Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2624/08 (B. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Protek roka
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 152
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 283
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 283
- Ispravka krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 283
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2624/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2624/08, rješavajući apelaciju Brune Kestena, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4, 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brune Kestena podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Kž-239/07 od 13. novembra 2007. godine, presude Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-K-06-000329 od 12. septembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Zenici, broj K-251/03 od 4. novembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brune Kestena podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-Kv-08-
000176 od 6. augusta 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Kž-08-000 076 od 4. aprila 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-K-06-000329 od 10. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brune Kestena podnesena protiv službenih osoba u KPZ Zenica zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Bruno Kesten (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno u KPZ Zenica, podnio je 28. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-Kv-08-000176 od 6. augusta 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-
08-000 076 od 4. aprila 2008. godine, rješenja Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000329 od 10. marta 2008. godine, presude Kantonalnog suda, broj Kž-239/07 od 13. novembra 2007. godine, presude Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000329 od 12. septembra 2007. godine i presude Općinskog suda, broj K-251/03 od 4. novembra 2003. godine, te protiv službenih osoba u KPZ Zenica. Apelant je 15. septembra i 21. novembra 2008. godine dostavljao dopune apelacije.
2. Presudom Općinskog suda, broj K-251/03 od 4. novembra 2003. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj Kž-13/04 od 11. marta 2004. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela sitno djelo krađe, utaje ili prevare iz člana 283. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02, u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.
3. Presudom Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000329 od 12. septembra 2007. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj Kž-239/07 od 13. novembra 2007. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela teške krađe iz člana 274. stav 1. tačka 1. KZ FBiH, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te oslobođen od troškova krivičnog postupka.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000329 od 10. marta 2008. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-08-000 076 od 4. aprila 2008. godine, odbačen je kao nedopušten zahtjev apelanta za zaštitu zakonitosti, izjavljen na presudu Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000329 od 13. novembra 2007. godine.
5. Rješenjem Općinskog suda, broj 043-0-Kv-08-000176 od 6. augusta 2008. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda, K-329/06 od 13. novembra 2007. godine.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant se takođe žali na ponašanje službenih osoba u KPZ Zenica, navodeći da su ga tukli. Apelant traži odštetu zbog osuđivanja zbog djela za koje i ne zna.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4, 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4, 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
U odnosu na presudu Kantonalnog suda, broj Kž-239/07 od 13. novembra 2007. godine,presudu Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000329 od 12. septembra 2007. godine i presudu Općinskog suda, broj K-251/03 od 4. novembra 2003. godine
8. Ustavni sud je, iz dostavnica dostavljenih od strane Općinskog suda, utvrdio da je apelantu 20. marta 2004. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Kž-13/04 od 11. marta 2004. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda, broj K-251/03 od 4. novembra 2003. godine, a 10. decembra 2007. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Kž-239/07 od 13. novembra 2007. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000329 od 13. novembra 2007. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. augusta 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno, nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedene presude Kantonalnog suda.
U odnosu na rješenje Općinskog suda, broj 043-0-Kv-08-000176 od 6. augusta 2008. godine, rješenje Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-08-000 076 od 4. aprila 2008. godine i rješenje Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000329 od 10. marta 2008. godine
9. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li su postupci povodom apelantovog zahtjeva za zaštitu zakonitosti i zahtjeva za ponavljanje postupka predstavljali postupke u kojem je „utvrđivana osnovanost krivične optužbe“ protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je utvrdio da se, u postupcima donošenja osporenih rješenja, redovni sudovi ograničili samo na ispitivanje dopuštenosti podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitosti, odnosno, zahtjeva za ponavljanje postupku u smislu relevantnih odredbi važećeg Zakona o krivičnom postupku FBiH. Dakle, proizilazi da se u postupcima donošenja osporenih rješenja nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom dijelu apelacije, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na ovakav zaključak, slijedi da su i navodi o povredi člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilani sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na žalbene navode apelanta protiv službenih lica KPZ Zenica
10. Ustavni sud primjećuje da se apelant nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Zenica, te da je nadzor nad radom ove ustanove, u skladu s odredbama člana 152. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» broj 44/98) u nadležnosti Ministarstva pravde Federacije BiH. U konkretnom slučaju, budući da je nezadovoljan uslovima izdržavanja kazne zatvora u KPZ Zenica, apelant se morao, najprije obratiti upravi zatvora, a potom je, na osnovu člana 92. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji BiH, imao pravo pritužbe Federalnom Ministarstvu pravde, u cilu poboljšavanja uslova izdržavanja kazne, što apelant nije učinio (vidi Odluku Ustavnog suda, AP-1719/05 od 20. septembra 2006. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom da apelant nije iskoristio zakonom predviđen postupak za zaštitu svojih prava, slijedi da u ovom dijelu apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4, 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U odnosu na apelantov zahtjev za odštetu, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog prethodno navedenih razloga, to apelantu ne pripada pravo na odštetu.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović