Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-46/02 (M. M.)
Odluka donesena 26. 09. 2003.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
- Zakon o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi · čl. 153
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi
- Zakon o carinskim prekršajima · čl. 20
- Zakon o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi
- Poslovnik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 54
- Odluka o izmjenama i dopunama poslovnika Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 54
Predmeti (1)
AP-46/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 09. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik, Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmananović, prof. Didier Maus, prof. David Feldman, Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, u predmetu broj AP-46/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija M. M., iz Cazina, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Pvl-96/01 od 10. decembra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Cazina, podnijela je 27. marta 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj: Pvl-96/01 od 10. decembra 2001. godine.
2. Rješenjem Carinarnice Bihać – Komisije za carinske prekršaje, broj 09.1402.16-4. br. P.78/01-DA/VJ od 3. jula 2001. godine, apelantica je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom zbog prekršaja iz člana 20. u vezi sa članom 5. stav 1., tačka 3. i stav 3. Zakona o carinskim prekršajima («Službene novine FBiH», br. 46/00).
3. Apelantica je 11. jula 2001. godine uložila žalbu na navedeno rješenje Carinarnice Bihać – Komisije za carinske prekršaje od 3. jula 2001. godine.
4. Rješenjem broj 02.16.02.16.2.-BR-UP-1694/2001 od 26. novembra 2001. godine Carinarnica Bihać, rješavajući po službenoj dužnosti, naložila je apelantici da plati na ime carine ukupno 162,00 KM po osnovu njene odgovornosti za prekršaj po rješenju Carinarnice Bihać od 3. jula 2001. godine. I na ovo rješenje apelantica je izjavila žalbu 10. decembra 2001. godine.
5. Federalno ministarstvo finansija, rješenjem broj 07-UP/II-05-62.14/01 od 8. januara 2002. godine, odbilo je žalbu apelantice protiv rješenja Carinarnice Bihać od 26. novembra 2001. godine kao neosnovanu.
6. Federalno vijeće za prekršaje, rješenjem broj Pž-690/01 od 27. jula 2001. godine, odbilo je žalbu apelantice protiv rješenja Carinarnice Bihać - Komisije za carinske prekršaje, broj P-78/01- DA/VJ od 3. jula 2001. godine, kao neosnovanu i potvrdilo prvostepeno rješenje.
7. Povodom zahtjeva za sudsku zaštitu od 3. augusta 2001. godine, kojeg je apelantica podnijela Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv rješenja Federalnog vijeća za prekršaje, broj Pž-690/01 od 27. jula 2001. godine, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je rješenjem broj Pvl-96/01 od 10. decembra 2001. godine odbacio zahtjev kao nedopušten na osnovu člana 153. Zakona o prekršajima kojim se povređuju federalni propisi («Službene novine FBiH», br. 9/96 i 29/00), jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za dopuštenost ovog pravnog lijeka.
8. Apelantica se žali da joj je osporenim rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, navedenim u predmetu, kao i rješenjima Federalnog vijeća za prekršaje od 27. jula 2001. godine i rješenjima upravnih organa od 8. januara 2002. godine, od 3. jula 2001. godine i od 26. novembra 2001. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje na diskriminacijskoj osnovi, te da su na taj način povrijeđene odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) iz čl. 6, 14, 17. i 18., odnosno odgovarajuće odredbe Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Apelantica predlaže da Ustavni sud svojom odlukom apelaciju usvoji, ukine rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Pvl- 96/01 od 10. decembra 2001. godine, rješenje Federalnog vijeća za prekršaje, broj Pž- 690/2001 od 27. jula 2001. godine, rješenje Federalnog ministarstva finansija, broj 07-UP/II-05-6214/01 od 8. januara 2002. godine, rješenje Carinarnice Bihać, broj 09.1402.16-4 broj P-78/01-DA/VJ od 3. jula 2001. godine i rješenje Carinarnice Bihać, broj 02.16.02.16.2.-BR.UP-1694/2001 od 26. novembra 2001. godine.
10. Prilikom utvrđivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu jurisdikciju nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz mišljenja bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.». Član 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Na listu predmeta iz prethodnog stava neće se staviti aplacija ako postoji koji od ovih slučajeva (...)
3. protekao je rok za podnošenje apelacije.
(...)»
11. Prema članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, apelacija mora da zadovoljava konkretno utvrđene uvjete da bi mogla biti razmatrana pred Ustavnim sudom. Prije svega, apelant mora prethodno iskoristiti sve pravne lijekove protiv presude koja se osporava. Nadalje, apelacija mora biti podnesena u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
12. U ovom predmetu, redovan sudski postupak je okončan rješenjem Federalnog vijeća za prekršaje broj Pž-690/01 od 27. jula 2001. godine, koje je apelantica primila 23. augusta 2001. godine, putem Carinarnice Bihać.
14. Apelantica je blagovremeno uložila zahtjev za sudsku zaštitu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, temeljem čl. 152. do 154. Zakona o prekršajima kojim se povređuju federalni propisi, ali taj pravni lijek nije dozvoljen, zbog čega ga je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, iz formalnih razloga, odbacio rješenjem koje se apelacijom pobija, jer apelantica nije ispunila zakonske uvjete za ulaganje ovog pravnog lijeka.
15. Ustavni sud u predmetu broj U 16/01, rješenjem donesenim 4. aprila 2002. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 24/2002), zaključio je u tački 11. Rješenja: «Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtijeva da se iscrpe samo oni pravni lijekovi koji su efektivni, a rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu se računa od dana kada je apelant primio konačnu odluku po zadnjem pravnom lijeku. Međutim, kada je pravni lijek proglašen nedopuštenim jer formalni uvjeti za ulaganje revizije nisu ispoštovani, ovakav pravni lijek se ne može smatrati efektivnim i odluka kojom je on odbačen se ne može uzeti za polaznu tačku roka od 60 dana.»
16. S obzirom da se u konkretnom slučaju – konačnom sudskom odlukom smatra rješenje Federalnog vijeća za prekršaje, broj Pž-690/01 od 27. jula 2001. godine, koje je apelantica primila 23. augusta 2001. godine i da je apelacija primljena u Ustavnom sudu 27. marta 2002. godine, proizilazi da apelacija nije uložena unutar roka od 60 dana predviđenog članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda i da apelacija, s obzirom na navedeno, nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavljaju apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
AP 46/02 26. septembra 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić