Aktio

Zakon o slobodnim zonama FBiH

Verzija 0

Izvorni tekst
Objavljeno
11. 02. 1995.
Stupila na snagu
19. 02. 1995.
Glasilo
Sl. novine FBiH 2/1995
Broj članova
38 članova

Algoritamski rekonstruisano - nije zvanični prečišćeni tekst.

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se osnivanje, rad i prestanak rada slobodnih zona i posebni uvjeti obavljanja djelatnosti u slobodnim zonama.

Član 2.

Slobodna zona je dio teritorije, odnosno carinskog područja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), koji je posebno ograđen i označen i na kojem se obavljaju djelatnosti pod uvjetima propisanim ovim zakonom.

Član 3.

Slobodna zona je preduzeće. Slobodna zona obavlja ekonomske, tehničke, administrativno-stručne i druge poslove u vezi sa obavljanjem djelatnosti u slobodnoj zoni. Upisom akta o osnivanju slobodne zone u sudski registar preduzeća i drugih pravnih lica koja obavljaju privredne djelatnosti, zona stiče pravnu i poslovnu sposobnost.

Član 4.

Slobodna zona osniva se na području mjesta koje ima pomorsku ili riječnu luku ili zrakoplovno pristanište koji su otvoreni za međunarodni javni saobraćaj ili robno transportni centar registriran u skladu sa zakonskim uvjetima. Slobodna zona se može osnovati i uz magistralni put, odnosno magistralnu željezničku prugu. Slobodna zona može se sastojati od više odvojenih dijelova od kojih svaki mora ispunjavati uvjete iz ovog zakona.

Član 5.

Korisnici slobodne zone mogu biti domaća i strana pravna i fizička lica. Korisnik slobodne zone obavlja dozvoljenu djelatnost u zoni na osnovu ugovora sa zonom.

Član 6.

Saglasnost za osnivanje slobodne zone, odnosno dijela slobodne zone može se dati ako se mogu osigurati imovinsko-pravni, prostorni, energetski, tehnički, ekološki i drugi uvjeti za obavljanje djelatnosti u slobodnoj zoni.

Član 7.

U slobodnoj zoni mogu se proizvoditi robe i pružati usluge, obavljati vanjskotrgovinski promet, promet robe na veliko i trgovina na malo za devize, te obavljati bankarski i drugi finansijski poslovi, poslovi osiguranja imovine i lica i poslovi reosiguranja i vršiti turističke usluge. U slobodnim skladišnim kapacitetima unutar zone može se uskladištiti i domaća roba koja nije namijenjena izvozu, pod uvjetom da se posebno evidentira i da smještaj te robe ne otežava kontrolu poslovanja u slobodnoj zoni. Strani korisnik slobodne zone može u zoni osnovati vlastitu ili mješovitu banku i osiguravajuću organizaciju odnosno filijalu banke ili osiguravajuće organizacije u skladu sa posebnim propisima.

Član 8.

Slobodnu zonu može osnovati jedno ili više pravnih lica (u daljem tekstu: osnivač slobodne zone). Vlasnik ili nosilac prava korišćenja građevinskog zemljišta u zoni mora biti najmanje jedan domaći osnivač, odnosno slobodna zona. Osnivač slobodne zone osigurava sredstva za osnivanje i početak rada i donosi akt o osnivanju slobodne zone. Akt o osnivanju slobodne zone sadrži: 1. naziv osnivača slobodne zone; 2. firmu i sjedište slobodne zone; 3. područje slobodne zone; 4. djelatnost koja će se obavljati u zoni; 5. iznos sredstava za osnivanje i početak rada zone; 6. ime lica ovlašćenog za preduzimanje radnji potrebnih za osnivanje i početak rada zone, 7. način upravljanja zonom. Uz zahtjev za davanje saglasnosti za osnivanje slobodne zone koji se podnosi federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, osnivač slobodne zone dužan je dostaviti akt o osnivanju zone, elaborat o ekonomskoj opravdanosti osnivanja i dokaze o reguliranju imovinsko-pravnih odnosa na svim nekretninama koje ulaze u sastav zone i dokaze o postojanju organizacionih, prostornih, energetskih, ekoloških i tehničkih uslova za rad slobodne zone.

Član 9.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, (u daljem tekstu: Vlada), na prijedlog federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, uz prethodno pribavljeno mišljenje kantonalnog organa uprave nadležnog za poslove privrede, daje saglasnost za osnivanje slobodne zone, ako su ispunjeni uvjeti propisani ovim zakonom. Ako se saglasnost ne izda u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva, smatra se da je saglasnost data. Kantonalni organ uprave nadležan za poslove privrede dužan je svoje mišljenje dostaviti federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom u roku od deset dana.

Član 10.

Slobodna zona utvrđuje uvjete pod kojima se koristi područje zone za obavljanje djelatnosti u toj zoni, uređuje unutrašnji rad i propisuje mjere posebne zaštite životne i radne okoline u slobodnoj zoni. Slobodna zona obavezna je da svakom korisniku zone omogući da pod jednakim općim uvjetima obavlja djelatnost u slobodnoj zoni. Akt kojim se utvrđuju uvjeti iz stava 1. ovog člana, objavljuje se u jednom od sredstava javnog informiranja.

Član 11.

Radi osiguranja nadzora ulaza i izlaza robe i lica, područje slobodne zone ili dio slobodne zone, ako se zona sastoji iz više dijelova, moraju biti ogradjeni, obilježeni i uredjeni tako da se osiguraju svi uvjeti za sprovodjenje mjera carinskog nadzora. Ograda slobodne zone, odnosno dijela zone mora biti tako uredjena da se promet robe i lica može obavljati samo kroz odredjen ulaz, odnosno izlaz iz slobodne zone. Slobodna zona mora biti vidljivo obilježena i označena kao slobodna zona, kako na ulazu, tako i na izlazu. Ograda i ulaz u zonu, odnosno izlaz iz zone moraju biti takvi da osiguravaju kontrolisan ulaz i izlaz i po noći moraju biti osvijetljeni.

Član 12.

Slobodna zona dužna je da na svom području osigura prostorije potrebne za rad carinske službe.

Član 13.

Opći tehnički uvjeti za osnivanje slobodne zone utvrđuju se aktom federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom. Ispunjenje uvjeta sadržanih u saglasnosti Vlade o osnivanju slobodne zone utvrđuje federalna komisija. Komisiju imenuje funkcioner federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom od predstavnika federalnih organa uprave nadležnih za ekonomske odnose sa inozemstvom, privredu, finansije, unutrašnje poslove, carinu, kao i od predstavnika Privredne komore Federacije Bosne i Hercegovine, te jednog predstavnika slobodne zone. Izvještaj o ispunjavanju odnosno neispunjavanju uvjeta, komisija podnosi organu koji je imenovao u roku od 30 dana. Na osnovu izvještaja komisije, federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom u roku od 30 dana od dana prijema izvještaja donosi rješenje. Rješenjem iz prethodnog stava odobrava se početak rada slobodne zone, ili odbija početak rada i nalaže izvršenje dopunskih radnji.

Član 14.

Ulazak lica na područje slobodne zone uređuje slobodna zona. Na lica iz stava 1. ovog člana primjenjuju se mjere carinskog nadzora predvidjene za prelazak carinske linije. Na području slobodne zone nije dozvoljeno stanovanje.

Član 15.

Roba koja se uvozi, izvozi, provozi i smješta u slobodnu zonu, prijavljuje se carinarnici prijavom za uvoz i provoz robe ili izjavom o teretu, uz koju se prilažu isprave po kojima je roba dopremljena u slobodnu zonu. Roba namijenjena izvozu prijavljuje se po izvoznoj carinskoj deklaraciji. Kao isprava po kojoj se roba prijavljuje carinarnici može se prihvatiti i nalog, odnosno račun za robu koja se unosi ili upućuje u slobodnu zonu, ako sadrži sve podatke iz prijave za uvoz i provoz robe.

Član 16.

Roba iz slobodne zone može se privremeno iznositi radi ispitivanja, atestiranja, popravke, predstavljanja na tržištu ili industrijskog oplemenjivanja. Roba iz stava l. ovog člana, navedena u specifikaciji, koju ovjerava carinarnica mora se vratiti najduže u roku do godinu dana.

Član 17.

Na izvoz i uvoz robe i usluga iz, i u slobodnu zonu, kao i na privremeno upućivanje robe iz slobodne zone ne primjenjuju se privremene mjere i ograničenja iz zakona kojima se uređuju vanjskotrgovinski promet i devizno poslovanje.

Član 18.

Domaća roba upućuje se u slobodnu zonu slobodno, radi proizvodnje, korišćenja i potrošnje u slobodnoj zoni, uz prijavljivanje carinarnici podnošenjem specifikacije. Ako se roba iz stava l. ovog člana vraća iz slobodne zone, u cjelosti ili djelomično, carinarnica na osnovu specifikacije razdužuje korisnika slobodne zone.

Član 19.

Carinski nadzor nad robom u slobodnoj zoni obavlja se na ulaznim i izlaznim mjestima slobodne zone odnosno dijela slobodne zone. Izuzetno, od odredbe stava l. ovog člana, carinski nadzor nad robom u slobodnoj zoni mora se omogućiti i kada se ova kontrola zahtijeva od carinskog i drugog nadležnog organa. Korisnik slobodne zone dužan je radi omogućavanja carinskog nadzora voditi evidenciju o robi koja ulazi u slobodnu zonu ili izlazi iz slobodne zone. Evidencija iz stava 3. ovog člana vodi se hronološki na osnovu podataka iz isprava koje prate robu. Ako se evidencija vodi putem kartica, carinarnica ovjerava iste i vodi njihov registar. Roba u evidenciji zadužuje se i razdužuje unošenjem podataka o robi iz uvozne, odnosno izvozne carinske deklaracije, propratnice, odlaznog manifesta ili odgovarajuće carinske i druge isprave. Evidencija iz stava 3. ovog člana mora sadržavati i naziv korisnika slobodne zone, podatke o vrsti i količini robe, broj isprave na osnovu koje je roba prijavljena u slobodnu zonu, te druge podatke nužne za evidenciju o robi. Evidencija mora biti odvojena po namjeni robe (uvozna, izvozna, provozna, namijenjena potrošnji u slobodnoj zoni ili domaća koja se smješta u slobodnoj zoni).

Član 20.

Na uvoz u slobodnu zonu ne plaćaju se carina i druge uvozne dažbine kao ni posebne dažbine pri uvozu poljoprivrednih, prehrambenih i drugih proizvoda namijenjenih proizvodnji, korišćenju i potrošnji u slobodnoj zoni. Na izvoz iz slobodne zone u druge zemlje ne plaćaju se carina, izvozne dažbine i takse.

Član 21.

Roba proizvedena ili oplemenjena u slobodnoj zoni može se staviti u promet izvan slobodne zone na domaće tržište, uz primjenu propisa o uvozu, i poslije naplate carine i drugih uvoznih dažbina za uvozni sadržaj u toj robi. Izuzetno od stava l. ovog člana, na iznošenje iz slobodne zone tehnološkog i poslovnog otpada koji nastaje u procesu proizvodnje i poslovanja u slobodnoj zoni, kao i uslijed kvara i loma, primjenjuje se stopa carine i druge uvozne dažbine koje se primjenjuju na sirovine, reprodukcioni materijal, odnosno dijelove uvezene i upotrijebljene u proizvodnji u slobodnoj zoni. Uvjerenje o porijeklu robe u slobodnoj zoni izdaje se u skladu sa posebnim propisima.

Član 22.

Korisnici slobodne zone ne plaćaju porez i doprinose, izuzev poreza i doprinosa iz plaća.

Član 23.

Plaćanje i naplaćivanje u slobodnoj zoni je slobodno i obavlja se na ugovoreni način. Zona i korisnik slobodne zone mogu devize ostvarene poslovanjem u slobodnoj zoni držati na deviznom računu kod banke ovlašćene za poslove sa inozemstvom. Devizama iz stava 2. ovog člana raspolaže se slobodno za plaćanje obaveza u okviru obavljanja djelatnosti u slobodnoj zoni ili za prodaju na deviznom tržištu.

Član 24.

Cijene robe i usluga u slobodnoj zoni, kao i cijene zakupa zemljišta i poslovnog prostora u slobodnoj zoni mogu se iskazivati i naplaćivati u stranoj valuti. Naplata iz stava l. ovog člana smatra se deviznim prilivom.

Član 25.

Slobodna zona i korisnici slobodne zone mogu slobodno uzimati devizne kredite za potrebe djelatnosti u slobodnoj zoni uz obavezu otplate iz deviznog priliva ostvarenog u slobodnoj zoni.

Član 26.

Ulaganje u slobodnoj zoni, transfer dobiti i retransfer uloga, slobodni su.

Član 27.

Korisnik slobodne zone može uzeti zemljište u zoni i u dugoročni zakup, na rok i pod uvjetima utvrđenim ugovorom o korištenju zemljišta, a najduže do 30 godina.

Član 28.

Sve izmjene i dopune prinudnih zakonskih propisa primjenjivat će se na korisnike slobodne zone samo ako su za njih povoljnije.

Član 29.

Slobodna zona dužna je da u roku od 90 dana po isteku kalendarske godine dostavi federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom izvještaj o rezultatima poslovanja slobodne zone i ostvarenom neto deviznom efektu poslovanja. Ministar finansija propisuje uvjete i metodologiju za podnošenje izvještaja o finansijskom poslovanju slobodne zone.

Član 30.

Ako se u toku rada slobodne zone utvrdi da su prestali uvjeti propisani ovim zakonom za rad slobodne zone, Vlada će, na prijedlog federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, donijeti rješenje o prestanku rada slobodne zone. U slučaju iz stava l. ovog člana slobodna zona prestaje sa radom najkasnije u roku od godinu dana od dana donošenja rješenja.

Član 31.

Ako ovim zakonom nije drugačije odredjeno, na poslovanje slobodne zone i na poslovanje korisnika slobodne zone primjenjuju se propisi kojima se uredjuje poslovanje preduzeća.

Član 32.

KAZNENE ODREDBE Novčanom kaznom od 10000 DEM do 50000 DEM kaznit će se za prekršaj poduzeće slobodna zona: - ako ne donese akt kojim se utvrđuju uvjeti uz koje koristi područje slobodne zone za obavljanje djelatnosti u toj zoni; - ako započne sa radom prije izdavanja akta o zadovoljavanju uvjeta za početak rada; - ako na području zone dozvoli stanovanje suprotno aktu kojim se uređuje boravak na području zone; - ako u propisanom roku ne dostavi izvješće o finansijskim rezultatima poslovanja i ostvarenom netto deviznom efektu slobodne zone. Novčanom kaznom od 1000 do 5000 DEM za prekršaj iz stavka 1. kaznit će se i odgovorna osoba poduzeća slobodna zona.

Član 33.

Novčanom kaznom od 10000 do 50000 DEM kaznit će se za prekršaj korisnik: - ako ne prijavi uvoz, izvoz, provoz i smještaj robe u slobodnu zonu naadležnoj carinarnici; - ako ne vrati u slobodnu zonu ili ne izveze robu u roku privremeno upućenu izvan zone; - ako ne vodi evidenciju o robi koja ulazi ili izlazi iz slobodne zone. Novčanom kaznom od 1000 do 5000 DEM za prekršaj iz stavka 1. kaznit će se i odgovorna osoba korisnika.

Član 34.

Naplaćeni iznos novčanih kazni po prekršajnom postupku iz ovog zakona uplaćuje se u budžet Federacije.

Član 35.

Novčane kazne za učinjeni prekršaj prema odredbama čl. 32 i 33. ovog zakona, utvrdjene u DEM, naplaćuju se u valuti Federacije po srednjem tečaju koji utvrdjuje Centralna banka Federacije.

Član 36.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Slobodne i carinske zone osnovane i registrirane na osnovu dosadašnjih propisa nastavljaju sa radom, s tim da u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona svoju organizaciju i poslovanje usklade sa odredbama ovog zakona. Slobodna zona iz stava 1. ovog člana prestaje sa radom, ako svoju organizaciju i poslovanje ne uskladi u roku utvrđenom u stavu 1. ovog člana.

Član 37.

Do osnivanja Centralne banke Federacije, kod utvrdjivanja kazni u protuvrijednosti valute Federacije, primjenjivat će se tečaj dinara koji utvrđuje i objavljuje Narodna banka BiH.

Član 38.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

Sudska praksa po ovom zakonu

3 odluka iz 2 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog zakona. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj zakon (2)

Sve verzije zakona

  1. Verzija 2 · 14. 08. 2004. · Službene novine 43/2004
  2. Verzija 1 · 10. 07. 2004. · Službene novine 37/2004
  3. Verzija 0 · 11. 02. 1995. · Službene novine 2/1995