Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/00).

Odluka donesena 31. 01. 2006.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-29/04

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

31. 01. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 31. januara 2006. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/00).

Obrazloženje

Boriša Ilić, advokat iz Doboja, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 13/00). Davalac inicijative navodi da je na osnovu osporene zakonske odredbe Republička uprava carina-Carinarnica Novi Grad donijela rješenje broj 03/2-broj: 483-P-69/03 od 4. septembra 2003. godine kojim je njegovog klijenta Branislava Todorana oglasila krivim što je dana 1. jula 2002. godine drugom licu predao na upotrebu putničko vozilo koje je uvezao 20. juna 2002. godine uz oslobađanje od plaćanja carine, te je za učinjeni prekršaj kažnjen novčanom kaznom. Na ovaj način je, kako se u inicijativi ističe, vlasniku stvari zabranjeno da istu upotrijebi i to na osnovu Odluke o izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj politici BiH («Službeni glasnik BiH» broj 34/00). S obzirom na to da je navedena odluka po mišljenju davaoca inicijative podzakonski akt, istom nisu mogle biti izvršene izmjene i dopune zakona. Iz navedenih razloga, davalac inicijative smatra da ni član 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima Republike Srpske, kojim je kao carinski prekršaj sankcionisano postupanje suprotno odredbama Zakona o carinskoj politici BiH i navedene odluke o njegovim izmjenama i dopunama, nije u saglasnosti sa načelom o zaštiti imovinskih prava koje garantuje Ustav Republike Srpske. Na osnovu izloženog, predlaže da Ustavni sud pokrene postupak povodom inicijative i utvrdi da član 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima nije u saglasnosti sa Ustavom. Narodna skupština nije dala odgovor na navode iz inicijative. U odgovoru koji je dostavila Republička uprava carina navodi se da carinska roba koja se uvozi na osnovu korištenja povlastice oslobađanja od plaćanja carine predstavlja robu koja ima poseban tretman, te postupanje suprotno odredbi člana 29. Aneksa 4. Zakona o carinskoj politici BiH i člana 29. Odluke o izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj politicii BiH (''Službeni glasnik BiH'' broj 34/00) predstavlja carinski prekršaj sankcionisan odredbom člana 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima Republike Srpske. Takođe se navodi da je članom 4. stav 1. tačka 9. Zakona o carinskoj politici BiH carinski prekršaj definisan kao svako kršenje ili pokušaj kršenja ovog zakona ili bilo kojeg drugog carinskog pravila ili propisa. Pored toga, u odgovoru se ističe da je pravo na uvoz vozila uz korištenje navedene carinske povlastice lično pravo zasnovano na svojstvima uvoznika i ograničeno namjenom predmeta koji se uvozi, te uvezenu stvar može koristiti samo uvoznik i određeni krug lica koja sa uvoznikom povezuje činjenica zajedničkog života ili starateljstva i to samo za lične i porodične potrebe uvoznika, odnosno korisnika povlastice. Iz tog razloga upotreba takve robe od strane drugih lica i u druge svrhe, a prije isteka propisanog roka, predstavlja carinski prekršaj iz člana 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima. Osporenom odredbom člana 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 13/00) propisano je da će se novčanom kaznom od jednostrukog do sedmorostrukog iznosa uskraćene carine ili do dvostrukog iznosa vrijednosti robe ako roba ne podliježe plaćanju carine ili se na robu ne plaća carina, kazniti za prekršaj pravno lice ako robu uvezenu na osnovu carinske povlastice otuđi prije propisanog roka ili je preda drugom na upotrebu, ili je upotrijebi u druge svrhe, a ne u svrhe zbog kojih je ta roba u cjelini ili djelimično oslobođena od plaćanja carine i ostalih uvoznih dažbina (član 162. Zakona o carinskoj politici BiH).

U toku postupka Sud je prije svega utvrdio da je Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj politici BiH («Službeni glasnik BiH» broj 34/00), na koju ukazuje davalac inicijative, donesena od strane Visokog predstavnika u BiH, da se njome vrše izmjene i dopune zakona na nivou države BiH, te da shodno odredbama člana 115. Ustava Republike Srpske, nije u nadležnosti ovog Suda da ocjenjuje navedene propise.

U postupku ocjenjivanja osporene odredbe Zakona o carinskim prekršajima (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 13/00), Sud je utvrdio da je ovim zakonom zakonodavac utvrdio carinske prekršaje koje učine pravna i fizička lica, propisao kazne i mjere za učinjene prekršaje, kao i nadležnost Republičke uprave carina, odnosno odgovarajućih komisija ovog organa za vođenje prekršajnog postupka. Imajući u vidu da je tačkom 10. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnost i rad državnih organa, Sud je ocijenio da je zakonodavac na osnovu navedenog ustavnog ovlašćenja Zakonom o carinskim prekršajima uredio pravne odnose u ovoj oblasti.

Pored toga, Sud je utvrdio da je Zakon o carinskim prekršajima Republike Srpske donesen u cilju provođenja Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (''Službeni glasnik BiH'' br. 21/98, 34/00 i 10/02). Naime, ovim zakonom regulisani su osnovni elementi sistema za carinsku zaštitu privrede BiH, prava i obaveze svih subjekata u postupcima carinjenja robe i putnika, carinski nadzor, posupak carinjenja robe i drugi instituti koji regulišu sistem carinske zaštite. Članom 2. Zakona propisano je da se odredbe istog primjenjuju jedinstveno na cijelom carinskom području BiH, da ovaj zakon provode Uprave carina entiteta, te da entiteti donose identične propise za provođenje ovog zakona i zakone o organizaciji uprava carine. Odredbom člana 214. stav 2. određena je nadležnost entiteta da preduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi obezbijedili djelokrug i efikasnost ovog zakona, posebno donošenjem i primjenom djelotvornih i preventivnih kazni za carinske prekršaje, dok je članom 215. propisano da će dalji propisi u vezi carinskih prekršaja i kazni biti definisani i regulisani posebnim zakonima entiteta.

U vrijeme donošenja pomenutog Zakona o carinskim prekršajima Republike Srpske, pojam carinskog prekršaja bio je određen, jedinstveno na teritotiji BiH, članom 4. stav 1. tačka 9. Zakona o carinskoj politici BiH («Službeni glasnik BiH» broj 21/98), kao svako kršenje ili pokušaj kršenja ovog zakona ili bilo kojeg drugog carinskog pravila ili propisa.Osporenom odredbom Zakona o carinskim prekršajima sankcioniše se kao carinski prekršaj povreda člana 162. Zakona o carinskoj politici BiH, odnosno postupanje subjekata koji carinsku robu uvezenu na osnovu korišćenja povlastice oslobađanja od plaćanja carine otuđe prije propisanog roka, predaju drugom licu na upotrebu ili je upotrijebe u druge svrhe, a ne u svrhe zbog kojih je ta roba u cjelini ili djelimično oslobođena od plaćanja carine. S obzirom na to da je prema članu 162. i Aneksu 4. Zakona o carinskoj politici BiH pravo na korišćenje povlastice vezano za određena svojstva uvoznika i namjenu predmeta koji se uvozi, uvezenu robu može koristiti samo korisnik povlastice i zakonom određen krug lica. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o posebnim okolnostima pod kojim je moguće ostvariti oslobađanje od plaćanja carine. Kako bi se spriječila zloupotreba carinske povlastice, odnosno korišćenje ovako uvezene robe u komercijalne svrhe, zakonodavac je otuđenje ove robe, upotrebu od strane drugih lica ili korišćenje u druge svrhe, a ne u svrhe zbog kojih je ta roba oslobođena od plaćanja carine, uslovio protekom određenog roka, te kao carinski prekršaj sankcionisao postupanje suprotno ovoj odredbi. Robom uvezenom na ovaj način uvoznik može raspolagati bez ograničenja i prije isteka propisanog roka, ukoliko plati zakonom određenu carinu. Imajući u vidu naprijed navedeno, a posebno da se u konkretnom slučaju radi o privilegovanom načinu uvoza robe, te sticanju imovine na ovaj način od strane samo određenih kategorija lica, Sud je ocijenio da normiranjem kao u osporenom članu 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima, kojim je sankcionisano otuđenje i predaja drugom na upotrebu ovakve robe prije zakonom propisanog roka, nije došlo do povrede ustavnog principa kojim je garantovana zaštita prava svojine. Sud je posebno imao u vidu i činjenicu da je osporenim članom 6. stav 1. tačka 2. Zakona o carinskim prekršajima Republike Srpske sankcionisano kao carinski prekršaj postupanje suprotno odredbama Zakona o carinskoj politici BiH, te da nije u nadležnosti Ustavnog suda Republike Srpske da ocjenjuje odredbe zakona donesenog na državnom nivou.

Sud je konstatovao da je Zakon o carinskim prekršajima Republike Srpske prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine (''Službeni glasnik BiH'' broj 88/05), zbog čega je ustavnost osporene odredbe ovog zakona ocijenio u vrijeme važenja.

Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-29/04 PREDSJEDNIK

31. januar 2006. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio