Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-698/13 (N. H. i d.o.o. „Njunjo“ Sanski Most)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-698/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine u predmetu broj AP-698/13, rješavajući apelaciju Nijaza Hadžića i d.o.o. „NJUNJO“ Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. f. i h. . i člana 57. stav 2. točka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Hadžića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Reg 005724 13 Pž 2 od 11. januara 2013. godine, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. „NJUNJO“ Sanski Most podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Reg 005724 13 Pž 2 od 11. januara 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Nijaz Hadžić i d.o.o. „Njunjo“ Sanski Most (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant) iz Sanskog Mosta, podnijeli su 15. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 01 0 Reg 005724 13 Pž 2 od 11. januara 2013. godine.

2. Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio Rješenje, broj 01 0 Reg 005724 13 Pž 2, od 20. decembra 2012. godine, kojim je odbio zahtjev drugoapelanta, za upis u sudski registar povećanja osnovnog kapitala društva i pristupanja novog člana društva.

3. Apelanti su podnijeli žalbe protiv navedenog Rješenja Općinskog suda. Kantonalni sud je donio Rješenje, broj 01 0 Reg 005724 13 Pž 2 od 11. januara 2013. godine, kojim je prvoapelantovu žalbu odbacio kao nedozvoljenu, dok je drugoapelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je pobijanim rješenjem registarski sud pravilno odlučio po prijavi za upis promjena u sudski registar drugoapelanta kao subjekta upisa, nalazeći da je predmetna prijava neosnovana jer nisu ispunjeni materijalni ni formalni uslovi za upis povećanja osnovnog kapitala društva i za pristupanje novog člana društva, pa je slijedom navedenog odbijen upis predloženih promjena u sudski registar. Kantonalni sud je ukazao u obrazloženju rješenja da u toku postupka nije odlučivano o utvrđivanju ništavosti notarski obrađenih isprava priloženih uz prijavu za registraciju, pa prvoapelant kao notar nije u smislu relevantnih odredbi člana 63. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH („Službene novine FBiH br.27/05, 68/05 i 43/09) zainteresovano lice, niti ima pravni interes za izjavljivanje žalbe, a niti to proizilazi iz odredbi člana 2. i člana 3. stav 1. Zakona o notarima („Službene novine FBiH“ broj 45/02), niti ima svojstvo sudionika u predmetnom vanparničnom postupku u smislu odredbe iz člana 4 stav 1. u vezi sa odredbom iz člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku(„Službene novine FBiH“ br.2/98, 39/04 i 73/05)-što je prvoapelant, kao notar naznačio izjavljujući žalbu i u svoje ime kao „umješač na strani subjekta upisa“, pa je iz navedenih razloga prvoapelantova žalba odbačena kao nedozvoljena.

4. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u postupku zahtjeva za upis u sudski registar povećanja osnovnog kapitala društva i pristupanja novog člana društva

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. f. i h. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 3. tač. f. i h. Pravila Ustavnog suda glasi:

«3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;

(h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» a)Zloupotreba prava na podnošenje apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, u odnosu na prvoapelanta

6. Ustavni sud zapaža da je prvoapelant, kao notar koji je obrađivao isprave priložene uz prijedlog za upis promjene u sudski registar drugoapelanta, kao subjekta upisa, podnio najprije žalbu drugostepenom sudu, a onda i apelaciju Ustavnom sudu i u svoje ime, navodeći da su osporenim rješenjima povrijeđena i njegova ustavna prava. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je prvoapelant i ranije podnosio apelacije Ustavnom sudu u svoje ime u istim činjeničnim i pravnim situacijama, kada je kao notar obrađivao isprave u postupcima u kojim nije imao svojstvo stranke, nego je kao notar postupao u okviru svojih javnih ovlaštenja, sa zahjevima za zaštitu svojih ustavnih prava. Budući da prvoapelant u predmetnim slučajevima nije bio stranka u postupcima pred redovnim sudovima, Ustavni sud je iste apelacije odbacio, kao podnesene od neovlaštenog lica u skladu s odredbama člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti AP-413/12 od 23. februara 2012. godine i AP-4414/10 od 8. decembra 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ).

7. Imajući u vidu da je prvoapelant upoznat sa praksom Ustavnog suda i da očigledno ne podnosi apelacije u cilju zaštite vlastitih ustavnih prava, postupanje apelanta na navedeni način ne upućuje na postojanje stvarne namjere da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvari zaštitu svojih ustavnih prava. Ustavni sud smatra da se takvim ponašanjem prvoapelanta Ustavnom sudu stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi mutatis mutandis Odluka o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 13284/87, od 15. oktobra 1987. godine). Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je prvoapelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

b)Dopustivost ratione materiae u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Reg 005724 13 Pž 2 od 11. januara 2013. godine, u odnosu na drugoapelanta

8. Budući da drugoapelant smatra da je osporenim rješenjima, u postupku upisa u sudski registar povećanja osnovnog kapitala društva i pristupanaj novog člana dsruštva, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenljive na slučaj drugoapelanta.

9. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

10. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-146/05 od 20. decembra 2005. godine, broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine i broj AP-2159/12 od 27. juna 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar - registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije primjenljiv na taj postupak.

11. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na konkretan predmet. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, u kojem je odbijen zahtjev subjekta upisa za povećanje osnovnog kapitala društva, odnosno, kojim je odbačena drugoapelantova žalba kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama drugoapelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Takođe, drugoapelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama odlučivalo o postojanju zakonskih odnosno proceduralnih osnova za upis u sudski registar povećanja osnovnog kapitala društva, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, niti o pravima iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. f. i h. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-698/13 (N. H. i d.o.o. „Njunjo“ Sanski Most) | Sudska praksa | Aktio