Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-227/03 (A. N.)
Odluka donesena 27. 01. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku · čl. 358
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 282
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 282
- Zakon o krivičnom postupku
- Ispravka krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 282
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku (objavljen na bosanskom jeziku)
- Poslovnik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 78
Predmeti (1)
AP-227/03
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 01. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Ćazim Sadiković i Miodrag Simović na sjednici održanoj 27. januara 2004. godine, u predmetu broj AP-227/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev A. N., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. A. N. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Z. H., advokat iz Sarajeva, podnio je 6. augusta 2003. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kvl-z- 40/02 od 18. juna 2003. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje izrečene krivične sankcije presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-3/01 od 2. novembra 2001. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-3/01 od 2. novembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-27/02 od 6. marta 2002. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo prevare iz člana 282. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02), izvršeno na taj način što je postupajući sa namjerom pribavljanja protivpravne imovinske koristi, ovlaštenim osobama SAB banke lažno predstavio da će kredite koje mu ta banka odobri vratiti u roku od 30, odnosno 90 dana, te ih je na taj način doveo u zabludu u pogledu svojih stvarnih namjera i tako naveo da sa njim zaključe više ugovora o kreditu, koje nije vratio i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine. Istom presudom apelant je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka, te da na ime imovinsko pravnog zahtijeva oštećenoj SAB banci isplati iznos od 6.756.816,15 KM, dok je sa viškom imovinskopravnog zahtijeva oštećena upućena na parnični postupak.
3. Protiv ovih presuda apelant je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog kršenja krivičnog zakona, povreda odredaba krivičnog postupka predviđenih u članu 358. stav 1. Zakona o krivičnom AP-227/03 3 Odluka o privremenoj mjeripostupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/98 i 23/99) i zbog drugih povreda odredaba krivičnog postupka koje su uticale na zakonitost sudske odluke, koji je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odbio kao neonovan presudom broj Kvl-z-40/02 od 18. juna 2003. godine.
4. Apelant smatra da se u ovoj pravnoj stvari radi o građansko pravnom odnosu između njega kao korisnika i SAB banke kao davaoca kredita, te je, osudom na kaznu zatvora, sud povrijedio njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo da ne bude lišen slobode samo zato što nije u stanju da ispuni ugovornu obavezu iz člana 1. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Kao razloge za donošenje privremene mjere apelant navodi da su šestomjesečni pritvor i izricanje zatvorske kazne imali teške posljedice na njegovo zdravlje, pa je čak i pretrpio dva teška moždana udara, te bi odlazak na izdržavanje kazne zatvora još više pogoršao njegovo zdravstveno stanje.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Apelant, međutim, osim svojih tvrdnji, nije prezentirao dokaze da bi zbog izvršenja presude kojom mu je izrečena kazna zatvora, mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice. AP-227/03 3 Odluka o privremenoj mjeri
9. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
10. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić