Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-307/04 (A.J.)
Odluka donesena 19. 04. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku
- Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine · čl. 13
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o zakonu o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 358
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 358
- Zakon o krivičnom postupku
- Ispravka krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 358
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku (objavljen na bosanskom jeziku)
- Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o proglašenju Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine · čl. 13
- Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine
- Poslovnik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-307/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, suci Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. travnja 2004. godine, u predmetu broj AP 307/04, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. točka 14. i članka 59. stavak 2. točka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. J., iz Mostara, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj KPŽ-03/04 od 4. ožujka 2004. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. A. J. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, kojeg zastupa Josip Muselimović, odvjetnik iz Mostara, podnio je 19. ožujka 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KPŽ-
03/04 od 4. ožujka 2004. godine. Tražena je privremena mjera kojom se zahtijeva obustava svih kazneno-procesnih radnji protiv apelanta, koje se vode pred Sudom Bosne i Hercegovine u predmetu broj KPP-01/04-P, sve do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
3. Posebno odjeljenje za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, podnijelo je zahtjev za određivanjem pritvora broj KTA-69/03 od 24. siječnja 2004. godine. Navedenim se zahtjevom tražilo određivanje pritvora za apelanta, zbog dvojbe da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 358. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02).
4. Sud Bosne i Hercegovine je, rješenjem broj KPP-01/04-P od 24. siječnja 2004. godine, odredio apelantu pritvor u trajanju od jednog mjeseca, pozivajući se na odredbe članka 132. stavak 1. toč. a. i b., kao i na čl. 134. i 135. Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 3/03).
5. Na navedeno se rješenje o određivanju pritvora apelant žalio 25. siječnja 2004. godine. Rješenjem broj KV-07/04 od 27. siječnja 2004. godine, Sud Bosne i Hercegovine je odbio priziv apelanta kao neutemeljen.
6. Sud Bosne i Hercegovine je, rješenjem broj KV-20/04 od 20. veljače 2004. godine, produljio apelantu pritvor za još dva mjeseca. Protiv navedenog je rješenja apelant, 16. veljače 2004. godine, podnio zahtjev za ukidanjem pritvora. Također, apelant je 23. veljače 2004. godine podnio priziv na navedeno rješenje Suda Bosne i Hercegovine, kojim mu se produljuje pritvor. U prizivu, apelant je tražio izuzeće sudaca Suda Bosne i Hercegovine koji su sudjelovali prilikom određivanja i produljenja pritvora.
7. Sud Bosne i Hercegovine je, rješenjem broj Su-117/04 od 2. ožujka 2004. godine, odbio apelantov zahtjev za izuzećem sudaca. Također, Sud Bosne i Hercegovine je, rješenjem broj KPŽ-03/04 od 4. ožujka 2004. godine, odbio kao neutemeljen apelantov priziv, izjavljen na rješenje tog Suda kojim mu se produljuje pritvor za još dva mjeseca.
8. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. Apelant se žali da je Sud Bosne i Hercegovine u njegovom slučaju retroaktivno primijenio Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 58/02) i Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 19/03). Apelant smatra da je Sud Bosne i Hercegovine, u njegovom slučaju, trebao primijeniti odredbu članka IV.B.4.10 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, obzirom da je ona bila važeća u vrijeme izvršenja navodnih kaznenih djela. Sukladno navedenoj ustavnoj odredbi koja je bila na snazi sve do donošenja Amandmana LXV («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 52/02), apelant je uživao pravo imuniteta od kaznenog gonjenja, obzirom da je u vrijeme navodnog izvršenja kaznenih djela obnašao dužnost federalnog ministra obrane.
9. Također, apelant smatra da je Sud Bosne i Hercegovine, u njegovom slučaju, retroaktivno primijenio izmijenjenu odredbu članka 13. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 29/00, 15/02, 16/02, 24/02, 3/03, 37/03 i 42/03). Naime, članak 13. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine govori o ovlastima tog suda za kaznena djela utvrđena zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, kada ta kaznena djela ugrožavaju suverenitet ili teritorijalni integritet, političku neovisnost, nacionalnu sigurnost, međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine i kada mogu imati štetne posljedice za gospodarstvo Bosne i Hercegovine. Izmjene članka 13. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine stupile su na pravnu snagu 1. veljače 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 42/03). Sukladno navedenom, apelant smatra da su na njegov slučaj trebale biti primijenjene odredbe o mjesnoj nadležnosti iz Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/98, 23/99, 50/01 i 27/02), obzirom da su one bile na pravnoj snazi u vrijeme navodnog izvršenja kaznenih djela. Prema tome, apelant smatra da u njegovom predmetu Sud Bosne i Hercegovine nije nadležan.
10. Imajući u vidu navedeno, apelant smatra da je rješenjem Suda Bosne i Hercegovine, broj KPŽ-03/04 od 4. ožujka 2004. godine, povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem dijelu: Europska konvencija), kao i pravo da se kažnjavanje može vršiti samo na temelju zakona iz članka 7. Europske konvencije.
11. Apelant je tražio i donošenje privremene mjere kojom se zahtijeva obustava svih kazneno-procesnih radnji protiv njega koje se vode pred Sudom Bosne i Hercegovine u predmetu broj KPP-01/04-P, sve do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. Zahtjev za donošenjem privremene mjere nije detaljnije obrazložen, posebno glede toga zašto bi daljnjim nastavkom kaznenog postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine za apelanta nastupile neotklonjive štetne posljedice. Osim toga, apelant se poziva na privremenu mjeru koju je Ustavni sud donio u predmetu broj AP-58/03 od 6. veljače 2004. godine, kojom se, kako navodi, «zabranjuje vođenje kaznenog postupka zbog postojanja imuniteta». Također, apelant je naveo da ostaje kod svojih navoda iz priziva koje je podnio Sudu Bosne i Hercegovine 25. siječnja 2004. i 23. veljače 2004. godine.
12. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni je sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. točka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 16. stavak 2. točka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva: 14. apelacija je preuranjena».
13. Prije svega, Ustavni sud mora utvrditi je li apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove moguće po zakonu kako to zahtijeva članak 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Sukladno toj odredbi, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, sukladno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestupanjske odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine).
14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj KPŽ-03/04 od 4. ožujka 2004. godine. Međutim, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u tijeku. Sukladno praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na temelju postupka u cjelini. Obzirom na složenost i višestupnost kaznenog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi je li kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68; i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01, od 27. lipnja 2003. godine, točka 18., objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
15. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda u sličnim slučajevima, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena u smislu članka 16. stavak 2. točka 14. Poslovnika Ustavnog suda, obzirom da rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj KPŽ-
03/04 od 4. ožujka 2004. godine nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog kaznenog postupka. Dakle, kazneni postupak je u prethodnoj fazi i ishod ovog postupka je otvoreno pitanje.
16. Ustavni sud podsjeća na svoju dosadašnju praksu izraženu u nekoliko predmeta, prema kojoj apelant, ukoliko od samog početka ističe prigovor imuniteta i isključivo na njemu temelji svoju obranu, uživa zaštitu prava predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine. Preduvjet za razmatranje ovakvih predmeta predstavlja odluka suda nadležnog za raspravljanje pitanja imuniteta kao što je to bio slučaj u predmetu broj AP 58/03 od 6. veljače 2004. godine. Sukladno navedenoj praksi, Ustavni sud ističe da se predmet apelacije u ovom slučaju tiče određivanja odnosno produljenja pritvora, a da isticanje pitanja imuniteta i zaštite koju on pruža, nije osnova obrane u postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine već je istaknut tek prilikom izjavljivanja priziva na rješenje o određivanju pritvora.
17. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. točka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanjem privremene mjere.
19. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić