Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1383/20 (E. J.-M.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- COVID-19
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća
- Zakon o upravnom postupku · čl. 200
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 5
- Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti · čl. 8
- Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1383/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1383/20, rješavajući apelaciju Elvire Jukić-Mujkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Elvire Jukić-Mujkić podnesena zbog zakonitosti određivanja mjere karantena prema rješenju Federalnog ministra zdravstva broj 01-33-1868/20 od 9.
aprila 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Elvira Jukić-Mujkić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa advokatica Nina Kisić iz Sarajeva, podnijela je 13. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „nezakonitog lišenje slobode i neobavještavanja o razlozima lišenja slobode“ uslijed njenog smještanja u „Studentski dom Bjelave“ u Sarajevu 9. aprila 2020. godine pa nadalje.
2. Apelantica je, također, zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se naložilo njeno hitno puštanje „iz prostorija u kojima se sada nalazi“.
Uvodne napomene
3. Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (u daljnjem tekstu: SZO) je 30. januara 2020. godine proglasio epidemiju COVID-19 (zarazna bolest čiji je uzročnik novi koronavirus pod nazivom SARS-CoV-2) vanrednim javnozdravstvenim događajem od međunarodnog značaja. O prednjem je obavijest poslana i svim zemljama članicama Svjetske zdravstvene organizacije (u daljnjem tekstu: SZO).
4. Slijedom navedenog, Vlada FBiH je na 155. hitnoj sjednici održanoj 31. januara 2020. godine, Zaključcima V. broj 164/2020 od 31. januara 2020. godine, u skladu sa ovlastima iz člana 8. stav (2) Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (“Službene novine Federacije BiH”, broj 29/05), utvrdila je da se novi koronavirus ima smatrati zaraznom bolesti, čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBiH), te će se za sprječavanje i suzbijanje ove bolesti poduzeti sve mjere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti regulirane Zakonom. SZO proglasila je 11. marta 2020. godine pandemiju COVID-19 u svijetu, a obavijest je poslana svim zemljama članicama SZO.
5. Na izvanrednoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predsjedništvo BiH) održanoj 16. marta 2020. godine usvojeni su Zaključci broj 01-50-1-992/20 od 16. marta 2020. godine, kojima je između ostalog (tačka 15) zaključeno je da “Predsjedništvo BiH poziva državljane BiH, koji borave u inozemstvu da odlože svoje dolaske i posjete BiH u razdoblju intenzivnih mjera na suzbijanju širenja COVID-19“. Također, je zaključeno (tačka 6) “da Predsjedništvo BiH podržava inicijativu za uvođenje karantena na graničnim prijelazima, uz spremnost da se odobri vojna oprema temeljem zahtjeva nadležnih zdravstvenih institucija.”
6. Naredbom Kriznog štaba/stožera Federalnog ministarstva zdravstva broj 01-33-1472/20 od 12. marta 2020. godine donijeta je preporuka koja glasi: “Preporuča se svim državljanima Federacije BiH koji žive ili rade u zemljama pogođenim novim koronavirusom (CORONA-19) da ne dolaze u Federaciju BiH, zbog povećanja rizika od unošenja novog koronavirusa (COVID-19), a što bi dodatno moglo rezultirati pogoršanju epidemiološke situacije u Federacije BiH. Rok: kontinuiran do daljnjeg.”. Ova naredba je upućena kantonalnim ministarstvima zdravstava, kriznim štabovima kantonalnih ministarstava zdravstva radi daljnjeg postupanja, a i objavljena je na web stranici Federalnog ministarstva zdravstva ( www.fmoh.qov.ba ) .
7. Vlada FBiH je 16. marta 2020. godine donijela Odluku o proglašenju stanja nesreće uzrokovano pojavom koronavirusa (COVID-19) na području FBiH V. broj 408/2020 („Službene novine FBiH“, broj 21/20).
8. Vijeće ministra Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara BiH) je 17. marta 2020. godine donijelo Odluku o proglašenju nastanka prirodne i druge nesreće na teritoriji Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/20) prouzrokovane epidemijom novog koronavirusa
(COVID-19).
9. Nakon proglašenja stanja prirodne i druge nesreće u Federaciji BiH aktivira se Federalni štab/stožer civilne zaštite u skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine Federacije BiH“, br. 39/03, 22/06 i 43/10). Ujedno, nakon proglašavanja stanja prirodne i druge nesreće na razini Bosne i Hercegovine, aktivira se Koordinacijsko tijelo Bosne i Hercegovine za zaštitu i spašavanje od prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini, u skladu sa članom 17. Okvirnog zakona za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 50/08).
10. Federalni štab civilne zaštite je donio Naredbu broj 12-40-6-148-7/20 od 17. marta 2020. godine, kojom je naređeno Federalnoj upravi za inspekcijske poslove da, u cilju sprječavanja širenja koronavirusa na području FBiH i kao odgovor na pojavu koronavirusa (COVID 19) primjenjuje Proceduru zdravstvenog nadzora svih putnika u međunarodnom prometu koji ulaze u BiH preko graničnih prelaza na području FBiH. Tačkom 3. Naredbe Federalni sanitarni inspektor je obavezan da svim putnicima koji ulaze u BiH izda rješenje o stavljanju pod zdravstveni nadzor i izolaciju u trajanju od 14 dana.
11. Na izvanrednoj sjednici održanoj 24. marta 2020. godine, Vijeće ministara BiH je donijelo Odluku o privremenom zatvaranju aerodroma u Bosni i Hercegovini, čija primjena je počela 30. marta 2020. godine u 6 sati.
12. Federalni ministar zdravstva je, u skladu sa članom 46. Zakona o zaštiti stanovništva o zaraznih bolesti („Službene novine Federacije BiH“, broj 29/05), na osnovu epidemiološkog izvješća Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, donio Rješenje broj 01-33- 1696/20 od 26. marta 2020. godine kojim je odredio karanten na području Kantona Sarajevo lociran u objektu Studentskog doma ,,Bjelave“. Rješenjem je također određeno da se u karantenu na predmetnoj lokaciji smještaju osobe nad kojima se provodi mjera ograničavanja kretanja i medicinskih pregleda osoba koje su bile ili za koje se sumnja da su bile u kontaktu sa osobama koje imaju bolest izazvanu novim koronavirusom (COVID-19). Dalje je određeno da se u karanten smještaju i zdravstveni djelatnici određeni za liječenje ovih osoba, te da dužina zadržavanja u karantenu traje 28 dana. Pri tome je određeno da se karanten osigurava od strane policijskih službenika Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUP KS), te da troškovi karantena padaju na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine.
13. Federalni ministar zdravstva je zatim donio Rješenje broj 01-33-1790/20 od 4. aprila 2020. godine, koje je istog sadržaja kao i rješenje od 26. marta 2020. godine, precizirajući samo tačnu lokaciju (paviljone) u Studentskom domu „Bjelave“ u kojima će biti smješten karanten.
14. Potom je Federalni štab civilne zaštite donio Naredbu broj 12-40-6-148-102/20 od 6. aprila 2020. godine, kojom se naređuje Federalnoj upravi civilne zaštite da u roku od 48 sati osigura šatorski prostor za privremeni boravak državljana BiH koji ulaze u BiH na graničnim prelazima, te obavezan zdravstveni pregled ovih osoba.
15. Na izvanrednoj sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, Vijeće ministara BiH je donijelo Odluku o odobravanju privremenog otvaranja međunarodnog graničnog prijelaza u vazdušnom saobraćaju za promet putnika - Aerodrom Sarajevo, radi povratka državljana Bosne i Hercegovine iz Londona VM broj 34/20 od 8. aprila 2020. godine.
16. Dolazak leta iz Londona 9. aprila 2020. godine, kojim je došla i apelantica, bio je najavljen od Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, a nakon donošenja Odluke Vijeća ministara BiH od 8. aprila 2020. godine iz prethodnog stava.
17. Po prijemu obavijesti o dolasku putnika od strane Federalne uprave za inspekcijske poslove, Federalno ministarstvo zdravstva se svojim aktom broj 01-33-1795-1/20 od 9. aprila 2020. godine obratilo kantonalnim ministarstvima zdravstva i kriznim štabovima kantonalnih ministarstava zdravstva u vezi preuzimanja državljana Bosne i Hercegovine prema mjestu prebivališta. Uz ovaj akt dostavljen je i spisak putnika, uključujući i putnike sa leta iz Londona od 9. aprila 2020. godine. Osporeno rješenje
18. Federalni ministar zdravstva je, temeljem člana 200. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP), donio Rješenje broj 01-33-1868/20 od 9. aprila 2020. godine. Tačkom 1. dispozitiva rješenja je određeno da se označene osobe, uključujući i apelantica, stavljaju u karantenu. Tačkom 2. dispozitiva rješenja je određeno da osobe iz tačke 1. dispozitiva rješenja, uz osiguran prijevoz i pratnju policije, smještaju u karanteni na području Kantona Sarajevo u objektu Studentskog doma “Bjelave” Sarajevo - Paviljon II i IV, ul. Bardakčije broj 1. Općina Centar Sarajevo. Tačkom 3. dispozitiva rješenja je određeno da se osobama koje se stavljaju u karantenu zabranjuje napuštanje objekta određenog za karantenu za vrijeme trajanja karantene, osim u slučaju kada to odobri mjerodavna epidemiološka služba. Tačkom 4. dispozitiva rješenja je određeno da se dužina zadržavanja osoba u karantenu, u objektu Studentskog doma "Bjelave” Sarajevo određuje u dužini od dvostrukog najdužeg inkubacijskog razdoblja za bolest izazvanu novim koronavirusom (COVID-19), i to u trajanju od 28 dana. Tačkom 5. dispozitiva rješenja je određeno da se karantena iz tačke 1. dispozitiva ovog rješenja fizički osigurava od strane policijskih službenika Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUP KS). Tačkom 6. dispozitiva rješenja je određeno da troškovi karantena padaju na teret Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine.
19. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u cilju sprječavanja širenja bolesti izazvane novim koronavirusom (COVID-19), te poduzimanju mjera zaštite stanovništva na teritoriji FBiH, u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (“Službene novine FBiH”, broj 29/05), u uvjetima važenja Odluke Vlade FBiH o proglašenju nesreće uzrokovane pojavom koronavirusa (COVID-19) na području FBiH, V. broj 408/2020 od 16. marta 2020. godine, federalni ministar zdravstva je, na osnovu epidemiološkog izvješća Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, a temeljem ovlasti iz člana 46. stav (3) citiranog Zakona, odredio smještaj osoba u karantenu na području Kantona Sarajevo. Navedeno je da je karantena locirana u objektu Studentskog doma “Bjelave” Sarajevo, i to Paviljon II i IV, ul. Bardakčije broj 1. Općina Centar Sarajevo, o čemu je federalni ministar zdravstva donio posebno rješenje na prijedlog Vlade Kantona Sarajevo. Također je ukazano da se u karantenu, na predmetnoj lokaciji, smještaju osobe nad kojim se provodi mjera ograničavanja kretanja i medicinskih pregleda osoba koje su bile ili za koje se sumnja da su bile u kontaktu sa osobama koje imaju bolest izazvanu novim koronavirusom (COVID-19) u skladu sa članom 46. stav (3) navedenog Zakona. Na kraju je navedeno da je ovo rješenje konačno u upravnom postupku i protiv njega nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog kantonalnog suda, u roku od 30 dana od dana prijema istog, a u smislu čl. 5. i 18. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“, broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUS), kao i da se predmetno rješenje dostavlja Vladi FBiH (n/p Premijera FBiH i Tajnika), Federalnoj ministrici financija i Dopremijerki FBiH, Federalnom štabu/stožeru civilne zaštite, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, Kantonalnom štabu civilne zaštite, Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo, Kriznom štabu Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo, Upravi policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo i Arhivi.
20. Federalni granični inspektori, u saradnji sa Graničnom policijom Bosne i Hercegovine i epidemiolozima Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, su dočekali ovaj let iz Londona. Tom prilikom je apelantica potpisala „Spisak putnika koji će sa Aerodroma Sarajevo biti sprovedeni autobusom u pratnji policije do odredišta u FBiH gdje je predviđen karantin-Bjelave“.
21. Federalnom ministarstvu zdravstva je 10. aprila 2020. godine dostavljena od strane Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo Informacija o kontinuiranom pristizanju državljana Bosne i Hercegovine kao potencijalnom riziku za nadzor nad širenjem pandemije, u kojem se ističe da je, u svijetlu aktuelne epidemiološke situacije u Kantonu Sarajevo, Federaciji BiH, kao i bližem i daljem okruženju, te već dokazanoj lokalnoj transmisiji novog koronavirusa u zajednici, potrebno posvetiti posebnu pažnju, s obzirom na mogućnost daljeg unošenja virusa od strane naših državljana koji dolaze iz drugih zemalja. U Informaciji se navodi da je Kanton Sarajevo poduzeo sve mjere u provođenje karantene kao posebne mjere zaštite stanovništva od zaraznih bolesti za državljane BiH koji dolaze iz inostranstva.
22. Naredbom Federalnog štaba/stožera civilne zaštite broj 12-40-6-148-120/20 od 10. aprila 2020. godine se uvodi obavezna mjera karantina po rješenju Federalnog ministarstava zdravstva svim licima koja ulaze u Bosnu i Hercegovinu na graničnim prelazima među kojim je i “Međunarodni aerodrom Sarajevo”. Istom Naredbom je naređeno Kantonalnim štabovima civilne zaštite da pod pratnjom policijskih službenika osiguraju transport lica koja ulaze u BiH sa graničnog prelaza do mjesta određenog u rješenju za karantin.
23. Federalni štab/stožer civilne zaštite je donio Naredbu broj 12-40-6-148-120-1/20 od 11. aprila 2020. godine, kojom se Naredba od 10. aprila 2020. godine mijenja u pogledu lica koja su izuzeta od te naredbe (vozači, piloti itd).
24. Apelantica se 15. aprila 2020. godine, putem advokatice Nine Kisić, obratila Federalnom ministarstvu zdravstva sa „zahtjevom za donošenja rješenja o izolaciji“. U zahtjevu je između ostalog navedeno da nikakve blaže mjere od zaključavanja podnositeljice zahtjeva u sobu 212 Doma Bjelave nisu razmotrene.
25. Nakon što je 15. aprila 2020. godine Federalno ministarstvo zdravstva zaprimilo pismeni zahtjev apelantice kojim je tražila donošenje rješenja o izolaciji, Rješenje Federalnog ministarstva zdravstva broj 01-33-1868/20 od 9. aprila 2020. godine je uručeno i apelantici 16. aprila 2020. godine.
26. Federalni štab/stožer civilne zaštite je donio Naredbu broj 12-40-6-148-7-1/20 od 17. aprila 2020. godine, kojom je utvrđeno da se Naredba broj 12-40-6-148-7/20 od 17. marta 2020. godine primjenjuje do 30. aprila 2020. godine.
27. Federalni štab/stožer civilne zaštite je donio Naredbu broj 12-40-6-148-120-1-1/20 od 17. aprila 2020. godine, kojom je utvrđeno da se Naredba broj 12-40-6-148-120/20 od 10. aprila 2020. godine primjenjuje do 30. aprila 2020. godine.
28. Federalni štab/stožer civilne zaštite je donio Naredbu broj 12-40-6-148-7-1/20 od 17. aprila 2020. godine, kojom je utvrđeno da se Naredba broj 12-40-6-148-7/20 od 17. marta 2020. godine primjenjuje do 30. aprila 2020. godine.
29. Federalni štab/stožer civilne zaštite je 24. aprila 2020. godine donio Naredbu broj 12-40-6- 148-120-2/20 kojom se, između ostalih, Naredbe Federalnog štaba civilne zaštite br. 12-40-6-148- 120/20 od 10. aprila 2020. godine i 12-40-6-148-120-1/20 od 11. aprila 2020. stavljaju se van snage (tačka 1. dispozitiva rješenja). Također je određeno da za lica koja se trenutno nalaze u karantinu prema rješenjima Federalnog ministra zdravstva, ista će se staviti van snage i zamijenit će se rješenjima kantonalnog sanitarnog inspektora o zdravstvenom nadzoru i ograničavanju kretanja (tačka 2. dispozitiva rješenja), kao i da ova naredba stupa na snagu danom donošenja (tačka 3. dispozitiva rješenja).
30. Federalni štab/stožer civilne zaštite je 24. aprila 2020. godine donio Dopunu Naredbe broj 12-40-6-148-120-3/20, u kojoj je određeno da se u naredbi Federalnog štaba civilne zaštite broj 12- 40-6-148-120-2/20 od 24. aprila 2020. godine, tačka 2. mijenja se i glasi:,.2. Proceduru provođenja ove naredbe utvrdit će Federalno ministarstvo zdravstva.
31. Vlada FBiH-Ured za saradnju i zastupanje pred Ustavnim sudom je 27. aprila 2020. godine dostavila informaciju kojom je obavijestila Ustavni sud da je Federalni štab civilne zaštite 24. aprila 2020. godine donio naredbu broj 12-40-6-148-120-2/20 kojom je određeno da se ukida mjera karantina, da će se Rješenje Federalnog ministarstva zdravstva kojim se određivala mjera karantina zamijeniti rješenjem kantonalnog sanitarnog inspektora o zdravstvenom nazoru i ograničenju kretanja za osobe koje su do sada bile u karantinu. Istaknuto je da je na osnovu ove naredbe Federalno ministarstvo zdravstva donijelo rješenje o prestanku boravka osoba u karantinu pa je tako „mjera karantina koja je bila određena apelantici ukinuta na koji način su izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na navode iz predmetne apelacije“ zbog čega su predložili odbacivanje apelacije.
Apelacioni navodi
32. Apelantica navodi kršenje čl. II/3.d) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, kao i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Naime, apelantica prije svega ukazuje da se u vrijeme podnošenja predmetne apelacije nalazi u „Studentskom domu Bjelave“, u kojem prema njenim navodima ima status osobe lišene slobode uz tvrdnje da se nalazi zaključana u sobi 212, bez bilo kakve odluke ili službene informacije o svom statusu, tj. bez odluke ili rješenja, te da je njeno lišenje slobode nezakonito i neustavno i bez osnove u bilo kakvom propisu koji je bio na snazi u vrijeme kada je odvedena u „Studentski dom Bjelave“. Također navodi da nije imala priliku da na bilo koji način ili pred bilo kojim sudom dovede u pitanje svoje lišenje slobode, kao i da je neizvjesno koliko dugo će predmetno lišenje slobode trajati. Pri tome ističe da je postupanje Federalnog štaba civilne zaštite suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, Evropskoj konvenciji i Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje apelantica ističe da „u ovom trenutku (a prošla su 4 dana)“ još nije dobila nikakvo obavještenje ili rješenje o svom statusu, ali ni o trajanju predmetnog statusa, ponovo ukazujući da joj nisu saopšteni razlozi zadržavanja niti trajanje zadržavanja. Posebno ističe da u konkretnom slučaju i situaciji nema neki drugi pravni lijek, niti ima rješenje koje bi mogla pobijati pred bilo kojim sudom.
33. Obrazlažući, odnosno osvrćući se na pravni osnov njenog lišenja slobode, apelantica ističe da je ono protuzakonito, imajući u vidu da u vrijeme kada je lišena slobode za to nije postojao nikakav pravni osnov, te da nijedan zakon na snazi u Bosni i Hercegovini ne propisuje mogućnost donošenja ovakve mjere. Imajući u vidu navedeno, apelantica se poziva na član 5. stav 1. tačka e) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), smatrajući da da lišenje slobode u svjetlu navedenog člana podrazumijeva lišenje slobode inficiranog lica kao dozvoljeni osnov, a da u konkrentom slučaju javne vlasti nisu izvršile ni testiranje apelantice, a kamoli ustanovile da li je ona inficirana. S tim u vezi, također navodi da u konkretnom slučaju, nikakve blaže mjere od zaključavanja apelantice u sobu 212 Doma Bjelave nisu razmotrene. Također, apelantica ukazuje i na stav 2. člana 5. Evropske konvencije, zbog toga što još nije (13. aprila 2020. godine) upoznata sa svojim statusom, pritom ističući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriterijumi „zakonitosti“ lišenja slobode. Konačno, apelantica navodi da iz dana u dan trpi nenadoknadivu štetu, jer joj je oduzeta sloboda, te se nalazi u pritvoru i to u situaciji u kojoj a) nije vršena provjera (testiranje) da li je zaražena koronavirusom; i b) nije imala niti jedan rizičan kontakt, koji bi je doveo u opasnost. Na osnovu svega izloženog, apelantica predlaže da Ustavni sud Bosne i Hercegovine usvoji predmetnu apelaciju, ukine „osporenu naredbu“ i ustanovi da su prekršena prava apelantice iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te člana 2. Protokola 4 uz Evropsku konvenciju.
Opća razmatra u vezi sa pandemijom COVID-19
34. U kontekstu naprijed navedenih činjenica i navoda apelacije, Ustavni sud smatra svrsishodnim (u okolnostima specifičnosti društvenih prilika u kojima je došlo do upućivanja, smještanja i zadržavanja apelantice u Studentski dom Bjelave) prije nego se upusti u razmatranje dopustivosti predmetne apelacije ukazati da je jasno da se u vremenu borbe protiv pandemije COVID-19 mjere koje se u takvoj situaciji nalažu nesumnjivo ograničavaju niz konvencijskih odnosno ustavnih prava. Evropska konvencija i Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) ne zabranjuju a priori uvođenje takvih mjera. Naprotiv, pozitivne obveze koje nalaže Evropska konvencija kako bi se ostvario legitimni cilj zaštite zdravlja ljudi, zahtijevaju od država članica aktivnu brigu i pravovremenu reakciju. Stoga bi se nepreduzimanje mjera kao i njihovo nepravovremeno preduzimanje, moglo smatrati povredom pozitivnih obveza države. S druge strane, mjere kojima se ograničavaju ljudska prava kao što su karanten, izolacija, zabrana okupljanja, zabrana napuštanja vlastitog doma itd. moraju biti zakonite, imati legitiman cilj i moraju biti „neophodne u demokratskom društvu“, odnosno mora postojati proporcionalnost između preduzetih mjera i cilja koji se želi postići. Ovo su pravila koja su izvedena iz dosadašnje prakse Evropskog suda i ona važe i u vanrednoj situaciji isto kao i u normalno vrijeme. Uz to, Ustavni sud podsjeća da je članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđen ustavni status Evropske konvencije, prema kojem taj akt ima prioritet nad svim ostalim zakonima. Također, članom II/3. Ustava Bosne i Hercegovine je utvrđen katalog prava koja su identična pravima navedenim u Evropskoj konvenciji i protokolima uz Evropsku konvenciju, a prema članu X/2. Ustava Bosne i Hercegovine nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne može se eliminisati, niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda iz člana II ovog Ustava, niti izmijeniti ova odredba.
35. Povodom borbe javnih vlasti u Bosni i Hercegovini protiv pandemije COVID-19 preduzimano niz koordiniranih aktivnosti (pobliže opisani u činjeničnom dijelu ove Odluke) sa ciljem blagovremenog informisanja građana u vezi sa epideimiološkom i općenito zdravstvenom situacijom, posebice u pogledu preporuka državljanima Bosne i Hercegovine (FBiH) koji se nalaze na radu, žive ili borave u inostranstvu odlože svoje posjete Bosni i Hercegovini, odnosno da ne dolaze u FBiH. Dakle, nadležne vlasti su, prema mišljenju Ustavnog suda, upotrijebile sva moderna sredstva priopćavanja informacija da bi na minimum svela kašnjenje upoznavanje javnosti sa aktima donesenim u vezi sa COVID-19. Pri tome, Ustavni sud posebno ima u vidu činjenicu da je Međunarodni aerodrom Sarajevo bio privremeno zatvoren od 30. marta 2020. godine (na osnovu odluke Vijeća ministara BiH od 24. marta 2020. godine) i da je u slučaju leta sa kojim je doputovala apelantica napravljen izuzetak njegovim privremenim otvaranjem. Dakle, radilo se o letu realizovanom u vanrednim okolnostima koji je za cilj imao isključivo povratak državljana Bosne i Hercegovine iz Londona (odluka Vijeća ministara BiH od 8. aprila 2020. godine).
Dopustivost
36. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
37. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
38. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ističe da je u vrijeme (9. aprila 2020. godine) apelantičinog dolaska u Bosnu i Hercegovinu, odnosno teritoriju Federaciju Bosne i Hercegovine i na Međunarodni aerodrom Sarajevo, na pravnoj snazi bilo Rješenje Federalnog ministarstva zdravstva broj 01-33-1868/20 od 9. aprila 2020. godine, na osnovu kojeg je apelantica stavljena u karantenu. Navedeno rješenje je doneseno temeljem člana 46. stav 3. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, a u vezi sa članom 200. ZUP, te je u njemu u pouci o pravnom lijeku navedeno da je to rješenje konačno i da protiv njega nije dopuštena žalba, ali da se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog kantonalnog suda, u roku od 30 dana od dana prijema istog u smislu čl. 5. i 18. ZUS. Predmetno rješenje je nesporno apelantici uručeno 16. arila 2020. godine.
39. Kada je u pitanju pravilo „iscrpljivanja pravnih lijekova“, Ustavni sud ističe da su apelanti dužni iscrpiti samo one pravne lijekove koji su dostupni i efektivni. Smisao navedenog pravila je da pruži domaćim javnim vlastima, prije svega sudovima, mogućnost da spriječe ili isprave navodne povrede Evropske konvencije. To je zasnovano na pretpostavci, koja se odražava u članu 13. Evropske konvencije, da će domaći pravni sistem osigurati efektivan pravni lijek za kršenje konvencijskih prava. Ovo je važan aspekt supsidijarnog karaktera sistema Evropske konvencije (vidi između ostalih Selmouni protiv Francuske [GC], broj aplikacije 25803/94, ECHR 1999-V, stav 74 i Kudła protiv Poljske [GC], broj aplikacije 30210/96, ECHR 2000-XI, stav 152)
40. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da sama sumnja u pogledu efektivnosti nekog pravnog lijeka neće lišiti aplikanta da pokuša iskoristiti konkretan pravni lijek u pitanju (Milošević protiv Holandije, broj predstavke 77631/01, Odluka od 19. marta 2002. godine). Aplikanti moraju također iskoristiti bilo koje procesno sredstvo koje može spriječiti kršenje Evropske konvencije (Cardot v. France, broj aplikacije 11069/84, presuda od 19. marta 1991. godine, stav 34. i Charzynski protiv Poljske , broj aplikacije 15212/03, odluka od 1. marta 2005. godine). Ako na je raspolaganju dostupno više od jednog potencijalno efektivnih pravnih lijekova, aplikant je dužan iskoristiti samo jedan od njih (Moreira Barbosa protiv Portugala, broj aplikacije 65681/01, odluka od 29. aprila 2004. godine i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj aplikacije 41183/02, odluka od 15. novembra 2005. godine, stav 31). Nije nužno da se konvencijsko pravo izričito postavlja u domaćim postupcima. Sve dok je pitanje postavljeno implicitno ili sadržajno, ispunjeno je pravilo iscrpljivanja (vidi npr. Castells protiv Španije, broj aplikacije 11798/85, presuda od 23. Aprila 1992. Godine, stav 32 i Azinas protiv Kipra, broj aplikacije 56679/00, VV, presuda od 28 aprila 2004. godine, st. 40-41).
41. U svjetlu navedenih principa i činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da navedeno rješenje Federalnog ministarstva od 9. aprila 2020. godine nesporno apelantici nije uručeno kada je ona stigla (9. aprila 2020. godine) u Bosnu i Hercegovinu letom iz Londona i kada je istog dana smještena u karantinu. Zatim, kada je u pitanju činjenica uručenja apelantici navedenog rješenja, Ustavni sud prije svega konstatuje da ona nije postupila u skladu sa obavezom iz člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda i obavijestila Ustavni sud o naknadnim činjenično-pravnim promjenama koje su se desile nakon podnošenja apelacije, odnosno da se ona 15. aprila 2020. godine obratila Federalnom ministarstvu zdravstva sa „zahtjevom izdavanje rješenja o izolaciji“, koje joj je sutradan 16. aprila 2020. godine lično uručeno. Pri tome, iz stanja spisa predmeta (odgovora na apelaciju) proizlazi da apelantica nije još uvijek iskoristila mogućnost podnošenja tužbe protiv navedenog rješenja kako je poučena u istom. Dakle, apelantica je ovakvim (ne)postupanjem lišila sebe mogućnosti ostvarivanja sudske zaštite svojih prava u vezi sa zakonitošću određivanja mjere karantena u njenom slučaju, odnosno onemogućila je nadležne javne vlasti-nadležni sud da spriječi ili ispravi navodne propuste (u primjeni materijalnoprocesnih pravila) učinjene prilikom donošenja rješenja Federalnog ministarstva zdravstva od 9. aprila 2020. godine kako u pogledu pravnog osnova i ovlaštenja organa (Federalnog ministra zdravstva) za donošenje navedenog rješenja tako i u pogledu vrste mjera koje su njima određene. Drugačiji pristup i zaključak Ustavnog suda u predmetnoj pravnoj stvari bi rezultirao odstupanjem od doktrine „četvrte instance“ i predstavljao bi prejudiciranje ishoda u vezi sa zakonitošću određivanja karantena po rješenju Federalnog ministra zdravstva od 9. aprila 2020. godine. Zakonitost određivanja, odnosno ocjena zakonitosti karantena je primarno u nadležnosti redovnog suda za kojeg nema objektivnih i opravdanih indicija da ne bi ispunjavao kriterij efektivnog kontrolnog mehanizma, posebice imajući u vidu samu prirodu spora u konkretnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da bi supremacija Evropske konvencije (koja se direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini) nad svim ostalim zakonima bila iluzorna ukoliko organi javne vlasti u Bosni i Hercegovini, posebice sudovi, ne bi imali pravo, mogućnost i obavezu da istu primijene direktno u svom radu kod odlučivanja o pravima i obavezama zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelantica pitanje kršenja konvencijskih prava na koja se poziva u predmetnoj apelaciji nije u domaćim postupcima, uključujući i upravni spor (na koji je upućena da pokrene protiv rješenja Federalnog ministra zdravstva od 9. aprila 2020. godine), ni implicitno niti sadržajno postavila čime bi u okolnostima konkretnog slučaja bio zadovoljen zahtjev ispunjenosti pravila „iscrpljivanja pravnih lijekova“.
42. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere, s obzirom da su Naredbom Federalnog štaba/stožera civilne zaštite je broj 12-40-6-148-120-2/20 od 24. aprila 2020. godine (koja je dopunjena Naredbom broj 12-40-6-148-120-3/20) stavljene van snage Naredbe Federalnog štaba civilne zaštite br. 12-40-6-148-120/20 od 10. aprila 2020. godine i 12-40-6-148-120-1/20 od 11. aprila 2020. godine, kao i rješenja Federalnog ministarstva zdravstva (za lica koja se trenutno nalaze u karantenu po tim rješenjima) i određeno donošenje novih rješenja kantonalnog sanitarnog inspektora o zdravstvenom nadzoru i ograničavanju kretanja.
44. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević