremenskog roka, navodeći razloge kojima se obrazlaže produženje roka i precizirajući naknadni vremenski rok za koji smatraju da će biti neophodan da bi se donijelo rješenje po tom zahtjevu.
  • 3.
    Rješenja koje Entiteti donose u pismenoj formi, a kojima se zahtjevi odbacuju ili su na štetu lica na koje su naslovljena, moraju sadržavati činjenice na osnovu kojih su donesene. U rješenjima se upućuje na svako pravo žalbe predviđeno članom 210. ovoga zakona.
  • 4.
    Način propisan u prvoj rečenici stava 3. ovoga člana može se primijeniti i prilikom donošenja drugih rješenja.
  • 5.
    Entiteti vode upravni postupak i donose rješenja u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku, ukoliko odredbama ovoga zakona nije drugačije određeno.

Član 8.

U slučajevima kada lice koje podnosi zahtjev nije u mogućnosti dostaviti sve dokumente i podatke potrebne za donošenje odluke, Entiteti sami pribavljaju ista.

Član 9.

  • 1.
    Rješenje doneseno u korist zainteresiranog lica se poništava ukoliko je doneseno na osnovu netačnih ili nepotpunih informacija i ukoliko je:
    • -
      podnosilac zahtjeva znao ili je trebao znati da je informacija netačna ili nepotpuna, te ukoliko
    • -
      takvo rješenje nije moglo biti doneseno na osnovu tačnih i potpunih informacija.
  • 2.
    Lice na koje je takvo rješenje bilo naslovljeno obavještava se o njegovom poništenju.
  • 3.
    Poništenje stupa na snagu danom donošenja rješenja o tome.

Član 10.

  • 1.
    Rješenje doneseno u korist određenog lica opoziva se ili se obavlja njegova izmjena i dopuna u slučajevima drugačijim od onih navedenih u članu 9. ovoga zakona, a gdje nije ispunjen ili se više ne ispunjava jedan ili više uslova propisanih za njegovo donošenje.
  • 2.
    Rješenje doneseno u korist predmetnog lica može biti opozvano u slučajevima kada lice na koje je naslovljeno ne ispuni obavezu predviđenu tim rješenjem.
  • 3.
    Lice na koje je rješenje naslovljeno obavještava se o njegovom opozivu ili izmjeni i dopuni.
  • 4.
    Opoziv ili izmjena i dopuna rješenja stupa na snagu danom slanja obavijesti. Međutim, u posebnim slučajevima, kada to zahtijevaju legitimni interesi lica na koje je rješenje naslovljeno, Entiteti mogu promijeniti datum stupanja na snagu opoziva ili izmjene i dopune rješenja. Informacije

Član 11.

  • 1.
    Svako lice može od Entiteta zahtijevati informacije vezane za primjenu carinskih propisa. Takav zahtjev se može odbiti u slučajevima kada se ne odnosi na predviđenu radnju uvoza ili izvoza.
  • 2.
    Informacije se podnosiocu zahtjeva dostavljaju besplatno. Međutim, u slučaju da se Entiteti izlože posebnim troškovima zbog, npr., obavljanja analize robe, stručnih izvještaja o robi ili vračnja robe podnosiocu zahtjeva, može se naplatiti odgovarajuća nadoknada.

Član 12.

  • 1.
    Entiteti izdaju uvjerenje o svrstavanju robe na pismeni zahtjev, a u skladu sa procedurom Komisije. Zahtjev za izdavanje uvjerenja o svrstavanju robe odnosi se samo na jednu vrstu robe.
  • 2.
    Uvjerenje o svrstavanju robe dostavlja se podnosiocu zahtjeva u pismenoj formi u što kraćem vremenskom roku. Ukoliko uvjerenje o svrstavanju robe nije bilo moguće dostaviti u roku od tri mjeseca od dana prihvatanja zahtjeva, Entiteti stupaju u kontakt sa podnosiocem zahtjeva kako bi mu obrazložili razloge kašnjenja i naveli kada očekuju da će biti u mogućnosti da mu dostave određenu informaciju.
  • 3.
    Uvjerenje o svrstavanju obavezuje isključivo:
    • -
      nosioca uvjerenja o svrstavanju i
    • -
      u vezi sa robom nad kojom su obavljene carinske radnje i postupci nakon dana kada su poslali uvjerenje.
  • 4.
    Uvjerenje važi 12 mjeseci od dana izdavanja.
  • 5.
    Kopiju izdatog uvjerenja o svrstavanju predmetni Entitet prosljeđuje bez odlaganja Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.
  • 6.
    U slučajevima kada to neki od Entiteta zahtijeva, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa bez odlaganja dostavlja pojedinosti sadržane u kopiji uvjerenja kao i druge relevantne podatke.
  • 7.
    U slučajevima kada Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa utvrdi da za jednu te istu vrstu robe postoje različita uvjerenja o svrstavanju, ono, ukoliko je to potrebno, donosi određene mjere kako bi osiguralo jedinstvenu primjenu carinske nomenklature.
  • 8.
    Entiteti, u skladu sa procedurom Komisije, donose bliže propise o izdavanju i korišćenju uvjerenja o svrstavanju. Ostale odredbe

Član 13.

  • 1.
    Entiteti mogu, u skladu sa uslovima navedenim u propisima koja su na snazi, obavljati sve kontrole za koje smatraju da su neophodne da bi osigurali da se carinski propisi pravilno primjenjuju.
  • 2.
    Na robu koja se uvozi naplaćuje se iznos od 1% od carinske vrijednosti za carinsko evidentiranje. Vijeće ministara može propisati na koje se robe neće naplaćivati iznos od 1%. Sredstva dobijena od naplate iznosa za carinsku evidenciju koriste se za finansiranje rada carniske službe Entiteta i njeno moderniziranje i opremanje.

Član 14.

U svrhu primjene carinskih propisa, svako lice koje je direktno ili indirektno uključeno u radnje vezane za trgovinu robom dostavlja Entitetima, na bilo koji način, sve potrebne dokumente i podatke i na njihov zahtjev pruža svu potrebnu pomoć u bilo kom propisanom vremenskom roku.

Član 15.

Svaka informacija koja po svojoj prirodi predstavlja tajnu ili je dostavljena tajnim kanalima zaštičena je obavezom profesionalne tajne. Entiteti je ne otkrivaju bez isključivog odobrenja lica ili organa koji ju je dostavio; razmjena podataka je dozvoljena u slučajevima kada su Entiteti obavezni ili ovlašteni da to urade u skladu sa odredbama koje su na snazi, a naročito onim koje se odnose na zaštitu podataka ili koje su u vezi sa prekršajnim postupcima.

Član 16.

  • 1.
    Zainteresirana lica su dužna da u svrhu obavljanja kontrole od strane Entiteta, bez obzira na način, čuvaju dokumente navedene u članu 14. ovoga zakona najmanje pet kalendarskih godina. Taj period teče od kraja one godine kada je primljena carinska prijava za carinski postupak.
  • 2.
    Entiteti donose bliže propise iz stava 1. ovoga člana.

Član 17.

U slučajevima kada se u skladu sa Carinskim propisima odredi neki vremenski rok, datum ili vrijeme u svrhu primjene tih propisa, takav se vremenski period ne produžava i takav se datum ili vremenski rok ne mijenja osim ukoliko se u okviru tih propisa ne donese posebna odredba za to.

Član 18.

Vrijednost valuta koje se koriste u okviru Carinskih propisa jedanput sedmično utvrđuje Centralna banka BiH.

II FAKTORI NA OSNOVU KOJIH SE PRIMJENJUJU UVOZNE DAŽBINE I DRUGE MJERE PROPISANE U VEZI SA TRGOVINOM ROBOM

1. CARINSKA TARIFA, TARIFNO SVRSTAVANJE ROBE I ODREDBE VEZANE ZA CARINE

Član 19.

  • 1.
    Carinske stope su iste u Federaciji Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj.
  • 2.
    Uvozne dažbine se plaćaju za svu robu koja se stavlja u slobodni promet u carinskom području BiH po stopama predviđenim u Zakonu o carinskoj tarifi BiH.
  • 3.
    Prihodi od carina su prihodi Entiteta.
  • 4.
    Carinska tarifa BiH obuhvaća:
    • a)
      nomenklaturu roba Harmoniziranog sistema
    • b)
      carinske stope i druge uvozne dažbine koje se naplaćuju na robu koja se uvozi u carinsko područje BiH
    • c)
      preferencijalne tarifne mjere sadržane u sporazumima koje je BiH zaključila s određenim zemljama ili grupama zemalja, a kojima se odobrava preferencijalni tarifni postupak.
    • d)
      posebne mjere za određene tarifne stavove za koje je propisano smanjenje uvozne carine ili oslobođenje od plaćanja uvozne carine.
    • e)
      druge mjere koje su predviđene Zakonom o vanjskotrgovinskoj politici BiH.
  • 5.
    U slučajevima gdje je primjena mjera navedenih u stavu 4.
    • c)
      i d) ovoga člana ograničena na određeni obim uvoza i izvoza, u slučaju carinskih kontigenata primjena mjera prestaje čim se dostigne predviđeni obim i/ili vrijednost, odlukom Vijeća ministara.
  • 6.
    Povoljni tarifni postupak, iz kojeg određena roba zbog svoga karaktera ili konačne namjene može uživati određene pogodnosti, podliježe uslovu koji je propisan u skladu sa procedurom Komisije. U svrhe ovoga člana, izraz "povoljni tarifni postupak" znači smanjenje ili odloženo plaćanje carine kako je navedeno u članu 4., stav 1. tačka 7. ovoga zakona.
  • 7.
    Vijeće ministara, nakon obavljenih konsultacija sa Entitetima i dobijanja njihovoga mišljenja, uz tarifne stope koje su na snazi, može uvesti sezonsku stopu carine na neprerađene poljoprivredne proizvode za definirani vremenski period. Vijeće ministara donosi propise i utvrđuje uslove pod kojima se takva sezonska stopa carine primjenjuje.

2. PORIJEKLO ROBE

Nepreferencijalno porijeklo

Član 20.

  • 1.
    Roba koja vodi porijeklo iz neke zemlje je ona koja je u cjelosti dobivena ili proizvedena u toj zemlji.
  • 2.
    Pod pojmom "roba u cjelosti dobivena u nekoj zemlji" podrazumijevaju se:

(a) mineralni proizvodi izvađeni u toj zemlji;

(b) povrce koje je u njoj ubrano;

(c) žive životinje okoćene i uzgojene u njoj;

(d) proizvodi dobiveni od živih životinja uzgojenih u toj zemlji;

(e) proizvodi dobiveni lovom ili ribolovom u toj zemlji;

(f) proizvodi dobiveni ribarenjem na moru, te drugi proizvodi izvađeni iz mora izvan teritorijalnih voda određene zemlje plovnim objektima koji su registrirani ili prijavljeni u toj zemlji i koji plove pod zastavom te zemlje;

(g) roba dobivena ili proizvedena na brodovima fabrikama iz proizvoda navedenih u tački (f) ovoga stava koji potiču iz te zemlje, pod uslovom da su takvi brodovi fabrike registrirani ili prijavljeni u toj zemlji i da plove pod njenom zastavom;

(h) proizvodi izvađeni s morskog dna ili zemljišta ispod morskog dna izvan teritorijalnih voda, pod uslovom da ta zemlja ima eksluzivna prava na eksploataciju tog dijela morskog dna ili zemljišta ispod morskog dna;

(i) otpadni i rashodovani proizvodi nastali u procesu proizvodnje ili od već korišćenih proizvoda ukoliko su prikupljeni u toj zemlji i ukoliko su pogodni isključivo za obnavljanje sirovina;

(j) roba proizvedena u toj zemlji isključivo od robe koja je navedene u tačkama (a) do (i) ovoga stava ili njihovih derivata u bilo kojoj fazi proizvodnje.

  • 3.
    U smislu stava 2. ovoga člana, pod pojmom "zemlja" podrazumijevaju se i teritorijalne morske i riječne vode te zemlje.

Član 21.

Za robu u čijoj je proizvodnji učestvovalo više zemalja smatra se da vodi porijeklo iz one zemlje u kojoj je prošla završnu, bitnu i ekonomski opravdanu obradu ili doradu u preduzeću opremljenom u tu svrhu, što je rezultiralo proizvodnjom novoga proizvoda ili što je predstavljalo bitnu fazu proizvodnje.

Član 22.

  • 1.
    Carinskim propisima se može predvidjeti da se mora podnijeti odgovarajući dokument u svrhu dokazivanja porijekla robe.
  • 2.
    Kad se porijeklo proizvoda dokazuje ili se mora dokazati prilikom uvoza podnošenjem uvjerenja o porijeklu, to uvjerenje treba ispuniti sljedeće uslove:

(a) treba ga izdati nadležni organ ili institucija uredno ovlaštena za to od strane države u kojoj se izdaje;

(b) treba sadržavati sve pojedinosti potrebne za identifikaciju proizvoda na koje se odnosi, a posebno sljedeće podatke:

  • -
    broj koleta, njihov karakter, oznake i brojeve koje nose,
  • -
    vrstu proizvoda,
  • -
    bruto i neto težinu proizvoda; međutim, ovi podaci se mogu zamijeniti drugim, kao npr. brojem i zapreminom, u slučajevima kada roba podliježe znatnim promjenama u težini tokom prijevoza, kada se njena težina ne može utvrditi ili kada se njena identifikacija obavlja pomoću drugih sličnih podataka.
  • -
    ime/naziv pošiljaoca;

(c) treba nedvosmisleno potvrđivati da proizvod na koji se odnosi vodi porijeklo iz određene zemlje.

  • 3.
    Uprkos podnošenju takvog dokumenta, Entiteti mogu, u slučajevima kada postoji ozbiljna sumnja, zahtijevati dodatni dokaz kako bi bili sigurni da je navođenje porijekla obavljeno u skladu sa propisima predviđenim Zakonom o vanjskotrgovinskoj politici BiH. Preferencijalno porijeklo robe

Član 23.

Pravila o preferencijalnom porijeklu robe propisuju uslove za dobijanje porijekla koje roba treba ispuniti da bi imala koristi od mjera navedenih u članu 19., stav 4. (c) i (d) ovoga zakona. Ta pravila se, u slučaju robe obuhvaćene sporazumima navedenim u članu 19., stav 4. (c) ovoga zakona, određuju u sklopu tih sporazuma, a u slučaju robe koja ima korist po preferencijalnim tarifnim mjerama navedenim u članu 19., stav 4. (d) ovoga zakona, ona se određuju u skladu sa procedurom Komisije.

3. CARINSKA VRIJEDNOST ROBE

Član 24.

Prema odredbama navedenim u ovom poglavlju određuje se carinska vrijednost robe u svrhu primjene Carinske tarife na način kako je to precizirano u Zakonu o carinskoj tarifi BiH.

Član 25.

  • 1.
    Carinska vrijednost uvezene robe je transakcijska vrijednost, tj., cijena koja je stvarno plaćena ili se treba platiti za robu u trenutku prodaje za izvoz u Carinsko područje BiH, a tamo gdje je to potrebno, prilagođena u skladu sa čl. 28. i 29. ovoga zakona, pod uslovom da:

(a) ne postoje ograničenja u pogledu raspolaganja robom ili njene upotrebe od strane kupca osim onih koja:

  • -
    su nametnuta ili su uslovljena zakonom,
  • -
    ograničavaju geografsko područje na kome se roba može preprodavati, ili
  • -
    ne utiču značajnije na vrijednost robe;

(b) prodaja ili cijena ne podliježe nekim uslovima ili razlozima zbog kojih se ne može odrediti vrijednost u vezi sa robom koja se procenjuje;

(c) niti jedan dio prihoda od bilo kakve naknadne preprodaje, raspolaganja ili upotrebe robe od strane kupca neće direktno ili indirektno priticati prodavcu, izuzev ukoliko se ne izvrši odgovarajuće prilagodavanje u skladu sa članom 28. ovoga zakona;

(d) kupac i prodavac nisu u međusobnoj vezi ili, tamo gdje jesu, da je transakcijska vrijednost prihvatljiva za carinske svrhe navedene u stavu 2. ovoga člana.

  • 2.
    (a) Prilikom utvrđivanja da li je transakcijska vrijednost prihvatljiva u smislu stava 1. ovoga člana, sama činjenica da su kupac i prodavac u međusobnoj vezi nije dovoljan razlog da se ta vrijednost smatra neprihvatljivom. Tamo gdje je to potrebno, Entiteti ispituju okolnosti pod kojima se trgovina obavlja, a transakcijska vrijednost se prihvata pod uslovom da ta veza nije uticala na cijenu. Ukoliko, u svjetlu informacija koje dobiju od deklaranta ili na neki drugi način, Entiteti imaju razloga da vjeruju kako je veza između kupca i prodavca imala uticaja na cijenu, o svojim razlozima obavještavaju deklaranta i pružaju mu razumnu mogućnost na odgovor. Ukoliko to deklarant bude izričito zahtijevao, razmjena informacija o razlozima obavlja se u pismenoj formi. (b) Prilikom obavljanja trgovine između povezanih lica, transakcijska vrijednost se prihvata, a vrijednost robe određuje u skladu sa stavom 1. ovoga člana kadgod deklarant pokaže da je ta vrijednost približno ista jednoj od dolje navedenih vrijednosti koje se pojavljuju u isto ili približno isto vrijeme: (i) transakcijskoj vrijednosti identične ili slične robe namjenjene za izvoz u BiH prilikom obavljanja trgovine između kupaca i prodavaca koji nisu povezani ni u kom posebnom slučaju; (ii) carinskoj vrijednosti identične ili slične robe kako je utvrđeno prema članu 26. stav 2. (c) ovoga zakona; (iii) carinskoj vrijednosti identične ili slične robe kako je utvrđeno prema članu 26. stav 2. (d) ovoga zakona.

Prilikom primjene gore navedenih ispitivanja, dužna pažnja se posvećuje razlikama prikazanim na komercijalnim nivoima, količinskim nivoima, te elementima nabrojanim u članu 28. ovoga zakona kao i razlikama u troškovima koje snosi prodavac prilikom prodaja u kojima on i kupac nisu povezani, kao i u slučajevima gdje takve troškove prodavac ne snosi prilikom prodaja kada su kupac i on povezani.

(c) Ispitivanja navedena u tački (b) ovoga stava koriste se na zahtjev carinskog obveznika i to samo u svrhu upoređivanja. Supstituirajuće vrijednosti se ne smiju utvrđivati prema navednoj tački.

  • 3.
    (a) Cijena koja je stvarno plaćena ili se treba platiti predstavlja cjelokupni iznos kojeg plaća ili treba platiti kupac za uvezenu robu na ime ili u korist prodavca, a uključuje sve iznose koje je kupac platio ili treba platiti, kao uslov za prodaju uvezene robe, prodavcu ili trećem licu kako bi se zadovoljile obaveze prodavca. Plaćanje se ne mora uvijek obavljati putem prijenosa novca. Plaćanje se može obaviti akreditivima ili drugim dogovorenim instrumentima, i može se obaviti direktno ili indirektno.

(b) Aktivnosti, uključujući i marketing, koje kupac preduzme za svoj račun, a koje su drugačije od onih za koje je u članu 28. ovoga zakona predviđeno usklađivanje, ne smatraju se oblikom indirektnog plaćanja čak i onda kada bi se moglo smatrati da idu u korist prodavca ili su preduzete u dogovoru s prodavcem, a njihovi troškovi se ne dodaju cijeni koja je stvarno plaćena ili se treba platiti prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti uvezene robe.

Član 26.

  • 1.
    Tamo gdje se carinska vrijednost ne može utvrditi u skladu sa članom 25. ovoga zakona, ona se utvrđuje prema prvoj tački između tačaka (a), (b), (c) i (d) stava 2. ovoga člana prema kojoj se može utvrditi, s tim da se redoslijed primjene tačaka (c) i (d) može promijeniti ukoliko to deklarant zahtijeva; samo u slučaju da se vrijednost robe ne može utvrditi prema određenoj tački, mogu se primijeniti odredbe iz sljedeće tačke u nizu koja je predviđena ovim stavom.
  • 2.
    Carinska vrijednost utvrđena u skladu s ovim članom je:

(a) transakcijska vrijednost identične robe prodane za izvoz u BiH i izvezene u isto ili približno isto vrijeme kad i roba čija se vrijednost utvrđuje;

(b) transkacijska vrijednost slične robe prodane za izvoz u BiH i izvezene u isto ili približno isto vrijeme kad i roba čija se vrijednost utvrđuje;

(c) vrijednost zasnovana na jediničnoj ceni po kojoj se identična ili slična uvezena roba prodaje u BiH, u najvećoj ukupnoj količini, licima koja nisu povezana sa prodavcima;

(d) obračunate vrijednosti koja se sastoji od zbira:

  • -
    cijene ili vrijednosti materijala i proizvodnje, odnosno troškova drugih postupaka uključenih u proizvodnju uvezene robe,
  • -
    iznosa dobiti i svih izdataka jednakih onima koji se obično odražavaju prilikom trgovine robe iste klase ili vrste kao što je roba čija se vrijednost određuje, a koju su proizveli proizvodači u zemlji izvoza za izvoz na carinsko područje BiH,
  • -
    cijene ili vrijednosti stavki navedenih u članu 28., stav 1. (e) ovoga zakona.
    • 3.
      Bliži uslovi ili pravila koja se odnose na primjenu gore navedenog stava 2. određuju se u skladu sa procedurom Komisije.

Član 27.

  • 1.
    Tamo gdje se carinska vrijednost uvezene robe ne može odrediti prema čl. 25. ili 26. ovoga zakona, ona se određuje na osnovu dostupnih podataka i uz upotrebu prikladnih sredstava u skladu sa principima i općim odredbama:
    • -
      Sporazuma o provođenju člana VII Općeg sporazuma o tarifama i trgovini,
    • -
      člana VII. Općeg sporazuma o tarifama i trgovini;
    • -
      odredbama ovoga poglavlja.
  • 2.
    Nikakva carinska vrijednost se ne određuje prema stavu 1. ovoga člana na osnovu:

(a) prodajne cijene u BiH za robu proizvedenu u BiH;

(b) sistema koji u carinske svrhe omogućava prihvatanje vece carinske vrijednosti između dvije alternativne vrijednosti;

(c) cijene robe zemlje izvoznice na tržištu BiH;

(d) troškova proizvodnje koji se razlikuju od obračunatih vrijednosti koje su utvrđene za identičnu ili sličnu robu u skladu sa članom 26. ovoga zakona;

(e) cijena za izvoz u zemlju izvan carinskog područja BiH;

(f) minimalnih carinskih vrijednosti; ili (g) proizvoljnih ili fiktivnih vrijednosti.

Član 28.

  • 1.
    Prilikom određivanja carinske vrijednosti prema članu 26. ovoga zakona, na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti dodaju se:

(a) sljedeće stavke, u onoj mjeri u kojoj ih kupac snosi, ali koje nisu uključene u cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti: (i) provizije i posredničke dažbine, izuzev kupovnih provizija; (ii) troškovi upotrebe kontejnera koji se u carinskom smislu smatraju jedinstvenim kontejnerom, zajedno sa određenom robom; (iii) troškovi pakovanja, bilo za rad ili materijale;

(b) vrijednost, raspodijeljena na odgovarajući način, sljedećih roba i usluga koje kupac pruža direktno ili indirektno, besplatno ili po nižoj cijeni za upotrebu u vezi sa proizvodnjom i prodajom za izvoz uvezene robe, u onoj meri u kojoj ta vrijednost nije bila uključena u cijenu koja se plaća ili se treba platiti: (i) materijala, sastojaka, dijelova i sličnih stavki ugrađenih u uvezenu robu; (ii) alata, boja, kalupa i sličnih stavki koje se koriste u procesu proizvodnje uvezene robe; (iii) materijala koji se potroše u procesu proizvodnje uvezene robe; (iv) inžinjeringa, razvoja, umjetničkih radova, dizajnerskih radova, te planova i nacrta koji su urađeni izvan carinskog područja, a neophodni su za proizvodnju uvezene robe;

(c) naknade za autorska prava i naknade za licence u vezi sa robom čija se vrijednost određuje, a koje kupac plaća, bilo direktno ili indirektno, kao uslov prodaje robe čija se vrijednost određuje, u onoj mjeri u kojoj takve nadoknade za autorska prava i takse nisu uključene u cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti;

(d) vrijednost bilo kojeg dijela dobiti ostvarene bilo kakvom naknadnom prodajom, raspolaganjem ili upotrebom uvezene robe koji direktno ili indirektno pritiče prodavcu; (e) (i) troškovi prijevoza i osiguranja uvezene robe, i (ii) troškovi utovara i rukovanja zajedno sa prijevozom uvezene robe do mjesta ulaska u carinsko područje.

  • 2.
    Dodaci na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti utvrđuju se u skladu sa odredbama ovoga člana isključivo na osnovu objektivnih i kvantitativno odredivih podataka.
  • 3.
    Nikakvi se dodaci ne dodaju na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti prilikom određivanja carinske vrijednosti izuzev na način kako je to predviđeno u ovom članu.
  • 4.
    U smislu ovoga člana, pod pojmom "kupovna provizija" podrazumijeva se dažbina koju uvoznik plaća za usluge predstavljanja prilikom kupovine robe čija je vrijednost utvrđena.
  • 5.
    Izuzetno od stava 1. (c) ovoga člana:

(a) troškovi za dobijanje prava na reprodukciju uvezene robe u carinskom području ne dodaju se na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti za uvezenu robu prilikom određivanja carinske vrijednosti; i (b) naknade koje kupac plati za pravo na distribuciju ili preprodaju uvezene robe ne dodaju se na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti za uvezenu robu ukoliko te naknade ne predstavljaju prodajni uslov za izvoz robe.

Član 29.

Pod uslovom da se prikažu odvojeno od cijene koja se stvarno plaća ili se treba platiti, sljedeće stavke se ne uključuju u carinsku vrijednost:

(a) troškovi prijevoza robe nakon njenog dolaska na mjesto ulaska u carinsko područje;

(b) troškovi izgradnje, podizanja, sastavljanja, održavanja ili stručne pomoći nakon uvoza robe, npr. industrijskih postrojenja, mašina ili opreme;

(c) troškovi na ime kamata prema finansijskom aranžmanu u koji kupac ulazi, a koji se odnosi na kupovinu uvezene robe, bez obzira da li novčana sredstva osigurava prodavac ili neko drugo lice, pod uslovom da je takav finansijski aranžman sačinjen u pismenoj formi, a tamo gdje se to zahtijeva, da kupac može pokazati:

  • -
    da se takva roba stvarno prodaje po cijeni koja je navedena kao cijena koja je stvarno plaćena ili se treba platiti, i
  • -
    da tražena kamatna stopa ne prekoračuje nivo predviđen za ovakve transakcije, a koji prevladava u zemlji u kojoj su, i kada su dobivena novčana sredstva.

(d) troškovi za dobijanje prava na reprodukovanje uvezene robe unutar carinskog područja;

(e) kupovne provizije;

(f) uvozne dažbine ili druge dažbine koje se trebaju platiti zbog uvoza ili prodaje robe.

Član 30.

Izuzetno od čl. 25. do 29. ovoga zakona, prilikom određivanja carinske vrijednosti uvoznih prijenosnih medija koja nose podatke ili upute za upotrebu u opremi za obradu podataka, u obzir se uzimaju samo troškovi ili vrijednost samih prijenosnih medija. Carinska vrijednost uvoznih prijenosnih medija koja nose podatke ili instrukcije, dakle, ne uključuje troškove ili vrijednost podataka ili uputa, pod uslovom da se takav trošak ili vrijednost razgraniči od troška ili vrijednosti predmetnih prijenosnih medija.

Izraz "prijenosni medij" ne podrazumijeva integralna kola, poluprovodnike i slične sprave ili proizvode koji sadrže takva kola ili sprave, a izraz "podaci ili upute" ne podrazumijevaju zvučne, kinematografske ili video snimke.

Član 31.

  • 1.
    Tamo gdje su faktori na osnovu kojih se određuje carinska vrijednost robe izraženi u nekoj drugoj valuti od one koja se koristi u BiH, primjenjuje se kurs kojeg objavi Centralna banka BiH.
  • 2.
    Takav kurs treba u najvećoj mogućoj meri odražavati trenutnu vrijednost određene valute u komercijalnim transakcijama u smislu službene valute i primjenjuje se u onom vremenskom periodu koji se odredi u skladu sa zakonom.
  • 3.
    Tamo gdje takav kurs ne postoji, kurs koji se treba koristiti određuje se u skladu sa aktom Centralne banke.

Član 32.

Odredbe ovoga poglavlja ne utiču na primjenu posebnih propisa koji se odnose na određivanje carinske vrijednosti robe koja se stavlja u slobodni promet nakon što joj se odredi carinski odobreni postupak ili namjena.

III ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA ROBU KOJA SE DOPREMA U CARINSKO PODRUČJE DOK JOJ SE NE ODREDI CARINSKI ODOBRENI POSTUPAK ILI NAMJENA

  • 1.
    ULAZAK ROBE U CARINSKO PODRUČJE BiH

Član 33.

  • 1.
    Mjesto ulaska u carinsko područje BiH je:

(a) za robu koja se doprema morskim putem, to je luka u kojoj se obavlja istovar ili luka u kojoj se obavlja pretovar, pod uslovom da je pretovar odobren od strane Entiteta;

(b) za robu koja se doprema morskim putem a potom, bez pretovara, unutrašnjim vodenim putevima, to je prva luka gdje se može obaviti istovar bilo na ušću rijeke, u kanalu ili dublje u unutrašnjosti, pod uslovom da se carinarnici pruži dokaz da je teret koji se prevozi do luke istovara veći od onog koji se prevozi do prve luke.

(c) za robu koja se doprema željezničkim putem, unutrašnjim vodenim tokovima ili cestovnim pravcima, to je mjesto gdje se nalazi prva carinarnica;

  • d)
    za robu koja se doprema na drugi način, to je mjesto gdje se prelazi kopnena granica carinskog područja BiH.
    • 2.
      Roba koja je dopremljena u carinsko područje BiH podliježe carinskom nadzoru od momenta svoga ulaska. U skladu sa propisima na snazi ona također podliježe i kontroli Entiteta.
    • 3.
      Robe ostaju pod carinskim nadzorom onoliko dugo koliko je potrebno da se utvrdi njihov carinski status i, ukoliko je to potrebno i bez odstupanja od odredbi člana 100. ovoga zakona, sve dok im se carinski status ne promijeni, roba ulazi u slobodne zone, ili se ponovno izvozi ili uništava u skladu sa članom 160. ovoga zakona.

Član 34.

  • 1.
    Roba koja je unijeta u carinsko područje odmah se prevozi od strane lica koje je doprema u carinsko područje, onim putnim pravcem kojeg odrede Entiteti i u skladu sa njihovim uputama, ukoliko ih bude, do:

(a) carinarnice koju odrede Entiteti ili bilo kojeg drugog mjesta koje Entiteti odrede ili odobre; ili (b) slobodne zone, ukoliko se roba treba dopremiti do te slobodne zone direktno:

  • -
    morskim ili zračnim putem, ili
  • -
    kopnom, bez prolaska kroz drugu zemlju, tamo gdje se slobodna zona nalazi uz kopnenu granicu.
    • 2.
      Svako lice koje preuzme odgovornost za prijevoz robe nakon njenog dopremanja u carinsko područje, uključujući i pretovar, odgovorno je za postupanje u skladu sa obavezom predviđenom u stavu 1. ovoga člana.
    • 3.
      Stav 1. (a) ovoga člana ne sprečva primjenu bilo kojih propisa na snazi koji se odnose na turistički saobraćaj, pogranični saobraćaj, poštanski saobraćaj ili saobraćaj od zanemarljivo malog ekonomskog značaja, pod uslovom da time nisu ugrožene mogućnosti za obavljanje carinskog nadzora i carinske kontrole.
    • 4.
      Stav 1. ovoga člana se ne odnosi na robu koja se nalazi u plovnim objektima ili avionima koji prelaze teritorijalne vode ili zračni prostor BiH, a koja za svoje odredište nema luku, riječne luke ili aerodrome u BiH.

Član 35.

  • 1.
    U slučajevima gdje se usljed nepredviđenih okolnosti ili više sile ne može ispoštovati obaveza predviđena u članu 34., stav 1. ovoga zakona, lice koje podliježe toj obavezi, ili bilo koje drugo lice koje postupa u njegovo ime, odmah obavještava Entitete o nastaloj situaciji. U slučajevima gdje nepredviđene okolnosti ili viša sila nisu doveli do potpunog gubitka robe, Entiteti se također obavještavaju o njenoj tačnoj lokaciji.
  • 2.
    U slučajevima gdje je, usljed nepredviđenih okolnosti ili više sile, plovni objekat ili avion obuhvaćen članom 34., stav 4. ovoga zakona prinuđen privremeno pristati ili sletjeti na područje BiH i u nemogućnosti je da ispoštuje obavezu predviđenu članom 34., stav 1. ovoga zakona, lice koje dovozi brod ili avion na područje BiH ili bilo koje drugo lice koje postupa u njegovo ime odmah obavještava Entitete o nastaloj situaciji.
  • 3.
    Entiteti određuju mjere koje se trebaju preduzeti kako bi se dozvolio carinski nadzor nad robom navedenom u stavu 1. ovoga člana kao i nad onom robom koja je ukrcana u brodove ili avione pod okolnostima navedenim u stavu 2. ovoga člana i osiguravaju, tamo gdje je to potrebno, da se roba naknadno preveze do carinarnice ili drugog mjesta koje oni odrede ili odobre.

2. POSEBNE ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA CARINSKU ROBU KOJA SE PREVOZI ZRAČNIM, MORSKIM, RIJEČNIM, ŽELJEZNIČKIM, PUTNIČKIM I POŠTANSKIM SAOBRAĆAJEM

A. Opće odredbe

Član 36.

U slučaju kada se roba doprema na carinsko područje BiH iz neke druge zemlje morskim ili zračnim putem i kada se prevozi na osnovu samo jednog prijevoznog dokumenta i istim načinom transporta, bez pretovara, do druge luke ili zračne luke u BiH, prijavljuje se carini u smislu člana 57. ovoga zakona samo u onoj luci ili zračnoj luci gdje se obavlja njen istovar ili pretovar. B. Zračni saobraćaj

Član 37.

Avion koji ulazi u zračni prostor BiH može letjeti onim zračnim koridorima koje odrede organi za međunarodni saobraćaj i može se spustiti i uzletjeti sa odobrenih aerodroma.

Član 38.

  • 1.
    Avion, njegova posada, putnici, putnički prtljag i roba podliježu carinskom nadzoru na prvom međunarodnom aerodromu na koji slete prilikom dolaska u BiH.
  • 2.
    Predstavnici aviona kao i sva lica na koja se odnosi pregled robe uvezene zračnim putem podliježu carinskom nadzoru.
  • 3.
    Dio aerodroma koji je odobren za međunarodni saobraćaj podliježe carinskom nadzoru.
  • 4.
    Ovlašteno lice podnosi carinarnici manifest ili sličan dokument za svu carinsku robu koja se prevozi čim avion sleti na odobreni aerodrom.

Član 39.

  • 1.
    Sljedeći avioni ne moraju pokazivati manifest u carinske svrhe: (a) avioni koji lete od jednog aerodroma do drugog na području BiH bez zaustavljanja na aerodromima izvan BiH;

(b) vojni avioni; (c) privatni avioni koji se koriste u privatne svrhe, ako ne voze carinsku robu.

  • 2.
    Carinska roba koja nije istovarena na odobrenom aerodromu ostaje pod carinskim nadzorom.

Član 40.

  • 1.
    Entitet u BiH u koji avion dolazi obavlja carinski nadzor nad avionom odmah po njegovom slijetanju i obavlja sve kontrole, radnje i postupke primjenjive na:
    • -
      kabinu i prtljag posade;
    • -
      putnički i ručni prtljag.
  • 2.
    Pod pojmom ručni prtljag naveden u stavu 1. ovoga člana podrazumijeva se bilo koji predmet koji članovi posade ili putnici unose u prostor aviona određen za putnike.

Član 41.

Carinski nadzor aviona, posade, putnika i njihovoga prtljaga, kao i robe koja se otprema na odredište izvan carinskoga područja BiH obavlja se na aerodromu odobrenom za polaske međunarodnih letova.

Član 42.

  • 1.
    Ukoliko avion mora sletjeti na aerodrom koji nije odobren, kapetan aviona o tome obavještava najbližu vladinu ustanovu koja potom avion, posadu i putnike stavlja pod carinski nadzor i o tome odmah obavještava najbližu carinarnicu.
  • 2.
    Kapetan aviona može narediti izbacivanje tereta iz aviona u slučaju opasnosti. Prilikom slijetanja aviona kapetan mora obavijestiti carinarnicu i tačno navesti mjesto gdje je teret izbačen. C. Pomorski i riječni saobraćaj

Član 43.

  • 1.
    Plovni objekti koji prevoze carinsku robu mogu pristati samo u lukama, riječnim lukama i pristaništima koja su odobrena za međunarodni saobraćaj.
  • 2.
    Kada za to dobiju odobrenje, plovni objekti navedeni u stavu 1. ovoga člana mogu također pristati i na nekom drugom mjestu o čemu kapetan plovnoga objekta mora obavijestiti najbližu carinarnicu ili najbližu vladinu ustanovu.

Član 44.

  • 1.
    Plovni objekti koji prevoze carinsku robu i plove u carinskoj graničnoj zoni na moru, plovnim graničnim rijekama imaju manifest ukoliko se to drugačije ne precizira.
  • 2.
    Manifest je dokument u koji kapetan plovnoga objekta ili lice koje kapetan ovlasti zavodi sav teret koji je ukrcan na plovni objekt.
  • 3.
    Drugi dokument ili skup dokumenata koji sadrže podatke propisane za manifest mogu se prihvatiti kao manifest u smislu st. 1. i 2. ovoga člana.
  • 4.
    Sljedeći plovni objekti ne moraju imati manifest:

(a) plovni objekti koji prevoze robu iz BiH ili carinsku robu koja nije ocarinjena i za koju nose druge odgovarajuće carinske dokumente;

(b) plovni objekti koji plove pod vojnom pomorskom zastavom; (c) plovni objekti ovlaštenih agencija i uprava pomorskog transporta;

(d) plovni objekti koji se koriste u naučne svrhe; (e) ribarski plovni objekti koji se koriste isključivo za ribarenje;

(f) plovni objekti zemljoradnika koji se isključivo koriste u njihovom zanimanju; (g) sportski i privatni plovni objekti pod uslovom da ne prevoze carinsku robu.

Član 45.

  • 1.
    Kapetan plovnoga objekta prijavljuje plovni objekat i robu za carinjenje najkasnije 12 sati po dolasku plovnoga objekta.
  • 2.
    Plovni objekat i roba se prijavljuju podnošenjem manifesta.
  • 3.
    Roba se istovara pod carinskim nadzorom na osnovu manifesta ili dijela manifesta.
  • 4.
    Domaći i strani plovni objekti koji plove pod pomorskom zastavom podnose prijavu o uvozu i provozu robe za carinsku robu koja se istovara.

Član 46.

  • 1.
    Carinski nadzor počinje odmah po izvršenoj zdravstvenoj, fitosanitarnoj ili veterinarskoj inspekciji plovnoga objekta.
  • 2.
    Kada plovni objekat pristane, Entiteti mogu obaviti pregled broda.
  • 3.
    Pregled plovnoga objekta se može obavljati za vrijeme dok se plovni objekat nalazi u sidrištu.

Član 47.

  • 1.
    Pretovar robe iz jednoga u drugi plovni objekat odobravaju Entiteti i obavlja se pod carinskim nadzorom.
  • 2.
    Roba koja se pretovara iz jednoga u drugi plovni objekat bez odobrenja Entiteta, prijavljuje se izjavom nadležnog organa pomorske ili riječne luke o razlozima pretovara.

Član 48.

  • 1.
    Plovni objekti koji riječnim putem stižu iz strane zemlje ili odlaze u stranu zemlju, prijavljuju se graničnoj carinarnici za provođenje carinskoga postupka.
  • 2.
    Carinski postupak se može obaviti i za vrijeme dok plovni objekat plovi graničnom rijekom.
  • 3.
    Kapetan plovnoga objekta koji dolazi iz inostranstva riječnim putem graničnoj carinarnici, podnosi prijavu o uvozu i provozu robe.
  • 4.
    Izlazna carinarnica provjerava da li su carinske oznake ostale neoštećene i da li se roba na plovnom objektu slaže s podacima navedenim u izvoznoj prijavi.

Član 49.

Inostrani plovni objekti u provozu koji pristaju u riječnim lukama BiH zbog uzimanja goriva, hrane ili drugih zaliha, a ne da bi preuzeli ili istovarili teret, oslobođeni su carinskoga pregleda i stavljaju se samo pod carinski nadzor.

Član 50.

  • 1.
    Plovni objekti BiH u redovnoj upotrebi u carinskoj graničnoj zoni na moru, graničnim rijekama ili jezerima:

(a) ne trebaju imati manifest;

(b) mogu opsluživati pomorske ili riječne luke koje nisu otvorene za domaći saobraćaj ukoliko su navedeni u redu vožnje brodske plovidbe;

(c) mogu utovariti, istovarati i pretovarati teret ili putnike bez carinskoga nadzora.

  • 2.
    Dozvolu za takvu vrstu plovidbe izdaje carinarnica koja je nadležna za matičnu luku plovnog objekta. D. Željeznički saobraćaj

Član 51.

  • 1.
    Carinska roba koja dolazi u BiH željeznicom podliježe carinskom nadzoru. Željezničko preduzeće obavještava Entitete o dolasku carinske robe.
  • 2.
    Željezničko preduzeće vodi i čuva knjigu evidencije koja je dostupna Entitetima u svrhu carinskoga nadzora.
  • 3.
    Željezničko preduzeće koje je registrirano u BiH, a koje prihvata robu za transport praćenu transportnim dokumentom, odgovorni je organ za obavljanje carinskih radnji i postupaka. E. Poštanski saobraćaj

Član 52.

  • 1.
    Sva pošta koja sadrži pošiljke koje se koriste u komercijalne svrhe, a čija ukupna vrijednost premašuje statistički prag utvrđen propisima Vijeća ministara koji su na snazi, kao i pošta koja sadrži robu koja se koristi u komercijalne svrhe podliježe obavezi prijavljivanja radi obavljanja carinske procedure.
  • 2.
    Poštanska roba se prima i isporučuje pod carinskim nadzorom između inostranog poštanskog ureda i poštanskih ureda Entiteta.
  • 3.
    Razmjenska pošta šalje sve poštanske pošiljke koje sadržavaju carinsku robu pod carinskim nadzorom drugom poštanskom uredu gdje se roba pregledava u smislu sigurnosti i zaštite.
  • 4.
    Poštanske pošiljke ostaju pod carinskim nadzorom dok se u poštanskom uredu ne obave potrebne poštanske procedure.

Član 53.

Sljedeće poštanske pošiljke se ne smatraju carinskom robom:

(a) poštanske dopisnice i pisma koja sadrže isključivo lične poruke;

(b) štampani materijal koji ne podliježe uvoznim carinama;

(c) brajlova pisma; i (d) sve druge pošiljke koje se šalju pismima ili paketima, a oslobođene su obaveze prebacivanja do carinarnice u skladu sa odredbama koje proističu iz člana 34., stav 3. ovoga zakona.

Član 54.

Entiteti, prema odredbama ovoga zakona, propisuju uslove, ograničenja i način na koji se provode mjere carinskog nadzora nad poštanskim pošiljkama koje se šalju u inostranstvo i koje podliježu carinskom pregledu. F. Putnički saobraćaj

Član 55.

U smislu ovoga poglavlja "putnik" znači:

A. prilikom ulaska:

  • 1.
    svako lice koje privremeno ulazi u carinsko područje BiH, a koje tamo nema stalno mjesto boravka, i 2. svako lice koje se vraća u carinsko područje BiH, gdje mu se nalazi i stalno mjesto boravka, a nakon privremenog boravka u stranoj zemlji;

B. prilikom izlaska:

  • 1.
    svako lice koje privremeno napušta carinsko područje BiH gdje ima stalno mjesto boravka, i 2. svako lice koje, nakon privremenog boravka, napušta carinsko područje BiH gdje nema stalno mjesto boravka.

Član 56.

  • 1.
    Prilikom dolaska u ili napuštanja BiH, putnik prijavljuje za carinjenje i na zahtjev carinskog službenika pokažuje sve stvari koje nosi.

Sudska praksa po ovom aktu

43 odluka iz 14 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Član 967 odluka

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-231/05

Odluka o meritumu u predmetu AP-231/05 („Megacomm“ d.o.o. Mostar). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.4. - Upravni postupak; 6.1.20. - pravično suđenje - pravo na javnu raspravu.

2006

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-580/05

Odluka o meritumu u predmetu AP-580/05 („Globus trade“ d.o.o. Mostar). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.4. - Upravni postupak; 6.1.20. - pravično suđenje - pravo na javnu rasp…

2006

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-505/05

Odluka o meritumu u predmetu AP-505/05 („Globus-Trade“ d.o.o. Mostar). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Krivični postupak; 6.1.20. - pravično suđenje - pravo na javnu raspravu; 6.1.…

2006

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-236/03

Odluka o meritumu u predmetu AP-236/03 (Mesna industrija «Lijanovići» d.o.o. Široki Brijeg). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.20. - pravično suđenje - pravo na javnu raspravu; 6…

2004

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-335/03

Odluka o meritumu u predmetu AP-335/03 (Mesna industrija «Lijanovići» d.o.o.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.4. - Upravni postupak; 6.1.20. - pravično suđenje - pravo na ja…

2004

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 2 odluke

Član 12 odluke
Član 42 odluke
Član 1292 odluke
Član 2032 odluke
Član 31 odluka
Član 61 odluka
Član 71 odluka
Član 271 odluka
Član 1191 odluka
Član 1331 odluka
Član 1541 odluka
Član 2491 odluka
Član 3551 odluka
Općenite reference na ovaj akt (26)

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-5007/16

Odluka o meritumu u predmetu AP-5007/16 („AGROEXPORT BS“ d.o.o. Nova Topola - Gradiška). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine).…

2018

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2129/17

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2129/17 ("Unicredit bank" a.d. Banjaluka). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne r…

2017

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4869/14

Odluka o meritumu u predmetu AP-4869/14 (S. V.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično …

2017

Ishod: Odluka o meritumu

Vrhovni sud Republike Srpske

57 0 Ps 013656 11 Rev

Povrat novčanih sredstava plaćenih na ime posebnih taksa i drugih uvoznih dažbina prema odredbama Zakona o carinskoj politici BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 21/98 i „Službeni glasnik RS“, broj 17/99) spada u nadležnost organa uprave, a n…

2013
Rev

Ishod: Odluka u meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2726/09

Odluka o meritumu u predmetu AP-2726/09 („Meso Impex“ d.o.o. Kiseljak). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine). Ključne riječi: …

2012

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1/09

Odluka o meritumu u predmetu AP-1/09 („Corador“ d.o.o. Mišin Han). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Nakna…

2012

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-525/07

Odluka o meritumu u predmetu AP-525/07 (J. R.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok; 6.1.1.4. - Upravni postupak; Upravni spor.

2009

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3648/08

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3648/08 (Mesna industrija „G.I.P.I.“ DOO Čitluk). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.11. - Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva.

2009

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2443/07

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2443/07 («Sigma Co» d.o.o. Prijedor). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.11. - Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva.

2009

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-916/08

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-916/08 (Sigma Co " d.o.o. Prijedor). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.11. - Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva.

2008

Ishod: Odluka o dopustivosti

+ još 16