Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4250/16 (B. P. i J.H.P.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4250/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-4250/16, rješavajući apelacije Borke Pažin i J. H. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Borka Pažin zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Livnu broj 068-0-P-06-000 719 od 17. oktobra 2007. godine i J. H. P. protiv Rješenja Kantonalnog sud u Zenici broj 43 0 St 040825 17 Pž 13 od 23. maja 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP-4250/16
1. Borka Pažin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 8. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-0-P-06-000 719 od 17. oktobra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-261/91 od 14. juna 1991. godine obavezan je tuženi Preduzeće za prevoz robe "Bosna-Livno" da apelantici kao tužiteljici isplati na ime otpremnine novčani iznos i naknadi troškove postupka, sve bliže opisano u izreci presude.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž. 236/98 od 27. oktobra 1998. godine žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak prvostepenom sudu.
4. Rješenjem Općinskog suda broj P-619/98 od 7. juna 2002. godine postupak u predmetnoj stvari je prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim.
5. Presudom Općinskog suda broj 068-0-P-06-000 719 od 17. oktobra 2007. godine naloženo je tuženom "Livnotrans" d.o.o. Livno da apelantici na ime duga po osnovu prava na otpremninu isplati novčani iznos i naknadi troškove postupka, sve bliže opisano u izreci presude.
6. Prema informaciji Općinskog suda u Livnu od 12. maja 2017. godine, stečajni postupak nad društvom za prevoz robe i špediterskih usuga "Livnotrans" d.o.o. otvoren je rješenjem Kantonalnog suda broj St-24/98 od 22. marta 2001. godine, a postupak je nastavljen pred Općinskim sudom pod brojem 68 0 St 001347 St. Stečajni postupak nad stečajnim dužnikom je otvoren u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o stečaju i likvidaciji ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/98), koji je objavljen na oglasnoj ploči Općinskog suda u Livnu i "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", te su svi povjerioci bili pozvani da prijave svoja potraživanja u roku od 30 dana od dana objave u službenim novinama. Dalje je navedeno da je apelantica svoje potraživanje prijavila tek 17. juna 2002. godine tj. nakon isteka roka određenog za prijavljivanje potraživanja, tako da se njeno potraživanje nije moglo ispitati na ročištu za ispitivanje potraživanja u smislu odredaba člana 87. Zakona o stečaju i likvidaciji. U vezi s tim je navedeno da s obzirom da apelantica nije blagovremeno prijavila svoje potraživanje, samim tim stečajno vijeće nije ni moglo rješenjem uputiti apelanticu da pokrene postupak pred sudom jer je odredbama člana 90. stav 1. Zakona o stečaju i likvidaciji propisano da će stečajno vijeće uputiti rješenjem povjerioca čije je potraživanje osporeno da u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja pokrene postupak pred sudom ili drugim organom radi utvrđivanja osporenog potraživanja. Konačno je navedeno da je stečajni postupak zaključen Rješenjem Općinskog suda broj 68 0 St 001347 04 St 26. januara 2017. godine, koje je objavljeno u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine".
7. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 87. Zakona o stečaju i likvidaciji propisano da Prijavljena potraživanja povjeritelja ispituje stečajno vijeće na ročištu za ispitivanje potraživanja. Na ročištu za ispitivanje potraživanja ispituju se potraživanja prijavljena u roku određenom za prijavljivanje potraživanja. Potraživanja prijavljena po isteku roka određenog za prijavljivanje potraživanja do zaključenja ročišta za ispitivanje potraživanja mogu se ispitati ako se stečajni upravnik može izjasniti o tim potraživanjima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica nije blagovremeno prijavila svoje potraživanje, pa se njeno potraživanje nije moglo ispitati na ročištu za ispitivanje potraživanja u smislu odredaba člana 87. Zakona o stečaju i likvidaciji, te samim tim navedeno potraživanje nije ni moglo biti isplaćeno apelantici iz stečajne mase stečajnog dužnika.
AP-2133/17
1. J. H. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zemuna, Republika Srbija, podnijela je 29. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 St 040825 17 Pž 13 od 23. maja 2017. godine.
2. Osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 St 040825 17 Pž 13 od 23. maja 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Zenici broj 43 0 St 040825 10 St od 27. marta 2017. godine kojim je odbačena kao neblagovremena apelantičina prijava potraživanja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u stečajnom postupku koji se vodi se nad privrednim društvom Industrijsko preduzeće "Krivaja" d.o,.o u stečaju, prvo ispitno ročište održano 27. juna 2012. godine i da je apelantica kao povjerilac 9. februara 2017. godine podnijela prvostepenom sudu prijavu potraživanja u navedenom stečajnom postupku. Dalje je navedeno da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odlučio kao u izreci na osnovu odredaba člana 113. st. 2., 4. i 5. Zakona o stečajnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 29/03, 33/04 i 47/06), a imajući u vidu prijedlog stečajnog upravnika od 21. marta 2017. godine kojim je predložio da se naknadno podnesena apelantičina prijava potraživanja odbaci kao neblagovremena, jer je protekao rok od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta koje je održano 27. juna 2012. godine, te da je prijava potraživanja podnesena 9. februara 2017. godine.
3. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 113. stav 2. Zakona o stečajnom postupku propisano da Potraživanja prijavljena nakon isteka roka za prijavljivanje koja nisu ispitana na ispitnom ročištu, te potraživanja prijavljena najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, ali ne poslije objavljivanja poziva za završno ročište, mogu se ispitati na jednom ili više posebnih ispitnih ročišta koja će, na prijedlog povjerilaca koji nisu blagovremeno prijavili svoje potraživanje, odrediti stečajni sudija rješenjem, uz uvjet da u roku od 15 dana solidarno uplate predujam za pokriće troškova tog ročišta. Ako se predujam ne uplati u roku posebno ispitno ročište se neće održati, a neblagovremene prijave bit će odbačene. Takođe, Ustavni sud uukazuje da je opdredbama člana 113. stav 4. Zakona o stečajnom postupku propisano da će se Prijave podnesene nakon isteka rokova iz stava 2. ovog člana odbaciti. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica nije blagovremeno prijavila svoje potraživanja, pa se njeno potraživanje nije moglo ispitati na ročištu za ispitivanje potraživanja u smislu odredaba člana 113. Zakona o stečajnom postupku.
Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4250/16. Apelacioni navodi
5. U navedenim apelacijama apelantice smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te u predmetu AP-2133/17, apelantica je navela da joj je povrijeđeno i pravo iz čl. 1., 4., 7., 12 .i 13. Evropske konvencije. U predmetu AP-4250/16 apelantica je zatražio isplatu naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka neizvršenja presude.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantice nisu iscrpile djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da apelantu u konkretnom slučaju ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman