Član 1.
Ovim zakonom utvrđuju se opći uvjeti odgovornosti i sankcije koje se propisuju za prekršaje određene u federalnim propisima i uređuje prekršajni postupak koji vode federalni organi.
Član 2.
Prekršaji određeni u federalnim propisima (u daljem tekstu: prekršaji) jesu povrede javnog poretka utvrđene federalnim zakonom i drugim federalnim propisima za koje se predviđaju prekršajne kazne i zaštitne mjere.
Član 3.
Za prekršaje se ne odgovara ako prije nego što je učinjen nije bilo predviđen federalnim propisom kao prekršaj, niti se može izreći kazna ili druga sankcija koja nije bila unaprijed propisana. Ako je poslije učinjenog prekršaja izmijenjen federalni propis o prekršaju, primjeniće se propis koji je blaži za učinioca.
Član 4.
Prekršaji se mogu propisivati federalnim zakonom i uredbom ili odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada).
Član 5.
Za prekršaj predviđen federalnim propisom kazniće se ako je učinjen na teritoriji Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) ili ako je učinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi van teritorije Federacije. Pod teritorijom Federacije podrazumijeva se suhozemna teritorija, obalno more i vodene površine unutar njenih granica, kao i vazdušni prostor nad njima. Za prekršaj učinjen u inozemstvu kazniće se samo ako je to određeno federalnim zakonom. U slučaju iz stava 1. ovog člana može se, pod uvjetom uzajamnosti, ustupiti gonjenje za prekršaj stranoj državi u kojoj učinilac prekršaja koji je strani državljanin ima prebivalište.
Član 6.
Prekršaj može biti izvršen činjenjem i nečinjenjem. Prekršaj je izvršen nečinjenjem kada je učinilac propustio činjenje koje je bio dužan da izvrši.
Član 7.
Prekršaj je izvršen u vrijeme kad je učinilac radio ili bio dužan da radi, bez obzira na to kad je posljedica nastupila.
Član 8.
Prekršaj je izvršen kako u mjestu gdje je učinilac radio ili bio dužan da radi, tako i u mjestu u kome je posljedica nastupila, ako propisom o prekršaju nije drugačije određeno.
Član 9.
Glava II ODGOVORNOST ZA PREKRŠAJE Nije odgovoran za prekršaj učinilac koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao shvatiti značaj svoje radnje (činjenja ili nečinjenja) ili nije mogao upravljati svojim postupcima, uslijed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. Okolnost da je prekršaj učinjen pod uticajem alkohola ili opojnih druga ne isključuje odgovornost učinioca.
Član 10.
Za odgovornost je dovoljan nehat učinioca, ako propisom o prekršaju nije određeno da će se učinilac kazniti samo ako je prekršaj učinjen sa umišljajem. Odredbe krivičnog zakona koji se primjenjuje na teritoriji Federacije o umišljaju i nehatu shodno se primjenjuje i na prekršaje.
Član 11.
Nije odgovoran ako učini prekršaj pod uticajem sile, prijetnje ili prinude, ili ako je u vrijeme izvršenja prekršaja pogrešno shvatio da postoje okolnosti prema kojima bi, da su postojale, njegova radnja bila dozvoljena.
Član 12.
Nepoznavanje propisa kojim se predviđa prekršaj ne izvinjava.
Član 13.
Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u nužnoj odbrani. Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.
Član 14.
Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u krajnjoj nuždi. Krajnja nužda postoji ako je radnja učinjena radi toga da učinilac od sebe ili drugog otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti i ako pri tome učinjeno zlo nije veće od onog koje je prijetilo.
Član 15.
Ako je učinilac prekoračio granice nužne odbrane, odnosno krajnje nužde može se blaže kazniti, a ako je to prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima neće odgovarati za prekršaj.
Član 16.
Ko s umišljajem drugog podstrekne ili mu pomogne da učini prekršaj kazniće se kao da ga je sam učinio. S obzirom na prirodu prekršaja, kao i na način i okolnosti po kojima je izvršeno podstrekavanje ili pomaganje i stepen odgovornosti podstrekača i pomagača, podstrekač i pomagač mogu se blaže kazniti. Ako je podstrekavanje ili pomaganje izvršeno pod osobito olakšavajućim okolnostima ili ako do izvršenja prekršaja nije došlo, podstrekač i pomagač neće odgovarati za prekršaj.
Član 17.
Za pokušaj prekršaja učinilac je odgovoran samo je to federalnim zakonom predviđeno.
Član 18.
Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu mogu biti odgovorni za prekršaj samo ako je to propisom o prekršaju predviđeno. Federacija, kanton i općina i njihovi organi, i drugi organi ne mogu biti odgovorni za prekršaj. Federalni zakonom se može propisati da za prekršaj odgovara odgovorno lice u organu Federacije, kantona i općina, i u drugom državnom organu.
Član 19.
Pravno lice je odgovorno za prekršaj ako je do izvršenja prekršaja došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica koje je bilo ovlašteno da postupa u ime pravnog lica.
Član 20.
Pravno lice koje se nalazi pod stečajem odgovorno je za prekršaj, bez obzira na to da li je prekršaj učinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći novčana kazna nego samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanja imovinske koristi.
Član 21.
Odgovornost odgovornog lica postoji ako je do izvršenja prekršaja došlo njegovom radnjom ili njegovim propuštanjem dužnog nadzora. Odgovornim licem, u smislu ovog zakona, smatra se lice kome su u preduzeću (društvu) ili drugom pravnom licu povjereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje, poslovanje ili proces rada, kao i lice koje u organu Federacije, kantona i općine ili drugom državnom organu obavlja određene dužnosti.
Član 22.
Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos u pravnom licu ili organu Federacije, kantona i općine ili drugom državnom organu, niti zato što je nastala nemogućnost kažnjavana pravnog lica uslijed njegovog prestanka.
Član 23.
Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne postoji ako je ono postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja ili ako je preduzelo sve radnje koje je na osnovu zakona, drugog propisa ili općeg akta bilo dužno da preduzme da bi spriječilo izvršenje prekršaja.
Član 24.
Ako drugačije nije određeno u federalnom propisu kojim je predviđen prekršaj, strano pravno lice i strano odgovorno lice kaznit će se za prekršaj ako je prekršaj učinjen na teritoriji Federacije i ako strano pravno lice ima sjedište, odnosno predstavništvo u Federaciji.
Član 25.
Lice koje je u krivičnom postupku ili u postupku za privredne prestupe pravosnažno oglašeno krivim za djelo koje ima i obilježje prekršaja neće se kazniti za prekršaj. Glava III PREKRŠAJNE SANKCIJE 1.
Član 26.
Kazne Za prekršaj se može propisati samo novčana kazna. Pod uvjetom predviđenim ovim zakonom, učiniocu prekršaja može se umjesto novčane kazne izreći ukor.
Član 27.
Novčana kazna za pojedinca može se propisati u iznosu od 10 do 2.000 DEM. Za prekršaje pravnih lica, kao i za prekršaje imalaca radnje, federalnim propisom može se propisati novčana kazna od 100 DEM do 10.000 DEM, a za odgovorno lice do 2.000 DEM. Federalnim propisom može se za prekršaje koji predstavljaju težu povredu federalnih propisa propisati za pravno lice, kao i za imaoce radnje, novčana kazna do 50.000 DEM, a za odgovorno lice - do 2.000 DEM, a za pojedinca do 2.000 DEM. Za prekršaje iz stava 3. ovog člana može se u srazmjeri i sa visinom pričinjene štete ili neizvršene obaveze propisati novčana kazna, najviša do dvadesetostrukog iznosa pričinjene štete, neizvršene obaveze ili vrijednosti robe ili druge stvari koja je predmet prekršaja. Novčana kazna koja se naplaćuje na licu mjesta može se federalnim propisom utvrditi u fiksnom iznosu, i to: za pravno lice i imaoca radnje do 500 DEM, a za odgovorno lice i drugog pojedinca - do 100 DEM. Pod imaocem radnje, u smislu ovog zakona, smatra se fizičko lice koja obavlja neku od zakonom dozvoljenih djelatnosti.
Član 28.
U rješenju o prekršaju određuje se rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od tri mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja. U opravdanim slučajevima federalni organ koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu može dozvoliti da se novčana kazna isplati u otplatama. U tom slučaju federalni organ će odrediti način isplaćivanja i rok isplate koji ne može biti duži od šest mjeseci, ako federalnim zakonom nije drugačije određeno.
Član 29.
Ako kažnjeni u određenom roku ne plati novčanu kaznu koju je izrekao federalni organ, kazna će se naplatiti prinudno. Ako se novčana kazna ne može prinudno naplatiti, zamijeniće se kaznom zatvora. O zamjeni novčane kazne u kaznu zatvora nadležni federalni organ koji je izrekao kaznu donijeće se posebno rješenje. Novčana kazna ne može se zamijeniti kaznom zatovra odgovornom licu, kao ni mlađem oficiru, oficiru ili vojnom službeniku u aktivnoj službi oružanih snaga Federacije.
Član 30.
Pri zamjeni novčane kazne kaznom zatovra računaju se svakih započetih 50 DEM u jedan dan zatvora, ali tako da kazna zatvora ne može biti duža od 60 dana. Ako je naplaćen jedan dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno zamijeniti kaznom zatovra uz ograničenja predviđena u stavu 1. ovog člana. Izvršenje kazne zatvora kojom je zamijenjena novčana kazna prekinuće se, ako kažnjeni plati ostatak novčane kazne.
Član 31.
Iznosi naplaćenih novčanih kazni za prekršaje unose se u budžet Federacije.
Član 32.
Novčana kazna odmjerava se u granicama određenim propisom u kome je prekršaj predviđen, uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da novčana kazna bude veća ili manja (otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti), a naročito težinu učinjenog prekršaja, okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, stepen odgovornosti, lične prilike učinioca i njegovo držanje poslije učinjenog prekršaja. Pri odmjeravanju novčne kazne uzeće se u obzir i imovno stanje učinioca, odnosno ekonomsko stanje pravnog lica. Ako federalnim zakonom nije drukčije predviđeno, kao otežavajuća okolnost za prekršaj ne može se uzeti novčana kazna ni zaštitna mjera ranije izrečena za prekrčaj, ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju proteklo više od dvije godine.
Član 33.
Ako se pri odmjeravanju kazne utvrdi da prekršaj nije teže prirode, a postoje olakšavajuće koje ukazuju da će se i sa blažom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, propisana novčana kazna može se ublažiti tako da će se izreći novčana kazna ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekršaj, ali ne ispod najmanje zakonske mjere te kazne.
Član 34.
Ako postoje okolnosti koje znatno umanjuju odgovornost učinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja propisane novčane kazne, umjesto novčanu kazne može se izreći ukor. Ukor se može izreći i ako se prekršaj sastoji u neispunjavanju propisane obaveze ili je prekršajem nanesena šteta, a učinilac je prije donošenja rješenja o prekršaju ispunio propisanu obavezu, odnosno otklonio ili nadoknadio nanesenu štetu.
Član 35.
Neće se kazniti učinilac prekršaja ako je prekršaj prema okolnostima pod kojima je učinjen malog značaja i ako nije proizrokovao posljedice ili su posljedice neznatne. Neće se kazniti za prekršaj pravno lice, ako je prekršaj otkrio i prijavio organ tog pravnog lica, ili radnici u tom pravnom licu.
Član 36.
Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više prekršaja po kojima nije doneseno rješenje o prekršaju, a postupak se vodi pred istim organom, utvrdiće se prethodno novčana kazna za svaki prekršaj i izreći jedna ukupna novčana kazna koja je jednaka zbiru pojedinih utvrđenih kazni, s tim da ukupna novčana kazna ne može preći dvostruki iznos najveće mjere novčane kazne. Ako za jedan od više prekršaja utvrđena novčana kazna na osnovu člana 27. stav 4. ovog zakona, za taj iznos će se uvećati ukupna novčana kazna koja je za ostale prekršaje utvrđena prema stavu 1. ovog člana.
Član 36a.
član 36a. Izvršenje prekršajnih sankcija predviđenih ovim i drugim federalnim zakonima i drugim federalnim propisima provodi se po zakonima kantona, kojim je uređen postupak izvršenja tih sankcija, ako Zakonom o izvršenju krivičnih snakcija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 44/98) nije drugačije regulisano.
Član 37.
2. Zaštitne mjere Federalnim zakonom mogu se uz novčanu kaznu za prekršaj propisati slijedeće zaštitne mjere: 1) oduzimanje predmeta; 2) zabrana obavljanja samostalne djelatnosti; 3) zabrana upravljanja motornim vozilima; 4) udaljenje stranca sa teritorije Federacije. Zaštitne mjere iz stava 1. tač. 1. i 4. ovog člana mogu se, pod uvjetima predviđenim ovim zakonom, izreći i kad nisu propisane za prekršaj. Zaštitne mjere mogu se izreći i ako novčana kazne za prekršaj nije izrečena, samo ako je takva mogućnost predviđena u federalnom zakonu. Federalnim zakonom mogu se predvidjeti i druge zaštitne mjere ako to zahtijeva posebno priroda prekršaja, ali se one mogu izricati samo uz novčanu kaznu za prekršaj.
Član 38.
Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni izvršenju prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su svojina učinioca prekršaja, odnos ako njima raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja. Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kad nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja ako to zahtijevaju interesi opće bezbjednosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnost robnog prometa ili razlozi javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Oduzimanjem predmeta ne dira se u pravo trećih lica na naknadu štete od učinioca. Organ koji je donio rješenje o prekršaju određuje da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati zainteresiranom organu, odnosno pravnom licu. Novac dobijen prodajom predmeta koji je svojina učinioca prekršaja, odnosno prodajom predmeta kojima raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja unosi se u budžet Federacije. Ako su prodati predmeti koji nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja, novac se predaje licu čija su svojina ti predmeti, odnosno pravnom licu koje raspolaže tim predmetima. Ako je to lice nepoznato i ne javi se ni za jednu godinu od dana prodaje, novac dobijen od prodaje takvih predmeta unosi se u budžet Federacije.
Član 39.
Zabrana obavljanja samostalne djelatnosti sastoji se u privremenoj zabrani učiniocu prekršaja da obavljaju zanatsku ili drugu djelatnost za koju se izdaje dozvola nadležnog organa. Ako federalnim zakonom kojim se određuje prekršaj nisu posebno propisani uvjeti za izricanje mjere iz stava 1. ovog člana, ta mjera se može izreći učiniocu prekršaja čije bi dalje bavljenje samostalnom djelatnošću bilo opasno po život ili zdravlje ljudi ili koji je zloupotrijebio samostalnu djelatnost za izvršenje prekršaja. Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od tri mjeseca do jedne godine. Vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.
Član 40.
Zabrana upravljanja motornim vozilom sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije. Ako federalnim zakonom kojim se propisuje prekršaj nisu propisani uvjeti za izricanje mjere iz stava 1. ovog člana, ta mjera može se izreći učiniocu prekršaja koji je učinio težu povredu propisa o bezbjednosti saobraćaja ili čije ranije kršenje tih propisa pokazuje da je opasno da učinilac prekršaja upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije. Pri odlučivanju da li će se izreći ova mjera uzeće se u obzir i to da li je učinilac vozač motornog vozila po zanimanju. Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od 30 dana do jedne godine. Ako federalnim zakonom kojim se propisuje prekršaj nije drugačije određeno, vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.
Član 41.
Udaljenje stranca sa teritorije Federacije može se izreći strancu koji je kažnjen za prekršaj zbog koga je nepoželjan njegov dalji boravak u Federaciji. Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se propisati u trajanju od šest mjeseci do tri godine. Vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.
Član 42.
Glava IV ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE IZVRŠENJEM PREKRŠAJA Niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu prekršajem. Imovinska korist oduzeće se rješenjem o prekršaju kojim je utvrđeno izvršenje prekršaja. Imovinska korist unosi se u budžet Federacije. U pogledu način oduzimanja imovinske koristi i zaštite oštećenog lica shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe krivičnog zakona koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 43.
Glava V ZASTARJELOST Prekršajni postupak ne može se voditi ako protekne jedna godina od dana kad je prekršaj učinjen. Rok zastarjelosti gonjenja za carinske, poreske, devizne i spoljnotrgovinske prekršaje iza prekršaje protiv bezbjednosti vazdušnog saobraćaja je tri godine.
Član 44.
Izrečena novčana kazna i zaštitna mjera ne mogu se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju protekla jedna godina.
Član 45.
Zastarijevanje gonjenja i zastarijevanje izvršenja novčane kazne, odnosno zaštitne mjere za prekršaje ne teče za vrijeme za koje se gonjenje, odnosno izvršenje ne može preduzeti po federalnom zakonu. Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se preuzima radi gonjenja učinioca prekršaja, ili radi izvršenja novčane kazne, odnosno zaštitne mjere. Svakim prekidom zastarjevanje počinje ponovo teći, ali, bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom slučaju nastaje kad protekne dva puta onoliko vremena koliko je predviđeno u čl. 43. i 44. Zakona i st. 1. i 2. ovog člana.
Član 46.
Glava VI POSEBNE ODREDBE O ODGOVORNOSTI I KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA Za prekršaj nije odgovoran maloljetnik koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 16 godina (dijete i mlađi maloljetnik). Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja prekršaja navršio 16 godina, a nije navršio 18 godine (stariji maloljetnik) izriče se ukor ili novčana kazna, kao i zaštitna mjera iz člana 37. stav 1. tač. 1, 3. i 4. ovog zakona. Ukor se izriče ako je dovoljno da se zbog učinjenog prekršaja stariji maloljetnik samo prekori. Pri izricanju ukora ukazaće se starijim maloljetniku na štetnost njegovog postupka i predočiće mu se da u slučaju ponovnog izvršenja prekršaja može prema njemu biti izrečena novčana kazna. Starijem maloljetniku ne može se izreći novčana kazna u većem iznosu od polovine iznosa propisane novčane kazne za prekršaj, kao ni ukupna kazna za prekršaje u sticanju u većem iznosu od polovine dvostrukog iznosa najveće mjere novčane kazne. Starijem maloljetniku ne može se novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora u trajanju dužem od 15 dana.
Član 47.
Federalnim zakonom i propisom Vlade može se odrediti da će se roditelj, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika koji je učinio prekršaj kazniti ako je učininjeni prekršaj posljedica njihovog propuštanja dužnog staranja o maloljetniku, a u mogućnosti su da takav nadzor obavljaju.
Član 48.
Dio drugi PREKRŠAJNI POSTUPAK Glava VII OSNOVNE ODREDBE Odredbe ovog zakona o prekršajnom postupku primjenjuje federalni organi kad vode prekršajni postupak.
Član 49.
Federalni organ koji vodi prekršajni postupak dužan je da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su važne za donošenje rješenja. On je dužan da sa jednakom brižljivošću ispita kako okolnosti koje terete okrivljenog tako i okolnosti koje mu idu u korist.
Član 50.
Prije donošenja rješenja o prekršaju, okrivljenom će se pružiti mogućnost da se izjasni o onome što mu se stavlja na teret (član 106.), osim ako se donosi rješenje po skraćenom postupku. Ako uredno pozvani okrivljeni ne dođe na saslušanje i ne opravda izostanak, a njegovo saslušanje nije nužno za utvrđivanje pravog stanja stvari, rješenje o prekršaju može se donijeti i bez saslušanja okrivljenog.
Član 51.
Protiv pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu sprovodi se jedinstven prekršajni postupak, osim ako postoje zakonski razlozi da se vodi postupak samo protiv jednog od njih.
Član 52.
U prekršajnom postupku federalni organ koji vodi postupak dužan je da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činejnica dokazana.
Član 53.
Federalni organ koji vodi prekršajni postupak staraće se da neznanje i neukost okrivljenog i drugih lica koja učestvuju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju u postupku.
Član 54.
Federalni organ koji vodi prekršajni postupak dužan je da nastoji da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 55.
Prekršajni postupak vodi se na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Federaciji. Okrivljeni, svjedoci i druga lica koja učestvuju u postupku imaju pravo da pri izvođenju pojedinih radnji u prekršajnom postupku ili na usmenom pretresu upotrebljavaju svoj jezik. Ako se prekršajni postupak, odnosno usmeni pretres ne vodi na jeziku tog lica, obezbijediće se usmeno prevođenje onoga što ono, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog pismenog dokaznog materijala. O pravu na prevođenje poučiće se lice iz stava 2. ovog člana, koje se može odreći tog prava ako zna jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je data pouka i izjava učesnika. Prevođenje obavlja tumač, koga odredi federalni organ koji vodi postupak. U prekršajnom postupku službeno pismo je latinica.
Član 56.
Svi organi dužni su da ukazuju pravnu pomoć federalnom organu koji vodi prekršajni postupak.
Član 57.
Prekršajni postupak neće se voditi niti će se izricati kazna za prekršaj protiv lica koja uživaju diplomatski imunitet.
Član 58.
Ako primjenjivanje propisa o prekršaju zavisi od prethodnog rješenja nekog pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan drugi organ, federalni organ koji vodi prekršajni postupak može sam riješiti to pitanje, a može odgoditi donošenje rješenja ako se po tom pitanju već vodi postupak pred drugim organom. Rješenje prethodnog pitanja u prekršajnom postupku ima dejstvo samo za predmet o kome se u tom postupku rješavalo. O pitanju postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, federalni organ koji vodi prekršajni postupak vezan je pravosnažnom presudom krivičnog suda kojom je okrivljeni oglašen krivim za krivično djelo. Glava VIII ORGANI ZA VOĐENJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA 1.
Član 59.
Nadležnost Za vođenje prekršajnog postupka u prvom stepenu nadležni su federalni organi uprave, svaki iz svog djelokruga (u daljem tekstu: federalni organ), ako federalnim zakonom nije drukčije određeno. Federalni organ uprave koji ima područne organizacione jedinice može odrediti da prekršajni postupak u prvom stepenu vodi područna organizaciona jedinica federalnog organa (u daljem tekstu: organizaciona jedinica). Federalni organ nadležan je da vodi prekršajni postupak i za vojno lice, osim ako je ono učinilo prekršaj na mjestu koje je pod kontrolom vojnih organa ili u drugim slučajevima određenim federalnim zakonom.
Član 60.
O žalbi na rješenje o prekršaju koje je donio federalni organ u prvom stepenu rješava u drugom stepenu Federalno vrijeće za prekršaje (u daljem tekstu: Federalno vrijeće). Federalno vijeće zauzima načelne stavove o pravnim pitanjima radi jedinstvenog primjenjivanja propisa o prekršajima, prati pojave i probleme u oblasti prekršaja iz svoje nadležnosti i o tome obavještava Vladu i druge nadležne federalne organe i daje inicijative za donošenje i za izmjenu federalnih propisa. Federalno vijeće pruža stručnu pomoć organima za prekršaje iz čl. 68. i 70. Zakona, te može vršiti pregled njihovog rada i tražiti izvještaje i podatke. Fedralno vijeće obavlja i druge poslove određene federalnim zakonom.
Član 61.
Ako je funkcioner koji rukovodi federalnim organom odredio da prekršajni postupak u prvom stepenu vode organizacione jedinice - za vođenje prekršajnog postupka mjesno je nadležna organizaciona jedinica na čijem je području učinjen prekršaj. Federalni organ ili organizaciona jedinica, koja je nadležna za pravno lice, nadležna je i za odgovorno lice u pravnom licu. Ako je prekršaj učinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu, za vođenje prekršajnog postupka nadležna je organizaciona jedinica na čijem se pdoručju nalazi domaća luka ili vazduhoplovno pristanište u kome se završava putovanje učinioca prekršaja, a ako je učinilac prekršaja član posade - organizaciona jedinica na čijem se području nalazi matična luka broda, odnosno matično pristanište vazduhoplova.
Član 62.
Ako se nadležnost organa iz člana 61. ovog zakona ne može odrediti prema mjestu izvršenja prekršaja, ili ako je prekršaj izvršen u inozemstvu, nadležnost se određuje prema prebivalištu, odnosno boravištu pojedinca - učinioca prekršaja, a ako je prekršaj učinilo pravno lice - prema sjedištu pravnog lica.
Član 63.
Federalni organ koji je nadležan za učinioca prekršaja nadležan je i za saučesnika. Protiv učinioca prekršaja i saučesnika provodi se jedinstven prekršajni postupak. Ako je to svrsishodno, nadležni federalni organ može odvojeno da vodi postupak protiv pojedinih saučesnika. Ako su prekršaj kao saučesnici učinili građanin i vojno lice, a za postupak protiv vojnih lica nadležan je vojni organ, postupak će se voditi odvojeno za građanina, a odvojeno za vojno lice.
Član 64.
Federalni organ dužan je da po službenoj dužnosti pazi na stvarnu i mjesnu nadležnost. Ako utvrdi da je za vođenje prekršajnog postupka nadležan drugi federalni organ, ustupiće bez odgađanja predmet tom organu.
Član 65.
Organizaciona jedinica može, prije nego što donese rješenje o prekršaju, ustupiti predmet organizacionoj jedinici na čijem području učinilac prekršaja ima prebivalište ili boravište, ako se time olakšava postupak. Organizaciona jedinica može u roku od osam dana od dana prijema predmeta zahtijevati da o opravdanosti ustupanja prema stavu 1. ovog člana odluči Federalno vijeće. Odluka Federalnog vijeća je konačna.
Član 66.
O sukobu nadležnosti između federalnih organa nadležnih za vođenje prekršajnog psotupka, odlučuje Federalno vijeće. Protiv rješenja kojim je odlučeno o sukobu nadležnosti nije dozvoljena žalba.
Član 67.
Ako se stranoj državi na osnovu međunarodnog ugovora ustupa gonjenje i kažnjavanje za prekršaj iz nadležnosti federalnog orana, koji je na teritorije Federacije izvršio strani državljanin čije je prebivalište u stranoj državi, odluku o ustupanju donosi Federalno vijeće. Ako strana država predloži da se u Federaciji preduzme gonjenje i kažnjavanje za prekršaj koji je u stranoj državi izvršio državljanin Federacije sa prebivalištem u Federaciji, odluku o preuzimanju gonjenja i kažnjavanja donosi Federalno vijeće.
Član 68.
2. Organizacija i sastav U federalnom organu prekršajni postupak za prelaženje državne granice, carinske, devizne, spoljnotrgovinske prekršaje, prekršaje protiv bezbjednosti saobraćaja na putevima, kretanja i boravka stranaca i za prekršaje protiv bezbjednosti vazdušnog saobraćaja u prvom stepenu vodi i rješenje o prekršaju donosi Komisija za prekršaje (u daljem tekstu: Komisija), sastavljena od tri člana od kojih je jedan član predsjednik. Predsjednik i članovi Komisije mogu imati zamjenike. Komisija može ovlastiti pojedinog svog člana da preduzima određene radnje u prekršajnom postupku. Ako je sjedište organizacione jedinice federalnog organa udaljeno od sjedišta Komisije tako da Komsija, odnosno njen ovlašteni član nije u mogućnosti da u sjedištu organizacione jedinice blagovremeno preuzima pojedine radnje prekršajnog postupka, funkcioner koji rukovodi federalnim organim može odrediti radnika organizacione jednice za preduzimanje određenih radnji prekršajnog postupka koje se ne mogu kasnije izvesti ili bi njihovo kasnije izvođenje bilo otežano.
Član 69.
Predsjednika i članove Komisije, kao i njihove zamjenike, imenuje funkcioner koji rukovodi federalnim organom koji vodi postupak u prvom stepenu iz reda radnika u federalnom organu uz prethodno pribavljenu saglasnost Vlade. Predsjednik i članovi Komisije, kao i njihovi zamjenici moraju biti diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom ili ispitom za prekršaje i imati potrebno radno iskustvo na odgovarajućim pravnim poslovima. Uvjeti, program ispita i način polaganja ispita za prekršaje uređuju se federalnim zakonom.
Član 70.
U fedealnom organu prekršajni postupak za prekršaje iz člana 68. ovog zakona za koje je propisana novčana kazna za pravno lice i imaoca radnje od 3000 DEM, a za odgovorno lice i druge pojedince do 500 DEM, kao i za druge prekršaje, prekršajni postupak vodi i rješenje o prekršaju donosi ovlašteno službeno lice u federalnom organu. Službeno lice iz stava 1. ovog člana mora ispunjavati uvjete predviđene u članu 69. stav 2. ovog zakona, a određuje ga iz reda radnika u federalnom organu - funkcioner koji rukovodi tim organom, uz prethodno pribavljenu saglasnost Vlade.
Član 71.
Federalno vijeće je samostalni federalni organ. Federalno vijeće donosi poslovnik o svom radu.
Član 72.
Federalno vijeće sastoji se od određenog broja članova od kojih je jedan predsjednik. Broj članova Federalnog vijeća utvrđuje Vlada. Predsjednika i članove Federalnog vijeća imenuje i razrješava dužnosti Vlada, na prijedlog ministra pravde. Predsjednik i članovi Federalnog vijeća moraju biti diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom ili ispitom sudija za prekršaje i imati duže radno iskustvo na odgovarajućim pravnim poslovima. Predsjednik i članovi Federalnog vijeća imenuju se za period od četiri godine i mogu biti ponovo imenovani.
Član 73.
Federalno vijeće rješava u vijećima sastavljenim od tri člana. Predsjednik vijeća iz stava 1. ovog člana je predsjednik Federalnog vijeća ili drugi član Federalnog vijeća.
Član 74.
Federalno vijeće, na sjednici svih članova obavlja poslove iz člana 60. stav 2. ovog zakona i donosi poslovnik o svom radu, razmatra program rada i izvještaj o radu. Sjednicu svih članova Federalnog vijeća saziva i njenim radom rukovodi predsjednik Federalnog vijeća. Za punovažno odlučivanje na sjednici Federalnog vijeća potrebno je prisustvo najmanje dvije trećine članova, a odluke se donose većinom glasova svih članova. Usvojeni načelni stavovi na sjednici svih članova Federalnog vijeća obavezni su za sva vijeća Federalnog vijeća i mogu biti izmijenjeni samo na sjednici svih članova Federalnog vijeća.
Član 75.
U Federalnom vijeću, za obavljanje stručnih i administrativnih-tehničkih poslova, postoji potreban broj radnika koji imaju odgovarajuću stručnu spremu. Unutarnja organizacija Federalnog vijeća uređuje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Pravilnik iz stava 2. ovog člana donosi predsjednik Federalnog vijeća po prethodno pribaljenom mišljenju sjednice svih članova Federalnog vijeća i uz saglasnost ministra pravde.
Član 76.
Na radnike u Fedralnom vijeću primjenjuju se propisi koji važe za radnike u federalnim organima uprave.
Član 77.
Sredstva za rad Federalnog vijeća obezbjeđuju se u budžetu Federacije.
Član 78.
Glava IX IZUZEĆE Službeno lice koje vrši određenu dužnost u prekršajnom postupku izuzeće se: 1) ako je oštećeno prekršajem; 2) ako mu je okrivljeni, predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, oštećeni li njegov zastupnik, bračni drug ili srodnik u pravoj liniji do četvrtog, a po tazbini do drugog stepena; 3) ako je u stiom predmetu bilo predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, zastupnik ili punomoćnik oštećenog, svjedok ili vještak; 4) ako postoje druge okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost. Izuzeta su od donošenja rješenja u drugom stepenu lica koja su učestvovala u donošenju rješenja o prekršaju u prvom stepenu.
Član 79.
Službeni lice koje učestvuje u prekršajnom postupku dužno je da smo traži svoje izuzeće čim sazna da za to postoji razlog. Zahtjev za izuzeće može podnijeti i okrivljeni, odnosno predstavnik okrivljenog pravnog lica, do donošenja rješenja o prekršaju. Lice čije se izuzeće traži može do donošenja rješenja o izuzeću preduzimati samo radnje koje ne trpi odlaganje. O izuzeću službenog lica rješava funkcioner koji rukovodi federalnim organima, odnosno predsjednik Federalnog vijeća, ako se traži izuzeće člana tog vijeća, a o izuzeću predsjednika Federalnog vijeća - ministar pravde. Prije donošenja rješenja o izuzeću uzeće se izjava od lica čije je izuzeće u pitanju. Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuzeće nije dozvoljena žalba, a rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijati samo žalbom protiv rješenja o prekršaju.
Član 80.
Glava X OKRIVLJENI I OŠTEĆENI Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca.
Član 81.
Za okrivljeno pravno lice u prekršajnom postupku učestvuje njegov predstavnik, koji je ovlašten da preduzima sve radnje koje može da preduzima sam okrivljeni.
Član 82.
Predstavnik pravnog lica je lice koje je ovlašteno da predstavlja pravno lice na osnovu zakona ili drugog propisa, opšteg akta ili drugog akta pravnog lica. Predstavnik pravnog lica mora da ima pismeno ovlaštenje organa upravljanja. Predstavnik pravnog lica može biti samo jedno lice.
Član 83.
Predstavnik stranog pravnog lica je lice koje upravlja pravnim licem ili predstavništvom tog pravnog lica u Federaciji, ako za predstavnika nije određeno drugo lice.
Član 84.
Predstavnik pravnog lica ne može biti lice koje je u istoj stvari svjedok. Predstavnik pravnog lica ne može biti ni odgovorno lice protiv koga se vodi postupak za isti prekršaj, a koje ističe da je postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja (član 23.). Više okrivljenih pravnih lica mogu imati kao predstavnika isto lice samo ako to nije u suprotnosti sa interesima njihove odbrane. U slučajevima iz st. 1. do 3. ovog člana federalni organ koji vodi prekršajni postupak dužan je da obavijesti pravno lice radi određivanja drugog predstavnika. Federalni organ je dužan da uvijek upozori i pravno lice ako je predstavnik pravnog lica u isto vrijeme i odgovorno lice protiv koga se vodi prekršajni postupak. Za strano pravno lice obavještenje i upozorenje iz st. 4. i 5. ovog člana upućivaće se pravnom licu, odnosno predstavništvu stranog pravnog lica u Federaciji.
Član 85.
Ako pravno lice na poziv federalnog organa koji vodi prekršajni postupak ne odredi svog predstavnika (član 84. stav 3. i član 101. stav 3.) kazniće se rješenjem tog organa novčanom kaznom od 250 DEM. Ako i poslije izricanja kazne pravno lice ne odredi svog predstavnika, kazniće se za svako dalje neodazivanje pozivu novčanom kaznom od 500 DEM.
Član 86.
Okrivljeno pravno lice i okrivljeno odgovorno lice mogu imati svaki svog branioca ili zajedničkog branioca.
Član 87.
Oštećeni ima pravo da predlaže dokaze, da stavlja druge prijedloge, da ističe zahtjev za naknadu štete i da ostvaruje druga prava predviđena ovim zakonom. Ako je učinjenim prekršajem šteta nanesena državnoj svojini, o tome će se uvijek obavijestiti nadležno pravobranilaštvo. Zakonski zastupnik oštećenog vrši prava koja po ovom zakonu ima oštećeni. Oštećeni može svoja prava vršiti i preko punomoćnika.
Član 88.
Okrivljeni, predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, oštećeni i zastupnik oštećenog imaju pravo da razmatraju spise predmeta. Ako je prekršajni postupak u toku, razmatranje i prepisivanje spisa dozvoljava federalni organ koji vodi postupak. Razmatranje spisa može da se uskrati ako bi se time ometalo pravilno vođenje psotupka. Poslije izvedenih dokaza, licima iz stava 1. ovog člana, kao i svakom drugom licu koje ima opravdan interes, ne može se uskratiti razmatranje i prepisivanje spisa.
Član 89.
Glava XI DONOŠENJE I SAOPŠTAVANJE ODLUKA I POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE Odluke u prekršajnom postupku donose se u obliku rješenja, ako u ovom zakonu za pojedine odluke nije predviđeno da se donese u obliku zaključka ili naredbe. U pogledu načina donošenja odluka shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 90.
Odluke se saopštavaju okrivljenom i drugim zainteresiranim licima usmeno ako su prisutna, a dostavljanjem ovjerenog prepisa ako su odsutna. Ako je odluka usmeno saopštena, to će se naznačiti u zapisniku ili na spisu. Zainteresiranom licu dostaviće se ovjereni prepis usmeno saopštene odluke samo ako se protiv te odluke može izjaviti žalba. Prepis odluka protiv kojih je dozvoljena žalba dostavljaju se sa uputstvom o pravu na žalbu.
Član 91.
Poziv za saslušanje i poziv za prisustvovanje na usmenom pretresu dostavljaju se okrivljenom lično. Odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu dostavljaju se lično licu kome su upućene. U pogledu dostavljanja pismena shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 92.
Okrivljenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu prigovora ili žalbe na rješenje o prekršaju dozvoliće se povrat u prijašnje stanje ako u roku od tri dana od dana prestanka razloga zbog kojih je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako istovremeno s tom molbom preda prigovor, odnosno žalbu. Nakon isteka 30 dana od dana propuštanja roka ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. Za rješavanje o povratu u prijašnje stanje zbog propuštanja roka na žalbu nadležno je Federalno vijeće za prekršaje, a zbog propuštanja roka za prigovor - federalni organ nadležan za donošenje rješenja o prekršaju u prvom stepenu. Ako Federalno vijeće, odnosno federalni organ dozvoli povrat u prijašnje stanje, odlučiće o tome rješenjem o žalbi, odnosno prigovoru.
Član 93.
Molba za povrat u prijašnje stanje predaje se federalnom organu protiv čijeg je rješenja trebalo izjaviti žalbu, odnosno prigovor. Molba ne zadržava izvršenje rješenja, ali federalni organ može odlučiti da se zastane sa izvršenjem do donošenja odluke po molbi. Protiv rješenja donesenog o molbi za povrat u prijašnje stanje nije dozvoljena žalba.
Član 94.
Glava XII TROŠKOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA I IMOVINSKO-PRAVNI ZAHTJEV Troškovi prekršajnog postupka obuhvataju stvarne izdatke učinjene radi vođenja postupka. U troškove prekršajnog postupka padaju i stvarno učinjeni izdaci za prinudno dovođenje oduzetog prevoznog ili drugog sredstva kojim je učinjen prekršaj.
Član 95.
Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret lica kažnjenog za prekršaj. Troškovi prekršajnog postupka za prekršaj po kome je postupak obustavljen snosi federalni organ koji je vodio taj postupak. Predstavnik okrivljenog pravnog lica i okrivljeno odgovorno lice snosi troškove postupka koje su prouzrokovali svojom krivicom. Lice koje je svjesno podnijelo neistinitu prijavu za prekršaj snosi troškove postupka. U rješenju o prekršaju odrediće se ko snosi troškove i u kom iznosu. Ako za utvrđivanje visine troškova nema dovoljno podataka, donijeće se naknadno posebno rješenje o troškovima. U pogledu troškova postupka shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 96.
Zahtjev za naknadu štete može oštećeni u prekršajnom postupku da postavi do donošenja rješenja o prekršaju. Zahtjev ne može da pređe iznos do kog je za raspravljanje imovinsko-pravnih zahtjeva nadležan sudija pojedinac u parničnom postupku na tom području, a višak iznosa može oštećeni ostvarivati u parničnom postupku. Ako iznos štete ne može da se utvrdi ili ako bi utvrđivanje štete usporilo ili otežalo prekršjani postupak, ili ako je zahtjev za nakandu štete samo djelimično usvojen, oštećeni će se uputiti da svoj zahtjev za naknadu štete, odnosno neusvojeni iznos ostvaruje u parničnom postupku. Ako psotupak bude obustavljen, oštećeni će se uputiti da svoj zahtjev za naknadu štete ostvaruje u parničnom postupku. Ako je oštećena imovina u državnoj svojini, o obustavljanju postupka obavijestiće se nadležno pravobranilaštvo. Glava XIII POKRETANJE I TOK PREKRŠAJNOG POSTUPKA 1.
Član 97.
Pokretanje postupka Prekršajni postupak pokreće federalni organ na osnovu prijave za pokretanje prekršajnog postupka. Prijavu za pokretanje prekršajnog psotupka može podnijeti ovlašteni organ i oštećeni (u daljem tekstu: podnosilac prijave). Ovlašteni organi su tužilac i drugi organ, ovalšteni inspektor ili ovlaštena lica koja vrše inspekcijske poslove, kao i preduzeće (društvo) i drugo pravno lice.
Član 98.
Prijava za pokretanje prekršajnog postupka sadrži: osnovne podatke za učinioca prekršaja; činjenični opis iz kojeg proizilaze pravna obilježja prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja i druge okolnosti potrebne da se prekršaj što biže odredi; pravnu ocjenu prekršaja i prijedlog o dokazima koje treba izvesti u toku postupka. Ako prijava za pokretanje prekršajnog postupka ne sadrži podatke iz stava 1. ovog člana vratiće se podnosiocu da u određenom roku otkloni nedostatke. U slučaju da podnosilac prijave ne otkloni nedostatke u roku koji ne može biti kraći od tri ni duži od osam dana smatraće se da je od prijave odustao pa će federalni organ takvu prijavu zaključkom odbaciti.
Član 99.
Ako federalni organ ocijeni da postoje uvjeti za pokretanje prekršajnog postupka, provešće postupak i donijeti rješenje o prekršaju. O pokretanju prekršajnog postupka donosi se zaključak koji se saopštava okrivljenom prilikom saslušanja. Ako je učinilac prekršaja nepoznat, federalni organ može i prije donošenja zaključka o pokretanju prekršajnog postupka preduzeti one radnje koje ne trpe odlaganje. O pokretanju postupka protiv vojnog lica, federalni organ obavijestiće vojnu jedinicu, odnosno vojnu ustanovu kojoj to lice pripada.
Član 100.
Prijavu za pokretanje prekršajnog postupka federalni organ će odbaciti zaključkom ako je utvrdio: 1) da radnja opisana u prijavi nije prekršaj; 2) da postoje osnovi koji isključuju odgovornost za prekršaj; 3) da je nastupila zastarjelost gonjenja za prekršaj; 4) da su se stekli drugi zakonski razlozi zbog kojih se postupak ne može pokrenuti ni voditi. Zaključak iz stava 1. ovog člana dostaviće se podnosiocu prijave, a oštećeni će se obavijestiti da imovinsko pravni zahtjev može ostvariti u parnici.
Član 101.
2. Mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i drugih lica u prekršajnom postupku i jamstvo Lice čije je lično prisustvo u prekršajnom postupku potrebno poziva se, po pravilu, pismenim pozivom. U pozivu će se naznačiti naziv federalnog organa koji poziva, vrijeme i mjesto dolaska, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao okrivljeni, predstavnik okrivljenog pravnog lica, svjedok, vještak itd.). Ako se oštećeni poziva kao svjedok, to u pozivu mora da se naznači. U pozivu za orivljenog naznačiće se zašto se okrivljuje i da li mora lično da pristupi radi saslušanja ili može svoju odbranu da podnese pismeno. Kad se poziva da lično pristupi, okrivljeni će se u pozivu upozoriti da se u slučaju neodazivanja pozivu može narediti njegovo privođenje. Ako za utvrđivanje činjeničnog stanja prisustvo okrivljenog nije neophodno u pozivu će se okrivljeni upozoriti da će se, u slučaju njegovog neodazivanja, rješenje o prekršaju donijeti i bez njegovog saslušanja. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana shodno će se primjenjivati i na pozivanje predstavnika okrivljenog pravnog lica. Ako federalnom organu nije poznato ko je određen za predstavnika okrivljenog pravnog lica, zatražiće od pravnog lica da odredi i uputi svog predstavnika. U pozivu svjedocima i vještacima naznačiće se da se, u slučaju neopravdanog izostanka, može narediti njihovo privođenje. Ako je pozivanje izvršeno usmeno, to će se u spisima zabilježiti.
Član 102.
Ako se lice koje je uredno pozvano ne odazove pozivu i svoj izostanak ne opravda, a njegovo je prisustvo neophodno radi utvrđivanja činjeničnog stanja, narediće se njegovo privođenje. Privođenje okrivljenog može se narediti i bez prethodnog pismenog poziva, ako okrivljeni ne može da dokaže svoj identitet ili nije poznato njegovo prebivalište. Privođenje oštećenog može se narediti samo ako je pozvan kao svjedok. PrivoĐenje se naređuje pismenom naredbom čije se izvršenje povjerava organu federalne ili kantonalne policije. U naredbi mora biti naznačeno ime i prezime i adresa lica koje se ima privesti i razlog privođenja. Naredba mora biti ovjerena službenim pečatom i potpisom službenog lica federalnog organa koji vodi prekršajni postupak. Protiv vojnih lica i pripadnika policije neće se izdavati naredba za privođenje nego će se od njihove komande, odnosno federalne odnosno kantonalne policije zatražiti da ih privede.
Član 103.
Okrivljeni može biti zadržan: a) ako se ne može utvrditi njegov identitet ili ako nema prebivališta, a postoje osnovi sumnje da je izvršio prekršaj i da će pobjeći; 2) ako namjerava da napusti Federaciju tako da postoji mogućnost da osujeti vođenje prekršajnog postupka. O zadržavanju okrivljenog, federalni organ koji vodi prekršajni postupak donosi naredbu u kojoj će naznačiti dan i sat kad je zadržavanje započeto. Okrivljeni svojim potpisom potvrđuje da mu je naredba saopštena. Izvršenje naredbe o zadržavanju povjeriće se, po potrebi, federalnoj ili kantonalnoj policiji. Zadržavanje može trajati najduže dvadeset i četiri sata. U tom roku okrivljeni mora biti saslušan i mora se donijeti rješenje o prekršaju. Vrijeme za koje je okrivljeni zadržan prije donošenja rješenja o prekršaju uračunava se u izrečenu novčanu kaznu. Pri uračunavanju u novčanu kaznu, zadržavanje koje je trajalo duže od dvanaest sati računa se kao 50 DEM novčane kazne.
Član 104.
Na molbu okrivljenog koji ne živi stalno u Federaciji, a želi da je prije okončanja prekršaja postupka napusti, federalni organ može dozvoliti da okrivljeni položi jamstvo kao obezbjeđenje za ispunjenje obaveza koje mogu biti određene u rješenju o prekršaju. Federalni organ može zahtijevati da okrivljeni, pored polaganja jamstva, odredi punomoćnika koji će u njegovo ime primati pismena i zastupati ga u postupku ako su u pitanju njegova imovinska prava. Jamstvo se ne može odrediti prije nego što je okrivljeni saslušan. Jamstvo uvijek glasi na novčani iznos koji se određuje s obzirom na težinu prekršaja, visinu propisane novčane kazne i veličinu štete nanesene oštećenom licu. Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira ili dragocjenosti. Ako bude doneseno rješenje o obustavljanju postupka, položeno jamstvo se vraća. Ako lice koje je kažnjeno za prekršaj po pravosnažnosti rješenja o prekršaju ne plati izrečenu novčanu kaznu ili ne otpočne da izdržava kaznu zatvora kojom je zamijenjena novčana kazna, ili ne plati iznos utvrđene naknade štete ili utvrđene imovinske koristi, iz položenog jamstva će se naplatiti ti iznosi i troškovi postupka, a ostatak će se vratiti kažnjenom licu.
Član 105.
3. Saslušanje okrivljenog Saslušanje okrivljenog vrši se, po pravilu, usmeno. Ako federalni organ koji vodi prekršajni postupak nađe da neposredno usmeno saslušanje nije potrebno s obzirom na značaj prekršaja i podatke kojima raspolaže, pozvaće okrivljenog da svoju odbranu da pismeno. U takvom slučaju okrivljeni može zahtijevati da bude i usmeno saslušan.
Član 106.
Kad se okrivljeni prvi put saslušava uzeće se od njega lični podaci: ime i prezime, zanimanje, dan, mjesec, godina i mjesto rođenja, adresa, porodične prilike, državljanstvo i narodnost, školska sprema, imovno stanje, da li je i kad osuđivan ili kažnjavan za prekršaj, a ako je maloljetan ko mu je zakonski zastupnik. Poslije uzimanja ličnih podataka okrivljenom će se saopštiti zašto se okrivljuje i pozvaće se da iznese svoju odbranu. Ako se saslušava predstavnik okrivljenog pravnog lica, prethodno će se utvrditi njegov identitet i da li je ovlašten da predstavlja okrivljeno pravno lice.
Član 107.
U pogledu saslušanja okrivljenog suočenja i učestvovanja tumača shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 108.
4. Saslušanje svjedoka Svjedoci se saslušavaju kad je to potrebno za utvrđivanje činjenica. Svako lice koje je pozvano kao svjedok dužno je da se odazove pozivu da svjedoči. Lica koja se zbog iznemoglosti ili bolesti ne mogu da odazovu pozivu saslušaće se u svom stanu.
Član 109.
Svjedok koji, i pored upozorenja na posljedice, bez opravdanog razloga odbije da svjedoči kazniće se novčanom kaznom do 30 DEM. Ako svjedok ne plati novčanu kaznu federalni organ može narediti da se kazna naplati prinudno. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 110.
U pogledu oslobođenja od dužnosti svjedočenja, načina saslušavanja svjedoka, suočenja i učestvovanja tumača shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 111.
5. Uviđaj i vještačenje Ako je za utvrđivanje i razjašnjenje kakve važne činjenice potrebno lično i neposredno opažanje, izvršiće se uviđaj. Federalni organ koji je naredio uviđaj odrediće koja će se lica pozvati da prisustvuju uviđaju.
Član 112.
Ako je za utvrđivanje ili za ocjenjivanje neke činjenice neophodno stručno znanje kojim ne raspolaže ovlašteno službeno lice u federalnom organu odredit će se jedan ili dva vještaka radi vještačenja. Vještačenje se može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, hemijskoj laboratoriji i dr.). U slučaju odbijanja vještačenja shodno će se primjenjivati odredbe člana 109. st. 1. do 3. i člana 4. ovog zakona.
Član 113.
U pogledu izuzeća vještaka i načina vještačenja shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 114.
6. Pretresanje prostorija i lica Pretresanje stana i drugih prostorija, kao i pretresanje lica, može se preuzeti samo u slučaju težih prekršaja ako ima dovoljno osnova da će se u prostorijama ili kod pojedinih lica naći predmet ili tragovi koji bi mogli biti bitni za prekršajni postupak. Pretresanje u vojnim ustanovama i vojnim jedinicama, kao i pretresanje vojnih lica, može obavljati samo ovlašteni vojni organ. Pretresanje prostorija koje pripadaju licima koja uživaju imunitet u međunarodnom pravu nije dopušteno.
Član 115.
Pretresanje određuje pismenom naredbom federalni organ koji vodi prekršajni postupak. U slučaju potrebe, izvršenje naredbe o pretresanju povjeriće se federalnoj odnosnoj kantonalnoj policiji. Prije početka pretresanja, naredba o pretresanju predaje se licu na koje se odnosi. To lice će se pozvati da dobrovoljno preda ono što se pretresanjem traži. Pretresanje se obavlja danju, a noću samo kad treba da se nastavi pretresanje započeto danju.
Član 116.
Držalac stana ili prostorija, a u njegovom odsustvu jedan od odraslih članova domaćinstva, pozvaće se da prisustvuje pretresanju. Ako se pretresanje obavlja u preduzeću (društvu) ili drugom pravnom licu pozvaće se ovlašteni predstavnik tog pravnog lica da prisustvuje pretresanju. Pretresanju prisustvuju dva punoljetna građanina. O svakom pretresanju sastavlja se zapisnik u kome se navodi naredba o pretresanju, kao i predmeti koji su oduzeti prilikom pretresanja. Zapisnik potpisuju sva lica koja obavezno prisustvuju pretresanju. Licu kod koga je pretresanje izvršeno izdaje se prepis zapisnika o pretresanju.
Član 117.
7. Privremeno oduzimanje predmeta Predmeti mogu biti privremeno oduzeti i prije donošenja rješenja o prekršaju. Privremeno oduzimanje predmeta određuje naredbom federalni organ. Prepis te naredbe mora se predati licu od kog se predmeti oduzimaju. Licu od kog se predmeti privremeno oduzimaju izdaje se potvrda sa tačnim naznačenjem i opisom oduzetih predmeta. Ako je predmet podložan kvaru, ili ako njegovo čuvanje iziskuje nesrazmjerne troškove, federalni organ odrediće da se takav predmet proda. Federalni organ može, povodom prigovora zainteresiranog lica ili po službenoj dužnosti, privremeno oduzete predmete vratiti vlasniku. Službeno lice organa inspekcije ili drugog organa, koje je na osnovu zakona ovlašteno da privremeno oduzme predmete u vezi sa izvršenim prekršajem, dužno je da te predmete odmah preda federalnom organu.
Član 118.
8. Prekid prekršajnog postupka Federalni organ koji vodi prekršajni postupak rješenjem će prekinuti postupak: 1) ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenog, ili je u bjekstvu, ili inače nije dostižan državnim organima, ili se nalazi u inozemstvu na neodređeno vrijeme; 2) ako je kod okrivljenog nastupilo privremeno duševno oboljenje ili privremena duševna poremećenost. Prije nego što se postupak prekine, prikupiće se svi dokazi o prekršaju i odgovornosti okrivljenog do kojih se može doći. Prekinuti postupak nastaviće se kad prestanu smetnje koje su ga izazvale. O prekidu i nastavljanju postupka obavijestiće se oštećeni.
Član 119.
9. Usmeni pretres Federalni organ koji vodi prekršajni postupak odrediće usmeni pretres, ako je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari. Na usmeni pretres pozivaju se okrivljeni i njegov branilac, a po potrebi, sjedoci i vještaci. Ako je okrivljeni pravno lice, na usmeni pretres poziva se predstavnik pravnog lica. O danu, satu i mjestu usmenog pretresa obavještava se i oštećeni, ako se pozivanjem postupak ne bi odugovlačio.
Član 120.
Federalni organ može odlučiti da se usmeni pretres održi u odsustvu okrivljenog koji je uredno pozvan, ako je on ranije saslušan, a federalni organ nađe da prisustvo okrivljenog nije nužno za pravilno utvrđivanje stanja stvari. Pod istim uvjetima usmeni pretres može se održati i u odsustvu uredno pozvanog predstavnika okrivljenog pravnog lica. Usmeni pretres će se održati i ako ne dođe uredno pozvani branilac okrivljenog.
Član 121.
Usmeni pretres je javan. Federalni organ može odlučiti da se pretres ili jedan njegov dio održi bez prisustva javnosti, ako to zahtijeva opći interes ili razlozi morala. Ako se postupak vodi samo protiv maloljetnika, usmeni pretres će se uvijek održati bez prisustva javnosti.
Član 122.
Usmeni pretres počinje objavljivanjem glavne sadržine predmeta po kome se vodi postupak, a nakon toga se pristupa saslušavanju okrivljenog. Ako su okrivljeni pravno lice i odgovorno lice, prvo se saslušava predstavnik pravnog lica, a poslije njega odgovorno lice. Nakon saslušanja okrivljenog, provodi se dokazni postupak saslušavanjem svjedoka i vještaka i izvođenjem drugih dokaza.
Član 123.
Okrivljeni i njegov branilac, predstavnik i branilac pravnog lica i oštećeni imaju pravo da u toku pretresa predlažu dokaze i stavljaju druge prijedloge, a po odobrenju federalnog organa mogu da postavljaju i pitanja licima koja se saslušavaju. Na usmenom pretresu posljednja riječ uvijek pripada okrivljenom, odnosno predstavniku okrivljenog pravnog lica.
Član 124.
10. Povreda reda u prekršajnom postupku Lice koje se pred federalnim organom i pored opomene nepristojno ponaša, ili na drugi način ometa rad federalnog organa, kazniće se novčanom kaznom do 30 DEM. Žalba na rješenje iz stava 1. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja. Glava XIV RJEŠENJE O PREKRŠAJU 1.
Član 125.
Donošenje rješenja o prekršaju Prekršajni postupak završava se donošenjem rješenja o prekršaju.
Član 126.
Rješenje o prekršaju zasniva se na izvedenim dokazima i činjenicama koje su utvrđene u postupku.
Član 127.
Rješenjem o prekršaju obustavlja se prekršajni postupak ili se okrivljeni oglašava odgovornim i kažnjava za prekršaj. Ako se prekršajni postupak vodi zbog više prekršaja, u rješenju će se navesti za koje se prekršaje postupak obustavlja, a za koje se okrivljeni oglašava odgovornim i kažnjava.
Član 128.
Rješenje kojim se prekršajni postupak obustavlja donijeće se: 1) ako je u pitanju radnja koja nije predviđena kao prekršaj; 2) ako je okrivljeni za isti prekršaj pravosnažno kažnjen ili je prekršajni postupak bio obustavljen; 3) ako okrivljeni uživa pravo imuniteta po pravilima međunarodnog prava; 4) ako nastupi zastarjelost gonjenja prekršaja; 5) ako nema dokaza da je prekršaj učinio okrivljeni; 6) ako u toku postupka okrivljeni umre ili okrivljeno pravno lice prestane da postoji; nova tačka "7" koja glasi: "7) ako podnosilac prijave odustane od prijave prije pravosnažnosti rješenja o prekršaju. 8) ako postoje okolnosti koje po ovom zakonu isključuju odgovornost za prekršaj, odnosno protivpravnost radnje; 9) ako postoje druge okolnsoti koje isključuju vođenje prekršajnog postupka.
Član 129.
Rješenje o prekršaju kojim se okrivljeni oglašava odgovornim sadrži: 1) za koji se prekršaj okrivljeni kažnjava, uz naznačenje činjenica i okolnosti iz kojih proizilaze obilježja prekršaja; 2) koji su propisi o prekršaju primijenjeni; 3) kojom novčanom kaznom se okrivljeni kažnjava; 4) odluku o zaštitnim mjerama i o oduzimanju imovinske koristi; 5) odluka o uračunjavanju mjera zadržavanja; 6) odluka o troškovima postupka; 7) odluka o imovinskopravnom zahtjevu. U rješenju o prekršaju naznačit će se i rok u kome se novčana kazna ima platiti i upozoriće se da će se, u slučaju neplaćanja novčane kazne u tom roku, naplata izvršiti prinudno, odnosno da će se novčana kazna zamjeniti kaznom zatvora. Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta, u rješenju će se odrediti i kako će se sa oduzetim predmetima postupiti. Ako tom mjerom nisu obuhvaćeni predmeti koji su privremeno oduzeti (član 117), u rješenju će se odrediti da se takvi predmeti vrate vlasniku.
Član 130.
2. Objavljivanje, izrada i dostavljanje rješenja o prekršaju Rješenje o prekršaju objavljuje se ako je okrivljeni prisutan. Ako okrivljeni nije prisutan, rješenje o prekršaju će se pismeno izraditi u roku od osam dana od dana okončanja svih radnji u prekršajnom postupku i dostaviće se okrivljenom.
Član 131.
Rješenje o prekršaju koje je objavljeno u prisustvu okrivljenog dostaviće mu se u ovjerenom prepisu, osim ako on to ne zahtijeva i ako se odrekao prava na žalbu. Na zahtjev okrivljenog, ovjereni prepis rješenja o prekršaju dostaviće se braniocu okrivljenog. Ostalim licima koja po ovom zakonu imaju pravo na žalbu protiv rješenja o prekršaju, prepis rješenja o prekršaju će se dostaviti samo na njihov zahtjev. Tužiocu i drugom državnom organu, ako je podnio prijavu za prekršaj, dostaviće se rješenje o prekršaju i kad to nije zahtijevao.
Član 132.
Ako se rješenje o prekršaju objavljuje, u zapisnik se unosi izreka rješenja.
Član 133.
Pismeno izrađeno rješenje o prekršaju sastoji se iz uvoda, izreke i obrazloženja. Uvod rješenja sadrži: naziv federalnog organa, ime i prezime lica koja su donijela rješenja i zapisničara, ime i prezime okrivljenog, predstavnika pravnog lica i branioca, odnosno naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, koji je prekršaj predmet postupka i dan donošenja rješenja. Izreka rješenja kojim se okrivljeni oglašava odgovornim sadrži: lične podatke o okrivljenom, odnosno naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, odluku kojom se okrivljeni oglašava odgovornim za prekršaj i podatke navedene u članu 129. ovog zakona. U slučaju sticanja prekršaja, u izreci rješenja unijeće se novčane kazne utvrđene za pojedini prekršaj i ukupna novčana kazna koja se izriče, kao i zaštitne mjere ako su izrečene za jedan ili više prekršaja. Izreka rješenja o prekršaju kojim se postupak obustavlja sadrži najpotrebnije podatke o okrivljenom, odnosno naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, odluku kojom se prekršajni postupak obustavlja sa pozivom na odgovarajuće propise, odluku o troškovima postupka i uputstvo za ostvarivanje imovinsko pravnog zahtjeva. U obrazloženju rješenja iznijeće se sažeto koje se činjenice iz kojih razloga uzimaju kao dokazane ili nedokazane, koji razlozi su bili odlučni za primjenjivanje pravnih prpisa, naročito pri utvrđivanju da li postoji, odnosno ne postoji prekršaj i odgovornost okrivljenog, koje okolnosti su uzete u obzir pri odmjeravanju novčane kazne, odnosno za obustavu prekršajnog postupka, kao i osnov za odluku o troškovima postupka i o imovinsko pravnom zahtjevu. Pismeno rješenje o prekršaju mora biti potpisano od službenog lica koje je donijelo rješenje i na njemu mora biti stavljen službeni pečat. Pismeno rješenje o prekršaju koje se dostavlja okrivljenom i drugim licima koja imaju pravo žalbe sadrži uputstvo o pravu na žalbu.
Član 134.
3. Donošenje rješenja o prekršaju u skraćenom postupku Rješenje o prekršaju može se donijeti i bez pozivanja i ispitivanja okrivljenog (skraćeni postupak) ako federalni organ nađe da se na osnovu prijave ovlaštenog podnosioca, koja je sačinjena na osnovu službenih ili drugih podataka ili neposrednog zapažanja, nesumnjivo utvrđuje da je okrivljeni izvršio prekršaj za koji je propisana novčana kazna do određenog iznosa. Rješenje o prekršaju u skraćenom postupku može se donijeti samo za prekršaje za koje je za pojedinca propisana novčana kazna do 1.000 DEM, a za imaoca radnje i za pravno lice - do 5.000 DEM. U skraćenom postupku ne može se rješavati i o naknadi štete niti se mogu izreći zaštitne mjere, osim zaštitna mjera oduzimanja predmeta čija vrijednost ne prelazi iznos od 500 DEM, i ne može se oduzeti imovinska korist čija vrijednost prelazi iznos od 500 DEM. Rješenje o prekršaju dostaviće se okrivljenom u roku od tri dana od dana donošenja. Protiv ovog rješenja o prekršaju okrivljeni može u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti prigovor. Neblagovremeni i nedopušteni prigovor odbaciće federalni organ koji je donio rješenje o prekršaju. Protiv rješenja o odbacivanju prigovra okrilvjeni ima pravo žalbe Federalnom vijeću u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Ako okrivljeni u određenom roku podnese prigovor i prigovor se ne odbaci, federalni organ koji je donio rješenja o prekršaju staviće van snage to rješenje i nastaviće se redovan postupak. Rješenje o prekršaju doneseno u redovnom prekršajnom postupku ne može za okrivljenog biti nepovoljnije od rješenja koje je povodom njegovog prigovora stavljeno van snage. Rješenje o prekršaju maloljetnika ne može se donijeti u skraćenom postupku.
Član 135.
Glava XV REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI Protiv rješenja o prekršaju donesenog u prvom stepenu može se izjaviti žalba Federalnom vijeću. Žalba se podnosi u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Žalba se podnosi federalnom organu koji je donio rješenje u prvom stepenu. Ako je rješenje o prekršaju doneseno u prvom stepenu objavljeno, za lica koja su prisutna rok za žalbu počinje teći od dana objavljivanja.
Član 136.
Žalbu mogu izjaviti okrivljeni, zakonski zastupnik okrivljenog, odnosno branilac, kao i bračni drug, roditelj i dijete okrivljenog. Za okrivljenog pravno lice žalbu izjavljuje njegov predstavnik ili branilac. Žalbu može izjaviti i tužilac ili drugi državni organ, kao i drugi podnosilac prijave. Oštećeni može izjaviti žalbu samo u pogledu odluke o troškovima prekršajnog postupka. Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čiji vlasnik nije okrivljeni, vlasnik predmeta može izjaviti žalbu samo u pogledu odluke o toj mjeri. Branilac, bračni drug, roditelj ili dijete okrivljenog mogu izjaviti žalbu i bez posebnog ovlaštenja okrivljenog, ali ne i protiv njegove volje.
Član 137.
Okrivljeni se može odreći prava na žalbu ako je u njegovom prisustvu objavljeno rješenje o prekršaju, a od izjavljene žalbe može odustati do donošenja odluke u drugom stepenu. Odricanje i odustajanje od žalbe ne može se opozvati.
Član 138.
Podnosilac žalbe je dužan da u žalbi navede u čemu je nezadovoljan rješenjem o prekršaju donesenom u prvom stepenu, ali žalbu ne mora posebno obrazložiti. U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi. Pozivajući se na nove činjenice podnosilac žalbe je dužan da navede dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati. Ako podnosilac žalbe u žalbi iznosi i nove dokaze, dužan je da obrazloži iz kojih razloga te dokaze nije ranije iznio, kao i da navede činjenice koje pomoću novih dokaza želi da dokaže.
Član 139.
Rješenje o prekršaju može se pobijati: 1) zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka; 2) zbog povrede materijalnog propisa o prekršajima; 3) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; 4) zbog odluke o novčanoj kazni, ukoru, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi i troškovima prekršajnog postupka.
Član 140.
Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji: 1) ako je rješenje o prekršaju donijelo službeno lice koje se moralo izuzeti ili je bilo izuzeto da vodi postupak; 2) ako okrivljeni nije ispitan prije donošenja rješenja o prekršaju osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom; 3) ako je okrivljenom ili oštećenom uskraćeno pravo da u postupku upotrebljava svoj jezik (član 55.); 4) ako federalni organ nije bio stvarno nadležan da rješava u toj stvari; 5) ako je povrijeđen propis prekršajnog postupka po pitanju da li je prijava za pokretanje prekršajnog postupka podnesena od ovlaštenog organa ili oštećenog; 6) ako u cijelosti nije odlučeno o prijavi za pokretanje prekršajnog postupka, ili ako je odlučeno mimo te prijave; 7) ako se rješenje o prekršaju zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona nije moglo zasnivati osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez toga dokaza bilo doneseno isto rješenje; 8) ako je rješenjem o prekršaju povrijeđena odredba člana 134. stav 6. ovog zakona; 9) ako je izreka rješenja o prekršaju nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima rješenja, ili ako rješenje uopšte nema razloga ili u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri protivrječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja i sadržine isprava ili zapisnika o iskazima datim u prekršajnom postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako službeno lice u toku postupka ili prilikom donošenja rješenja o prekršaju nije primjenilo ili je pogrešno primjenilo neku odredbu ovog zakona ili je u postupku povrijeđeno pravo odbrane, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje rješenja o prekršaju.
Član 141.
Povreda materijalnog propisa o prekršajima postoji ako je povrijeđen taj propis po pitanju: 1) da li je radnja opisana u prijavi za pokretanje prekršajnog postupka prekršaj; 2) da li ima okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj; 3) da li ima okolnosti koje isključuju gonjenje za prekršaj, a naročito da li je nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka ili je stvar već pravosnažno rješena; 4) da li je u pogledu prekršaja koji je predmet zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka primjenjen zakon ili drugi propis koji se ne može primjeniti; 5) da li je odlukom o novčanoj kazni, ukoru, zaštitnoj mjeri ili mjeri oduzimanja imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje službeno lice ima po zakonu; 6) da li su povrijeđene odredbe o uračunavanju zadržavanja odnosno pritvora u novčanu kaznu.
Član 142.
Rješenje o prekršaju može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kada je neka odlučna činjenica pogrešno utvrđena ili nije utvrđena. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kada na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.
Član 143.
Rješenje o prekršaju može se pobijati zbog odluke o novčanoj kazni kada nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje ali službeno lice nije pravilno odmjerilo novčanu kaznu s obzirom na okolnosti koje utiču da novčana kazna bude veća ili manja. Odluka o novčanoj kazni može se pobijati i zbog toga što je službeno lice primijenilo ili nije primjenilo odredbe o ublažavanju kazne ili što službeno lice nije izreklo ukor i ako su za to postojali zakonski uvjeti. Rješenje o prekršaju u pogledu zaštitne mjere ili oduzimanja imovinske koristi može se pobijati ako ne postoje povrede zakona, ali je službeno lice nepravilno izreklo ove mjere ili ih nije izreklo iako su za to postojali zakonski uvjeti. Rješenje o prekršaju može se pobijati u pogledu odluke o troškovima postupka kada je ta odluka donesena protivno odredbama ovog zakona.
Član 144.
Neblagovremenu ili nedopuštenu žalbu odbaciće federalni organ koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu. Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom vijeću. Blagovremenu žalbu federalni organ koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu dužan je da je bez odlaganja dostavi Federalnom vijeću.
Član 145.
Ako federalni organ koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu povodom žalbe na to rješenje nađe da je provedeni dokazni postupak bio nepotpun, a to bi moglo da bude od uticaja na pravilno odlučivanje, dopuniće postupak prije dostavljanja žalbe Federalnom vijeću. Ako federalni organ koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu u cjelini usvoji razloge iznesene u žalbi, može izmijeniti rješenje protiv kog je izjavljena žalba. Taj organ može rješenje izmijeniti poslije provedene dopune postupka u skladu sa stavom 1. ovog člana.
Član 146.
Federalno vijeće odbaciće rješenjem neblagovremenu ili nedopuštenu žalbu, ako je to propustio da učini federalni organ koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu. Rješavajući o žalbi, Federalno vijeće može rješenje o prekršaju potvrditi, ukinuti ili preinačiti. Federalno vijeće odbiće žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje federalnog organa koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu, ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje probija, niti takve bitne povrede prekršajnog postupka, odnosno materijalnog propisa na koje treba paziti po službenoj dužnosti. Federalno vijeće će uvažavajući žalbu ukinuti rješenje doneseno u prvom stepenu i predmet vratiti na ponovno rješenje ako utvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka ili nađe da zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja federalni organ koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu treba da provede novi postupak i da ponovo rješava u istoj stvari. Federalno vijeće će uvažavajući žalbu preinačiti rješenje doneseno u prvom stepenu, ako utvrdi da su odlučne činjenice u rješavanju pravilno utvrđene, ali da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, a na osnovu pravilne primjene propisa ima donijeti drugačije rješenje. Taj organ će preinačiti rješenje doneseno u prvom stepenu i kad nađe da postoje povrede zakona koje se mogu otkloniti i bez ukidanja takvog rješenja ili da pri odmjeravanju novčane kazne ili izricanju zaštitne mjere treba drugačije ocijeniti okolnosti koje se uzimaju u obzir. Federalno vijeće može preinačiti rješenje doneseno u prvom stepenu i kad nađe da je federalni organ koji je rješenje donio pogrešno ocijenio isprave ili druge dokaze koje je sam izveo i na kojima je rješenje zasnovano.
Član 147.
Lica čija su prava povrijeđena rješenjem donesenim u prekršajnom postupku, osim rješenja iz čl. 128. i 134. ovog zakona, mogu izjaviti žalbu uvijek kada u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dozvoljena. Žalba se podnosi u roku od tri dana od dana usmenog saopštenja rješenja, a ako rješenje nije usmeno saopšteno, od dana prijema rješenja. Na žalbu iz stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju odredbe čl. 135. do 146. ovog zakona.
Član 148.
U pogledu postupka po žalbi shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije. Glava XVI VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1.
Član 149.
Ponavljanje postupka Na zahtjev lica kažnjenog za prekršaj ili njegovog branioca, federalni organ koji je odlučivao u prvom stepenu ponoviće prekršajni postupak: 1) ako se dokaže da je rješenje o prekršaju zasnovano na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; 2) ako se dokaže da je do rješenja o prekršaju došlo uslijed krivičnog djela službenog lica koje je provodilo postupak ili je u njemu učestvovalo; 3) ako se utvrdi da je lice koje je kažnjeno za prekršaj za istu radnju već jednom kažnjeno u prekršajnom postupku, krivičnom postupku ili u postupku za privredni prestup; 4) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji bi sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima doveli do drukčijeg rješenja, da su bili poznati u ranijem postupku. Zahtjev za ponavljanje postupka u slučajevima iz stava 1. tač. 1 do 3. ovog člana može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke donesene u krivičnom postupku, odnosno prekršajnom postupku, odnosno postupku za privredni prestup. Zahtjev za ponavljanje postupka u slučaju iz stava 1. tačka 4. ovog člana može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za nove činjenice ili nove dokaze, a najkasnije u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju. Poslije smrti lica koje je kažnjeno za prekršaj, zahtjev za ponavljanje postupka mogu podnijeti njegov bračni drug, djeca, roditelj, staralac ili usvojilac.
Član 150.
Zahtjev za ponavljanje postupka ne odgađa izvršenje rješenja o prekršaju povodom kog se traži ponavljanje postupka, ali ako federalni organ koji odlučuje o ponavljanju postupku smatra da ima osnova da se zahtjev uvaži, može odgoditi, odnosno prekinuti izvršenje rješenja dok ne odluči o ponavljanju postupka. Ako se ponavljanje postupka dozvoli, federalni organ koji odlučuje o ponavljanju postupka odgodiće izvršenje rješenja za koje je dozvolio ponavljanje postupka. Ako je pravno lice koje je kažnjeno za prekršaj prestalo da postoji, zahtjev za ponavljanje postupka može podnijeti pravno lice koje je preuzelo imovinu pravnog lica kažnjenog za prekršaj. U ponovljenom postupku rješenje o prekršaju ne može biti izmijenjeno na štetu kažnjenog lica.
Član 151.
U pogledu ponavljanja postupka shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 152.
2. Zahtjev za sudsku zaštitu Zahtjev za sudsku zaštitu dozvoljen je protiv rješenja o prekršaju koje je donijelo Federalno vijeće. Zahtjev za sudsku zaštitu može podnijeti kažnjeni, zakonski zastupnik kažnjenog, odnosno njegov branilac. Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čiji vlasnik nije kažnjen, vlasnik predmeta može podnijeti zahtjev za sudsku zaštitu samo u pogledu odluke o toj mjeri. O zahtjevu za sudsku zaštitu rješava Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud). Zahtjev za sudsku zaštitu ne odgađa izvršenje rješenja, ali na zahtjev kažnjenog Vrhovni sud može narediti nadležnom federalnom organu da odgodi, odnosno prekine izvršenje rješenja dok ne odluči o zahtjevu, ako ima osnova iz kojih može zaključiti da će udovoljiti zahtjevu.
Član 153.
Zahtjev za sudsku zaštitu može se izjaviti protiv rješenja Federalnog vijeća donesenog u drugom stepenu kojim je pravnom licu ili imaocu radnje izrečena novčana kazna preko 20.000 DEM, a odgovornom licu ili drugom pojedincu - preko 500 DEM ili ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čija vrijednost prelazi 3.000 DEM ili je oduzeta imovinska korist u vrijednosti preko 3.000 DEM, u slijedećim slučajevima: 1) ako je rješenjem o prekršaju povrijeđen materijalni propis; 2) ako je u prekršajnom postupku učinjena povreda odredaba postupka koja je uticala ili je mogla uticati na zakonito i pravilno donošenje rješenja o prekršaju (bitna povreda postupka); 3) ako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja.
Član 154.
Zahtjev za sudsku zaštitu podnosi se u roku od osam dana od dana prijema rješenja o prekršaju donesenog u drugom stepenu. Zahtjev za sudsku zaštitu predaje se pismeno organu koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu, koji će bez odlaganja taj zahtjev zajedno sa spisima, dostaviti Vrhovnom sudu.
Član 155.
Vrhovni sud odlučuje o zahtjevu za sudsku zaštitu u nejavnoj sjednici, u vijeću sastavljenom od trojice sudija. Ako je prijavu za pokretanje prekršajnog postupka podnio tužilac ili drugi organ Vrhovni sud će, prije zakazivanja sjednice vijeća. primjerak zahtjeva za sudsku zaštitu, zajedno sa spisima, dostaviti federalnom tužiocu, koji je dužan da ih bez odlaganja razmotri i u roku od 15 dana od dana prijema spisa vrati tom sudu sa svojim pismenim prijedlogom ili obavještenje da će prijedlog staviti na sjednicu vijeća. Sjednica vijeća može se održati i bez prisustva uredno pozvanog federalnog tužioca.
Član 156.
Vrhovni sud će ukinuti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zahtjev za sudsku zaštitu osnovan. Ako Vrhovni sud utvrdi da je povrijeđen materijalni propis, a utvrđeno činjenično stanje pruža pouzdan osnov za donošenje drukčijeg rješenja, može donijeti odluku kojom preinačava drugostepeno rješenje.
Član 157.
U pogledu postupka za rješavanje o zahtjevu za sudsku zaštitu shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne presude zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 158.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podići protiv pravosnažnog rješenja o prekršaju kojim je povrijeđen federalni zakon ili drugi federalni propis koji predviđa prekršaje. Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže federalni tužilac u roku od tri mjeseca od dana kad je kažnjenom licu uručena odluka o žalbi, odnosno od dana kad je postala pravosnažna odluka federalnog organa koji je odlučivao u prvom stepenu, a o kojoj je Federalno vijeće riješilo povodom žalbe.
Član 159.
O zahtjevu za zaštitu zakonitosti rješava Vrhovni sud, u nejavnoj sjednici, u vijeću sastavljenom od trojice sudija. O nejavnoj sjednici sud će uvijek obavijestiti federalnog tužioca.
Član 160.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne odgađa izvršenje rješenja o prekršaju, ali Vrhovni sud pri rješavanju zahtjeva može narediti nadležnom federalnom organu da odgodi, odnosno prekine izvršenje rješenja dok konačno ne odluči o podignutom zahtjevu.
Član 161.
U pogledu postupka za rješavanje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije. Glava XVII POSEBNI POSTUPCI 1.
Član 162.
Postupak za oduzimanje predmeta i za oduzimanje imovinske koristi Rješenje o prekršaju kojim je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji nije svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja dostavlja se vlasniku predmeta, ako je vlasnik poznat. Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.
Član 163.
Imovinska korist postignuta izvršenjem prekršaja utvrđuje se u prekršajnom postupku po službenoj dužnosti. Federalni organ dužan je da u toku postupka prikuplja dokaze i izviđa okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi. Ako je oštećeni postavio imovinsko pravni zahtjev u pogledu iznosa koji odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist će se utvrđivati samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom.
Član 164.
Federalni organ odmjeriće visinu iznosa imovinske koristi po slobodnoj ocjeni ako bi njeno utvrđivanje bilo vezano sa nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.
Član 165.
Ako je nakon pokretanja prekršajnog postupka okrivljeno pravno lice prestalo da postoji, fedrealni organ koji je pokrenuo postupak provešće poseban postupak protiv pravnog lica na koje su prešle obaveze pravnog lica koje je prestalo da postoji, i to samo u pogledu oduzimanja imovinske koristi koja je postignuta izvršenjem prekršaja. Oduzimanje imovinske koristi može se izreći samo u visini vrijednosti imovine koja je preuzeta od okrivljenog pravnog lica koje je prestalo da postoji. Protiv rješenja donesenog u skladu sa stavom 1. ovog člana dopuštena je žalba Federalnom vijeću u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.
Član 166.
U pogledu postupka za oduzimanje imovinske koristi shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 167.
2. Naplata novčane kazne na licu mjesta Za lakše prekršaje za koje je federalnim zakonom ili propisom Vlade propisana novčana kazna u utvrđenom iznosu koji za pravno lice i imaoca radnje ne prelazi 500 DEM, a za odgovorno lice i drugog pojedinca ne prelazi 100 DEM, mogu se tim propisom ovlastiti određena službena lica federalnog organa da na licu mjesta naplaćuju novčane kazne u utvrđenom iznosu od lica koja se zateknu u izvršenju prekršaja. O naplaćenoj novčanoj kazni izdaje se potvrda. Protiv naplate novčane kazne na licu mjesta ne može se izjaviti žalba ni drugi pravni lijek. Nije dozvoljeno naplaćivanje novčane kazne na licu mjesta za više prekršaja izvršenih u sticaju. Ako se novčana kazna ne naplati na licu mjesta ili ako lice koje je učinilo prekršaj novčanu kaznu ne plati odmah, odnosno u roku od petnaest dana, podnijeće se prijava federalnom organu koji vodi prekršajni postupak. Za taj prekršaj ne može se izreći novčana kazna veća od kazne koja se može naplatiti na licu mjesta.
Član 168.
3. Postupak za povrat novčanih iznosa u slučaju neopravdanog kažnjavanja Lice kome je u prekršajnom postupku neopravdano izrečena novčana kazna, zaštitna mjera oduzimanja predmeta ili oduzimanja imovinske koristi ima pravo na povrat plaćene novčane kazne, povrat predmeta ili novčane vrijednosti oduzetog predmta i povrat oduzete imovinske koristi (u daljem tekstu: povrat novčanog iznosa). Smatra se da je lice neopravdano kažnjeno ako je u slučaju preinačenja pravosnažnog rješenja o prekršaju ili ukidanja pravosnažnog rješenja o prekršaju, postupak protiv njega pravosnažno obustavljen uslijed toga što je utvrđeno da djelo nije prekršaj ili što postoje osnovi koji isključuju odgovornost učinioca prekršaja, ili što nema dokaza da je ono učinilo prekršaj. Povrat novčanog iznosa ne može zahtijevati kažnjeno lice koje je svojim lažnim priznanjem prouzrokovalo kažnjavanje.
Član 169.
Pravo na povrat novčanog iznosa prestaje ako je zahtjev za povrat podnesen nakon isteka šest mjeseci od dana prijema pravosnažnog rješenja o obustavi postupka. Zahtjev za povrat novčanog iznosa podnosi se federalnom organu uprave nadležnom za poslove finansija. Ako federalni organ uprave nadležan za poslove finansija zahtjev djelimično ili u cjelini odbije, ili ako u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva ne donese rješenje po zahtjevu, može se podnijeti tužba za naknadu štete. Rok za podnošenje tužbe je 30 dana od dana saopštenja rješenja, odnosno prijema rješenja, odnosno 60 dana. U pogledu povraćaja novčanih iznosa zbog neopravdanog kažnjavanja shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 170.
Dio treći Glava XVIII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Odredbe o novčanim kaznama i zaštitnim mjerama koje su predviđene za prekršaje u federalnim propisima donesenim da dana stupanja na snagu ovog zakona uskladit će se u roku od šest mjeseci u odnosu na visinu novčane kazne, odnosno zaštitne mjere sa novčanom kaznom, odnosno zaštitnim mjerama propisanim ovim zakonom. Dok se ne izvrši usklađivanje propisa u skladu sa stavom 1. ovog člana, novčane kazne i zaštitne mjere predviđene za prekršaje u federalnim propisima donesenim do dana stupanja na snagu ovog zakona ne mogu se izricati preko najveće mjere novčane kazne, odnosno vrste zaštitne mjere određene ovim zakonom. Odredbe stava 2. ovog člana primjenjivat će se i na zatečene propise iz oblasti prekršaja.
Član 171.
Prekršajni postupak u kome do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude doneseno pravosnažno rješenje o prekršaju predviđenom u federalnom propisu, završit će se po odredbama ovog zakona. Na zahtjev za ponavljanje postupka, zahtjev za sudsku zaštitu i zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog prekršaja predviđenog federalnim propisom, a koji je podnesen do dana stupanja na snagu ovog zakona i o njemu nije odlučeno, primjenjit će se odredbe ovog zakona. Rješenje o prekršaju predviđeno federalnim propisom koje je postalo pravosnažno prije početka primjene ovog zakona izvršit će se po propisima koji su do tog dana bili na snazi.
Član 172.
Federalno vijeće za prekršaje i komisije za prekršaje federalnih organa uprave počinju sa radom petnaestog dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Do dana određenog u stavu 1. ovog člana Vlada će imenovati predsjednika i članove Federalnog vijeća za prekršaje, a funkcioneri koji rukovode federalnim organima uprave ovlastiti službena lica za vođenje prekršajnog postupka, odnosno imenovati predsjednika i članove komisije za prekršaje kao i njihove zamjenike.
Član 173.
Predmete iz dosadašnje nadležnosti drugostepenih organa za prekršaje na teritoriji Federacije, a za koje je nadležno Federalno vijeće za prekršaje i u kojima ne bude završen postupak u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona preuzet će Federalno vijeće.
Član 174.
Predmete iz dosadašnje nadležnosti prvostepenih organa za prekršaje na teritoriji Federacije a koji se odnose na prekršaje kojima se povrijeđuju federalni propisi i u kojima ne bude završen prekršajni postupak u prvom stepenu u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, preuzet će federalni organi uprave, svaki iz svog djelokruga, a preostale predmete iz prvostepene nadležnosti tih organa preuzet će nadleži organi za prekršaje u kantonima.
Član 175.
Predsjednicima i sudijama drugostepenih sudova za prekršaje na teritoriji Federacije koji ne budu imenovani za članove Federalnog vijeća pripadaju prava predviđena Zakonom o državnoj upravi koji se primjenjuje na teritoriji Federacije. Djelatnike organa za prekršaje iz stava 1. ovog člana koji se petnaestog dana od dana stupanja na snagu ovog zakona zateknu na radu u tim organima preuzet će Federalno vijeće u skladu sa aktom o unutrašnjoj organizaciji. Djelatnici koji ne budu raspoređeni na poslove i zadatke u skladu sa stavom 2. ovog člana ostvaruju svoja prava iz radnog odnosa po Zakonu o radnim odnosima djelatnika u organima uprave koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 176.
Neutrošena novčana sredstva, inventar i drugu imovinu sa kojom budu raspolagali dosadašnji drugostepeni organi za prekršaje na teritoriji Federacije, petnaestog dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, preuzet će Federalno vijeće.
Član 177.
Dosadašnji prvostepeni organi za prekršaje na teritoriji Federacije ustupit će federalnim organima uprave ili nadležnim organima za prekršaje u kantonima neutrošena novčana sredstva i opremu, registarski materijal i arhivsku građu u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 178.
Ovlašćuje se federalni ministar pravde da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donese bliže propise o troškovima prekršajnog postupka. Do donošenja tih propisa shodno će se primjenjivati propisi o naknadi troškova u krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.
Član 179.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".