Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3354/09 (“Nikić-Company” d.o.o Brčko i M. N.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Prekršaj
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi · čl. 37
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi
- Zakon o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3354/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3354/09, rješavajući apelacije “Nikić-Company” d.o.o Brčko i Miće Nikića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštena apelacija “Nikić-Company” d.o.o Brčko i Miće Nikića podnesena protiv rješenja Općinskog suda Zenica broj 043-0-Pr-06-009827-24 od 19. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. “Nikić-Company” d.o.o Brčko i Mićo Nikić kao odgovorna osoba (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Faruk Balijagić advokat iz Tuzle, podnijeli su 27. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-Pr-06-009827-24 od 19. oktobra 2009. godine
2. Rješenjem Općinskog suda broj 043-0-Pr-06-009827-24 od 15. jula 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda Zenica broj 004-0-Pžp-09-000381 od 2. septembra 2009. godine, apelantu kao okrivljenom pravnom licu izrečena je zaštitna mjera oduzimanja predmeta prekršaja i to lož ulja u ukupnoj količini od 30.254 litra u vrijednosti od 31.766,70 KM, a što je privremeno oduzeto od apelanta na osnovu potvrde o privremenom oduzimanju robe Porezne uprave Federalnog ministarstva finansija Središnji ured Regionalne istražne jedinice Regije Sarajevo broj 10/05-3-15-100A/03-2 od 25. oktobra 2003. godine, a na osnovu odredbe člana 37. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 1. i u vezi sa članom 38. stav 1. Zakona o prekršajima kojima se povrijeđuju federalni propisi ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 9/96 i 29/00).
3. Rješenjem Općinskog suda broj 043-0-Pr-06-009827-24 od 19. oktobra 2009. godine, revizija apelanata odbačena je kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja je navedeno da kako revizija kao vanredni pravni lijek nije propisana prema odredbama Zakona o prekršajima kojima se povrijeđuju federalni propisi i odredbama Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine čija se važeća procesno-pravna pravila primjenjuju u konkretnom postupku, odnosno prilikom donošenja rješenja broj 043-0-Pr-06-009827-24 od 15. jula 2009. godine, a koje je postalo pravosnažno i izvršno 2. septembra 2009. godine, sud je odlučio kao u izreci.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo, mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenih članova u konkretnom slučaju.
7. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretni postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava i na vlastitu jurisprudenciju prema kojoj se član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuje samo na «spor» o «građanskim pravima i obavezama» priznatim u domaćem zakonodavstvu, ali ne garantuje određen sadržaj tih «građanskih prava i obaveza» (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marković protiv Italije, presuda od 14. decembra 2006. godine, aplikacija broj 1398/03), niti se tumačenjem člana 6. Evropske konvencije mogu kreirati nova, suštinska «građanska prava» koja nemaju pravnog osnova u pozitivnim propisima države (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
8. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Općinskog suda broj 043-0-Pr-06-009827-
24 od 19. oktobra 2009. godine, kojim je odbačena revizija apelanta kao nedozvoljena, zbog toga što prema odredbama Zakona o prekršajima kojima se povrijeđuju federalni propisi i odredbama Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine ista nije propisana kao jedan od vanrednih pravnih lijekova. U ovom postupku Općinski sud nije utvrđivao bilo kakve činjenice koje bi se ticale apelantovog tužbenog zahtjeva, niti su sudovi odlučivali o postojećim ili novim građanskim pravima apelanta. Ustavni sud smatra da je Općinski sud osporenim rješenjem samo rješavao procesna pitanja, tj. utvrđivao procesne pretpostavke za odlučivanje o reviziji apelanta, ne odlučujući pri tome o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva, odnosno o apelantovim građanskim pravima. Stoga, Ustavni sud smatra da, u okolnostima kada osporenim rješenjem nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama, već su rješavana proceduralna pitanja u postupku po reviziji, taj postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi već citiranu odluku Ustavnog suda, broj U-
63/01).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović