Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1700/19 (F.P.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1700/19

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1700/19, rješavajući apelaciju F. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija F. P. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 04 0 U 009745 18 U od 25.

februara 2019. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo broj 05/02-23-II-342/18 od 25. septembra 2018. godine i Rješenja Službe za privredu, finansije i inspekcijski nadzor Općine Hadžići, Kanton Sarajevo, broj 04/1-237- 2239/2015 od 21. maja 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant F. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 16. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 009745 18 U od 25. februara 2019. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/02-23-II-342/18 od 25. septembra 2018. godine i Rješenja Službe za privredu, finansije i inspekcijski nadzor Općine Hadžići, Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba), broj 04/1-237-2239/2015 od 21. maja 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Ministarstva i Službe zatraženo je 1. oktobra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Služba su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 13. do 21. oktobra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Službe broj 04/1-237-2239/2015 od 21. maja 2018. godine naređeno je apelantu kao investitoru da u roku od osam dana od dana prijema tog rješenja poruši dograđenu ljetnu kuhinju uz stambeni objekat na zemljištu označenom preciziranim zemljišnoknjižnim oznakama i teren dovede u prvobitno stanje (stav I izreke rješenja). Stavom II izreke rješenja je odlučeno da ukoliko apelant u ostavljenom roku ne izvrši naređenje iz stava I izreke rješenja ono će se izvršiti prinudnim putem na apelantov teret. Stavom III izreke je odlučeno da će se zaključak o troškovima izvršenja donijeti naknadno, a stavom IV da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odlaže izvršenje rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je 29. jula 2015. godine urbanističko-građevinski inspektor na licu mjesta utvrdio da je apelant kao investitor izvršio radove dogradnje ljetne kuhinje bez odobrenja za građenje izdatog od nadležnog organa. Rješenje je doneseno shodno članu 158. stav 1. tačka 1. Zakona o prostornom uređenju („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 7/05).

6. Apelant se žalio protiv navedenog rješenja Službe. Odlučujući o žalbi, Ministarstvo je Rješenjem broj 05/02-23-II-342/18 od 25. septembra 2018. godine žalbu odbilo kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Ministarstvo kao drugostepeni organ utvrdilo da je Služba u postupku inspekcijskog nadzora utvrdila da je apelant izveo građevinske radove bez pribavljenog pravosnažnog odobrenja za građenje, čime je izvršio povredu odredbe člana 117. stav 2, odnosno člana 147. stav 1. Zakona o prostornom uređenju. Ministarstvo je zaključilo da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za primjenu člana 158. stav 1. tačka 1. Zakona o prostornom uređenju („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 7/05) na osnovu kojeg je i doneseno pobijano rješenje.

7. Apelant je protiv navedenog rješenja Ministarstva od 25. septembra 2018. godine tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. Odlučujući o tužbi, Kantonalni sud je u postupku upravnog spora Presudom broj 04 0 U 009745 18 U od 25. februara 2019. godine odbio tužbu.

8. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je apelant 16. oktobra 2018. godine tužbom pokrenuo upravni spor i osporio rješenje tuženog Ministarstva od 25. septembra 2018. godine iz svih žalbenih razloga navedenih u zakonu. Dalje je istaknuto da je u obrazloženju tužbe apelant naveo da je osporeni akt donesen na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, da je apelantov stambeni objekat potpuno legalan i kao takav upisan u zemljišne knjige, odnosno da je on u trenutku kada ga je apelant kupio imao dogradnju izvedenu davne 1992. godine koju je apelant sanirao i da je u funkciji stanovanja. Također je naveo da predmetni objekat kao takav ne smeta susjedima, niti bilo koga ugrožava, te da je apelant više puta tražio od nadležne službe Općine Hadžići upute u vezi s tim prostorom, da mu je rečeno da je sve u redu i da ništa ne treba činiti, tako da apelantu nije jasno zbog čega je predmetni objekat predmet inspekcijskog nadzora.

9. Kantonalni sud je u obrazloženju odluke dalje naveo da iz podataka spisa predmetne upravne stvari proizlazi da je nadležni inspekcijski organ na licu mjesta (u ulici Dobrinjske bolnice broj 2 u Sarajevu) u zapisniku sačinjenom 29. jula 2015. godine konstatirao da je apelant kao investitor izvršio radove dogradnje ljetne kuhinje uz stambeni objekat koji se nalazi na zemljištu označenih katastarskih oznaka, za koji ne posjeduje odobrenja za građenje izdato od nadležnog organa. Dalje je istaknuto da je apelant bez primjedbi supotpisao predmetni zapisnik sa lica mjesta, kao i da sastavni dio zapisnika čine fotografije objekta sačinjene na licu mjesta. Imajući u vidu navedeno činjenično utvrđenje predmeta, Kantonalni sud je smatrao da je prvostepeni organ pravilno primijenio odredbe članova 145. stav 1. tačka c), čl. 146, 149. stav 1. tačka c) i član 152. Zakona o prostornom uređenju. Također je zaključio da je tuženo Ministarstvo pravilno primijenilo član 237. stav 1. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) odbijajući apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Službe. Naime, shodno članu 145. stav 1. tačka c) Zakona o prostornom uređenju, prvostepeni organ je kao nadležni organ nakon utvrđenja na licu mjesta da je apelant kao investitor uz stambeni objekat dogradio ljetnu kuhinju a da za to nije pribavio odobrenje nadležnog organa pravilno i u skladu sa članom 149. stav 1. tačka c) i članom 152. tog zakona naredio uklanjanje građevine i uspostavu ranijeg stanja na teret investitora.

10. Kantonalni sud je primjenom člana 36. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima donio navedenu odluku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

12. Apelant je istakao da je rješenjem tadašnje Općinske komisije za privredu i prostorno uređenje – Odjeljenje za urbanizam, građenje i imovinskopravne poslove Općine Hadžići od 24. novembra 1986. godine izdato odobrenje pravnom predniku Ž. R. kao investitoru koji je izgradio porodičnu stambenu zgradu u skladu s odobrenjem, a nakon toga i bespravno dogradio ljetnu kuhinju uz zgradu. Apelant je dalje istakao da je od Ž. R. kupio navedene nekretnine i da je rješenjem Službe od 21. decembra 2006. godine izmijenjeno navedeno rješenje Općinske komisije od 24. novembra 1986. godine tako da u svim dijelovima rješenja umjesto imena Ž. R. stoji ime apelanta i njegove supruge. Dalje je istakao da je nakon kupovine Službi podnio zahtjev za tehnički prijem kuće i izdavanje rješenja o upotrebi objekta, nakon čega je rješenjem Službe od 28. decembra 2006. godine imenovana komisija za tehnički prijem objekta. Izlaskom na teren komisija je izvršila tehnički prijem objekta, ali i bespravno dograđenog dijela kuhinje. S obzirom na to da je tad na snazi bio propis za legalizaciju objekta, apelant je, kako je naveo, od komisije tražio mišljenje o legalizaciji bespravno izgrađene kuhinje, kojom prilikom mu je rečeno da ne mora podnositi zahtjev za legalizaciju zasebno predmetne kuhinje jer će postupkom koji se vodi biti obuhvaćena i sporna kuhinja. Apelant je istakao da nakon završetka tehničkog prijema nikada nije dobio zapisnik o tehničkom prijema, iako ga je tražio. Dalje je istakao da je dobio usmena saznanja da je komisija za tehnički prijem izvršila i prijem ljetne kuhinje. Naveo je da mu je rješenjem Službe od 2. februara 2007. godine odobrena upotreba porodične stambene zgrade. Također je naveo da je 2014. godine „Bosman“ d.o.o. iznad apelantove porodične stambene zgrade izvršio sječu šume, što je izazvalo bujice i eroziju tla, što je dovelo do oštećenja, između ostalog, i apelantove porodične kuće i ljetne kuhinje pa je tužio „Bosman“ d.o.o. za naknadu štete. Apelant smatra da su protiv njega pokrenute predmetne inspekcijske radnje s namjerom da mu se onemogući naplata štete. Predložio je da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine osporenu presudu i predmet vrati Kantonalnom sudu na ponovni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u obrazloženju osporene odluke dao detaljne razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja, te da ostaje pri datom obrazloženju. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

14. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Služba je u odgovoru na apelaciju istakla da je taj organ uprave u svojoj odluci dao jasne razloge. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 237. stav 1.

(1) Drugostepeni organ će odbiti žalbu kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, a žalba neosnovana.

17. U Zakonu o prostornom uređenju („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 7/05) relevantne odredbe glase:

Član 158. stav (1) tačka 1) Urbanističko-građevinski inspektor ima pravo i dužnost rješenjem narediti da se građevina ili njen dio ukloni, odnosno uspostavi prijašnje stanje:

1. ako se gradi ili je izgrađena bez odobrenja za građenje;

[…]

18. Zakon o prostornom uređenju („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 24/17 i 1/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 145. stav (1) tačka c) (Urbanističko-građevinski inspektori) (1) Poslove inspekcijskog nadzora u oblasti urbanizma i građenja u prvom stepenu obavljaju i poduzimaju mjere utvrđene ovim zakonom:

[...]

c) općinski urbanističko-građevinski inspektor.

Član 146. stav (1) (Postupak inspekcijskog nadzora) (1) Inspekcijski nadzor vrši se po službenoj dužnosti, po pisanom zahtjevu pravnih i fizičkih lica za vršenje inspekcijskog nadzora i po nalogu izdatom od strane ovlaštenog lica nadležne inspekcije, u skladu sa propisima kojima se reguliše oblast inspekcijskog nadzora.

Član 149. stav (1) tačka c) (Ovlaštenja inspektora u oblasti građenja, upotrebe, održavanja i uklanjanja građevine) (1)U obavljanju inspekcijskog nadzora u oblasti građenja, upotrebe, održavanja i uklanjanja građevine, inspektor ima pravo i dužnost da subjektu nadzora rješenjem naloži da subjektu nadzora rješenjem naloži slijedeće upravne mjere:

[...]

c) naredi uklanjanje građevine;

[...] Član 152.

(Uklanjanje građevine) (1) Inspektor ima pravo i dužnost rješenjem narediti investitoru ili vlasniku, da o svom trošku izvrši uklanjanje građevine ili njezinog dijela, ili otklanjanje posljedice izvršenih zahvata u prostoru i uspostavi prijašnje stanje:

a) ako se građevina gradi, odnosno rekonstruiše ili je izgrađena bez odobrenja za građenje ili se gradi odnosno rekonstruiše suprotno donesenom odobrenju za građenje; [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 04 0 U 009745 18 U od 25. februara 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 3. marta 2019. godine, a apelacija je podnesena 16. aprila 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant pobija odluku Kantonalnog suda tvrdeći da je tom odlukom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

26. Ustavni sud u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije zapaža da predmetni postupak pokreće pitanja apelantovih građanskih prava u postupku u kojem je apelantu naloženo rušenje predmetnog objekta sagrađenog bez odobrenja nadležnog organa, te će stoga Ustavni sud ispitati da li su u konkretnom postupku zadovoljene garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju došlo zbog toga što je osporenom odlukom Kantonalnog suda pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo.

28. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

29. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.

30. Ustavni sud zapaža da se u obrazloženju presude kojom je odbijena apelantova tužba u postupku upravnog spora Kantonalni sud pozvao na odredbe članova 145. stav 1. tačka c), čl. 146, 149. stav 1. tačka c) i član 152. Zakona o prostornom uređenju dajući pri tome jasne razloge za svoje zaključke koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud utvrdio da je Ministarstvo pravilno primijenilo član 237. stav 1. ZUP-a odbijajući apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Službe koja je utvrdila da je apelant uz stambeni objekat dogradio ljetnu kuhinju a da za to nije pribavio odobrenje nadležnog organa. Ustavni sud zapaža da je apelant i u tužbi kojom je pokrenuo upravni spor isticao da je predmetni objekat legaliziran, što je ponovio i u navodima apelacije, međutim, istaknuti navodi nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne upravne stvari. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i u vezi s tim primjenu odredbi Zakona o prostornom uređenju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao jasne i dovoljne razloge za svoju odluku, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

31. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da, shodno tome, osporenom odlukom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

32. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelant ove navode veže za pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke kada je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Kantonalni sud za svoju odluku dao dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa na apelantovu štetu.

34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelant kršenje tog prava vezuje za pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević