Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1507/08 (M. G.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dokaz
  • Dokazni postupak
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1507/08

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1507/08, rješavajući apelaciju Mersudina Grabusa i Nike Papića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Mersudina Grabusa i Nike Papića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-07-000124 od 6. marta 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj K-20/05 od 9.

oktobra 2006. godine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mersudin Grabus (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Travnika, kojeg zastupa Enver Skopljak, advokat iz Zenice, podnio je 26. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), registriranu pod brojem AP 1507/08, protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-07- 000124 od 6. marta 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-20/05 od 9. oktobra 2006. godine.

2. Niko Papić (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Travnika, kojeg zastupa Branka Prljak, advokat iz Travnika, podnio je 26. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu, registriranu pod brojem AP 1509/08, protiv Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-07-000124 od 6. marta 2008. godine i Presude Kantonalnog suda broj K-20/05 od 9. oktobra 2006. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se apelacije AP 1507/08 i AP 1509/08 tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji ova dva predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1507/08.

4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Federalnog tužilaštva Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) zatraženo je 11. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelacije.

5. Vrhovni sud je odgovor na apelacije dostavio 24. juna 2008. godine, Kantonalni sud 23. juna 2008. godine, a Federalno tužilaštvo 26. juna 2008. godine.

6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Federalnog tužilaštva dostavljeni su apelantima 22. decembra 2008. godine. III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Kantonalni sud je Presudom broj K-20/05 od 9. oktobra 2006. godine prvoapelanta proglasio krivim za krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 358. stav 1, te za krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 252. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02), te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Drugoapelant je proglašen krivim za ista krivična djela kao i prvoapelant, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

9. Iz obrazloženja presude proizlazi da je u toku glavnog pretresa u svojstvu svjedoka Kantonalni sud saslušao 32 lica, da su njihovi iskazi ocijenjeni i dovedeni u vezu sa iskazima koje su dali u istražnom postupku kao i na glavnom pretresu u ranijem postupku pred Vrhovnim sudom, zatim da su u toku postupka provedeni brojni materijalni dokazi, tj. uvid u fotodokumentaciju o tragovima, te pronađenim i oduzetim predmetima prilikom pretresa stambenih i drugih prostorija i vozila marke «Mercedes» koji je koristio prvoapelant, potvrde o lišavanju slobode M.F. i o njegovom otpustu od 25. maja i 1. juna 2002. godine.

10. U obrazloženju presude je, između ostalog, istaknuto da je za utvrđivanje radnji za koje su se prvoapelant i drugoapelant teretili u odnosu na M.F. od odlučujućeg značaja bio iskaz upravo ovog svjedoka koji je doveden u vezu sa iskazima još sedam saslušanih svjedoka, te sa materijalnim dokazima koji se odnose na ovaj događaj. Na glavnom pretresu pred Kantonalnim sudom ovaj svjedok je izjavio da želi djelimično izmijeniti svoj iskaz u odnosu na iskaze koje je dao ranije, kao i da želi pojasniti da do hapšenja prvoapelanta i drugoapelanta nije došlo slučajno nego u okviru planirane akcije ovlaštenih lica Federalnog MUP-a, u kojoj je on bio saradnik ovlaštenih lica. Dalje, u obrazloženju presude je iscrpno naveden iskaz ovog svjedoka, koji je potvrđen iskazima svjedoka DŽ.A. i M.O. u pogledu preuzimanja prvog kilograma droge od prvoapelanta. Također, iskaz svjedoka M.F. ocijenjen je i u vezi sa iskazom pet svjedoka, uposlenika Tužilaštva i Policijske uprave Travnik, koji su u svojim iskazima na glavnom pretresu potvrdili da je M.F. obavijestio Tužilaštvo da mu je prvoapelant ponudio da za njega i drugoapelanta prodaje drogu, a zatim u Tužilaštvu predao prvi kilogram droge koji je preuzeo od prvoapelanta.

11. Dalje, u obrazloženju presude iscrpno je naveden iskaz koji je na glavnom pretresu dao svjedok N.L. Kantonalni sud je ocijenio saglasnim iskaze svjedoka M.F. i N.L. u dijelu koji se odnosio na datum i mjesto predaje drugog kilograma droge kao i predaje drugih 1.000,00 KM i načina lišavanja slobode prvoapelanta. U pogledu određenih nesaglasnosti između iskaza ova dva svjedoka, Kantonalni sud je istakao da one nisu bile od značaja i da ne dovode u sumnju iskaz svjedoka M.F. Dalje, u pogledu dijela iskaza svjedoka M.F. da je novac koji je predao prvoapelantu prije hapšenja dobio od radnika Federalnog MUP-a, zaključeno je da se radi o omašci uslijed proteka vremena, te da je ovaj novac svjedok M.F. posudio i dobio od svjedoka DŽ.A. koji je u svom iskazu na glavnom pretresu potvrdio da je svjedoku M.F. za drugi kilogram droge posudio iznos od 1.000,00 KM u apoenima od po 20,00 i 10,00 KM, a koji je i pronađen prilikom pretresa prvoapelantovog vozila nakon njegovog hapšenja. Kantonalni sud je neosnovanim ocijenio i primjedbe odbrane kako novac nije pronađen odmah po prvoapelantovom lišenju slobode, već naknadnim pretresom njegovog automobila. U vezi s tim, ukazano je na dio iskaza svjedoka N.L. koji je pojasnio da se pri lišenju slobode prvo vrši pretresanje radi otkrivanja eventualnog posjedovanja oružja, a da je nakon odvođenja prvoapelantovog vozila do njegove kuće otpočet detaljan pretres i vozila i kuće, a kojom prilikom je i u kući pronađena manja količina droge kanabis (Cannabis). Na osnovu navedenog, Kantonalni sud je neosnovanim ocijenio prvoapelantovu tvrdnju da su mu pripadnici Federalnog MUP-a sve «podmetnuli» s obzirom na to da bi to značilo da je veći broj pripadnika navedenog MUP-a izvršio krivično djelo, za što, prema stanju spisa, nema osnova. Najzad, u pogledu primjedbi u vezi sa pronađenim novcem u prvoapelantovom automobilu, Kantonalni sud je istakao da je vještačenjem utvrđeno da se na novčanicama oduzetim od prvoapelanta nalaze otisci prstiju svjedoka M.F. i to upravo onako kako je on i opisao da je otiske ostavio, da se radi o istim količinama i načinu pakovanja opojne droge kanabis koju je preuzeo od prvoapelanta, a koja odgovara i drugim radnjama koje su se stavljale na teret prvoapelantu i drugoapelantu u dijelu vezanom za trećeoptuženog.

12. Kantonalni sud je ocijenio kao neosnovanu drugoapelantovu odbranu da nije izvršilac krivičnog djela koje mu se stavlja na teret i da za to nema dokaza. U vezi s tim je istaknuto da su prvoapelant i drugoapelant bili raspoređeni na istim zadacima u PU Travnik, u svojstvu inspektora kriminalističke policije, a na otkrivanju organiziranog kriminala i u okviru toga na sprečavanju neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga. Na osnovu navedenog zaključeno je da je drugoapelant ne samo znao nego i morao znati za radnje koje je preduzeo prvoapelant, da ih je htio kao svoje, te da je u tom smislu i preduzeo određene radnje, kao što je nasilno odvođenje A.L. kako bi se ovaj prinudio da prodaje drogu za njega i prvoapelanta. Također, ukazano je na to da iz iskaza trećeoptuženog kao i svjedoka M.F., A.L. i A.K. proizlazi da se ostvarena dobit od prodaje droge trebala dijeliti prvoapelantu i drugoapelantu, zatim da je Tužilaštvu i policiji, osim prvoapelanta, prijavljen i drugoapelant, te, najzad, da je u automobilu S.L., a koji je, prema njenom iskazu, u to vrijeme često koristio drugoapelant, pronađena manja količina droge kanabis, koja je i bila predmet postupka. Najzad, Kantonalni sud je istakao da činjenica da je u iskazima većine saslušanih svjedoka, kao i trećeoptuženog, uglavnom prvoapelant označen kao lice koje je davalo ponude i predavalo drogu, ne utječe na drugoapelantovu odgovornost, već na doprinos u izvršenju krivičnog djela, a zbog čega je i napravljena razlika prilikom odmjeravanja kazni prvoapelantu i drugoapelantu.

13. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Kž-07-000124 od 6. marta 2008. godine odbio kao neosnovane žalbe prvoapelanta, drugoapelanta i trećeoptuženog, te potvrdio presudu Kantonalnog suda od 9. oktobra 2006. godine.

14. U obrazloženju presude je istaknuto da je, prema ocjeni Vrhovnog suda, Kantonalni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je na osnovu priznanja trećeoptuženog i četvrtooptuženog, te iskaza svjedoka A.L., A.K., M.F., DŽ.A., B.F., M.B., F.A. i H.D. i drugih provedenih dokaza zaključio da su svi optuženi preduzeli radnje učinjenja opisane u izreci osuđujućeg dijela presude. Također, istaknuto je da je Kantonalni sud naveo iscrpne i uvjerljive razloge zašto prihvata pojedine od dokaza i zbog čega oni upućuju na zaključak u pogledu prethodnog dogovora između prvoapelanta i drugoapelanta da korištenjem službenih ovlaštenja kao kriminalistički inspektori pribavljaju za sebe protivpravnu imovinsku korist na način da drugi za njih prodaju drogu. U vezi s tim, posebno je ukazano na potpuno priznanje trećeoptuženog, te iskaze svjedoka M.F. i A.L. Dalje, Vrhovni sud je zaključio da je pravilan zaključak Kantonalnog suda da je izmijenjena odbrana trećeoptuženog na glavnom pretresu pred ovim sudom neistinita i usmjerena prvenstveno na izbjegavanje svoje krivične odgovornosti i krivične odgovornosti ostalih optuženih, uz detaljno navođenje provedenih dokaza koji upućuju na ovakav zaključak. Isti zaključak je ponovljen i u odnosu na izmijenjene iskaze svjedoka A.L., A.K., S.A., M.S., te je istaknuto da ovi svjedoci nisu dali niti jedno razložno obrazloženje zašto su njihovi prethodni iskazi neistiniti. Najzad, u pogledu iskaza svjedoka M.F., ukazano je na to da je on, uz neznatne izmjene, dosljedno tvrdio da mu je prvoapelant ponudio da za njega i drugoapelanta prodaje drogu, da je na to pristao i o tome obavijestio Tužilaštvo, da je postao saradnik Federalnog MUP-a, te da je tačno određenih datuma u dva navrata od prvoapelanta preuzimao drogu kanabis, te mu je na ime toga dva puta predao iznose od po 1.000,00 KM. Najzad, neosnovanim su ocijenjeni prvoapelantovi navodi da mu je svjedok M.F. sve «podmetnuo» kao i da je novac u njegovom automobilu pronađen jedan sat nakon što je lišen slobode i da na nađenom novcu nije bilo njegovih otisaka prstiju, te je u vezi s tim ukazano na dio iskaza svjedoka M.F. koji je potvrdio da je prilikom druge primopredaje navedeni iznos novca predao prvoapelantu u apoenima od po 20,00 i 10,00 KM, a navedeni iznos i u navedenim apoenima je i pronađen u prvoapelantovom vozilu, sa otiscima prstiju svjedoka M.F. na mjestima i dijelovima novčanica kako je ovaj svjedok prethodno opisao da ih je ostavio.

15. U pogledu drugoapelantovih žalbenih navoda da ga materijalni dokazi ne dovode u direktnu vezu da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret, istaknuto je da iz iskaza svjedoka A.L., M.F., A.K., te dijelova odbrane trećeoptuženog proizlazi da je drugoapelant ne samo morao znati već da je bio i upoznat o tome koje radnje je preduzimao prvoapelant, kao i da je i sam preduzeo određene radnje, odnosno učestvovao u prisilnom odvođenju A.L. na Vlašić, sa namjerom da se on prinudi na prodaju droge. Najzad, ukazano je na to da su navedeni svjedoci i trećeoptuženi prilikom izjašnjavanja o podjeli novca dobijenog prodajom droge navodili da je dio novca trebao pripasti i drugoapelantu, te da je i on prijavljen radnicima policije, odnosno Tužilaštvu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Prvoapelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prema prvoapelantovom mišljenju, povreda navedenog prava se ogleda u činjenici da je postupak otkrivanja i prijavljivanja vođen na nezakonit i nedopušten način, da ni kod njega, kao ni kod drugoapelanta nije pronađena opojna droga marihuana, da su u postupku davane lažne izjave, da u osuđujućoj presudi nije data savjesna i brižljiva ocjena dokaza i činjenica utvrđenih u postupku pred sudovima, te da je ocjena dokaza očigledno proizvoljna, odnosno da ocjena dokaza, kako pojedinačno, tako i svih zajedno, nije dovedena u logičnu vezu, a što za posljedicu ima izvođenje pogrešnog zaključka o dokazanosti počinjenih krivičnih djela. U prilog ovim navodima prvoapelant ističe da su svjedoci M.F., N.L. i DŽ.A., na čijim iskazima se zasniva osuđujuća presuda, mijenjali svoje iskaze, različito prikazivali događaje, da su njihovi iskazi suprotni iskazima drugih svjedoka, a zbog čega smatra da sud u dovoljnoj mjeri nije savjesno ocijenio sve dokaze pojedinačno i u uzajamnoj vezi sa drugim dokazima. Dalje, prvoapelant ističe da kod njega nikad nije pronađena droga, a novac u iznosu od 1.000,00 KM u apoenima od po 20,00 i 10,00 KM je pronađen tek nakon drugog pretresa njegovog automobila, kada on nije bio prisutan, kao i da na nađenom novcu nije bilo njegovih otisaka iako je svjedok M.F. izjavio da je on novac uzeo u ruku i odložio ga u kasetu. Na osnovu navedenog, prvoapelant zaključuje da mu je ovaj novac podmetnut pri drugom pretresu automobila, kojem nije prisustvovao. Najzad, prvoapelant ukazuje na to da su i drugi svjedoci na glavnom pretresu pred Kantonalnim sudom mijenjali svoj iskaz, ali da u osporenim presudama nisu dati valjani razlozi zbog čega njihovi izmijenjeni iskazi nisu prihvaćeni kao što je to bio slučaj sa svjedocima M.F. i N.L.

17. Drugoapelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Drugoapelant, prije svega, ističe da se u spisu nalaze izjave svjedoka M.F. koje je vlastoručno napisao 25. maja i 1. juna 2002. godine iako ih je trebalo izdvojiti iz spisa, u skladu sa odredbama čl. 8, 79, 150, 274, 328. i 364. Zakona o krivičnom postupku. Dalje, drugoapelant smatra da su osporene presude zasnovane na nezakonito pribavljenim dokazima. U vezi s tim, posebno ukazuje na iskaze svjedoka M.F. i N.L. Drugoapelant navodi da je svjedok M.F. na glavnoj raspravi pred Kantonalnim sudom priznao da je pismene izjave koje su korištene kao dokazi u prethodnom postupku pred Vrhovnim sudom napisao istog dana u prostorijama tadašnjeg Općinskog tužilaštva, kao i da ih je pisao prema diktatu inspektora Federalnog MUP-a, svjedoka N.L. U vezi sa iskazom svjedoka N.L., drugoapelant ističe da iz njegovog iskaza proizlazi da je on nagovorio M.F. da sačini lažnu izjavu, a potom i da lažni iskaz istražnom sudiji i na glavnom pretresu pred Vrhovnim sudom, kao i da je N.L. svoj iskaz pred Kantonalnim sudom promijenio i «uskladio» sa također izmijenjenim iskazom svjedoka M.F. pred ovim sudom, a nakon saznanja da je svjedok M.F. priznao da je pismene izjave pisao istog dana, da nije bio lišavan slobode, te da ih je sačinio u Tužilaštvu u Travniku, a ne u Federalnom MUP-u u Sarajevu. S obzirom na navedeno, drugoapelant zaključuje da su iskazi oba svjedoka nezakonito pribavljeni. Drugoapelant zaključuje da je Kantonalni sud morao, po saznanju o nezakonitom postupanju organa gonjenja u pretkrivičnom postupku, potom neistinitog prezentiranja dokaza u ranijem postupku pred Vrhovnim sudom, iz ocjene dokaza isključiti dokaze na koje se ukazuje u apelaciji, odnosno da je očigledno da su dokazi koji su korišteni i na glavnoj raspravi pred Kantonalnim sudom i na kojima se zasnivaju osporene presude nezakonito pribavljeni.

b) Odgovor na apelaciju

18. Vrhovni sud je u pojedinačnim odgovorima na navode iz apelacija prvoapelanta i drugoapelanta istakao da su navodi iz apelacija bili izneseni i u žalbi, odnosno da su isticani i u toku postupka pred Kantonalnim sudom, te da je na njih, prema mišljenju ovog suda, odgovoreno u obje osporene presude. Također, Vrhovni sud je naveo da su, prema njegovom mišljenju, oba suda ocijenila sve odlučne činjenice u ovoj krivičnoj stvari, da je saslušan veliki broj svjedoka, te da su ocijenjeni objektivni dokazi iz spisa predmeta, pa da je na osnovu slobodne ocjene dokaza utvrđeno činjenično stanje i donesene osporene presude. Najzad, Vrhovni sud je istakao da je iskaz svjedoka M.F. ocijenjen u skladu sa principom slobodne ocjene dokaza, zajedno sa svim ostalim iskazima mnogobrojnih svjedoka, te objektivnim dokazima iz spisa predmeta, pa je nedvosmisleno utvrđeno da se iskazi svjedoka M.F., A.L., A.K., M.S. i S.A. koji su dati u istrazi i na glavnom pretresu prihvataju kao vjerodostojni i da u njima nema ništa upitno i dvosmisleno.

19. Kantonalni sud je u pojedinačnim odgovorima na apelaciju prvoapelanta i drugoapelanta istakao da iz navoda iz apelacija proizlazi da oba apelanta osporavaju utvrđeno činjenično stanje, a za što su i ovaj sud i Vrhovni sud dali valjane razloge. Dalje, istaknuto je da se presuda ovog suda ne zasniva ni na jednom nezakonitom dokazu, odnosno da je za svaki dokaz data svestrana i detaljna ocjena i analiza.

20. Federalno tužilaštvo je u pojedinačnim odgovorima na navode iz apelacija istaklo da su i prvostepeni i drugostepeni sud dali jasne i uvjerljive razloge zbog kojih su prihvaćeni neki od iskaza koji su nesumnjivo teretili prvoapelanta, odnosno zbog čega nisu prihvaćeni iskazi koji su mu išli u prilog, a koji su ocijenjeni kao neistiniti. U odgovoru na drugoapelantove navode istaknuto je da iskazi svjedoka M.F. i N.L. nisu jedini dokazi na kojima se zasniva osuđujuća presuda u odnosu na njega, odnosno da su prvostepeni i drugostepeni sud svoje uvjerenje o drugoapelantovoj krivici zasnovali na većem broju posrednih i neposrednih dokaza.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH («Službene novine FBiH» br. 43/98 i 23/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

(1) Zabranjeno je od osumnjičenog, okrivljenog ili bilo koje druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.

(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama ovog zakona.

Član 79.

(1) Kad je u ovom zakonu određeno da se na iskazu okrivljenog, svjedoka ili vještaka ne može zasnovati sudska odluka, istražni sudija će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka donijeti rješenje o izdvajanju zapisnika o ovim iskazima iz spisa odmah, a najkasnije do završetka istrage [...]. Protiv ovog rješenja dopuštena je posebna žalba.

(2) Po pravomoćnosti rješenja izdvojeni zapisnici se zatvaraju u poseban omot i čuvaju kod istražnog sudije odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku.

Član 351.

(6) U obrazloženju presude sud će iznijeti razloge za svaku tačku presude.

(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome naročitu ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz, odnosno pismeni nalaz i mišljenje, pročitan bez saglasnosti stranaka (član 328. stav 2), kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih odredbi krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.

Član 358.

(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:

8) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda;

[...] Član 364.

(5) Ako sudija izvjestitelj utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici i obavještenja predviđena u članu 79. ovog zakona, dostavit će spise prvostepenom sudu, prije održavanja sjednice drugostepenog vijeća, da predsjednik prvostepenog vijeća donese rješenje o njihovom izdvajanju iz spisa i po pravomoćnosti rješenja da ih u zatvorenom omotu preda istražnom sudiji radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-07-000124 od 6. marta 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu prvoapelant i drugoapelant primili su 7. aprila 2008. godine, a apelacije su podnijeli 26. maja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Prvoapelant i drugoapelant osporavaju navedene presude tvrdeći da im je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

28. U suštini, prvoapelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje svode se na tvrdnju da je postupak otkrivanja i prijavljivanja vođen na nezakonit i nedopušten način, da ni kod njega, kao ni kod drugoapelanta nije pronađena opojna droga marihuana, da su u postupku davane lažne izjave, da u osuđujućoj presudi nije data savjesna i brižljiva ocjena dokaza i činjenica utvrđenih u postupku pred sudovima, te da je ocjena dokaza očigledno proizvoljna, odnosno da ocjena dokaza, kako pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, nije dovedena u logičnu vezu. Drugoapelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u suštini se svode na tvrdnju da su u spisu sadržani dokazi koji su morali, u skladu sa zakonom, biti izuzeti iz spisa, odnosno da se osporene presude zasnivaju na dokazima koji su nezakonito pribavljeni.

29. U vezi sa navodima u pogledu dokaza na kojim se zasnivaju osporene presude, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je Evropski sud u predmetu Schenk protiv Švicarske izrazio stanovište da član 6. Evropske konvencije, koji garantira pravo na pravično suđenje, ne sadrži niti jedno pravilo koje kao takvo regulira prihvatljivost dokaza, već je to, prije svega, pitanje koje se regulira nacionalnim zakonodavstvom. Polazeći od navedenog, Evropski sud je zaključio da prihvatanje nezakonito dobijenih dokaza samo po sebi ne znači kršenje člana 6. Evropske konvencije, te da je zadatak ovog suda da se uvjeri da je postupak kao cjelina bio pravičan. Dakle, zadatak suda je da utvrdi da li je korištenjem eventualno nezakonitog dokaza lice u pitanju bilo lišeno prava na pravično suđenje. Pri tome, posebno će se ocijeniti da li je nezakoniti dokaz bio jedini na kojem je odluka koja se osporava zasnovana (vidi Evropski sud, Schenk protiv Švicarske, presuda od 12. jula 1988. godine, broj predstavke 1086/84, serija A-140, stav 49). Također, zadatak redovnih sudova, a prvenstveno prvostepenog suda, jeste da ocijene izvedene dokaze i njihovu relevantnost u konkretnom predmetu. Ustavni sud, stoga, neće procjenjivati kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine; i Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78). U skladu sa iznesenim principom, pitanje koji će se dokazi izvoditi i kako će se ti dokazi kvalificirati zavisi prvenstveno od suda koji vodi postupak.

30. U pogledu prvoapelantovih navoda da su, prema njegovom mišljenju, prihvaćeni protivrječni iskazi svjedoka M.F., N.L., DŽ.A., Ustavni sud primjećuje da su sva tri svjedoka saslušana na glavnom pretresu pred Kantonalnim sudom, odnosno da prvoapelantu nije bilo onemogućeno da na glavnom pretresu osporava suštinu i vjerodostojnost njihovih iskaza. Dalje, u obrazloženju osporene presude Kantonalnog suda data je iscrpna analiza iskaza svjedoka M.F., iz koje proizlazi da je njegov iskaz ocijenjen u vezi sa iskazima drugih svjedoka kao i sa materijalnim dokazima koji su provedeni na glavnom pretresu. Također, u obrazloženju osporene presude Kantonalnog suda nije izostala i analiza u pogledu dijela iskaza svjedoka M.F. i N.L. koji nisu bili saglasni, sa navođenjem razloga zbog kojih ove razlike ne dovode u pitanje prihvaćanje iskaza M.F., kao i razloge zbog kojih je prihvaćen iskaz svjedoka DŽ.A. i zbog čega je on bio relevantan. Dalje, u pogledu prvoapelantovih navoda da u osporenim presudama nisu dati valjani razlozi i obrazloženja za prihvatanje iskaza pojedinih svjedoka koji su dati u prethodnom postupku, odnosno da su izostali razlozi i obrazloženja zbog čega nisu prihvaćeni njihovi izmijenjeni iskazi u ponovnom postupku, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja obje osporene presude proizlazi da su ocijenjene i izjave iz prethodnog postupka, kao i izjave u ponovljenom postupku, kako pojedinačno, tako i u uzajamnoj vezi, odnosno u vezi sa drugim provedenim dokazima i iskazima, a na osnovu čega su sudovi i zasnovali svoje jasno obrazložene razloge zašto prihvataju ili ne prihvataju neke od izmijenjenih iskaza. Dalje, iz osporenih presuda nedvosmisleno proizlazi zaključak da one nisu zasnovane jedino i isključivo na iskazima tri svjedoka na koje prvoapelant ukazuje, već na obimnoj dokaznoj građi koja je uključivala iskaze još 30 svjedoka i veliki broj materijalnih dokaza, a u pogledu kojih je u osporenim presudama data iscrpna analiza, kako pojedinačno, tako i u uzajamnoj vezi, a čiju suštinu i vjerodostojnost prvoapelant i ne dovodi u pitanje.

31. U pogledu drugoapelantovih navoda da su se pismene izjave svjedoka M.F. koje je dao u prethodnom postupku morale izdvojiti iz spisa s obzirom na njegovo priznanje da ih je pisao prema diktatu svjedoka N.L. i da je svjedok N.L. kao ovlašteno službeno lice ove izjave pribavio na nezakonit način, a zbog čega niti jedan od njih dvojice nije mogao biti svjedok u ponovnom postupku, Ustavni sud primjećuje da se iz obrazloženja osporenih presuda ne može zaključiti da su prethodno date izjave svjedoka M.F., na koje drugoapelant ukazuje, na bilo koji način ocijenjene kao dokazi za utvrđivanje činjenica relevantnih za njegovu krivičnu odgovornost. Također, drugoapelant ne navodi i u tom smislu ne nudi niti jedan dokaz da je u toku postupka ulagao zahtjev za izuzimanje dokaza, u skladu sa odredbama člana 79. Zakona o krivičnom postupku, za koje smatra da su trebali biti izuzeti iz spisa, kao i da je o takvom njegovom zahtjevu negativno odlučeno. Dalje, u pogledu drugoapelantovih navoda da iskazi svjedoka M.F. i N.L. dati na glavnom pretresu pred Kantonalnim sudom zbog prethodno navedenog predstavljaju nezakonito pribavljene dokaze, Ustavni sud primjećuje da su oba svjedoka saslušana na glavnom pretresu pred Kantonalnim sudom, a drugoapelant ne navodi da mu je bila uskraćena mogućnost da ih sam ispituje i da osporava vjerodostojnost njihovih iskaza, te da predlaže dokaze kojim bi ove iskaze osporio. Također, na osnovu navoda iz apelacije kao i iz obrazloženja osporenih presuda, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su iskazi ova dva svjedoka nezakoniti u smislu relevantnih zakonskih odredbi. Dalje, a kao što je to već konstatirano u pogledu prvoapelantovih navoda, osporene presude su zasnovane na obimnoj dokaznoj građi, obrazloženja osporenih presuda sadrže jasne i obrazložene razloge u pogledu ocjene provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u uzajamnoj vezi, odnosno prihvatanja ili neprihvatanja pojedinih dokaza, a drugoapelant ne dovodi u pitanje ni njihovu zakonitost kao ni njihovu suštinu i vjerodostojnost.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama redovnih sudova nije izostala brižljiva i savjesna ocjena dokaza, kako pojedinačno, tako i u uzajamnoj vezi, te da su redovni sudovi dali jasne i obrazložene razloge u pogledu prihvaćanja dokaza na kojima su zasnivali svoje odluke, odnosno da su dali logična objašnjenja u pogledu neprihvatanja pojedinih dokaza. Dakle, suprotno navodima prvoapelanta i drugoapelanta, iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi zaključak da svi izvedeni dokazi nedvojbeno ukazuju na to da su oni počinili krivična djela za koja su proglašeni krivim, odnosno da osporene presude nisu zasnovane na dokazima za koje su prvoapelant i drugoapelant tvrdili da su kontradiktorni i protivrječni, odnosno da su nezakoniti i kao takvi trebali biti izuzeti iz spisa. Dovodeći ovaj zaključak u vezu sa principom iz odluke Evropskog suda u predmetu Schenk protiv Švicarske, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi prvoapelanta i drugoapelanta da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

33. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje da su navodi prvoapelanta i drugoapelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi svoje odluke zasnovali na brižljivoj i savjesnoj ocjeni dokaza koje su proveli u toku postupka, koji su prihvatljivi u skladu sa zakonom, te koje su pri utvrđivanju činjenica relevantnih za utvrđivanje postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti ocijenili pojedinačno i u uzajamnoj vezi.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1507/08 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio