Aktio

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća

ZAKON
O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU LJUDI I MATERIJALNIH DOBARA OD PRIRODNIH I DRUGIH NESREĆA

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se sistem zaštite i spašavanja ljudi, biljnog i životinjskog svijeta, materijalnih, kulturnih, historijskih i drugih dobara i okoliša (u daljem tekstu: ljudi i materijalna dobra) od prirodnih nepogoda, tehničko-tehnoloških, ekoloških i drugih nesreća ili ratnih opasnosti (u daljem tekstu: prirodne i druge nesreće), prava i dužnosti građana i organa Federacije, kantona i općina, privrednih društava i drugih pravnih lica, te druga pitanja od značaja za oblast zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 2.

Zaštita i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća obuhvata: programiranje, planiranje, organiziranje, obučavanje i osposob- ljavanje, provođenje, nadzor i finansiranje mjera i aktivnosti za zaštitu i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća s ciljem sprečavanja opasnosti, smanjenja broja nesreća i žrtava, te otklanjanja i ublažavanja štetnih djelovanja i posljedica prirodnih i drugih nesreća.

Poslovi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća su od općeg interesa za Federaciju.

Član 3.

U smislu ovoga zakona pod pojmom:

  • 1)
    prirodne nepogode podrazumijevaju se događaji koji su uzrokovani djelovanjem prirodne sile na koje ljudski faktor ne može uticati kao što su: potres, poplava, visoki snijeg i snježni nanosi, olujni ili orkanski vjetar, gräd, prolom oblaka, klizište, suša, hladnoća, te masovne pojave ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti;
  • 2)
    tehničko-tehnološke nesreće podrazumijevaju se događaji koji su izmakli kontroli pri obavljanju određene djelatnosti ili upravljanja određenim sredstvima za rad i rad s opasnim tvarima, naftom i njenim derivatima i energetskim plinovima tokom njihove proizvodnje, prerade, upotrebe, skladištenja, pretovara, prijevoza ili uklanjanja, čije posljedice ugrožavaju ljude i materijalna dobra;
  • 3)
    druge nesreće podrazumijevaju velike nesreće u cestovnom, željezničkom, zračnom ili pomorskom prometu, požar, rudarske nesreće, rušenje brana, atomske, nuklearne ili druge nesreće koje uzrokuje čovjek svojim aktivnostima, rat, vanredno stanje ili drugi oblici masovnog uništavanja ljudi i materijalnih dobara.

Član 4.

Federacija osigurava izgradnju jedinstvene organizacije zaštite i spašavanja na teritoriji Federacije, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima, planovima i drugim dokumentima kojima se uređuju pitanja organiziranja, razvoja, pripremanja i upotrebe snaga i sredstava namijenjenih za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.

Svi vidovi zaštite od prirodnih i drugih nesreća organiziraju se i provode u skladu s načelima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, kao i preuzetim međunarodnim obavezama.

Član 5.

Jedinstvena organizacija zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, prema ovom zakonu, ostvaruje se organiziranjem i poduzimanjem sljedećih mjera i aktivnosti:

  • 1)
    otkrivanje, praćenje i sprečavanje opasnosti od prirodnih i drugih nesreća;
  • 2)
    osmatranje i uzbunjivanje o opasnostima i davanje uputstava za zaštitu i spašavanje;
  • 3)
    obučavanje i osposobljavanje za zaštitu i spašavanje;
  • 4)
    organiziranje, opremanje, obučavanje i osposobljavanje civilne zaštite i uspostavljanje i održavanje drugih vidova zaštite i spašavanja;
  • 5)
    mobilizacija i aktiviranje snaga i sredstava za zaštitu i spašavanje;
  • 6)
    otklanjanje posljedica prirodnih i drugih nesreća do osiguranja osnovnih uvjeta za život;
  • 7)
    nadzor nad provođenjem propisa o zaštiti od prirodnih i drugih nesreća;
  • 8)
    pružanje pomoći Republici Srpskoj i Distriktu Brčko u Bosni i Hercegovini, susjednim i drugim državama u slučaju prirodne ili druge nesreće;
  • 9)
    traženje pomoći od Republike Srpske i Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine i susjednih i drugih država u slučaju prirodne ili druge nesreće.

Član 6.

Mjere i aktivnosti iz člana 5. ovoga zakona ostvaruju se putem civilne zaštite koja predstavlja organizirani oblik zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.

Civilna zaštita i druge djelatnosti namijenjene za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća imaju humanitarne, nevojne i natpolitičke karakteristike i zasnivaju se na solidarnosti i uzajamnom pomaganju svih učesnika u zaštiti i spašavanju.

Član 7.

Zaštitu i spašavanje provode građani, organi vlasti, privredna društva i druga pravna lica, službe zaštite i spašavanja, štabovi, jedinice i povjerenici civilne zaštite, u okviru svojih prava i dužnosti, a na principima suradnje, solidarnosti i uzajamnosti svih učesnika u sprečavanju, otklanjanju ili ublažavanju posljedica djelovanja prirodnih ili drugih nesreća.

Zaštita i spašavanje života i zdravlja ljudi ima prioritet u odnosu na sve druge zaštitne i spasilačke aktivnosti.

U slučaju prirodne ili druge nesreće svako je dužan pomagati u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima.

Član 8.

Nadležni organi Federacije putem nadležnih institucija Bosne i Hercegovine i neposredno, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije, ostvaruju međunarodnu suradnju radi provođenja zaštite od prirodnih i drugih nesreća, naročito zaključivanjem međunarodnih ugovora i izvještavanjem drugih država o opasnostima i posljedicama prirodnih i drugih nesreća i, po potrebi, pružanjem ili traženjem pomoći u zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara na teritoriji Federacije.

Član 9.

Dan civilne zaštite Federacije je 1. mart - Svjetski dan civilne zaštite.

II - PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA

Član 10.

Građani imaju pravo i dužnost učestvovati u civilnoj zaštiti, službi osmatranja i uzbunjivanja, izvršavati obavezu davanja materijalnih sredstava i obučavati se za ličnu i uzajamnu zaštitu i za provođenje mjera zaštite i spašavanja.

Pored prava i dužnosti iz stava 1. ovog člana, građani imaju i pravo i dužnost:

  • 1)
    da u skladu sa zakonom i planovima zaštite i spašavanja budu raspoređeni u štabove, službe zaštite i spašavanja, jedinice i povjerenike civilne zaštite;
  • 2)
    da podatke značajne za zaštitu i spašavanje koje saznaju ili primijete, hitno dostavljaju najbližem centru za osmatranje i uzbunjivanje ili policijskoj upravi ili upravi civilne zaštite kantona ili službi civilne zaštite općine;
  • 3)
    da daju podatke potrebne za vođenje evidencija u oblasti zaštite i spašavanja, kao i da u roku od osam dana od dana nastale promjene, prijave sve promjene koje se odnose na prebivalište, adresu stana, ime, zasnivanje i prestanak radnog odnosa, sticanje stručne spreme i druge podatke od značaja za zaštitu i spašavanje.

Član 11.

U zaštiti i spašavanju dužni su učestvovati radnosposobni građani od 18 do 60 godina života (muškarci), odnosno od 18 do 55 godina života (žene).

Član 12.

U civilnu zaštitu ne raspoređuju se:

  • 1)
    lica na službi u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vojska Federacije);
  • 2)
    službenici i namještenici organa unutrašnjih poslova, pripadnici policije i kaznenopopravnih zavoda;
  • 3)
    trudnice, majke i samohrani roditelji koji imaju jedno dijete mlađe od sedam godina života, odnosno dvoje ili više djece mlađe od 10 godina života, kao i staratelji djece bez roditelja tih godina života;
  • 4)
    staratelji starim i iznemoglim licima;
  • 5)
    lica proglašena nesposobnim za služenje u civilnoj zaštiti.

Član 13.

Zdravstvenu sposobnost građana za služenje u civilnoj zaštiti i obučavanju za civilnu zaštitu utvrđuju nadležne zdravstvene ustanove, u skladu sa propisom iz stava 2. ovog člana.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije), na prijedlog Federalne uprave civilne zaštite, propisat će osnove i mjerila za utvrđivanje zdravstvene i psihofizičke sposobnosti za služenje građana u civilnoj zaštiti i obučavanju za civilnu zaštitu.

Član 14.

Pravo i dužnost obučavanja za učešće u civilnoj zaštiti imaju, pod uvjetima propisanim ovim zakonom, građani od navršenih 15 do 60 godina života (muškarci), odnosno od 15 do 55 godina života (žene), ako su sposobni polaziti obuku.

Član 15.

U civilnoj zaštiti dobrovoljno mogu učestvovati svi muškarci i žene stariji od 15 godina, s pravima i dužnostima pripadnika civilne zaštite.

Član 16.

Građani imaju obavezu da daju na privremeno korištenje civilnoj zaštiti vozila, strojeve, opremu i druga materijalna sredstava, zemljište, objekte, uređaje i energetske izvore potrebne za zaštitu i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća.

Pod davanjem materijalnih sredstava smatra se i postavljanje sredstava i uređaja za službu osmatranja i uzbunjivanja na poslovnim i drugim objektima građana, a izuzetno i na stambenim zgradama, ako se ta sredstva i uređaji ne mogu postaviti na drugim objektima.

Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave civilne zaštite, će odrediti materijalna sredstva iz st. 1. i 2. ovog člana koja će građani biti dužni davati za potrebe civilne zaštite i utvrditi svrhu i način predaje, kao i davanje naknade za korištena, oštećena ili uništena sredstva.

Član 17.

Građanin koji je od nadležnog štaba civilne zaštite ili uprave civilne zaštite ili službe civilne zaštite pozvan radi učešća u zaštiti i spašavanju, dužan je odazvati se pozivu tog štaba, odnosno uprave ili službe na mjesto i u vrijeme određeno u pozivu.

Član 18.

Lica u radnom odnosu koja budu pozvana na vršenje poslova civilne zaštite, u skladu sa članom 17. ovog zakona, imaju pravo na novčanu naknadu koju obračunava i isplaćuje organ koji ih je pozvao od osnovice koju čini njegova prosječna mjesečna plaća ostvarena u prethodnom mjesecu prije mjeseca u kojem je vršio poslove civilne zaštite, srazmjerno vremenu angažiranja u civilnoj zaštiti.

Vrijeme provedeno na vršenju poslova iz stava 1. ovog člana računa se u radni staž i doprinos za penzijsko-invalidsko osiguranje plaća pravno lice kod kojeg se lice iz stava 1. ovog člana nalazi u radnom odnosu.

Lica koja samostalno obavljaju neku djelatnost i koja budu pozvana na vršenje poslova civilne zaštite, u skladu sa članom 17. ovog zakona, imaju pravo na novčanu naknadu koju obračunava i isplaćuje organ koji ih je pozvao, s tim da ta lica sama vrše uplatu doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje.

Naknada iz stava 1. ovog člana pripada i nezaposlenim građanima, koju isplaćuje nadležni organ civilne zaštite koji je građanina angažirao za vršenje poslova. Naknada se obračunava na osnovicu koju čini prosječna mjesečna netoplaća ostvarena u Federaciji prema posljednjem saopćenju Federalnog zavoda za statistiku, u prethodnom mjesecu u odnosu na mjesec u kojem je građanin angažiran na poslovima civilne zaštite.

Član 19.

Građanin kada po odluci nadležnog organa civilne zaštite sudjeluje u zaštiti i spašavanju od prirodnih i drugih nesreća, pa bude povrijeđen ili kod kojeg nastupi bolest, odnosno invalidnost kao neposredna posljedica vršenja zadataka u toj zaštiti, ima po tom osnovu prava iz penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja kao za slučaj povrede na radu.

Članovi obitelji građanina koji je učestvujući u zaštiti i spašavanju od prirodnih i drugih nesreća izgubio život imaju prava iz penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja kao da je izgubio život za slučaj povrede na radu.

Prava iz st. 1. i 2. ovog člana ostvaruju se na način i pod uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima o penzijsko-invalidskom i zdravstvenom osiguranju.

Član 20.

Građanin kada po odluci nadležnog organa civilne zaštite sudjeluje u zaštiti i spašavanju od prirodnih i drugih nesreća i bez svoje krivnje zadobije povredu ili oboli, te zbog toga kod njega nastupi tjelesno oštećenje od najmanje 20 %, ima pravo na jednokratnu novčanu pomoć čija se visina utvrđuje prema stepenu tjelesnog oštećenja.

Ako građanin u uvjetima iz stava 1. ovog člana izgubi život, pravo na jednokratnu novčanu pomoć pripada njegovoj obitelji.

Visinu i postupak ostvarivanja prava na jednokratnu novčanu pomoć propisuje Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave civilne zaštite, s tim da ta pomoć ne može biti manja od tri prosječne plaće u Federaciji ostvarene u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj su se desile okolnosti iz st. 1. ili 2. ovog člana.

Član 21.

Građanin kada po odluci nadležnog organa civilne zaštite sudjeluje u zaštiti i spašavanju od prirodne i druge nesreće, ili obuci ili vježbi civilne zaštite, ima pravo na prijevoz, smještaj i ishranu tokom učešća u zaštiti i spašavanju, obuci ili vježbi.

Smještaj i ishrana iz stava 1. ovog člana osigurava se pod uvjetom ako je učešće u zaštiti i spašavanju, obuci ili vježbi trajalo neprekidno duže od osam sati.

Građaninu kojem nije osigurana odgovarajuća odjeća i obuća civilne zaštite, već u akcijama zaštite i spašavanja nosi vlastitu odjeću i obuću pripada pravo na naknadu za uništenu ili oštećenu odjeću i obuću, srazmjerno vrijednosti uništenja ili oštećenja prema mjesnim prilikama.

Sredstva za naknade iz ovog člana osiguravaju se u budžetu kantona i općina, a isplaćuje organ koji je pozvao građanina na vršenje poslova civilne zaštite, obuku ili vježbu.

Član 22.

Građanin koji je angažiran za vršenje kurirsko-pozivarskih poslova radi provođenja mobilizacije snaga i sredstava civilne zaštite, tokom vršenja tih poslova ima status pripadnika civilne zaštite.

III - PRAVA I DUŽNOSTI ORGANA FEDERACIJE, KANTONA, GRADOVA I OPĆINA

1. Nadležnost organa Federacije

Član 23.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donosi Program zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federalni program).

Član 24.

Vlada Federacije, u oblasti zaštite i spašavanja:

  • 1)
    donosi procjenu ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji;
  • 2)
    predlaže Federalni program;
  • 3)
    donosi Plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federalni plan);
  • 4)
    utvrđuje jedinstvenu metodologiju za procjenu šteta od prirodnih i drugih nesreća;
  • 5)
    razmatra stanje zaštite i spašavanja u Federaciji i donosi propise o organiziranju, pripremanju i djelovanju civilne zaštite u Federaciji;
  • 6)
    na prijedlog Federalnog štaba civilne zaštite proglašava nastanak prirodne i druge nesreće u Federaciji;
  • 7)
    osigurava potrebna finansijska sredstva u budžetu Federacije za finansiranje potreba zaštite i spašavanja iz nadležnosti Federacije;
  • 8)
    vrši i druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 25.

Federalna ministarstva i drugi organi Federacije, u okviru svog djelokruga, u oblasti zaštite i spašavanja:

  • 1)
    organiziraju, planiraju i osiguravaju provođenje preventivnih mjera zaštite za zaštitu vlastitog ljudstva, materijalnih sredstava i objekata koje koriste u svom radu;
  • 2)
    provode mjere zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara iz svoje oblasti, a naročito mjere koje zapovijedi Federalni štab civilne zaštite koje se odnose na angažiranje službi zaštite i spašavanja, privrednih društava i drugih pravnih lica u zaštiti i spašavanju;
  • 3)
    obavještavaju Federalnu upravu civilne zaštite o podacima koji su od značaja za planiranje, organiziranje i provođenje zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara iz nadležnosti Federacije;
  • 4)
    učestvuju u izradi elaborata za izvođenje zajedničkih i samostalnih vježbi zaštite i spašavanja;
  • 5)
    vrše i druge poslove u oblasti zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom, drugim propisima i općim aktima.

Član 26.

Upravne, stručne i druge poslove u oblasti zaštite i spašavanja iz nadležnosti Federacije vrši Federalna uprava civilne zaštite (u daljem tekstu: Federalna uprava) kao samostalna federalna uprava.

Federalna uprava, u oblasti zaštite i spašavanja, vrši sljedeće poslove:

  • 1)
    provodi utvrđenu politiku i osigurava izvršenje federalnih zakona i drugih federalnih propisa u oblasti zaštite i spašavanja;
  • 2)
    izrađuje procjenu ugroženosti za teritoriju Federacije;
  • 3)
    izrađuje Federalni program zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji;
  • 4)
    predlaže Federalni plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji;
  • 5)
    priprema elemente Plana odbrane Federacije iz oblasti zaštite i spašavanja;
  • 6)
    donosi propise o sadržaju, načinu i rokovima izvještavanja o prirodnim i drugim nesrećama;
  • 7)
    organizira, priprema i obučava štabove, jedinice i povjerenike civilne zaštite i službe zaštite i spašavanja;
  • 8)
    organizira i usklađuje provođenje mjera zaštite i spašavanja;
  • 9)
    organizira službu osmatranja i uzbunjivanja;
  • 10)
    ostvaruje međunarodnu suradnju u oblasti zaštite i spašavanja u skladu sa propisima u nadležnosti državnih organa vlasti;
  • 11)
    kantonalnim organima uprave, kantonalnim ustanovama i općinskim službama za upravu izdaje instrukcije za izvršavanje federalne politike, ovog zakona i drugih federalnih propisa iz oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara;
  • 12)
    vrši inspekcijski nadzor u oblasti zaštite i spašavanja;
  • 13)
    vodi propisane evidencije i vrši druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom i drugim propisima i općim aktima.

2. Nadležnost kantona

Član 27.

Kanton u oblasti zaštite i spašavanja:

  • 1)
    razmatra stanje priprema za zaštitu i spašavanje i donosi mjere za organiziranje, razvoj i jačanje civilne zaštite u kantonu;
  • 2)
    donosi program zaštite od prirodnih i drugih nesreća kantona;
  • 3)
    donosi propise o organiziranju i funkcioniranju civilne zaštite kantona, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima;
  • 4)
    organizira službu osmatranja i uzbunjivanja u kantonu, u skladu sa ovim zakonom i osigurava njeno funkcioniranje;
  • 5)
    uređuje pitanja finansiranja zaštite i spašavanja iz nadležnosti kantona;
  • 6)
    donosi akte o osnivanju kantonalnog štaba civilne zaštite, postavljenju komandanta i načelnika štaba i određivanju funkcija u kantonalnim ministarstvima, kantonalnoj upravi civilne zaštite i drugim tijelima kantonalne uprave - čiji su nosioci po položaju članovi kantonalnog štaba civilne zaštite;
  • 7)
    donosi plan zaštite od prirodnih i drugih nesreća u kantonu;
  • 8)
    na prijedlog kantonalnog štaba civilne zaštite proglašava stanje prirodne i druge nesreće na području kantona i naređuje upotrebu snaga i sredstava civilne zaštite, organa uprave, privrednih društava i drugih pravnih lica sa područja kantona na prevenciji, ublažavanju i otklanjanju štetnih posljedica po ljude i materijalna dobra;
  • 9)
    vrši i druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Propisom kantona utvrđuju se nadležnosti kantonalnih organa vlasti u izvršavanju poslova iz stava 1. ovoga člana u skladu sa ovim zakonom.

Član 28.

Upravne, stručne i druge poslove u oblasti zaštite i spašavanja iz nadležnosti kantona vrši kantonalna uprava civilne zaštite kao samostalna kantonalna uprava.

Kantonalna uprava civilne zaštite obavlja sljedeće poslove:

  • 1)
    organizira, priprema i prati funkcioniranje zaštite i spašavanja na području kantona;
  • 2)
    izrađuje procjenu ugroženosti za područje kantona;
  • 3)
    priprema program zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u kantonu;
  • 4)
    predlaže plan zaštite od prirodnih i drugih nesreća u kantonu;
  • 5)
    prati stanje priprema zaštite i spašavanja i predlaže mjere za unapređenje organizacije i osposobljavanja civilne zaštite kantona i općina;
  • 6)
    organizira i prati realiziranje obuke nosilaca civilne zaštite;
  • 7)
    organizira i koordinira provođenje mjera zaštite i spašavanja;
  • 8)
    predlaže programe zajedničkih i samostalnih vježbi i izradu elaborata za izvođenje vježbi pripadnika civilne zaštite, organa uprave, privrednih društava i drugih pravnih lica iz oblasti zaštite i spašavanja;
  • 9)
    predlaže i poduzima mjere za popunu ljudstvom štabova, jedinica civilne zaštite i službi zaštite i spašavanja, te njihovo opremanje materijalno-tehničkim sredstvima;
  • 10)
    priprema propise u oblasti zaštite i spašavanja iz nadležnosti kantona;
  • 11)
    organizira i provodi obuku stanovništva i pruža pomoć službama civilne zaštite općina u vršenju poslova iz njihove nadležnosti;
  • 12)
    vrši inspekcijski nadzor iz oblasti zaštite i spašavanja;
  • 13)
    vodi propisane evidencije i vrši druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom, drugim propisima i općim aktima.

3. Nadležnost općine odnosno Grada

Član 29.

U ostvarivanju prava i dužnosti u oblasti zaštite i spašavanja, općina odnosno Grad:

  • 1)
    donosi odluku o organiziranju i funkcioniranju zaštite i spašavanja općine odnosno Grada i osigurava njeno provođenje u skladu sa ovim zakonom i propisima kantona;
  • 2)
    donosi program zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća općine odnosno Grada;
  • 3)
    planira i utvrđuje izvore finansiranja za izvršavanje poslova zaštite i spašavanja iz nadležnosti općine odnosno Grada;
  • 4)
    organizira službu osmatranja i uzbunjivanja u općini odnosno Gradu, u skladu sa ovim zakonom i osigurava njeno funkcioniranje;
  • 5)
    donosi akte o osnivanju općinskog odnosno gradskog štaba civilne zaštite, postavljenju komandanta i načelnika štaba i određivanju funkcija u općinskim odnosno gradskim službama za upravu i službi civilne zaštite općine odnosno Grada, čiji su nosioci po položaju članovi općinskog odnosno gradskog štaba civilne zaštite;
  • 6)
    donosi plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća općine odnosno Grada;
  • 7)
    proglašava stanje prirodne i druge nesreće i naređuje upotrebu snaga i sredstava civilne zaštite, službi za upravu, privrednih društava i drugih pravnih lica sa područja općine odnosno Grada na prevenciji, ublažavanju i otklanjanju štetnih posljedica od prirodnih i drugih nesreća po ljude i materijalna dobra na području općine odnosno Grada;
  • 8)
    vrši i druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom, drugim propisima i općim aktima.

Član 30.

Propisom općine odnosno Grada utvrđuju se nadležnosti općinskih odnosno gradskih organa vlasti u izvršavanju poslova iz člana 29. ovog zakona u skladu sa ovim zakonom i propisima kantona.

Član 31.

Upravne, stručne i druge poslove zaštite i spašavanja iz nadležnosti općine vrši služba civilne zaštite općine.

Služba civilne zaštite općine, u oblasti zaštite i spašavanja, obavlja sljedeće poslove:

  • 1)
    organizira, priprema i provodi zaštitu i spašavanje na području općine;
  • 2)
    izrađuje procjenu ugroženosti za područje općine;
  • 3)
    priprema program zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u općini;
  • 4)
    predlaže plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u općini;
  • 5)
    prati stanje priprema za zaštitu i spašavanje i predlaže mjere za unapređenje organiziranja i osposobljavanja civilne zaštite;
  • 6)
    organizira, izvodi i prati realizaciju obuke građana na provođenju lične i uzajamne zaštite;
  • 7)
    organizira i koordinira provođenje mjera zaštite i spašavanja, predlaže program samostalnih vježbi i izrađuje elaborat za izvođenje vježbi civilne zaštite u općini;
  • 8)
    vrši popunu ljudstvom štabova civilne zaštite, službi zaštite i spašavanja i jedinica civilne zaštite i određuje povjerenike civilne zaštite i osigurava njihovo opremanje materijalno-tehničkim sredstvima, te organizira, izvodi i prati realizaciju njihove obuke;
  • 9)
    priprema propise u oblasti zaštite i spašavanja iz nadležnosti općine;
  • 10)
    vodi propisane evidencije i vrši druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom i drugim propisima i općim aktima.

IV - PRAVA I DUŽNOSTI PRIVREDNIH DRUŠTAVA I DRUGIH PRAVNIH LICA

Član 32.

Privredna društva i druga pravna lica (u daljem tekstu: pravna lica) koja obavljaju djelatnosti iz oblasti: zdravstva, veterinarstva, stambenih i komunalnih poslova, vodoprivrede, šumarstva, poljoprivrede, hemijske i petrohemijske industrije, rudarstva, građevinarstva, transporta, opskrbe, ugostiteljstva, vatrogastva, hidrometeorologije, seizmologije, ekologije i drugih oblasti u kojima se obavljaju djelatnosti od značaja za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća dužna su organizirati i provoditi poslove zaštite i spašavanja u skladu sa ovim i drugim zakonima, drugim propisima i općim aktima nadležnih organa.

U izvršenju poslova iz stava 1. ovoga člana pravna lica provode odgovarajuće pripreme, donose i razrađuju planove zaštite i spašavanja za svoje djelovanje u zaštiti i spašavanju, planiraju i osiguravaju materijalno-tehnička sredstva za provođenje mjera zaštite i spašavanja i organiziraju jedinice i povjerenike civilne zaštite, opremaju te jedinice i povjerenike potrebnom opremom i sredstvima i osposobljavaju ih za njihovo učešće u zaštiti i spašavanju.

U toku vođenja akcija zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, pravna lica iz stava 1. ovoga člana dužna su provoditi odluke nadležnog štaba civilne zaštite koji rukovodi akcijama zaštite i spašavanja na području na kojem se nalaze objekti tih pravnih lica.

Kada pravna lica u okviru obavljanja svoje redovne djelatnosti utvrde postojanje određene opasnosti od prirodne nepogode, tehnološke, ekološke ili druge nesreće, dužna su podatke o takvoj opasnosti odmah dostaviti najbližoj službi osmatranja i uzbunjivanja ili službi civilne zaštite ili najbližoj policijskoj upravi.

Član 33.

U pripremi i provođenju zaštite i spašavanja u okviru svoje redovne djelatnosti obavezno učestvuju organizacije Crvenog krsta i druge humanitarne organizacije i udruženja građana (gorska služba spašavanja, planinari, speleolozi, alpinisti, radioamateri, ronioci i dr.), u skladu sa međunarodnim ugovorima i sporazumima i njihovim pravilima o organiziranju. U obavljanju tih poslova, te organizacije i udruženja ostvaruju suradnju s upravama civilne zaštite kantona i službama civilne zaštite općina i postupaju po nalogu nadležnog štaba civilne zaštite.

Organizacije iz stava 1. ovog člana dužne su u svojim programima rada utvrditi zadatke, organizaciju djelovanja i aktivnosti kojima se osigurava učešće njihovih članova, organa i službi u zaštiti i spašavanju.

Član 34.

Fakulteti i druge visokoškolske ustanove i pravna lica koja se bave naučnoistraživačkim radom dužna su obavještavati Federalnu upravu i kantonalne uprave civilne zaštite o naučnim saznanjima i davati im podatke i obavještenja o svojim istraživanjima, a koja su od značaja za zaštitu i spašavanje.

Član 35.

Pravna lica, vlasnici i korisnici telekomunikacijskih i informacijskih sistema i veza dužni su dati prioritet u korištenju tih sistema i veza službama osmatranja i uzbunjivanja, upravama civilne zaštite i službama civilne zaštite općine, odnosno štabovima civilne zaštite kada rukovode akcijama zaštite i spašavanja na određenom području.

Član 36.

Sva pravna lica dužna su davati materijalna sredstva za potrebe civilne zaštite u skladu sa propisom Vlade Federacije, koji se donosi u skladu sa odredbom stava 3. člana 16. ovog zakona.

V - UČEŠĆE VOJSKE FEDERACIJE U ZAŠTITI I SPAŠAVANJU

Član 37.

U uvjetima kada snage i sredstva civilne zaštite nisu dovoljna za efikasnu zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, komandant Federalnog štaba civilne zaštite može podnijeti zahtjev Federalnom ministarstvu odbrane-Federalnom ministarstvu obrane (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo odbrane) za upotrebu Vojske Federacije na zadacima zaštite i spašavanja, što se vrši u skladu sa procedurama iz člana 39. ovog zakona.

Kada u zaštiti i spašavanju učestvuju vojne jedinice njima komanduju vojne starješine, u skladu sa naredbama komandanta štaba civilne zaštite koji na određenom prostoru rukovodi akcijama zaštite i spašavanja.

Član 38.

U hitnim slučajevima, a naročito kada je u pitanju spašavanje ugroženih ljudskih života, Vojska Federacije može intervenisati i samoinicijativno o čemu odmah izvještava neposredno višu komandu i nadležni štab civilne zaštite.

Učešće Vojske Federacije u zaštiti i spašavanju ima privremeni karakter i traje samo do momenta kada se ocijeni da daljnju aktivnost na zaštiti i spašavanju mogu uspješno provoditi snage i sredstva civilne zaštite.

Član 39.

Federalna uprava i Federalno ministarstvo odbrane utvrdit će posebne operativne procedure kojima će urediti sva pitanja učešća Vojske Federacije u pružanju pomoći na zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.

VI - ORGANIZACIJA CIVILNE ZAŠTITE

1. Zajednička odredba

Član 40.

Organizacija civilne zaštite obuhvata:

  • 1)
    ličnu i uzajamnu zaštitu građana;
  • 2)
    mjere zaštite i spašavanja;
  • 3)
    štabove civilne zaštite;
  • 4)
    povjerenike civilne zaštite;
  • 5)
    službe zaštite i spašavanja;
  • 6)
    jedinice civilne zaštite;
  • 7)
    rukovođenje i upotrebu snaga i sredstava civilne zaštite.

U organizaciju civilne zaštite spada i Federalna uprava, kantonalne uprave civilne zaštite i službe civilne zaštite općina čiji su položaj, ovlaštenja i odgovornosti uređeni ovim i drugim zakonima, drugim propisima i općim aktima.

2. Lična i uzajamna zaštita građana

Član 41.

Lična i uzajamna zaštita građana predstavlja najmasovniji oblik pripremanja i organiziranog učešća građana u zaštiti i spašavanju. Ta zaštita se provodi u stambenim zgradama, javnim i drugim objektima, naseljima i pravnim licima.

Lična i uzajamna zaštita obuhvata naročito: obuku građana, mjere i postupke preventivne zaštite, prvu pomoć i samopomoć, zbrinjavanje djece i nemoćnih lica i druge hitne intervencije u zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara.

3. Mjere zaštite i spašavanja

Član 42.

Mjere zaštite i spašavanja predstavljaju organizirane radnje i postupke preventivne i operativne prirode koje pripremaju i provode organi uprave i drugi organi vlasti i pravna lica (u daljem tekstu: nosioci zaštite i spašavanja).

Nosioci zaštite i spašavanja planiraju i pripremaju:

  • 1)
    mjere i postupke zaštite i spašavanja u slučaju postojanja neposredne opasnosti od nastajanja prirodnih i drugih nesreća;
  • 2)
    mjere i postupke zaštite i spašavanja tokom trajanja prirodnih i drugih nesreća;
  • 3)
    mjere i postupke za ublažavanje i otklanjanje posljedica od prirodnih i drugih nesreća.

Član 43.

Mjere i postupci zaštite i spašavanja u slučaju postojanja neposredne opasnosti od nastajanja prirodne i druge nesreće obuhvataju sljedeće: aktiviranje štabova civilne zaštite i drugih organa nadležnih za rukovođenje zaštitom i spašavanjem; prikupljanje podataka o prijetećim opasnostima i utvrđivanje razmjera tih opasnosti; organiziranje sistema veza potrebnih za rukovođenje, osmatranje, obavještavanje i uzbunjivanje; aktiviranje pravnih lica prema njihovoj djelatnosti u odnosu na vrste opasnosti; mobilizaciju i aktiviranje odgovarajućih službi zaštite i spašavanja i sredstava za zaštitu i spašavanje i provođenje drugih aktivnosti i mjera značajnih za sprečavanje nastajanja i širenja opasnosti, te zaštitu od takvih opasnosti.

Član 44.

Mjere i postupci zaštite i spašavanja u toku trajanja prirodne i druge nesreće obuhvataju sljedeće: neposredno učešće odgovarajućih službi zaštite i spašavanja, odnosno odgovarajućih jedinica civilne zaštite, kao i povjerenika civilne zaštite u provođenju odgovarajućih mjera zaštite i spašavanja; angažiranje odgovarajućih pravnih lica u zaštiti i spašavanju; sklanjanje ljudi i materijalnih dobara; neposredno provođenje drugih mjera u zaštiti i spašavanju; poduzimanje drugih aktivnosti i mjera na sprečavanju širenja djelovanja nastalih posljedica od prirodne i druge nesreće, odnosno ratnih djelovanja i njihovih posljedica.

Član 45.

Mjere i postupci za ublažavanje i otklanjanje posljedica nastalih od prirodne i druge nesreće obuhvataju sljedeće: angažiranje stručnih ekipa zdravstvene, veterinarske, komunalne i drugih službi iz člana 32. ovog zakona i odgovarajućih jedinica civilne zaštite za provođenje asanacije; stvaranje uvjeta za normaliziranje života ljudi i rada na ugroženom području; prikupljanje podataka i utvrđivanje obima posljedica nastalih od djelovanja prirodne i druge nesreće; organiziranje prikupljanja i raspodjele pomoći nastradalom stanovništvu; provođenje zdravstvenih, veterinarskih i higijensko-epidemioloških mjera zaštite i provođenje drugih aktivnosti i mjera kojima se ublažavaju ili otklanjaju neposredne posljedice izazvane prirodnom ili drugom nesrećom.

Član 46.

Mjere i postupci zaštite i spašavanja iz čl. 43. do 45. ovog zakona utvrđuju se planovima zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća.

Planovi zaštite i spašavanja moraju biti međusobno usklađeni i to: planovi zaštite pravnih lica s planom zaštite općine, planovi zaštite općina s planom zaštite kantona, a planovi zaštite kantona s Planom zaštite od prirodnih i drugih nesreća Federacije. Ovi planovi usklađuju se samo u pitanjima u kojima se određuju zadaci za određene nosioce civilne zaštite.

Planovi zaštite i spašavanja mogu biti jedinstveni, skupni prema srodnosti ili pojedinačni za pojedine vrste prirodnih i drugih nesreća.

Član 47.

Sva pravna lica koja su vlasnici poslovnih objekata i stambenih zgrada odgovorni su za provođenje propisanih mjera zaštite i spašavanja i moraju nabaviti i držati u funkcionalnom stanju potrebna sredstva i opremu za zaštitu i spašavanje, te službi civilne zaštite općine i povjereniku civilne zaštite davati podatke o objektima i korisnicima i stanju sredstava i opreme namijenjene za potrebe civilne zaštite.

Ako vlasnik iz stava 1. ovog člana izda u zakup poslovni objekat ili stambenu zgradu dužan je u ugovoru o zakupu utvrditi način nabavke i namjenskog korištenja sredstava i opreme iz stava 1. ovog člana.

Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, donosi propis kojim se utvrđuje vrsta i količina sredstava za ličnu i kolektivnu zaštitu građana, odnosno zaposlenika pravnog lica ili drugog poslodavca, te rokove za njihovu nabavku.

Član 48.

U zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od opasnosti i posljedica prirodnih i drugih nesreća provode se sljedeće aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju:

  • 1)
    sklanjanje ljudi i materijalnih dobara;
  • 2)
    evakuacija;
  • 3)
    zbrinjavanje ugroženih i stradalih;
  • 4)
    zamračivanje;
  • 5)
    zaštita i spašavanje od radioloških, hemijskih i bioloških sredstava;
  • 6)
    zaštita i spašavanje od rušenja;
  • 7)
    zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom;
  • 8)
    zaštita i spašavanje od požara;
  • 9)
    zaštita od neeksplodiranih ubojnih sredstava;
  • 10)
    prva medicinska pomoć;
  • 11)
    zaštita i spašavanje životinja i namirnica životinjskog porijekla;
  • 12)
    asanacija terena;
  • 13)
    zaštita okoliša;
  • 14)
    zaštita i spašavanje u rudnicima;
  • 15)
    zaštita bilja i biljnih proizvoda.

Osim provođenja aktivnosti i mjera iz stava 1. ovog člana, ako za to postoji potreba, mogu se planirati, pripremati, organizirati i provoditi i druge aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju.

Za provođenje pojedinih mjera zaštite i spašavanja direktor Federalne uprave može donositi posebna uputstva.

1) Sklanjanje ljudi i materijalnih dobara

Član 49.

Sklanjanje ljudi i materijalnih dobara obuhvata: planiranje i izgradnju skloništa, drugih zaštitnih objekata, kao i zaklona pogodnih za zaštitu i sklanjanje, njihovo održavanje i organiziranje korištenja za zaštitu ljudi i materijalnih dobara od zračnih opasnosti, raketnih, topovskih, minobacačkih i drugih napada, od upotrebe radioloških, hemijskih i bioloških sredstava i od opasnosti od velikih tehnoloških nesreća.

Pod materijalnim dobrima koja podliježu obavezi sklanjanja smatraju se materijalna i druga dobra koja služe za podmirenje životnih potreba građana, kao i druga materijalna i kulturna dobra i sredstva izuzetne naučne, historijske, kulturne i umjetničke vrijednosti pogodna za prenošenje i sklanjanje.

Član 50.

Pod skloništem, u smislu stava 1. člana 49. ovog zakona, podrazumijeva se dvonamjenski ili poseban objekat za zaštitu ljudi i materijalnih dobara koji pruža zaštitu od zračnog natpritiska, požara i kontaminacije.

Kao zaštitni objekti mogu se koristiti: podrumske i druge prostorije u stambenim i drugim zgradama prilagođene za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, napušteni tuneli, pećine i drugi prirodni i vještački objekti i izrađeni zakloni.

Za sklanjanje ljudi na javnim mjestima koriste se javna skloništa koja kao investitor izgrađuje kanton. Javna skloništa izgrađuju se, po pravilu, u gradovima i drugim većim naseljima, na mjestima gdje se okuplja veći broj građana.

Zakloni se, po pravilu, pripremaju u ratnim uvjetima, a izgrađuju ih građani i pravna lica za zaštitu od ruševina. Zakloni se izgrađuju vlastitim sredstvima.

Prilagođavanje zaštitnih objekata iz stava 2. ovog člana obaveza je općine.

Prostornim i urbanističkim planovima obavezno se uređuju i pitanja izgradnje novih i prilagođavanje postojećih skloništa i drugih zaštitnih objekata za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara.

Član 51.

U pogledu otpornosti na djelovanje prirodnih i drugih nesreća skloništa mogu biti skloništa osnovne i dopunske zaštite.

Član 52.

Skloništa osnovne zaštite grade se u gradovima i drugim ugroženim većim naseljima, u objektima namijenjenim zdravstvenim ustanovama, obdaništima, osnovnim, srednjim i visokoškolskim ustanovama, hotelima, ustanovama za zaštitu dobara kulturno-historijskog naslijeđa, javnim telekomunika- cijama, Federalnoj televiziji i radiju, objektima željezničkog i zračnog prometa i u značajnijim energetskim i industrijskim objektima u kojima će se obavljati djelatnost od posebnog značaja za odbranu i zaštitu.

Skloništa iz stava 1. ovog člana dužni su da grade investitori vlastitim sredstvima, a njihovo održavanje vrše vlasnici, odnosno korisnici tih objekata vlastitim sredstvima.

U drugim objektima koji nisu obuhvaćeni u stavu 1. ovog člana, u gradovima i drugim ugroženim naseljima, umjesto skloništa, obavezno se vrši ojačanje objekta, odnosno prve ploče, tako da prva ploča objekta može izdržati urušavanje objekta. U ove objekte spada i individualna stambena izgradnja građana.

Pod skloništem dopunske zaštite podrazumijevaju se objekti iz člana 50. stav 2. ovog zakona.

Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, u saradnji sa Federalnom upravom, propisuje uvjete za izgradnju objekata iz stava 3. ovog člana.

Član 53.

Investitori objekata iz stava 1. člana 52. ovog zakona mogu biti oslobođeni obaveze izgradnje skloništa u sljedećim slučajevima:

  • 1)
    ako izgradnja skloništa nije moguća zbog prirodnih karakteristika zemljišta na kojem se gradi stambena zgrada ili poslovni objekat (podvodnost, klizište i dr.);
  • 2)
    ako u blizini stambene zgrade ili poslovnog objekta koji se gradi postoje prirodni ili izgrađeni objekti pogodni za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, a mogu se prilagoditi za sklanjanje;
  • 3)
    ako kapacitet već izgrađenih skloništa na određenom lokalitetu osigurava potrebe sklanjanja ljudi i materijalnih dobara i za stambene zgrade ili poslovne objekte koji se planiraju graditi na tom lokalitetu;
  • 4)
    ako je objekat građen u skladu sa uvjetima koji su predviđeni u propisu iz stava 5. člana 52. ovog zakona.

Rješenje o oslobađanju investitora od obaveze izgradnje skloništa donosi organ uprave nadležan za poslove prostornog uređenja. To rješenje donosi se prije izdavanja urbanističke suglasnosti.

Član 54.

Investitor koji bude oslobođen obaveze izgradnje skloništa ili koji nije izgradio sklonište u skladu sa rješenjem o dozvoli gradnje, obavezan je platiti naknadu za izgradnju skloništa u iznosu od 1% od ukupne vrijednosti građevinskog dijela objekta i unutrašnjih instalacija.

U vrijednost građevinskog dijela objekta ne uračunava se oprema i namještaj, kao ni troškovi za uređenje građevinskog zemljišta koje služi za redovnu upotrebu objekta, privremeni objekti izvođača koji su služili prilikom izgradnje i svi drugi uređaji i oprema koji ne čine sastavni dio stambene, odnosno poslovne zgrade.

Sredstva iz stava 1. ovog člana uplaćuju se na poseban račun kantonalne uprave civilne zaštite i služe isključivo za izgradnju i održavanje javnih skloništa.

Član 55.

Obračun naknade za izgradnju skloništa vrši se na predračunsku vrijednost stambenog, odnosno poslovnog objekta, utvrđenu po cijenama koje važe u vrijeme izdavanja rješenja.

Rješenje o visini naknade za izgradnju skloništa donosi organ nadležan za poslove prostornog uređenja.

Organ uprave nadležan za poslove prostornog uređenja ne može izdati odobrenje za građenje prije nego se izvrši uplata naknade za izgradnju skloništa utvrđena rješenjem iz stava 2. ovog člana.

Član 56.

Obaveza plaćanja naknade za izgradnju skloništa postoji i u slučajevima kada se u postojećim stambenim i poslovnim objektima vrši dogradnja i nadziđivanje, ovisno od obima dogradnje i nadziđivanja.

Obaveza plaćanja naknade za izgradnju skloništa iz člana 54. stav 1. ovog zakona, ne odnosi se na obnovu i opravku ratom ili prirodnim ili drugim nesrećama uništenih i oštećenih stambenih i poslovnih objekata, ukoliko su ti objekti u vrijeme izgradnje izgrađeni uz dozvolu nadležnog organa.

Član 57.

Obaveza izgradnje skloništa, odnosno plaćanja naknade za izgradnju skloništa, postoji i u slučajevima izgradnje vojnih objekata u kojima su smješteni stacionari, telekomunikacijski uređaji i sjedišta operativnih zapovjedništava.

Za ostale objekte koji služe isključivo potrebama odbrane ne postoji obaveza izgradnje skloništa, niti obaveza plaćanja naknade za izgradnju skloništa.

Član 58.

Obaveza izgradnje skloništa, kao i obaveza uplate naknade za izgradnju skloništa ne postoji kada je u pitanju izgradnja privremenih objekata, privrednih objekata (štala, silosa, peradarnika i drugih objekata namijenjenih za smještaj sitne i krupne stoke i poljoprivrednih proizvoda) i individualnih stambenih objekata na selu i garaža.

Član 59.

Skloništa se, po pravilu, grade kao dvonamjenski objekti koji se pored zaštite ljudi i materijalnih dobara mogu koristiti za druge potrebe u miru.

Vlasnici i korisnici skloništa moraju skloništa stalno održavati u ispravnom i funkcionalnom stanju, tako da uvijek odgovaraju namjeni sklanjanja ljudi i materijalnih dobara.

U slučaju opasnosti, na zahtjev nadležnog štaba civilne zaštite, skloništa se moraju odmah staviti na raspolaganje za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, kojima su ta skloništa i namijenjena.

Član 60.

Kantoni mogu javna skloništa, u miru, davati na korištenje građanima, organima uprave i drugim organima vlasti i pravnim licima, u skladu sa propisima o zakupu poslovnih prostorija i pod sljedećim uvjetima:

  • 1)
    da se ne vrše adaptacije koje bi uticale ili bi mogle uticati na promjenu njihove osnovne namjene i smanjenje zaštitne moći, kao i za namjene drugih prostorija u zgradi;
  • 2)
    da se ne koriste u svrhe kojim bi se pogoršali higijensko-tehnički uvjeti skloništa;
  • 3)
    da se u skloništu ne čuvaju radioaktivne, zapaljive ili druge opasne materije štetne po život i zdravlje ljudi ili zagađenje okoliša;
  • 4)
    da se korištenjem skloništa ne narušava kućni red;
  • 5)
    da se u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata moraju odmah, a najkasnije u roku od 24 sata isprazniti i osposobiti za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara.

Ako korisnik skloništa kasni u plaćanju ugovorene zakupnine duže od 30 dana, dužan je na zahtjev nadležne uprave civilne zaštite kantona, kojoj sklonište pripada, odmah, a najkasnije u roku od tri dana od podnesenog zahtjeva isprazniti sklonište i predati toj upravi.

Ugovor o zakupu skloništa zaključen suprotno uvjetima iz stava 1. ovog člana je ništavan.

Član 61.

Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave i Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša, propisat će mjerila i kriterije o načinu izgradnje skloništa i tehničke normative za kontrolu ispravnosti skloništa.

Član 62.

Kantoni i općine donose svoje dugoročne programe i godišnje planove izgradnje i održavanja javnih skloništa, odnosno prilagođavanja drugih zaštitnih objekata za sklanjanje na svom području.

Sredstva ostvarena od naknada za skloništa izdata u zakup, u skladu sa članom 60. ovog zakona, kanton može koristiti isključivo za finansiranje izgradnje novih i održavanje izgrađenih skloništa.

Kantoni su dužni finansijski pomagati općine u ostvarivanju programa i planova općina za prilagođavanje i održavanje drugih zaštitnih objekata koji su u nadležnosti općina.

2) Evakuacija

Član 63.

Evakuacija je mjera zaštite i spašavanja koja predstavlja plansko, organizirano i privremeno premještanje stanovništva i materijalnih dobara iz područja za koja se procjenjuje da mogu biti zahvaćena prirodnim i drugim nesrećama, odnosno iz područja zahvaćenih prirodnim i drugim nesrećama, na neugrožena ili manje ugrožena područja te, susjedne ili druge općine, pod uvjetom da drugim mjerama zaštite i spašavanja nije moguće zaštititi ljude i materijalna dobra.

Evakuacija, u smislu stava 1. ovog člana, provodi se s ciljem da se izbjegne ili umanji masovno stradanje stanovništva i uništenje materijalnih dobara ili da se Vojsci Federacije u ratu osiguraju uvjeti za efikasno izvođenje borbenih djelovanja.

Član 64.

Ovisno od stepena ugroženosti određenog područja, evakuacija može biti po obimu potpuna ili djelomična, a po vremenu izvođenja pravovremena ili naknadna.

Potpuna evakuacija obuhvata evakuaciju cjelokupnog stanovništva s područja koje može biti zahvaćeno ili je zahvaćeno prirodnim i drugim nesrećama ili u slučaju opasnosti od rušenja ili prelijevanja visokih brana na akumulacijama.

Djelomična evakuacija obuhvata evakuaciju samo određenih kategorija stanovništva kao što su:

  • 1)
    teško ranjeni i bolesni;
  • 2)
    invalidi preko 60% invalidnosti;
  • 3)
    stari i iznemogli građani;
  • 4)
    trudnice;
  • 5)
    majke s djecom do sedam, odnosno dvoje i više djece do deset godina života;
  • 6)
    djeca i učenici osnovnih škola;
  • 7)
    druga lica za koja se ocijeni da nemaju uvjeta za život i efikasnu zaštitu na ugroženom području.

Odluku o kategorijama stanovništva koje se evakuiše donosi štab iz stava 1. člana 65. ovog zakona koji naređuje evakuaciju.

Pravovremena evakuacija podrazumijeva potpunu ili djelomičnu evakuaciju koja se izvodi prije početka ili nastanka prirodne i druge nesreće.

Naknadna evakuacija podrazumijeva potpunu ili djelomičnu evakuaciju koja se izvodi po nastanku prirodne ili druge nesreće ili njenom prestanku.

Član 65.

Evakuaciju stanovništva i materijalnih dobara naređuje štab civilne zaštite općine - ako se radi o evakuaciji s jednog na drugo područje općine, štab civilne zaštite kantona - ako se radi o evakuaciji s jedne ili više općina na drugu ili više općina na području kantona, odnosno Federalni štab - ako se radi o evakuaciji s područja jednog ili više kantona na područje drugog ili više kantona na teritoriju Federacije.

U ratu, kada su u pitanju interesi vođenja borbenih djelovanja, evakuaciju može narediti i nadležna komanda Vojske Federacije o čemu odmah obavještava nadležni štab civilne zaštite.

Član 66.

Provođenje evakuacije vrši štab civilne zaštite općine koja planira evakuaciju i štab civilne zaštite općine koja vrši prihvat evakuisanog stanovništva. Plan evakuacije i plan prihvata evakuisanog stanovništva i materijalnih dobara obavezno se međusobno usklađuju.

Pored štaba civilne zaštite u izvršavanju evakuacije učestvuju i službe za upravu općine nadležne za prostorno planiranje i urbanizam, promet, zdravstvo i socijalnu zaštitu, snabdijevanje, stambeno-komunalne poslove, obrazovanje i druge službe.

Pri provođenju evakuacije ostvaruje se suradnja sa policijom, humanitarnim organizacijama i privrednim društvima koja mogu pomoći u efikasnom izvršavanju evakuacije i nadležnom komandom Vojske Federacije.

Evakuaciju materijalnih dobara planiraju i provode nosioci zaštite i spašavanja koji raspolažu tim dobrima.

3) Zbrinjavanje ugroženih i stradalih

Član 67.

Radi zbrinjavanja ugroženog i stradalog stanovništva od prirodnih i drugih nesreća, te prognanika i izbjeglica u slučaju ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, preduzimaju se hitne aktivnosti i mjere za smještaj, ishranu i osiguranje drugih prijeko potrebnih uvjeta za život ugroženih, stradalih, prognanih i izbjeglih ljudi.

Član 68.

Štabovi i povjerenici civilne zaštite neposredno rukovode postupcima zbrinjavanja, privremeno, dok se ne stvore uvjeti u kojima će daljnju brigu o zbrinjavanju moći preuzeti nadležne službe za upravu općine ili dok se odlukom vlade kantona za to ne formiraju posebne službe.

Pripremu i provođenje zbrinjavanja ugroženih i stradalih vrše štabovi civilne zaštite koji planiraju, u skladu sa sopstvenim procjenama ugroženosti, prihvat i smještaj evakuisanog stanovništva i štabovi civilne zaštite koji planiraju evakuaciju ili izmještanje stanovništva s ugroženog područja, u skladu sa stavom 1. člana 66. ovog zakona.

U ostvarivanju zadataka zbrinjavanja ugroženih i stradalih građana, pomoć i suradnju pružaju humanitarne organizacije i građani.

Član 69.

Troškovi zbrinjavanja ugroženih, stradalih, prognanih i izbjeglih lica podmiruju se iz budžeta općina i kantona na čijem području je organizirano zbrinjavanje i iz budžeta Federacije, iz sredstava solidarne i humanitarne pomoći i inozemnih donacija.

Član 70.

Vlasnici i korisnici objekata i prostorija u javnoj upotrebi (domovi, škole, hoteli i dr.), koji su pogodni za smještaj, dužni su primiti na privremeni smještaj građane i materijalna dobra s ugroženih područja, ako to naredi nadležni štab civilne zaštite koji rukovodi akcijama zaštite i spašavanja na određenom području.

4) Zamračivanje

Član 71.

U ratu, a prema potrebi i u slučaju neposredne ratne opasnosti, kada prijete opasnosti od zračnih i drugih djelovanja tokom noći, provodi se zamračivanje naseljenih mjesta, privrednih i drugih objekata, te prometnih vozila, u skladu sa procjenom opasnosti od zračnih i drugih napada.

Zamračivanje može biti potpuno ili djelomično.

Pravna lica i građani, vlasnici ili korisnici objekata tokom trajanja zamračivanja obavezni su provoditi naređene mjere i postupke zamračivanja.

Pravna lica koja su odgovorna za javnu rasvjetu, organiziraju i provode zamračivanje javnih mjesta, ulica i objekata.

Naredbu o provođenju mjera zamračivanja na području općine donosi općinski štab civilne zaštite kojom se propisuje i način provođenja zamračivanja.

5) Radiološka, hemijska i biološka zaštita

Član 72.

Radiološka, hemijska i biološka zaštita (u daljem tekstu: RHB zaštita) obuhvata mjere i postupke koji se organiziraju i provode radi sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja posljedica od RHB djelovanja na stanovništvo, životinjski i biljni svijet i materijalna dobra u ratu, kao i ublažavanje i otklanjanje posljedica tehnoloških havarija i drugih akcidenata od RHB agenasa u miru.

Sudska praksa po ovom aktu

17 odluka iz 4 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (16)

Vrhovni sud Federacije BiH

65 0 Ps 650570 23 Rev

Viša sila predstavlja događaje čija moć prelazi i moć samog čovjeka, događaje koji su nepredvidivi i neotklonjivi, te djeluju izvana i svojim načinom i snagom prekidaju upravo uzročnu vezu između učinjene štete i onog uzroka za koji određe…

2023
Rev

Ishod: Odluka u meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-823/20

Odluka o meritumu u predmetu AP-823/20 (Općina Kakanj). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine). Ključne riječi: Javna vlast; P1.…

2021

Ishod: Odluka o meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

43 0 P 145146 19 Rev

Ako je šteta na objektima tužitelja nastala za vrijeme prirodne nesreće, uslijed djelovanja ogromne količine padavina u kratkom vremenskom periodu, koja se nije mogla predvidjeti ni izbjeći, i time izazvanih poplava velikih razmjera kao ne…

2021
Rev

Ishod: Odluka u meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

65 0 Rs 338834 20 Rev

Odredba člana 23. Zakona o vijeću zaposlenika razrađuje opštu obavezu konsultovanja poslodavca sa vijećem zaposlenika prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, dok odredba člana 26. istog zakona uređuje pravo suodlučivanja vijeća zap…

2021
Rev

Ishod: Odluka u meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

65 0 Rs 338834 20 Rev

Odredba člana 23. Zakona o vijeću zaposlenika razrađuje opštu obavezu konsultovanja poslodavca sa vijećem zaposlenika prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, dok odredba člana 26. istog zakona uređuje pravo suodlučivanja vijeća zap…

2021
Rev

Ishod: Odluka u meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3683/20

Odluka o meritumu u predmetu AP-3683/20 (E.Š. i drugi). Povreda: Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja); Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života). Ključne rije…

2020

Ishod: Odluka o meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

43 0 P 120845 17 Rev

VIŠA SILA, KAO OSNOV OSLOBAĐANJA OD ODGOVORNOSTI, PREDSTAVLJA DOGAĐAJ KOJI JE NEPREDVIDLJIV I NEOTKLONJIV, DJELUJE IZVANA I SVOJIM NAČINOM I SNAGOM PREKIDA UZROČNU VEZU IZMEĐU UČINJENE ŠTETE I ONOG UZROKA ZA KOJI ODREĐENA OSOBA ODGOVARA, A…

2020
Rev

Ishod: Odluka u meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-5169/18

Odluka o meritumu u predmetu AP-5169/18 ("Bogić com" d.o.o. Jajce). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokol…

2020

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1484/20

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1484/20 (J. O., N. Č., M. K. i M. K.). Ključne riječi: D18.3.m. - Neiscrpljivanje pravnih lijekova; COVID-19.

2020

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1383/20

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1383/20 (E. J.-M.). Ključne riječi: D18.3.m. - Neiscrpljivanje pravnih lijekova; COVID-19.

2020

Ishod: Odluka o dopustivosti

+ još 6