Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2456/19 („Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik i M. M.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Zakon o igrama na sreću
- Zakon o privrednim društvima
- Zakon o prekršajima · čl. 10
- Zakon o igrama na sreću
- Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o privrednim društvima
- Pravilnik o dopunama pravilnika o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Pravilnik o izmjeni i dopuni pravilnika o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Ukaz o proglašenju Zakona o igrama na sreću
- ISPRAVKA ZAKONA O IGRAMA NA SREĆU (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Ukaz o proglašenju Zakona o privrednim društvima
- Ukaz o proglašenju Zakona o prekršajima
- Pravilnik o izmjenama pravilnika o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću
- Ukaz o proglašenju Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o igrama na sreću
- Zakon o privrednim društvima
- Zakon o dopunama Zakona o privrednim društvima
- Zakon o izmjenama Zakona o privrednim društvima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Pravilnik o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa
Predmeti (1)
AP-2456/19
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2456/19, rješavajući apelaciju "Sport Plusa" d.o.o. Novi Travnik i Marka Milanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija "Sport plusa" d.o.o. Novi Travnik i Marka Milanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 119055 19 Pžp 3 od 11. aprila 2019. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik i Marko Milanović (u daljnjem tekstu: apelanti, odnosno prvoapelant i drugoapelant), koje zastupa Samir Čengić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 10. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 119055 19 Pžp 3 od 11. aprila 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 20. oktobra 2020. godine zatraženo je od Kantonalnog suda i Federalnog ministarstva finansija - Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine - Kantonalni porezni ured Zenica (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i ovlašteni organ su dostavili odgovore na apelaciju 23. oktobra i 12. novembra 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Općinski sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) Rješenjem broj 43 0 Pr 0119055 15 Pr od 8. decembra 2015. godine obustavio je prekršajni postupak protiv apelanata (prvoapelanta kao pravnog lica, a drugoapelanta kao odgovornog lica) zbog prekršaja iz člana 12. i člana 14. st. 1. i 2. Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljnjem tekstu: Zakon o jedinstvenom sistemu), jer nije dokazano da su počinili prekršaj.
6. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi ovlaštenog organa, donio je Rješenje broj 43 0 Pr 119055 16 Pžp od 11. novembra 2016. godine kojim je žalbu uvažio i rješenje od 8. decembra 2015. godine preinačio tako da je, umjesto obustavljanja prekršajnog postupka, apelante proglasio odgovornim zbog prekršaja iz člana 12. tačka 2. i člana 14. stav 1. Zakona o jedinstvenom sistemu, pa im je ponaosob izrečena novčana kazna u određenim iznosima.
7. U preambuli i u posljednjoj rečenici drugostepenog rješenja navedeno je da je rješenje doneseno na osnovu člana 91. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima). Također, u obrazloženju je navedeno da je Kantonalni sud ustanovio da je ovlašteni organ osnovano ukazao da je prvostepeni sud propustio da obrazloži konkretne i potpune razloge kojima se vodio pri ocjeni dokaza i utvrđivanja činjeničnog stanja. Pri tome je, kako je naveo Kantonalni sud, propustio da obrazloži na osnovu čega smatra da odlučne činjenice nisu dokazane i način na koji je došao do takvog zaključka.
8. Kantonalni sud je naveo da, bez obzira na različita shvatanja strana u postupku o pitanju svojstva uplatnih mjesta pravnog lica, valja imati u vidu da je suština prekršaja koji se apelantima stavlja na teret to da su prvoapelant - pravno lice kao porezni obveznik i drugoapelant - odgovorno lice u pravnom licu propustili podnijeti prijave za osiguranje za osiguranike za osam uplatnih mjesta u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada osiguranika. Navedena radnja apelanata je potvrđena materijalnim dokazima optužbe (koje sud navodi), jer iz njih proizlazi da prvoapelant u Zenici ima ukupno osam navedenih uplatnih mjesta, da je počeo da radi 4. i 5. aprila 2013. godine, da je prijava promjene u statistici 13. maj 2015. godine i da se do dana ispostavljanja prekršajnog naloga, 24. februara 2015. godine, prema podacima iz jedinstvenog sistema, na navedenim uplatnim mjestima ne vodi nijedno osigurano lice. Kako, s druge strane, apelanti nisu ukazali, niti priloženim dokazima potvrdili suprotno - da je izvršena prijava za osiguranje u jedinstveni sistem za osiguranike osam uplatnih mjesta na području Zenice, to je utvrđeno da su apelanti ostvarili obilježja prekršaja iz člana 12. tačka 2. i člana 14. stav 1. Zakona o jedinstvenom sistemu, što je kažnjivo po članu 30. stav 1. tačka 1. i stav 2. istog zakona u vrijeme, na način opisan u izreci ovog rješenja zbog čega su proglašeni odgovornim.
Postupak pred Ustavnim sudom
9. Ustavni sud, odlučujući o apelaciji koju su apelanti podnijeli protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 119055 16 Pžp od 11. novembra 2016. godine, donio je Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 108/17 od 13. februara 2019. godine kojom je usvojio apelaciju, te utvrdio povredu prava na pravično suđenje (dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenoj odluci, između ostalog, ukazao da iz člana 92. stav 2. Zakona o prekršajima „proizlazi mogućnost ukidanja rješenja (i rješenja kojim je obustavljen postupak, jer ništa nije specificirano i ograničeno u tom pravu) i pod određenim uvjetima održavanje usmenog pretresa...“, te da je Kantonalni sud „primijenio odredbu koja nije primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja (član 91), uslijed čega je rješenje preinačeno na štetu apelanata“. Stoga je Ustavni sud u navedenom predmetu zaključio „da je Kantonalni sud arbitrarno primijenio procesno pravo“. Također, uslijed propusta da se primijeni odredba koja je eventualno primjenjiva na navedenu situaciju, apelanti su uskraćeni za pravo da na usmenoj raspravi pred drugostepenim sudom iznesu svoju odbranu, ili da saznaju razloge zbog čega sud smatra da postoji način da se posljedice kršenja isprave bez ponavljanja usmenog pretresa (stav 29).
10. Pri tome je Ustavni sud u citiranoj odluci ukazao da „ni u kojem dijelu ne prejudicira kakvu bi odluku trebalo da donese Kantonalni sud“. Međutim, u interesu pravde i pravičnosti, kao i poštovanja vladavine prava, a pogotovo poštovanja garancija apelanata zagarantiranih „pravičnim postupkom“ Ustavni sud smatra da je potrebno da ukine drugostepeno rješenje, koje je doneseno primjenom odredbe koja se u konkretnom slučaju ne može primijeniti i da naredi Kantonalnom sudu da otkloni navedenu povredu u skladu sa zaključcima iz ove odluke, a sve kako bi apelantima bilo omogućeno pravo na pravičan postupak i mogućnost da eventualno i pred drugostepeni sud iznesu svoju odbranu, odnosno svoje dokaze“ (stav 30). Slijedom navedenog, Ustavni sud u navedenoj odluci je zaključio „da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije“ i da je zbog toga „potrebno ukinuti predmetno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje“ (stav 31).
Postupak nakon donošenja odluke Ustavnog suda
11. Postupajući u postupku izvršenja Odluke Ustavnog suda broj AP 108/17 od 13. februara 2019. godine, odnosno odlučujući u ponovnom postupku o žalbi ovlaštenog organa, Kantonalni sud je na osnovu člana 92. stav 2. Zakona o prekršajima donio Rješenje broj 43 0 Pr 119055 19 Pžp2 od 5. marta 2019. godine kojim je žalba uvažena, rješenje Općinskog suda od 8. decembra 2015. godine ukinuto i određeno održavanje usmenog pretresa pred Kantonalnim sudom.
12. Kantonalni sud je ustanovio da je ovlašteni organ osnovano ukazao da je prvostepeni sud donio pobijano rješenje uz bitne povrede prekršajnog postupka iz člana 85. tačka 7. Zakona o prekršajima, jer je propustio da navede za svoju odluku potpunu, jasnu i kratku ocjenu činjeničnog stanja u skladu sa članom 74. tačka 4. Zakona o prekršajima, odnosno da obrazloži potpune razloge za ocjenu izvedenih dokaza koju je proveo i na osnovu koje je izveo svoje zaključke o utvrđenom činjeničnom stanju, što je rezultiralo značajnom štetom po interese žalitelja. Stoga je primjenom člana 92. stav 2. Zakona o prekršajima žalba uvažena, rješenje o prekršaju ukinuto i određeno održavanje usmenog pretresa pred Kantonalnim sudom, kako bi se otklonili uočeni nedostaci. Kantonalni sud je istakao da će u ponovnom postupku na usmenom pretresu biti prihvaćeni i preuzeti dokazi izvedeni na usmenom pretresu pred prvostepenim sudom osim onih dokaza za koje eventualno utvrdi da nisu prikupljeni, ili izvedeni u skladu sa pravilima postupka, te da stranke i branilac mogu prezentirati nove činjenice i dokaze i podnositi svoje prijedloge, a apelanti i iznijeti svoju odbranu pred sudom.
13. Kantonalni sud je, nakon usmenog pretresa održanog 4. aprila 2019. godine, u prisustvu predstavnika ovlaštenog organa i branioca apelanata, donio Rješenje broj 43 0 Pr 119055 19Pžp3 od 11. aprila 2019. godine kojim je apelante proglasio odgovornim, jer je „24. februara 2015. godine uvidom u službenu evidenciju Porezne uprave FBiH“ utvrđeno da porezni obveznik – prvoapelant i drugoapelant, kao odgovorno lice u prvoapelantu, nisu podnijeli prijave osiguranja za osiguranike za osam uplatnih mjesta (adrese navedene u rješenju) u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada osiguranika, čime su počinili prekršaje iz člana 12. tačka 2. i člana 14. stav 1. Zakona o jedinstvenom sistemu, što je kažnjivo po članu 30. stav 1. tačka 1. i stav 2. istog zakona, te im je ponaosob izrečena novčana kazna u određenim iznosima. Također, apelanti su obavezani da plate troškove prekršajnog postupka u određenom novčanom iznosu.
14. U obrazloženju je navedeno da je izdatim prekršajnim nalozima ovlaštenog organa br. 1040253650 i 1040253668 od 24. februara 2015. godine pokrenut prekršajni postupak protiv apelanata zbog prekršaja navedenog u izreci, te da je Općinski sud Rješenjem broj 43 0 Pr 119055 15 Pr od 8. decembra 2015. godine obustavio prekršajni postupak protiv apelanata, jer nije dokazano da su počinili prekršaj.
15. Dalje, Kantonalni sud je intepretirao sadržaj žalbe ovlaštenog organa i odgovora na žalbu apelanata. Navedeno je da je ovlašteni organ u žalbi ukazao da je članom 9. stav 1. Pravilnika o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljnjem tekstu: Pravilnik o upisu u jedinstveni sistem) propisano da obveznik uplate doprinosa za zaposlenike poreznog obveznika koji rade na uplatnim mjestima podnosi prijavu za upis u jedinstveni sistem prema sjedištu obveznika uplate doprinosa, a za poslovne jedinice izvan mjesta sjedišta prema sjedištu te poslovne jedinice. U vezi sa poslovnom jedinicom, ovlašteni organ je naveo mišljenje Federalnog ministarstva finansija broj 04-02-7599/14 LBD od 16. decembra 2014. godine iz kojeg proizlazi da se pod poslovnom jedinicom, u smislu člana 9. navedenog pravilnika, podrazumijeva svaka podružnica i jedinica u sastavu pravnog lica ili organizacije kojoj se dodjeljuje identifikacioni broj u skladu sa Pravilnikom o dodjeljivanju identifikacionih brojeva i poreznoj registraciji poreznih obveznika na teritoriji Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Pravilnik o IDB). Također, Kantonalni sud je naveo da je u odgovoru na žalbu apelanata istaknuto da su žalbeni navodi neosnovani i da je Općinski sud donio pravilnu odluku kojom je obustavio prekršajni postupak, te da na to ukazuju Presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 007199 14 U od 19. januara 2015. godine i mišljenje Federalnog ministarstva finansija broj 05-15-6930/15 od 11. novembra 2015. godine prema kojem se uplatna mjesta priređivača igara na sreću ne mogu poistovjetiti sa podružnicama kao dijelovima pravnog lica.
16. Dalje je interpretiran sadržaj rješenja Kantonalnog suda od 11. novembra 2016. godine, kao i sadržaj Odluke Ustavnog suda broj AP 108/17 od 13. februara 2019. godine, te rješenja od 5. marta 2019. godine.
17. Kantonalni sud je naveo da su na usmenom pretresu, održanom pred tim sudom 4. aprila 2019. godine, preuzeti svi dokazi strana u postupku izvedeni tokom prvostepenog postupka, da su izvedeni materijalni dokazi ovlaštenog organa i apelanata (opisani na strani 4) i da je saslušan u svojstvu svjedoka odbrane Ivan Ivančić.
18. Ocjenom svih izvedenih dokaza kako onih koji su neposredno izvedeni pred prvostepenim sudom i preuzeti od Kantonalnog suda, tako i dokaza koji su neposredno izvedeni na održanom usmenom pretresu, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, Kantonalni sud je utvrdio činjenično stanje kao u izreci ovog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je radnja prekršaja koji se apelantima stavlja na teret to da su propustili podnijeti prijave za osiguranje za osiguranike za osam navedenih uplatnih mjesta u Zenici u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada osiguranika. Navedena radnja apelanata je potvrđena materijalnim dokazima optužbe, i to, prije svega, sadržinom službene zabilješke broj 13-4/1-15-26-51/l 5-B.D. od 24. februara 2015. godine, a potom podacima iz Registra poslovnih subjekata Porezne uprave FBiH od 7. decembra 2015.godine i pregledom registriranih osiguranika za određenog obveznika uplate doprinosa iz jedinstvenog sistema Porezne uprave Federacije od 7. decembra 2015. godine. Pojašnjeno je da iz sadržaja službene zabilješke od 24. februara 2015. godine proizlazi da prvoapelant ima ukupno osam navedenih uplatnih mjesta u Zenici, da je subjekt počeo raditi 4. i 5. aprila 2013. godine, da je prijava promjene u statistici 13. maj 2015. godine i da se do dana ispostavljanja prekršajnog naloga, to jest 24. februara 2015. godine, prema podacima iz jedinstvenog sistema, na navedenim uplatnim mjestima ne vodi nijedno osigurano lice. Navedeno potvrđuje i sadržina pregleda osiguranika za obveznika od 7. decembra 2015. godine za osam navedenih uplatnih mjesta prvoapelanta iz koje proistječe da se na navedenim uplatnim mjestima ne vodi nijedno osigurano lice.
19. S druge strane, Kantonalni sud je naveo da apelanti priloženim dokazima nisu potvrdili suprotno od navedenog, to jest da je izvršena prijava za osiguranje u jedinstveni sistem za osiguranike osam navedenih uplatnih mjesta na području Zenice, jer se to iz prezentiranih materijalnih dokaza apelanata ne može utvrditi. Naime, za opisano činjenično stanje posve je irelevantna sadržina materijalnih dokaza (rješenja kojim se odobrava privređivanje igara na sreću od 15. maja 2014. godine, izvoda iz sudskog registra od 6. maja 2015. i 15. oktobra 2018. godine, historijata izvoda iz sudskog registra od 25. juna 2014. godine, akta Ministarstva finansija od 11. novembra „2019.“ godine i Odluke Kantonalnog suda u Novom Travniku od 19. januara 2015. godine). Istaknuto je da iz sadržine specifikacije uz isplatu plaća zaposlenicima, između ostalog, za oktobar, novembar i decembar 2015. godine, te januar i februar 2019. godine, kao i uvjerenja koje je izdala Porezna ispostava Zenica od 13. marta 2019. godine, i to za 17 imenovanih zaposlenica, prijava na osiguranje zajedno sa ugovorima o zaposlenju i za ostalih 26 zaposlenica sa područja Zenice proizlazi da su zaključeni ugovori o radu sa određenim zaposlenicima prvoapelanta, te da su plaćeni doprinosi za te zaposlenike po navedenim godina, ali, kako je navedeno, iz njih ne proizlazi da su podnesene prijave osiguranja za zaposlenike uplatnih mjesta prvoapelanta na području Zenice u jedinstveni sistem koji se vodi kod Porezne ispostave Zenica. Ocijenjeno je da je to bila obaveza apelanata imajući u vidu da se radi o uplatnim mjestima prvoapelanta kojima su dodijeljeni jedinstveni identifikacioni brojevi u skladu sa Pravilnikom o dodjeljivanju IDB i koji se nalaze izvan mjesta sjedišta pravnog lica. Navedeno zbog toga što, kako je Kantonalni sud istakao, član 9. stav 1. Pravilnika o upisu u jedinstveni sistem propisuje da obveznik uplate doprinosa podnosi za zaposlenika prijavu za upis u jedinstveni sistem prema sjedištu obveznika uplate doprinosa, a poslovne jedinice izvan mjesta sjedišta prema sjedištu te poslovne jedinice.
20. Kantonalni sud je ocijenio da se drugačije činjenično stanje ne može utvrditi ni ocjenom iskaza saslušanog svjedoka odbrane Ivana Ivančića, koji je, u biti, istakao da su svi radnici koje prijavljuju kod prvoapelanta u vrijeme od 2012. do 2016. godine bili prijavljeni prema sjedištu prvoapelanta prema Poreznoj ispostavi Novi Travnik i da su se vršile uplate doprinosa svaki mjesec, ali da su naknadno zaposlenike odjavili sa sjedišta poreznog obveznika i prijavili ih poreznim ispostavama prema mjestima njihovog rada.
21. Dovodeći opisanu radnju apelanata u vezu sa odredbom člana 12. tačka 2. Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, prema kojoj je prijava za upis u jedinstveni sistem prijava za osiguranje, i člana 14. stav 1. istog zakona, prema kojoj obveznik uplate doprinosa podnosi Poreznoj upravi prijavu za upis u jedinstveni sistem za svakog novog zaposlenika u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada osiguranika, kao i odredbom člana 30. st. 1. i 2. Zakona o jedinstvenom sistemu kojom je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 50.000,00 KM kazniti pravno lice, odnosno novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 3.000,00 KM kazniti odgovorno lice u pravnom licu za prekršaj ako ne podnese prijave osiguranja, odjave osiguranja i prijave promjene u toku osiguranja (član 12), Kantonalni sud je zaključio da se u radnji apelanata stječu sva bitna obilježja prekršaja iz člana 12. tačka 2. i člana 14. stav 1. Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, što je kažnjivo po članu 30. stav 1. tačka 1. i stav 2. istog zakona, zbog čega je apelante proglasio odgovornim.
22. Kao irelevantni za ishod ovog prekršajnog postupka ocijenjeni su i ostali navodi branioca apelanata - da je Porezna uprava FBiH u skladu sa Zakonom o Poreznoj upravi FBiH (član 64) bila obavezna napraviti zapisnik i omogućiti subjektu nadzora da se u roku od pet radnih dana izjasni na takav zapisnik, odnosno da izradi primjedbe, jer se činjenično stanje u prekršajnom postupku svakako utvrđuje na osnovu slobodne ocjene dokaza.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
23. Apelanti smatraju da im je donošenjem osporene odluke povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i
k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo iz člana 14. Evropske konvencije. Apelanti navode da ih je Kantonalni sud u predmetnom postupku proglasio odgovornim zbog toga što nisu podnijeli prijave osiguranja za osiguranike za osam uplatnih mjesta sa područja Zenice na koji način su, prema navodima suda, počinili prekršaj opisan u rješenju, premda su, kako navode, na usmenom pretresu održanom 4. aprila 2019. godine predočeni dokazi iz kojih se vidi da su svi zaposlenici sa područja Zenice (kao i sa područja cijele FBiH) uredno prijavljeni na sve vidove osiguranja, te da su im u kontinuitetu od dana prijave na osiguranje, pa do održavanja usmenog pretresa ovi doprinosi uplaćeni. Činjenicu da su svi zaposlenici sa područja Zenice bili prijavljeni na obavezno osiguranje potvrdio je na usmenom pretresu i predstavnik Porezne ispostave Zenica, ali, kako navodi, ova ispostava je prekršajne naloge izdala zbog toga što su ovi zaposlenici bili prijavljeni prema mjestu sjedišta pravnog lica u Novom Travniku, a ne prema mjestu sjedišta poslovnih jedinica prvoapelanta. Dakle. Kantonalni sud je proglasio apelante odgovornim zbog toga što su zaposlenike prijavili kod Porezne ispostave Novi Travnik, prema mjestu sjedišta poslodavca, umjesto kod Porezne ispostave Zenica, kao mjestu sjedišta poslovnih jedinica. Postupajući na ovakav način, Kantonalni sud je kaznio apelante za radnje koje uopće nisu propisane članom 12. tačka 2. i članom 14. stav 1. Zakona o jedinstvenom sistemu, niti su kažnjive članom 30. stav 1. tačka 1. i stav 2. istog zakona s obzirom na to da je ovim članovima propisano da će se kazniti pravno i odgovorno lice koje ne izvrši prijavu zaposlenika na obavezno osiguranje, a što su apelanti nesporno učinili. Opreza radi, apelanti su istakli da su prijavu zaposlenika na obavezno osiguranje izvršili u skladu sa članom 9. Pravilnika o upisu u jedinstveni sistem koji je u vrijeme izdavanja prekršajnog naloga bio na snazi s obzirom na to da je u to vrijeme bilo propisano da se prijava podnosi prema sjedištu poslodavca ili prema sjedištu poslovne jedinice. Istakli su da prvoapelant nema registrirane poslovne jedinice, što je vidljivo iz izvoda sudskog registra, te da je sve zaposlenike morao prijaviti prema mjestu u kojem je sjedište društva, a što je i učinio. Tek stupanjem na snagu izmjena Pravilnika o upisu u jedinstveni sistem 23. juna 2016. godine (više od godinu dana nakon izdavanja predmetnih prekršajnih naloga) u članu 9. je propisano da se svaka podružnica koja ima identifikacioni broj ima podrazumijevati kao poslovna jedinica. Smatra da je tek od 23. juna 2016. godine apelant imao obavezu da prijavi zaposlenike prema uplatnom mjestu na kojem rade, što je apelant i učinio, a o čemu je dostavio dokaze Kantonalnom sudu. Konačno, istakao je i okolnost da je, u slučaju da je apelant izvršio netačnu prijavu zaposlenika, u smislu člana 8. Pravilnika o upisu u jedinstveni sistem, odnosno da ih nije prijavio kod Porezne uprave koja je bila nadležna, Porezna uprava bila dužna da ga obavijesti o tome i da mu da rok od 15 dana da otkloni nedostatke. S obzirom na to da je Porezna uprava prihvatila prijavu zaposlenika prema sjedištu obveznika uplate doprinosa (i to svih 847 zaposlenika), jasno je da je apelant postupao u potpunosti zakonito. Svu apsurdnost postupanja Porezne ispostave Zenica, kao i Kantonalnog suda koji je donio ovakvu odluku pokazuje podatak da ni u prekršajnom nalogu, ni na samom usmenom pretresu Porezna uprava nije navela nijedno ime zaposlenika za kojeg apelant nije izvršio prijavu osiguranja, ili da ju je izvršio na pogrešan način. Ovakvom odlukom je na najgrublji način povrijeđeno i pravo na imovinu apelanata s obzirom na to da su kažnjeni visokim iznosima kazni za prekršaj koji nisu počinili, a da su oni pritom dostavili sve dokaze iz kojih se vidi da su svi zaposlenici prijavljeni uz dokaze o uplati doprinosa.
b)Odgovor na apelaciju
24. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je rješenje od 11. aprila 2019. godine doneseno nakon održanog usmenog pretresa od 4. aprila 2019. godine i da je postupljeno u skladu sa Odlukom Ustavnog suda broj AP 108/17 od 13. februara 2019. godine. Sva činjenična i pravna utvrđenja po kojima je izjavljena ova apelacija su riješena i obrazložena u odluci Kantonalnog suda od 11. aprila 2019. godine. Posebno je istaknuto da Kantonalni sud nije primijenio prema apelantima niti jedan propis ili njegovu izmjenu koji nije bio na snazi u vrijeme izvršenja prekršaja, a naročito Pravilnik o upisu u jedinstveni sistem, što se može utvrditi iz obrazloženja osporene odluke Kantonalnog suda (strana 5).
25. Ovlašteni organ u svom odgovoru istakao je da su prekršajni nalozi br. 1040253650 i 1040253668 ispostavljeni 24. februara 2015. godine nakon izvršene provjere u službenoj evidenciji jedinstvenog sistema koja se vodi kod Porezne uprave FBiH, gdje je utvrđeno da za osam uplatnih mjesta u Zenici sa dodijeljenim navedenim identifikacionim brojevima na navedenim adresama prvoapelant nije predao prijavu osiguranja za osiguranike - obrazac JS 3100 do dana ispostavljanja prekršajnog naloga. Imenovani je postupio suprotno odredbama člana 12. tačka 2. i člana 14. tačka
1. Zakona o jedinstvenom sistemu kojima je utvrđeno da je obveznik uplate doprinosa obavezan da prijave za upis u jedinstveni sistem iz člana 12. tačka 2. podnosi Poreznoj upravi FBiH u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada osiguranika. Pojašnjeno je da je, prema podacima iz Registra poslovnih subjekata Porezne uprave FBiH, utvrđen početak rada subjekta, 4. i 5. april 2013. godine, sa prijavom promjene u statistici 13. maja 2015. godine, dok se na navedenim identifikacionim brojevima – uplatnim mjestima nije vodilo nijedno osigurano lice. Istaknuto je da je članom 9. stav
1. Pravilnika o upisu u jedinstveni sistem detaljno propisano da obveznik uplate doprinosa podnosi prijave za upis u jedinstveni sistem prema sjedištu obveznika uplate doprinosa, a poslovne jedinice izvan mjesta sjedišta prema sjedištu te poslovne jedinice. Navedeno je da se pod poslovnom jedinicom podrazumijeva „svaka podružnica i jedinica u sastavu pravnog lica ili organizacije kojoj se dodjeljuje identifikacioni broj u skladu sa Pravilnikom o poreznoj registraciji“. Identičan stav je sadržan i u mišljenju broj 04-02-7599/14 LDB od 16. decembra 2014. godine, te stavu Federalnog ministarstva finansija broj 04-02-1263/12 E.J od 29. februara 2012. godine u kojima se povodom pitanja navedene odredbe Pravilnika doslovno kaže da se pod poslovnom jedinicom, u smislu člana 9. navedenog pravilnika, podrazumijeva svaka podružnica i jedinica u sastavu pravnog lica ili organizacije kojoj se dodjeljuje identifikacioni broj u skladu sa Pravilnikom o dodjeljivanju IDB. Dakle, kako je pojašnjeno, svako uplatno - prodajno mjesto, maloprodajno mjesto, kladionice, filijale, podružnice - pogoni, ekspoziture i dr. kojima je dodijeljen identifikacioni broj obuhvaćeni su ovim stavom Ministarstva. Prijava/odjava/promjena osiguranja zaposlenika prema sjedištu poslovne jedinice, odnosno prema uplatno - prodajnom mjestu koje ima dodijeljen identifikacioni broj omogućava da Porezna uprava Federacije BiH raspolaže tačnim podacima o broju zaposlenih po poslovnim jedinicama u općinama i kantonima, te podacima o osiguraniku koji je, shodno ugovoru o radu i obrascu JS3100, obavezan da radi na tačno određenom uplatnom mjestu s obzirom na to da općina prebivališta zaposlenika nije odrednica da je neko lice i osigurano i prijavljeno u rad općini u kojoj ima prebivalište. Nepostupanje po navedenim odredbama Zakona i Pravilnika moglo bi imati i kao posljedicu da je osiguranika koji je prijavljen na identifikacioni broj glavnog subjekta moguće angažirati u rad na bilo kojem uplatnom mjestu u FBiH. Dodatno je ukazano i da je Kantonalni sud u drugom predmetu svojim Rješenjem broj 43 0 Pr 096737Pžp od 2. aprila 2015. godine utvrdio da nesporno postoji prekršaj u prekršajnim predmetima koji se, kao i ovaj predmet, zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu.
V.Relevantni propisi
26. Zakon o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH" broj 81/15 od 21. oktobra 2015. godine) U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH" br. 23/99, 45/00, 2/02 – ispravka, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08 –ispravka, 88/08 – ispravka, 7/09, 63/10 i 75/13), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u relevantno vrijeme za donošenje osporene odluke, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sjedište društva je mjesto koje je kao sjedište upisano u sudski registar.
Sjedište se utvrđuje osnivačkim aktom ili statutom.
Član 11.
"Društvo, domaće ili strano, može van mjesta sjedišta osnovati jednu ili više podružnica u kojim obavlja svoje djelatnosti.
Podružnice su poslovne jedinice koje nemaju svojstvo pravnog lica.
Podružnica ima mjesto poslovanja i zastupnike, poslove sa trećim licima obavlja u ime i za račun Društva, a djelovanjem podružnice prava i obaveze stiče Društvo.
Odluku o osnivanju podružnice donosi ovlašteni organ Društva u skladu sa aktom o osnivanju ili statutom Društva.
Odluka o osnivanju podružnice obavezno sadrži:
1) firmu i sjedište Društva koje osniva podružnicu i firmu i sjedište podružnice;
2) djelatnost podružnice i 3) ime i prezime lica ovlaštenog za zastupanje podružnice.
[…] Podružnica se registruje u skladu sa Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/05, 68/05 i 43/09)."
Član 51.
Podaci o društvu utvrđeni ovim zakonom upisuju se u registar koji vodi sud određen zakonom kojim se uređuje organizacija i nadležnost sudova (u daljem tekstu: sudski registar).
27. Zakon o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/09, 109/12, 86/15 i 30/16) U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/09 i 109/12), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u relevantno vrijeme za donošenje osporene odluke, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. tač. 1. i 14.
U smislu ovog Zakona, termini koji se u njemu koriste imaju sljedeće značenje:
1. Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljnjem tekstu: Jedinstveni sistem) je administrativnotehnički sistem prema kojem se vrši registracija, kontrola i naplata doprinosa i prikupljanje podataka od obveznika uplate doprinosa i osiguranika;
14. Prijava za upis u Jedinstveni sistem je svaka prijava koja se podnosi u svrhu unošenja podataka i svih naknadnih promjena evidencija u Jedinstvenom sistemu;
Član 12. tačka 1) Prijava za upis u Jedinstveni sistem iz člana 3. tačka 14. ovog Zakona je:
2) prijava za osiguranje;
Član 14. stav (1) Obveznik uplate doprinosa podnosi Poreznoj upravi prijavu za upis u Jedinstveni sistem za svakog novog zaposlenika u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada osiguranika.
VII. KRIVIČNE ODREDBE
Član 30.
Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 50.000,00 KM kaznit će se obveznik uplate doprinosa za prekršaj ako:
1) ne podnese prijave osiguranja, odjave osiguranja i prijave promjene u toku osiguranja (član 12.);
[…] Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 3.000,00 KM.
[…]
28. Pravilnik o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa ("Službene novine Federacije BiH" br. 73/09, 38/10, 77/10, 9/11, 1/13, 83/14, 1/15, 8/16, 25/17 i 53/19) U konkretnom slučaju primjenjuje se prečišćeni tekst Pravilnika o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa ("Službene novine Federacije BiH" br. 73/09, 38/10, 77/10, 9/11, 1/13, 83/14 i 1/15), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u relevantno vrijeme za donošenje osporene odluke, a koji u relevantnom dijelu glasi:
I. OPĆE ODREDBE
Član 1. stav1.
Ovim Pravilnikom propisuje se postupak i način podnošenja prijava za upis u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljnjem tekstu: Jedinstveni sistem) koji se vodi u Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porezna uprava).
Član 8. stav (1) Podaci iz Jedinstvenog sistema koriste se u cilju ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i prava na osnovu osiguranja u slučaju nezaposlenosti.
Član 9.
Obveznik uplate doprinosa podnosi za zaposlenika prijavu za upis u Jedinstveni sistem prema sjedištu obveznika uplate doprinosa, a poslovne jedinice izvan mjesta sjedišta prema sjedištu te poslovne jedinice.
[…] Prijava iz st. 1., 2., 3. i 4. ovog člana je prijava za osiguranje (JS3100) koju obveznik uplate doprinosa za zaposlenika podnosi za upis u Jedinstveni sistem.
Prijava za osiguranje podnosi se u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada kod poslodavca.
29. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa ("Službene novine Federacije BiH" broj 48/16 od 22. juna 2016. godine) Član 3.
U članu 9. stav 1. na kraju teksta dodaje se nova rečenica koja glasi:
"Pod poslovnom jedinicom podrazumijeva se svaka podružnica i jedinica u sastavu pravnog lica ili organizacije kojoj se dodjeljuje identifikacioni broj u skladu sa Pravilnikom o poreznoj registraciji."
[…] Član 10.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
30. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 74.
Rješenje o prekršaju Rješenje o prekršaju sadržavat će sljedeće podatke:
[…] 3) prekršaj koji je počinio okrivljeni, naziv i član zakona, ili drugog propisa koji propisuje prekršaj;
4) kratku ocjenu činjeničnog stanja i navođenje propisa kojim je propisan prekršaj;
[…]
31. Zakon o igrama na sreću („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/02 i 40/10) koji je važio [do 2. jula 2015. godine] u vrijeme donošenja osporenih rješenja u relevantnom dijelu glasi:
Član 6. stav 1.
Igre na sreću iz člana 3. ovog zakona priređuju se na osnovu ovog zakona i odobrenja.
Član 80. st. 1. i 2.
Raznovrsna klađenja može priređivati Lutrija BiH i privredna društva sa sjedištem u Federaciji registrovana isključivo za ovu vrstu igre na sreću.
Privredna društva mogu priređivati raznovrsna klađenja u za to posebno uređenim prostorijama i na osnovu odobrenja Ministarstva
32. Zakon o igrama na sreću („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 48/15 i 60/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Značenje pojedinih pojmova U smislu ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) Pravo priređivanja igara na sreću je pravo kojim se na osnovu ovog Zakona i odobrenja Federalnog ministarstva finansija – Federalnog ministarstva financija (u daljem tekstu: Ministarstvo), igre na sreću iz člana 4. ovog zakona mogu priređivati u obimu, na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom;
2) Priređivač je pravno lice koje na osnovu ovog zakona i odobrenja Ministarstva, ima pravo priređivanja igara na sreću;
3) Odobrenje je upravni akt koji donosi federalni ministar finansija (u daljem tekstu: Ministar), a kojim se odobrava priređivanje igara na sreću uz ispunjavanje zakonom propisanih uslova za obavljanje djelatnosti priređivanja igre na sreću za koju se odobrenje daje;
12) Uplatna mjesta za klađenje su posebno uređeni prostori u kojima se na osnovu odobrenja Ministarstva i odobrenih pravila igre, primaju uplate za klađenje i vrše isplate dobitaka;
VI.Dopustivost
33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj broj 43 0 Pr 119055 19 Pžp 3 od 11. aprila 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 15. aprila 2019. godine a apelacija je podnesena 10. juna 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
36. Apelanti pobijaju rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći da im je tim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo iz člana 14. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
39. U vezi sa primjenjivošću člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud se, budući da se radi o istom postupku o kojem je već odlučivao, poziva na Odluku broj AP 108/17 (op. cit., AP 108/17, tačka 22) u kojoj je utvrdio da je taj član primjenjiv na konkretan slučaj.
40. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 108/17 od 13. februara 2019. godine usvojio apelaciju apelanata, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ukinuo prethodno doneseno Rješenje Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 119055 16 Pžp od 11. novembra 2016. godine u istoj pravnoj stvari (kojom je uvažio žalbu ovlaštenog organa i preinačio prvostepeno rješenje na način da je apelante proglasio odgovornim za prekršaj koji im je stavljen na teret) i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak s tim da donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.Pri tome je Ustavni sud u citiranoj odluci ukazao da je potrebno u ponovnom postupku da se apelantima omogući da eventualno i pred drugostepenim sudom iznesu svoju odbranu, odnosno svoje dokaze, kao i da „ni u kojem dijelu ne prejudicira kakvu bi odluku trebalo da donese Kantonalni sud. [...].“
41. Ustavni sud zapaža da je u postupku izvršenja Odluke Ustavnog suda broj AP 108/17 Kantonalni sud u ponovljenom postupku donio Rješenje broj 43 0 Pr 119055 19 Pžp2 od 5. marta 2019. godine kojim je žalba uvažena, Rješenje Općinskog suda od 8. decembra 2015. godine je ukinuto i određeno održavanje usmenog pretresa pred Kantonalnim sudom. Potom je Kantonalni sud održao usmeni pretres nakon kojeg je donio Rješenje broj 43 0 Pr 119055 19Pžp3 od 11. aprila 2019. godine koje je osporeno u ovom predmetu. Tim rješenjem su apelanti proglašeni odgovornim za prekršaje iz člana 12. tačka 2. i člana 14. stav 1. Zakona o jedinstvenom sistemu, što je kažnjivo po članu 30. stav 1. tačka 1. i stav 2. istog zakona te im je ponaosob izrečena novčana kazna u određenim iznosima. Dakle, iz navedenog proizilazi da je Kantonalni sud u tom smislu formalno izvršio nalog Ustavnog suda i održao usmeni pretres na kojem je apelantima bilo omogućeno da i pred drugostepenim sudom iznesu svoju odbranu, odnosno svoje dokaze, te je ponovno apelante proglasio odgovornim za predmetni prekršaj.
42. Međutim, budući da apelanti smatraju da je Kantonalni sud u ponovljenom postupku arbitrarno primijenio materijalno pravo, jer ih je ponovno proglasio odgovornim za radnje koje, prema njihovom mišljenju, nisu propisane kao prekršaj, Ustavni sud smatra da je neophodno analizirati da li je Kantonalni sud i suštinski izvršio nalog Ustavnog suda, te dao jasne i razumljive razloge na kojima je zasnovao svoju odluku, uzimajući u obzir argumente strana u postupku. Imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj zadatak tog suda nije da zamijeni domaće sudove u ocjeni dokaza provedenih pred domaćim sudovima, da utvrđuje činjenice i tumači domaće zakone. Evropski sud je zauzeo jasan stav da u tom pravcu neće, u principu, intervenirati ako je postupak u cjelini bio pravičan na način koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije osim ako presuda domaćeg suda nije očigledno proizvoljna, ili ako nije razumljivo i na zadovoljavajući način obrazložena (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Van Kück protiv Njemačke, presuda od 12. juna 2003. godine, aplikacija broj 35968/97, st. 46-47, Izvještaji 2003-VII).
43. Naime, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Međutim, ova obaveza ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente. Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A, broj 303-A, stav 29). Dalje, Evropski i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali da, istovremeno, imaju obavezu da obrazlože svoje odluke tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. januara 2007. godine, aplikacija broj 184/02, stav 83. sa daljnjim referencama, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba). Svrha obaveze da odluka bude obrazložena jeste i da pokaže da je stranama u postupku omogućeno da na ravnopravan i pravičan način budu saslušane u postupku pred sudom. Također, obrazložena odluka daje strani u postupku mogućnost da se žali protiv prvostepene odluke, te da drugostepeni sud razmotri i ispita prvostepenu odluku, a omogućava se i javni nadzor nad «administriranjem pravde» i radom sudstva (idem.).
44. U konkretnom slučaju Ustavni sud konstatira da su apelanti proglašeni odgovornim, jer su prvoapelant - pravno lice kao porezni obveznik i drugoapelant - odgovorno lice u pravnom licu propustili da podnesu prijave za osiguranje osiguranika za osam uplatnih mjesta u Zenici u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada osiguranika. Konkretno, apelanti su proglašeni odgovornim, jer je 24. februara 2015. godine utvrđeno da „nisu podnijeli prijave osiguranja za osiguranike za osam uplatnih mjesta [u Zenici] u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada osiguranika“, čime su počinili prekršaje iz člana 12. tačka 2. i člana 14. stav 1. Zakona o jedinstvenom sistemu. Ustavni sud ukazuje da je članom 1. Zakona o jedinstvenom sistemu propisano da se tim „zakonom uređuje uspostavljanje i upravljanje jedinstvenim sistemom registracije, kontrole i naplate doprinosa“. Dalje, ukazuje da je članom 3. propisano značenje termina koji se upotrebljavaju u Zakonu, te da je, između ostalog, tačkom 1. propisano „ 1. Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljnjem tekstu: Jedinstveni sistem) je administrativno-tehnički sistem prema kojem se vrši registracija, kontrola i naplata doprinosa i prikupljanje podataka od obveznika uplate doprinosa i osiguranika; a tačkom 14 „Prijava za upis u Jedinstveni sistem je svaka prijava koja se podnosi u svrhu unošenja podataka i svih naknadnih promjena evidencija u Jedinstvenom sistemu;“. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je članom 12. tačka 2. Zakona o jedinstvenom sistemu propisano da „Prijava za upis u Jedinstveni sistem iz člana 3. tačka 14. ovog Zakona je: 2) prijava za osiguranje;“ dok je članom 14. stav 1. propisano da „Obveznik uplate doprinosa podnosi Poreznoj upravi prijavu za upis u Jedinstveni sistem za svakog novog zaposlenika u roku od sedam dana od dana otpočinjanja rada osiguranika“. Pored toga, Ustavni sud konstatira da je Pravilnikom o upisu u jedinstveni registar u članu 1. stav 1. propisano da se „Ovim Pravilnikom propisuje postupak i način podnošenja prijava za upis u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljnjem tekstu: Jedinstveni sistem) koji se vodi u Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porezna uprava)“, dok je članom 9. stav 1. propisano da „Obveznik uplate doprinosa podnosi za zaposlenika prijavu za upis u Jedinstveni sistem prema sjedištu obveznika uplate doprinosa, a poslovne jedinice izvan mjesta sjedišta prema sjedištu te poslovne jedinice“ .
45. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je nesporno da je prvoapelant obveznik uplate doprinosa za svoje zaposlenike, te da je sjedište prvoapelanta u Novom Travniku, kao i da je u Zenici, na navedenim lokacijama, u vrijeme kada je apelantima stavljeno na teret počinjenje prekršaja za koji su proglašeni odgovornim, između ostalog, prvoapelant posjedovao osam poslovnih prostora u kojim je obavljao djelatnosti, to jest „uplatna mjesta“ (kako je navedeno u rješenju). Pri tome Ustavni sud zapaža da u postupku nije bilo sporno da su apelanti podnosili prijave osiguranja za osiguranike prema sjedištu prvoapelanta (u Novom Travniku), jer su smatrali da navedeni poslovni prostori (ili uplatna mjesta, kako je navedeno u osporenom rješenju) nisu bili upisani u sudski registar kao podružnice, u skladu sa Zakonom o privrednim društvima. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i da je u članu 11. Zakona o privrednim društima propisano da „Društvo, domaće ili strano, može van mjesta sjedišta osnovati jednu ili više podružnica u kojim obavlja svoje djelatnosti. Podružnice su poslovne jedinice koje nemaju svojstvo pravnog lica“, te da se „Podružnica registrira u skladu sa Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine“.
46. S druge strane, ovlašteni organ je smatrao da su navedeni poslovni prostori u Zenici, za koje koristi termin uplatno mjesto, faktički poslovne jedinice prvopelanta, u smislu tumačenja Pravilnika o upisu u jedinstveni sistem. Dakle, u predmetnom postupku sporno je bilo različito shvatanje strana u postupku o pitanju statusa uplatnih mjesta prvoapelanta, odnosno da ona nisu registrirana i da nemaju status „podružnica“, kako smatraju apelanti, u smislu Zakona o privrednim društvima, ili „poslovne jedinice“, kako navodi ovlašteni organ, u smislu Pravilnika o upisu u jedinstveni sistem registracije, od koje činjenice u konačnici zavisi i (ne)postojanje prekršaja. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, na osnovu dokaza obje strane u postupku, zaključio da su radnje apelanata kojim je počinjen predmetni prekršaj potvrđene materijalnim dokazima optužbe (koji su navedeni u činjeničnom dijelu ove odluke), jer iz njih proizlazi da prvoapelant u Zenici ima ukupno osam navedenih uplatnih mjesta koja, i prema stavu Kantonalnog suda, imaju status poslovnih jedinica, kao što to smatra ovlašteni organ, te da je, slijedom toga, bilo potrebno da apelanti izvrše prijave osiguranja za osiguranike u Zenici, dakle, van sjedišta prvoapelanta. Dalje, Ustavni sud zapaža da je na održanom ročištu Kantonalni sud izvršio uvid u dokaze obje strane u postupku, te da je zaključio da su ovlaštena lica Porezne uprave dokazala da su apelanti počinili prekršaj za koji ih je proglasio odgovornim. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud prilikom odlučivanja imao u vidu i okolnost da su apelanti, kao dokaz svojim navodima da nema elemenata prekršaja, dostavili mnogobrojne dokaze, ali da njima nije dokazano da je izvršena prijava za osiguranje u jedinstveni sistem za osiguranike osam navedenih uplatnih mjesta na području Zenice. Naime, Kantonalni sud je istakao da je za opisano činjenično stanje posve irelevantna sadržina materijalnih dokaza iz kojih proizlazi da su zaposlenici bili prijavljeni prema sjedištu prvoapelanta, to jest u Novom Travniku, te da nema registriranih podružnica. Pri tome se Kantonalni sud pozvao na relevantne odredbe Zakona o upisu u jedinstveni registar, kao i Pravilnika o upisu u jedinstveni registar, istakavši da je iz analize stanja u spisu u svjetlu žalbenih navoda došao do zaključka da su apelanti na način kako je opisano u rješenju počinili prekršaj, kao i da je dao dogovor na navode apelanata isticane u toku postupka.
47. Ustavni sud smatra da Kantonalni sud nije na jasan i uvjerljiv način odgovorio na ključno pitanje u ovoj pravnoj stvari a to je kakav je pravni status poslovnog prostora prvoapelanta koji se nalazi van njegovog sjedišta za koje je ovlašteni organ izdao prekršajni nalog u kojem je taj prostor definirao kao „uplatno mjesto“ i iz kojeg materijalnopravnog propisa taj status jasno proizlazi, a od kojeg odgovora zavisi i postojanje prekršaja. Pri tome Ustavni sud ponavlja da je i u članu 11. Zakona o privrednim društvima propisano: „Podružnice su poslovne jedinice koje nemaju svojstvo pravnog lica“, te da ni u Zakonu o upisu u jedinstveni registar, niti u Pravilniku o upisu u jedinstveni registar, koji su bili u primjeni u relevantnom vremenu, za konkretni slučaj nije jasno propisano šta se smatra pod poslovnom jedinicom u smislu tog zakona i kakvo je njeno svojstvo, a pogotovo šta se smatra „uplatnim mjestom“, niti je Kantonalni sud u tom smislu ponudio obrazloženje. Štaviše, Ustavni sud ukazuje da je očito i „javna vlast“ zaključila da u tom smislu postoji „nejasnoća“, te da je, zbog navedene „nejasnoće“, 22. juna 2016. godine donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o upisu u jedinstveni sistem u kojem je jasno popisano da se "Pod poslovnom jedinicom podrazumijeva svaka podružnica i jedinica u sastavu pravnog lica ili organizacije kojoj se dodjeljuje identifikacioni broj u skladu sa Pravilnikom o poreznoj registraciji“, a koji je 23. juna 2016. godine stupio na snagu, nakon čega je prvoapelant, kako navodi, izvršio prijave osiguranika zaposlenih u „poslovnicama“ van njegovog sjedišta, među kojim je to učinio i u Zenici. Dakle, sve do 23. juna 2016. godine zakonodavac nije pojasnio šta se sve podrazumijeva pod poslovnom jedinicom, a prekršaj apelanata datira od 24. februara 2015. godine, kada prvoapelant nije mogao sa sigurnošću, na temelju relevantnog propisa, utvrditi koji je status njegovih poslovnih prostora van sjedišta društva, a koje poslovne prostore je prekršajni organ nazvao uplatnim mjestima koja je, opet se ponavlja, mimo jasnog zakonskog okvira smatrao poslovnim jedinicama u pogledu njihovog pravnog statusa. S tim u vezi, napominje se da je tek u Zakonu o igrama na sreću, koji se primjenjuje počev od 3. jula 2015. godine (a prekršaj datira od 24. februara 2015. godine) u članu 3. tačka 12. propisano: „Uplatna mjesta za klađenje su posebno uređeni prostori u kojima se na osnovu odobrenja Ministarstva i odobrenih pravila igre primaju uplate za klađenje i vrše isplate dobitaka;“
48. Stoga, Ustavni sud smatra da Kantonalni sud u osporenoj odluci nije na jasan i nedvosmislen način dao obrazloženje svoga pravnog stajališta u vezi sa statusom „uplatnog mjesta“ u relevantnom vremenu, a od kojeg zavisi i primjena materijalnog prava u konkretnom slučaju. Ovo osobito imajući u vidu da je iz obrazloženja rješenja evidentno da Kantonalni sud nije, izuzev navoda da apelanti priloženim dokazima nisu dokazali da nisu počinili prekršaj, obrazložio njihov sadržaj i da ih nije doveo u vezu sa opisom prekršaja za koji ih je proglasio krivim posebno kada se uzme u obzir datum prekršaja koji bi se morao dovesti u vezu sa tada postojećim relevantnim pravnim okvirom o čemu je Ustavni sud više govorio u prethodnoj tački obrazloženja. Prema tome, Kantonalni sud nije na jasan način obrazložio iz kojeg propisa koji je bio u primjeni u relevantno vrijeme proizlazi status „uplatnih mjesta“ prvoapelanta u Zenici. Ovakvim postupanjem Kantonalni sud je propustio da se očituje na navode apelanata o ključnoj činjenici koja je od suštinske važnosti za ishod spora i njenog pozicioniranja u odnosu na druge utvrđene činjenice od koje zavisi i odgovor na pitanje da li su apelanti (ne)preduzetim radnjama za koje su proglašeni odgovornim zaista i počinili taj prekršaj. S obzirom na to da Kantonalni sud nije na jasan i nedvosmislen način dao obrazloženje svog pravnog stanovišta u vezi sa primjenom materijalnog prava, Ustavni sud smatra da je postupio arbitrarno i da je na taj način povrijedio pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
49. Imajući u vidu navedene propuste Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporenu odluku Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 119055 19Pžp3 od 11. aprila 2019. godine, te vratiti predmet Kantonalnom sudu kako bi se ispoštovale garancije i prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Ostali navodi
50. S obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata koji se tiču navodne povrede njihovog prava pravo na imovinu i prava na nediskriminaciju iz člana II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
51. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada obrazloženje osporene odluke ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje, jer Kantonalni sud prilikom donošenja odluke kojom je apelante proglasio odgovornim nije dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge iz kojih bi bilo vidljivo da je ocijenio sve relevantne argumente obje strane u postupku, a naročito da je utvrdio pravni status apelantovih „uplatnih mjesta“ u skladu sa materijalnopravnim propisima od kojeg odlučenja zavisi i postojanje elemenata prekršaja za koji je apelante proglasio krivim.
52. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević