Aktio

Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi

ZAKON
O PREKRŠAJIMA KOJIMA SE POVREĐUJU FEDERALNI PROPISI

Dio prvi

ODGOVORNOST I KAŽNJAVANJE ZA PREKRŠAJE

Glava I

OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se opći uvjeti odgovornosti i sankcije koje se propisuju za prekršaje određene u federalnim propisima i uređuje prekršajni postupak koji vode federalni organi.

Član 2.

Prekršaji određeni u federalnim propisima (u daljem tekstu: prekršaji) jesu povrede javnog poretka utvrđene federalnim zakonom i drugim federalnim propisima za koje se predviđaju prekršajne kazne i zaštitne mjere.

Član 3.

Za prekršaje se ne odgovara ako prije nego što je učinjen nije bilo predviđen federalnim propisom kao prekršaj, niti se može izreći kazna ili druga sankcija koja nije bila unaprijed propisana.

Ako je poslije učinjenog prekršaja izmijenjen federalni propis o prekršaju, primjeniće se propis koji je blaži za učinioca.

Član 4.

Prekršaji se mogu propisivati federalnim zakonom i uredbom ili odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada).

Član 5.

Za prekršaj predviđen federalnim propisom kazniće se ako je učinjen na teritoriji Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) ili ako je učinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi van teritorije Federacije.

Pod teritorijom Federacije podrazumijeva se suhozemna teritorija, obalno more i vodene površine unutar njenih granica, kao i vazdušni prostor nad njima.

Za prekršaj učinjen u inozemstvu kazniće se samo ako je to određeno federalnim zakonom.

U slučaju iz stava 1. ovog člana može se, pod uvjetom uzajamnosti, ustupiti gonjenje za prekršaj stranoj državi u kojoj učinilac prekršaja koji je strani državljanin ima prebivalište.

Član 6.

Prekršaj može biti izvršen činjenjem i nečinjenjem.

Prekršaj je izvršen nečinjenjem kada je učinilac propustio činjenje koje je bio dužan da izvrši.

Član 7.

Prekršaj je izvršen u vrijeme kad je učinilac radio ili bio dužan da radi, bez obzira na to kad je posljedica nastupila.

Član 8.

Prekršaj je izvršen kako u mjestu gdje je učinilac radio ili bio dužan da radi, tako i u mjestu u kome je posljedica nastupila, ako propisom o prekršaju nije drugačije određeno.

Glava II

ODGOVORNOST ZA PREKRŠAJE

Član 9.

Nije odgovoran za prekršaj učinilac koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao shvatiti značaj svoje radnje (činjenja ili nečinjenja) ili nije mogao upravljati svojim postupcima, uslijed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.

Okolnost da je prekršaj učinjen pod uticajem alkohola ili opojnih druga ne isključuje odgovornost učinioca.

Član 10.

Za odgovornost je dovoljan nehat učinioca, ako propisom o prekršaju nije određeno da će se učinilac kazniti samo ako je prekršaj učinjen sa umišljajem.

Odredbe krivičnog zakona koji se primjenjuje na teritoriji Federacije o umišljaju i nehatu shodno se primjenjuje i na prekršaje.

Član 11.

Nije odgovoran ako učini prekršaj pod uticajem sile, prijetnje ili prinude, ili ako je u vrijeme izvršenja prekršaja pogrešno shvatio da postoje okolnosti prema kojima bi, da su postojale, njegova radnja bila dozvoljena.

Član 12.

Nepoznavanje propisa kojim se predviđa prekršaj ne izvinjava.

Član 13.

Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u nužnoj odbrani.

Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.

Član 14.

Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u krajnjoj nuždi.

Krajnja nužda postoji ako je radnja učinjena radi toga da učinilac od sebe ili drugog otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti i ako pri tome učinjeno zlo nije veće od onog koje je prijetilo.

Član 15.

Ako je učinilac prekoračio granice nužne odbrane, odnosno krajnje nužde može se blaže kazniti, a ako je to prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima neće odgovarati za prekršaj.

Član 16.

Ko s umišljajem drugog podstrekne ili mu pomogne da učini prekršaj kazniće se kao da ga je sam učinio.

S obzirom na prirodu prekršaja, kao i na način i okolnosti po kojima je izvršeno podstrekavanje ili pomaganje i stepen odgovornosti podstrekača i pomagača, podstrekač i pomagač mogu se blaže kazniti.

Ako je podstrekavanje ili pomaganje izvršeno pod osobito olakšavajućim okolnostima ili ako do izvršenja prekršaja nije došlo, podstrekač i pomagač neće odgovarati za prekršaj.

Član 17.

Za pokušaj prekršaja učinilac je odgovoran samo je to federalnim zakonom predviđeno.

Član 18.

Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu mogu biti odgovorni za prekršaj samo ako je to propisom o prekršaju predviđeno.

Federacija, kanton i općina i njihovi organi, i drugi organi ne mogu biti odgovorni za prekršaj.

Federalni zakonom se može propisati da za prekršaj odgovara odgovorno lice u organu Federacije, kantona i općina, i u drugom državnom organu.

Član 19.

Pravno lice je odgovorno za prekršaj ako je do izvršenja prekršaja došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica koje je bilo ovlašteno da postupa u ime pravnog lica.

Član 20.

Pravno lice koje se nalazi pod stečajem odgovorno je za prekršaj, bez obzira na to da li je prekršaj učinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći novčana kazna nego samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanja imovinske koristi.

Član 21.

Odgovornost odgovornog lica postoji ako je do izvršenja prekršaja došlo njegovom radnjom ili njegovim propuštanjem dužnog nadzora.

Odgovornim licem, u smislu ovog zakona, smatra se lice kome su u preduzeću (društvu) ili drugom pravnom licu povjereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje, poslovanje ili proces rada, kao i lice koje u organu Federacije, kantona i općine ili drugom državnom organu obavlja određene dužnosti.

Član 22.

Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos u pravnom licu ili organu Federacije, kantona i općine ili drugom državnom organu, niti zato što je nastala nemogućnost kažnjavana pravnog lica uslijed njegovog prestanka.

Član 23.

Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne postoji ako je ono postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja ili ako je preduzelo sve radnje koje je na osnovu zakona, drugog propisa ili općeg akta bilo dužno da preduzme da bi spriječilo izvršenje prekršaja.

Član 24.

Ako drugačije nije određeno u federalnom propisu kojim je predviđen prekršaj, strano pravno lice i strano odgovorno lice kaznit će se za prekršaj ako je prekršaj učinjen na teritoriji Federacije i ako strano pravno lice ima sjedište, odnosno predstavništvo u Federaciji.

Član 25.

Lice koje je u krivičnom postupku ili u postupku za privredne prestupe pravosnažno oglašeno krivim za djelo koje ima i obilježje prekršaja neće se kazniti za prekršaj.

Glava III

PREKRŠAJNE SANKCIJE

1. Kazne

Član 26.

Za prekršaj se može propisati samo novčana kazna.

Pod uvjetom predviđenim ovim zakonom, učiniocu prekršaja može se umjesto novčane kazne izreći ukor.

Član 27.

Novčana kazna za pojedinca može se propisati u iznosu od 10 do 500 DEM.

Za prekršaje pravnih lica, kao i za prekršaje imalaca radnje, federalnim propisom može se propisati novčana kazna od 100 DEM do 5.000 DEM, a za odgovorno lice do 1.000 DEM.

Federalnim propisom može se za prekršaje koji predstavljaju težu povredu federalnih propisa propisati za pravno lice, kao i za imaoce radnje, novčana kazna do 10.000 DEM, a za odgovorno lice - do 2.000 DEM, a za pojedinca do 1.000 DEM.

Za prekršaje iz stava 3. ovog člana može se u srazmjeri i sa visinom pričinjene štete ili neizvršene obaveze propisati novčana kazna, najviša do dvadesetostrukog iznosa pričinjene štete, neizvršene obaveze ili vrijednosti robe ili druge stvari koja je predmet prekršaja.

Novčana kazna koja se naplaćuje na licu mjesta može se federalnim propisom utvrditi u fiksnom iznosu, i to: za pravno lice i imaoca radnje do 500 DEM, a za odgovorno lice i drugog pojedinca - do 100 DEM.

Do osnivanja Centralne banke Bosne i Hercegovine i utvrđivanja valute Bosne i Hercegovine, kod izricanja i plaćanja prekršajnih kazni primjenjivat će se tečaj dinara koji utvrđuje i obavljuje Narodna banka Bosne i Hercegovine, ako se plaćanje vrši u protuvrijednosti valute Bosne i hercegovine.

Pod imaocem radnje, u smislu ovog zakona, smatra se fizičko lice koja obavlja neku od zakonom dozvoljenih djelatnosti.

Član 28.

U rješenju o prekršaju određuje se rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od tri mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja.

U opravdanim slučajevima federalni organ koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu može dozvoliti da se novčana kazna isplati u otplatama. U tom slučaju federalni organ će odrediti način isplaćivanja i rok isplate koji ne može biti duži od šest mjeseci, ako federalnim zakonom nije drugačije određeno.

Član 29.

Ako kažnjeni u određenom roku ne plati novčanu kaznu koju je izrekao federalni organ, kazna će se naplatiti prinudno.

Ako se novčana kazna ne može prinudno naplatiti, zamijeniće se kaznom zatvora. O zamjeni novčane kazne u kaznu zatvora nadležni federalni organ koji je izrekao kaznu donijeće se posebno rješenje.

Novčana kazna ne može se zamijeniti kaznom zatovra odgovornom licu, kao ni mlađem oficiru, oficiru ili vojnom službeniku u aktivnoj službi oružanih snaga Federacije.

Član 30.

Pri zamjeni novčane kazne kaznom zatovra računaju se svakih započetih 50 DEM u jedan dan zatvora, ali tako da kazna zatvora ne može biti duža od 30 dana.

Ako je naplaćen jedan dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno zamijeniti kaznom zatovra uz ograničenja predviđena u stavu 1. ovog člana.

Izvršenje kazne zatvora kojom je zamijenjena novčana kazna prekinuće se, ako kažnjeni plati ostatak novčane kazne.

Član 31.

Iznosi naplaćenih novčanih kazni za prekršaje unose se u budžet Federacije.

Član 32.

Novčana kazna odmjerava se u granicama određenim propisom u kome je prekršaj predviđen, uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da novčana kazna bude veća ili manja (otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti), a naročito težinu učinjenog prekršaja, okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, stepen odgovornosti, lične prilike učinioca i njegovo držanje poslije učinjenog prekršaja.

Pri odmjeravanju novčne kazne uzeće se u obzir i imovno stanje učinioca, odnosno ekonomsko stanje pravnog lica.

Ako federalnim zakonom nije drukčije predviđeno, kao otežavajuća okolnost za prekršaj ne može se uzeti novčana kazna ni zaštitna mjera ranije izrečena za prekrčaj, ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju proteklo više od dvije godine.

Član 33.

Ako se pri odmjeravanju kazne utvrdi da prekršaj nije teže prirode, a postoje olakšavajuće koje ukazuju da će se i sa blažom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, propisana novčana kazna može se ublažiti tako da će se izreći novčana kazna ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekršaj, ali ne ispod najmanje zakonske mjere te kazne.

Član 34.

Ako postoje okolnosti koje znatno umanjuju odgovornost učinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja propisane novčane kazne, umjesto novčanu kazne može se izreći ukor.

Ukor se može izreći i ako se prekršaj sastoji u neispunjavanju propisane obaveze ili je prekršajem nanesena šteta, a učinilac je prije donošenja rješenja o prekršaju ispunio propisanu obavezu, odnosno otklonio ili nadoknadio nanesenu štetu.

Član 35.

Neće se kazniti učinilac prekršaja ako je prekršaj prema okolnostima pod kojima je učinjen malog značaja i ako nije proizrokovao posljedice ili su posljedice neznatne.

Neće se kazniti za prekršaj pravno lice, ako je prekršaj otkrio i prijavio organ tog pravnog lica, ili radnici u tom pravnom licu.

Član 36.

Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više prekršaja po kojima nije doneseno rješenje o prekršaju, a postupak se vodi pred istim organom, utvrdiće se prethodno novčana kazna za svaki prekršaj i izreći jedna ukupna novčana kazna koja je jednaka zbiru pojedinih utvrđenih kazni, s tim da ukupna novčana kazna ne može preći dvostruki iznos najveće mjere novčane kazne.

Ako za jedan od više prekršaja utvrđena novčana kazna na osnovu člana 27. stav 4. ovog zakona, za taj iznos će se uvećati ukupna novčana kazna koja je za ostale prekršaje utvrđena prema stavu 1. ovog člana.

2. Zaštitne mjere

Član 37.

Federalnim zakonom mogu se uz novčanu kaznu za prekršaj propisati slijedeće zaštitne mjere:

  • 1)
    oduzimanje predmeta;
  • 2)
    zabrana obavljanja samostalne djelatnosti;
  • 3)
    zabrana upravljanja motornim vozilima;
  • 4)
    udaljenje stranca sa teritorije Federacije.

Zaštitne mjere iz stava 1. tač. 1. i 4. ovog člana mogu se, pod uvjetima predviđenim ovim zakonom, izreći i kad nisu propisane za prekršaj.

Zaštitne mjere mogu se izreći i ako novčana kazne za prekršaj nije izrečena, samo ako je takva mogućnost predviđena u federalnom zakonu.

Federalnim zakonom mogu se predvidjeti i druge zaštitne mjere ako to zahtijeva posebno priroda prekršaja, ali se one mogu izricati samo uz novčanu kaznu za prekršaj.

Član 38.

Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni izvršenju prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su svojina učinioca prekršaja, odnos ako njima raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja.

Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kad nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja ako to zahtijevaju interesi opće bezbjednosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnost robnog prometa ili razlozi javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Oduzimanjem predmeta ne dira se u pravo trećih lica na naknadu štete od učinioca.

Organ koji je donio rješenje o prekršaju određuje da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati zainteresiranom organu, odnosno pravnom licu.

Novac dobijen prodajom predmeta koji je svojina učinioca prekršaja, odnosno prodajom predmeta kojima raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja unosi se u budžet Federacije.

Ako su prodati predmeti koji nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja, novac se predaje licu čija su svojina ti predmeti, odnosno pravnom licu koje raspolaže tim predmetima. Ako je to lice nepoznato i ne javi se ni za jednu godinu od dana prodaje, novac dobijen od prodaje takvih predmeta unosi se u budžet Federacije.

Član 39.

Zabrana obavljanja samostalne djelatnosti sastoji se u privremenoj zabrani učiniocu prekršaja da obavljaju zanatsku ili drugu djelatnost za koju se izdaje dozvola nadležnog organa.

Ako federalnim zakonom kojim se određuje prekršaj nisu posebno propisani uvjeti za izricanje mjere iz stava 1. ovog člana, ta mjera se može izreći učiniocu prekršaja čije bi dalje bavljenje samostalnom djelatnošću bilo opasno po život ili zdravlje ljudi ili koji je zloupotrijebio samostalnu djelatnost za izvršenje prekršaja.

Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od tri mjeseca do jedne godine. Vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.

Član 40.

Zabrana upravljanja motornim vozilom sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.

Ako federalnim zakonom kojim se propisuje prekršaj nisu propisani uvjeti za izricanje mjere iz stava 1. ovog člana, ta mjera može se izreći učiniocu prekršaja koji je učinio težu povredu propisa o bezbjednosti saobraćaja ili čije ranije kršenje tih propisa pokazuje da je opasno da učinilac prekršaja upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije. Pri odlučivanju da li će se izreći ova mjera uzeće se u obzir i to da li je učinilac vozač motornog vozila po zanimanju.

Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od 30 dana do jedne godine. Ako federalnim zakonom kojim se propisuje prekršaj nije drugačije određeno, vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.

Član 41.

Udaljenje stranca sa teritorije Federacije može se izreći strancu koji je kažnjen za prekršaj zbog koga je nepoželjan njegov dalji boravak u Federaciji.

Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se propisati u trajanju od šest mjeseci do tri godine. Vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.

Glava IV

ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE IZVRŠENJEM PREKRŠAJA

Član 42.

Niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu prekršajem.

Imovinska korist oduzeće se rješenjem o prekršaju kojim je utvrđeno izvršenje prekršaja. Imovinska korist unosi se u budžet Federacije.

U pogledu način oduzimanja imovinske koristi i zaštite oštećenog lica shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe krivičnog zakona koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.

Glava V

ZASTARJELOST

Član 43.

Prekršajni postupak ne može se voditi ako protekne jedna godina od dana kad je prekršaj učinjen.

Rok zastarjelosti gonjenja za carinske, poreske, devizne i spoljnotrgovinske prekršaje iza prekršaje protiv bezbjednosti vazdušnog saobraćaja je tri godine.

Član 44.

Izrečena novčana kazna i zaštitna mjera ne mogu se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju protekla jedna godina.

Član 45.

Zastarijevanje gonjenja i zastarijevanje izvršenja novčane kazne, odnosno zaštitne mjere za prekršaje ne teče za vrijeme za koje se gonjenje, odnosno izvršenje ne može preduzeti po federalnom zakonu.

Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se preuzima radi gonjenja učinioca prekršaja, ili radi izvršenja novčane kazne, odnosno zaštitne mjere.

Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče, ali zastarjelost u svakom slučaju nastaje kad protekne dvaput onoliko vremena kazne, odnosno zaštitne mjere.

Glava VI

POSEBNE ODREDBE O ODGOVORNOSTI I KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA

Član 46.

Za prekršaj nije odgovoran maloljetnik koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 16 godina (dijete i mlađi maloljetnik).

Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja prekršaja navršio 16 godina, a nije navršio 18 godine (stariji maloljetnik) izriče se ukor ili novčana kazna, kao i zaštitna mjera iz člana 37. stav 1. tač. 1, 3. i 4. ovog zakona.

Ukor se izriče ako je dovoljno da se zbog učinjenog prekršaja stariji maloljetnik samo prekori. Pri izricanju ukora ukazaće se starijim maloljetniku na štetnost njegovog postupka i predočiće mu se da u slučaju ponovnog izvršenja prekršaja može prema njemu biti izrečena novčana kazna.

Starijem maloljetniku ne može se izreći novčana kazna u većem iznosu od polovine iznosa propisane novčane kazne za prekršaj, kao ni ukupna kazna za prekršaje u sticanju u većem iznosu od polovine dvostrukog iznosa najveće mjere novčane kazne.

Starijem maloljetniku ne može se novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora u trajanju dužem od 15 dana.

Član 47.

Federalnim zakonom i propisom Vlade može se odrediti da će se roditelj, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika koji je učinio prekršaj kazniti ako je učininjeni prekršaj posljedica njihovog propuštanja dužnog staranja o maloljetniku, a u mogućnosti su da takav nadzor obavljaju.

Dio drugi

PREKRŠAJNI POSTUPAK

Glava VII

OSNOVNE ODREDBE

Član 48.

Odredbe ovog zakona o prekršajnom postupku primjenjuje federalni organi kad vode prekršajni postupak.

Člana 49.

Federalni organ koji vodi prekršajni postupak dužan je da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su važne za donošenje rješenja. On je dužan da sa jednakom brižljivošću ispita kako okolnosti koje terete okrivljenog tako i okolnosti koje mu idu u korist.

Član 50.

Prije donošenja rješenja o prekršaju, okrivljenom će se pružiti mogućnost da se izjasni o onome što mu se stavlja na teret (član 106.), osim ako se donosi rješenje po skraćenom postupku.

Ako uredno pozvani okrivljeni ne dođe na saslušanje i ne opravda izostanak, a njegovo saslušanje nije nužno za utvrđivanje pravog stanja stvari, rješenje o prekršaju može se donijeti i bez saslušanja okrivljenog.

Član 51.

Protiv pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu sprovodi se jedinstven prekršajni postupak, osim ako postoje zakonski razlozi da se vodi postupak samo protiv jednog od njih.

Član 52.

U prekršajnom postupku federalni organ koji vodi postupak dužan je da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činejnica dokazana.

Član 53.

Federalni organ koji vodi prekršajni postupak staraće se da neznanje i neukost okrivljenog i drugih lica koja učestvuju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju u postupku.

Član 54.

Federalni organ koji vodi prekršajni postupak dužan je da nastoji da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Član 55.

Prekršajni postupak vodi se na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Federaciji.

Okrivljeni, svjedoci i druga lica koja učestvuju u postupku imaju pravo da pri izvođenju pojedinih radnji u prekršajnom postupku ili na usmenom pretresu upotrebljavaju svoj jezik. Ako se prekršajni postupak, odnosno usmeni pretres ne vodi na jeziku tog lica, obezbijediće se usmeno prevođenje onoga što ono, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog pismenog dokaznog materijala.

O pravu na prevođenje poučiće se lice iz stava 2. ovog člana, koje se može odreći tog prava ako zna jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je data pouka i izjava učesnika.

Prevođenje obavlja tumač, koga odredi federalni organ koji vodi postupak.

U prekršajnom postupku službeno pismo je latinica.

Član 56.

Svi organi dužni su da ukazuju pravnu pomoć federalnom organu koji vodi prekršajni postupak.

Član 57.

Prekršajni postupak neće se voditi niti će se izricati kazna za prekršaj protiv lica koja uživaju diplomatski imunitet.

Član 58.

Ako primjenjivanje propisa o prekršaju zavisi od prethodnog rješenja nekog pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan drugi organ, federalni organ koji vodi prekršajni postupak može sam riješiti to pitanje, a može odgoditi donošenje rješenja ako se po tom pitanju već vodi postupak pred drugim organom. Rješenje prethodnog pitanja u prekršajnom postupku ima dejstvo samo za predmet o kome se u tom postupku rješavalo.

O pitanju postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, federalni organ koji vodi prekršajni postupak vezan je pravosnažnom presudom krivičnog suda kojom je okrivljeni oglašen krivim za krivično djelo.

Glava VIII

ORGANI ZA VOĐENJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

1. Nadležnost

Član 59.

Za vođenje prekršajnog postupka u prvom stepenu nadležni su federalni organi uprave, svaki iz svog djelokruga (u daljem tekstu: federalni organ), ako federalnim zakonom nije drukčije određeno.

Federalni organ uprave koji ima područne organizacione jedinice može odrediti da prekršajni postupak u prvom stepenu vodi područna organizaciona jedinica federalnog organa (u daljem tekstu: organizaciona jedinica).

Federalni organ nadležan je da vodi prekršajni postupak i za vojno lice, osim ako je ono učinilo prekršaj na mjestu koje je pod kontrolom vojnih organa ili u drugim slučajevima određenim federalnim zakonom.

Član 60.

O žalbi na rješenje o prekršaju koje je donio federalni organ u prvom stepenu rješava u drugom stepenu Federalno vrijeće za prekršaje (u daljem tekstu: Federalno vrijeće).

Federalno vijeće zauzima načelne stavove o pravnim pitanjima radi jedinstvenog primjenjivanja propisa o prekršajima, prati pojave i probleme u oblasti prekršaja iz svoje nadležnosti i o tome obavještava Vladu i druge nadležne federalne organe i daje inicijative za donošenje i za izmjenu federalnih propisa.

Fedralno vijeće obavlja i druge poslove određene federalnim zakonom.

Član 61.

Ako je funkcioner koji rukovodi federalnim organom odredio da prekršajni postupak u prvom stepenu vode organizacione jedinice - za vođenje prekršajnog postupka mjesno je nadležna organizaciona jedinica na čijem je području učinjen prekršaj.

Federalni organ ili organizaciona jedinica, koja je nadležna za pravno lice, nadležna je i za odgovorno lice u pravnom licu.

Ako je prekršaj učinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu, za vođenje prekršajnog postupka nadležna je organizaciona jedinica na čijem se pdoručju nalazi domaća luka ili vazduhoplovno pristanište u kome se završava putovanje učinioca prekršaja, a ako je učinilac prekršaja član posade - organizaciona jedinica na čijem se području nalazi matična luka broda, odnosno matično pristanište vazduhoplova.

Član 62.

Ako se nadležnost organa iz člana 61. ovog zakona ne može odrediti prema mjestu izvršenja prekršaja, ili ako je prekršaj izvršen u inozemstvu, nadležnost se određuje prema prebivalištu, odnosno boravištu pojedinca - učinioca prekršaja, a ako je prekršaj učinilo pravno lice - prema sjedištu pravnog lica.

Član 63.

Federalni organ koji je nadležan za učinioca prekršaja nadležan je i za saučesnika. Protiv učinioca prekršaja i saučesnika provodi se jedinstven prekršajni postupak. Ako je to svrsishodno, nadležni federalni organ može odvojeno da vodi postupak protiv pojedinih saučesnika.

Ako su prekršaj kao saučesnici učinili građanin i vojno lice, a za postupak protiv vojnih lica nadležan je vojni organ, postupak će se voditi odvojeno za građanina, a odvojeno za vojno lice.

Član 64.

Federalni organ dužan je da po službenoj dužnosti pazi na stvarnu i mjesnu nadležnost. Ako utvrdi da je za vođenje prekršajnog postupka nadležan drugi federalni organ, ustupiće bez odgađanja predmet tom organu.

Član 65.

Organizaciona jedinica može, prije nego što donese rješenje o prekršaju, ustupiti predmet organizacionoj jedinici na čijem području učinilac prekršaja ima prebivalište ili boravište, ako se time olakšava postupak.

Organizaciona jedinica može u roku od osam dana od dana prijema predmeta zahtijevati da o opravdanosti ustupanja prema stavu 1. ovog člana odluči Federalno vijeće. Odluka Federalnog vijeća je konačna.

Član 66.

O sukobu nadležnosti između federalnih organa nadležnih za vođenje prekršajnog psotupka, odlučuje Federalno vijeće.

Protiv rješenja kojim je odlučeno o sukobu nadležnosti nije dozvoljena žalba.

Član 67.

Ako se stranoj državi na osnovu međunarodnog ugovora ustupa gonjenje i kažnjavanje za prekršaj iz nadležnosti federalnog orana, koji je na teritorije Federacije izvršio strani državljanin čije je prebivalište u stranoj državi, odluku o ustupanju donosi Federalno vijeće.

Ako strana država predloži da se u Federaciji preduzme gonjenje i kažnjavanje za prekršaj koji je u stranoj državi izvršio državljanin Federacije sa prebivalištem u Federaciji, odluku o preuzimanju gonjenja i kažnjavanja donosi Federalno vijeće.

2. Organizacija i sastav

Član 68.

U federalnom organu prekršajni postupak za prelaženje državne granice, carinske, devizne, spoljnotrgovinske prekršaje, prekršaje protiv bezbjednosti saobraćaja na putevima, kretanja i boravka stranaca i za prekršaje protiv bezbjednosti vazdušnog saobraćaja u prvom stepenu vodi i rješenje o prekršaju donosi Komisija za prekršaje (u daljem tekstu: Komisija), sastavljena od tri člana od kojih je jedan član predsjednik. Predsjednik i članovi Komisije mogu imati zamjenike.

Komisija može ovlastiti pojedinog svog člana da preduzima određene radnje u prekršajnom postupku.

Ako je sjedište organizacione jedinice federalnog organa udaljeno od sjedišta Komisije tako da Komsija, odnosno njen ovlašteni član nije u mogućnosti da u sjedištu organizacione jedinice blagovremeno preuzima pojedine radnje prekršajnog postupka, funkcioner koji rukovodi federalnim organim može odrediti radnika organizacione jednice za preduzimanje određenih radnji prekršajnog postupka koje se ne mogu kasnije izvesti ili bi njihovo kasnije izvođenje bilo otežano.

Član 69.

Predsjednika i članove Komisije, kao i njihove zamjenike, imenuje funkcioner koji rukovodi federalnim organom koji vodi postupak u prvom stepenu iz reda radnika u federalnom organu uz prethodno pribavljenu saglasnost Vlade.

Predsjednik i članovi Komisije, kao i njihovi zamjenici moraju biti diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom ili ispitom za prekršaje i imati potrebno radno iskustvo na odgovarajućim pravnim poslovima.

Uvjeti, program ispita i način polaganja ispita za prekršaje uređuju se federalnim zakonom.

Član 70.

U fedealnom organu prekršajni postupak za prekršaje iz člana 68. ovog zakona za koje je propisana novčana kazna za pravno lice i imaoca radnje od 2.000 DEM, a za odgovorno lice i druge pojedince do 200 DEM, kao i za druge prekršaje, prekršajni postupak vodi i rješenje o prekršaju donosi ovlašteno službeno lice u federalnom organu.

Službeno lice iz stava 1. ovog člana mora ispunjavati uvjete predviđene u članu 69. stav 2. ovog zakona, a određuje ga iz reda radnika u federalnom organu - funkcioner koji rukovodi tim organom, uz prethodno pribavljenu saglasnost Vlade.

Član 71.

Federalno vijeće je samostalni federalni organ.

Federalno vijeće donosi poslovnik o svom radu.

Član 72.

Federalno vijeće sastoji se od određenog broja članova od kojih je jedan predsjednik. Broj članova Federalnog vijeća utvrđuje Vlada.

Predsjednika i članove Federalnog vijeća imenuje i razrješava dužnosti Vlada, na prijedlog ministra pravde.

Predsjednik i članovi Federalnog vijeća moraju biti diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom ili ispitom sudija za prekršaje i imati duže radno iskustvo na odgovarajućim pravnim poslovima.

Predsjednik i članovi Federalnog vijeća imenuju se za period od četiri godine i mogu biti ponovo imenovani.

Član 73.

Federalno vijeće rješava u vijećima sastavljenim od tri člana.

Predsjednik vijeća iz stava 1. ovog člana je predsjednik Federalnog vijeća ili drugi član Federalnog vijeća.

Član 74.

Federalno vijeće, na sjednici svih članova obavlja poslove iz člana 60. stav 2. ovog zakona i donosi poslovnik o svom radu, razmatra program rada i izvještaj o radu.

Sjednicu svih članova Federalnog vijeća saziva i njenim radom rukovodi predsjednik Federalnog vijeća. Za punovažno odlučivanje na sjednici Federalnog vijeća potrebno je prisustvo najmanje dvije trećine članova, a odluke se donose većinom glasova svih članova.

Usvojeni načelni stavovi na sjednici svih članova Federalnog vijeća obavezni su za sva vijeća Federalnog vijeća i mogu biti izmijenjeni samo na sjednici svih članova Federalnog vijeća.

Član 75.

U Federalnom vijeću, za obavljanje stručnih i administrativnih-tehničkih poslova, postoji potreban broj radnika koji imaju odgovarajuću stručnu spremu.

Unutarnja organizacija Federalnog vijeća uređuje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji.

Pravilnik iz stava 2. ovog člana donosi predsjednik Federalnog vijeća po prethodno pribaljenom mišljenju sjednice svih članova Federalnog vijeća i uz saglasnost ministra pravde.

Član 76.

Na radnike u Fedralnom vijeću primjenjuju se propisi koji važe za radnike u federalnim organima uprave.

Član 77.

Sredstva za rad Federalnog vijeća obezbjeđuju se u budžetu Federacije.

Glava IX

IZUZEĆE

Član 78.

Službeno lice koje vrši određenu dužnost u prekršajnom postupku izuzeće se:

  • 1)
    ako je oštećeno prekršajem;
  • 2)
    ako mu je okrivljeni, predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, oštećeni li njegov zastupnik, bračni drug ili srodnik u pravoj liniji do četvrtog, a po tazbini do drugog stepena;
  • 3)
    ako je u stiom predmetu bilo predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, zastupnik ili punomoćnik oštećenog, svjedok ili vještak;
  • 4)
    ako postoje druge okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.

Izuzeta su od donošenja rješenja u drugom stepenu lica koja su učestvovala u donošenju rješenja o prekršaju u prvom stepenu.

Član 79.

Službeni lice koje učestvuje u prekršajnom postupku dužno je da smo traži svoje izuzeće čim sazna da za to postoji razlog.

Zahtjev za izuzeće može podnijeti i okrivljeni, odnosno predstavnik okrivljenog pravnog lica, do donošenja rješenja o prekršaju. Lice čije se izuzeće traži može do donošenja rješenja o izuzeću preduzimati samo radnje koje ne trpi odlaganje.

O izuzeću službenog lica rješava funkcioner koji rukovodi federalnim organima, odnosno predsjednik Federalnog vijeća, ako se traži izuzeće člana tog vijeća, a o izuzeću predsjednika Federalnog vijeća - ministar pravde.

Prije donošenja rješenja o izuzeću uzeće se izjava od lica čije je izuzeće u pitanju.

Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuzeće nije dozvoljena žalba, a rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijati samo žalbom protiv rješenja o prekršaju.

Glava X

OKRIVLJENI I OŠTEĆENI

Član 80.

Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca.

Član 81.

Za okrivljeno pravno lice u prekršajnom postupku učestvuje njegov predstavnik, koji je ovlašten da preduzima sve radnje koje može da preduzima sam okrivljeni.

Član 82.

Predstavnik pravnog lica je lice koje je ovlašteno da predstavlja pravno lice na osnovu zakona ili drugog propisa, opšteg akta ili drugog akta pravnog lica.

Predstavnik pravnog lica mora da ima pismeno ovlaštenje organa upravljanja.

Predstavnik pravnog lica može biti samo jedno lice.

Član 83.

Predstavnik stranog pravnog lica je lice koje upravlja pravnim licem ili predstavništvom tog pravnog lica u Federaciji, ako za predstavnika nije određeno drugo lice.

Član 84.

Predstavnik pravnog lica ne može biti lice koje je u istoj stvari svjedok.

Predstavnik pravnog lica ne može biti ni odgovorno lice protiv koga se vodi postupak za isti prekršaj, a koje ističe da je postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja (član 23.).

Više okrivljenih pravnih lica mogu imati kao predstavnika isto lice samo ako to nije u suprotnosti sa interesima njihove odbrane.

U slučajevima iz st. 1. do 3. ovog člana federalni organ koji vodi prekršajni postupak dužan je da obavijesti pravno lice radi određivanja drugog predstavnika.

Federalni organ je dužan da uvijek upozori i pravno lice ako je predstavnik pravnog lica u isto vrijeme i odgovorno lice protiv koga se vodi prekršajni postupak.

Za strano pravno lice obavještenje i upozorenje iz st. 4. i 5. ovog člana upućivaće se pravnom licu, odnosno predstavništvu stranog pravnog lica u Federaciji.

Član 85.

Ako pravno lice na poziv federalnog organa koji vodi prekršajni postupak ne odredi svog predstavnika (član 84. stav 3. i član 101. stav 3.) kazniće se rješenjem tog organa novčanom kaznom od 250 DEM. Ako i poslije izricanja kazne pravno lice ne odredi svog predstavnika, kazniće se za svako dalje neodazivanje pozivu novčanom kaznom od 500 DEM.

Član 86.

Okrivljeno pravno lice i okrivljeno odgovorno lice mogu imati svaki svog branioca ili zajedničkog branioca.

Član 87.

Oštećeni ima pravo da predlaže dokaze, da stavlja druge prijedloge, da ističe zahtjev za naknadu štete i da ostvaruje druga prava predviđena ovim zakonom.

Ako je učinjenim prekršajem šteta nanesena državnoj svojini, o tome će se uvijek obavijestiti nadležno pravobranilaštvo.

Zakonski zastupnik oštećenog vrši prava koja po ovom zakonu ima oštećeni.

Oštećeni može svoja prava vršiti i preko punomoćnika.

Član 88.

Okrivljeni, predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, oštećeni i zastupnik oštećenog imaju pravo da razmatraju spise predmeta. Ako je prekršajni postupak u toku, razmatranje i prepisivanje spisa dozvoljava federalni organ koji vodi postupak.

Razmatranje spisa može da se uskrati ako bi se time ometalo pravilno vođenje psotupka. Poslije izvedenih dokaza, licima iz stava 1. ovog člana, kao i svakom drugom licu koje ima opravdan interes, ne može se uskratiti razmatranje i prepisivanje spisa.

Glava XI

DONOŠENJE I SAOPŠTAVANJE ODLUKA I POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE

Član 89.

Odluke u prekršajnom postupku donose se u obliku rješenja, ako u ovom zakonu za pojedine odluke nije predviđeno da se donese u obliku zaključka ili naredbe.

U pogledu načina donošenja odluka shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.

Član 90.

Odluke se saopštavaju okrivljenom i drugim zainteresiranim licima usmeno ako su prisutna, a dostavljanjem ovjerenog prepisa ako su odsutna.

Ako je odluka usmeno saopštena, to će se naznačiti u zapisniku ili na spisu. Zainteresiranom licu dostaviće se ovjereni prepis usmeno saopštene odluke samo ako se protiv te odluke može izjaviti žalba.

Prepis odluka protiv kojih je dozvoljena žalba dostavljaju se sa uputstvom o pravu na žalbu.

Član 91.

Poziv za saslušanje i poziv za prisustvovanje na usmenom pretresu dostavljaju se okrivljenom lično.

Odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu dostavljaju se lično licu kome su upućene.

U pogledu dostavljanja pismena shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.

Član 92.

Okrivljenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu prigovora ili žalbe na rješenje o prekršaju dozvoliće se povrat u prijašnje stanje ako u roku od tri dana od dana prestanka razloga zbog kojih je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako istovremeno s tom molbom preda prigovor, odnosno žalbu.

Nakon isteka 30 dana od dana propuštanja roka ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

Za rješavanje o povratu u prijašnje stanje zbog propuštanja roka na žalbu nadležno je Federalno vijeće za prekršaje, a zbog propuštanja roka za prigovor - federalni organ nadležan za donošenje rješenja o prekršaju u prvom stepenu.

Ako Federalno vijeće, odnosno federalni organ dozvoli povrat u prijašnje stanje, odlučiće o tome rješenjem o žalbi, odnosno prigovoru.

Član 93.

Molba za povrat u prijašnje stanje predaje se federalnom organu protiv čijeg je rješenja trebalo izjaviti žalbu, odnosno prigovor.

Molba ne zadržava izvršenje rješenja, ali federalni organ može odlučiti da se zastane sa izvršenjem do donošenja odluke po molbi.

Protiv rješenja donesenog o molbi za povrat u prijašnje stanje nije dozvoljena žalba.

Glava XII

TROŠKOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA I IMOVINSKO-PRAVNI ZAHTJEV

Članak 94.

Troškovi prekršajnog postupka obuhvataju stvarne izdatke učinjene radi vođenja postupka.

U troškove prekršajnog postupka padaju i stvarno učinjeni izdaci za prinudno dovođenje oduzetog prevoznog ili drugog sredstva kojim je učinjen prekršaj.

Član 95.

Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret lica kažnjenog za prekršaj.

Troškovi prekršajnog postupka za prekršaj po kome je postupak obustavljen snosi federalni organ koji je vodio taj postupak.

Predstavnik okrivljenog pravnog lica i okrivljeno odgovorno lice snosi troškove postupka koje su prouzrokovali svojom krivicom.

Lice koje je svjesno podnijelo neistinitu prijavu za prekršaj snosi troškove postupka.

U rješenju o prekršaju odrediće se ko snosi troškove i u kom iznosu. Ako za utvrđivanje visine troškova nema dovoljno podataka, donijeće se naknadno posebno rješenje o troškovima.

U pogledu troškova postupka shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije.

Član 96.

Zahtjev za naknadu štete može oštećeni u prekršajnom postupku da postavi do donošenja rješenja o prekršaju. Zahtjev ne može da pređe iznos do kog je za raspravljanje imovinsko-pravnih zahtjeva nadležan sudija pojedinac u parničnom postupku na tom području, a višak iznosa može oštećeni ostvarivati u parničnom postupku.

Ako iznos štete ne može da se utvrdi ili ako bi utvrđivanje štete usporilo ili otežalo prekršjani postupak, ili ako je zahtjev za nakandu štete samo djelimično usvojen, oštećeni će se uputiti da svoj zahtjev za naknadu štete, odnosno neusvojeni iznos ostvaruje u parničnom postupku.

Ako psotupak bude obustavljen, oštećeni će se uputiti da svoj zahtjev za naknadu štete ostvaruje u parničnom postupku.

Ako je oštećena imovina u državnoj svojini, o obustavljanju postupka obavijestiće se nadležno pravobranilaštvo.

Glava XIII

POKRETANJE I TOK PREKRŠAJNOG POSTUPKA

1. Pokretanje postupka

Član 97.

Prekršajni postupak pokreće federalni organ na osnovu prijave za pokretanje prekršajnog postupka.

Prijavu za pokretanje prekršajnog psotupka može podnijeti ovlašteni organ i oštećeni (u daljem tekstu: podnosilac prijave). Ovlašteni organi su tužilac i drugi organ, ovalšteni inspektor ili ovlaštena lica koja vrše inspekcijske poslove, kao i preduzeće (društvo) i drugo pravno lice.

Član 98.

Prijava za pokretanje prekršajnog postupka sadrži: osnovne podatke za učinioca prekršaja; činjenični opis iz kojeg proizilaze pravna obilježja prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja i druge okolnosti potrebne da se prekršaj što biže odredi; pravnu ocjenu prekršaja i prijedlog o dokazima koje treba izvesti u toku postupka.

Ako prijava za pokretanje prekršajnog postupka ne sadrži podatke iz stava 1. ovog člana vratiće se podnosiocu da u određenom roku otkloni nedostatke. U slučaju da podnosilac prijave ne otkloni nedostatke u roku koji ne može biti kraći od tri ni duži od osam dana smatraće se da je od prijave odustao pa će federalni organ takvu prijavu zaključkom odbaciti.

Član 99.

Ako federalni organ ocijeni da postoje uvjeti za pokretanje prekršajnog postupka, provešće postupak i donijeti rješenje o prekršaju.

O pokretanju prekršajnog postupka donosi se zaključak koji se saopštava okrivljenom prilikom saslušanja.

Ako je učinilac prekršaja nepoznat, federalni organ može i prije donošenja zaključka o pokretanju prekršajnog postupka preduzeti one radnje koje ne trpe odlaganje.

O pokretanju postupka protiv vojnog lica, federalni organ obavijestiće vojnu jedinicu, odnosno vojnu ustanovu kojoj to lice pripada.

Član 100.

Prijavu za pokretanje prekršajnog postupka federalni organ će odbaciti zaključkom ako je utvrdio:

  • 1)
    da radnja opisana u prijavi nije prekršaj;
  • 2)
    da postoje osnovi koji isključuju odgovornost za prekršaj;
  • 3)
    da je nastupila zastarjelost gonjenja za prekršaj;
  • 4)
    da su se stekli drugi zakonski razlozi zbog kojih se postupak ne može pokrenuti ni voditi.

Zaključak iz stava 1. ovog člana dostaviće se podnosiocu prijave, a oštećeni će se obavijestiti da imovinsko pravni zahtjev može ostvariti u parnici.

2. Mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i drugih lica u prekršajnom postupku i jamstvo

Član 101.

Lice čije je lično prisustvo u prekršajnom postupku potrebno poziva se, po pravilu, pismenim pozivom. U pozivu će se naznačiti naziv federalnog organa koji poziva, vrijeme i mjesto dolaska, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao okrivljeni, predstavnik okrivljenog pravnog lica, svjedok, vještak itd.). Ako se oštećeni poziva kao svjedok, to u pozivu mora da se naznači.

U pozivu za orivljenog naznačiće se zašto se okrivljuje i da li mora lično da pristupi radi saslušanja ili može svoju odbranu da podnese pismeno. Kad se poziva da lično pristupi, okrivljeni će se u pozivu upozoriti da se u slučaju neodazivanja pozivu može narediti njegovo privođenje. Ako za utvrđivanje činjeničnog stanja prisustvo okrivljenog nije neophodno u pozivu će se okrivljeni upozoriti da će se, u slučaju njegovog neodazivanja, rješenje o prekršaju donijeti i bez njegovog saslušanja.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana shodno će se primjenjivati i na pozivanje predstavnika okrivljenog pravnog lica. Ako federalnom organu nije poznato ko je određen za predstavnika okrivljenog pravnog lica, zatražiće od pravnog lica da odredi i uputi svog predstavnika.

U pozivu svjedocima i vještacima naznačiće se da se, u slučaju neopravdanog izostanka, može narediti njihovo privođenje.

Ako je pozivanje izvršeno usmeno, to će se u spisima zabilježiti.

Član 102.

Ako se lice koje je uredno pozvano ne odazove pozivu i svoj izostanak ne opravda, a njegovo je prisustvo neophodno radi utvrđivanja činjeničnog stanja, narediće se njegovo privođenje.

Privođenje okrivljenog može se narediti i bez prethodnog pismenog poziva, ako okrivljeni ne može da dokaže svoj identitet ili nije poznato njegovo prebivalište.

Privođenje oštećenog može se narediti samo ako je pozvan kao svjedok.

PrivoĐenje se naređuje pismenom naredbom čije se izvršenje povjerava organu federalne ili kantonalne policije. U naredbi mora biti naznačeno ime i prezime i adresa lica koje se ima privesti i razlog privođenja. Naredba mora biti ovjerena službenim pečatom i potpisom službenog lica federalnog organa koji vodi prekršajni postupak.

Protiv vojnih lica i pripadnika policije neće se izdavati naredba za privođenje nego će se od njihove komande, odnosno federalne odnosno kantonalne policije zatražiti da ih privede.

Član 103.

Okrivljeni može biti zadržan:

  • a)
    ako se ne može utvrditi njegov identitet ili ako nema prebivališta, a postoje osnovi sumnje da je izvršio prekršaj i da će pobjeći;
    • 2)
      ako namjerava da napusti Federaciju tako da postoji mogućnost da osujeti vođenje prekršajnog postupka.

O zadržavanju okrivljenog, federalni organ koji vodi prekršajni postupak donosi naredbu u kojoj će naznačiti dan i sat kad je zadržavanje započeto. Okrivljeni svojim potpisom potvrđuje da mu je naredba saopštena.

Izvršenje naredbe o zadržavanju povjeriće se, po potrebi, federalnoj ili kantonalnoj policiji.

Zadržavanje može trajati najduže dvadeset i četiri sata. U tom roku okrivljeni mora biti saslušan i mora se donijeti rješenje o prekršaju.

Vrijeme za koje je okrivljeni zadržan prije donošenja rješenja o prekršaju uračunava se u izrečenu novčanu kaznu. Pri uračunavanju u novčanu kaznu, zadržavanje koje je trajalo duže od dvanaest sati računa se kao 50 DEM novčane kazne.

Član 104.

Na molbu okrivljenog koji ne živi stalno u Federaciji, a želi da je prije okončanja prekršaja postupka napusti, federalni organ može dozvoliti da okrivljeni položi jamstvo kao obezbjeđenje za ispunjenje obaveza koje mogu biti određene u rješenju o prekršaju. Federalni organ može zahtijevati da okrivljeni, pored polaganja jamstva, odredi punomoćnika koji će u njegovo ime primati pismena i zastupati ga u postupku ako su u pitanju njegova imovinska prava.

Sudska praksa po ovom aktu

14 odluka iz 12 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Član 373 odluke
Član 833 odluke
Član 1533 odluke
Član 191 odluka
Član 261 odluka
Član 501 odluka
Član 941 odluka
Član 1491 odluka
Član 1521 odluka
Član 1581 odluka
Član 1681 odluka
Član 3191 odluka
Općenite reference na ovaj akt (5)

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3317/09

Odluka o meritumu u predmetu AP-3317/09 (S. H.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Prekršajni postupak; Prekršaj; Zastara; 6.1.2.1. - krivična optužba - utvrđivanje; 6.1.17. - p…

2012

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2746/08

Odluka o meritumu u predmetu AP-2746/08 (P. M.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine). Ključne riječi: Prekršaj; Prekršajni po…

2011

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1323/08

Odluka o meritumu u predmetu AP-1323/08 («Ramix» d.o.o. Tešanj i I. R.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Prekršajni postupak; Nadležnost suda; 6.1.17. - pravično suđenje-primjena z…

2010

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1376/06

Odluka o meritumu u predmetu AP-1376/06 (I. B. i «Burović» d.o.o). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok; D63.1.d. - Odustanak od apelacije; Prek…

2008

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

U-106/03

Odluka o meritumu u predmetu U-106/03 (I.D.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.2. - Krivični postupak; 6.1.11. - pravično suđenje - nezavisan sud; 6.1.3. - Pristup sudu.

2004

Ishod: Odluka o meritumu