Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4543/17 (Z. F., „R.R.M. KOMPANI“ d.o.o. Čuklić, F. K., Global Ispat Koksna industrija d.o.o. Lukavac i H. Č.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4543/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-4543/17, rješavajući apelacije Zanaide Fejzić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zanaida Fejzić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 St 153194 17 Pž od 16. avgusta 2017. godine;

"R.R.M. KOMPANI" d.o.o. Čuklić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 95694 17 Pž od 12.

septembra 2017. godine Fatima Kafedžić protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administarativna služba za Kanton Sarajevo broj FZ12/2/1-35-1-27894-2/18 od 16. marta 2018. godine;

Global Ispat Koksna industrija d.o.o. Lukavac protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 126 0 P 000165 15 Rev od 8. februara 2018. godine i Hajrudin Čampara protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 678151 18 Pžp od 23. marta 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnh lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4543/17

1. Zanaida Fejzić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Stoca, podnijela je 3. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 St 153194 17 Pž od 16. avgusta 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 St 1539194 16 St od 28. oktobra 2016. godine otvoren je stečajni postupak nad društvom CartonPrint Co d.o.o. Stolac. Apelantica je 24. novembra 2016. godine prijavila potraživanja po osnovu Rješenja o implementaciji člana 143. Zakona o radu Hercegovačko neretvanskog kantona broj UPI-06-34-3616/00 od 8. jula 2008. godine u iznosu od 30.000,00 KM. Iz stanja spisa proizlazi da je na ispitnom ročištu 22. decembra 2016. godine apelantici kao povjeriocu priznato potraživanje u iznosu od 1.904,63 KM (i to na ime otpremine iznos od 1.089,27 KM i kamate u iznosu od 814,36 KM) kao potraživanje opšteg isplatnog reda, a za ostatak prijavljenog iznosa od 28.095,37 KM apelantica je upućena da u roku od 30 dana računajući od dana održavanja ispitnog ročišta pokrene parnični postupak radi utvrđivanja osnovanosti osporenog potraživanja, uz upozorenje da će se u suprotnom smatrati da se apelantica kao povjerilac odrekla prava na pokretanje postupka. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 St 153194 16 St od 1. februara 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 St 153194 17 Pž od 16. avgusta 2017. godine, zaključen je stečajni postupak nad društvom CartonPrint Co d.o.o. Stolac zbog nedostatka stečajne mase za pokriće troškova stečajnog postupka kojima bi se nastavio stečajni postupak.

2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 115. Zakona o stečajnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/03, 32/04 i 42/06), u propisanom roku pokrene parnični postupak pred nadležnim sudom radi utvrđenja osporenog potraživanja.

2. AP-5079/17

3. „R.R.M. KOMPANI“ d.o.o. Čuklić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 1. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Višeg privrednog suda) broj 57 0 Ps 95694 17 Pž od 12. septembra 2017. godine. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 95694 11 Ps od 30. januara 2017. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 95694 17 Pž od 12. septembra 2017. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da apelantu isplatu štetu u iznosu od 212.387,64 KM na način preciziran u izreci presude.

4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 95694 17 Pž od 12. septembra 2017. godine.

3. AP-2964/18

5. Fatima Kafedžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 31. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administarativna služba za Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj FZ12/2/1-35-1-27894-2/18 od 16. marta 2018. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 4. januara 2018. godine podnijela zahtjev Službi za ponovnu uspostavu isplate penzije. Rješenjem Službe od 16. marta 2018. godine apelantici je uspostavljena isplata starosne penzije u iznosu od 179,61 KM mjesečno počev od 4. jula 2017. godine. Apelantica je 13. aprila 2018. godine podnijela zahtjev Službi za uspostavu isplate penzije za period od januar-decembar 2017. godine i januar-februar 2018. godine. Služba je dopisom od 4. maja 2018. godine obavijestila apelanticu da, s obzirom da se njen podnesak odnosi na rješenje Službe od 16. marta 2018. godine i na neisplaćene penzije do jula 2017. godine, te da je podnesak naslovljen kao zahtjev, a ne kao žalba u tom smislu, da je navedenim rješenjem apelantici uspostavljena isplata po njenom zahtjevu od 4. januara 2018. godine počev od 4. jula 2017. godine shodno odredbama člana 104. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, a kako žalba protiv rješenja od 16. marta 2018. godine nije podnesena, isto rješenje je konačno u upravnom postupku.

6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 11. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom organu protiv Rješenja Službe broj FZ12/2/1-35-1-27894-2/18 od 16. marta 2018. godine.

4. AP-2905/18

7. Global Ispat Koksna industrija d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Mirza Smajlović, advokat iz Tuzle, podnio je 21. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 126 0 P 000165 15 Rev od 8. februara 2018. godine. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 P 000165 15 Gž od 25. avgusta 2015. godine, između ostalog, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 P 000165 12 P od 2. oktobra 2014. godine kojim je odbačena kao neblagovremena apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda broj 126 0 P 000165 12 P od 30. aprila 2014. godine (jer je podnesena nakon proteka roka za žalbu prema odredbama člana 203. stav 1. Zakona o parničnom postupku). Rješenjem Vrhovnog suda broj 126 0 P 000165 15 Rev od 8. februara 2018. godine odbijena je apelantova revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 126 0 P 000165 15 Gž od 25. avgusta 2015. godine.

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 203. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Presude Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 P 000165 12 P od 30. aprila 2014. godine.

5. AP-3094/18

9. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 29. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 678151 18 Pžp od 23. marta 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 678151 17 Pr od 8. februara 2018. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 678151 17 Pr od 8. februara 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 678151 18 Pžp od 23. marta 2018. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu broj JSBO 106.383.084.7 od 15. oktobra 2017. godine, jer je podnesen nakon isteka roka od osam dana ostavljenog u prekršajnom nalogu u smislu odredaba člana 59. stav 1. tačka 1. i člana 55. stav 3. Zakona o prekršajima.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 59. stav 1. tačka 1. u vezi sa članom 55. stav 3. Zakona o prekršajima („Službene novine Federacije Bosne i Hecegovine“ broj 63/14), u ostavljenom roku podnese nadležnom sudu zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu broj JSBO 106.383.084.7 od 15. oktobra 2017. godine.

Spajanje predmeta

11. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4543/17.

Apelacioni navodi

12. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U predmetu broj AP-2964/18 apelantica takođe navodi povredu prava iz čl. 7. i 17. Opšte deklaracije o ljudskim pravima UN-a, povredu prava iz člana 2. tač. a), b), i c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i politčkim pravima, te povredu prava iz Konvencije o socijalnim pravima.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

15. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4543/17 (Z. F., „R.R.M. KOMPANI“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio