Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-672/07 (A. Z.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

Povreda
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Habeas corpus – postupak
  • Nematerijalna šteta
  • Sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Zakonito lišenje slobode mentalno oboljelih osoba, alkoholičara, narkomana, skitnica
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-672/07

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 672/07, rješavajući apelaciju Ante Zečevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ante Zečevića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da, u saradnji sa nadležnim organima Bosne i Hercegovine i entiteta, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, preduzme korake za stvaranje pravnog okvira radi poštivanja apelantovih ustavnih prava u skladu sa ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, Anti Zečeviću isplati iznos od 2.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog povrede prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Anto Zečević (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 12. februara 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) podnesak naslovljen kao «Molba za odštetu». Predmet je u Ustavnom sudu prvobitno bio evidentiran pod poslovnim brojem SU-16/07, ali je nakon dopune/preciziranja od 21. februara 2007. godine registriran kao apelacija broj AP 672/07. Apelant navodi da je njegov status nezakonit jer je smješten na Odjel za izdržavanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi Kazneno-popravnog zavoda u Zenici (u daljnjem tekstu: Odjel forenzike KPZZ).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su zatraženi od Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde FBiH) 16. marta 2007. godine i 13. augusta 2009. godine, od Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 24. augusta 2009. godine, te od Pravosudne komisije Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravosudna komisija) 23. oktobra 2009. godine.

3. Ministarstvo pravde FBiH je dostavilo odgovor 11. aprila 2007. godine i 9. oktobra 2009. godine, Osnovni sud 4. septembra i 17. novembra 2009. godine, a Pravosudna komisija 5. novembra 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 13. oktobra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj Kp-9/01-4 od 17. septembra 2001. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakona Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZDB). Apelantu je za to djelo, na osnovu člana 62. stav 1. KZDB, izrečena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

7. Rješenjem Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Kž-98/2001 od 9. oktobra 2001. godine uvažena je žalba apelantovog branioca i rješenje prvostepenog suda je preinačeno. Rješenje je preinačeno tako da pritvor koji je apelantu određen Rješenjem Osnovnog suda broj Kp-9/01-4 od 17. septembra 2001. godine može trajati do pravosnažnosti tog rješenja.

8. Iz predmeta spisa proizlazi da je apelant na Odjel forenzike KPZZ smješten 17. septembra 2001. godine, a radi izvršenja Rješenja Osnovnog suda broj Kp-9/01-4 od 17. septembra 2001. godine.

9. Rješenjima Osnovnog suda broj Kp 9/01-4 od 5. aprila i 25. oktobra 2002. godine i 26. maja 2003. godine, koja su donesena na osnovu izvještaja Odjela forenzike KPZZ u postupku preispitivanja daljnje potrebe ove mjere, apelantu je produžena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se nalazi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant se žali na kršenje prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Ustavni sud donio odluku o istom činjeničnom i pravnom pitanju, Odluka broj AP 2271/05 od 21. decembra 2006. godine, u kojoj je utvrdio povredu prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koju se on žali. Zbog kršenja navedenih prava apelant traži naknadu štete u iznosu koji odredi Ustavni sud.

11. U predmetu broj AP 2271-05 Ustavni sud je smatrao da apelacije pokreću pitanja koja se tiču prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1. tačka e) i 4. Evropske konvencije. Naime, svi apelanti su smatrali da su se donošenjem novog krivičnopravnog zakonodavstva stekli uvjeti da budu pušteni na liječenje sa slobode, te da u Zakonu o krivičnom postupku Federacije BiH, koji je stupio na snagu 2003. godine, nema nikakvog uporišta da im bude i dalje produžavana mjera čuvanja u odgovarajućoj ustanovi. Osim toga, apelanti su smatrali da Odjel forenzike KPZZ nije odgovarajuća ustanova u kojoj ta mjera uopće može da se provodi.

b) Odgovor na apelaciju

12. Ministarstvo pravde FBiH je u odgovoru na apelaciju navelo da je, prema informaciji KPZZ, apelantov tretman u skladu sa odredbama Pravilnika o kućnom redu koji se odnosi na izdržavanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i zadržavanja u KPZZ zatvorenog tipa, da se obavljaju potrebni intervjui i druga potrebna zdravstvena zaštita, te da u tom pogledu nema kršenja prava niti nezakonitog tretmana. Ministarstvo pravde FBiH je naglasilo da je Ustavni sud razmatrao apelacije lica nad kojima se izvršava ova mjera sigurnosti. U vezi s tim, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2271/05 od 21. decembra 2006. godine, kojom je utvrđena povreda člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije, te naložio Vladi FBiH preduzimanje koraka za stvaranje pravnog okvira radi poštivanja ustavnih prava apelanata. U odgovoru koji je na zahtjev Ustavnog suda Ministarstvo pravde FBiH ponovno dostavilo navedeno je da je Uprava KPZZ zatvorenog tipa u Zenici početkom maja 2009. godine Odjel forenzike izmjestila iz zatvorenog kruga zavoda na vanjski paviljon i to u renoviranu zgradu koja je udaljena od svih ostalih objekata zavoda. Također je navedeno da su uvjeti u kojima borave lica smještena u Odjel forenzike KPZZ sada puno bolji i zadovoljavaju postavljene standarde.

13. Pravosudna komisija je Ustavnom sudu proslijedila odgovor Osnovnog suda u kojem je navedeno da je odluka donesena u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, te da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava.

14. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je nakon upućivanja apelanta na izvršenje mjere sigurnosti u zatvorsku bolnicu KPZZ, nakon rješenja od 17. septembra 2001. godine, donio rješenja broj Kp 9/01-4 od 5. aprila i 25. oktobra 2002. godine i 26. maja 2003. godine, kojima je određeno daljnje trajanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja apelanta u zdravstvenoj ustanovi. Sud je, također, istakao da je navedena rješenja donio nakon pribavljenog izvještaja Odjela forenzike KPZZ i prijedloga da sud donese rješenje o nastavku izrečene mjere sigurnosti u toj ustanovi zbog bolesnih sadržaja u apelantovom mišljenju, u tolikoj mjeri da on predstavlja opasnost za okolinu. U odgovoru koji je na zahtjev Ustavnog suda Osnovni sud ponovno dostavio navedeno je da je apelant upućen na izvršenje mjere sigurnosti psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine» broj 8/00). S obzirom na to da u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Distrikt Brčko BiH) ne postoje ustanove za izvršenje krivičnih sankcija, pa ni navedene mjere sigurnosti, ovaj sud postupa u skladu sa članom 7. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Distrikta Brčko BiH. Prema odredbama člana 7. st. 1. i 2. citiranog zakona, lice kojem je izrečena kazna zatvora, maloljetničkog zatvora ili zavodska odgojna mjera, te kazne izdržava prema svom izboru u ustanovama za izvršenje kazne zatvora, odnosno ustanovama za izvršenje zavodskih odgojnih mjera Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, u skladu sa njihovim zakonima. Sva pitanja koja su značajna za izvršenje krivičnih sankcija, te uvjeti pod kojima će lica izdržavati kazne u ustanovama Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, regulirat će se sporazumom između Distrikta Brčko BiH i entiteta.

V. Relevantni propisi

15. U Krivičnom zakonu Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine» br. 6/00 i 1/01) relevantne odredbe glase: Član 61.

Učiniocima krivičnih djela mogu se izreći ove mjere sigurnosti:

1) obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi; [...] Član 62.

Učiniocu koji je krivično djelo učinio u stanju neuračunljivosti ili smanjene uračunljivosti sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi ako utvrdi da bi počinilac mogao izvršiti teška krivična djela protiv života i tijela, seksualnog integriteta ili imovine, ukoliko bude pušten na slobodu, a takva opasnost se može izbjeći jedino njegovim liječenjem i čuvanjem u takvoj ustanovi. [...]

16. U Zakonu o krivičnom postupku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine» br. 7/00 i 1/06) relevantne odredbe glase: Član 341.

Ako je optuženi učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, javni tužilac će podnijeti sudu prijedlog da izrekne mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja takvog počinioca u zdravstvenoj ustanovi [...] ako za izricanje takve mjere postoje uvjeti predviđeni u čl. 62. i 63. Krivičnog zakona.

Član 342.

O primjeni mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi [...] rješava sudija Osnovnog suda, poslije održanog glavnog pretresa.

[...] Ako sudija na osnovu provedenih dokaza utvrdi da je optuženi učinio određeno krivično djelo i da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunljiv, odlučit će, na osnovu saslušanja pozvanih lica i nalaza i mišljenja vještaka, da li će optuženom izreći mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi. [...] Član 345.

Osnovni sud je dužan svakih šest mjeseci, nakon prethodno pribavljenog mišljenja zdravstvene ustanove u kojoj se počinilac liječi i čuva, odlučiti o potrebi daljnjeg trajanja ove mjere sigurnosti.

Po službenoj dužnosti ili na prijedlog zdravstvene ustanove u kojoj se optuženi liječi, a nakon saslušanja javnog tužioca, Osnovni sud će obustaviti ovu mjeru i odrediti otpuštanje počinioca iz zdravstvene ustanove, ako na osnovu mišljenja ljekara utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem počinioca u toj ustanovi, a može odrediti njegovo obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi. [...]

17. U Krivičnom zakonu Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine» br. 10/03, 45/04 i 6/05) relevantne odredbe glase: Član 71.

Učiniocima krivičnih djela mogu se izreći ove mjere sigurnosti:

a) obavezno psihijatrijsko liječenje; [...] Član 74.

(1) Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja izriče se učiniocu krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, odnosno smanjene uračunljivosti ako postoji opasnost da bi uzroci takvog stanja mogli i ubuduće djelovati na učinioca da učini novo krivično djelo. [...] Član 394.

Izvršenje krivičnopravnih sankcija pravosnažno izrečenih u skladu sa odredbama Krivičnog zakona iz člana 393. (prestanak važenja bivšeg zakona) ovog zakona, čije izvršenje nije započeto ili je u toku, treba se u izričaju, sadržaju i načinu izvršenja uskladiti sa odredbama ovog zakona danom njegovog stupanja na snagu.

18. U Zakonu o krivičnom postupku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine» br. 10/03, 48/04, 6/05, 14/07, 19/07, 21/07 i 2/08) relevantne odredbe glase:

Član 389.

Postupak u slučaju neuračunljivosti (1) Ako je osumnjičeni učinio djelo u stanju neuračunljivosti, tužilac će u optužnici postaviti prijedlog da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, kao i da se predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. [...] (3) U slučaju iz stava 1. ovog člana, osumnjičeni, odnosno optuženi koji se nalazi u pritvoru ili psihijatrijskoj ustanovi, neće se pustiti na slobodu, već će sud na prijedlog tužioca donijeti rješenje o privremenom zadržavanju do najviše 30 dana od donošenja tog rješenja. Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena.

19. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine» broj 17/09) relevantne odredbe glase:

Član 118.

Član 389. mijenja se i glasi:

Član 389.

Postupak u slučaju neuračunljivosti (1) Ako je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i postoje zakonom određeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja lica s težim duševnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu, tužilac će u optužnici postaviti prijedlog da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti, kao i da mu se privremeno odredi prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi uz obavještavanje zdravstvene ustanove.

[...] (3) Ako sud nakon provedenog glavnog pretresa utvrdi da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti, donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i posebnim rješenjem će mu se privremeno odrediti prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci. Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

[...]

20. U Zakonu o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine» br. 8/00, 1/01, 19/07 i 36/07) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Lice prema kojem se izvršava krivična sankcija lišava se prava ili se ograničava u pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe izrečene sankcije, u skladu sa zakonom.

Član 7.

(1) Lice kojem je izrečena kazna zatvora, maloljetničkog zatvora ili zavodska odgojna mjera, te kazne izdržava prema svom izboru u ustanovama za izvršenje kazne zatvora, odnosno ustanovama za izvršenje zavodskih odgojnih mjera FBiH, odnosno Republike Srpske, u skladu sa njihovim zakonima.

(2) Sva pitanja značajna za izvršenje krivičnih sankcija, te uvjeti pod kojima će lica izdržavati kazne u ustanovama Federacije BiH i Republike Srpske, regulirat će se sporazumom između Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine i entiteta.

Član 17.

Upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora vrši Osnovni sud.

Član 39.

Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izvršava se u posebnoj zdravstvenoj ustanovi osnovanoj samo za tu svrhu ili u posebnom odjelu zdravstvene ustanove.

Član 40.

Izuzetno od odredbe člana 39. ovog zakona, mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi može se izvršavati u posebnom odjelu u kazneno-popravnom zavodu.

Član 42.

Osnovni sud je dužan da od zdravstvene ustanove u koju je lice upućeno radi obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja najmanje jedanput godišnje traži izvještaje o zdravstvenom stanju tog lica. [...] Član 43.

Lice kojem je izrečena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi u zdravstvenu ustanovu provodi policija.

Nalog za provođenje lica iz stava 1. ovog člana izdaje Osnovni sud.

21. U Zakonu o zaštiti lica sa duševnim smetnjama («Službene novine FBiH» br. 37/01 i 42/02) relevantne odredbe glase:

Član 43.

Učiniocu koji je krivično djelo učinio u stanju neuračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti sud će u krivičnom postupku izreći mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, u skladu sa odredbama čl. 63. i 64. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i čl. od 475. do 480. Zakona o krivičnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 43/98).

Član 44.

Izvršenje mjere sigurnosti iz člana 43. ovog zakona provodi se u skladu sa čl. od 167. do

182. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 44/98).

22. U Zakonu o zaštiti lica s mentalnim poremećajima («Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH» broj 12/06) relevantne odredbe glase:

Član 32.

Učiniocu koji je počinio krivično djelo ili prekršaj u stanju neuračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti sud će u krivičnom, odnosno prekršajnom postupku izreći mjeru sigurnosti ili zaštitnu mjeru, u skladu sa odredbama Krivičnog zakona Distrikta Brčko BiH, odnosno Zakona o prekršajima Distrikta Brčko BiH.

Član 33.

Zdravstvena ustanova koja primijeni mjeru obaveznog liječenja i čuvanja ima obavezu da svakih šest mjeseci procjenjuje stanje psihičkog zdravlja lica i o tome izvještava sud koji je izrekao mjeru.

VI. Dopustivost i meritum

23. Ustavni sud je na osnovu analize pravnih i činjeničnih pitanja u ovom predmetu i predmetu u kojem je već donio Odluku broj AP 2271/05 od 21. decembra 2006. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 49/06) zaključio da se radi o potpuno identičnim pitanjima. Zbog toga se Ustavni sud i u konkretnom predmetu u pogledu dopustivosti apelacije i merituma poziva na stavove iz navedene odluke.

24. U pogledu dopustivosti apelacije, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio «da ne postoje djelotvorni pravni lijekovi koji su dostupni apelantima, a koje bi trebalo da iscrpe. U ovim okolnostima Ustavni sud nije spriječen da razmatra apelacije» (tačka 54).

25. U pogledu merituma, Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio «da je očigledno da, nakon usvajanja novog zakonodavstva, sudska praksa u vezi sa produžavanjem ovakve mjere varira u Federaciji BiH. Naime, neki sudovi smatraju da nakon stupanja na snagu novih KZ i ZKPFBiH ova lica nisu više u njihovoj nadležnosti već u nadležnosti centara za socijalni rad. Zbog toga, ti sudovi donose rješenja o zadržavanju tih lica do 30 dana, prema odredbi člana 410. stav 2. novog ZKPFBiH, te predmet prosljeđuju nadležnom centru za socijalni rad. Centri za socijalni rad, međutim, nemaju potrebne kapacitete i uvjete da prime takva lica, niti imaju propisanu odgovarajuću proceduru, pa se ova lica i dalje zadržavaju u Odjelu forenzike KPZZ, ali bez ikakve odluke bilo kojeg nadležnog organa. S druge strane, neki sudovi donose rješenja o produžetku trajanja izrečene mjere sigurnosti, ali prema ranije važećem ZKPFBiH i Zakonu o zaštiti lica sa duševnim smetnjama (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti lica) i Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju), poštujući u cijelosti proceduru koja je tim zakonima bila (ZKPFBiH) ili je još predviđena (Zakon o zaštiti lica i Zakon o izvršenju) - ispitivanje u redovnim vremenskim intervalima, pribavljanje nalaza i mišljenja ljekara, osiguranje prava na žalbu itd.» (tačka 62).

26. Dalje, Ustavni sud je ukazao na to «da je i praksa sudova koji o produžetku pritvora odlučuju prema ZKPFBiH, koji je prestao da važi, također problematična, budući da se primjenjuje propis koji više nije na snazi. Ovakva praksa, prema mišljenju Ustavnog suda, za razliku od prethodne, ipak je zasnovana na nekom pravnom propisu uz vođenje odgovarajućeg postupka, što omogućava da mentalno oboljelim licima mjera sigurnosti bude produžena odlukom suda. Međutim, ovakva praksa zasnovana na ZKP koji više nije na snazi, te na odredbama Zakona o zaštiti lica i Zakona o izvršenju koji nisu usklađeni sa novim KZ i ZKPFBiH, već upućuju na primjenu prijašnjih propisa, ukazuje na kršenje principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i u njemu sadržanog principa pravne sigurnosti». Na osnovu navedenog je zaključeno «da takva praksa i odluke donesene u tim postupcima ne mogu ispuniti zahtjev 'zakonitosti' iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije» (tačka 64).

27. Osim toga, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio «da, iako smještaj mentalno oboljelih lica u poseban odjel zatvora jeste, u određenoj mjeri, u skladu sa domaćim zakonom koji predviđa takvu mogućnost, ali isključivo kao izuzetak, on, ipak, nije saglasan sa zahtjevima Evropske konvencije koja traži da ta lica budu smještena u bolnici, klinici ili drugoj odgovarajućoj instituciji namijenjenoj za tu svrhu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da zahtjev 'zakonitosti' lišavanja slobode u smislu člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije nije ispunjen ni u pogledu institucije u kojoj se ta mjera izvršava» (tačka 67).

28. Također, Ustavni sud je zaključio da «nepreciznost i nejasnoće u odredbi krivičnopravnih propisa, materijalnih i procesnih, vode zaključku da ove zakonske odredbe ne zadovoljavaju potreban zakonski kvalitet u mjeri u kojoj bi se poštivali zahtjevi iz člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije, već ostavljaju prostor da se proizvoljno primjenjuju (tačka 78)». Isto se odnosi i na Zakon o zaštiti lica sa duševnim smetnjama (tačka 79). Na osnovu navedenog, Ustavni sud je zaključio «da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije» (tačka 82).

29. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su organi javne vlasti u međuvremenu proveli niz konkretnih aktivnosti usmjerenih na rješavanje problema «odgovarajuće institucije», kao što je izmještanje Odjela forenzike KPZZ iz zatvorenog kruga zavoda na vanjski paviljon i to u renoviranu zgradu koja je udaljena od svih ostalih objekata zavoda i zaključenje sporazuma o smještaju i naknadi troškova za izvršenje mjera sigurnosti izrečenih u krivičnom postupku i u drugom postupku u kojem se izriče mjera liječenja. Međutim, Ustavni sud smatra da ovo pitanje još uvijek nije konačno riješeno, pozivajući se ponovo na svoj zaključak iz Odluke broj AP 2271/05 da konačno rješenje «uključuje i donošenje odgovarajućih propisa za osnivanje odgovarajuće institucije, kao i njezino faktičko osnivanje i korištenje» (tačka 68).

30. Također, Ustavni sud zapaža da su zakonska rješenja u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine, koja su bila na snazi u vrijeme određivanja mjere sigurnosti apelantu, kao i u međuvremenu izvršene izmjene, potpuno identični zakonskim rješenjima u Federaciji BiH, a koja su bila predmet analize Ustavnog suda u citiranoj Odluci broj AP 2271/05. Isto tako, Ustavni sud je svjestan činjenice da Distrikt Brčko BiH nema vlastite ustanove za izvršenje krivičnih sankcija, već ih lica izdržavaju prema svom izboru u ustanovama za izvršenje kazne zatvora, odnosno ustanovama za izvršenje zavodskih odgojnih mjera entiteta.

31. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije, te da je svrsishodno da odredi isti pravni lijek koji je naveden u izreci ove odluke i u odnosu na Vladu Distrikta Brčko BiH, kako je to učinjeno u Odluci broj AP 2271/05 u odnosu na Vladu Federacije BiH.

Kompenzacija

32. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog nezakonitog zadržavanja u Odjelu forenzike KPZZ nakon stupanja na snagu novog krivičnopravnog zakonodavstva, u iznosu koju odredi Ustavni sud. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. S obzirom na to da je ustanovio povredu člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije, a u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila, Ustavni sud dodjeljuje apelantu kompenzaciju u iznosu od 2.000,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Distrikta Brčko BiH. Visinu kompenzacije Ustavni sud je apelantu odredio kao satisfakciju, imajući u vidu okolnosti u Bosni i Hercegovini, praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, Tokić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 8. jula 2008. godine) i praksu Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 696/04 od 23. septembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 86/05).

VII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što lišavanje slobode lica koja su krivično djelo učinila u stanju neuračunljivosti ne ispunjava zahtjev «zakonitosti» u smislu Evropske konvencije zbog toga što važeći zakoni precizno ne definiraju mogućnost, uvjete, način i postupak izricanja, produženja i/ili prestanka mjere obaveznog liječenja i čuvanja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi ovih lica, te pristup «sudu» radi ispitivanja zakonitosti pritvaranja, što ostavlja prostor za proizvoljnu primjenu zakona. Osim toga, smještaj takvih lica u posebnom zatvorskom odjelu, također, ne ispunjava zahtjev «zakonitosti» iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije. Također, kršenje ovog prava postoji i zbog toga što važeća zakonska regulativa ne ispunjava zakonski kvalitet u mjeri u kojoj ne poštuje prava iz člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović