Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 27.01.2016. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Zakon o šumama ("Službene novine Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna", broj 5/14) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 12.02.2015. godine zahtjev za ocjenu usklađenosti Zakona o šumama (u daljem tekstu: osporeni Zakon) sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije, na osnovu člana IV.C.3.10. (2). b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) podnosilac zahtjeva za ocjenu usklađenosti osporenog Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Skupština Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna, (u daljem tekstu: Skupština kantona), kao donosilac osporenog Zakona.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština kantona dana 07.03.2014. godine donijela osporeni Zakon, kojim je propisano očuvanje i zaštita šuma i šumskog zemljišta, jačanje njihovih funkcija, planiranje u šumarstvu i upravljanje šumama i šumskim zemljištem, ekonomske funkcije, finansiranje biološke obnove šuma, nadzor nad primjenom tog zakona, kaznene odredbe kao i druga pitanja od značaja za šume i šumsko zemljište.

Navodi da je osporenim Zakonom u potpunosti regulisano pitanje šumarstva u tom kantonu, iako je utvrđivanje ekonomske politike, planiranje i obnova, te politika korištenja zemljišta na federalnom nivou u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a za politiku zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava utvrđena je podijeljena nadležnost između Federacije i kantona. Stoga je osporeni Zakon u suprotnosti sa odredbama člana III 1. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva, nadalje elaborira određene odredbe osporenog Zakona tako što navodi da je članom 56. propisana obaveza plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma, koja se uplaćuje isključivo u korist računa Budžeta Kantona. Također, članom 42. stav 1. propisuje se naknada za promjenu namjene šumskog zemljišta, članom 46. propisuje se naknada za promjenu namjene šumskog zemljišta, članom 49. naknada za zakup državnog šumskog zemljišta, a članom 50. naknada za uspostavu prava služnosti na državnom šumskom zemljištu, te sve navedene naknade se niti jednim dijelom ne uplaćuju u korist Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Ekonomska politika, u koje spada fiskalna politika čiji je sastavni dio porezna politika koja uključuje propisivanje i posebnih naknada, u isključivoj je nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a ne kantona. Članovima 4.-7. osporenog Zakona propisano je planiranje na šumi i šumskom zemljištu, članovima od 46.-50. se propisuje izdvajanje iz šumsko privrednog područja, promjena namjene, gradnja, zakup i uspostava prava služnosti na državnom šumskom zemljištu. Članom 15. propisan je postupak obnove šuma nakon nepogode,, te svim ovim se u potpunosti reguliše planiranje, obnova i politika korištenja šumskog zemljišta, što je takođe u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine.

U postupku donošenja osporenog Zakona kanton nije tražio saglasnost federalnog nivoa, te je oblast šumarstva samostalno uredio, suprotno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.

Također, politika zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava je potpuno regulisano čl. 14.-15., čl. 17.-24. i članom 25. osporenog Zakona, što je opet suprotno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, jer su navedene oblasti u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona. Identična je situacija i sa korištenjem šumskih bogatstava koje su regulisane osporenim Zakonom i to se analizira članom 24. i 33. istog.

Podnosilac zahtjeva tvrdi da je prilikom donošenja osporenog Zakona došlo do propusta jer nije provedena procedura propisana odredbama člana III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine a koja se odnosi na međusobno dogovaranje na trajnoj osnovi u pogledu zajedničkih oblasti. Kanton nije kontaktirao federalnu vlast prilikom donošenja osporenog Zakona niti je od nje dobio bilo kakvu saglasnost.

Podnosilac nadalje navodi i da je ovo u suprotnosti sa Ustavom Srednjobosanskog kantona, te citira presudu Ustavnog suda Federacije broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine, a sve to u vezi s članom 62. osporenog Zakona. Smatra, da su na ovaj način povrijeđene i odredbe člana IV.C.3.12. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje govore o pravnim posljedicama odluka Ustavnog suda Federacije.

U odnosu na članove 35. i 42. osporenog Zakona smatraju da je potrebno istaći da je prema članu 6. stav 1. tačka 7. Zakonu o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/02 i 61/06) Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nadležna za odlučivanje o dodjeli koncesije za korištenje šuma i šumskog zemljišta.

Konačno, u skladu sa navedenim, podnosilac zahtijeva imajući u vidu odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine o isključivoj nadležnosti Federacije i zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona, predlaže da ovaj sud nakon provedene javne rasprave utvrdi da osporeni Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa odredbama člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je dana 05.03.2015. godine, zatražio odgovor od Skupštine kantona, kao donosioca osporenog Zakona, kako bi se očitovala na navode podnosioca zahtjeva. Dana 06.04.2015. godine, u odgovoru Skupština kantona istakla je da je Ustavni sud Federacije Presudom broj: U-28/10, od 23.03.2011. godine, koja je objavljena u ("Službenim novinama Federacije BiH", br. 34/11 i 27/12), utvrdio da se Uredbom o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/10, 33/10 i 38/10, povrjeđuje pravo Općini Konjic na lokalnu samoupravu, jer Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije imala ustavni osnov za da uredbom uređuje oblast šumarstva, te je u stavu drugom izreke presude odlučeno da se daje mogućnost kao prijelazno rješenje, da se zakonom uredi ova materija koja je uredbom regulisana, u roku od šest mjeseci, od dana objavljivanje ove presude.

Ističe se dalje, da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, nije postupila po navedenoj presudi, te je neuređenost ove materije izazvala haotično stanje u oblasti šumarstva. Imajući u vidu navedeno, Srednjobosanski kantona je kao i ostali kantoni, preuzeo inicijativu da uredi ovu oblast, na način kako bi se popunila pravna praznina, te je Srednjobosanski kanton u skladu sa odredbama člana III.3.(1). Ustava Federacije Bosne i Hecegovine pokrenuo postupak donošenja osporenog Zakona. Prije donošenja osporenog Zakona, obavljena je rasprava u svim općinama ovog kantona, bez učešća organa federalne vlasti. U vezi navoda podnosioca koji se odnose na naknadu za korištenje šuma, kao koncesiona naknada, u odgovoru se ističe, da su ovi navodi podnosioca zahtjeva neosnovani i bez argumenata, jer koncesiona naknada se odnosi na iskorištavanje prirodnih dobara u ekonomske svrhe koncesionara, odnosno primarni cilj koncesionara je njegova ekonomska dobit. Osporenim zakonom se ne ostvaruje koncesiona naknada, jer se radi u konkretnom slučaju o osnivanju šumskoprivrednog društva, čiji je osnovni cilj očuvanje i zaštita šume i šumskog bogatstva, te je u tom smislu i legitimno da se ostvaruje i određena materijalna korist. Radi se o nezainteresiranosti Federacije Bosne i Hercegovine, da uredi ovu oblast, koja je od šireg značaja, te se na kraju predlaže, da se zahtjev podnosioca odbije kao neosnovan.

4. Sjednica Ustavnog suda Federacije bez javne rasprave

Obzirom, da u ovom predmetu nema činjenično-spornih pitanja koja bi se trebala razjašnjavati u kontradiktornom postupku na javnoj raspravi, Ustavni sud Federacije je stava da se isti može riješiti, na sjednici Suda bez javne rasprave. Pri tom je imao u vidu da je dana 04.11.2015. godine, u predmetu broj: U-5/15, a po suštinski identično činjenično i pravno utemeljenom zahtjevu za utvrđivanje usklađenosti Zakona o šumama Tuzlanskog kantona, ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 9/12 i 17/13), već donio odluku a činjenice utvrđene u tom predmetu su relevantne i za rješavanje i ovog ustavnosudskog predmeta.

5. Relevantno pravo 6. A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.1.b)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • b)
    utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,

Član III.2.c) i h)

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

  • c)
    politiku zaštite čovjekove okoline;
  • h)
    korištenje prirodnih bogatstava

Član III.3.

(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.

(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.

(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

(4) U vršenju ovih nadležnosti, u skladu sa ovim ustavom, i svojim kantonalnim ustavom, kantoni će se obraćati međukantonalnom savjetu za koordinaciju rješavanja međukantonalnih pitanja i za dosljedno rješavanje pitanja koja se tiču interesa van njihovih kantonalnih granica, te provodit će odluke, učestvovati u odlučivanju, i, kad je potrebno, predlagati odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

Član IV.C. 3.10. (2) b)

Ustavni sud:

  • b)
    na zahtjev premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdiće da li su ustav kantona ili amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;

Član IV. C. 3. 12.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, posebno kada:

  • b)
    Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.

B) Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37 /03)

Član 40. stav 1.

Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koje Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u " Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.

7. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda broj: U-26/08, od 14.04.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/09 i 16/11). Presuda broj: U-28/10, od 23.03.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 34/11 i 27/12). Presuda broj: U-5/15, od 04.11.2015. godine.

8. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Kako se zahtjev suštinski pretežnim dijelom oslanja na osporavanje načina ostvarenja zajedničke nadležnosti u oblasti korištenja prirodnih bogatstava između federalne vlasti i ovdje konkretno Srednjobosanskog kantona to je bilo potrebno utvrditi određene činjenice u pogledu načina ostvarivanja ovih nadležnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine generalno, ali i u konkretnoj oblasti. Na osnovu navoda obe strane u ovom postupku, te obavještenja Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01/c-11-1366/15 od 03.11.2015. godine i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj: 02-02-1366/15 od 13.10.2015. godine koji su pribavljeni u toku priprema za javnu raspravu, u predmetu broj: U-5/15, nesporno je potvrđeno da nije pokrenuta procedura za uspostavljanje trajnog dogovora za vršenje ovlaštenja iz člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, niti je ova oblast zakonodavno normirana na način da je uspostavljen dogovor o načinu njenog ostvarenja, ko propisuje član III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Pritom podnosilac zahtjeva navodi da Skupština kantona nije to pitanje ni inicirala niti tražila saglasnost federalnog nivoa, posredno stavljajući do znanja da su stajališta da inicijativu treba da pokrenu kantoni ili kanton, a da nije dato nikakvo pravno obrazloženja u tom pravcu. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne propisuje, u okviru relevantnih odredbi, takvu saglasnost kao nužni element za ostvarivanje "zajedničke" nadležnosti. Naprotiv, relevantne odredbe upućuju na dogovaranje kao instrument kojim bi se oblasti iz ove nadležnosti uredile na ustavan način.

Općepoznata je činjenica da trajni dogovor između federalne i kantonalne vlasti, koji je ustavni imperativ za ustavno regulisanje nadležnosti Federacije i kantona nije nikada uspostavljen, niti ima podataka da je generalno ili barem po pojedinim oblastima, kao takav, uspostavljen između Federacije i svih kantona, kako to nalaže citirana odredba, niti je izvršena podjela o načinu ostvarivanja istih nadležnosti, kako je propisano naprijed citiranim članom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Praktično, u ovom predmetu podnosilac zahtjeva po prvi put problematizuje ustavni osnov za donošenje određenog propisa u najvećem dijelu zbog načina izvršavanja nadležnosti koje su ustavno dodijeljene i Federaciji Bosne i Hercegovine i kantonima iz razloga netraženja saglasnosti, odnosno nepostojanja dogovora izeđu federalne i kantonalnih vlasti. Logično bi pritom bilo da upravo federalni nivo vlasti inicira sa svim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine uspostavljanje tog ustavnog mehanizma, propisanog upravo da bi se ustavno preciznije razgraničile oblasti koje je potrebno ("u skladu sa potrebama") zakonodavno urediti zajednički, odvojeno ili pak od strane kantona koordinirano putem federalne vlasti, kako je i propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Stoga je Ustavni sud Federacije, imajući u vidu da je osporeni Zakon temporalnog karaktera (do stupanja na snagu federalnog zakona, a najduže pet godina od dana donošenja) imao zadatak utvrditi šta u stvari predstavlja ustavna sintagma "u skladu sa potrebama", imajući u vidu da kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti. Konkretno, da li je Skupština kantona imala "potrebu" da ovu oblast iz "zajedničke" nadležnosti uredi samostalno. Pritom su bitne dvije činjenice:

Nesporno je među strankama u postupku, a utvrđeno i iz naprijed navedenih presuda ovog Suda, da je oblast šuma i šumskog bogatstva zakonski neuređena još od 2009. godine. Presudom ovog Suda broj U-26/08 od 14.04.2009. godine je utvrđeno da Zakon o šumama na federalnom nivou povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu, a kako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u ostavljenom roku nije postupio po nalogu iz presude, to se isti zakon prestao primjenjivati sa 27.11.2009. godine. Nadalje, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je donijela Uredbu o šumama "Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/10, 33/10 i 38/10) kojom je preuzela funkcije zakonodavne vlasti i samostalno uredila ovu oblast, što je bio osnov za donošenje presude Ustavnog suda Federacije, broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine, kojom je osporena Uredba ocijenjena na način da povrjeđuje pravo Općine Konjic na lokalnu samoupravu i dat ponovo rok od šest mjeseci da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine zakonski uredi ovu oblast. Utvrđeno je da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po citiranim presudama.

Evidentno je, da je zakonska neuređenost ove oblasti proizvela i proizvodila bi velike štetne posljedice po šume i šumsko bogatstvo, kao jedan od najznačajnijih resursa u Federaciji Bosne i Hercegovine. U prilog tome je i činjenica da je većina kantona posegnula za donošenjem zakona u ovoj oblasti. Nije bez značaja i činjenica da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kada je pred ovim Sudom opravdavala donošenje Uredbe o šumama upravo na način da se, a što proizilazi iz obrazloženja presude ovog Suda broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine, pozivala na nemogućnost da se donese zakon i da je donijela citiranu uredbu imajući u vidu činjenicu o neizmjernim posljedicama koje bi nastale zbog nepostojanja materijalnog propisa iz ove oblasti. Gotovo identično, ali u ovom predmetu zakonodavna vlast, donosilac osporenog Zakona u Srednjobosanskom kantonu objašnjava potrebu da samostalno uredi ovu materiju, jer Parlament Federacije Bosne i Hercegovine to nije učinio duži niz godina. Nesporna je činjenica da, primjera radi, nepostojanje materijalnog propisa i u praksi i teoretski omogućava nekontrolisanu sječu i korištenje ovog prirodnog bogatstva.

Ustavni sud Federacije je zaključio da je u konkretnom slučaju postojala potreba, odnosno da je donosilac osporenog Zakona nužno morao intervenisati na način da, do donošenja propisa na federalnom nivou, potpuno samostalno i u cijelosti zakonski reguliše ovu oblast, imajući u vidu ustavom propisani način ostvarivanja funkcija federalne i kantonalnih vlasti u oblasti korištenja prirodnih bogastava i ekološke zaštite. Stoga je Skupština kantona imala ustavno ovlaštenje za donošenje osporenog Zakona i isti je u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva je osporio način donošenja zakona sa stanovišta posrednog uplitanja u isključive nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije smatra da osporeni Zakon u cijelosti reguliše šumsko upravljanje i gazdovanje sa aspekta korištenja prirodnih bogststava, te da nije niti posredno niti neposrednio povrijedio nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti ekonomske, odnosno fiskalne politike. Potpuno zakonsko regulisanje je bilo nužno, a federalni nivo, ukoliko jeste zainteresovan za regulisanje ove oblasti i zbog ubiranja određenih naknada i taksi, imao je, počev od 2009. godine, a ima takvu mogućnost i danas, da zakonski uredi na ustavan način ovu oblast, poštujući u cijelosti ustavnu odredbu o načinu ostvarivanja "zajedničkih" nadležnosti.

Ustavni sud Federacije je stajališta da u odnosu na odredbu osporenog Zakona koju je podnosilac zahtjeva osporavao sa stanovišta ustavom propisanih pravnih posljedica ustavnosudskih odluka, nije nužno intervenisati u izreci. Naime, navedena odredba se odnosi na način primjene propisa, od kojih je Uredba o šumama, prema naprijed citiranoj odluci ovog Suda mogla da se primjenjuje šest mjeseci od dana objavljivanja presude ovog Suda (Presuda broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 34/11 od 06.06.2011. godine). Protekom tog roka ista se ne može primjenjivati. O navedenoj činjenici će, naravno, voditi računa organi koji u pojedinačnim slučajevima rješavaju sporove proizašle iz ove oblasti. Zbog toga, a kako je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i drugim relevantni propisima propisano dejstvo odluka ovog Suda, odnosno pravna "sudbina" propisa o kojima je ovaj Sud odlučivao, nije nužno da se ustavnosudskom odlukom ponovno interveniše u tom pravcu.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-8/15
27. januara 2016. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.