Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4378/13 (Z. Š. iz Mostara)
Odluka donesena 10. 10. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekid postupka
- Stečaj
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršenje
- Likvidacija
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 34
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o bankama
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o stečaju i likvidaciji
- Zakon o bankama
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama (Federacija Bosne i Hercegovine)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/98, 32/00 i 41/02)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4378/13
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4378/13, rješavajući apelaciju Zdravke Šagolj, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. listopada 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Zdravke Šagolj podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 049785 13 Pžip od 27. kolovoza 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zdravka Šagolj iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Kata Zovko, odvjetnica iz Mostara, podnijela je 23. listopada 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 049785 13 Pžip od 27. kolovoza 2013. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te od Plamenka Ćustovića, pravnog zastupnika Hercegovačke banke d.d. (u daljnjem tekstu: izvršenik) u postupku pred redovitim sudovima, zatraženo je 22. lipnja 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Apelacija je dostavljena na odgovor Kantonalnom sudu 24. lipnja 2016. godine, Općinskom sudu i pravnom zastupniku izvršenika 23. lipnja 2016. godine. Odgovori, do trenutka donošenja ove odluke, nisu dostavljeni Ustavnom sudu.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb kao tražitelj izvršenja podnijela je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv „Hercegovačke banke“ d.d. Mostar u privremenoj upravi (u daljnjem tekstu: izvršenik) na temelju pravomoćne i izvršne Presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj XI-P- 329/04 od 29. svibnja 2007. godine koja je priznata Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-R-007- 000-067 od 7. prosinca 2007. godine, a potvrđena Rješenjem Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Gž- 08-000001 od 26. veljače 2008. godine radi naplate novčanog potraživanja na ime plaćanja otvorenih akreditiva tražitelja izvršenja po nalogu izvršenika.
6. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 049785 08 Ip od 10. lipnja 2009. godine prijedlog za izvršenje odbacio kao neutemeljen i ukinuo provedene radnje.
7. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 I 049785 09 Gž od 30. rujna 2010. godine uvažio priziv Privredne banke Zagreb kao tražitelja izvršenja, prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
8. Podneskom od 23. siječnja 2012. godine Općinskom sudu je dostavljen uređeni prijedlog za izvršenje u kojem je kao novi tražitelj izvršenja označena apelantica u skladu sa člankom 30. stavak
1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), sa prijedlogom da Sud dozvoli izvršenje prema predloženom prijedlogu u skladu sa uputama drugostupanjskog suda.
9. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 049785 08 Ip od 15. ožujka 2012. godine dozvolio predloženo izvršenje.
10. Protiv ovog rješenja prigovor je pravodobno izjavio izvršenik.
11. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 049785 08 Ip od 8. lipnja 2012. godine prigovor izvršenika odbio kao neutemeljen i rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi.
12. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je nesporno da je nad izvršenikom uvedena privremena uprava 2001. godine odlukom visokog predstavnika koji je imenovao i privremenog upravitelja. U skladu sa ovom odlukom privremeni upravitelj je donio odluku 2001. godine kojom su blokirani depoziti i druge obveze izvršenika, te odluku 2002. godine kojom se ova blokada nastavlja na dalji rok ili rokove koje privremeni upravitelj ocijeni potrebnim. Odlukom visokog predstavnika iz 2006. godine okončan je mandat privremenog upravitelja i nadležnost nad izvršenikom je prenijeta Agenciji za bankarstvo FBiH. Agencija za bankarstvo FBiH je Odlukom broj 04-1-1559-2/06 od 19. prosinca 2006. godine produljila blokadu depozita i drugih obveza izvršenika - Hercegovačke banke u privremenoj upravi.
13. Općinski sud je ukazao da je člankom 59a. Zakona o bankama određeno da pokretanjem likvidacije banke prestaju svi parnični postupci protiv nje, a na temelju čega je zaključio da izvršni postupci ne prestaju niti se prekidaju dok traje privremena uprava nad bankom.
14. Nadalje, Općinski sud je istakao da je člankom 7. ZIP-a određeno što ne može biti predmetom izvršenja, te u svezi s tim ukazao da činjenica da su odlukama privremenog upravitelja kojeg je imenovao visoki predstavnik blokirani depoziti i druge obveze izvršenika, te da je ova blokada produljena odlukom Agencije za bankarstvo iz 2006. godine ne može utjecati na određivanje izvršenja u konkretnom slučaju jer blokada ne znači da su navedena novčana sredstva stavljena izvan prometa.
15. Agencija za bankarstvo FBiH je Rješenjem broj 06-2080/12 od 11. srpnja 2012. godine ukinula bankarsku dozvolu izvršeniku Hercegovačka banka, te s istim danom odredila prestanak privremene uprave i ovlaštenja privremenog upravitelja i otvorila likvidacijski postupak i imenovala likvidacijskog upravitelja. Istim rješenjem vjerovnici su pozvani da svoja potraživanja prijave likvidacijskom upravitelju. Najzad, rješenjem je određeno da se oduzimanje bankarske dozvole i otvaranje likvidacijskog postupka odmah upisuje u registar kod Općinskog suda.
16. Općinski sud je dopisom od 3. rujna 2012. godine obaviješten od UniCredit banke da je djelomično izvršila izdvajanje sredstava po rješenju o izvršenju od 15. ožujka 2012. godine sa računa izvršenika Hercegovačke banke zaključno s danom 11. srpnja 2012. godine u označenom novčanom iznosu, te da je nad izvršenikom otvoren likvidacijski postupak.
17. Apelantica je Općinskom sudu dostavila popis banaka (Moja banka, Intesa Sanpaolo banka, Hypo Alpe Adria bank,…) kao izvršenikovih dužnika kojima Sud treba dostaviti rješenje o izvršenju od 15. ožujka 2012. godine na daljnje provođenje.
18. Općinski sud je od banaka obaviješten da nisu u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju pozivajući se na obavijest Agencije za bankarstvo da je nad izvršenikom pokrenut likvidacijski postupak, te da su Rješenjem Suda BiH broj S 1 2 K 005972 11 Krn od 28. rujna 2012. godine novčana sredstva na računima kod Intesa Sanpaolo banke i Moja banka oduzeta i pohranjena na poseban račun gdje će se čuvati do okončanja kaznenog postupka.
19. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 049785 08 Ip od 26. prosinca 2012. godine prekinuo izvršni postupak koji je pokrenula apelantica kao tražitelj izvršenja protiv izvršenika „Hercegovačka banka“ d.d. Mostar u likvidaciji (u daljnjem tekstu: izvršenik) zbog otvaranja likvidacijskog postupka nad izvršenikom. Istim rješenjem određeno je da će se postupak nastaviti kada pravni sljednici izvršenika preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
20. Općinski sud je ukazao da je člankom 52. Zakona o bankama propisano da se postupak stečaja i likvidacije provodi u skladu sa Zakonom o stečaju i likvidaciji, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, ukazano je da je člankom 58. stavak 1. Zakona o stečajnom postupku koji se, u skladu sa člankom 3. Zakona o likvidacijskom postupku, primjenjuje i u postupku likvidacije, propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni vjerovnici ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, a u stavku 2. istog članka, da se postupci koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju. Shodno navedenom, Općinski sud je na temelju članka 34. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH” br. 32/03 i 33/06, u daljnjem tekstu: ZIP), u svezi sa člankom 378. stavak 1. točka 4. i člankom 381. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koji se, na temelju članka 21. stavak 1. ZIP-a primjenjuju i u izvršnom postupku, a u svezi sa člankom 58. ZPP-a i člankom 52. Zakona o bankama, odlučio kao u izreci.
21. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 049785 13 Pžip od 27. kolovoza 2013. godine apelantičin priziv odbio kao neutemeljen i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
22. Kantonalni sud je ukazao da Zakon o bankama predstavlja lex specialis, te da je člankom 61. stavak 8. istog propisano da su svi vjerovnici dužni likvidacijskom upravitelju prijaviti svoja potraživanja, a stavkom 9. istog članka da je likvidacijski upravitelj dužan postupati u skladu sa zakonom, propisima i nalozima Agencije za bankarstvo i da je za svoje obveze odgovoran Agenciji. Dakle, bez obzira vodi li se neki postupak (parnični, izvršni...) svaki vjerovnik mora prijaviti svoje potraživanje, a činjenica da posjeduje valjanu izvršnu ispravu, koja je čak i djelomično provedena, kako to tvrdi apelantica, samo olakšava posao likvidacijskom upravniku prilikom izjašnjenja o istoj. Prema ocjeni Kantonalnog suda, izuzimanjem vjerovnika koji vode izvršni postupak od obveze da prijave svoja potraživanja, te nastavak izvršnog postupka, bez obzira na otvoren postupak likvidacije, značilo bi stavljanje istih u privilegiran položaj u odnosu na ostale vjerovnike i predstavljalo izravno kršenje članka 63. Zakona o bankama koji propisuje redoslijed po kojem se vjerovnici banke trebaju namirivati. Nadalje, ukazano je i da banka u likvidaciji nema posebnu vlastitu imovinu, već postoji likvidacijska masa koja služi za namirenje vjerovnika. Stoga su bez značaja ocijenjeni apelantičini prizivni navodi da se pravne posljedice likvidacija ne odnose na izvršne postupke koji su započeti prije otvaranja likvidacijskog postupka. Prema stajalištu Kantonalnog suda, činjenica da bi se izvršenje trebalo provesti na imovini koja spada u likvidacijsku masu, a ista nije vlasništvo izvršenika, nego suštinski pripada svim vjerovnicima, izravno se odnosi na sve osobe koje imaju bilo kakvo potraživanje prema subjektu likvidacije, pa time i na apelanticu. Također, ukazano je i da račun na kom se nalaze sredstva likvidacijske mase predstavlja predmet koji je izuzet od izvršenja (članak 47. točka 5. ZIP-a).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelantica tvrdi da su joj osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđena prava iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
24. Apelantičini navodi se u suštini se svode na tvrdnju da je osporeno rješenje nezakonito jer su proizvoljno i pogrešno primijenjene relevantne zakonske odredbe. Ona tvrdi da je proizvoljna i pogrešna primjena članka 52. Zakona o bankama u svezi sa člankom 58. st. 1. i 2. Zakona o stečajnom postupku jer članak 52. Zakona o bankama propisuje primjenu odredbi Zakona o stečaju i likvidaciji tek supsidijarno, kada Zakonom o bankama nije drugačije određeno. U svezi s tim ukazuje da je Zakonom o bankama u članku 59a. propisano da pokretanjem likvidacije banke prestaju samo parnični postupci protiv banke, a ne i izvršni postupci. Shodno navedenom, apelantica smatra da pokretanje likvidacijskog postupka nad bankom nije bio razlog za prekid izvršnog postupka. Zbog toga, smatra da nije bilo osnove za primjenu ni članka 58. st. 1. i 2. Zakona o stečajnom postupku u svezi sa člankom 52. Zakona o bankama, kao i da se članak 34. ZIP-a u svezi sa člankom 378. stavak 1. točka 4. i članak 381. stavak 1. ZPP-a uopće ne odnose na konkretnu situaciju. S obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o provođenju sudskog rješenja o izvršenju koje je postalo konačno i izvršno, odnosno i djelomično izvršeno prije otvaranja likvidacije nad bankom, apelantica smatra da je u skladu sa člankom 59a. Zakona o bankama, obveza suda i banaka bila da se nastavi provođenje izvršenja do konačnog namirenja, bez obzira na postupak likvidacije. Najzad, apelantica tvrdi i da su u obrazloženju osporenog rješenja izostali valjani i jasni razlozi glede njezinih prizivnih navoda o pogrešnoj i nepravilnoj primjeni naprijed navedenih zakonskih odredbi, kao i da je osporeno rješenje utemeljeno samo na odredbama Zakona o bankama koje se odnose na postupak likvidacije, a što nije predmet konkretnog izvršnog postupka.
V.Relevantni propisi
25. Zakon o bankama („Službene novine FBiH“ br. 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03), koji je važio u relevantnom razdoblju, u relevantnom dijelu glasi: Članak 9.
Bankarska dozvola je uvjet za upis u sudski registar.
Članak 19.
(…) Od dana ukidanja bankarske dozvole ili ovlaštenja, utvrđenog rješenjem iz članka 17. ovog zakona, banci je zabranjeno da se bavi bankarskim djelatnostima iz članka 39. ovog zakona i banka je dužna okončati postojeće ugovore o depozitu, isplatiti svoje obveze i likvidirati svoju aktivu.
U provedbi radnji iz stavka 3. ovog članka, banka je obvezna primjenjivati odredbe ovog zakona na isti način kao da posjeduje bankarsku dozvolu ili ovlaštenja.
Članak 52.
Postupak stečaja i likvidacije banaka sprovode se sukladno Zakonu o stečaju i likvidaciji ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/98), ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Članak 59.a Pokretanjem likvidacije banke prestaju svi parnični sporovi protiv nje.
Članak 62.
Na prijedlog privremenog upravnika ili likvidacijskog upravnika Agencija može depozite u banci i druge obveze banke proglasiti djelomično ili potpuno blokiranim.
Odluku iz stavka 1. ovog članka Agencija može donijeti isključivo radi pravilne i potpune provedbe plana privremenoga upravnika, odnosno funkcija likvidacijskog upravnika, koji je ovlašten i dužan takvu odluku provoditi na način kojim se osigurava maksimalna zaštita vrijednosti depozita i sredstava u banci. Članak 61.
Likvidacijski upravnik je u roku od 7 dana od dana prijama rješenja o imenovanju dužan u najmanje tri dnevna lista koja su dostupna na teritoriju Federacije i najmanje jednom u Republici Srpskoj i jednom u Distriktu Brčko izdati obavijest da su svi povjeritelji dužni likvidacijskom upravniku prijaviti sva svoja potraživanja prema banci u roku od 60 dana od dana izdavanja prve obavijesti.
U roku od 30 dana nakon prve objave likvidacijski upravnik dužan je objaviti drugu obavijest povjeriteljima u najmanje tri dnevna lista koja su dostupna na teritoriju Federacije i najmanje jednom u Republici Srpskoj i jednom u Distriktu Brčko.
Svi povjeritelji su dužni likvidacijskom upravniku prijaviti svoja potraživanja prema banci u roku od 60 dana od dana prve objave.
26. Zakon o stečaju i likvidaciji („Službene novine FBiH“ broj 23/98) koji se primjenjivao shodno Zakonu o bankama u relevantnom razdoblju, u relevantnom dijelu glasi:
Članak 63.
Od dana otvaranja stečajnog postupka ne može se protiv dužnika dopustiti mjera osiguranja niti prinudnog izvršavanja radi namirenja potraživanja u pogledu kojih postoji izvršna isprava.
(…) Članak 139.
Odredbe ovog zakona koje se odnose na stečajni postupak, sukladno se primjenjuju i na postupak likvidacije, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. U postupku likvidacije ne primjenjuju se odredbe stečajnog postupka koje se odnose na odbor povjeritelja, razlučne povjeritelje, vršenje pravnih radnji i ročište za glavnu diobu.
27. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U ovršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
(…)
28. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 378.
Postupak se prekida:
(…) 3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležno tijelo pravomoćno odluči o zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
(…) Članak 379.
(…) (2) Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije no što bude donesena odluka u postupku povodom privrednog prijestupa ili u kaznenom postupku.
Članak 381.
(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 378. toč. 1. do 4. ovoga zakona nastavit će se kad nasljednik ili skrbnik ostavine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
(2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članku 379. stavak 1.
točka 1. i stavak 2. ovoga zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
VI.Dopustivost
29. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 049785 13 Pžip od 27. kolovoza 2013. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavnom sudu nije predočen dokaz kada je apelantica primila osporeno rješenje. Međutim, imajući u vidu datum donošenja osporenog rješenja, tj. 27. kolovoza 2013. godine i datum podnošenja apelacije, tj. 23. listopada 2013. godine, očigledno proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
32. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
33. Apelantica tvrdi da su joj osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđena prva iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
34. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
35. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
36. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelacija podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 049785 13 Pžip od 27. kolovoza 2013. godine kojim je prekinut izvršni postupak koji je apelantica kao tražitelj izvršenja pokrenula radi namirenja potraživanja utvrđenog pravomoćnom presudom. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi prihvatio da su u takvim predmetima članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjivi (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1463/05 od 12. rujna 2006. godine i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 70/05 od 22. travnja 2005. godine, st. 20. i 21, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
37. Apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje u suštini se svode na tvrdnju da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Po njezinu mišljenju postupak likvidacije pokrenut nad izvršenikom, shodno relevantnim zakonskim odredbama, nije razlog za prekid izvršnog postupka koji je već pokrenut i u kojem je došlo do djelomičnog namirenja.
38. U svezi sa ovim dijelom navoda Ustavni sud podsjeća da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovitih sudova glede činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
39. Ustavni sud će se, dakle, iznimno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26.). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se problematiziraju, ispitati jesu li osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.
40. Ustavni sud zapaža da iz rješenja Agencije za bankarstvo od 11. srpnja 2012. godine najprije proizlazi da je izvršeniku ukinuta bankarska dozvola. U svezi s tim Ustavni sud zapaža da u skladu sa člankom 19. Zakona o bankama ukidanje bankarske dozvole za učinak ima zabranu obavljanja bankarske djelatnosti. Shodno članku 378. ZPP-a koji se, u skladu sa člankom 21. ZIP-a, primjenjuje i u izvršnom postupku, postupak se prekida, pored ostalog, kada nadležni organ, kao što je u konkretnom slučaju Agencija za bankarstvo, pravomoćno odluči o zabrani rada, a kakav učinak konkretno ima ukidanje bankarske dozvole. Shodno navedenom, proizlazi da je već samo ova činjenica, tj. ukidanje bankarske dozvole, bez obzira na pokrenuti postupak likvidacije izvršenika, bila dovoljna da dođe do prekida postupka u konkretnom slučaju.
41. Nadalje, člankom 59. Zakona o bankama koji se primjenjivao u relevantnom razdoblju bilo je određeno da se postupak stečaja i likvidacije u bankama provodi prema Zakonu o stečaju i likvidaciji, ako Zakonom o bankama nije drugačije određeno. Člankom 139. Zakona o stečaju i likvidaciji je bilo određeno da se odredbe ovog zakona o stečajnom postupku primjenjuju i na postupak likvidacije. Prema članku 63. istog zakona koji se primjenjivao i na postupak likvidacije bilo je određeno da se od dana otvaranja stečajnog postupka ne može protiv dužnika dopustiti mjera osiguranja niti prinudnog izvršenja radi namirenja potraživanja u pogledu kojih postoji izvršna isprava. Slijedom navedenog, a suprotno apelantičinim tvrdnjama, proizlazi da članak 59a. Zakona o bankama kojim je određeno da pokretanjem likvidacijskog postupka prestaju svi parnični postupci protiv banke, nije isključio ili ograničio primjenu, konkretno članka 63. Zakona o stečaju i likvidaciji prema kojem pokretanje likvidacijskog postupka za učinak ima, pored ostalog, i zabranu poduzimanja prinudnog izvršenja radi namirenja potraživanja utvrđenog izvršnom ispravom, a što su i okolnosti konkretnog slučaja.
42. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da su sredstva izvršenika kod Intesa San Palo banke i Moje banke kao banaka koje je apelantica navela i tražila da im se dostavi rješenje o izvršenju, oduzeta i pohranjena na posebnom računu, a shodno Rješenju Suda BiH broj S 1 2 K 005972 11 Krn od 28. rujna 2012. godine, do okončanja kaznenog postupka, a što je shodno članku 379. stavak 2. ZPP-a također razlog za prekid postupka.
43. Dovodeći naprijed navedene odredbe u svezu s činjenicama konkretnog predmeta i danim obrazloženjem osporene odluke Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redoviti sudovi proizvoljno primijenili relevantno pravo kada su zaključili da se postupak koji je apelantica pokrenula protiv izvršenika prekida.
44. Ustavni sud zaključuje da su neutemeljene apelantičine tvrdnje da joj je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na imovinu
45. Apelantica tvrdi da joj je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U suštini iz apelantičinih navoda proizlazi da povredu ovog prava temelji na tvrdnjama o pogrešnoj primjeni relevantnog prava koje su u ovoj odluci već ispitane u odnosu na pravo na pravično suđenje i za koje je zaključeno da su neutemeljene. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelantičini navodi o povredi prava iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju neutemeljeni.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redoviti sudovi, donoseći odluku o prekidu izvršnog postupka, proizvoljno primijenili relevantne zakonske odredbe.
47. Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada apelantica kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu relevantnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
48. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman