Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1055/04 (N.D. i drugi)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1055/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1055/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. D., N. Č., E. B., A.
D., R. T., Š. N., M. I., I. M., Lj. Č. i K. N., zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. N. D., N. Č., E. B., A. D., R. T., Š. N., M. I., I. M., Lj. Č. i K. N., (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nail Demirović, podnijeli su, 3. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojoj su naveli da im je Federalni zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) izvršio preračun penzija iz bivših YU dinara u konvertibilne marke (KM) odlukama koje su im nepoznate i koje nisu ni dobili.
2. Apelanti su naveli da su pravo na penziju ostvarili prije otpočinjanja ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, te im je stoga penzija utvrđena u bivšim YU dinarima. Nakon povlačenja iz opticaja bivših YU dinara, kao i njemačkih maraka (DEM) apelanti su počeli primati penziju u konvertibilnim markama (KM). Apelanti smatraju da je Federalni zavod netransparentno i nezakonito izvršio preračun iznosa utvrđenih penzija iz bivših YU dinara u KM. Takvim preračunom, apelanti su navodno ostali uskraćeni za prvobitno utvrđeni iznos penzije. Osim toga, apelanti naglašavaju da se u određenom broju slučajeva radilo o utvrđivanju prijevremene starosne penzije, gdje je u osnovnim rješenjima izvrčito navedeno da će, nakon proteka određenog roka, Federalni zavod donijeti nova rješenja po službenoj dužnosti, što do sada nije urađeno.
3. Apelanti tvrde da je navedenim postupcima došlo do povrede njihovog prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
6. Ustavni sud se poziva na član 96. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, broj 29/98) koji predviđa da se postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja pokreće na zahtjev osiguranika. Osim toga, član 101. citiranog zakona predviđa da je u postupku za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja predviđena i sudska zaštita, dok član 145. st. 1. i 2. predviđaju da je nosilac osiguranja dužan u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, privremena rješenja o ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja zamijeniti trajnim rješenjima, te da se rješenja donose po službenoj dužnosti ili na zahtijev korisnika prava. Dalje, prema članu 22. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 8/00), ako u upravnom postupku prvostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebno propisanom roku donio nikakvo rješenje, stranka ima pravo da se obrati drugostepenom organu. Prema navedenom, ukoliko su nezadovoljni načinom na koji su im obračunati iznosi penzija, odnosno ukoliko nisu donesena odgovarajuća rješenja kojima se utvrđuju iznosi penzija, apelanti su imali na raspolaganju zakonom propisane pravne lijekove, koje su bili dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
7. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić