Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-893/05 (Z. S.)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-893/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici i Jovo Rosić i Seada Palavrić, sudije na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-893/05, rješavajući apelaciju Zhou Shoujuan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zhou Shoujuan, podnesena protiv rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, broj UP-2-07/1-37-147/04 od 27. decembra 2004.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zhou Shoujuan (u daljnjem tekstu: apelantica), državljanka Kine sa boravištem u Gradišci, podnijela je, 28. marta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-2-07/1-37-147/04 od 27. decembra 2004. godine. Apelantica je također, zatražila donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio izvršenje osporenog rješenja tako da apelantica zadrži pravo boravka u Bosni i Hercegovini, do donošenja odluke o apelaciji. Ustavni sud je odlukom broj AP-893/05 od 12. aprila 2005. godine odbio zahtjev apelantice za izdavanje privremene mjere.
2. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Centar javne bezbjednosti Banjaluka (u daljnjem tekstu: Centar javne bezbjednosti Banjaluka) je rješenjem, broj 10-05/3-26,2-236/04 od 21. septembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj UP-2-07/1-37-147/04 od 27. decembra 2004. godine, odbio apelantičin zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Bosni i Hercegovini po osnovu rada i izdate radne dozvole, iz razloga propisanih članom 41. stav 1. tačka b) Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 29/03).U pravnoj pouci drugostepenog rješenja se navodi da je isto konačno u upravnom postupku i da protiv njega žalba nije dozvoljena. Iz apelacije i predočenih dokumenata ne može se zaključiti da je apelantica prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu tužbom pokrenula upravni spor protiv drugostepenog rješenja.
3. Centar javne bezbjednosti Banjaluka je donio dopunsko rješenje, broj 10-05/03-26,2-236/04 od 28. januara 2005. godine, kojim se rješenje, broj 10-05/03-26,2-236/04 od 21. septembra 2004. godine, dopunjuje dodavanjem tačke 2. kojom je određeno da je apelantica obavezna napustiti teritoriju Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana od dana dostavljanja konačnog rješenja, a pod prijetnjom prisilnog izvršenja.
4. Apelantica navodi da su prvostepeni i drugostepeni organ donošenjem navedenih rješenja povrijedili član 2. Protokola broj 4 i član 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Navodi da ovi organi, prilikom odlučivanja o njenom zahtjevu, nisu uzeli u obzir činjenicu da je ona mogla doći u Bosnu i Hercegovinu po dva osnova, obzirom da joj je muž osnivač firme u Bosni i Hercegovini, a brat direktor firme, te svoje pravo za podnošenje zahtjeva za privremeni boravak osnovano koristiti po dolasku u Bosnu i Hercegovinu.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelantica protiv rješenjem Ministarstva, broj UP-2-07/1-37-147/04 od 27. decembra 2004. godine, nije tužbom pokrenula upravni spor, a u skladu sa članom 10. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 8/00) kojim je određeno da se upravni spor može pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stupnju. Nadalje članom 12. stav 1. tačka 2. istog zakona je određeno da se upravni spor ne može voditi protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izričitoj odredbi zakona ne može voditi upravni spor. Kako odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu («Službeni glasnik BiH», broj 29/03) nije eksplicitno određeno da se protiv drugostepenog rješenja ne može pokrenuti upravni spor Ustavni sud zaključuje da apelantica prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpila sve raspoložive pravne lijekove moguće po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić